Mjere za širenje sudjelovanja u programu Obzor 2020. dobro su osmišljene, ali postizanje održivih promjena uglavnom će ovisiti o naporima nacionalnih tijela

Sažetak

I. Komisija je u strategiji Europa 2020. istaknula ulogu istraživanja i inovacija kao ključnog pokretača društvenog i gospodarskog blagostanja i okolišne održivosti u EU-u. EU pruža potporu za istraživanje i inovacije od 1984. godine provedbom uzastopnih „okvirnih programa”. Osmi okvirni program Obzor 2020. obuhvaćao je razdoblje 2014. – 2020. (s proračunom od 76,4 milijarde eura). Nakon njega je za razdoblje 2021. – 2027. uslijedio program Obzor Europa (s proračunom od 95,5 milijardi eura).

II. Postoje znatne razlike među državama članicama EU-a kad je riječ o uspješnosti u području istraživanja i inovacija. Te se razlike odražavaju i u različitim razinama sudjelovanja u okvirnim programima, u slučaju kojih se dodjela financijskih sredstava temelji na izvrsnosti. S druge strane, niska razina sudjelovanja ograničava potencijal zemalja s niskom razinom uspješnosti da prevladaju nedostatke u svojim sustavima istraživanja i inovacija. Kako bi se smanjile razlike u razinama inovacija i povećale razine sudjelovanja, u okviru programa Obzor 2020. izdvojena su financijska sredstva u iznosu od 935 milijuna eura za „mjere širenja” koje su posebno usmjerene na države članice s niskom razinom uspješnosti. Cilj je bio povećati kapacitet istraživačkih institucija u tim državama članicama, primjerice pomažući im da se umrežavaju, uspostave partnerstva s vodećim institucijama i privuku visokokvalificirane zaposlenike. Te su mjere pojačane u okviru programa Obzor Europa te je sada za njih izdvojen proračun u visini od 2,95 milijardi eura.

III. Sud je odlučio provesti ovu reviziju kako bi donositeljima politika pružio informacije o problemima u vezi s načinom na koji su mjere širenja osmišljene, kao i o problemima u njihovoj provedbi, posebice uzimajući u obzir da se te mjere nastavljaju provoditi u okviru programa Obzor Europa. Ovo je tematsko izvješće najnovije u nizu publikacija Suda u kojima se ispituje financijska potpora pružena u okviru programa Obzor 2020.

IV. Sud je procijenio jesu li mjere širenja u okviru programa Obzor 2020. bile primjerene svojoj svrsi. U tu je svrhu ispitao kako su one općenito osmišljene, kao i mehanizme provedbe i praćenja za dvije od tih mjera. Riječ je o udruživanju (potpora za centre izvrsnosti) i katedrama EIP-a (angažiranje uglednih akademika u istraživačkim ustanovama), pri čemu su obje mjere osmišljene s ciljem stvaranja dugoročnih učinaka za korisnike.

V. Sud je zaključio da su mjere širenja bile primjereno osmišljene za pružanje odgovora na velik broj čimbenika koji su ograničavali sudjelovanje zemalja širenja u uzastopnim okvirnim programima. Međutim, istinske održive promjene u velikoj mjeri ovise o ulaganjima i reformama u području istraživanja i inovacija na nacionalnoj razini.

VI. Instrument za političku podršku dio je skupa instrumenata koje EU upotrebljava za poticanje reformi u nacionalnim ekosustavima. U razdoblju 2014. – 2020. taj instrument nisu iskoristile sve zemlje širenja, a Komisija je zbog nedostatka resursa morala odgoditi određene projekte. Iako je odgovornost za reagiranje na preporuke proizašle iz aktivnosti u okviru instrumenta za političku podršku bila na državama članicama, Sud je utvrdio da je Komisija također upotrijebila stečeno znanje o nacionalnim sustavima istraživanja i inovacija, ponajprije za svoje procjene po zemljama u kontekstu europskog semestra, na temelju kojih su iznesene preporuke državama članicama.

VII. Sud je utvrdio da su mjere širenja donijele koristi skupini određenih zemalja s neujednačenim razinama uspješnosti u području istraživanja i inovacija te sudjelovanja u predmetnom okvirnom programu. Iako nisu nužno u cijelosti međusobno povezane, te se razlike odražavaju i u razinama sudjelovanja u mjerama širenja u tim zemljama.

VIII. Iako je prerano za procjenu cjelokupnog učinka tih mjera, Sud je utvrdio da se projektima udruživanja i katedri EIP-a počinju ostvarivati obećavajući rezultati, posebice u pogledu broja publikacija, umrežavanja i pristupa dodatnim bespovratnim sredstvima. Međutim, zabilježen je niz izazova u provedbi projekata, kao što su osiguravanje dopunskih financijskih sredstava iz drugih izvora osim programa Obzor 2020., zapošljavanje međunarodnih istraživača i, što je najvažnije, jamčenje održivosti ostvarivanjem prihoda od iskorištavanja rezultata istraživanja.

IX. Sud je utvrdio da ima prostora za poboljšanja u pogledu praćenja projekata udruživanja i katedri EIP-a, posebice u pogledu mjerenja dugoročnog učinka tih dvaju instrumenata.

X. Sud preporučuje Komisiji da:

• ojača upotrebu instrumenta za političku podršku;
• radi na postizanju uravnoteženije razine sudjelovanja zemalja širenja u mjerama širenja;
• potiče pravodobnu dostupnost dopunskih financijskih sredstava;
• poveća kapacitet korisnika potpore u okviru projekata za iskorištavanje njihovih rezultata istraživanja; i
• poboljša svoje praćenje mjera širenja.

Uvod

Važnost istraživanja i inovacija u EU-u

01. Komisija je u strategiji Europa 2020. utvrdila pametan, održiv i uključiv rast kao jedan od ciljeva i istaknula ulogu istraživanja i inovacija kao ključnog pokretača društvenog i gospodarskog blagostanja i okolišne održivosti. Kontinuirana važnost istraživanja i inovacija za EU odražava se i ušest prioriteta Komisije za razdoblje 2019. – 2024. uzimajući u obzir činjenicu da istraživanje i inovacije imaju ključnu ulogu u najmanje četirima od njih: europski zeleni plan, gospodarstvo u interesu građana, Europa spremna za digitalno doba i snažnija Europa u svijetu.

02. U strategiji Europa 2020. ujedno je utvrđen cilj povećanja rashoda za istraživanje i razvoj s ciljem privlačenja privatnih ulaganja u vrijednosti do dvije trećine ukupnih ulaganja, čime se na razini EU-a do 2020. ukupno trebalo dosegnuti 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP). Države članice utvrdile su nacionalne ciljne vrijednosti u rasponu od 0,5 % do 4,0 %.

03. Potpora za posebne programe financiranja namijenjene poticanju istraživanja i inovacija pruža se iz proračuna EU-a od 1984. godine. Osmi okvirni program za istraživanje i inovacije, Obzor 2020., obuhvaćao je razdoblje 2014. – 2020. i imao proračun od 76,4 milijarde eura. Deveti okvirni program, Obzor Europa, obuhvaća razdoblje 2021. – 2027. i ima proračun od 95,5 milijardi eura. Potpora za istraživanje i inovacije pruža se i iz drugih fondova EU-a, posebice iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), jednog od fondova s pomoću kojeg se provodi kohezijska politika.

04. I završna evaluacija šestog okvirnog programa (razdoblje 2002. – 2006.) i evaluacija sedmog okvirnog programa (2007. – 2013.) na sredini programskog razdoblja upućivale su na opetovano niske razine sudjelovanja određenih država članica u okvirnim programima. Takvim niskim razinama sudjelovanja ograničava se uključenost aktera u području istraživanja i inovacija iz tih zemalja u suradničkim projektima i zajednicama na razini EU-a i međunarodnoj razini.

05. U Uredbi o programu Obzor 2020. potvrđeno je 2013. godine da su „[u]natoč nedavnoj tendenciji približavanja uspješnosti inovacija pojedinih zemalja i regija, i dalje [...] prisutne velike razlike između država članica”. Budući da se dodjela financijskih sredstava u sklopu okvirnih programa temelji na izvrsnosti (tj. odabiru se samo najbolji prijedlozi), države članice s nižom razinom uspješnosti suočavale su se s poteškoćama pri natjecanju s onima s većom razinom uspješnosti. Komisija je 2011. prvi put utvrdila određene razloge za to stanje, u koje su se ubrajala nedostatna nacionalna ulaganja u istraživanje i inovacije te nezadovoljavajući pristup postojećim mrežama. Povezanom Uredbom stoga je uvedena posebna komponenta „širenja izvrsnosti i sudjelovanja” (za razdoblje 2014. – 2020.). Ta je komponenta posebice bila namijenjena zemljama s nižom razinom uspješnosti, koje su sada poznate pod nazivom „zemlje širenja”. Njezin je cilj bio pružiti odgovor na neujednačenu uspješnost u području istraživanja i inovacija među državama članicama i iskoristiti potencijal za izvrsnost (tj. mobilizirati postojeća središta izvrsnosti i povezati ih s mrežama izvrsnosti) u zemljama s manjom razinom uspješnosti i time proširiti sudjelovanje u programu Obzor 2020.

06. Mjere širenja sastojale su se od niza instrumenata za potporu izgradnji kapaciteta, uspostavu veza između vodećih istraživačkih institucija te zemalja i regija s manjom razinom uspješnosti te pružanje stručne političke podrške (vidjeti sliku 1.).

07. Za mjere širenja preuzete su obveze u vrijednosti od ukupno 935 milijuna eura (1,2 % svih preuzetih obveza u okviru programa Obzor 2020.). Najveći dio izdvojen je za projekte udruživanja (390 milijuna eura, odnosno 41 %, vidjeti sliku 2.). Predmetne mjere nastavljaju se provoditi u okviru programa Obzor Europa, ali uključuju nove značajke te je za njih dodijeljen znatno veći iznos, naime 2,95 milijardi eura (3 % proračuna programa Obzor Europa) (vidjeti Prilog I.). Komisija je na temelju svoje evaluacije programa Obzor 2020. na sredini programskog razdoblja i procjene učinka programa Obzor Europa predložila povećanje proračuna na 2,1 milijardu eura, koji su suzakonodavci zatim kao rezultat zakonodavnog procesa dodatno povećali.

