Transparentnost financijskih sredstava EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije: potrebno je uložiti više napora

Sažetak

Otprilike 1,7 % proračuna EU‑a i 6,8 % europskih razvojnih fondova (ERF‑ova) Komisija izvršava preko nevladinih organizacija. U mnogim područjima politike, kao što su humanitarna i razvojna pomoć, okoliš te istraživanje i inovacije, nevladine organizacije pomažu Komisiji u osmišljavanju, provedbi i praćenju programa EU‑a. Procjenjuje se da je Komisija tijekom razdoblja 2014. – 2017. izdvojila 11,3 milijarde eura za izvršavanje preko nevladinih organizacija. Europski parlament često je izražavao interes za nevladine organizacije i njihovo financiranje.

Cilj revizije koju je Sud proveo bio je procijeniti transparentnost financijskih sredstava EU‑a ugovorenih s nevladinim organizacijama. Sud je procijenio na koji način Komisija određuje je li neki subjekt nevladina organizacija, za koje su namjene utrošena financijska sredstva EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije te je li Komisija te informacije objavila na transparentan način. Sud je obuhvatio glavna područja politike u kojima se nevladine organizacije koriste sredstvima EU‑a, pritom se posebice usmjeravajući na vanjsko djelovanje, kao najveće područje.

Sud je zaključio da Komisija nije dovoljno transparentna u vezi sa sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije.

Dodjeljivanje statusa nevladine organizacije u računovodstvenom sustavu Komisije, što se temelji na osobnoj izjavi organizacije, i ograničene provjere koje je Komisija primijenila, učinili su klasifikaciju subjekta kao nevladine organizacije nepouzdanom.

U okviru vanjskog djelovanja Sud je zaključio da je odabir Komisije u pogledu projekata koje vode nevladine organizacije općenito transparentan. Međutim, različiti odjeli Komisije nisu na jednak način primijenili postupke podugovaranja bespovratnih sredstava, a postupci odabira koje su tijela UN‑a obuhvaćena revizijom provela nad nevladinim organizacijama nisu bili uvijek transparentni.

Informacije prikupljene o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije nisu ujednačene. Konkretno, Komisija nije imala sveobuhvatne informacije u području vanjskog djelovanja. To se posebice dogodilo s mrežama međunarodnih nevladinih organizacija i projekata pod neizravnim upravljanjem. Nadalje, nedostatak dostupnih informacija u slučaju neizravnog upravljanja otežavao je Komisiji provjere prijavljenih troškova.

Informacije o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije objavljuju se u nekoliko sustava, ali te su informacije ograničene. Kad je riječ o području vanjskog djelovanja, Komisija je općenito izvješćivala o podatcima o humanitarnoj i razvojnoj pomoći u skladu s međunarodnim standardima transparentnosti.

Tijela UN‑a nisu objavila, ili su samo djelomično objavila, ugovore dodijeljene nevladinim organizacijama u pet projekata od ukupno šest projekata koji su bili obuhvaćeni revizijom, a Komisija nije provjerila jesu li tijela UN‑a ispunila taj zahtjev.

Sud je na temelju opažanja iz ovog izvješća iznio niz preporuka za poboljšanje transparentnosti financijskih sredstava EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije. Sud preporučuje Komisiji:

1. da poboljša pouzdanost informacija o nevladinim organizacijama u svojem računovodstvenom sustavu
2. da provjeri primjenu pravila i postupaka o dodjeli bespovratnih sredstava nevladinim organizacijama na temelju podugovaranja
3. da poboljša informacije koje se prikupljaju o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije i
4. da donese jedinstveni pristup u pogledu objavljivanja pojedinosti o financijskim sredstvima koja se dodjeljuju nevladinim organizacijama te da provjeri potpunost i točnost podataka koje tijela UN‑a objavljuju o ugovorima dodijeljenima nevladinim organizacijama koje se koriste financijskim sredstvima EU‑a.

Uvod

Pojam nevladine organizacije

Postoji sve veći interes za transparentnost nevladinih organizacija i njihovo financiranje. Na primjer, Europski parlament već je objavio nekoliko studija o toj temi¹ i „nacrt izvješća o proračunskom nadzoru nad financiranjem nevladinih organizacija iz proračuna EU‑a”².

Nevladine organizacije (NVO) važni su sudionici u izvršenju proračuna EU‑a. Komisija surađuje s nevladinim organizacijama, kao i s drugim partnerima, u svrhu osmišljavanja, provedbe i praćenja programa u mnogim područjima politike EU‑a. To je posebice slučaj u područjima razvoja i humanitarne pomoći, ali i u drugim područjima kao što su okoliš, istraživanje, obrazovanje i kultura. Međutim, trenutačno ne postoji zajednička definicija EU‑a za nevladine organizacije (vidi okvir 1.).

Financiranje sredstvima EU‑a i nevladine organizacije

Nevladine organizacije primaju većinu sredstava EU‑a u svojstvu provedbenih aktera kada provode programe i projekte u ime Komisije⁵. Nevladine organizacije mogu također biti krajnji korisnici mjera EU‑a, primjerice u programima jačanja civilnog društva.

U skladu s računovodstvenim sustavom Komisije (ABAC), sredstva namijenjena za upotrebu nevladinim organizacijama iznosila su 11,3 milijarde eura za razdoblje 2014. – 2017. (vidi sliku 1.). Međutim, to je samo procjena, kao što se može vidjeti u odjeljku o opažanjima u ovom izvješću.

U skladu sa sustavom ABAC, većina sredstava EU‑a dodijeljenih nevladinim organizacijama namijenjena je vanjskom djelovanju. Nevladine organizacije u tom području dobivaju sredstva pod naslovom 4 višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) – Globalna Europa te iz Europskog razvojnog fonda (vidi sliku 1.). Predmetne službe Komisije čine Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (GU DEVCO), Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju (GU NEAR), Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (GU ECHO) te Služba za instrumente vanjske politike (vidi sliku 2.).

Pojam transparentnosti

Transparentnost je jedno od proračunskih načela koja su utvrđena Financijskom uredbom koja se primjenjuje na proračun EU‑a. Njome se od Komisije zahtijeva da na odgovarajući način i pravodobno daje na raspolaganje podatke o primateljima sredstava EU‑a, uključujući i ako se tim sredstvima podupire mjere koje provode nevladine organizacije⁶. Uzimajući u obzir širu perspektivu, transparentnost bi trebala obuhvatiti cijeli proces i sve razine provedbe, od odabira mjera koje provodi nevladina organizacija, prikupljanja informacija o tim mjerama do njihova objavljivanja.

Nadalje, u vanjskom djelovanju, transparentnost je jedno od ključnih i dugotrajnih načela kojima se podupire učinkovitost razvojne pomoći. Poboljšanje transparentnosti među svim relevantnim dionicima isto tako povećava koordinaciju donatora i odgovornost svih korisnika, uključujući nevladine organizacije (vidi okvir 2.).

