Europska unija

Što je i što čini

Ova je publikacija vodič o Europskoj uniji (EU) i njezinim aktivnostima.

U prvom se dijelu ukratko objašnjava što je EU.

U drugom dijelu, pod naslovom „Što Europska unija čini”, opisuje se što EU radi u 35 različitih područja kako bi se unaprijedili životi ljudi u Europi, ali i šire.

U trećem dijelu, pod naslovom „Kako Europska unija odlučuje i kako djeluje”, opisuju se institucije koje su u središtu procesa odlučivanja u EU-u i načini na koje njihove odluke prelaze u djela.

  HTML PDF PRINT
Ova je publikacija dostupna u sljedećim formatima HTML PDF General Report Paper General Report

Trenutačno ažuriramo informativne članke u HTML formatu pod temom „Što Europska unija čini”. Riječ je o novim verzijama iz travnja, svibnja ili lipnja 2021. Verzije tih informativnih članaka u PDF formatu i formatu za ispis nisu ažurirane, a gumbi vode na starije verzije. One će uskoro biti ažurirane.

1 Ukratko o Europskoj uniji

Europska unija (EU) jedinstvena je gospodarska i politička unija 27 europskih zemalja.

Prethodnik EU-a osnovan je nakon Drugog svjetskog rata. Prvi koraci bili su poticanje gospodarske suradnje jer se smatralo da će se trgovanjem među zemljama stvoriti gospodarska međuovisnost i jednostavnije izbjeći sukobi. Zbog toga je 1958. osnovana Europska ekonomska zajednica, čiji je glavni cilj bio povećanje gospodarske suradnje među šest zemalja: Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburga i Nizozemske.

Otada su se zajednici pridružile još 22 zemlje (Ujedinjena Kraljevina povukla se iz EU-a 2020.) i stvoreno je veliko jedinstveno tržište (ili „unutarnje tržište”), koje se nastavlja razvijati prema ostvarenju svojeg punog potencijala.

Počevši od isključivo gospodarske unije, razvila se u organizaciju koja pokriva velik broj različitih područja politike, od klime, okoliša i zdravlja do vanjskih odnosa, sigurnosti, pravosuđa i migracija. Ta promjena odrazila se i u nazivu Europske ekonomske zajednice, koji je 1993. promijenjen u Europska unija.

EU je osigurao više od pola stoljeća mira, stabilnosti i blagostanja, pomogao je podići životni standard i uveo jedinstvenu europsku valutu, euro. Više od 340 milijuna građana EU-a upotrebljava je u 19 zemalja kao svoju valutu i od nje ostvaruje koristi.

Budući da su među zemljama EU-a ukinute kontrole na granicama, ljudi mogu slobodno putovati gotovo cijelim kontinentom. Osim toga, postalo je znatno lakše živjeti i raditi u drugoj europskoj zemlji. Svi građani EU-a imaju pravo i slobodu odabrati zemlju EU-a u kojoj žele studirati, raditi ili se umiroviti. Svaka zemlja EU-a mora postupati s građanima EU-a na isti način kao i sa svojim građanima u području zaposlenja, socijalne sigurnosti i poreza.

Glavni je pokretač EU-a jedinstveno tržište, koje omogućuje slobodno kretanje većine robe, usluga, novca i ljudi. Cilj je EU-a proširiti taj veliki resurs na druga područja, kao što su energetika, znanje i tržišta kapitala, kako bi se Europljanima omogućilo da iz njega izvuku najveće moguće koristi.

EU je i dalje usmjeren na povećanje transparentnosti i demokracije svojih upravljačkih institucija. Odluke se donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima. Veće ovlasti dodijeljene su izravno izabranom Europskom parlamentu, a nacionalni parlamenti imaju veću ulogu i rade zajedno s europskim institucijama.

EU se temelji na načelu predstavničke demokracije, u kojoj građane na razini EU-a izravno predstavlja Europski parlament, a države članice predstavljaju Europsko vijeće i Vijeće EU-a.