08. U okviru programa Obzor 2020. mjere širenja bile su usmjerene na sljedeće zemlje: 13 država članica koje su se pridružile EU-u od 2004. (EU-13) te Luksemburg i Portugal (slika 3.). Na iste se zemlje usmjerilo i u okviru programa Obzor Europa, uz iznimku Luksemburga koji je zamijenila Grčka. Usto su se pridružile i najudaljenije regije Francuske i Španjolske. U Uredbi o programu Obzor Europa navedeno je da će ta skupina ostati valjana tijekom cijelog trajanja programa Obzor Europa.

Uloge i odgovornosti

09. Glavna uprava Komisije za istraživanje i inovacije (GU RTD) snosi glavnu odgovornost za politiku EU-a u području istraživanja, znanosti i inovacija (uključujući osmišljavanje okvirnih programa i upravljanje tim programima). Program Obzor 2020. provodio se s pomoću višegodišnjih programa rada u kojima su utvrđeni prioriteti Komisije, koji su potom pretočeni u pozive na podnošenje projektnih prijedloga.

10. Europska izvršna agencija za istraživanje (REA) upravlja svim mjerama širenja (posebno odabirom, provedbom i praćenjem projekata) osim instrumenta za političku podršku, kojim upravlja GU RTD, i instrumenta COST, koji provodi udruženje za Europsku suradnju u znanosti i tehnologiji (COST).

11. Projekti koji se financiraju u kontekstu mjera širenja mogu primiti dodatno financiranje iz drugih izvora, primjerice iz EFRR-a. EFRR se upotrebljava na temelju operativnih programa koje su pripremila nacionalna/regionalna tijela i koje je odobrila Komisija. Upravljačka tijela zadužena za predmetne programe procjenjuju i odabiru projekte prihvatljive za dopunsko financiranje te prate njihovu provedbu na razini korisnika.

Opseg revizije i revizijski pristup

12. Cilj ove revizije bio je pružiti uvid u način na koji su osmišljene mjere širenja i istaknuti aspekte koji bi mogli umanjiti uspješnost njihove provedbe, posebice uzimajući u obzir činjenicu da su te mjere pojačane u okviru programa Obzor Europa. Budući da su mjere širenja uvedene u okviru programa Obzor 2020. bile novitet i da je većina projekata još u tijeku, revizija nije bila usmjerena na procjenu učinka tih mjera jer se očekuje da će se on u cijelosti pokazati tek od sredine 2020-tih godina.

13. Sud je u prethodnim tematskim izvješćima o programu Obzor 2020.¹ već istaknuo razlike u razinama sudjelovanja država članica EU-a u okvirnim programima. Sud je odlučio provesti ovu reviziju kako bi se razmotrile mjere širenja uvedene kao novitet u okviru osmog okvirnog programa i kako bi se nadopunio skup revizija koje je Sud proveo nad programom Obzor 2020.

14. Sud se usredotočio na udruživanje i katedre EIP-a, odnosno na dvije mjere proširenja koje su usmjerene na dugoročne učinke, te na ulogu instrumenta za političku podršku. U ovom se izvješću ne procjenjuje pitanje sinergija između programa Obzor 2020. i fondova s pomoću kojih se provodi kohezijska politika, koje Sud trenutačno planira obraditi u jednom od budućih izvješća.

15. Pitanje koje je Sud postavio bilo je jesu li mjere širenja u okviru programa Obzor 2020. bile prikladne za pružanje odgovora na razlike u području istraživanja i inovacija. Kako bi dobio odgovor na to pitanje, Sud je procijenio sljedeće:

• jesu li mjere širenja bile dobro osmišljene;
• je li ostvaren odgovarajući napredak u provedbi tih mjera kako bi se ostvarili njihovi ciljevi;
• je li Komisija uspostavila djelotvoran sustav za praćenje učinka mjera širenja.

16. Sud je ispitao dokaze iz niza izvora:

• pregled relevantne dokumentacije;
• upitnici upućeni Komisiji, REA-i te upravljačkim tijelima i nacionalnim kontaktnim točkama za mjere širenja u Hrvatskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Sloveniji te razgovori s njihovim osobljem;
• statistička analiza podataka o programu Obzor 2020. i podataka o ulaganjima država članica u istraživanje i inovacije;
• dubinska analiza prosudbenog uzorka od pet projekata katedri EIP-a i šest projekata udruživanja, pri čemu je njih četiri financirano u okviru prvog poziva na podnošenje prijedloga (program rada za razdoblje 2016. – 2017.), a njih dva u okviru drugog poziva (razdoblje 2018. – 2020.). Analiza projekata temeljila se na podatcima prikupljenima do sredine 2021. godine. U Prilogu II. dostupne su dodatne pojedinosti o metodologiji koju je Sud primijenio;
• detaljna analiza dopunskog financiranja za sve projekte udruživanja.

Opažanja

Iako su mjere širenja uglavnom osmišljene na odgovarajući način, njima se može dati samo početni poticaj povećanju uspješnosti u području istraživanja i inovacija

17. Cilj mjera širenja bio je pružiti odgovor na razlike u području istraživanja i inovacija te na postojano nisku razinu sudjelovanja u okvirnim programima iskorištavanjem potencijala za izvrsnost u zemljama koje su definirane kao zemlje s niskom razinom uspješnosti (vidjeti odlomak 05.).

18. Komisija je utvrdila strukturne probleme (npr. slabe upravljačke strukture i institucije i/ili fragmentacija nacionalnih istraživačkih i inovacijskih ekosustava i/ili nedostatak poveznica između obrazovanja i istraživanja) kao jedan od razloga zbog kojih određene države članice zaostaju kad je riječ o uspješnosti u području inovacija. EU je uspostavio niz instrumenata u svrhu poticanja reformi, među kojima je i instrument za političku podršku (vidjeti odlomak 06.).

19. Sud je procijenio sljedeće:

• jesu li mjere širenja osmišljene s ciljem pružanja odgovora na uzroke niske razine uspješnosti u području istraživanja i inovacija;
• jesu li mjere širenja bile usklađene s drugim mjerama EU-a za poticanje reformi u državama članicama; i
• jesu li mjere širenja bile su usmjerene na zemlje s niskom razinom uspješnosti.

Mjerama se uglavnom nastojao pružiti odgovor na uzroke niskih razina uspješnosti u području istraživanja i inovacija, ali za povećanje ulaganja u to područje potrebna je predanost na nacionalnoj razini

20. Uzroci niske razine uspješnosti u području istraživanja i inovacija u zemljama širenja i njihovo ograničeno sudjelovanje u programu Obzor 2020. analizirani su u nekoliko istraživačkih radova². Utvrđeni uzroci uključivali su probleme kao što su: neprikladni istraživački i inovacijski ekosustavi (fragmentirane upravljačke strukture ili ograničena ulaganja), slabije veze s međunarodnim mrežama za suradnju, manjkovi u ljudskim resursima, odljev mozgova, ograničena suradnja između javnih i privatnih tijela uključenih u inovacije te ograničena internacionalizacija institucija za istraživanje i inovacije.

21. Sud je procijenio jesu li mjere širenje bile posebno usmjerene na te uzroke. Rezultati te procjene izneseni su u tablici 1.

22. Na sve uzroke osim razine nacionalnih (javnih i privatnih) ulaganja u istraživanje i inovacije nastojao se pružiti odgovor u okviru jedne mjere širenja ili više njih. Međutim, mjere širenja nisu bile usmjerene na inovacije te se njima pružala tek ograničena potpora mreži nacionalnih kontaktnih točaka, koje korisnicima pružaju informacije i pomoć u pogledu okvirnog programa. Sud je u tematskom izvješću br. 28/2018 zaključio da je takva potpora potrebna. Sud je primio na znanje da mjere u okviru programa Obzor Europa sada uključuju tu vrstu potpore, kao i potporu za pružanje odgovora na problem odljeva mozgova te poticanje izvrsnosti na sveučilištima i u lokaliziranim inovacijskim ekosustavima (vidjeti Prilog I.).

23. U okviru 1. objašnjava se način na koji se dvjema mjerama na koje se Sud usredotočio u analizi provedbe projekata (udruživanje i katedre EIP-a) nastojao pružiti odgovor na uzroke razlika u području istraživanja i inovacija.

24. Mjerama širenja u okviru programa Obzor 2020. nisu posebno uzete u obzir razine nacionalnih (javnih i privatnih) ulaganja u istraživanje i inovacije. Štoviše, veličina proračuna za mjere širenja (vidjeti odlomak 07.) upućuje na to da su te mjere prije svega trebale djelovati kao katalizator uspješnosti u području istraživanja i inovacija općenito, a posebno na sudjelovanje u programu Obzor 2020.

25. Međutim, postoje druge mjere EU-a za poticanje ulaganja, i u okviru programa Obzor 2020. i u okviru drugih programa EU-a, kao i u sklopu procesa europskog semestra, tj. godišnjeg ciklusa koordinacije ekonomske i fiskalne politike unutar EU-a (vidjeti i tematsko izvješće Suda br. 16/2020 o europskom semestru).

26. Osim toga, odgovornost za razinu javnih ulaganja u prvom redu snose države članice. Na uspješnost istraživanja i inovacija i sudjelovanje u programu Obzor 2020. u velikoj mjeri utječu razina nacionalnih (javnih i privatnih) ulaganja u istraživanje i inovacije te jačina nacionalnih istraživačkih i inovacijskih ekosustava. Više informacija o toj korelaciji dostupno je u Prilogu III.

27. Tijekom 2020. EU je uložio 2,3 % svojeg BDP-a u istraživanje i inovacije. Stopa ulaganja u istraživanje i inovacije znatno se razlikuje među državama članicama EU-a (vidjeti sliku 4.), ali ni u jednoj od zemalja širenja uloženi iznos ne prelazi prosjek EU-a te su samo dvije od tih zemalja (Slovenija i Češka) uložile više od 2,0 %. Osim toga, do kraja 2020. većina država članica, a posebice skupina zemalja širenja, i dalje je bila daleko od dostizanja svojih ciljnih vrijednosti (vidjeti odlomak 02.), koje su u većini slučajeva bile ispod prosjeka EU-a (vidjeti sliku 4.).