Opseg revizije i revizijski pristup

Sredstva EU‑a koja je Komisija dodijelila na korištenje nevladinim organizacijama često prolaze kroz više slojeva. U tom kontekstu, a posebice pri odabiru kandidata za financiranje, postoji rizik od nedostatka transparentnosti. Postoji i rizik da informacije o iznosima i svrsi financiranja nevladinih organizacija koje su dostupne Komisiji nisu potpune ili pouzdane te rizik od nejednakog postupanja s različitim vrstama nevladinih organizacija.

Glavni cilj revizije koju je Sud proveo bio je procijeniti transparentnost financijskih sredstava EU‑a ugovorenih s nevladinim organizacijama. Kako bi se taj cilj postigao, Sud je najprije procijenio na koji način Komisija određuje je li neki subjekt nevladina organizacija, a potom je procijenio za koje su namjene utrošena financijska sredstva EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije te je li Komisija te informacije objavila na transparentan način.

Sud je nastojao odgovoriti na sljedeće pitanje: Je li financiranje sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije transparentno? Kako bi se dobio odgovor na to pitanje, Sud je glavno revizijsko pitanje podijelio u sljedeća tri potpitanja:

1. Je li Komisija pouzdano utvrdila subjekte kao nevladine organizacije?
2. Kad je riječ o vanjskom djelovanju, je li odabir nevladinih organizacija za provedbu mjera koje financira EU transparentan?
3. Provodi li Komisija na odgovarajući način prikupljanje i objavljivanje informacija o financiranju nevladinih organizacija sredstvima EU‑a?

Sud je provjerio na koji je način Komisija u svojim sustavima utvrdila nevladine organizacije (1. potpitanje). Sud je procijenio transparentnost odabira nevladinih organizacija, i kada je Komisija izravno sklopila ugovor s nevladinim organizacijama i kada su bespovratna sredstva dodijeljena podugovaranjem (potpitanje 2.). Sud je isto tako procijenio je li Komisija prikupila informacije o mjerama koje su provele nevladine organizacije te je li ih na odgovarajući način provjerila i objavila (3. potpitanje).

Sud je obuhvatio glavna područja politike u pogledu količine sredstava koja su namijenjena nevladinim organizacijama (vidi sliku 2.), odnosno glavnih uprava uključenih u vanjsko djelovanje (GU ECHO, GU DEVCO i GU NEAR) i dviju dodatnih glavnih uprava koje znatna sredstva dodjeljuju nevladinim organizacijama: Glavna uprava za istraživanje i inovacije (GU RTD) i Glavna uprava za obrazovanje, mlade, sport i kulturu (GU EAC). Revizijom je obuhvaćena i Glavna uprava za okoliš (GU ENV), uzevši u obzir da ta glavna uprava ima poseban program kojim pruža potporu nevladinim organizacijama u području zaštite okoliša i klimatske politike. Naposljetku, Glavna uprava za proračun (GU BUDG) isto je tako obuhvaćena opsegom revizije jer je to služba odgovorna za računovodstveni sustav Komisije koji se primjenjuje za izvješćivanje o financiranju nevladinih organizacija.

Sud je prikupio dokaze pregledima dokumentacije i razgovorima s nekoliko glavnih uprava Komisije (GU BUDG, GU DEVCO, GU NEAR, GU ECHO, GU RTD, GU EAC i GU ENV) te s Izvršnom agencijom za istraživanje (REA), Izvršnom agencijom za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) i Izvršnom agencijom za mala i srednja poduzeća (EASME).

Sud se posebno usredotočio na područje vanjskog djelovanja jer se u tom području, prema podatcima iz računovodstvenog sustava Komisije, izdvaja većina sredstava EU‑a namijenjena nevladinim organizacijama (vidi sliku 1.). Sud je pregledao korištene postupke odabira mjera koje provode nevladine organizacije, alate koji se upotrebljavaju za prikupljanje informacija o financiranju nevladinih organizacija i naknadno objavljivanje tih informacija.

U okviru područja vanjskog djelovanja Sud se uglavnom usredotočio na sredstva izdvojena od 2014. godine kako bi ispitao aktivnosti u tekućem programskom razdoblju. Sud je ispitao 14 projekata kojima upravljaju nevladine organizacije pod izravnim načinom upravljanja⁹ (vidi prilog I.) i šest projekata koje su provela tijela UN‑a pod neizravnim načinom upravljanja¹⁰, za koje je podugovaranjem odabrano deset nevladinih organizacija (vidi prilog II.).

Ti su projekti odabrani u dvije faze. Kao prvo, Sud je odabrao dvije zemlje koje će posjetiti (Etiopija i Libanon) na temelju kriterija kao što su nadležna glavna uprava, količina sredstava koja su namijenjena nevladinim organizacijama i izvedivost revizijskog posjeta. Kao drugo, Sud je sastavio uzorak projekata koje treba obuhvatiti revizijom na temelju veličine proračuna, mjere u kojoj je provedba postignuta, širenja instrumenata financiranja, primijenjenih načina upravljanja i raznih provedbenih razina na kojima su djelovale nevladine organizacije.

Sud je obavio revizijske posjete Etiopiji i Libanonu u veljači 2018. godine, gdje je posjetio terenske urede GU‑a ECHO, delegacije EU‑a, urede za te zemlje za nekoliko agencija UN‑a te predstavnike međunarodnih i lokalnih nevladinih organizacija koje sudjeluju u provedbi projekata koje financira EU.

Opažanja

Utvrđivanje subjekata kao nevladinih organizacija koje je Komisija provela u svojim sustavima nije pouzdano

Sud je ispitao različite postupke koje slijede odjeli Komisije za registriranje nevladinih organizacija u svojim sustavima koje mogu biti odabrane za korištenje sredstvima EU‑a. Sud je razmotrio postoje li sustavi i programi posebno osmišljeni za nevladine organizacije, ima li među njima razlika u službama koje je Sud posjetio, kako se upotrebljavaju te kako su subjekti utvrđeni i registrirani kao nevladine organizacije u sustavima Komisije.

U većini slučajeva prihvatljivost financiranja sredstvima EU‑a ne ovisi o statusu nevladine organizacije

Općenito, nevladine organizacije prijavljuju se Komisiji za financiranje na jednak način kao druge organizacije koje se koriste sredstvima Komisije. Razlog tomu leži u činjenici da se u Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na proračun EU‑a korisnici sa statusom nevladine organizacije ne razlikuju od drugih korisnika. Nadalje, Komisija nema strategiju koja je posebno usmjerena na nevladine organizacije, a njezine službe nemaju zajedničke kriterije kojima bi odredile što čini nevladinu organizaciju.

