Energetska učinkovitost u zgradama: i dalje je potreban veći naglasak na isplativosti

Sažetak

I

Suočeni s izazovom ublažavanja klimatskih promjena, čelnici EU-a obvezali su se na uštedu predviđene potrošnje energije država članica EU-a u visini od 20 % do 2020. godine odnosno 32,5 % do 2030. godine. Poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradama ključan je instrument u dostizanju tih ciljnih vrijednosti. U zgradama se troši najviše energije pa se u njima mogu ostvariti i najveće uštede.

II

Najnovija procjena napretka država članica u dostizanju ciljnih vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti pokazuje da nije vjerojatno da će se ciljna vrijednost EU-a za razdoblje do 2020. godine dosegnuti jer je od 2014. godine potrošnja energije u EU-u ponovno u porastu. Sud iznosi preporuke koje bi EU-u trebale pomoći u dostizanju ciljne vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti do 2030. godine, i to povećanjem isplativosti potrošnje sredstava kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027.

III

U okviru operativnih programa kohezijske politike ukupno je izdvojen proračun od približno 14 milijardi eura, što čini 4 % ukupnih sredstava kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. (357 milijardi eura), za poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradama, pri čemu je stambenim zgradama namijenjeno 4,6 milijardi eura. Osim toga, države članice u svojim su proračunima predvidjele 5,4 milijarde eura za nacionalno sufinanciranje svih zgrada, pri čemu su stambenim zgradama namijenjene 2 milijarde eura.

IV

Sud je posjetio pet država članica (Bugarsku, Češku, Irsku, Italiju (Apuliju), Litvu) koje su iz svojih sredstava kohezijske politike izdvojile otprilike 2,9 milijardi eura za energetsku učinkovitost u zgradama. Procijenio je iskorištavaju li se ta proračunska sredstva na isplativ način te jesu li Komisija i države članice provele preporuke iz njegova tematskog izvješća br. 21/2012 o energetskoj učinkovitosti u javnim zgradama.

V

Komisija je, u skladu s preporukom iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, izdala opsežne smjernice za poboljšanje ulaganja u energetsku učinkovitost, uključujući u pogledu njihove isplativosti. Sud je utvrdio primjere dobre prakse: kombiniranje uporabe financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava te prilagođavanje razine stope potpore kako bi se povećala uporaba privatnih sredstava i smanjio rizik od mrtvog tereta.

VI

Države članice zahtijevale su da se projekti temelje na energetskom pregledu te da se njima ostvaruju određene razine uštede energije i poboljša energetski razred zgrada. U većini su slučajeva proračunska sredstva dodjeljivale projektima prema redoslijedu podnošenja prijava zbog čega nisu mogle procijeniti njihove relativne troškove i koristi. To znači da su rijetko davale prednost projektima kojima se uštede energije ili druge koristi ostvaruju uz niže troškove.

VII

Sustav praćenja ne sadržava podatke o energiji ušteđenoj ulaganjem sredstava EU-a u obnovu stambenih zgrada. To znači da Komisija ne može procijeniti koliko proračun EU-a doprinosi dostizanju ciljne vrijednosti EU-a u pogledu energetske učinkovitosti. Nijednim se pokazateljem ne mjere druge koristi koje bi se mogle ostvariti tim ulaganjima.

VIII

Kao i u svojem tematskom izvješću br. 21/2012, Sud zaključuje da se potrošnja sredstava EU-a na energetsku učinkovitost u zgradama ne temelji na isplativosti. Bolje upravljanje, osobito u području odabira projekata, moglo bi dovesti do većih ušteda energije po uloženom euru.

IX

S obzirom na sve ambicioznije ciljne vrijednosti EU-a u pogledu energetske učinkovitosti i izgledna ograničenja proračuna važnije je nego ikada prije zajamčiti isplativost potrošnje. Na temelju toga Sud iznosi preporuke koje bi EU-u trebale pomoći u dostizanju ciljne vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti do 2030. godine, i to povećanjem isplativosti potrošnje sredstava kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. One obuhvaćaju planiranje i usmjeravanje ulaganja, odabir projekata kojima se veće uštede energije i druge koristi ostvaruju uz niže troškove na temelju procjene relativnih troškova i koristi, uporabu pokazatelja kojima se mjeri ušteda energije i druge koristi te nagrađivanje mjera kojima se energija štedi na isplativ način.

Uvod

Ciljne vrijednosti i napredak u pogledu energetske učinkovitosti

01

Veća energetska učinkovitost znači da se smanjenim utroškom energije proizvodi jednaki energetski učinak¹. Učinkovitijom uporabom energije građani EU-a mogu smanjiti svoje račune za energiju, pomoći zaštititi svoje zdravlje i okoliš te poboljšati kvalitetu zraka.

02

Uobičajena ulaganja u energetsku učinkovitost sufinancirana sredstvima EU-a obuhvaćaju dodatno izoliranje zgrada, energetski učinkovite prozore, sustave za toplinsku kontrolu i nadogradnje sustava grijanja.

03

Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti² iz 2012. sadržava ciljnu vrijednost u pogledu uštede energije u visini od 20 % do 2020. godine (u odnosu na predviđenu potrošnju energije 2020. godine). U izmijenjenoj Direktivi 2018/2002/EU o energetskoj učinkovitosti³ odražava se još ambicioznija ciljna vrijednost EU-a u pogledu energetske učinkovitosti u visini od najmanje 32,5 % za 2030. godinu.

04

Nova se Komisija obvezala na primjenu načela prvenstva energetske učinkovitosti s naglaskom na načinu na koji EU može dodatno poboljšati energetska svojstva zgrada i ubrzati stope obnove⁴.

05

Prema podatcima Eurostata (veljača 2020.) potrošnja primarne energije u EU-u 2018. godine bila je za 4,9 % viša od ciljnih vrijednosti za 2020. godinu (vidjeti sliku 2.):

06

Najnovija procjena napretka država članica u dostizanju ciljnih vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti pokazuje da nije vjerojatno da će se ciljna vrijednost EU-a za 2020. godinu dosegnuti⁵. Ako se takvo kretanje nastavi, ciljna vrijednost EU-a u pogledu smanjenja potrošnje energije za najmanje 32,5 % do 2030. godine još će se teže postići. Potrošnja energije trebala bi se osobito smanjiti u sektorima u kojima se mogu ostvariti najveće uštede energije, npr. u zgradama. Na slici 3. prikazana je potrošnja energije po sektorima u EU-u:

07

Najveća količina energije u EU-u troši se u zgradama, posebno stambenim zgradama, potom u prometnom sektoru i industrijskom sektoru. Zgrade su ujedno sektor u kojem se može ostvariti najveća ušteda energije u Europi⁶. U kućanstvima u EU-u samo na grijanje i toplu vodu otpada 79 % ukupne potrošnje konačne energije⁷. Ušteda energije od obnove zgrada u pravilu proizlazi iz poboljšanja izolacije, sustava grijanja i hlađenja te rasvjete. Iako je u ovom izvješću naglasak na tim vrstama ulaganja, Sud je u svojem nedavnom tematskom izvješću (br. 1/2020) naglasak stavio na minimalne zahtjeve za energetsku učinkovitost u EU-u i oznake energetske učinkovitosti za uređaje⁸.

08

Komisija je procijenila da bi za dostizanje ciljne vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti za 2030. godinu godišnje trebalo izdvajati otprilike 282 milijarde eura za obnovu fonda zgrada u EU-u⁹. Kad bi se ostvarila sva ulaganja u javne i stambene zgrade predviđena proračunom u okviru kohezijske politike EU-a, to bi godišnje iznosilo otprilike 2 milijarde eura u razdoblju 2014. – 2020.

Rashodi EU-a i pravni okvir EU-a

09

Kad je riječ o ulaganjima u energetsku učinkovitost u javnim i stambenim zgradama, u Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu planirano je u tu svrhu 16 milijardi eura za razdoblje 2014. – 2020. Države članice tim su proračunskim sredstvima dodale 5 milijardi eura u obliku nacionalnog sufinanciranja. Prikaz tih proračunskih sredstava po državama članicama nalazi se u Prilogu. Na slici 4. prikazana je raspodjela proračunskih sredstava u okviru kohezijske politike EU-a za razdoblje 2014. – 2020. namijenjenih ulaganjima u energetsku učinkovitost.

10

Direktiva o energetskim svojstvima zgrada iz 2010. godine¹⁰ sadržava nekoliko odredbi za poboljšanje energetske učinkovitosti novih i postojećih zgrada, na primjer:

1. o minimalnim zahtjevima energetske učinkovitosti za nove zgrade i pri značajnoj obnovi zgrada;
2. o obvezi prilaganja, pri prodaji i iznajmljivanju zgrada, energetskog certifikata na kojem se navodi trenutačna energetska učinkovitost zgrade i preporučuju mjere za poboljšanje njezine energetske učinkovitosti¹¹ (vidjeti primjer na slici 5.).

11

Odredbe za poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradama sadržava i Direktiva o energetskoj učinkovitosti iz 2012. godine. One uključuju sustave obveza uštede energije kojima se stranke obveznice, kao što su poduzeća za prodaju energije ili distributeri, obvezuje na ispunjenje kvantitativnih ciljnih vrijednosti u pogledu uštede energije u njihovu cijelom portfelju klijenata. U procjeni učinka izmijenjene Direktive zaključeno je da su do kraja 2016. godine ti sustavi pridonijeli uštedi energije (34 %) više nego bilo koja druga pojedinačna mjera (dobrovoljni sporazumi, porezne mjere te financijski planovi i poticaji).

12

Direktivom o energetskoj učinkovitosti iz 2012. godine države članice se obvezalo i na to da svake tri godine moraju dostaviti svoje nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost (NAPEU-i), koji obuhvaćaju mjere za znatno povećanje energetske učinkovitosti i očekivane i/ili ostvarene uštede energije. Komisija ocjenjuje NAPEU-e i procjenjuje u kojoj su mjeri države članice postigle napredak u dostizanju nacionalnih ciljnih vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti. Komisija svoju godišnju procjenu šalje Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija može na temelju svoje procjene izvješća i NAPEU-a iznijeti preporuke državama članicama.