Potrebne promjene u nacionalnim istraživačkim i inovacijskim sustavima mogle su se potaknuti instrumentom za političkom podršku tek u ograničenoj mjeri jer to ovisi i o stupnju predanosti država članica, ali njime se nadopunjuju druge mjere EU-a kojima su obuhvaćene reforme

28. Komisija je kao odgovor na prepoznatu potrebu za reformama u državama članicama (vidjeti odlomak 18.) za razdoblje 2014. – 2020. donijela nove instrumente kako bi se potaknuo proces reformi i državama članicama pomoglo u rješavanju povezanih problema. Neki od tih instrumenata uvedeni su u područjima istraživanja i kohezijske politike. U slučaju programa Obzor 2020. to je bio prethodno spomenuti instrument za političku podršku (vidjeti odlomak 06.).

29. Sud je ispitao je li taj instrument bio usklađen s drugim mjerama potpore EU-a i je li Komisija primjereno reagirala na rezultate svoje evaluacije tog instrumenta iz 2019.

30. U okviru 2. prikazuju se različite usluge dostupne u okviru tog instrumenta i broj projekata financiranih u zemljama širenja. Ukupni proračun bio je relativno malen (samo 5,7 milijuna eura) te su neki projekti započeli sa zakašnjenjem zbog manjka osoblja u Komisiji.

31. Države članice na dobrovoljnoj su osnovi sudjelovale u aktivnostima koje su se provodile u okviru instrumenta za političku podršku. Sud je utvrdio da tijekom razdoblja 2014. – 2020. četiri zemlje širenja (Hrvatska, Češka, Luksemburg i Portugal) nisu sudjelovale u aktivnostima koje su bile izravno usmjerene na reforme u sustavima istraživanja i inovacija (stručni pregled i posebna podrška).

32. U skladu s načelom supsidijarnosti zemlje sudionice same odlučuju hoće li provesti preporuke iznesene u okviru tih aktivnosti i na koji način. Komisija je u evaluaciji instrumenta za političku podršku iz 2019. zaključila da „ne stavlja dovoljan naglasak na provjeru poduzetih mjera i praćenje stvarnih promjena u politikama”. Stoga je važno zajamčiti da se stečene spoznaje u pogledu potrebnih nacionalnih reformi ne zanemare, nego da se uspješno iskoriste u kontekstu europskog semestra. Rezultat je aktivnosti u okviru europskog semestra da Vijeće na godišnjoj razini odobrava preporuke državama članicama na temelju prijedloga Komisije.

33. Sud je analizirao godišnje procjene po državama članicama koje čine osnovu za te preporuke i utvrdio da je Komisija tek od 2019. godine počela izravno upućivati na spoznaje stečene na temelju aktivnosti u okviru instrumenata za političku podršku³. To je upućivanje u svim slučajevima selektivno, tj. navedene su najvažnije točke proizašle iz aktivnosti u okviru tog instrumenta.

34. Slično tome, Komisija je tek od 2019. počela sustavnije iznositi preporuke državama članicama u vezi s istraživanjem i inovacijama. Analiza preporuka državama članicama u vezi s istraživanjem i inovacijama iz 2019. koju je Sud proveo pokazala je da su one bile općenite prirode i da su bile usmjerene na ulaganja, a ne na reforme. U razdoblju 2015. – 2018. nekim zemljama širenja nisu upućene nikakve preporuke u vezi s istraživanjem i inovacijama (više pojedinosti dostupno je u Prilogu IV.). Sud je u tematskom izvješću br. 16/2020 o europskom semestru već zaključio da Komisija nije iznijela dovoljno preporuka usmjerenih na istraživanje.

35. Međutim, za stanje nacionalnih sustava istraživanja i inovacija odgovornost snose države članice, što uključuje poduzimanje potrebnih koraka za provedbu potrebnih reformi. Komisijina analiza provedbe preporuka državama članicama iznesenih 2019. pokazala je da je godinu dana nakon iznošenja preporuka u više od polovice zemalja širenja zabilježen ograničen ili nikakav napredak.

36. Provedba reformi ujedno je jedan od ključnih aspekata Mehanizma za oporavak i otpornost. U Uredbi o tom mehanizmu navodi se da bi on trebao doprinijeti djelotvornom svladavanju svih ili znatnog dijela izazova utvrđenih u relevantnim preporukama državama članicama. Prije odobravanja planova za oporavak i otpornost koje dostave države članice Komisija mora provjeriti je li taj uvjet ispunjen. U vrijeme provedbe ove revizije bilo je prerano za procjenu mjere u kojoj će provedba reformi planiranih u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost biti uspješna u praksi, tj. u kojoj će se mjeri obveze na papiru (kao što je donošenje određenog pravnog akta) pretočiti u stvarni napredak.

37. Povećana važnost reformi u kontekstu Mehanizma za oporavak i otpornost te ograničeni napredak ostvaren u provedbi preporuka državama članicama (vidjeti odlomak 32.) pokazatelj su važnosti političke podrške koju pruža Komisija.

38. Komisija je u evaluaciji instrumenta za političku podršku iz 2019. navela da je velika većina sudionika koji su odgovorili na anketu imala pozitivan stav o koristima tog programa. Međutim, evaluacija je uključivala niz preporuka u pogledu sljedećega:

1. jačanje uloge instrumenta za političku podršku kao pokretača reformi (npr. upotreba tog instrumenta kako bi se ujedno potaknuo sustavniji i opširniji dijalog među državama članicama te između njih i Komisije);
2. razradu načina na koji je instrument za političku potporu osmišljen (npr. produljenje razdoblja njegove valjanosti i uvođenje okvira za provjeru poduzetih mjera u svrhu potpore provedbi i praćenju učinka);
3. unaprjeđenje mehanizama instrumenta za političku podršku (npr. ulaganje većih napora u promicanje i obavještavanje kako bi se povećala vidljivost i zajamčilo da rezultati imaju veći učinak u uključenim zemljama).

39. Međutim, nakon tri godine Komisija i dalje nije u cijelosti provela te preporuke. Komisija je obavijestila Sud o svojoj namjeri da, koristeći se dosadašnjim iskustvima s odabranim državama članicama, dodatno unaprijedi dubinski bilateralni dijalog o istraživanju i inovacijama s onim državama članicama koje su voljne sudjelovati u tom procesu (točka (a)) i da se trenutačno ulažu napori u poboljšanje promicanja, obavještavanja i vidljivosti (točka (c)).

40. Komisija trenutačno provjerava mjere poduzete u pogledu preporuka državama članicama koje su iznesene kao rezultat primjene instrumenta za političku podršku (točka (b)) uglavnom u okviru procesa europskog semestra, a u budućnosti će to činiti i u okviru planova za oporavak i otpornost (vidjeti odlomak 36.). Nadalje, u odgovoru na točku evaluacije iz 2019. u sklopu instrumenta za političku podršku programa Obzor Europa uvedena je nova komponenta nazvana „PSF Open”. Ta komponenta omogućava državama članicama koje su već ostvarile koristi na temelju određene aktivnosti u okviru instrumenta za političku podršku da prime potporu za provedbu preporuka iznesenih kao rezultat upotrebe tog instrumenta. Međutim, instrument za političku podršku i dalje je instrument koji se temelji na potražnji. Sud nije bio u mogućnosti procijeniti primjerenost komponente „PSF open” jer praktični aspekti povezani s njezinom primjenom još nisu definirani.

41. Osoblje Zajedničkog istraživačkog centra s kojim je Sud obavio razgovor istaknulo je važnost popratnih mjera za pomoć državama članicama u reformi njihovih sustava istraživanja i inovacija. Spomenuli su pružanje kontinuirane potpore, smjernica za ulaganja i savjeta o najprikladnijim alatima i mjerama, koji nisu bili dostupni u sklopu instrumenta za političku podršku programa Obzor 2020.

Neke od ciljanih zemalja imale su znatno manje koristi od mjera širenja od drugih

42. U slučaju programa Obzor 2020. o zemljama koje će imati koristi od mjera širenja odlučivalo se u kontekstu donošenja programa rada. Komisija se u tu vrhu služi postupkom odbora, tj. postupkom u okviru kojeg uključuje odbor predstavnika država članica. Kad je riječ o programu Obzor Europa, o zemljama širenja odlučivali su suzakonodavci te su one poimence navedene u samoj uredbi.

43. Iako Komisija nije bila izravno nadležna za odabir zemalja korisnica, dostavila je analizu kako bi omogućila donošenje odluka na temelju dokaza u skladu sa svojim načelima bolje regulative. Ta se analiza temeljila na nizu pokazatelja odabranih vodeći računa o tome da se u njima odražavaju uzroci niske razine uspješnosti.

44. Nakon preispitivanja pokazatelja upotrijebljenih za program Obzor 2020. Komisija je za svoju analizu za program Obzor Europa primijenila drukčiji skup pokazatelja (u Prilogu V. dostupne su pojedinosti o pokazateljima za oba razdoblja). Ta analiza, koja je dostavljena suzakonodavcima u svrhu odabira zemalja za program Obzor Europa u obliku neslužbenog dokumenta, nije uključivala sljedeće informacije o relevantnim zemljama:

1. sudjelovanje u prethodnim okvirnim programima. Taj je pokazatelj relevantan jer je neposredni cilj mjera širenja povećati sudjelovanje (vidjeti članak 7. stavak 5. Uredbe o programu Obzor Europa);
2. položaj u transnacionalnim i multidisciplinarnim istraživačkim mrežama. Taj je pokazatelj relevantan jer se u središnjem položaju u relevantnim mrežama i time snažnoj povezanosti odražava razina sudjelovanja određene zemlje u okvirnom programu. Većina proračuna okvirnih programa troši se na suradničke projekte u svrhu promicanja, među ostalim, uspostave transnacionalnih i multidisciplinarnih mreža koje Komisija smatra ključnom dodatnom vrijednošću okvirnih programa.

45. Sud je stoga analizirao ta dva pokazatelja. Kad je riječ o sudjelovanju u programu Obzor 2020., za sve zemlje širenja zabilježena je manja razina sudjelovanja u tom programu u usporedbi sa zemljama izvan te skupine (vidjeti sliku 5.).