Samo dvije od glavnih uprava obuhvaćenih revizijom imaju programe namijenjene isključivo nevladinim organizacijama:

• GU ENV ima akcijski program za bespovratna sredstva za poslovanje u cilju potpore europskim nevladinim organizacijama u području okoliša i klime. U tom se kontekstu nevladinom organizacijom smatra¹¹ neprofitna pravna osoba koja je neovisna, financijski i politički, a posebice od vlasti i javnih tijela te od političkih ili komercijalnih interesa, te je zakonito registrirana.
• GU ECHO provodi humanitarnu pomoć preko niza nevladinih organizacija s kojima je sklopio okvirne sporazume o partnerstvu. Pridržava se definicije iz Uredbe Vijeća 1257/96 o humanitarnoj pomoći u kojoj se navodi da nevladine organizacije prihvatljive za financiranje moraju biti neprofitne, nezavisne organizacije u državi članici u skladu s pravom na snazi u toj zemlji¹².

Komisija provodi ograničene provjere osobnih izjava subjekata o statusu nevladine organizacije kada ih registrira u računovodstvenom sustavu

Za podnositelje zahtjeva i dalje ne postoji zajednički sustav registracije

Podnositelji zahtjeva za financiranje sredstvima EU‑a, uključujući nevladine organizacije, moraju se registrirati kako bi podnijeli zahtjev za financiranje u različitim područjima politike. Međutim, glavne uprave u kojima je provedena revizija još nemaju zajednički sustav registracije za podnositelje zahtjeva (vidi okvir 3.).

Budući da ti sustavi nisu međusobno povezani, nevladine organizacije moraju izvršiti zasebnu registraciju sa svakom od glavnih uprava s kojom komuniciraju.

Komisija trenutačno razvija projekt, jedinstveno područje elektroničke razmjene podataka (SEDIA), kojim bi se podnositeljima zahtjeva, kandidatima i ponuditeljima omogućila jedinstvena pristupna točka za komunikaciju sa službama Komisije. Ona će se upotrebljavati za nabavu i postupke dodjele bespovratnih sredstava.

Komisija samo u ograničenoj mjeri provjerava jesu li subjekti pravilno registrirani kao nevladine organizacije

Kada registrirani podnositelj zahtjeva za financiranje prvi put sklopi ugovor s Komisijom, podatci koje pruža temelje se na osobnoj izjavi. Komisija provjerava podatke koje je podnositelj zahtjeva dostavio u različitim sustavima registracije i u sustavu ABAC izrađuje informacijski list za pravni subjekt.

Pravni subjekti u sustavu ABAC mogu biti označeni kao nevladine organizacije. Da bi bila kategorizirana kao takva, organizacija se mora izjasniti kao nevladina organizacija pri registraciji u jednom od sustava. Preduvjet za dodjeljivanje oznake nevladine organizacije jest kategorizacija pravnog subjekta kao privatne i neprofitne organizacije. Službe Komisije za provjeru provjeravaju tu kategorizaciju. Izuzev toga, ne provode dodatnu provjeru o kvalifikaciji organizacije kao nevladine organizacije, osim ako glavne uprave to ne proglase kriterijem za sudjelovanje u pozivu na podnošenje prijedloga¹³.

Činjenica da se status nevladine organizacije ne potvrđuje čini informacije Komisije o financiranju pruženom nevladinim organizacijama nepouzdanima. Na primjer, u slučaju VFO‑a 1.1 – Konkurentnost za rast i zapošljavanje, najveći korisnici koji su označeni kao nevladine organizacije u sustavu ABAC uglavnom su istraživački instituti i sveučilišta, uključujući jednu zadrugu. Te vrste subjekata ne mogu se uvijek smatrati nevladinim organizacijama. Iako se pojmovi nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva (OCD) često upotrebljavaju kao sinonimi, nevladine organizacije podskup su organizacija civilnog društva, a organizacije civilnog društva obuhvaćaju širu skupinu organizacija, kao što su istraživački instituti ili zadruge¹⁴.

Nadalje, s obzirom na to da polje za nevladinu organizaciju nije obvezno u sustavu ABAC, Komisija u svojim informacijskim sustavima ne utvrđuje dosljedno sve nevladine organizacije kao takve. Primjerice, u dva projekta obuhvaćena revizijom koju je Sud proveo¹⁵ dvije nevladine organizacije koje su sudjelovale, iako registrirane kao nevladine organizacije u sustavu registracije podnositelja zahtjeva (PADOR), nisu bile označene kao takve u sustavu ABAC.

U vanjskom djelovanju, odabir projekata koje vode nevladine organizacije bio je općenito transparentan, ali s nedostatcima kada to provode treće strane

Komisija je općenito na transparentan način odabirala projekte koje vode nevladine organizacije

Sud je revizijom obuhvatio uzorak projekata koje vode nevladine organizacije u području vanjskog djelovanja kojima je izravno upravljala Komisija (vidi prilog I.). Sud je procijenio transparentnost postupaka odabira provjeravanjem jesu li poduzete aktivnosti i postavljeni ciljevi bili u skladu sa strategijama te jesu li postupci odabira bili pouzdani, dobro dokumentirani i temeljeni na jasnim kriterijima odabira, uz odgovarajuću primjenu prijašnjih iskustava s nevladinim organizacijama. Sažetak procjene prikazan je u prilogu III.

Postupke odabira pregledane u području razvojne pomoći uglavnom su činili pozivi na podnošenje prijedloga¹⁶. Ti su postupci bili u skladu sa zahtjevima Financijske uredbe i strategijama Komisije, koristili su se jasnim kriterijima odabira i prenijeli ih svim zainteresiranim stranama te zajamčili jednako postupanje s podnositeljima zahtjeva.

Sud je utvrdio određene nedostatke u pogledu transparentnosti u ispitanim postupcima odabira koje je GU ECHO proveo 2014., 2015. i 2016. godine. Pitanja povezana s dokumentacijom postupka odabira već su utvrđena u prethodnoj reviziji koju je Sud proveo¹⁷. Kao rezultat toga, GU ECHO poduzeo je korektivne mjere, što je dovelo do akcijskog plana i novog predloška za sažetak procjene za 2017., koji je dodatno izmijenjen za 2018. godinu, kako bi bolje prikazao posebnu procjenu za svaki kriterij odabira.

Operativni kapacitet podnositelja zahtjeva jedan je od kriterija koji GU DEVCO i GU NEAR primjenjuju u postupcima odabira. Odbori za evaluaciju procjenjuju taj kapacitet na temelju prethodnog iskustva koje prijavljuju podnositelji zahtjeva, ali rijetko su u vezi s time tražili dokaze. GU ECHO i dosadašnje iskustvo smatra relevantnim kriterijem procjene.

Komisija ne provjerava uvijek točnost izjava o prethodnom iskustvu jer njezini sustavi za upravljanje informacijama ne sadržavaju sve relevantne informacije o primljenim financijskim sredstvima i aktivnostima koje provode nevladine organizacije. Stoga je znatno ograničen opseg u kojem se ti podatci mogu upotrebljavati za odabir.