Europske građane potiče se da sudjeluju u demokratskom životu Unije izražavanjem svojeg mišljenja o politikama EU-a tijekom njihova sastavljanja ili davanjem prijedloga za poboljšanje postojećih zakona i politika. Europska građanska inicijativa omogućuje građanima da imaju veću ulogu u sastavljanju politika EU-a koje utječu na njihove živote. Građani mogu podnijeti pritužbe i upite povezane s primjenom prava EU-a.

Ugovorom o Europskoj uniji utvrđeno je da se „Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Te vrijednosti neodvojiv su dio europskog načina života.

Ljudsko dostojanstvo mora se poštovati i zaštititi te je okosnica temeljnih prava.

Europski građani uživaju i politička prava. Svaki odrasli građanin EU-a ima pravo kandidirati se i glasati na izborima za Europski parlament u zemlji boravišta ili matičnoj zemlji.

Ravnopravnost podrazumijeva jednaka prava za sve građane pred zakonom. Načelo jednakosti žena i muškaraca prisutno je u svim europskim politikama, a temelj je i europske integracije. Primjenjuje se u svim područjima.

EU se temelji na vladavini prava. Djelovanje EU-a uvijek se temelji na ugovorima, koje su dobrovoljnim demokratskim postupkom odobrile države članice. Za pravo i pravosuđe zaduženo je neovisno sudstvo. U pitanjima prava EU-a zemlje EU-a dodijelile su konačnu nadležnost Sudu Europske unije, čije presude moraju poštovati svi.

Ljudska prava zaštićena su Poveljom EU-a o temeljnim pravima, a uključuju pravo na nediskriminaciju na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na pristup pravosuđu.

EU je 2012. primio Nobelovu nagradu za mir za promicanje mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi.

Države članice i institucije EU-a

U osnovi EU-a nalazi se 27 država članica koje pripadaju Uniji i njihovi državljani. Jedinstveno obilježje EU-a jest da su njegove države članice, iako su i dalje suverene i neovisne, odlučile udružiti dio svoje „suverenosti” u područjima u kojima bi suradnja bila korisna.

To u praksi znači da države članice prenose dio svojih ovlasti za odlučivanje na zajedničke institucije koje su osnovale kako bi se odluke o posebnim pitanjima od zajedničkog interesa mogle donositi demokratski na razini EU-a.


Države članice Europske unije (2020.)


U odlučivanje na razini EU-a uključeno je nekoliko institucija, osobito:

  • Europski parlament, koji predstavlja građane EU-a i oni ga izravno biraju;
  • Europsko vijeće, koje se sastoji od šefova država ili vlada država članica EU-a;
  • Vijeće, koje se naziva i Vijeće Europske unije, koje predstavlja vlade država članica EU-a; i
  • Europska komisija, koja predstavlja interese EU-a u cjelini.

Nacionalni parlamenti država članica imaju ulogu u donošenju odluka i izradi zakona, baš kao i dva savjetodavna tijela. To su Europski odbor regija, koji se sastoji od predstavnika regionalne i lokalne vlasti, i Europski gospodarski i socijalni odbor, koji se sastoji od predstavnika organizacija radnika i poslodavaca te skupina dionika.

Novo zakonodavstvo obično predlaže Europska komisija, a donose ga Europski parlament i Vijeće.

Savjetodavna tijela (Europski gospodarski i socijalni odbor i Europski odbor regija) i nacionalni parlamenti sudjeluju u tom procesu tako što dostavljaju svoja mišljenja o prijedlozima, uglavnom sa stajališta načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Supsidijarnost znači da, osim u područjima u kojima ima isključivu nadležnost, EU djeluje samo u slučajevima u kojima je djelovanje učinkovitije na razini EU-a nego na nacionalnoj razini. Načelo proporcionalnosti znači da djelovanje EU-a mora biti ograničeno samo na ono što je nužno za ostvarivanje ciljeva Ugovora EU-a. Donesene zakone EU-a provode države članice i odgovarajuća institucija ili institucije EU-a. Treći dio ove publikacije sadržava više informacija o tome kako EU donosi i provodi odluke.