13

NAPEU-e će zamijeniti nacionalni energetski i klimatski planovi (NEKP-i). Države članice morale su ih dostaviti do kraja 2019. godine kako bi im poslužili kao ključni planski instrument. Imat će i važnu ulogu u utvrđivanju potreba za ulaganjima u području energetske učinkovitosti. Do 31. siječnja 2020. od 27 država članica njih 18 predalo je svoje nacionalne energetske i klimatske planove.

Podijeljeno upravljanje između Komisije i država članica

14

Glavna uprava za energetiku Komisije razvija i provodi energetsku politiku EU-a. Sastavlja prijedloge za promicanje energetske učinkovitosti, nadzire provedbu direktiva te prati napredak država članica u dostizanju energetskih ciljnih vrijednosti uz pomoć Zajedničkog istraživačkog centra i Europske agencije za okoliš.

15

Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku odgovorna je za upravljanje Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskim fondom (KF). Pridonosi energetskoj politici EU-a osiguranjem financijskih sredstava, a s državama članicama dijeli odgovornost za učinkovitost i djelotvornost programa. Za razdoblje 2014. – 2020. pripremila je smjernice o sadržaju sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa te ih je, nakon rasprava s državama članicama, usvojila na početku financijskog razdoblja. Nakon toga, njezina je glavna uloga pratiti provedbu tih programa sudjelovanjem u odborima za praćenje i zaprimanjem godišnjih izvješća o provedbi. Ne sudjeluje u odabiru pojedinačnih projekata. Naposljetku, ocjenjuje rezultate financiranja.

16

Države članice određuju prioritete u području energetske učinkovitosti u nacionalnom zakonodavstvu i NAPEU-ima na temelju procjena svojih potreba. Države članice pripremaju operativne programe, a imenovana upravljačka tijela odabiru projekte primjenom odgovarajućih postupaka odabira i kriterija za odabir, uzimajući u obzir isplativost. Za razdoblje 2014. – 2020. Komisija je upravljačkim tijelima pružila opsežne smjernice o tome kako da osmisle i provedu svoje programe (vidjeti sliku 6.). Upravljačka tijela prate ostvarenja i rezultate projekata na temelju pokazatelja uspješnosti i Komisiju izvješćuju o uštedama energije i drugim koristima ostvarenima operativnim programima.

Opseg revizije i revizijski pristup

17

S obzirom na sve ambicioznije ciljne vrijednosti EU-a u pogledu energetske učinkovitosti i izgledna ograničenja proračuna važnije je nego ikada prije zajamčiti isplativost potrošnje. U ovom izvješću nastoji se procijeniti uz koju razinu isplativosti ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama sufinancirana sredstvima EU-a pomažu EU-u u dostizanju njegovih ciljnih vrijednosti. Sud iznosi preporuke koje bi EU-u trebale pomoći u dostizanju ciljne vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti do 2030. godine, i to povećanjem isplativosti potrošnje sredstava kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027.

18

Glavno je revizijsko pitanje bilo jesu li ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama sufinancirana sredstvima EU-a odabrana primjenom kriterija za koje je vjerojatno da će maksimalno povećati njihovu isplativost. Kako bi odgovorio na to pitanje, Sud je ispitao jesu li Komisija i države članice utvrdile odgovarajuće uvjete za odabir isplativih ulaganja (uključujući procjenu potreba, usmjeravanje potpore, okvir uspješnosti) te jesu li države članice primijenile primjerene kriterije za odabir.

19

Posjetio je pet država članica (Bugarsku, Češku, Irsku, Italiju (Apuliju), Litvu), koje je odabrao na temelju iznosa koji su utrošile na energetsku učinkovitost, a uzeo je u obzir i cilj postizanja geografske ravnoteže. Navedene države članice za to su područje izdvojile otprilike 2,9 milijardi eura iz sredstava koja su im za razdoblje 2014. – 2020. dodijelili Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond.

20

Sud je u okviru revizije pregledao i procijenio:

1. procjene nacionalnih i regionalnih potreba te nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost,
2. operativne programe i postupke za odabir projekata,
3. sustave za praćenje i projektne podatke o uštedama energije.

21

Usredotočio se na ulaganja u energetsku učinkovitost u stambenim zgradama uz sufinanciranje u okviru EFRR-a i KF-a. Procijenio je kako se ta ulaganja uklapaju u politiku EU-a o energetskoj učinkovitosti. Također je provjerio jesu li Komisija i tri države članice koje je u to vrijeme posjetio (Češka, Italija i Litva) postupile u skladu s tematskim izvješćem Suda br. 21/2012 o energetskoj učinkovitosti u javnim zgradama kako bi procijenio u kojoj su mjeri Komisija i države članice provele njegove preporuke iz tog izvješća¹².

Opažanja

Poboljšane smjernice Komisije za procjenu potreba imale su ograničen učinak na opće usmjeravanje ulaganja

22

Sporazumi o partnerstvu i operativni programi omogućuju precizno usmjeravanje ulaganja kada se ona temelje na pouzdanim procjenama potreba, koje uključuju:

1. procjenu potrošnje energije i potencijala za uštede energije u svim sektorima kako bi se utvrdile ciljne kategorije zgrada i ciljni korisnici;
2. utvrđivanje prepreka ulaganjima i područja kojima je potrebna dodatna potpora u okviru NAPEU-a država članica;
3. procjenu najprimjerenije vrste potpore (npr. bespovratna sredstva ili financijski instrumenti) za zadovoljavanje utvrđenih potreba i poticanje dubinske obnove.

Države članice koje je Sud posjetio nisu odredile jasan temelj za usmjeravanje financijskih sredstava EU-a

23

Komisija je državama članicama izdala opsežne smjernice o tome kako da procijene svoje potrebe i osmisle programe za financiranje ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama. Na slici 6. nalazi se prikaz ključnih koraka koje je Komisija preporučila upravljačkim tijelima.

24

Svih pet država članica koje je Sud posjetio utvrdilo je u svojim sporazumima o partnerstvu i operativnim programima potrebu za povećanjem energetske učinkovitosti u svojemu fondu zgrada, posebno u stambenim zgradama. U većini tih planskih dokumenata upućuje se na procjenu potreba iz NAPEU-a ili nekog drugog nacionalnog strateškog dokumenta za područje energetike.

25

Navedenih pet država članica u svojim NAPEU-ima nije navelo sve informacije koje je Komisija preporučila u svojim smjernicama i obrascu¹³, na primjer očekivane i ostvarene uštede energije za svaku mjeru, uključujući one financirane sredstvima EU-a. Direktivom o energetskoj učinkovitosti iz 2012. godine države članice nije se obvezalo na provedbu mjera iz njihovih NAPEU-a, kao ni na izvješćivanje o uštedama energije.

26

U tablici 1. nalazi se pregled glavnih elemenata procjena potreba za pet operativnih programa koje je Sud ispitao:

Operativni program	Je li se zgrade kategoriziralo prema potrošnji energije?	Jesu li kvantificirane potencijalne uštede energije i potrebe za ulaganjima?	Je li dano jasno opravdanje za uporabu financijskih sredstava EU-a?
Bugarska Regije u rastu	Ne	Ne	Da
Češka integrirani regionalni	Ne	Ne	Da
Irska južni i istočni regionalni	Da	Da	Ne (vidjeti okvir 1.)
Italija (Apulija) regionalni	Ne	Ne	Da
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	Da	Da	Da

Izvor: Sud.

27

Nalazi za Češku i Italiju (Apuliju) slični su onima iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, u kojem je Sud primijetio da procjene potreba provedene za operativne programe za razdoblje 2007. – 2013. nisu bile odgovarajuće. U tim procjenama nisu utvrđeni konkretni sektori u kojima se mogu ostvariti uštede energije, kao ni mogućnosti za ostvarivanje tih ušteda na isplativ način, čime bi se opravdale odabrane mjere i njihov trošak.

28

Slijedom toga, Sud je Komisiji preporučio da dodjelu sredstava u okviru kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. uvjetuje provedbom odgovarajuće procjene potreba na razini programa. Međutim, od pet država članica koje je Sud posjetio 2019. godine njih tri (Bugarska, Češka i Italija (Apulija)) ipak nisu temeljile svoje operativne programe na pouzdanoj procjeni potrošnje energije te nisu kvantificirale potencijalne uštede energije ni povezane potrebe za ulaganjima. U Litvi se situacija poboljšala jer nacionalna tijela sada kvantificiraju potrebe za ulaganjima i potencijalne uštede energije.

U državama članicama postoji svijest o preprekama ulaganjima koje još nisu uklonjene

29

Poboljšanja energetske učinkovitosti donose znatna smanjenja računa za energiju, no mnoga ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama ne ostvare se zbog tržišnih prepreka¹⁴. One uključuju nedostatak svijesti i stručnog znanja o financiranju i koristima energetske učinkovitosti, visoke početne troškove, regulatorne prepreke u zgradama s više vlasnika (u kojima je često potrebna suglasnost stambenih zadruga) te suprotstavljene interese najmodavca i najmoprimca¹⁵. Posljednje navedeno odnosi se na situaciju u kojoj vlasnik zgrade plaća nadogradnje za povećanje energetske učinkovitosti, no ne može sam ostvariti uštede od smanjenja uporabe energije jer one koriste samo najmoprimcu. Stoga vlasnik nema veliki poticaj za ulaganje sredstava u povećanje energetske učinkovitosti.

30

Upravljačka tijela i korisnici projekata u Bugarskoj, Češkoj i Litvi rekli su Sudu da su poteškoće u postizanju dogovora u zgradama s više vlasnika ključna prepreka u povećanju energetske učinkovitosti.

31

Ostale prepreke, koje osobito sprječavaju provedbu mehanizama za ugovore o energetskom učinku, odnose se na pravila o javnoj nabavi jer postoji određena pravna nesigurnost u pogledu ključnih elemenata tih ugovora i poteškoća u razlikovanju radova, nabave i usluga¹⁶, kao i u pogledu evidentiranja tih ugovora u nacionalnim računima javnog sektora. Komisija radi na uklanjanju tih prepreka: 2017. godine Eurostat je objavio smjernice¹⁷ u kojima je razjasnio kako evidentirati te ugovore u nacionalnim računima. Te su smjernice dopunjene 2018. godine dodatnim smjernicama pripremljenima u suradnji s EIB-om¹⁸.