Sud je utvrdio da je Komisija prihvatila nedosljednosti i nepravilne izjave o prethodnom iskustvu pri odabiru dvaju projekata obuhvaćenih revizijom¹⁸.

Podugovaranje bespovratnih sredstava nevladinim organizacijama kao trećim stranama ponekad nije bilo dovoljno transparentno

Sud je ispitao koliko su transparentno odabrane nevladine organizacije kada odabir nije provodila izravno Komisija. Razmotrio je jesu li različite službe Komisije dosljedno primijenile postupke kako bi se zajamčila transparentnost odabira nevladinih organizacija za dodjelu bespovratnih sredstava podugovaranjem. Osim toga, Sud je procjenjivao je li njihov odabir nevladinih organizacija zajamčio jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva, jesu li se koristili prethodnim iskustvom za poboljšanje odabira i procijenili da nevladine organizacije imaju dovoljno kapaciteta za provedbu financirane mjere.

Različite službe Komisije ne primjenjuju postupke dodjele bespovratnih sredstava podugovaranjem na jednak način

Pod izravnim upravljanjem, kada Komisija donese odgovarajuće odluke i sklopi ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava s izvođačima, uključujući nevladine organizacije, nastaje pravni odnos između dviju strana. U nekim slučajevima, međutim, bespovratna sredstva EU‑a podugovaranjem se dodjeljuju trećim stranama. Takva podugovorena bespovratna sredstva podliježu specifičnim i transparentnim uvjetima¹⁹, na primjer da postoji gornja granica od 60 000 eura koja se može platiti trećoj strani, osim kada je financijska potpora primarni cilj djelovanja²⁰.

Iako većina službi Komisije obuhvaćenih revizijom²¹ dosljedno primjenjuje opća pravila iz Financijske uredbe i smjernice za dodjelu bespovratnih sredstava koje je izdao GU BUDG, GU ECHO koristi se drukčijim tumačenjem. Ukazujući na potrebu da odražava specifične potrebe i obilježja humanitarne pomoći, GU ECHO smatra da se svim mjerama koje se bespovratno dodjeljuju provedbenim partnerima ponajprije nastoji pružiti financijska potpora trećim stranama. To znači da u praksi ne primjenjuju gornju granicu od 60 000 eura jer se smatra da su sva bespovratna sredstva dodijeljena podugovaranjem obuhvaćena prethodno navedenom iznimkom.

Na temelju tog tumačenja dopušta se dodjela bespovratnih sredstava podugovaranjem, bez ograničenja ugovorenog iznosa ili broja dodatnih provedbenih slojeva. Zbog izostanka navedenih ograničenja dovodi se u pitanje transparentnost dodjele bespovratnih sredstava podugovaranjem u GU‑u ECHO.

Postupci odabira nevladinih organizacija koje provode tijela UN‑a nisu uvijek bili transparentni

Pod neizravnim upravljanjem, tijelo UN‑a koje podnosi zahtjev za dodjelu financijskih sredstava EU‑a mora pokazati kapacitet za financijsko upravljanje i zaštitu financijskih interesa EU‑a koji je jednak onome Komisije. Ako to učini, može odabrati svoje provedbene partnere (i dodijeliti bespovratna sredstva podugovaranjem) u skladu s vlastitim pravilima i postupcima²².

Sud je utvrdio da u polovici projekata pod neizravnim upravljanjem koje je odabrao za reviziju (vidi prilog II.) postupci tijela UN‑a za odabir nevladinih organizacija nisu bili transparentni. To je bio slučaj unatoč činjenici da im je Komisija dala pozitivnu ocjenu. U ta su tri slučaja²³ tijela UN‑a izravno dodijelila bespovratna sredstva podugovaranjem nevladinim organizacijama ne pridržavajući se vlastitih internih postupaka (vidi okvir 4.).

Komisija ne prikuplja niti provjerava uvijek na odgovarajući način informacije o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije

Sud je procijenio je li Komisija znala kako se upotrebljavaju sredstva EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije te jesu li te informacije prikupljene i provjerene na odgovarajući način. Kako bi se to utvrdilo, Sud je ispitao je li Komisija imala sveobuhvatne informacije o svim financiranim nevladinim organizacijama, uključujući o provedenim aktivnostima i primljenim sredstvima, te jesu li za njihovo prikupljanje bili uspostavljeni odgovarajući sustavi. Sud je pregledao i je li se tim informacijama Komisiji omogućilo da provjeri prijavljene troškove.

Sustavi Komisije ne bilježe uvijek informacije o sredstvima koja su primili svi korisnici ugovora

Sud je utvrdio da su službe Komisije obuhvaćene revizijom upravljale bespovratnim sredstvima koristeći se različitim sustavima koji su dali različite količine dostupnih informacija o financiranju koje su dostavljene korisnicima (vidi četiri primjera u okviru 5.).

Stoga, informacije prikupljene u različitim sustavima Komisije nisu ujednačene i ne omogućuju uvijek evidentiranje sredstava koja su primili svi korisnici ugovora.

U vanjskom djelovanju Komisija nema sveobuhvatne informacije o svim nevladinim organizacijama koje su primile potporu

U izravnom i neizravnom načinu upravljanja Sud je utvrdio nekoliko projekata u okviru uzorka u kojima je Komisija imala netočne informacije o različitim dionicima koji provode financiranu mjeru. To je bio slučaj uglavnom s mrežama međunarodnih nevladinih organizacija, a sustavi Komisije sadržavali su informacije o strukturi provedbenih subjekata koje nisu odražavale stvarni ustroj.

U četirima od 14 ispitanih projekata u izravnom načinu upravljanja²⁵ Sud je utvrdio da su nevladine organizacije, koje su potpisale ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava, podugovaranjem dodijelile bespovratna sredstva za provedbu projekta drugim subjektima iz iste mreže, a te informacije nisu zabilježene u sustavima Komisije (vidi sliku 3.).

Izvor: Sud.

Sud je također utvrdio tri slučaja među tih 14 projekata²⁶ u kojima je utvrđivanje partnera u sustavima Komisije bilo zbunjujuće ili je upućivalo na različite pravne subjekte unutar iste mreže međunarodnih nevladinih organizacija. Stoga dostupne informacije o subjektima koji su proveli mjeru i subjektima koji su dobili sredstva nisu jasne.

Nadalje, u pet od šest projekata koje je Sud ispitao u neizravnom načinu upravljanja²⁷ informacije koje je Komisija primila od tijela UN‑a Sudu nisu omogućile da utvrdi koja je sredstva primila niti koje je mjere provela svaka nevladina organizacija s podugovorenim bespovratnim sredstvima (vidi prilog III.).