Ugovori EU-a

Svako djelovanje EU-a temelji se na ugovorima koje su dobrovoljnim demokratskim postupkom odobrile sve zemlje EU-a. U ugovorima se utvrđuju ciljevi Europske unije, pravila o funkcioniranju institucija EU-a, načinima odlučivanja te odnosima između EU-a i država članica.

U posebnim slučajevima u nekim područjima politike EU-a ne sudjeluju sve države članice. Na primjer, iako je euro jedinstvena valuta EU-a u cjelini, europodručje trenutačno čini samo 19 država članica. Danska je odlučila da neće sudjelovati, a ostale zemlje još nisu ispunile kriterije za pridruživanje. Dvadeset dvije države članice čine schengensko područje, na kojem se građani mogu kretati bez putovnica, a pet država članica zadržalo je vlastite granične kontrole.

Pogled u budućnost

Kako bi europski projekt zadržao svoj smjer, tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker predstavio je u govoru o stanju Unije 2016. pozitivni program za Europu koja štiti, osnažuje i brani. Njegovu su poruku pozdravili Europski parlament i čelnici država EU-27 na sastanku na vrhu u Bratislavi održanom 16. rujna 2016.

Rad na pozitivnom programu nastavljen je u ožujku 2017. Komisijinom Bijelom knjigom o budućnosti Europe, u kojoj se navodi pet scenarija kako bi EU mogao izgledati do 2025. Nakon Bijele knjige Komisija je pridonijela raspravi izradom niza tematskih dokumenata za razmatranje u kojima je iznijela različite mogućnosti za EU u određenim područjima politike: socijalnoj dimenziji Europe, iskorištavanju globalizacije, razvoju ekonomske i monetarne unije, budućnosti europske obrane i budućnosti financija EU-a.

U narednim godinama Europska unija može očekivati i prilike i poteškoće. Izbori za Europski parlament 2019. i izvanredni sastanak na vrhu održan 9. svibnja 2019. u Sibiuu u Rumunjskoj kako bi se raspravilo o budućnosti Europe bili su prava prilika da se EU ponovno obveže na rješavanje problema koji su važni građanima.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je Konferenciju o budućnosti Europe kako bi Europljanima pružila mogućnost da izraze svoje mišljenje o tome kako se Unija vodi i što postiže. Započet će 2020. i trajati dvije godine te će okupiti građane svih dobnih skupina iz cijelog EU-a, civilno društvo i europske institucije.

2 Što Europska unija čini

U drugom dijelu ove publikacije ukratko se navode aktivnosti EU-a u različitih područja politike i korisne poveznice na više informacija.

Trenutačno ažuriramo informativne članke u HTML formatu pod temom „Što Europska unija čini”. Riječ je o novim verzijama iz travnja, svibnja ili lipnja 2021. Verzije tih informativnih članaka u PDF formatu i formatu za ispis nisu ažurirane, a gumbi vode na starije verzije. One će uskoro biti ažurirane.

Vrijednosti i prava, vladavina prava, sigurnost

Pravosuđe i temeljna prava

Europska demokracija

travanj 2021.

Odgovor na pandemiju koronavirusa

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do ljudskih tragedija, ograničenja kretanja i usporavanja gospodarstva. EU je brzo poduzeo mjere za zaštitu života i egzistencije i pokrenuo je zajednički europski odgovor na javnozdravstvene i gospodarske izazove.

Video:

Što EU čini

Solidarnost je okosnica zajedničkog odgovora EU-a na pandemiju bolesti COVID-19. EU mobilizira sve raspoložive resurse da bi pomogao državama članicama da koordiniraju nacionalne odgovore. To uključuje pružanje objektivnih informacija o širenju virusa, djelotvorna nastojanja da se ono ograniči i mjere za otklanjanje gospodarske i socijalne štete koju je pandemija uzrokovala.