32

Ni u jednom od pet operativnih programa koje je Sud ispitao nisu opisane prepreke koje otežavaju ulaganja u energetsku učinkovitost na njihovu državnom području, kao ni mjere koje su poduzete da ih se prevlada. Međutim, dvije od pet država članica koje je Sud posjetio izvijestile su o konkretnim inicijativama za uklanjanje nekih od tih prepreka:

• Litva je odlučila da je za nadogradnje za povećanje energetske učinkovitosti u višestambenim zgradama dovoljna suglasnost obične većine vlasnika te je ponudila javnu potporu koja pokriva 100 % troškova nadogradnje za osobe s niskim prihodima (vidjeti okvir 2.);
• Češka od 2018. godine dopušta stambenim zadrugama da se prijave za sredstva EU-a za ulaganja u energetsku učinkovitost, a 2019. godine pokrenula je nacionalnu promidžbenu kampanju za informiranje javnosti o financiranju energetske učinkovitosti.

Bespovratna sredstva i dalje su glavni oblik potpore za ulaganja u energetsku učinkovitost koja financira EU i koja nisu rezervirana za dubinsku obnovu

33

Ulaganjima u energetsku učinkovitost ostvaruju se koristi i vlasnicima (povećanje vrijednosti) i stanarima (smanjenje troškova energije). Prije uporabe znatne količine bespovratnih sredstava države članice trebale bi razmisliti o uporabi financijskih instrumenata i inovativnih tržišnih mehanizama kao što su ugovori o energetskom učinku i sustavi obveza uštede energije.

34

Ulaganja koja su države članice odabrale za obnovu stambenih zgrada u vrijednosti od 4,6 milijardi eura financirat će se bespovratnim sredstvima (72 %) i s pomoću financijskih instrumenata (28 %).

35

Svih pet država članica koje je Sud posjetio iskazale su u svojim sporazumima o partnerstvu namjeru da razmotre uporabu financijskih instrumenata za podupiranje ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama. Međutim, dosad je samo Litva upotrijebila sredstva EU-a da bi uspostavila takav instrument za stambene zgrade (vidjeti okvir 2.).

36

Komisija je državama članicama preporučila da financijska sredstva u okviru kohezijske politike EU-a, posebno kad je riječ o bespovratnim sredstvima, upotrebljavaju za podupiranje ponajprije dubinske obnove koja nadilazi minimalne zahtjeve energetskih svojstava i donosi znatne uštede energije (obično više od 60 %¹⁹).

37

U tablici 2. nalazi se pregled vrsta korisnika, oblika potpore i upotrijebljenih stopa javne potpore u okviru pet operativnih programa koje je Sud ispitao:

Operativni program	Vrsta korisnika	Oblik potpore	Stopa javne potpore
Bugarska Regije u rastu	Privatni vlasnici	Bespovratna sredstva	100 %
Češka integrirani regionalni	Privatni vlasnici	Bespovratna sredstva	30 % ili 40 % (ovisno o uštedama energije)
Irska južni i istočni regionalni	Javni i privatni vlasnici	Bespovratna sredstva	100 %
Italija (Apulija) regionalni	Javna tijela	Bespovratna sredstva	100 % (ili 90 % za korisnike koji sufinanciraju projekt u iznosu od 10 %)
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	Privatni vlasnici	Zajmovi u kombinaciji s bespovratnim sredstvima	15 % – 40 % bespovratna sredstva 100 % bespovratna sredstva za kućanstva s niskim prihodima

Izvor: Sud, na temelju podataka koje su dostavila posjećena upravljačka tijela.

38

Uporaba različitih stopa javne potpore u Litvi primjer je dobre prakse za povećanje uporabe privatnih sredstava i smanjenje rizika od mrtvog tereta. U okviru tog prilagođavanja više stope bespovratnih sredstava predviđene su za projekte koji uključuju veće uštede energije, ugradnju pojedinačnih brojila, kao i za kućanstva s niskim prihodima (što pomaže u ublažavanju energetskog siromaštva).

39

U Češkoj tek je četvrtina korisnika podnijela prijedloge projekata prihvatljivih za stopu javne potpore od 40 %, kojima je nakon obavljenih radova trebalo ostvariti uštede energije od najmanje 40 % i energetski razred „B”. Tri četvrtine korisnika podnijelo je prijedloge projekata za nižu stopu javne potpore (30 %), kojima je trebalo ostvariti uštede energije od tek 20 %. Korisnici su smatrali da diferencijalna korist više stope potpore nije dovoljna za nadoknadu viših troškova projekata dubinske obnove.

40

Bugarska, Irska i Italija (Apulija) nisu prilagodile stope javne potpore kojima bi potaknule dubinske obnove ili uzele u obzir opseg ili složenost ulaganja, već su samo – u slučaju Italije (Apulije) – javna tijela iskazala spremnost da financiraju 10 % ulaganja. Irska je to objasnila činjenicom da je jedan od dvaju programa sufinanciranih sredstvima EU-a usmjeren na starije i ranjive osobe kojima prijeti energetsko siromaštvo.

41

Izostanak prilagođavanja potpore znači da se po vrlo visokoj stopi javne potpore financiraju čak i jednostavne nadogradnje (npr. nadogradnje rasvjete, zamjena kotlova) s kratkim razdobljem povrata i malim jediničnim troškovima. U okviru 3. navedeni su primjeri dvaju operativnih programa usmjerenih na „najjednostavnije” nadogradnje za povećanje energetske učinkovitosti.

42

Te „najjednostavnije” nadogradnje mogle bi dovesti do „učinka blokiranja”, koji se odnosi na činjenicu da je nakon provedbe određenih osnovnih mjera energetske učinkovitosti manje isplativo uklopiti opsežnije mjere u budućnosti²⁰. Time se srednjoročno i dugoročno može smanjiti potencijal koji fond zgrada ima u uštedi energije jer jedno kućanstvo u načelu može provesti jednu ili najviše dvije obnove. Potreba za javnom potporom, osobito u obliku bespovratnih sredstava sa stopom potpore od 100 %, stoga je manje primjerena za jednostavne nadogradnje nego za dubinske obnove. Budući da su jednostavne nadogradnje s kratkim razdobljem povrata obično financijski održive, trebalo bi ih financirati bez javne potpore ili primjenom financijskih instrumenata.

Pri odabiru projekata ne uzima se dovoljno u obzir načelo isplativosti

43

Isplativost bi trebala biti glavni čimbenik u donošenju odluka o javnoj potrošnji, osobito kada se one odnose na projekte energetske učinkovitosti: usporedba troškova i koristi ulaganja omogućuje odabir projekata koji nude najviše ušteda energije i drugih koristi po uloženom euru, u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti iz članka 33. Financijske uredbe²¹. U procjeni učinka predložene Direktive o energetskoj učinkovitosti tvrdilo se da bi se cilj uštede predviđene potrošnje energije od 20 % do 2020. godine mogao postići uvođenjem isplativih mjera. Države članice trebale bi uspostaviti mjere za poticanje isplativih dubinskih obnova zgrada²².

44

Komisija je državama članicama izdala smjernice da primjenjuju kriterije za odabir kojima se prednost daje najisplativijim projektima²³. To bi se trebalo postići:

1. obvezom da se projekti temelje na energetskom pregledu i/ili energetskom certifikatu. Oni bi trebali poslužiti za utvrđivanje i kvantificiranje isplativih mogućnosti uštede energije i omogućiti praćenje i provjeru stvarnih ušteda energije ostvarenih projektom;
2. postavljanjem donjeg i/ili gornjeg praga za ključne parametre kao što su količina energije koja će se uštedjeti, minimalni energetski razred na koji zgrada treba prijeći, neto sadašnja vrijednost, jednostavno razdoblje povrata²⁴, trošak po jedinici ušteđene energije. Ti pragovi trebali bi smanjiti rizik od financiranja vrlo jednostavnih mjera koje bi se vjerojatno ionako provele (npr. zamjena rasvjete, što se obično vrlo brzo otplati) te ulaganja koja su previsoka u usporedbi s uštedama energije koje se njima ostvaruju (npr. s razdobljima povrata duljima od korisnog vijeka trajanja upotrijebljenih materijala). Na slici 8. prikazana je kategorizacija ulaganja u energetsku učinkovitost koja pokazuje da složenije i ambicioznije obnove obično podrazumijevaju veće troškove i dulje razdoblje povrata;
3. procjenom relativnih troškova i koristi projekata, uključujući dodatne koristi i vanjske učinke (npr. zdravlje, socijalna kohezija, urbana obnova, rast i radna mjesta, smanjenje onečišćenja zraka i ublažavanje klimatskih promjena, uštede u državnom proračunu…) koji bi se trebali ostvariti ulaganjima u energetsku učinkovitost, kao i davanjem prednosti projektima koji pridonose ciljevima politike na najisplativiji način.

Energetski pregledi i energetski certifikati dobar su temelj za evaluaciju ulaganja

45

U svih pet država članica koje je Sud posjetio projekti su se morali temeljiti na energetskom pregledu, energetskom certifikatu ili, u najmanju ruku, energetskoj procjeni (u Irskoj ona ne dovodi do izdavanja certifikata na kojem je naveden energetski razred kućanstva prije radova). To je očito poboljšanje u usporedbi s nalazima iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, u kojem je Sud izvijestio da energetski pregledi i dalje nisu uobičajena praksa u Češkoj, Italiji i Litvi. Tada je Sud zaključio da energetski pregledi nisu uvijek obvezni ni dobre kvalitete²⁵ i preporučio je da se energetski pregled upotrebljava kao primarni zahtjev za odabir.

46

U svih pet država članica koje je Sud posjetio korisnici su morali dostaviti energetski certifikat nakon radova na kojem je naveden novi energetski razred i potrošnja energije obnovljenog kućanstva ili zgrade. Razlika u potrošnji energije navedenoj na certifikatu prije radova i na certifikatu nakon radova zapravo je procijenjena energija ušteđena zahvaljujući projektu.