46. Međutim, na predmetne statističke podatke uvelike utječe veličina svake zemlje. Ako se uzme u obzir veličina svake zemlje, dobiva se drukčija, korisnija predodžba. Sud je normalizirao podatke uzimajući u obzir broj stanovnika (iznos sredstava za koja su preuzete obveze po glavi stanovnika) i broj istraživača (u ekvivalentima punog radnog vremena). Nadalje, kako bi se izbjeglo zanemarivanje eventualnih iskrivljenih vrijednosti povezanih s razlikama u ljestvicama plaća, Sud je normalizirao podatke vodeći računa o BDP-u (vidjeti sliku 6.).

47. Na slici 6. prikazane su važne razlike među zemljama širenja. Većina njih zauzima nizak položaj na ljestvici. Međutim, u zemljama širenja s boljim rezultatima razina sudjelovanja slična je razini zemalja izvan te skupine koje bilježe najveću razinu uspješnosti. Unatoč tome, sve zemlje koje su imale status zemalja širenja u okviru programa Obzor 2020. osim Luksemburga zadržale su taj status i u okviru programa Obzor Europa (vidjeti odlomak 08.).

48. Slične razlike vidljive su i u pogledu sudjelovanja zemalja u istraživačkim mrežama (vidjeti sliku 7.). U Komisijinom kratkom izvješću o praćenju programa Obzor 2020. (2018.) navodi se da se „[...] nekoliko zemalja iz skupine EU-13 kontinuirano nalazi na dnu ljestvice tijekom predmetnog razdoblja”.

49. Unutar skupine zemalja širenja pojavljuju se i razlike u pogledu preuzimanja obveza za sredstva namijenjena širenju (vidjeti sliku 8.). Otprilike polovica financijskih sredstava u okviru programa Obzor 2020. predviđenih za širenje dodijeljena je samo trima zemljama od njih 15. Međutim, na tu varijablu uvelike utječe veličina zemlje. Stoga se normalizacijom broja stanovnika dobiva korisnija predodžba (vidjeti sliku 9.). Manje povezane zemlje širenja (vidjeti odlomak 47.) također ostvaruju manje koristi od mjera širenja.

50. Podrobnijim promatranjem dvaju mjera koje je analizirao (vidjeti odlomak 14.) Sud je utvrdio sljedeće:

• Više od 60 % projekata udruživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020. provodi se u samo četirima zemljama širenja. Pritom se najveći broj projekata, njih šest, provodi na Cipru (24 %). U pet zemalja nije proveden nijedan projekt udruživanja (više pojedinosti dostupno je u Prilogu VI.).
• Otprilike 51 % projekata katedri EIP-a koncentrirano je u samo dvjema zemljama širenja. Tri zemlje nisu bile domaćin nijednom projektu katedri EIP-a, dok se u četirima provodio samo po jedan (više pojedinosti dostupno je u Prilogu VI.).

51. Razlozi za razlike unutar skupine zemalja širenja isti su kao i razlozi za niske razine sudjelovanja zemalja u prošlosti (vidjeti odlomke 05., 20. i 21.) Iako bi iskustvo s okvirnim programima i posebice s mjerama širenja trebalo pomoći zemljama da poboljšaju svoje kapacitete za pripremu konkurentnih projektnih prijedloga i ostvare suradnju, taj će se učinak pokazati tek u nadolazećim godinama (vidjeti odlomak 12.).

U provedbi mjera širenja postojali su izazovi, ali vidljivi su prvi rezultati

52. Sud je utvrdio aspekte koji su važni za neometanu provedbu mjera. Ti su aspekti bili sljedeći:

• pravodobno pružanje dopunskih sredstava za projekte udruživanja jer se njima u pravilu namiruju troškovi infrastrukture i opreme. Nadalje, raspolaganje najsuvremenijom infrastrukturom i opremom ključni je čimbenik za privlačenje međunarodnih istraživača;
• angažiranje međunarodnih istraživača kako bi se u predmetnoj zemlji postigla izvrsnost u području istraživanja i inovacija;
• postizanje održivosti. Kako bi se postigao trajan učinak, centri izvrsnosti u području udruživanja trebaju raditi na tome da postanu dugoročno samoodrživi i to trebaju dokazati u poslovnom planu priloženom njihovu projektnom prijedlogu. Projektima katedri EIP-a potrebno je uvesti strukturne promjene u relevantnoj ustanovi domaćinu kako bi se postigla izvrsnost na održivoj osnovi⁴.

53. Sud je obavio razgovore s korisnicima potpore u okviru projekata, upravljačkim tijelima i nacionalnim kontaktnim točkama te analizirao popratnu dokumentaciju (sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava i izvješća o praćenju) kako bi procijenio jesu li projektima koje je obuhvatio revizijom uspješno uzeti u obzir ti aspekti. U vrijeme obavljanja revizije nije bio dovršen nijedan projekt udruživanja, no upravo su bila dovršena četiri projekta katedri EIP-a. Sud je ujedno procijenio jesu li mjere širenja počele doprinositi smanjivanju razlika u razinama inovacija.

Dopunska financijska sredstva često su pružena sa zakašnjenjem

54. Prema sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava vrijednost dopunskih sredstava za 24 projekta udruživanja koji su bili u tijeku dosezala je 784 milijuna eura, više nego dvostruko više od sredstava dodijeljenih u okviru programa Obzor 2020. Pritom je 44 % dopunskih sredstava izdvojeno u okviru operativnih programa EFRR-a. Preostalih 56 % čine nacionalna sredstva (i javna i privatna), doprinosi u naravi, bespovratna sredstva i prihodi koje su ostvarili centri izvrsnosti.

55. Pregled dokumentacije i detaljna analiza svih projekata udruživanja koje je Sud obavio pokazali su da se 55 % korisnika iz prvog poziva na podnošenje prijedloga i najmanje 28 % korisnika iz drugog poziva suočilo s kašnjenjima u osiguravanju dopunskih sredstava, posebice u okviru operativnih programa (EFRR i nacionalno sufinanciranje). O isplatama dopunskih sredstava u okviru drugog poziva na podnošenje prijedloga dostupne su ograničene informacije jer su se u vrijeme u kojem je Sud prikupljao povezane podatke svi projekti provodili kraće od godinu i pola.

56. Ta dugotrajna kašnjenja, u jednom slučaju od gotovo dviju godina (vidjeti okvir 3.), kao i složeni administrativni postupci za osiguravanje dopunskih sredstava (EFRR i/ili nacionalni fondovi) navedena su kao jedan od razloga za kašnjenje u izgradnji ili nadogradnji poslovnih prostora do kojih je došlo u slučaju četiriju od šest projekata. Anketa koju je REA provela među korisnicima potpore u okviru 24 projekta udruživanja kako bi potkrijepila svoje izvješće o učinku politike iz 2021. dovela je do sličnih zaključaka u pogledu kašnjenja. Ta je anketa ujedno pokazala da do početka 2021. poslovni prostori 60 % korisnika iz poziva na podnošenje prijedloga iz 2016. još nisu bili u cijelosti izgrađeni ili obnovljeni.

57. Uz prethodno navedena kašnjenja, u slučaju četiriju od šest projekata udruživanja iz uzorka Suda zabilježene su poteškoće s upravljanjem dopunskim sredstvima, uglavnom zbog povezanog vremenskog okvira ili regulatornih pitanja. U nastavku su navedeni primjeri takvih problema koje je Sud utvrdio na temelju različitih analiza:

• Vremenski okvir poziva na podnošenje prijedloga za EFRR-a u svrhu osiguravanja dopunskih sredstava nije bio koordiniran s pripadajućim pozivima za projekte udruživanja. Taj je problem već istaknut u jednom tehničkom izvješću Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2018.
• Projekti u okviru programa Obzor 2020. mogu se provoditi do 2026. te se troškovi prihvaćaju do tog trenutka. Međutim, za financiranje sredstvima iz EFRR-a prihvatljivi su isključivo troškovi nastali prije kraja 2023. Korisnici se žale da će u tom roku biti teško potrošiti dopunska sredstva iz EFRR-a. To je posebno razlog za zabrinutost u slučaju projekata financiranih na temelju drugog poziva na podnošenje prijedloga za projekte udruživanja (sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljeni 2019. i 2020.) (vidjeti okvir 3.). Sud je utvrdio da su se u slučaju osam od deset projekata financiranih na temelju poziva iz 2016. već bilježila kašnjenja i da su zatražena produljenja rokova. Sud je utvrdio da je na raspored provedbe utjecala i pandemija bolesti COVID-19. Stoga će vjerojatno do istog problema doći u slučaju još većeg broja projekata financiranih na temelju drugog poziva, čime se ugrožava njihova provedba, posebice ako se ne osiguraju nacionalna sredstva koja bi nadomjestila izgubljena sredstva iz EFRR-a.

58. U okviru projekata katedri EIP-a također je moguće primiti dodatna financijska sredstva iz EFRR-a. Takva su sredstva izdvojena za dva projekta od njih pet iz uzorka Suda, ali ponovno uz znatna kašnjenja – u jednom slučaju četiri godine nakon dodjele bespovratnih sredstava u okviru programa Obzor 2020.

59. REA, agencija odgovorna za odabir projekata i njihovu provedbu, nije bila u mogućnosti obaviti (i) temeljitu ex ante procjenu dopunskih sredstava za projekte udruživanja za koja su preuzete obveze i (ii) ex post praćenje kako bi utvrdila da su financijska sredstva zaista isplaćena. Time se ograničava kapacitet REA-e da po potrebi poduzme korektivne mjere. REA je u svojem izvješću o učinku politike iz 2021. istaknula sljedeće:

• „U slučaju projekata udruživanja izvješćivanje o dopunskim sredstvima ne obavlja se uvijek na ujednačen i usklađen način”, čime se otežava usporedba primljenih sredstava s preuzetim obvezama navedenima u projektnim prijavama; i
• „u slučaju dopunskih financijskih sredstava [...] potrebno je strože praćenje”.