Pričuva medicinske opreme u okviru sustava rescEU, prva zajednička pričuva EU-a medicinske opreme za hitne slučajeve, pomogla je državama članicama koje nisu imale dovoljno te opreme. Strategija EU-a za cjepiva osmišljena je za brži razvoj, proizvodnju i distribuciju cjepiva protiv bolesti COVID-19. EU je u sklopu svoje strategije kupnje cjepiva financirao neke od početnih troškova s kojima su se suočavali proizvođači cjepiva da bi se ubrzali razvoj i proizvodnja obećavajućih cjepiva. Dosad su na temelju pozitivne znanstvene preporuke Europske agencije za lijekove za uporabu u EU-u odobrena četiri sigurna i učinkovita cjepiva protiv bolesti COVID-19.

Europska komisija osigurala je do travnja 2021. do 2,6 milijardi doza cjepiva, a nastavljaju se pregovori o dodatnim dozama. U siječnju 2021. Europska komisija pozvala je države članice da ubrzaju cijepljenje u cijelom EU-u. Isporuka cjepiva u države članice EU-a stalno raste, a cijepljenje se provodi u sve većem opsegu. Komisija surađuje i s industrijom da bi se povećali kapaciteti za proizvodnju cjepiva.

Počelo se raditi na brzoj proizvodnji učinkovitih cjepiva za nove varijante. Komisija je u veljači 2021. pokrenula inkubator HERA radi pripreme na zabrinjavajuće varijante virusa koji izaziva bolest COVID-19 i osiguravanja brzog razvoja i proizvodnje djelotvornih cjepiva protiv njih.

U sklopu proračuna EU-a za razdoblje 2021.–2027. i plana oporavka NextGenerationEU bit će izdvojeno 1,8 bilijuna eura za potporu ljudima, poduzećima i regijama, posebno onima koje je kriza najviše pogodila. Osim toga, inicijativa SURE (potpora radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji) pridonosi očuvanju radnih mjesta i pruža potporu obiteljima u 19 država članica.

Europska komisija iznijela je u ožujku 2021. prijedlog o uvođenju digitalne zelene potvrde da bi se građanima olakšalo sigurno slobodno kretanje unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19.

EU radi na osiguravanju sigurnih cjepiva za mnoge zemlje svijeta. Komisija i države članice EU-a obvezale su se izdvojiti više od 2,2 milijarde eura za COVAX, globalnu inicijativu za osiguravanje ravnopravnog pristupa cjepivima protiv COVID-a 19, i podupiru kampanje cijepljenja u partnerskim zemljama.

travanj 2021.

Zdravlje

Zdravlje je jedan od prioriteta Europske unije. Zdravstvenom politikom EU-a nadopunjavaju se politike država članica da bi se osiguralo da svi koji žive u EU-u budu zaštićeni od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju i imaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi.

Iako je organizacija zdravstvene zaštite odgovornost pojedinačnih država članica, EU nadopunjava nacionalne politike da bi se postigli zajednički ciljevi. Zdravstvena politika EU-a usmjerena je na uklanjanje ozbiljnih prijetnji zdravlju u cijelom EU-u, sprečavanje bolesti i osiguravanje jednakih prilika za dobro zdravlje te kvalitetnu zdravstvenu zaštitu za sve. Zajednički rad znači i udruživanje resursa, čime se stvaraju se ekonomije razmjera.

Video:

Što EU čini

EU nastoji osigurati pristupačne, učinkovite i otporne zdravstvene sustave u EU-u. Rad EU-a uključuje aktivnosti u području cijepljenja (uključujući protiv bolesti COVID-19), borbe protiv antimikrobne rezistencije te u sprečavanju i ograničavanju pandemija i drugih zaraznih bolesti.

EU-ova uloga u pripremi za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju i odgovoru na njih ključna je za zaštitu ljudi u Europi. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je snažniju europsku zdravstvenu uniju da bi se zajednički prevladale zdravstvene krize, rak i nestašice lijekova.

Rak je glavni uzrok smrti u EU, a uz to i velik trošak za zdravstvene sustave. Europskim planom za borbu protiv raka EU podupire prevenciju, otkrivanje, ranu dijagnozu i liječenje, kao i kvalitetu života oboljelih od raka i osoba koje su ga preboljele. EU aktivno sudjeluje u borbi protiv pušenja putem zakonodavstva o duhanskim proizvodima i promicanjem zdravog načina života.