U dva od tih pet projekata Komisija je zatražila dodatne informacije i pojašnjenja od tijela UN‑a, ali odgovori koje je primila bili su nezadovoljavajući ili su poslani, nakon uzastopnih zahtjeva, tek nakon što su aktivnosti projekta već bile dovršene²⁸.

Nedostatak dostupnih informacija u slučaju neizravnog upravljanja otežavao je provjere prijavljenih troškova koje je provodila Komisija

U slučaju projekata kojima Komisija neizravno upravlja, ugovori u svojem globalnom proračunu obično sadržavaju postotak za pokriće neizravnih troškova, utvrđen na najviše 7 %. U pet²⁹ od ispitanih šest slučajeva Sud je utvrdio da su neizravni troškovi prijavljeni za različite provedbene slojeve; prvi za ovlašteni subjekt i drugi za nevladine organizacije s podugovorenim bespovratnim sredstvima³⁰.

Zbog nedostatka odgovarajućih informacija o troškovima koje su prijavile nevladine organizacije s podugovorenim bespovratnim sredstvima, Komisija nije uvijek mogla provjeriti troškove koje su prijavile sve financirane nevladine organizacije. To je Komisiji onemogućilo otkrivanje mogućih slučajeva prekomjerne naplate.

Informacije o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije objavljuju se u nekoliko sustava, ali te su informacije ograničene

Sud je procijenio je li Komisija objavila sveobuhvatne i pravodobne informacije o sredstvima koja su ugovorena s nevladinim organizacijama za područja politike obuhvaćena revizijom. U području vanjskog djelovanja Sud je ispitao je li Komisija bila usklađena sa standardima transparentnosti međunarodne pomoći pri objavljivanju informacija o sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije. Sud je provjerio je li Komisija provjerila prikladnost objava trećih strana o nevladinim organizacijama s podugovorenim bespovratnim sredstvima koje se koriste sredstvima EU‑a. Nadalje, Sud je u projektima obuhvaćenima revizijom provjeravao dosljednost podataka objavljenih na različitim portalima za transparentnost.

Informacije o ugovorima s nevladinim organizacijama objavljuju se u sustavu financijske transparentnosti, ali su nepotpune

Komisija svake godine objavljuje podatke o korisnicima financijskih sredstava EU‑a pod izravnim upravljanjem u svim područjima politike u sustavu financijske transparentnosti (SFT)³¹ (vidi okvir 7.). U objavljivanju ex post informacija o primateljima sredstava EU‑a u sustavu SFT Komisija postupa u skladu sa zahtjevima Financijske uredbe³².

Međutim, u okviru SFT‑a ne pružaju se sveobuhvatne informacije o financiranju nevladinih organizacija jer:

• nisu objavljene informacije o stvarnim plaćanjima;
• kategorija korisnika „NVO” uvedena je tek 2016. godine i još se ne upotrebljava dosljedno; i
• korisnici kojima se bespovratna sredstva dodjeljuju podugovaranjem nisu objavljeni.

Službe Komisije primjenjuju različite pristupe pri objavljivanju financiranja u sustavu SFT. Pri sklapanju ugovora s više korisnika, GU RTD, GU ENV i GU EAC objavljuju imena svih korisnika i obuhvaćaju raspodjelu sredstava. GU ECHO objavljuje financijski iznos i naziv nevladine organizacije s kojom je Komisija potpisala ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, no ne objavljuje podatke o drugim provedbenim partnerima koji provode dio mjere ili cijelu mjeru (vidi sliku 3.). GU NEAR i GU DEVCO navode nazive nevladinih organizacija s kojima je Komisija potpisala ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava i supodnositelje zahtjeva. Međutim, iznos bespovratnih sredstava u potpunosti je povezan s vodećim partnerom bez raspodjele po korisnicima.

U svih 14 projekata pod izravnim upravljanjem obuhvaćenih revizijom Sud je utvrdio da su iznosi objavljeni u sustavu SFT bili u skladu s iznosima prijavljenima u ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, u pet su slučajeva³³ određeni objavljeni podatci u vezi s vrstom mjere ili zemljopisnom lokacijom ili nadležnom službom nedostajali ili su bili netočni.

Dodatne informacije, uključujući i informacije o rezultatima, objavljuju se na različitim portalima za transparentnost

Informacije o mjerama koje se financiraju Komisija objavljuje, osim u sustavu SFT, i na različitim platformama za različita područja politike. Na primjer, informacije o financiranju u području istraživanja Komisija objavljuje s pomoću sustava CORDIS, javne baze podataka i portala o istraživačkim projektima koje financira EU i o njihovim rezultatima³⁴.

Kad je riječ o području vanjskog djelovanja, Komisija objavljuje informacije o financiranju nevladinih organizacija na nekoliko internetskih portala za transparentnost pomoći: EU Aid Explorer³⁵, Europski informacijski sustav za odgovor na katastrofe (EDRIS)³⁶ i Služba za financijsko praćenje³⁷. Općenito, objavljene informacije o projektima obuhvaćenima revizijom bile su u skladu sa stvarno isplaćenim sredstvima.

Informacije o humanitarnoj i razvojnoj pomoći obično se objavljuju u skladu s međunarodnim standardima transparentnosti

Komisija izvješćuje o humanitarnoj i razvojnoj pomoći kako bi ispunila obveze u pogledu transparentnosti međunarodne pomoći. Izvješćuje sustav OECD‑a za izvješćivanje vjerovnika³⁸, Forward Spending Survey³⁹ OECD‑a i Registar inicijative za transparentnost međunarodne pomoći (IATI)⁴⁰ u skladu sa zajedničkim međunarodnim standardima.

Komisija je objavila podatke o humanitarnoj i razvojnoj pomoći u skladu sa zajedničkim standardom inicijative IATI, no u nekim su podatcima utvrđeni nedostatci

Komisija objavljuje podatke o humanitarnoj i razvojnoj pomoći u skladu sa zajedničkim standardnom okvira za izvješćivanje koji je razvijen u okviru inicijative IATI⁴¹, globalne inicijative kojom se nastoji povećati transparentnost i djelotvornost razvojne suradnje.

Općenito, Komisija objavljuje podatke u skladu sa standardom inicijative IATI. Međutim, Sud je utvrdio da izvješćivanje o podatcima u okviru inicijative IATI ne obuhvaća podatke o uzajamnim fondovima EU‑a ni informacije o rezultatima financiranih projekata⁴².

Za projekte u uzorku Sud je usporedio podatke objavljene na korisničkom internetskom portalu inicijative IATI sa stvarnim podatcima. Objavljene su informacije za sve projekte obuhvaćene revizijom, ali Sud je utvrdio nekoliko pogrešaka u ugovorenim iznosima⁴³, isplatama⁴⁴ te datumima završetka projekta⁴⁵ (vidi okvir 8.).