47

Upravljačka tijela u Italiji (Apuliji) zahtijevala su da se u okviru projekata ugrade sustavi za praćenje stvarno proizvedene i potrošene energije u zgradama. U Litvi je stopa bespovratnih sredstava, kojima se dopunjuju zajmovi sufinancirani sredstvima EU-a, povećana za projekte koji uključuju ugradnju pojedinačnih brojila u kućanstva (vidjeti odlomak 38.).

48

Procjenama koje se temelje na razlici u potrošnji energije navedenoj na certifikatu prije radova i na certifikatu nakon radova dobiva se, unatoč njihovim ograničenjima, informacija o količini ušteđene energije po projektu koju se lako može prikupiti. Ta se količina može usporediti s troškom projekta kako bi se izračunao prosječan trošak po jedinici ušteđene energije. Sud je u svojem tematskom izvješću br. 21/2012 Komisiji preporučio da prati isplativost operativnih programa na temelju troška po jedinici ušteđene energije²⁶. Međutim, Komisija se nije u potpunosti složila s preporukom Suda i nije je provela.

Nacionalna tijela odabiru projekte od kojih se očekuje ušteda energije, no ponekad po visokim troškovima

49

U tablici 3. nalazi se pregled minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost i gornjih pragova za trošak po jedinici ušteđene energije za projekte u okviru pet operativnih programa koje je Sud ispitao:

Operativni program	Minimalni energetski razred nakon radova	Minimalne uštede energije nakon radova	Najveći mogući troškovi po jedinici ušteđene energije?
Bugarska Regije u rastu	C	60 % za dubinske obnove, za ostalo nema minimuma	Ne, samo gornja granica troškova po kvadratnom metru
Češka integrirani regionalni	Ne	20 % za projekte kojima je dodijeljena stopa bespovratnih sredstava od 30 %	Ne, no visoki udio privatnog sufinanciranja (60 – 70 %) smanjuje rizik od prekomjerne regulacije
	C	30 % za projekte kojima je dodijeljena stopa bespovratnih sredstava od 30 %
	B	40 % za projekte kojima je dodijeljena stopa bespovratnih sredstava od 40 %
Irska južni i istočni regionalni	Minimalno poboljšanje za jedan energetski razred	Nema zahtjeva	Ne
Italija (Apulija) regionalni	C	10 % (ili 30 % da bi se postigao najbolji rezultat)	Ne
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	D	20 % za projekte kojima je dodijeljena stopa bespovratnih sredstava od 15 % (do 2017. godine)	Ne, no visoki udio privatnog sufinanciranja (60 – 85 %) smanjuje rizik od prekomjerne regulacije
	C	40 % za projekte kojima je dodijeljena stopa bespovratnih sredstava od 40 % (do 31. listopada 2017.) odnosno od 30 % (od 1. studenoga 2017.)

Izvor: Sud, na temelju informacija dobivenih od upravljačkih tijela.

50

Zbog tih minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost nakon radova u Bugarskoj, Češkoj, Italiji i Litvi birali su se projekti s minimalnom razinom ambicije²⁷. To je pozitivno kretanje u usporedbi s nalazima iz prethodne revizije.

51

Međutim, ako ne postoje gornje granice troška po jedinici energije, postoji mogućnost da će se financirati projekti kojima se ostvaruju male uštede energije u odnosu na njihove troškove. To znači da financijske uštede ostvarene projektima na računima za energiju možda neće biti dovoljne da se početna ulaganja povrate tijekom vijeka trajanja upotrijebljenih materijala (obično 30 godina²⁸).

52

Taj je rizik manji kad korisnici u visokom omjeru sufinanciraju troškove projekta, kao u Češkoj i Litvi, a veći kad je udio javne potpore vrlo visok, kao u Bugarskoj, Irskoj i Italiji (Apuliji). U tablici 4. nalazi se pregled prosječnog jednostavnog razdoblja povrata ulaganja u energetsku učinkovitost kojima je dodijeljena potpora u okviru operativnih programa koje je Sud ispitao.

Operativni program	Prosječno jednostavno razdoblje povrata za projekte kojima je dodijeljena potpora
Bugarska Regije u rastu	Nije dostupno (jer se ne prikupljaju podatci o ušteđenoj energiji)
Češka integrirani regionalni	9 godina
Irska južni i istočni regionalni	Nije dostupno (jer se ne prikupljaju podatci o ušteđenoj energiji)
Italija (Apulija) regionalni	24 godine
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	11 godina

Izvor: Sud, na temelju podataka koje su dostavila posjećena upravljačka tijela, uz primjenu cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava tijekom 2018. godine (https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Electricity_price_statistics).

53

Prosječno jednostavno razdoblje povrata za projekte energetske učinkovitosti u okviru operativnih programa koje je Sud ispitao kretalo se u rasponu od 9 do 24 godina. Ta su razdoblja dulja od jednostavnog prosjeka od 7 godina utvrđenog u 5 152 projekta evidentirana u okviru Platforme za smanjivanje rizika u području energetske učinkovitosti. Ta platforma sadržava podatke koje dostavljaju javni i privatni investicijski fondovi i financijske institucije, nacionalna i regionalna tijela, kao i pružatelji energetski učinkovitih rješenja iz cijelog EU-a²⁹. Komisija je tu platformu izradila s ciljem poboljšanja ulaganja u energetsku učinkovitost u EU-u dijeljenjem podataka i analizom završenih projekata.

54

Budući da u Italiji (Apuliji) ne postoji gornja granica troška po jedinici ušteđene energije, to je dovelo do financiranja nekoliko skupih projekata kojima će se uštedjeti premala količina energije da bi se povratili njihovi početni troškovi ulaganja tijekom vijeka trajanja upotrijebljenih materijala ili čak samih zgrada. Kao što je prikazano na grafikonu u nastavku, nije vjerojatno da će se u 35 % projekata njihov početni trošak ulaganja povratiti u roku od 30 godina.

55

Budući da u Bugarskoj i Irskoj nedostaju podatci o praćenju ušteda energije u stambenim zgradama po projektu, nemoguće je procijeniti isplativost ulaganja.

56

Cilj irskog operativnog programa za južnu i istočnu regiju bio je poduprijeti „sveobuhvatna i ambiciozna poboljšanja u pogledu energetske učinkovitosti koja će dovesti do poboljšanja energetskog razreda za najmanje jedan razred”³⁰. U praksi se u projektima nije odredio nikakav cilj uštede energije, nije se izvještavalo o ušteđenoj energiji, a u više od polovice kućanstava kojima je dodijeljena potpora nije poboljšan energetski razred (vidjeti odlomak 85.).

57

Ti su nalazi slični nalazima iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, u kojem je Sud zaključio da su projekti energetske učinkovitosti u javnim zgradama često preskupi u usporedbi s ušteđenom energijom i da im je razdoblje povrata predugo (u prosjeku otprilike 50 godina)³¹. Slijedom toga, Sud je Komisiji preporučio da pri odabiru projekata odredi maksimalno prihvatljivo jednostavno razdoblje povrata i standardni trošak ulaganja po jedinici energije koja će se uštedjeti.

58

U Komisijinom dokumentu „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding” navodi se da se „za projekte koji ispunjavaju uvjete za financiranje može odrediti maksimalno i/ili minimalno razdoblje povrata; međutim, to bi moglo dovesti do učinka blokiranja, pri čemu bi se prednost u financiranju dala najjednostavnijim mjerama”³². Međutim, u praksi, nijedno od posjećenih upravljačkih tijela nije odredilo takve pragove.

Kriteriji za odabir i dalje ne dovode do davanja prednosti najisplativijim projektima

59

U tablici 5. nalazi se pregled postupaka odabira projekata te glavnih kriterija za dodjelu proračunskih sredstava i za odabir projekata koji se upotrebljavaju u pet operativnih programa koje je Sud ispitao:

Operativni program	Postupak odabira projekata	Glavni kriteriji za dodjelu proračunskih sredstava	Glavni kriteriji za odabir projekata
Bugarska Regije u rastu	Otvoreni pozivi (92 % proračuna)	Općine odabiru zgrade na temelju starosti, broja kućanstava, lokacije itd. i ne temelje odabir na isplativosti ušteda energije.	U otvorenim pozivima ne postoje kriteriji povezani s isplativošću ušteda energije.
	Natječaj (8 % proračuna)		U okviru natječaja iz 2018. godine kriteriji za os 2 koji su donosili najviše bodova bili su povezani s isplativošću ušteda energije.
Češka integrirani regionalni	Otvoreni pozivi	Otvoreni pozivi na razini cijele zemlje	Ne postoje kriteriji povezani s isplativošću ušteda energije.
Irska južni i istočni regionalni	Otvoreni pozivi	Proračunska sredstva dodijeljena su lokalnim tijelima na temelju broja zaprimljenih zahtjeva, a ne na temelju isplativosti ušteda energije.	Ne postoje kriteriji povezani s isplativošću ušteda energije.
Italija (Apulija) regionalni	Natječajni postupak	Natječajni postupak	Kriteriji koji donose najviše bodova (65 od 100) povezani su s uštedama energije.
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	Otvoreni pozivi	Otvoreni pozivi	Ne postoje kriteriji povezani s isplativošću ušteda energije.

Izvor: Sud, na temelju podataka koje su dostavila posjećena upravljačka tijela.

60

Osim u Italiji (Apuliji) i u jednom manjem natječaju (8 % proračuna) u Bugarskoj, upravljačka tijela koja je Sud posjetio dodjeljivala su proračunska sredstva projektima energetske učinkovitosti u stambenim zgradama primjenom otvorenih poziva, tj. prema redoslijedu podnošenja prijava. Stoga su upravljačka tijela mogla neprekidno zaprimati prijave i u pravilu ih brzo obraditi.