60. Sud je analizirao podatke o dopunskim sredstvima u sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava za sve projekte udruživanja i utvrdio da oni nisu prikazani na jasan i dosljedan način. U izvješću REA-e o učinku politike izneseni su slični zaključci. Sud je posebice utvrdio sljedeće:

• 28 % svih projektnih prijedloga uključivalo je i osigurana dopunska sredstva i neosigurana sredstva (bespovratna sredstva koja se dodjeljuju na temelju natječaja, prihodi od istraživačkih projekata itd.) bez razlikovanja tih dviju vrsta sredstava.
• 56 % svih projektnih prijedloga uključivalo je dopunska sredstva u obliku doprinosa u naravi, ali u njima nije na odgovarajući način opisano kako su se ti doprinosi u naravi evaluirali.
• 36 % projekata uključivalo je dopunsko financiranje u trajanju duljem od sedmogodišnjeg razdoblja provedbe projekta udruživanja. Projektni prijedlozi nisu uvijek sadržavali dovoljno informacija za izračun udjela preuzetih obveza koji je obuhvaćen sedmogodišnjim razdobljem. Osim toga, REA nakon dovršetka određenog projekta ne može provjeriti jesu li dopunska sredstva zaista isplaćena.

61. Sud napominje da su REA i/ili Komisija poduzele početne mjere kao odgovor na zaključke iz izvješća REA-e o učinku politika iz 2021. Konkretno, standardizirale su (i) informacije o dopunskim sredstvima koje je potrebno dostaviti uz projektni prijedlog i (ii) izvješćivanje o napretku upotrebe dopunskih sredstava (kako bi se preuzete obveze mogle usporediti sa stvarno zaprimljenim iznosima), a doprinose u naravi više nije moguće smatrati dopunskim sredstvima.

62. Kad je riječ o poteškoćama u pogledu praćenja (vidjeti odlomak 59.), Sud je utvrdio da su one djelomično posljedica činjenice da u nekim slučajevima izjave nacionalnih tijela i drugih davatelja doprinosa o preuzimanju obveza za pružanje dopunskih sredstava nisu jasne i nije moguće zajamčiti njihovu primjenu. Na primjer:

• nije naveden iznos za koji su preuzete obveze;
• upotrebljavaju se izrazi kao što je „razmotrit ćemo davanje doprinosa [...] u iznosu do [...] eura godišnje”;
• preuzimanje opće obveze za sve projekte iz određene zemlje koji se natječu, uz rizik da neće biti moguće pružiti potporu za sve projekte koji se u konačnici odaberu.

Za zapošljavanje međunarodnog osoblja bilo je potrebno mnogo vremena

63. Sud je na temelju razgovora s korisnicima potpore u okviru projekata i analize periodičnih izvješća o napretku projekata iz uzorka (vidjeti odlomak 15.) utvrdio da se zapošljavanje međunarodnog osoblja pokazalo zahtjevnim i da je za njega bilo potrebno mnogo vremena (vidjeti tablicu 2.). U izvješću REA-e o učinku politike iz lipnja 2021. izneseni su slični zaključci.

64. Razlozi za te poteškoće uključuju potrebu za selidbom i činjenicu da se karijera u području istraživanja ne smatra vrlo privlačnom u određenim zemljama širenja. Neprivlačnost plaća također može igrati ulogu, posebice u slučajevima u kojima su istraživački centri javna tijela, jer pravna ograničenja u pogledu uvjeta zaposlenja koje mogu ponuditi svojem osoblju mogu umanjiti njihovu mogućnost da zaposle vrhunske međunarodne istraživače. REA je potvrdila da su centri izvrsnosti u području udruživanja često davali prednost zapošljavanju nacionalnih kandidata.

Jamčenje održivosti i dalje je izazov

65. Održivost znači da je za projekt potrebno zatražiti dodjelu dodatnih bespovratnih sredstava na temelju natječaja, ali i ostvariti prihode iskorištavanjem rezultata istraživanja. Dva su preduvjeta koje je potrebno ispuniti u tu svrhu odgovarajuća vidljivost istraživačkih aktivnosti i povezanost s poslovnim svijetom kako bi se inovacije stavile na tržište. Jamčenje održivosti i dalje je u prvom redu zadaća korisnika potpore u okviru projekata i nacionalnih javnih tijela. Međutim, Komisija može staviti na raspolaganje instrumente za lakše ostvarivanje napretka prema održivosti.

66. Analiza periodičnih izvješća o napretku projekata iz uzorka Suda u kojima je ostvaren najveći napredak (vidjeti odlomak 16.) i prihoda koji su njima ostvareni pokazala je da u slučaju većine projekata nije ostvarena dugoročna održivost. Glavni problemi u tom pogledu prikazani su u tablici 3.

67. Sud je analizirao sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte udruživanja iz uzorka i utvrdio da je 75 % njih uključivalo pokazatelje uspješnosti u pogledu komercijalizacije. Međutim, u vrijeme obavljanja revizije nijedan projekt nije bio ni približno blizu dostizanja svojih ciljnih vrijednosti. Povrh toga, 50 % projekata dosad nije donijelo nikakve prihode.

68. Rezultati analize problema koji utječu na održivost projekata udruživanja koju je proveo Sud u skladu su s rezultatima REA-e:

• U anketi na kojoj se temelji izvješće REA-e iz 2019. 80 % ispitanika iz prvog poziva na podnošenje prijedloga za projekte udruživanja izjavilo je da su uspjeli privući financiranje bespovratnim sredstvima, a 50 % njih izjavilo je da ostvaruju druge vrste prihoda. Međutim, nije jasno hoće li dostupni izvori prihoda biti dovoljni za jamčenje financijske održivosti centara izvrsnosti. Nadalje, 40 % ispitanika izjavilo je da još nisu bili u mogućnosti ostvariti ikakve prihode osim financiranja istraživanja dobivenog na temelju natječaja.
• Prema jednoj drugoj analizi koju je REA provela u listopadu 2020. od deset projekata udruživanja iz poziva iz 2016. koji su bili u tijeku veze s poslovnim svijetom uspostavljene su samo u okviru njih triju.

69. Kad je riječ o projektima udruživanja, u svrhu bolje komercijalizacije odlukom Vijeća o provedbi programa Obzor 2020. predviđena je mogućnost „izgradnj[e] veza s inovacijskim klasterima i prepoznavanj izvrsnosti u državama članicama i regijama sa slabije razvijenim RDI-om, uključujući putem kritičke ocjene stručnjaka i dodjeljivanja oznake izvrsnosti onim institucijama koji ispunjavaju međunarodne standarde”. Međutim, Komisija nije uvela praksu stručnih pregleda, a oznake izvrsnosti uvela je tek u ograničenoj mjeri.

70. Sud prima na znanje da je Komisija kao dio komponente širenja u okviru programa Obzor Europa uvela novu mjeru za potporu „centrima izvrsnosti”. Namjera je, među ostalim, uspostaviti bolje veze između znanstvenog i poslovnog svijeta. Međutim, nema jamstva da će trenutačni projekti udruživanja ostvariti koristi od te inicijative: na primjer, ti su centri izvrsnosti usmjereni na određene teme, što znači da bi projekti udruživanja usmjereni na teme koje ti centri nisu obuhvatili mogli propustiti priliku za ostvarivanje koristi. Nadalje, tom se inicijativom ne rješava problem nedostatka osviještenosti i stručnog znanja korisnika o tome kako najbolje iskoristiti svoje rezultate istraživanja.

71. U sklopu programa Obzor 2020. i Obzor Europa postoje dodatne inicijative dostupne svim državama članicama čiji je cilj uspostaviti veze između istraživačke zajednice i poslovnog svijeta, kao što su zajednice znanja i inovacija. Međutim, Komisija ne radi aktivno na promicanju uspostave veza između projekata i zajednica inovacija.

72. Komisija u svrhu promicanja rezultata istraživanja i njihova iskorištavanja vodi posebnu bazu podataka pod nazivom „Služba Zajednice za informiranje u području istraživanja i razvoja” (CORDIS). Na taj se način pružaju informacije o svim inicijativama istraživanja i razvoja kojima EU pruža potporu, uključujući rezultate projekata i publikacije, koje su korisnici potpore u okviru projekata dužni evidentirati u toj bazi. Međutim, Sud je utvrdio da su informacije u toj bazi podataka zastarjele i da su tek djelomično pouzdane (posebice za projekte katedri EIP-a).

Postoje prvi dokazi o konkretnim rezultatima

73. Uzimajući u obzir da je jedan od ciljeva mjera širenja (vidjeti odlomak 05.) bio povećati sudjelovanje zemalja širenja u programu Obzor 2020., te imajući na umu da se očekuje da će te mjere imati učinak tek u srednjem ili dugom roku (vidjeti odlomak 12.), Sud je razmotrio početne trendove u pogledu sudjelovanja. Osim toga, Sud je procijenio jesu li projekti već donijeli prve konkretne rezultate.

74. Udio financijskih sredstava koja su osigurale zemlje širenja povećao se između sedmog okvirnog programa i programa Obzor 2020. (+ 1,7 postotnih bodova i porast od + 31 % u relativnom smislu) (vidjeti tablicu 4.). Sve zemlje širenja osim Hrvatske i Mađarske povećale su sudjelovanje, i u smislu postotnih bodova i u relativnom smislu (detaljne informacije po državama članicama dostupne su u Prilogu VI.).

75. Nakon što se oduzmu preuzete obveze za mjere širenja, povećanje financijskih sredstava za koje su preuzete obveze za zemlje širenja bilo je manje izraženo i iznosilo je 1,1 % u postotnim bodovima i 20 % u relativnom smislu. Zemlje koje su u većoj mjeri sudjelovale u mjerama širenja (vidjeti sliku 9.) ujedno su bile među zemljama u kojima je zabilježeno najveće povećanje sudjelovanja između sedmog okvirnog programa i programa Obzor 2020. i u smislu financijskih sredstava (vidjeti tablicu 10. u Prilogu VI.) i u smislu umrežavanja (vidjeti sliku 7.).

76. Sud je utvrdio da je projektima iz uzorka već ostvaren niz pozitivnih nematerijalnih i materijalnih ishoda. U slučaju projekata udruživanja oni su uključivali sljedeće:

• Prema navodima korisnika i upravljačkih tijela projekti su privukli mnogo političkog interesa nacionalnih i regionalnih tijela, i za pojedinačne projekte i općenito za istraživanje i inovacije u zemljama širenja.
• Projekti omogućavaju zapošljavanje istraživača i inovatora (u svakom od triju novih centara od njih četiriju koje je Sud analizirao iz prvog poziva na podnošenje prijedloga otvoreno je do 70 radnih mjesta u području istraživanja).
• Neka ostvarenja već postaju vidljiva, uglavnom u obliku znanstvenih publikacija (četiri projekta iz prvog poziva, dok je za projekte iz drugog poziva i dalje prerano).
• Projekti su prikupili više od potrebnog iznosa dopunskih sredstava (vidjeti odlomak 11.).