Farmaceutskom strategijom nastoji se poboljšati pristup lijekovima za pacijente, uključujući one koji boluju od rijetkih bolesti. Njome će se podupirati i inovacije i različiti lanci opskrbe radi poboljšanja naše pripreme za krizu.

Glavni instrument za financiranje zdravstvenih politika EU-a je program „EU za zdravlje”, sa sredstvima u iznosu od 5,1 milijarde eura. Njime će se financirati intervencije za bolju prevenciju bolesti te pripravnost i otpornost zdravstvenih sustava u EU-u. Osim toga, u okviru programa Obzor Europa uložit će se 5,4 milijarde eura u istraživanja i inovacije povezane sa zdravljem.

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti procjenjuje nove prijetnje da bi EU i nacionalna zdravstvena tijela mogli brzo reagirati. Da bi se osiguralo da pacijenti dobiju najbolje liječenje, prije stavljanja na tržište svi lijekovi u EU-u moraju biti odobreni na nacionalnoj ili na razini EU-a (u Europskoj agenciji za lijekove).

Europska kartica zdravstvenog osiguranja pomaže putnicima prilikom liječenja ako se razbole u posjetu drugoj državi članici EU-a, a u zakonodavstvu EU-a o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti navedena su prava građana pri prelasku granica radi planirane zdravstvene zaštite. Zahvaljujući europskim referentnim mrežama oboljeli od rijetkih ili složenih bolesti mogu iskoristiti najbolje stručno znanje u Europi, a da i ne napuste svoju zemlju.

travanj 2021.

Europski zeleni plan

Europski zeleni plan je akcijski plan EU-a s ciljem da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent. To je strategija rasta na temelju koje će se do 2050. izgraditi moderno, resursno učinkovito i konkurentno europsko gospodarstvo bez neto emisija stakleničkih plinova u kojem nitko neće biti zapostavljen.

Klimatske promjene i uništavanje okoliša ugrožavaju Europu i svijet. Atmosfera se zagrijava i klima se mijenja.

Zaštita okoliša i gospodarski rast mogu ići ruku pod ruku. U razdoblju od 1990. do 2019. EU je smanjio svoje emisije stakleničkih plinova za 24 %, dok je njegovo gospodarstvo ostvarilo rast od oko 60 %.

Video:

Što EU čini

U europskom zelenom planu opisuje se kako će Europa do 2050. postati prvi klimatski neutralan kontinent. Postizanje tog cilja podrazumijeva stvaranje čistog, kružnog gospodarstva, obnovu biološke raznolikosti i smanjenje onečišćenja. Zahtijeva djelovanje u svim gospodarskim sektorima, uključujući:

  • ulaganje u tehnologije prihvatljive za okoliš;
  • poticanje inovacija u industriji;
  • čišće, jeftinije i zdravije oblike privatnog i javnog prijevoza
  • dekarbonizaciju energetskog sektora;
  • povećanje energetske učinkovitosti zgrada;
  • suradnju s međunarodnim partnerima na poboljšanju globalnih standarda u području okoliša.

EU se obvezao na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. te je postavio cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55  u odnosu na razine iz 1990. Prvim europskim propisom o klimi ti će ciljevi dobiti pravni okvir te će se osigurati da sve politike EU-a pridonose njihovu ostvarenju.

Bit će potrebna znatna ulaganja iz EU-a i nacionalnog javnog sektora, ali i iz privatnog sektora. U okviru Plana ulaganja za europski zeleni plan mobilizirat će se najmanje bilijun eura u održivim ulaganjima, dok će Mehanizam za pravednu tranziciju ciljanom potporom pomoći u mobilizaciji barem 150 milijardi eura u najpogođenijim regijama i osigurati da se ni jedna od njih ne zapostavi. Djelovanje u području klime je sastavnica svih glavnih programa potrošnje EU-a, a barem 30 % proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. namijenjeno je inicijativama povezanima s klimom.