61

Međutim, takvi postupci otvorenih poziva ne omogućuju procjenu relativnih troškova i koristi projekata. To uključuje isplativost ušteda energije te dodatne koristi koje bi se trebale ostvariti ulaganjima u energetsku učinkovitost (npr. poboljšanje zdravlja, urbana obnova, smanjenje energetskog siromaštva, računa za energiju i onečišćenja zraka, kao i ublažavanje klimatskih promjena). To je dovelo do toga da se prednost nije dala projektima kojima se ostvaruju veće uštede energije ili druge koristi uz niže troškove.

62

Samo se u Italiji (Apuliji) upotrebljavao natječajni postupak kako bi se procijenila relativna isplativost projekata energetske učinkovitosti (vidjeti okvir 4.).

63

Ti nalazi slični su onima iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, u kojem je Sud zaključio³³ da isplativost nije odlučujući čimbenik kada države članice dodjeljuju financijska sredstva mjerama i projektima energetske učinkovitosti. Stoga je Sud preporučio uporabu kriterija za odabir projekata koji se temelje na standardnim troškovima ulaganja po jedinici energije koja će se uštedjeti.

64

U dokumentu „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding” koji je objavila Komisija navodi se da „države članice moraju upotrijebiti kriterije kojima će odrediti koji su projekti energetske učinkovitosti najisplativiji i kojima treba dati prednost pri odabiru”³⁴. Međutim, trenutačni nalazi pokazuju da ta preporuka u velikoj mjeri nije provedena.

Nedostatan okvir uspješnosti

65

Informacije o uspješnosti potrošnje sredstava na energetsku učinkovitost trebale bi pokazati što se postiglo proračunom EU-a i dokazati da su ta sredstva dobro potrošena (odgovornost)³⁵. Te bi informacije trebale pokazati da su države članice odabrale isplative projekte.

66

Kako bi se zajamčila usmjerenost potrošnje na rezultate, Komisija preporučuje da bi okvir uspješnosti³⁶ trebao sadržavati:

1. određene, mjerljive, dostižne, odgovarajuće i vremenski utvrđene ciljeve za svaki operativni program, kojima se utvrđuje način na koji mjere sufinancirane sredstvima EU-a pridonose ciljnim vrijednostima EU-a u pogledu energetske učinkovitosti;
2. pokazatelje koji omogućuju praćenje fizičkih ostvarenja i rezultata projekata. Budući da je glavni cilj potrošnje obuhvaćene revizijom ušteda energije, ti pokazatelji trebali bi se ponajprije odnositi na količinu ušteđene energije i, po mogućnosti, na druge rezultate ostvarene projektima. Sustav praćenja trebao bi omogućiti objedinjavanje tih podataka radi izvješćivanja o ušteđenoj energiji po operativnom programu i, time, o doprinosu proračunskih sredstava EU-a ciljnim vrijednostima EU-a u pogledu energetske učinkovitosti;
3. ex ante uvjete kojima se jamči uspostavljanje uvjeta potrebnih za djelotvornu i učinkovitu potrošnju, kao i pričuvu za uspješnost za nagrađivanje operativnih programa za koje se može pokazati da ostvaruju uštede energije na isplativ način.

Zajedničkim pokazateljima mjeri se energija ušteđena ulaganjima u javne zgrade, no ne i u stambene zgrade

67

U svih pet operativnih programa koje je Sud ispitao utvrđeni su konkretni ciljevi njihovih mjera energetske učinkovitosti na temelju potrebe za povećanjem energetske učinkovitosti u njihovu fondu zgrada, osobito u stambenim zgradama (vidjeti odlomak 24.). Ciljevi se odnose na glavnu ciljnu vrijednost EU-a u pogledu energetske učinkovitosti i vremenski su ograničeni (jer bi se rezultati trebali ostvariti do 2023. godine). Međutim, ni u jednom od operativnih programa koje je Sud ispitao nije utvrđena očekivana količina ušteda energije koja bi se ulaganjima trebala ostvariti, kao ni očekivani trošak po jedinici ušteđene energije.

68

U uredbama za pojedine fondove³⁷ utvrđen je popis zajedničkih pokazatelja ostvarenja koje bi države članice trebale upotrijebiti, kada je pokazatelj relevantan, za iskazivanje ostvarenja ulaganja kojem je dodijeljena potpora. Sljedeća dva zajednička pokazatelja ostvarenja odnose se na potrošnju sredstava na energetsku učinkovitost:

1. zajednički pokazatelj ostvarenja 31 „Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije”, koji se odnosi na potrošnju sredstava za energetsku obnovu stambenih zgrada;
2. zajednički pokazatelj ostvarenja 32 „Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama”, kojim se mjeri energija ušteđena potrošnjom sredstava uglavnom za energetsku obnovu javnih zgrada.

69

Na slici 10. i slici 11. prikazan je napredak tijekom 2018. godine u dostizanju ciljne vrijednosti za 2023. godinu za zajedničke pokazatelje ostvarenja 31 i 32.

70

Kad je riječ o ulaganjima u energetsku učinkovitost u javnim zgradama, ušteđena energija mjeri se zajedničkim pokazateljem ostvarenja 32. Međutim, kad je riječ o ulaganjima u energetsku učinkovitost u stambenim zgradama, zajedničkim pokazateljem ostvarenja 31 umjesto ušteđene energije mjeri se broj kućanstava s poboljšanim energetskim razredom.

71

Budući da ne postoji zajednički pokazatelj kojim bi se mjerila količina energije ušteđene ulaganjima u stambene zgrade, ne može se znati koliko je energije ušteđeno izdvajanjem 4,6 milijardi eura³⁸ proračunskih sredstava EU-a planiranih za razdoblje 2014. – 2020. za ulaganja u energetsku učinkovitost u stambenim zgradama. Ne može se ni kvantificirati ukupan doprinos proračunskih sredstava EU-a ciljnim vrijednostima EU-a u pogledu energetske učinkovitosti.

72

Ti nalazi slični su onima iz tematskog izvješća Suda br. 21/2012, u kojem je Sud zaključio³⁹ da pokazatelji ostvarenja mjera energetske učinkovitosti nisu bili primjereni za praćenje programa i da se rezultati mjera energetske učinkovitosti iz cijelog EU-a nisu mogli objediniti. Sud je stoga preporučio uporabu usporedivih pokazatelja ostvarenja u cijelom EU-u. Komisija je djelomično provela tu preporuku tako što je za razdoblje 2014. – 2020. uvela zajednički pokazatelj ostvarenja 32 kojim se mjeri energija ušteđena ulaganjima financiranima sredstvima EU-a, no samo za javne zgrade. Komisija je za razdoblje 2021. – 2027. predložila zajednički pokazatelj rezultata RCR26 „Godišnja potrošnja konačne energije (od čega: stambeni objekti, privatni nestambeni objekti, javni nestambeni objekti)”.

73

U pet operativnih programa koje je Sud ispitao, uz zajedničke pokazatelje ostvarenja, upotrebljavali su se i sljedeći pokazatelji za pojedine programe koji bi trebali biti usmjereni na konkretna ulaganja koja se podupiru:

Operativni program	Pokazatelj	Mjerna jedinica	Polazna vrijednost 2013. godine	Vrijednost 2018. godine (ili posljednja prijavljena)	Napredak
Bugarska Regije u rastu	Potrošnja konačne energije u kućanstvima	(u 1 000 toe*)	2 257	2 319	-
	Potrošnja konačne energije u javnoj upravi, trgovini i uslugama	(u 1 000 toe)	964	1 200	- -
Češka integrirani regionalni	Potrošnja konačne energije u kućanstvima	MWh/godina	70 027 778	80 497 553	- -
Irska južni i istočni regionalni	Prosječno toplinsko svojstvo stambenih jedinica u južnoj i istočnoj regiji	kWh/m2/godina	210	144	++
Italija (Apulija) regionalni	Potrošnja električne energije u javnoj upravi po radnoj jedinici	GWh	3,2	3,3	-
Litva Ulaganje za rast i radna mjesta	Potrošnja konačne energije u uslužnom sektoru i sektoru kućanstava	(u 1 000 toe)	2 110	2 090	+

* Tona ekvivalenta nafte (toe) jedinica je energije definirana kao količina ispuštene energije sagorijevanjem jedne tone sirove nafte. Iznosi otprilike 11 630 kilovatsati (kWh).

Izvor: Sud, na temelju podataka koje su dostavila posjećena upravljačka tijela.

74

U svih pet država članica koje je Sud posjetio ti pokazatelji „rezultata” zapravo su statističke naravi i njima se evidentira, na primjer, potrošnja energije svih zgrada u državi članici, a ne samo zgrada obnovljenih u okviru projekata financiranih sredstvima EU-a. Stoga se tim pokazateljima ne izvješćuje o uštedama energije ostvarenima ulaganjima u energetsku učinkovitost koja su financirana sredstvima EU-a.

75

Od pet država članica koje je Sud posjetio njih tri prikupljale su podatke o količini energije ušteđene pojedinačnim projektima, uključujući onima koji su se odnosili na stambene zgrade. Međutim, Komisija od država članica nije zatražila da dostave podatke za potrebe praćenja prosječnog troška po jedinici ušteđene energije.

76

Komisija i države članice navele su u svojim planskim dokumentima da se ulaganjima u energetsku učinkovitost ostvaruju i druge koristi osim ušteda energije (npr. poboljšanje zdravlja, urbana obnova, kvaliteta života, smanjenje energetskog siromaštva, računa za energiju i onečišćenja zraka). Međutim, nijedna od država članica koje je Sud posjetio nije upotrebljavala pokazatelje kojima se mjere te dodatne koristi.

Pokazateljima se ne može pratiti isplativost

77

Nijednim od pokazatelja koje su upotrebljavale države članice koje je Sud posjetio ne mjeri se isplativost ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradama. S obzirom na slične nalaze iz njegove prethodne revizije, Sud preporučuje praćenje troška po jedinici ušteđene energije te planiranog i ostvarenog razdoblja povrata⁴⁰. To bi moglo pomoći u utvrđivanju referentnih vrijednosti i pragova za odabir projekata (vidjeti odlomak 58.) te u procjeni uspješnosti operativnih programa u ostvarivanju njihovih planiranih rezultata pri dodjeli pričuve za uspješnost (vidjeti odlomak 82.).