77. Neki od ranih pozitivnih ishoda projekata katedri EIP-a uključuju sljedeće:

• Korisnici i upravljačka tijela navode da nositelji katedri i institucije domaćini dobivaju međunarodno priznanje.
• 80 % projekata iz uzorka ostvarilo je koristi od povećanog umrežavanja.
• 60 % projekata obuhvaćenih uzorkom dovelo je do strukturnih promjena u ustanovi domaćinu.

78. U okviru 4. iznose se dva primjera projekata koji su obećavajući i koji imaju konkretne rezultate.

Komisija je uspostavila dovoljno mehanizama za praćenje učinka mjera širenja

79. U skladu s Financijskom uredbom EU-a Komisija je dužna utvrditi ciljeve za svoje programe i pratiti njihovo ostvarenje s pomoću pokazatelja uspješnosti. Sud je procijenio jesu li mehanizmi za praćenje mjera širenja bili prikladni.

80. Sud je u godišnjem izvješću za 2015. već istaknuo nedostatke u načinu na koji je osmišljen program Obzor 2020., posebno u pogledu pokazatelja uspješnosti, kao i to da su ciljevi utvrđeni pretjerano općenito i na visokoj razini.

81. Među ciljevima utvrđenima za program Obzor 2020. samo se jedan posebno odnosio na komponentu „širenja” (ali isključivo na katedre EIP-a i aktivnosti povezivanja): „Kretanje [u postotku] broja publikacija u časopisima s velikim utjecajem u relevantnom istraživačkom području financirane istraživačke organizacije (u usporedbi s referentnim razdobljem [3 godine] prije sklapanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava)”.

82. Od 2016. godine u nizu dokumenata koji su pripremljeni za Komisiju ili REA-u istaknuta je važnost uvođenja prikupljanja podataka za konkretne i mjerljive ključne pokazatelje uspješnosti⁵, posebice za projekte udruživanja. Na primjer, REA je predložila ključne pokazatelje uspješnosti za mjerenje „strukturnih promjena” u određenoj ustanovi ili pokazatelje za informacije iznesene u projektnim prijedlozima, kao što su broj patenata, sporazuma o licenciranju, broj zaposlenih istraživača i novi istraživački projekti koji su financirani.

83. U odgovoru na te prijedloge Komisija je u program rada za „širenje” za razdoblje 2018. – 2020. uključila sljedeće pojedinosti relevantne za praćenje:

• u slučaju udruživanja potencijalni učinak novih / unaprjeđenih centara izvrsnosti trebalo je pojačati s pomoću mjerljivih ključnih pokazatelja uspješnosti te bi poboljšanja istraživačkog i inovacijskog ekosustava u srednjem i dugom roku također trebalo mjeriti pokazateljima (npr. intenzitet istraživanja);
• u slučaju katedri EIP-a program rada sadržavao je primjere pokazatelja za mjerenje povećanja izvrsnosti u istraživanju (npr. publikacije u recenziranim časopisima, sporazumi o suradnji s poslovnim svijetom, intelektualno vlasništvo, novi inovativni proizvodi i usluge).

84. Međutim, Komisija nije utvrdila detaljne ključne pokazatelje uspješnosti za mjeru udruživanje, a za pokazatelje u vezi s mjerom katedri EIP-a nisu utvrđene polazne i ciljne vrijednosti. Umjesto toga, pokazatelje je bilo potrebno definirati i detaljno opisati u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava za svaki projekt. Nedostatak zajedničkih pokazatelja otežava donošenje zaključaka o učinku.

85. Korisnici potpore u okviru projekata dužni su redovito izvješćivati o napretku. Osim toga, REA provodi redovite ankete kako bi procijenila stvarni napredak, posebno za projekte udruživanja. S pomoću tih anketa uspješno su utvrđeni glavni problemi koji utječu na projekte (vidjeti odlomak 56.).

86. Od projekata širenja očekuje se da će imati srednjoročni do dugoročni učinak u zemljama domaćinima. U tu svrhu sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava uključuju „plan promicanja i primjene” koji bi korisnici trebali provesti nakon dovršetka razdoblja financiranja sredstvima EU-a. Međutim, Komisija nije predvidjela nikakvu provjeru poduzetih mjera ni praćenje projekata nakon dovršetka razdoblja financiranja.

Zaključci i preporuke

87. Opći je zaključak Suda da su mjere širenja uvedene u okviru programa Obzor 2020. bile primjerene svojoj svrsi jer se njima nastojao pružiti odgovor na uzroke niske razine sudjelovanja određenih država članica u okvirnim programima. Međutim, zbog međusobnih razlika u istraživačkim i inovacijskim ekosustavima nisu sve zemlje širenja ostvarile jednaku korist. Očekuje se da će se puni učinak povezanih mjera u cijelosti pokazati tek u nadolazećim godinama. Iako se tim mjerama u spoju s drugim mjerama EU-a za poticanje reformi može dati početni poticaj napretku u području istraživanja i inovacija u zemljama primateljicama potpore, postizanje istinskih održivih promjena ovisi o tome hoće li nacionalne vlade u potpunosti ispuniti svoju ulogu u utvrđivanju istraživanja i inovacija kao prioriteta, i u smislu ulaganja i u smislu reformi.

88. Mjerama širenja u okviru programa Obzor 2020. nastojao se pružiti odgovor na mnoge probleme za koje je utvrđeno da utječu na uspješnost u području istraživanja i inovacija. Međutim, one ponajprije djeluju kao katalizator napretka jer razine nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije te reforme, odnosno strateške nacionalne odluke, imaju ključnu ulogu u uspješnosti određene zemlje (vidjeti odlomke 20.–27.).

89. Instrument za političku podršku dio je skupa instrumenata koje je EU uveo kako bi se potaknule reforme u državama članicama, među kojima je najnoviji Mehanizam za oporavak i otpornost. Komisija iskorištava spoznaje stečene primjenom instrumenta za političku podršku, posebice od 2019. nadalje, i njima selektivno nadopunjuje svoje aktivnosti u okviru europskog semestra. Međutim, mogućnost uvođenja potrebnih promjena u nacionalne sustave s pomoću tog instrumenta bila je ograničena zbog sljedećih razloga: (i) resursi dostupni za taj instrument bili su ograničeni (ii) potporu iz tog instrumenta nisu zatražile sve zemlje širenja i (iii) odluka o mjeri u kojoj će se provesti reforme utvrđene u kontekstu tog instrumenta bila je prepuštena državama članicama (vidjeti odlomke 28.–37.).

90. Komisija još nije u cijelosti provela preporuke iz svoje evaluacije instrumenta za političku podršku iz 2019. te je navela da ima namjeru (i) dodatno razraditi dijalog o nacionalnim strategijama s onim državama članicama koje su voljne uključiti se u taj proces, kao i među samim državama članicama i (b) uložiti više napora u promicanje i obavještavanje. U okviru nove komponente instrumenta za političku podršku utemeljenog na potražnji, „PSF Open” (razdoblje 2021. – 2027.), države članice mogu zatražiti podršku u provedbi reformi u svojim istraživačkim i inovacijskim sustavima, ali Komisija i dalje treba definirati sve praktične aspekte (vidjeti odlomke 38.–41.).

1. preporuka – Potrebno je ojačati upotrebu instrumenta za političku podršku

Kako bi djelotvorno iskoristila instrumente kojima raspolaže za poticanje promjena u nacionalnim istraživačkim i inovacijskim sustavima koje su potrebne za ostvarivanje napretka u zemljama širenja, Komisija bi trebala:

1. pretočiti u konkretna djela svoje namjere u pogledu (i) boljeg promicanja rezultata postignutih s pomoću instrumenta za političku podršku i boljeg obavještavanja o tim rezultatima i (ii) unaprjeđenja dijaloga (npr. donošenjem odluke o svrsi, instrumentima, rasporedu i redovitosti dijaloga), pri čemu bi ishod toga ujedno trebala upotrijebiti kako bi nadopunila svoje aktivnosti u okviru europskog semestra i u svrhu praćenja ključnih etapa utvrđenih u planovima za oporavak i otpornost;
2. osmisliti komponentu „PSF Open” na način da se njome može pružati stalna potpora nacionalnim tijelima u provedbi reformi, ili reformi koje su rezultat preporuka proizašlih iz aktivnosti u okviru instrumenta za političku podršku ili reformi zatraženih u kontekstu europskog semestra ili reformi na čiju se provedbu obvezalo u planovima za oporavak i otpornost.

Ciljni rok provedbe: kraj 2022. godine za točku (a) i sredina 2023. godine za točku (b).

91. Sud je utvrdio da se većina zemalja širenja nalazila nisko na ljestvici sudjelovanja u programu Obzor 2020. (gledajući na primljeni iznos po glavi stanovnika) i povezanosti s partnerima u EU-u. S druge strane, u nekoliko zemalja razina sudjelovanja i povezanosti bila je slična razini zemalja izvan skupine zemalja širenja koje su bilježile najveću razinu uspješnosti (vidjeti odlomke 45.–51.).

92. Odluku o tome koje će zemlje ostvariti koristi od mjera širenja u okviru programa Obzor Europa donijeli su suzakonodavci. Tu odluku nije moguće preispitati u sredini razdoblja provedbe. Komisija je iznijela analize kojima potkrjepljuje niz pokazatelja koji su odabrani jer bi trebali pružiti uvid u uzroke niske razine uspješnosti. U okviru analize nije razmotren (i) stupanj sudjelovanja određene zemlje u prethodnim okvirnim programima i (ii) stupanj povezanosti određene zemlje s partnerima u EU-u (vidjeti odlomke 42.–44.).

2. preporuka – Potrebno je raditi na postizanju uravnoteženije razine sudjelovanja zemalja širenja u mjerama širenja

Kako bi se izbjegle situacije u kojima se većina projekata širenja provodi u tek nekolicini zemalja, Komisija bi trebala pomno pratiti razine sudjelovanja u mjerama širenja u okviru programa Obzor Europa i, u slučaju pojave kontinuirane i znatne neravnoteže, uvesti mjere kako bi se postiglo šire sudjelovanje.

Ciljni rok provedbe: tijekom provedbe mjera širenja.