Tijela UN‑a objavila su neodgovarajuće informacije o ugovorima dodijeljenima nevladinim organizacijama

Komisija provedbu projekata pod neizravnim upravljanjem povjerava trećoj strani. U takvim je slučajevima odgovornost ovlaštenog subjekta da objavi bespovratna sredstva dodijeljena u okviru financiranja sredstvima EU‑a⁴⁶.

Sud je potvrdio podatke koje su ovlaštena tijela UN‑a objavila o šest projekata neizravnog upravljanja u okviru uzorka (vidi prilog II.). Sud je utvrdio da u pet slučajeva tijela UN‑a nisu objavila⁴⁷ ili su samo djelomično objavila⁴⁸ informacije o dodjeli bespovratnih sredstava nevladinim organizacijama uz korištenje sredstava EU‑a (vidi okvir 9.). Nadalje, Komisija nije provjerila jesu li tijela UN‑a ispunila taj zahtjev.

Zaključci i preporuke

Revizijom koju je Sud proveo ispitalo se je li financiranje sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije bilo transparentno. Pritom je ispitano je li Komisija na pouzdan način određivala subjekte kao nevladine organizacije te je li odabir nevladinih organizacija koje provode mjere koje financira EU bio transparentan. Sud je ispitao i prikladnost procesa prikupljanja, provjere i objavljivanja informacija o nevladinim organizacijama. Sud je obuhvatio glavna područja politike u kojima se nevladine organizacije koriste sredstvima EU‑a, pritom se posebice usmjeravajući na vanjsko djelovanje, kao najveće područje financiranja.

Sud je zaključio da Komisija nije dovoljno transparentna u vezi sa sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije.

U većini slučajeva prihvatljivost financiranja sredstvima EU‑a ne ovisi o statusu nevladine organizacije. Dodjeljivanje statusa nevladine organizacije u računovodstvenom sustavu Komisije, što se temelji na osobnoj izjavi organizacije, i ograničene provjere koje je Komisija primijenila, učinili su klasifikaciju subjekta kao nevladine organizacije nepouzdanom (vidi odlomke 18. – 27.).

Nije postojao sustav na razini cijele Komisije za registraciju podnositelja zahtjeva za financiranje. Osim toga, različiti sustavi koji su se primjenjivali za registraciju podnositelja zahtjeva za financiranje, uključujući nevladine organizacije, nisu međusobno povezani (vidi odlomak 22.).

1. preporuka – Poboljšati pouzdanost informacija o nevladinim organizacijama

Komisija bi trebala povećati uspješnost i transparentnost svojeg izvješćivanja o nevladinim organizacijama koje provode mjere EU‑a. U tom bi cilju Komisija trebala primati odgovarajuće informacije i poboljšati pouzdanost informacija u svojem računovodstvenom sustavu koje se odnose na nevladine organizacije korisnice financijskih sredstava EU‑a, i to na način da:

1. u svojim internim smjernicama o provjeri pravnih subjekata iznese jasne kriterije za određivanje nevladinih organizacija u sustavu ABAC
2. u okviru jedinstvenog sustava registracije uvrsti zahtjev (ili mogućnost, za nevladine organizacije koje izražavaju zabrinutost u pogledu sigurnosti) u skladu s kojim bi se podnositelji zahtjeva za dodjelu sredstava EU‑a izjasnili kao nevladina organizacija, objavljujući kriterije koji će se primjenjivati za razmatranje organizacije kao takve.

Rok provedbe: kraj 2020.

U području vanjskog djelovanja Sud je utvrdio da je Komisija općenito na transparentan način odabirala projekte koje vode nevladine organizacije. Međutim, u određenim su slučajevima postojali nedostatci (vidi odlomke 28. – 33.).

Sud je utvrdio da različite službe Komisije nisu primjenjivale postupke dodjele bespovratnih sredstava podugovaranjem na jednak način. Tumačenje GU‑a ECHO o pravilima za financijsku potporu trećim stranama bilo je šire nego u drugih glavnih uprava te omogućuje nekoliko provedbenih razina bez ograničenja iznosa bespovratnih sredstava dodijeljenih podugovaranjem (vidi odlomke 35. i 37.).

Postupci odabira nevladinih organizacija koje su provodila tijela UN‑a nisu uvijek bili transparentni (vidi odlomke 38. i 39.).

2. preporuka – Provjeriti primjenu pravila za dodjelu bespovratnih sredstava podugovaranjem

Kada provedba mjere pod izravnim upravljanjem zahtijeva dodjeljivanje bespovratnih sredstava podugovaranjem, Komisija bi trebala:

1. primijeniti dosljedno tumačenje primjenjivih pravila Financijske uredbe među različitim službama, uzimajući u obzir posebnosti sektora; posebice ako provedba određene mjere zahtijeva financijsku potporu trećoj strani, uvjeti za takvu potporu trebaju biti definirani u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava u skladu s odredbama Financijske uredbe iz 2018.

Kada tijela UN‑a odaberu korisnike pod neizravnim upravljanjem, Komisija bi trebala:

2. provjeriti primjenjuju li tijela UN‑a ispravno svoja pravila i postupke za odabir provedbenih partnera.

Rok za provedbu: od sredine 2019. nadalje.

Komisija nije uvijek na odgovarajući način prikupljala niti provjeravala informacije o nevladinim organizacijama. Konkretno, ti sustavi nisu uvijek omogućili bilježenje sredstava koja su primili svi korisnici ugovora (vidi odlomke 41. i 42.).

Kad je riječ o području vanjskog djelovanja, Komisija nije imala sveobuhvatne informacije o primljenim sredstvima i aktivnostima koje provode svi provedbeni akteri. To se posebice dogodilo s mrežama međunarodnih nevladinih organizacija i projektima pod neizravnim upravljanjem. Nadalje, nedostatak dostupnih informacija u slučaju neizravnog upravljanja otežavao je Komisiji provjere prijavljenih troškova (vidi odlomke 43. – 49.).

3. preporuka – Poboljšati informacije o financijskim sredstvima kojima se koriste nevladine organizacije

Komisija bi trebala poboljšati prikupljanje informacija o financiranim nevladinim organizacijama, i to na način da:

1. omogući različitim sustavima upravljanja bespovratnim sredstvima da bilježe financijska sredstva koja su primili svi korisnici koji su sklopili ugovor s EU‑om, a ne samo vodeći korisnik, čineći te informacije pogodnima za analizu i obradu.

Komisija bi u području vanjskog djelovanja trebala poboljšati sljedivost financijskih sredstava:

2. u slučaju mjera koje provode mreže međunarodnih nevladinih organizacija, na način da u svojim sustavima utvrdi subjekte koji stvarno provode financirane mjere
3. u slučaju projekata pod neizravnim upravljanjem preko tijela UN‑a, na način da provjeri da su pružene dostatne informacije o neizravnim troškovima prijavljenima za financirane nevladine organizacije, omogućujući procjenu troškova koje su prijavili svi provedbeni akteri.