78

Međutim, Komisija se nije u potpunosti složila s preporukom Suda jer je smatrala da bi usporedivost preporučenih pokazatelja bila ograničena s obzirom na činjenicu da ti pokazatelji ovise o mnogim čimbenicima (npr. o cijenama energije, klimi). Komisija nije strukturirala svoj sustav praćenja za razdoblje 2014. – 2020. na način da se njime prati isplativost ulaganja, tj. prikupljaju podatci o trošku po jedinici ušteđene energije. Stoga, unatoč tome što se tvrdi da je potrošnja sredstava kohezijske politike u razdoblju 2014. – 2020. u većoj mjeri usmjerena na rezultate, preporuka Suda još uvijek nije provedena.

79

Sud je na temelju podataka koje je pripremila Komisija izračunao prosječan trošak po obnovljenom kućanstvu (vidjeti sliku 12.). Međutim, Komisija smatra da se tim podatcima ne prikazuje stvarni trošak ulaganja te da se ne obuhvaćaju sve dobivene koristi.

Pričuvu za uspješnost za mjere energetske učinkovitosti Komisija je dodijelila na temelju rashoda i ostvarenja, a ne na temelju ušteđene energije

80

Kako bi zajamčila da se uspostave potrebne mjere za promicanje isplativih ulaganja u energetsku učinkovitost, Komisija je od država članica zahtijevala da ispune jedan konkretni ex ante uvjet do početka programskog razdoblja 2014. – 2020. Mjere koje je trebalo uspostaviti za ispunjenje tog uvjeta bile su:

1. uspostava minimalnih zahtjeva povezanih s energetskim svojstvima zgrada;
2. sustav certificiranja energetskih svojstava zgrada;
3. strateško planiranje u pogledu energetske učinkovitosti;
4. isporuka pojedinačnih brojila krajnjim kupcima.

81

Sve države članice koje je Sud posjetio, osim Italije, uspostavile su te mjere na samom početku programskog razdoblja 2014. – 2020. Italija je mjere (a) i (b) uspostavila 2017. godine, tj. tri godine nakon početka programskog razdoblja 2014. – 2020.

82

Kako bi zajamčio usmjerenost operativnih programa na rezultate, EU je izdvojio pričuvu za uspješnost (koja iznosi 6 % sredstava kohezijske politike) i u kolovozu 2019. tu je pričuvu dodijelio prioritetnim mjerama koje su ostvarile svoje ključne etape. U slučajevima u kojima postoje dva pokazatelja, oba pokazatelja moraju dosegnuti najmanje 85 % vrijednosti svoje ključne etape. U slučajevima u kojima postoje tri (ili više) pokazatelja, dva pokazatelja moraju dosegnuti najmanje 85 % vrijednosti svoje ključne etape, a preostali pokazatelj mora dosegnuti najmanje 75 % vrijednosti svoje ključne etape.

83

Kao što je utvrđeno u prijašnjim izvješćima Suda⁴¹, te ključne etape iskazane su u obliku pokazatelja potrošnje i pokazatelja ostvarenja. U pet operativnih programa koje je Sud ispitao ključne etape za mjere energetske učinkovitosti iskazane su u obliku rashoda i broja kućanstava s poboljšanim energetskim razredom.

84

Osim u slučaju Litve, Komisija je odluku o tome hoće li dodijeliti pričuvu za uspješnost mjerama energetske učinkovitosti donijela na temelju utrošenih sredstava i ostvarenja, umjesto na temelju energije ušteđene u stambenih zgradama, ili na temelju isplativosti ulaganja.

85

Pokazatelji „broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije” i „ukupni iznos prihvatljivih rashoda” koje je Irska prijavila Komisiji nisu pouzdani. Nakon revizije koju je proveo Sud i primjedbi Komisije irska tijela utvrdila su da se energetski razredi 52 % kućanstava obnovljenih 2017. godine u okviru programa „Better Energy Warmer Home” nisu poboljšali. Irska tijela upravo preispituju projekte za kućanstva obnovljena 2014., 2015., 2016. i 2018. kako bi provjerila u koliko slučajeva energetski razred nije poboljšan.

86

Komisija je u kolovozu 2019. godine, na temelju izvješća o reviziji nacionalnog sustava, utvrdila da u Litvi postoje ozbiljni nedostatci u kvaliteti i pouzdanosti cijelog sustava praćenja i podataka o zajedničkim i pojedinačnim pokazateljima. To nije bilo ograničeno na mjere energetske učinkovitosti. Stoga Komisija još nije dodijelila pričuvu za uspješnost nijednoj mjeri iz litavskog operativnog programa.

Zaključci i preporuke

87

Sud je ispitao pet operativnih programa u Bugarskoj, Češkoj, Irskoj, Italiji (Apuliji) i Litvi, u kojima je za područje energetske učinkovitosti iz njihova dijela proračuna Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda izdvojeno otprilike 2,9 milijardi eura. Sud je procijenio iskorištava li se taj proračun na isplativ način te jesu li Komisija i države članice primijenile preporuke Suda iz tematskog izvješća br. 21/2012 o energetskoj učinkovitosti u javnim zgradama.

88

Kao i u svojem prethodnom izvješću, Sud zaključuje da se potrošnja sredstava EU-a na energetsku učinkovitost u zgradama ne temelji na isplativosti. Sud je utvrdio da, unatoč poboljšanim smjernicama Komisije, i dalje postoje nedostatci, osobito u odabiru projekata. Financirana ulaganja i dalje nisu usmjerena na ostvarivanje najvećih mogućih ušteda energije u odnosu na uložena proračunska sredstva. Postupci odabira projekata koji bi bili usmjereniji na isplativost mogli bi dovesti do većih ušteda energije po uloženom euru.

89

Budući da se ta sredstva troše u okviru podijeljenog upravljanja, i Komisija i države članice odgovorne su za uporabu sredstava na način da se njima ostvari najveći učinak. Međutim, Komisija smatra da su za odabir projekata isključivo odgovorne države članice. S obzirom na sve ambicioznije ciljne vrijednosti EU-a u pogledu energetske učinkovitosti i izgledna ograničenja proračuna važnije je nego ikada prije zajamčiti isplativost potrošnje.

90

Sud je utvrdio da se potrebe koje su države članice navele u svojim nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost zbog vremenskih ograničenja nisu mogle primjereno uzeti u obzir pri osmišljavanju operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020. Kad je riječ o razdoblju 2021. – 2027., države članice bile su obvezne dostaviti Komisiji nacionalne energetske i klimatske planove najkasnije do 31. prosinca 2019. te nacionalne dugoročne strategije obnove najkasnije do 10. ožujka 2020. Te strateške dokumente potrebno je dostaviti pravodobno kako bi ih države članice mogle uzeti u obzir u programima u okviru kohezijske politike.

91

Kad je riječ o procjenama potreba u operativnim programima, Sud je utvrdio sljedeće:

• u svih pet operativnih programa koje je Sud ispitao utvrđena je potreba za povećanjem energetske učinkovitosti u fondu zgrada, osobito u stambenim zgradama, no nisu kvantificirane potencijalne uštede energije ni povezane potrebe za ulaganjima (odlomci 23. – 28.);
• ni u jednom od pet ispitanih operativnih programa nisu opisane prepreke koje otežavaju ulaganja u energetsku učinkovitost. Međutim, Litva i Češka poduzele su inicijative kako bi uklonile određene prepreke (odlomci 29. – 32.);
• iako se ulaganjima u energetsku učinkovitost ostvaruje ušteda troškova za vlasnika zgrade i/ili najmoprimca, čime se ekonomski opravdava uporaba povratnih financijskih instrumenata, u četirima od pet operativnih programa koje je Sud ispitao i dalje se upotrebljavaju bespovratna sredstva kao jedini oblik financiranja tih ulaganja. Samo je Litva uspostavila uspješan financijski instrument EU-a, u okviru kojeg su se odobravali povlašteni zajmovi za pomoć u obnovi otprilike 4 000 višestambenih zgrada (odlomci 33. – 35.);
• iako je Komisija izdala smjernice da se dubinske obnove potiču pružanjem viših stopa potpore za tu vrstu obnove, od pet država članica koje je Sud posjetio njih tri nisu prilagodile stope potpora i dodijelile su 100 % bespovratnih sredstava neovisno o očekivanim uštedama energije koje bi se trebale ostvariti projektima. Litva i Češka prilagodile su stopu potpore kako bi maksimalno iskoristile privatna sredstva (odlomci 36. – 42.).

1. preporuka – Potrebno je poboljšati planiranje i usmjeravanje ulaganja

Prije odobravanja programa u okviru kojih se predlaže trošenje sredstava kohezijske politike na mjere energetske učinkovitosti Komisija bi trebala procijeniti sljedeće:

1. jesu li utemeljene na analizi mjera nužnih za uspostavu financijskih instrumenata ili tržišnih mehanizama, kao što su ugovori o energetskom učinku, i promicanje isplative uporabe bespovratnih sredstva EU-a za dubinske obnove kojima se nadilaze minimalni zahtjevi energetskih svojstava i uzimaju u obzir posebni tržišni uvjeti;
2. jesu li usklađene s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima i nacionalnim dugoročnim strategijama obnove;
3. jesu li u njima navedene procijenjene uštede energije koje proizlaze iz uporabe financijskih sredstava EU-a.

Rok provedbe: prije odobravanja programa za razdoblje 2021. – 2027.

92

Kad je riječ o odabiru projekata, Sud je utvrdio sljedeće:

• u svih pet posjećenih država članica projekti su se morali temeljiti na energetskom pregledu i trebalo je dostaviti energetski certifikat zgrada prije i nakon radova (odlomci 45. – 48.);
• sve države članice koje je Sud posjetio, osim Irske, zahtijevale su da projekti imaju određenu razinu ambicije, a to su postigle postavljanjem minimalnog energetskog razreda na koji zgrade trebaju prijeći nakon radova i/ili minimalnih postotaka ušteda energije koje se trebaju ostvariti projektima. Međutim, nisu utvrđene gornje granice troška po jedinici ušteđene energije, što je dovelo do projekata koji su bili preskupi u odnosu na očekivanu uštedu energije (odlomci 49. – 58.);
• Države članice koje je Sud posjetio, osim Italije (Apulije), dodjeljivale su proračunska sredstva projektima prema redoslijedu podnošenja prijava u okviru postupaka „otvorenih poziva”, koji onemogućuju uzimanje u obzir relativnih troškova i koristi projekata te davanje prednosti projektima za koje je vjerojatno da će se njima veće uštede energije ili druge koristi ostvariti uz niže troškove (odlomci 59. – 64.).