Zeleni plan temelji se na ambicioznom cilju zaustavljanja i preokretanja trenda gubitka biološke raznolikosti preobrazbom naših prehrambenih sustava, i našeg korištenja šuma, zemljišta, vode i mora te preobrazbom energije, gradova i industrije. Nova industrijska strategija EU-a pomoći će europskoj industriji da bude na čelu usporedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti i digitalnoj transformaciji. Digitalne tehnologije igrat će važnu ulogu u postizanju klimatskog cilja EU-a za 2050., primjerice optimizacijom upotrebe energije u nizu sektora, uključujući poljoprivredu, prijevoz i proizvodnju.

Klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti globalne su prijetnje, a EU će i dalje predvoditi međunarodne napore u promicanju provedbe ambicioznih politika u području okoliša, klime i energetike u cijelom svijetu.

Saznajte više: Europski zeleni plan

travanj 2021.

Klimatska politika

EU predano radi na tome da do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. Europski zeleni plan usmjerava taj rad i obuhvaća smanjivanje emisija stakleničkih plinova, ulaganje u zelene tehnologije, zaštitu našeg prirodnog okoliša te ublažavanje neizbježnih posljedica klimatskih promjena.

EU poduzima mjere kojima nastoji riješiti probleme povezane s promjenama u klimi Zemlje, osobito porast globalnih temperatura zbog povećanja emisija stakleničkih plinova uslijed ljudske aktivnosti. Više prosječne temperature imaju brojne posljedice, uključujući češće ekstremne vremenske prilike kao što su poplave, suše i oluje. Takve su nepogode neposredna opasnost za ljude, a mogu ugroziti i proizvodnju hrane te izazvati nestašicu vode, što može uzrokovati glad, sukobe i migracije.

Video:

Što EU čini

EU je globalni predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena. Aktivno surađuje s drugim zemljama i regijama na postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, čiji je cilj zadržati globalno zagrijavanje na razini znatno nižoj od 2 °C iznad predindustrijske razine, uz nastojanje da se porast temperature ograniči na 1,5 °C.

EU se obvezao da će do 2050. postati klimatski neutralan te je postavio cilj da neto emisije stakleničkih plinova do 2030. budu najmanje 55 % niže nego 1990. Ti će ciljevi biti uključeni u prvi europski propis o klimi, a ambiciozni paket mjera koje čine europski zeleni plan omogućit će europskim građanima i poduzećima da ostvare korist od održive zelene tranzicije u kojoj se nikoga ne zapostavlja.

Da bi ta tranzicija bila uspješna, u njoj moraju sudjelovati svi dijelovi gospodarstva i društva. Pojedinci i zajednice mogu se uključiti putem europskog klimatskog pakta, kojim se svakoga poziva na sudjelovanje u izgradnji zelenije Europe.

U EU-ovoj strategiji za prilagodbu klimatskim promjenama promiču se mjere kao što su izgradnja infrastrukture za obranu od poplava, razvoj kultura otpornih na sušu i izmjena propisa o gradnji te se podupiru međunarodne mjere za otpornost na klimatske promjene.

EU i ostatak svijeta mogli bi snositi teške posljedice ako ne pristupe rješavanju problema klimatskih promjena. No, istodobno se, zahvaljujući sve većoj potražnji za čistim tehnologijama, stvaraju prilike za inovacije, modernizaciju industrije, otvaranje zelenih radnih mjesta i rast. Europski zeleni plan strategija je rasta koja će omogućiti iskorištavanje tih prilika. Klimatska politika uključena je u sve glavne EU-ove programe potrošnje te je najmanje 30 % proračuna za razdoblje 2021.–2027. namijenjeno inicijativama povezanima s klimom.

EU je oblikovao sveobuhvatan skup mjera za smanjenje emisija iz svih gospodarskih sektora. Putem EU-ova sustava za trgovanje emisijama na troškovno učinkovit način smanjuju se emisije iz industrijskih postrojenja, elektrana i zračnog prometa u Europi. Države članice EU-a dogovorile su i nacionalne ciljeve za smanjenje emisija u drugim sektorima, kao što su promet, građevinarstvo i poljoprivreda.

travanj 2021.