Rok provedbe: sredina 2021.

Informacije o financijskim sredstvima EU‑a kojima se koriste nevladine organizacije objavljuju se u nekoliko sustava, ali te su informacije ograničene, osim u području vanjskog djelovanja (vidi odlomke 51. – 56.).

Komisija je podatke o humanitarnoj i razvojnoj pomoći općenito objavila u skladu s međunarodnim standardima transparentnosti, no u nekim su podatcima utvrđeni nedostatci (vidi odlomke 58. – 60.).

U pet slučajeva ovlaštena tijela UN‑a nisu objavila ili su samo djelomično objavila ugovore dodijeljene nevladinim organizacijama, a Komisija nije provjerila jesu li tijela UN‑a ispunila taj zahtjev (vidi odlomak 62.).

4. preporuka – Standardizirati i poboljšati točnost objavljenih informacija

Komisija bi trebala:

1. donijeti jedinstven pristup među svim službama u pogledu objavljivanja u sustavu financijske transparentnosti, jamčeći objavljivanje podataka o svim korisnicima bespovratnih sredstava zajedno s iznosom dodijeljenih sredstava.

Rok provedbe: sredina 2021.

Komisija bi u području vanjskog djelovanja trebala:

2. dodatno povećati usklađenost s međunarodnim standardima o transparentnosti pomoći izvješćivanjem o rezultatima financiranih projekata i podatcima o uzajamnim fondovima EU‑a
3. provjeriti ispunjavanje obveze tijela UN‑a o odgovarajućem objavljivanju ugovora kojima su dodijeljena sredstva EU‑a.

Rok provedbe: sredina 2021.

Ovo je izvješće usvojilo V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Lazaros S. Lazarou, na sastanku održanom u Luxembourgu 5. prosinca 2018.

Za Revizorski sud

Klaus‑Heiner Lehne
predsjednik

Pokrate i kratice

ABAC Računovodstveni sustav Komisije po načelu nastanka poslovnog događaja

CORDIS Informacijska služba Zajednice za istraživanje i razvoj

CRIS Zajednički informacijski sustav za vanjske odnose

EACEA Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu

EASME Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća

EDRIS Europski informacijski sustav za odgovor na katastrofe

ERCEA Izvršna agencija Europskog istraživačkog vijeća

ERF Europski razvojni fond

GU BUDG Glavna uprava za proračun

GU DEVCO Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj

GU EAC Glavna uprava za obrazovanje, mlade, sport i kulturu

GU ECHO Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći

GU ENV Glavna uprava za okoliš

GU NEAR Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju

GU RTD Glavna uprava za istraživanje i inovacije

IATI Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći

NVO Nevladina organizacija

OCD Organizacija civilnog društva

OECD Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

PADOR Sustav internetske registracije podataka potencijalnih podnositelja zahtjeva

REA Izvršna agencija za istraživanje

SFT Sustav financijske transparentnosti

UNICEF Fond Ujedinjenih naroda za djecu

VFO Višegodišnji financijski okvir

Bilješke

¹ Glavna uprava Europskog parlamenta za unutarnju politiku, Financiranje nevladinih organizacija sredstvima EU‑a u područjima unutarnjih poslova, sigurnosti i migracija; Služba Europskog parlamenta za istraživanje, Financijska odgovornost organizacija civilnog društva, svibanj 2015.; Resorni odjel Europskog parlamenta za proračunska pitanja, Demokratska odgovornost i proračunski nadzor nevladinih organizacija koje se financiraju iz proračuna EU‑a, siječanj 2017.

² „Nacrtom izvješća o proračunskom nadzoru nad financiranjem nevladinih organizacija iz proračuna EU‑a” (2015/2345(INI) upućen je poziv Europskom revizorskom sudu da izradi tematsko izvješće o transparentnosti financiranja nevladinih organizacija sredstvima EU‑a.

³ Međunarodne organizacije koriste se različitim definicijama. Na primjer, Ujedinjeni narodi (UN) opisuju nevladinu organizaciju kao svaku „neprofitnu, dobrovoljnu skupinu građana koja je organizirana na lokalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini” (https://outreach.un.org/ngorelations/content/about-us-0).

⁴ COM(1997) 241 final od 6. 6. 1997., Komunikacija Komisije o promicanju uloge volonterskih organizacija i zaklada u Europi, odlomak 2.3. točke (a) – (e).

⁵ Bespovratna sredstva za aktivnosti čine 95 % sredstava ugovorenih s nevladinim organizacijama u općem proračunu EU‑a (6,3 milijarde eura od ukupno 6,6 milijardi eura) u razdoblju 2014. – 2016.

⁶ Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.), poglavlje 8. članak 35.: „Objava podataka o primateljima i drugih podataka”.

⁷ Zaključci Vijeća o Zajedničkom stajalištu EU‑a za četvrti forum na visokoj razini o djelotvornosti pomoći donesenom 14. studenoga 2011.

⁸ Europski konsenzus o razvoju zajednička je izjava Europske unije i njezinih država članica kojim se pruža sveobuhvatan zajednički okvir za europsku razvojnu suradnju.

⁹ U okviru izravnog upravljanja Komisija je zadužena za sve zadaće izvršenja proračuna EU‑a, koje izravno obavljaju njezine službe u sjedištu, u delegacijama EU‑a ili posredstvom izvršnih agencija EU‑a.

¹⁰ U okviru neizravnog načina upravljanja Komisija povjerava zadaće izvršenja proračuna međunarodnim organizacijama, razvojnim agencijama država članica EU‑a, partnerskim zemljama ili drugim tijelima.

¹¹ Vidi pozive na podnošenje prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava za poslovanje nevladinim organizacijama koje ponajprije djeluju u području okoliša i/ili klimatske politike (npr. identifikacijske oznake poziva LIFE‑NGO‑EASME‑2014, LIFE‑NGO‑FPA‑EASME‑2017).

¹² Drugi uvjet koji nevladine organizacije prihvatljive za financiranje na temelju te uredbe moraju ispuniti jest da imaju svoje glavno sjedište u državi članici ili u trećoj zemlji primateljici pomoći. Iznimno, sjedište može biti u trećoj zemlji donatoru.

¹³ Na primjer, u Smjernicama GU‑a DEVCO za podnositelje zahtjeva u okviru poziva na podnošenje prijedloga od nevladine organizacije zahtijeva se da dostavi svoj statut ili ugovor o osnivanju i prateće dokumente. Odbori za evaluaciju potvrđuju jesu li pravni dokumenti u skladu s vrstom subjekta.

¹⁴ COM(2012) 492 final od 12. 9. 2012., „Temelji demokracije i održivog razvoja: Europski angažman za civilno društvo kroz vanjske odnose” kao organizacije civilnog društva klasificira, među ostalim, nevladine organizacije, društvene organizacije, vjerske organizacije, zaklade, istraživačke institucije, zadruge, profesionalna i poslovna udruženja.