93. Korisnici potpore u okviru projekata udruživanja i katedri EIP-a suočili su se s nizom problema koji su doveli do kašnjenja i/ili koji bi mogli nepovoljno utjecati na rezultate projekata (vidjeti odlomke 52. i 53.). Oni se posebno odnose na sljedeće:

• Kašnjenja u primanju dopunskih financijskih sredstava uz bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020., od kojih se najveći dio, posebice za projekte udruživanja, isplaćuje iz EFRR-a. Osim toga, iako se projekti udruživanja mogu provoditi do 2026., troškovi koji se namiruju bespovratnim sredstvima iz EFRR-a moraju nastati do kraja 2023., što znači da bi se neki korisnici mogli suočiti s poteškoćama u iskorištavanju sredstava (vidjeti odlomke 54.–62.).
• Zapošljavanje međunarodnih istraživača (vidjeti odlomke 63. i 64.). Iako se pokazalo da je za to bilo potrebno mnogo vremena, u konačnici su u većini projekata zaposleni takvi istraživači.
• Jamčenje dugoročne održivosti projekata, primjerice usmjeravanjem na vidljivost i uspostavljanjem veza s poslovnim svijetom radi promicanja iskorištavanja rezultata istraživanja (vidjeti odlomke 65.–72.).

94. Dopunska financijska sredstva imaju ključnu ulogu, osobito za financiranje infrastrukture i opreme u centrima izvrsnosti kojima se pruža potpora u okviru projekata udruživanja. Međutim, REA nije bila u mogućnosti na odgovarajući način evaluirati i pratiti to financiranje, ponajprije zbog nedostatka usklađenih podataka ili, u nekim slučajevima, nejasne prirode obveza koje su preuzeli pružatelji financijskih sredstava (vidjeti odlomke 59.–62.).

3. preporuka – Potrebno je poticati pravodobnu dostupnost dopunskih financijskih sredstava

Kako bi se smanjio rizik od toga da se u projektima pojavljuju poteškoće s pribavljanjem dopunskih financijskih sredstava u sklopu operativnih programa EFRR-a, Komisija bi trebala poticati upravljačka tijela da primjenjuju pojednostavnjen proces odobravanja dodjele bespovratnih sredstava, primjerice na način da u potpunosti uzimaju u obzir evaluaciju provedenu u kontekstu financiranja iz programa Obzor Europa.

Ciljni rok provedbe: kraj 2022. godine.

95. Svrha je projekata udruživanja i katedri EIP-a ostvariti dugoročne učinke. Međutim, u slučaju analiziranih projekata pokazalo se da je mogućnost iskorištavanja njihovih rezultata istraživanja ograničena. Iako za jamčenje održivosti i dalje odgovornost snose u prvom redu korisnici i nacionalna javna tijela, Komisija također pruža potporu u tom pogledu. Ta se potpora pruža u obliku inicijativa (u sklopu programa Obzor 2020. i Obzor Europa) čiji je cilj uspostaviti poveznice između istraživačkog i poslovnog svijeta. Međutim, nema jamstva da će tekući projekti udruživanja i katedri EIP-a ostvariti koristi od tih inicijativa (vidjeti odlomke 65.–71.).

96. Baza podataka CORDIS, koja sadržava rezultate projekata za koje se pruža potpora u okviru različitih okvirnih programa, ne upotrebljava se na djelotvoran način za promicanje vidljivosti i poticanje iskorištavanja rezultata istraživanja ostvarenih projektima udruživanja i katedri EIP-a je se ne ažurira sustavno (vidjeti odlomak 72.).

4. preporuka – Potrebno je povećati kapacitet korisnika potpore u okviru projekata za iskorištavanje njihovih rezultata istraživanja

Kako bi se povećali izgledi da će projekti biti održivi, Komisija bi trebala:

1. pružati potporu (kao što su osposobljavanje i podučavanje) za projekte širenja, posebice projekte udruživanja, kako bi im se omogućilo da se bolje pobrinu za vrednovanje svojih rezultata istraživanja;
2. promicati kontakte između korisnika potpore u okviru projekata i potencijalnih partnera iz relevantnih sektora, posebice s pomoću postojećih inicijativa EU-a čiji je cilj uspostaviti veze između istraživačkog i poslovnog svijeta (kao što zajednice znanja i inovacija);
3. pružati dodatnu potporu u pogledu vidljivosti projekata poticanjem korisnika da redovito pružaju ažurirane informacije o rezultatima projekata i da ih javno objavljuju na platformama EU-a uvedenima u tu svrhu.

Ciljni rok provedbe: kraj 2023. godine.

97. U vrijeme obavljanja ove revizije bilo je prerano za procijeniti je li mjerama širenja pružen očekivani poticaj uspješnosti zemalja širenja jer će eventualni učinci biti vidljivi tek tijekom provedbe programa Obzor Europa. Stoga nije iznenađujuće da je do kraja razdoblja provedbe programa Obzor 2020. zabilježeno tek postupno povećanje stope sudjelovanja zemalja širenja od sedmog okvirnog programa (posebice ako se izuzme učinak izdvajanja posebnih namjenskih sredstava za širenje) (vidjeti odlomke 73.–75.).

98. Međutim, čak i u ovoj raznoj fazi i unatoč prethodno opisanim poteškoćama u provedbi, Sud je utvrdio niz prvih pozitivnih ishoda projekata udruživanja i katedri EIP-a. Posebice su pothvati udruživanja privukli znatne iznose dopunskih financijskih sredstava te su se u okviru njih počeli objavljivati znanstveni rezultati i otvorena su radna mjesta za istraživače, dok je većina projekata katedri EIP-a doprinijela uvođenju strukturnih promjena u ustanovi domaćinu (vidjeti odlomke 76.–78.).

99. Praćenje uspjeha u ostvarenju cilja „širenja izvrsnosti i sudjelovanja”, kao i uspješnosti pojedinačnih mjera (kao što su udruživanje i katedre EIP-a), otežano je nedostatkom pokazatelja uspješnosti ili, u slučajevima u kojima oni postoje, nedostatkom polaznih i ciljnih vrijednosti. Nadalje, Komisija ne predviđa praćenje pojedinačnih projekata nakon zaključenja iako (i) je jedan od glavnih ciljeva kontinuitet mjera i (ii) mnogi rezultati i učinci neće biti vidljivi prije zaključenja (vidjeti odlomke 79.–86.).

5. preporuka – Potrebno je poboljšati praćenje mjera širenja

Kako bi se djelotvorno pratile mjere širenja i njihovi učinci, Komisija bi trebala:

1. utvrditi posebne ciljeve i pretočiti ih u odgovarajuće ključne pokazatelje uspješnosti na razini mjera;
2. pratiti projekte udruživanja i nakon njihova zaključenja kako bi mogla donijeti zaključke o njihovim srednjoročnim do dugoročnim učincima.

Ciljni rok provedbe: kraj 2024. godine za točku (a); dvije godine nakon zaključenja projekata za točku (b).

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Mihails Kozlovs, u Luxembourgu 3. svibnja 2022.

Prilozi

Prilog I. – Mjere širenja u okviru programa Obzor Europa

Za mjere širenja u okviru programa Obzor Europa izdvojen je proračun u iznosu od 2,95 milijardi eura (3 % proračuna za taj program). Opseg predmetnog programa proširen je te su njime sada obuhvaćene četiri dodatne mjere:

• Cilj je inicijative izvrsnosti za sveučilišta preobraziti sektor visokog obrazovanja i ekosustave koji ga okružuju, uključujući nesveučilišne istraživačke centre.
• Cilj je centara izvrsnosti poticati razvoj inovacijskih ekosustava u zemljama širenja i izvan njih, uspostaviti bolje poveznice između akademske zajednice, poslovnog svijeta i vladi, u skladu s regionalnim ili nacionalnim strategijama za pametnu specijalizaciju.
• Cirkulacija mozgova, koja obuhvaća skup različitih bespovratnih sredstava i čiji je cilj povećati privlačnost ustanova u zemljama širenja za istraživače, i to pružanjem bespovratnih sredstava na temelju natječaja i promicanjem atraktivnih praksi rada i zapošljavanja.
• Instrumenthop-on, koji obuhvaća bespovratna sredstva za subjekte u zemljama s niskom razinom uspješnosti u području istraživanja i inovacija koji se pridružuju unaprijed odabranim suradničkim mjerama u tom području.

U tablici 5. prikazana su proračunska sredstva dodijeljena za te različite mjere u okviru programa Obzor Europa.

Prilog II. – Metodologija

Revizija koju je proveo Sud temeljila se na sljedećim dokazima:

1. pregledu javnih dokumenata i Komisijinih internih dokumenata kao što su pravni tekstovi, smjernice, procjene učinka te komunikacije o izvješćima o evaluaciji i praćenju;
2. upitnicima i videokonferencijama za provjeru činjenica održanima s upravljačkim tijelima i nacionalnim kontaktnim točkama za mjere širenja iz pet država članica (Hrvatska, Poljska, Portugal, Rumunjska i Slovenija) koja su odabrana na temelju njihove uspješnosti u području istraživanja i inovacija, njihove ukupne stope sudjelovanja u predmetnom okvirnom programu, a posebno u mjerama širenja;
3. statističkoj analizi podataka iz niza izvora: CORDA, Business Objects, ljestvica uspjeha u inovacijama, Eurostat i CORDIS;
4. detaljnoj analizi uzorka projekata udruživanja i katedri EIP-a odabranih prosudbenom metodom, posebice među projektima koji su u naprednoj fazi provedbe (vidjeti tablicu 6.). Detaljna analiza sastojala se od (i) pregleda dokumentacije povezane s projektima (prijedlozi, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava, izvješća o praćenju...), (ii) upitnika i konferencija za provjeru činjenica s korisnicima;
5. detaljne analize dopunskog financiranja za sve projekte udruživanja.

Prilog III. – Odnos između ulaganja i uspješnosti u području istraživanja i inovacija

Sud je utvrdio da postoji pozitivna korelacija između:

• razine nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije po glavi stanovnika i uspješnosti mjerene na temelju zbirnog inovacijskog indeksa europske ljestvice uspjeha u inovacijama. Što je veća bila razina nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije po glavi stanovnika u razdoblju 2014. – 2020., to je viši bio položaj na ljestvici za 2021. (vidjeti sliku 10.);
• razine nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije po glavi stanovnika (u razdoblju 2014. – 2020.) i razine sudjelovanja u programu Obzor 2020. (vidjeti sliku 11.).