2. preporuka – Potrebno je poboljšati postupke odabira projekata

Kad je riječ o razdoblju 2021. – 2027., Komisija bi trebala zajamčiti da upravljačka tijela ispunjavaju zahtjeve iz Financijske uredbe koji se odnose na načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti, ponajprije primjenom postupaka odabira projekata:

• u kojima je postavljen donji i/ili gornji prag za ključne parametre (npr. količina energije koja će se uštedjeti, minimalni energetski razred na koji zgrada treba prijeći nakon projekta, neto sadašnja vrijednost, jednostavno razdoblje povrata ili trošak po jedinici ušteđene energije);
• u okviru kojih se procjenjuju relativni troškovi i koristi projekata i odabiru projekti kojima će se veće uštede energije i druge koristi ostvariti uz niže troškove.

Rok provedbe: prije odobravanja programa za razdoblje 2021. – 2027.

93

Kad je riječ o okviru uspješnosti, Sud je utvrdio sljedeće:

• ne postoji pokazatelj kojim se mjeri energija ušteđena ulaganjima u stambene zgrade zbog čega se ne može utvrditi doprinos proračunskih sredstava EU-a ciljnim vrijednostima EU-a u pogledu energetske učinkovitosti. Ne postoji ni pokazatelj kojim se mjere druge koristi koje bi se tim ulaganjima trebale ostvariti (odlomci 67. – 76.);
• nijednim od pokazatelja koje upotrebljavaju države članice koje je Sud posjetio ne mjeri se isplativost ulaganja u zgrade jer Komisija nije strukturirala svoj sustav praćenja za razdoblje 2014. – 2020. na način da se prikupljaju informacije o trošku po jedinici ušteđene energije (odlomci 77. – 79.);
• Sva upravljačka tijela koja je Sud posjetio (osim u Italiji (Apuliji)) pravodobno su provela mjere utvrđene ex ante uvjetom za ulaganja u energetsku učinkovitost. Međutim, kriterijima za dodjelu pričuve za uspješnost nije se zajamčila usmjerenost potrošnje na rezultate jer ju je Komisija dodjeljivala na temelju utrošenih sredstava i ostvarenja umjesto na temelju ušteđene energije ili isplativosti (odlomci 80. – 86.).

3. preporuka – Potrebno je povećati usmjerenost okvira uspješnosti na rezultate radi boljeg praćenja napretka u dostizanju ciljnih vrijednosti EU-a u pogledu energetske učinkovitosti i povećanja odgovornosti

Komisija bi trebala:

1. pružati informacije i o objedinjenim rashodima i o količini ušteđene energije ili drugim rezultatima ostvarenima na temelju ulaganja;
2. utvrditi pokazatelje za praćenje isplativosti ulaganja;
3. upotrijebiti te pokazatelje pri donošenju odluka o dodjeli resursa u okviru preispitivanja u sredini razdoblja 2021. – 2027.

Rok provedbe: prije odobravanja programa za razdoblje 2021. – 2027. za (b) te nakon odobravanja svih programa za razdoblje 2021. – 2027. za (a) i (c).

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 30. ožujka 2020.

Prilog

Prilog – Sredstva kohezijske politike namijenjena energetskoj učinkovitosti zgrada za razdoblje 2014. – 2020.

Države članice	Proračunska sredstva za stambene zgrade	Proračunska sredstva za javne zgrade	Proračunska sredstva za zgrade (ukupno za stambene i javne zgrade)	% proračunskih sredstava za zgrade u ukupnom proračunu kohezijske politike u državi članici	% proračunskih sredstava za zgrade utrošenih do 31. prosinca 2018.	Rashodi za stambene zgrade do 31. prosinca 2018.
AT	0	5 893 940	5 893 940	1 %	19 %	0
BE	12 000 000	26 330 513	38 330 513	2 %	14 %	2 004 843
BG	116 091 519	80 508 006	196 599 525	3 %	15 %	12 844 101
CY	20 500 000	23 500 000	44 000 000	6 %	20 %	7 058 821
CZ	373 969 708	617 437 463	991 407 171	5 %	21 %	90 193 054
DE	0	892 832 893	892 832 893	5 %	9 %	0
DK	0	0	0	0 %	0 %	0
EE	174 636 461	1 863 044	176 499 505	5 %	46 %	80 542 195
ES	557 157 926	1 028 280 396	1 585 438 322	5 %	7 %	80 505 722
FI	1 996 928	12 011 720	14 008 648	1 %	19 %	571 466
FR	454 230 674	257 357 785	711 588 459	5 %	22 %	126 810 646
GR	248 138 321	307 639 356	555 777 677	3 %	8 %	26 600 287
HR	90 000 000	181 810 805	271 810 805	3 %	23 %	42 350 578
HU	250 323 411	902 749 679	1 153 073 090	5 %	27 %	65 880 774
IE	84 500 000	0	84 500 000	8 %	27 %	22 653 118
IT	41 534 286	1 053 215 228	1 094 749 514	3 %	10 %	1 793 395
LT	336 171 919	160 392 880	496 564 799	7 %	46 %	208 021 084
LU	1 203 638	2 407 277	3 610 915	9 %	39 %	636 990
LV	150 000 000	182 545 246	332 545 246	8 %	6 %	6 587 902
MT	5 088 170	4 866 946	9 955 116	1 %	33 %	2 400 000
NL	9 652 206	20 164 314	29 816 520	3 %	33 %	800 000
PL	750 703 882	1 502 887 179	2 253 591 061	3 %	23 %	68 664 689
PT	143 626 068	442 916 876	586 542 944	3 %	3 %	10 061 529
RO	444 330 119	741 840 094	1 186 170 213	5 %	9 %	81 954 405
SE	13 637 164	12 561 834	26 198 998	2 %	6 %	908 540
SI	6 600 000	142 360 000	148 960 000	5 %	26 %	1 016 859
SK	111 388 554	474 886 480	586 275 034	4 %	34 %	111 338 723
UK	161 251 913	75 302 550	236 554 463	2 %	14 %	6 710 616
EU-28	4 558 732 867	9 154 562 505	13 713 295 372	4 %	18 %	1 058 910 337

Izvor: Sud, na temelju podataka koje je dostavila Europska komisija.

Pojmovnik

Energetska učinkovitost: odnosi se na uporabu manje količine utrošene energije za jednaku razinu gospodarske djelatnosti ili usluge. Ulaganjem u energetsku učinkovitost ostvaruje se bolji ekonomski i socijalni povrat nego ulaganjem u opskrbu energijom. Energetska učinkovitost povećava potencijal za gospodarski rast, povećava konkurentnost poduzeća, smanjuje račune za energiju kućanstava i dovodi do manje ovisnosti o uvozu energije, manjih emisija i bolje kvalitete zraka.

Energetski pregled: standardni energetski pregled sastoji se od sveobuhvatne analize energetskih sustava objekta. Konkretno, uključuje utvrđivanje polazne vrijednosti za uporabu energije, evaluaciju potencijalnih ušteda energije i isplativost primjereno odabranih mjera štednje energije.

Ex ante uvjeti: uvjeti koji se temelje na prethodno određenim kriterijima utvrđenima u Uredbi o zajedničkim odredbama 1303/2013, a smatraju se nužnim preduvjetima za djelotvornu i učinkovitu uporabu financijskih sredstava u okviru kohezijske politike EU-a. Pri pripremi operativnih programa za programsko razdoblje 2014. – 2020. godine države članice bile su dužne procijeniti jesu li ti uvjeti ispunjeni. Ako uvjeti nisu bili ispunjeni, bilo je potrebno izraditi akcijske planove kojima će se zajamčiti njihovo ispunjavanje do 31. prosinca 2016.

Isplativo ulaganje: alternativno rješenje za postizanje određene razine uspješnosti uz najniže troškove ili alternativno rješenje za postizanje najveće razine uspješnosti za određeni iznos troškova. Može se upotrijebiti i za usporedbu alternativnih projekata u okviru istog programa i davanje prednosti određenim projektima. (Kreith, F., Goswami, Y. D. Handbook of Energy Efficiency and Renewable Energy, Taylor & Francis, Boca Raton, SAD, 2007.). Načelo učinkovitosti koje se odnosi na postizanje najboljeg odnosa između upotrijebljenih resursa, poduzetih aktivnosti i postignutih ciljeva jedan je od zahtjeva za proračunsku potrošnju EU-a (vidjeti članak 33. stavak 1. točku (b) Financijske uredbe).

Kohezijska politika: glavna investicijska politika EU-a čiji je cilj smanjiti gospodarske i socijalne nejednakosti među regijama i državama članicama. Ovom su revizijom posebno obuhvaćena dva fonda:

(a) Kohezijski fond (KF): fond EU-a namijenjen smanjenju gospodarskih i socijalnih nejednakosti te promicanju održivog razvoja u EU-u financiranjem ulaganja u državama članicama u kojima je bruto nacionalni dohodak po stanovniku manji od 90 % prosjeka EU-a.

(b) Europski fond za regionalni razvoj (EFRR): fond EU-a čiji je cilj ojačati gospodarsku i socijalnu koheziju na razini cijele Europske unije ispravljanjem regionalnih neravnoteža s pomoću financijske potpore, posebno prioritetnim područjima kao što su inovacije i istraživanja, digitalna agenda, mala i srednja poduzeća te niskougljično gospodarstvo, okoliš i održivi promet.

Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost (NAPEU-i): strateški alati na razini država članica za planiranje, koordinaciju i provedbu mjera energetske učinkovitosti u svim sektorima. U njima se utvrđuju odgovornosti, a mogu se procijeniti i potrebe te dodijeliti proračunska sredstva. NAPEU-i su obveza koju države članice moraju ispuniti, no nisu izravno povezani s financiranjem u okviru kohezijske politike. Izvješćivanje o uštedama energije ostvarenima sredstvima EU-a nije zakonski ni na koji drugi način obvezno, kao što nije obvezna ni uporaba sredstava EU-a za financiranje područja navedenih u NAPEU-ima.

Operativni program (OP): u njemu se određuju prioriteti i posebni ciljevi određene države članice ili regije te način na koji će se financijska sredstva (javno i privatno sufinanciranje na razini EU-a i država članica) u okviru kohezijske politike upotrebljavati tijekom određenog razdoblja (trenutačno 2014. – 2020.) za financiranje projekata. Tim se projektima mora pridonijeti postizanju određenog niza ciljeva navedenih na razini prioritetne osi operativnog programa. Operativni program priprema država članica, a prije izvršenja bilo kakvih plaćanja iz proračuna EU-a mora ga odobriti Komisija. Izmjene operativnih programa tijekom predmetnog razdoblja moguće su samo uz suglasnost obiju strana.

Pričuva za uspješnost: čini 6 % resursa dodijeljenih EFRR-u i KF-u u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”. Ta su sredstva dio programa, no njihova konačna dodjela ili preraspodjela ovisi o ishodu pregleda uspješnosti 2019. godine.

Sporazumi o partnerstvu: sklapaju se između Europske komisije i svake države članice za programsko razdoblje 2014. – 2020. U njima se iznose planovi nacionalnih tijela o tome kako će se iskoristiti sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova te se navode strateški ciljevi i prioriteti ulaganja svake zemlje, koji se povezuju s općim ciljevima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Pripremaju ih države članice u dijalogu s Komisijom, koja ih mora usvojiti.

Sustavi obveze energetske učinkovitosti: tržišni instrumenti definirani u članku 7. Uredbe 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti kojima se „stranke obveznice” obvezuje na ispunjenje kvantitativnih ciljnih vrijednosti uštede energije u njihovu cijelom portfelju. Stranke obveznice mogu biti poduzeća za maloprodaju energije, distributeri energije ili distributeri goriva za prijevoz.

Troškovno optimalna metodologija za zgrade: cilj troškovno optimalne metodologije stvaranje je pravnog okvira za postroživanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za države članice kako bi se zajamčilo da se prihvate sve ekonomski opravdane mjere.

Ugovor o energetskom učinku: ugovorni sporazum između korisnika i pružatelja mjere za povećanje energetske učinkovitosti, koji se provjerava i prati tijekom čitavog trajanja ugovora, pri čemu su ulaganja (radovi, opskrba ili usluge) u tu mjeru plaćena s obzirom na ugovorom dogovorenu razinu povećanja energetske učinkovitosti ili drugi dogovoreni kriterij energetskog učinka, kao što su financijske uštede (članak 2. stavak 27. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti).

Upravljačko tijelo: nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo koje je država članica zadužila za upravljanje operativnim programom. Njegovim su zadaćama obuhvaćeni odabir projekata koji će se financirati, praćenje provedbe tih projekata te podnošenje izvješća Komisiji o ostvarenim rezultatima.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda João Figueiredo, a potporu su mu pružali rukovoditelj Michael Bain, voditelj radnog zadatka Lorenzo Pirelli te revizori Aris Konstantinidis, Radostina Simeonova i Jolanta Žemailaitė. Jezičnu podršku pružali su Miroslava Chakalova-Siddy i Richard Moore.

Slijeva nadesno: Lorenzo Pirelli, João Figueiredo, Paula Betencourt, Aris Konstantinidis, Terje Teppan-Niesen i Michael Bain.

Bilješke

¹ Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.). Članak 2. stavak 4.: Učinak se može odnositi na svojstvo, uslugu, robu ili energiju.

² Ibid.

³ Direktiva 2018/2002/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328, 21.12.2018, str. 210.).

⁴ Europski zeleni plan – Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija. COM(2019) 640 final od 11.12.2019.

⁵ Komisija (2019) 224 final, „Ocjena napretka država članica u postizanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti do 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti za 2018.”, u skladu s člankom 24. stavkom 3. Direktive 2012/27/EU.

⁶ Komisija, 2017., „Dobra praksa u području energetske učinkovitosti” – stečena iskustva, str. 18., i COM SWD(2016) 408 final „Evaluacija Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada”, str. 15.

⁷ Vidjeti https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency/heating-and-cooling

⁸ Vidjeti tematsko izvješće br. 1/2020: „Mjere EU-a u području ekološkog dizajna i označivanja energetske učinkovitosti: važan doprinos većoj energetskoj učinkovitosti umanjen je znatnim kašnjenjima i neusklađenošću s propisima”.

⁹ Radni dokument službi Komisije (2016) 405 final, Procjena učinka priložena Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti.

¹⁰ Direktiva 2010/31/EU od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada.

¹¹ Članak 11. Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada.

¹² Vidjeti tematsko izvješće br. 21/2012: „Cost-effectiveness of cohesion policy investments in energy efficiency” (Isplativost ulaganja kohezijske politike u energetsku učinkovitost): www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR12_21/SR12_21_EN.PDF

¹³ COM(2013) 762 final: Provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti – smjernice Komisije i SWD(2013) 180 final: Smjernice za nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost, odjeljci 3.2.4. i 3.2.5.

¹⁴ Komisija (2017.): „Dobra praksa u području energetske učinkovitosti, str. 15.

¹⁵ Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (2014.), „Overcoming the split incentive barrier in the building sector”.

¹⁶ Talijanska nacionalna energetska agencija: ENEA (2017.): „The Energy Performance Contracts”.

¹⁷ Komisija (2017.), „Eurostat Guidance note: the recording of energy performance contracts in government accounts”.

¹⁸ https://www.eib.org/attachments/pj/guide_to_statistical_treatment_of_epcs_en.pdf

¹⁹ Vidjeti Direktivu o energetskim svojstvima zgrada iz 2010. godine i COM(2013) 225 final „Financijska potpora energetskoj učinkovitosti u zgradama”.

²⁰ Vidjeti: Komisija (2014.), „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”, str. 45.

²¹ Financijska uredba EU/EURATOM 2018/1046 od 18. srpnja 2018.

²² Članak 4. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti.

²³ Komisija (2014.), „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”.

²⁴ Jednostavno razdoblje povrata jedna je od metoda evaluacije isplativosti navedenih u dokumentu Komisije (2014.), „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”. Njime se mjeri vrijeme potrebno da se uštedama ostvarenima projektom povrati početno ulaganje.

²⁵ Vidjeti tematsko izvješće Suda br. 21/2012, odlomke 41. – 44.

²⁶ Vidjeti 2. preporuku u tematskom izvješću Suda br. 21/2012.

²⁷ U skladu s dokumentom Europske komisije (2014.) „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”, str. 55., u kojem se upravljačkim tijelima preporučuje da uvjetuju prihvatljivost projekata poboljšanjem energetskog razreda za najmanje dva ili tri razreda kako bi se spriječio odabir „najjednostavnijih” projekata.

²⁸ Na temelju odredbi Direktive EU-a 2010/31/EZ i europske norme EN 15459:2007.

²⁹ Vidjeti https://deep.eefig.eu/

³⁰ Vidjeti odjeljak 4. točku (c) irskog operativnog programa za južnu i istočnu regiju za razdoblje 2014. – 2020.

³¹ Vidjeti odlomak 52. točku (a) tematskog izvješća br. 21/2012.

³² Komisija (2014.), „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”, str. 54.

³³ Vidjeti odlomak 51. točku (b) tematskog izvješća br. 21/2012.

³⁴ Komisija (2014.), „Technical Guidance on Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding”, str. 54.

³⁵ U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja iz članka 33. Financijske uredbe EU/EURATOM 2018/1046 od 18. srpnja 2018.

³⁶ Komisija (2014.), „Guidance for Member States on performance framework, review and reserve” i Komisija (2014), „Guidance on ex-ante conditionalities”.

³⁷ Članak 5. i Prilog I. Uredbi (EU) br. 1300/2013 o Kohezijskom fondu. Članak 6. i Prilog I. Uredbi (EU) br. 1301/2013 o EFRR-u.

³⁸ Riječ je o proračunu koji su države članice izdvojile do 31. siječnja 2020.

³⁹ Vidjeti odlomak 51. točku (c) tematskog izvješća br. 21/2012.

⁴⁰ Vidjeti 2. preporuku u tematskom izvješću Suda br. 21/2012.

⁴¹ Tematsko izvješće br. 15/2017 (https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=43174), mišljenje br. 6/2018 (https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=47745), pregled „Postizanje uspješnosti u području kohezije” (https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=50385).

⁴² Uredba (EU) 2018/1999, članak 2. stavak 18.

⁴³ Donesena u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” u studenome 2016., COM (2016) 860 final, 30.11.2016.

⁴⁴ „Feasibility study to finance low-cost energy efficiency measures in low-income households from EU funds” (Studija izvedivosti za financiranje jeftinih mjera energetske učinkovitosti u kućanstvima s niskim prihodima iz sredstava EU-a), završno izvješće za GU za energetiku, kolovoz 2016., https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/low_cost_energy_efficiency_measures_-_final_report.pdf.

⁴⁵ Provedbena uredba Komisije (EU) br. 215/2014, članak 5. stavak 1.

⁴⁶ COM (2018) 375 final, 29.5.2018., vidjeti posebno članak 67.

Kronologija

Događaj	Datum
Donošenje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	23.1.2019.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu revizije)	16.12.2019.
Usvajanje završnog izvješća nakon raspravnog postupka	11.3.2020.
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta revizije) na svim jezicima	20.4.2020.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2020.

PDF	ISBN 978-92-847-4403-9	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/35316	QJ-AB-20-004-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-4383-4	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/319056	QJ-AB-20-004-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2020.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje privatne pojedince čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava:

Slika 1.: © Shutterstock / PIXEL to the PEOPLE.

Slika 5.: © Shutterstock / Milagli.

Slika u okviru 3.: © Shutterstock / Marko Mitrovicv.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.