¹⁵ Projekti br. 7 i 16.

¹⁶ Projekt br. 4 odabran je postupkom izravne dodjele.

¹⁷ Tematsko izvješće br. 15/2016 „Je li Komisija djelotvorno upravljala humanitarnom pomoći stanovništvu područja pogođenih sukobima u regiji afričkih Velikih jezera?”, odlomci 27. – 29. (https:eca.europa.eu).

¹⁸ Projekti br. 16 i 17.

¹⁹ Utvrđeno člankom 137. Financijske uredbe i člankom 210. Pravila za primjenu.

²⁰ Treba napomenuti da se novom Financijskom uredbom iz 2018. godine tekst ovih pravila mijenja i da se u članku 204. navodi sljedeće: „maksimalni iznos financijske potpore koji se može isplatiti trećoj strani ne premašuje 60 000 EUR […]. Prag se može premašiti ako bi u suprotnom postizanje ciljeva djelovanja bilo nemoguće ili preteško.”

²¹ Glavne uprave RTD, ENV, EAC, NEAR i DEVCO.

²² U članku 60. stavku 2. točki (d) Financijske uredbe navodi se da su subjekti kojima su povjerene zadaće dužni „primjenjivati odgovarajuća pravila i postupke za pružanje financiranja iz sredstava Unije putem bespovratnih sredstava, nabave i financijskih instrumenata”. To se potvrđuje u ex ante procjeni („procjena na temelju stupova”) koju provodi nezavisni revizor u skladu s opisom poslova koji je izradila svaka glavna uprava.

²³ Projekti br. 9, 18 i 20.

²⁴ Bespovratna sredstva za poslovanje namijenjena nevladinim organizacijama koje djeluju u području okoliša i klime uvijek se dodjeljuju pojedinačnim korisnicima.

²⁵ Projekti br. 4, 11, 12 i 13.

²⁶ Projekti br. 11, 12 i 15.

²⁷ Projekti br. 8, 9, 10, 18 i 19.

²⁸ Projekt br. 8. Tijelo UN‑a pružilo je zadovoljavajuće odgovore na treći zahtjev GU‑a ECHO nakon posjeta revizora na licu mjesta.

²⁹ Projekti br. 8, 9, 18, 19 i 20.

³⁰ Sud je u svojem tematskom izvješću br. 4/2018 „Pomoć EU‑a Mjanmaru/Burmi” već naznačio rizik od toga da se neizravni troškovi dvostruko naplaćuju u projektima neizravnog upravljanja koje provode nevladine organizacije trećih strana. Vidi i odlomak 48. tematskog izvješća Suda br. 11/2017 „Uzajamni fond EU‑a Bêkou za Srednjoafričku Republiku: početak koji budi nadu unatoč nekim nedostatcima”.

³¹ Sustav financijske transparentnosti: http://ec.europa.eu/budget/fts/index_en.htm.

³² Članak 35. Financijske uredbe koja se primjenjuje na opći proračun Unije i članak 21. pravila za njezinu primjenu: „Objava podataka o primateljima i drugih podataka”.

³³ Projekti br. 1, 2, 5, 14 i 15.

³⁴ Izvor: https://cordis.europa.eu/.

³⁵ https://euaidexplorer.ec.europa.eu/.

³⁶ https://webgate.ec.europa.eu/hac/.

³⁷ https://fts.unocha.org/ – pod upravljanjem Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarne pomoći (UNOCHA).

³⁸ https://stats.oecd.org/Index.aspx?DataSetCode=CRS1.

³⁹ https://stats.oecd.org/Index.aspx?DataSetCode=FSS.

⁴⁰ https://www.iatiregistry.org/.

⁴¹ Inicijativa IATI pokrenuta je 2008., nakon trećeg foruma na visokoj razini o djelotvornosti pomoći u Accri.

⁴² GU DEVCO objavio je u veljači 2018. prvi niz rezultata iz više od 700 projekata u inicijativi IATI.

⁴³ Projekti br. 4, 5, 6, 7, 14, 15, 16 i 17.

⁴⁴ Projekti br. 1, 2, 11, 12, 13.

⁴⁵ Projekti br. 7, 14 i 15.

⁴⁶ U skladu s općim uvjetima kojima se uređuju ugovori potpisani između Komisije i ovlaštenih subjekata, subjekti su obvezni objaviti, na svojim internetskim stranicama ili u svojim sustavima, detaljne informacije o bespovratnim sredstvima koja financira EU. Obvezni su objaviti naziv ugovora/projekta, njegovu prirodu i svrhu, naziv i mjesto korisnika bespovratnih sredstava te ugovoreni iznos. U slučaju mjera s više donatora, objavljivanje je uređeno pravilima ovlaštenog subjekta.

⁴⁷ Projekti br. 9, 18 i 20.

⁴⁸ Projekti br. 8 i 19.

⁴⁹ U COM(2012) 492 final od 12. rujna 2012., „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima” u kategoriju organizacija civilnog društva razvrstavaju se, među ostalim, nevladine organizacije, organizacije koje djeluju u zajednici, vjerske organizacije, zaklade, istraživačke institucije, zadruge, strukovna i poslovna udruženja.

⁵⁰ Napomena: prihvatljivi podnositelji zahtjeva u okviru programa LIFE ne moraju biti registrirani kao nevladina organizacija. Moraju ispuniti sve kriterije prihvatljivosti kako bi mogli sudjelovati u programu djelovanja za bespovratna sredstva za poslovanje LIFE u cilju potpore europskim nevladinim organizacijama u području okoliša i klime.

⁵¹ Međunarodne organizacije koriste se različitim definicijama. Na primjer, Ujedinjeni narodi (UN) opisuju nevladinu organizaciju kao svaku „neprofitnu, dobrovoljnu skupinu građana koja je organizirana na lokalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini” (https://outreach.un.org/ngorelations/content/about-us-0).

⁵² Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel D za proračunska pitanja, studija „Demokratska odgovornost i proračunski nadzor nevladinih organizacija financiranih iz proračuna EU-a”, 17. studenoga 2016.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU‑a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Lazaros L. Lazarou i koje je specijalizirano za rashodovna područja financiranja i administracije EU‑a. Reviziju je predvodila članica Suda Annemie Turtelboom, a potporu su joj pružali voditelj njezina ureda Dennis Wernerus, glavna rukovoditeljica Sabine Hiernaux‑Fritsch, voditelj radnog zadatka Roberto Ruiz Ruiz te revizori Eva Maria Coria Paramas, Erika Katalin Söveges, Maria‑Luisa Gomez Valcarcel i Francesco Zoia Bolzonello. Jezičnu podršku pružila je Hannah Critoph.

Slijeva nadesno: Hannah Critoph, Roberto Ruiz Ruiz, Annemie Turtelboom, Erika Katalin Söveges, Dennis Wernerus.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.