Na slici 11. prikazana je korelacija između razine nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije po glavi stanovnika (2014. – 2020.) i razine sudjelovanja u programu Obzor 2020. Koeficijent određivanja, R², kojim se objašnjava udio varijacije u jednoj varijabli koji se može predvidjeti iz druge varijable, iznosi 0,45. Međutim, ako se izuzme Cipar (koji čini iznimku u podatcima), vrijednost koeficijenta R² povećava se na 0,65. Većina zemalja širenja koncentrirana je u donjem lijevom kutu, što pokazuje da su i razina nacionalnih ulaganja u istraživanje i inovacije i iznos financijskih sredstava u okviru programa Obzor 2020. bili niski. Osim Češke i Luksemburga, sve zemlje širenja nalaze se ispod krivulje trenda.

Prilog IV. – Preporuke državama članicama u vezi s istraživanjem i inovacijama

U razdoblju 2014. – 2020. zemljama širenja upućene su sljedeće preporuke državama članicama u vezi s istraživanjem i inovacijama:

• 2014.: preporuka je iznesena za 10 od 15 zemalja širenja, uglavnom u vezi s uspostavom veza između istraživanja i inovacija i sektorske politike.
• 2015. – 2018.: svake su godine iznesene preporuke za između dviju i pet zemalja. Za pet zemalja nije iznesena nijedna preporuka (Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Rumunjska).
• 2019.: svima osim jedne zemlje širenja iznesena je preporuka da gospodarsku politiku povezanu s istraživanjem usmjere na istraživanje i inovacije.
• 2020.: preporuka je iznesena za 10 od 15 zemalja te se ponajprije odnosila na usmjeravanje ulaganja na istraživanje i inovacije.

Prilog V. – Pokazatelji upotrijebljeni u analizi koju je Komisija dostavila suzakonodavcima za odabir zemalja širenja

1. Obzor 2020.:
   
   Država članica morala je ostvariti rezultat manji od 70 % prosječnog kompozitnog pokazatelja istraživačke izvrsnosti za skupinu EU-27, koji se sastojao od četiriju varijabli:
   
   
   • udio često citiranih publikacija, pri čemu najmanje jedan od autora mora pripadati jednoj od ustanova u relevantnoj zemlji;
   • broj vodećih znanstvenih sveučilišta i javnih istraživačkih organizacija u predmetnoj zemlji;
   • prijave patenata;
   • ukupna vrijednost bespovratnih sredstava primljenih od Europskog istraživačkog vijeća.
2. Obzor Europa
   
   
   • bruto nacionalni dohodak manji od 90 % prosjeka EU-a;
   • postotak znanstvenih publikacija istraživača u svakoj zemlji koje se ubrajaju među 10 % najčešće citiranih publikacija (tj. koje se citiraju u drugim istraživačkim radovima); i
   • broj prijava patenata na milijun stanovnika koji je manji od prosjeka EU-a.

Prilog VI. – Statistički podatci

Tablica 7. i tablica 8. sadržavaju pregled sudjelovanja zemalja širenja u dvjema mjerama obuhvaćenima analizom. U njima je prikazano koliko je podnesenih projektnih prijedloga odabrano za financiranje na kraju konkurentnog procesa odabira. Glavni čimbenik koji utječe na stopu uspjeha određene zemlje njezina je ukupna uspješnost u području istraživanja i inovacija. Drugi čimbenici primjerice uključuju iskustvo stečeno prethodnim sudjelovanjem, kombinirane napore koje su nacionalni akteri uložili u povećanje uspjeha u sudjelovanju te postojeće veze u relevantnim mrežama. To je u skladu s opažanjima iz tematskog izvješća Suda br. 2/2020 (odlomak 43.) o instrumentu za MSP-ove.

Pokrate i skraćeni nazivi

BDP: bruto domaći proizvod

CORDIS: Služba Zajednice za informiranje u području istraživanja i razvoja

COST: Europska suradnja u znanosti i tehnologiji

EFRR: Europski fond za regionalni razvoj

GU RTD: Glavna uprava Komisije za istraživanje i inovacije

PSF: instrument za političku podršku

REA: Europska izvršna agencija za istraživanje

Pojmovnik

Dodjela financijskih sredstava na temelju izvrsnosti: dodjela sredstava na temelju konkurentnih poziva na podnošenje prijedloga i neovisnog stručnog pregleda usmjerenog na kvalitetu, pri čemu se odabiru samo najbolji projekti bez uzimanja u obzir geografske raspodjele.

Doprinosi u naravi: nefinancijska sredstva koja treće strane besplatno stavljaju na raspolaganje korisniku.

Europski fond za regionalni razvoj: fond EU-a kojim se jača gospodarska i socijalna kohezija u EU-u financiranjem ulaganja kojima se smanjuju nejednakosti među različitim regijama.

Europski semestar: godišnji ciklus kojim se pruža okvir za koordinaciju ekonomskih politika država članica EU-a i praćenje napretka.

Financijski instrument: financijska potpora iz proračuna EU-a u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, zajmova ili jamstava, ili drugih instrumenata podjele rizika.

Lokalizirane inovacije: inovacije koje se potiču bliskom suradnjom aktera u području inovacija kao što su poduzeća, istraživački subjekti i lokalna/regionalna tijela vlasti u uskom teritorijalnom kontekstu u kojem geografska blizina olakšava razmjenu znanja i suradnju.

Mehanizam za oporavak i otpornost: mehanizam EU-a za financijsku potporu namijenjen ublažavanju gospodarskih i društvenih učinaka pandemije bolesti COVID-19 i poticanju srednjoročnog oporavka uz istodobno promicanje zelene i digitalne transformacije.

Nacionalna kontaktna točka: tijelo koje je osnovala i koje financira vlada države članice EU-a ili druge zemlje sudionice kako bi se podnositeljima prijava i korisnicima u okviru programa Obzor 2020. ili Obzor Europa pružale potpora i smjernice na nacionalnoj razini.

Operativni program: osnovni okvir za provedbu kohezijskih projekata financiranih sredstvima EU-a u zadanom razdoblju, u koji su ugrađeni prioriteti i ciljevi utvrđeni u sporazumima o partnerstvu između Komisije i pojedinačnih država članica.

Postupak odbora (također: postupak komitologije): postupak odbora primjenjuje se u slučajevima u kojima su Komisiji u određenom zakonskom tekstu povjerene provedbene ovlasti. U okviru tog postupka Komisiji pomaže odbor koji je sastavljen od predstavnika svih zemalja EU-a. Odbor iznosi službeno mišljenje, obično na temelju glasovanja, o mjerama koje je predložila Komisija. Ovisno o postupku, mišljenja odbora mogu biti obvezujuća za Komisiju u većoj ili manjoj mjeri.

Preporuke državama članicama (također: preporuke za pojedine zemlje ili preporuke po državama članicama): godišnje smjernice koje Komisija iznosi pojedinačnim državama članicama u sklopu europskog semestra u vezi s njihovim makroekonomskim, proračunskim i strukturnim politikama.

Preuzeta obveza: iznos sredstava predviđen u proračunu za financiranje točno određene rashodovne stavke, kao što su ugovor ili sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava.

Strategija Europa 2020.: desetogodišnja strategija EU-a uvedena 2010. s ciljem poticanja rasta i otvaranja novih radnih mjesta.

Supsidijarnost: načelo prema kojem EU poduzima mjere samo u slučajevima u kojima su one djelotvornije od mjera poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Upravljačko tijelo: nacionalno, regionalno ili lokalno javno (ili privatno) tijelo koje je država članica zadužila za upravljanje određenim programom koji se financira sredstvima EU-a.

Zajednički istraživački centar: Komisijina znanstvena služba i centar znanja, koji pruža znanstvene savjete i podršku politikama EU-a.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61346

Kronologija

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61346

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim presjeda član Suda Mihails Kozlovs i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodila članica Suda Ivana Maletić, a potporu su joj pružali voditeljica njezina ureda Sandra Diering, ataše u njezinu uredu Tea Japunčić, rukovoditeljica Marion Colonerus, voditelj radnog zadatka Juan Antonio Vazquez Rivera te revizori Marco Montorio i Katja Mravlak. Jezičnu podršku pružao je Thomas Everett.

 

Slijeva nadesno: Marco Montorio, Tea Japunčić, Juan Antonio Vazquez Rivera, Ivana Maletić, Sandra Diering, Katja Mravlak.

Bilješke

¹ Tematsko izvješće br. 2/2020 (odlomak 41.) i tematsko izvješće br. 4/2016 (odlomak 86.).

² Završno izvješće za projekt MIRRIS, lipanj 2016.; „MLE on National Practices in Widening Participation and Strengthening Synergies: Summary Report”, Europska komisija, 2018.; „Overcoming innovation gaps in EU-13 Member States”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja, ožujak 2018.; „Mobilising European Structural and Investment Funds and Horizon 2020 in support of innovation in less developed regions”, Zajednički istraživački centar, studeni 2018.

³ „Research and Innovation analysis in the European Semester 2020 Country Reports”, Europska komisija, svibanj 2020.

⁴ Taj je cilj (postizanje izvrsnosti na održivoj osnovi) naveden u programu rada za širenje izvrsnosti i sudjelovanja u okviru programa Obzor 20202.

⁵ Završno izvješće, Savjetodavna skupina za širenje izvrsnosti i sudjelovanja u okviru programa Obzor 2020., lipanj 2016; „Brainstorming on Future Widening Actions in Horizon Europe: Contribution from REA B5”, listopad 2019.; izvješće o učinku politike u vezi s udruživanjem, REA, lipanj 2021.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2022

PDF	ISBN 978-92-847-8319-9	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/855219	QJ-AB-22-015-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-8308-3	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/019336	QJ-AB-22-015-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2022.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja utvrđena je uOdluci Suda br. 6-2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). Stoga je opće pravilo da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače eventualne promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj Suda ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je zatražiti dodatno dopuštenje.

U slučaju dobivanja takvog dopuštenja njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje se po potrebi mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava:

ikone na slici 1.: © Freepik Company S.L. Sva prava pridržana.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Upotreba logotipa Suda

Logotip Suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: https://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (https://data.europa.eu/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.