Okoliš

EU-ovi standardi zaštite okoliša među najvišima su u svijetu, a njima se štite priroda i kvaliteta života ljudi, potiče prijelaz na zeleno gospodarstvo te osigurava razborita uporaba prirodnih resursa.

Međutim, trenutačno se suočavamo s velikim globalnim problemima, kao što su klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i oskudica resursa. Da bismo riješili te probleme moramo hitno djelovati te iz korijena promijeniti naše društvo, način života i načine proizvodnje i potrošnje. Oporavak EU-a od pandemije bolesti COVID-19 mora biti zelen, pravedan i uključiv za sve te učiniti Europu otpornijom.

EU-ova politika zaštite okoliša ključna je za potporu europskom zelenom planu u ubrzavanju prelaska na klimatski neutralno, resursno učinkovito i regenerativno gospodarstvo, koje planetu vraća više nego što uzima.

Video:

Što EU čini

EU nastoji smanjiti utjecaj proizvodnje i potrošnje robe i usluga na okoliš. Prelazak na kružno gospodarstvo, u kojem se vrijednost proizvoda i trajnost materijala održavaju što je dulje moguće, a otpad i uporaba resursa su svedeni na najmanju moguću mjeru, ključan je za postizanje cilja klimatske neutralnosti do 2050. i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti.

Novim akcijskim planom za kružno gospodarstvo, koji je jedna od glavnih sastavnica europskog zelenog plana, nastoji se postići da održivi proizvodi postanu standard u EU-u. Akcijski plan usmjeren je na područja s najviše potencijala, kao što su elektronika, baterije i vozila, tekstil, građevinarstvo i hrana. U okviru njega strategija za plastiku osmišljena je da bi do 2030. sva plastična ambalaža u EU-u bila prikladna za ponovnu uporabu ili recikliranje, a nova pravila usmjerena su na smanjenje potrošnje plastike za jednokratnu uporabu.

EU mora štititi prirodne resurse i zaustaviti pad broja ugroženih vrsta i staništa. U okviru strategije EU-a za bioraznolikost proširit će se zaštićena područja na kopnu i na moru, posaditi milijarde stabala, poticati održive poljoprivredne prakse i poduzimati druge mjere. Temelj će biti postojeća mreža Natura 2000, koja obuhvaća zaštićena prirodna područja diljem EU-a na kojima su moguće održive ljudske aktivnosti bez ugrožavanja rijetkih i ranjivih vrsta i staništa.

Radi zaštite ljudi od pritisaka i rizika za zdravlje povezanih s okolišem, EU namjerava zajamčiti sigurnu vodu za piće i čistu vodu za kupanje, poboljšati kvalitetu zraka, smanjiti buku te smanjiti ili ukloniti učinke štetnih kemikalija.

EU predvodi i međunarodna nastojanja u poticanju održivog razvoja. Problemi povezani s okolišem ne zaustavljaju se na granicama. Potrebno je više globalnih mjera da bi se osiguralo da zrak, oceani i drugi vodni resursi budu čisti, da se zemlja i ekosustavi iskorištavaju na održiv način te da se klimatske promjene zadrže na razini na kojoj se njima može upravljati. Standardi zaštite okoliša poštuju se i u trgovinskim sporazumima EU-a s drugim zemljama.

travanj 2021.

Energija

Energetskom politikom EU nastoji osigurati sigurnu, konkurentnu i povoljnu opskrbu energijom uz ostvarivanje svojih klimatskih ciljeva.

Europa je suočena s nizom velikih energetskih poteškoća. Osim osiguravanja sigurne opskrbe energijom po razumnim cijenama za sve, EU mora prijeći s gospodarstva koje se temelji na fosilnim gorivima na čišći i ugljično neutralan sustav.

Da bi se taj prelazak ostvario, EU mora povećati energetsku učinkovitost, povećati udio obnovljive energije, objeručke prihvatiti inovacije i nove tehnologije, poboljšati prekogranične energetske veze i smanjiti ovisnost o uvozu energije.

Video:

Što EU čini

Svaka država članica definira vlastitu kombinaciju izvora energije, ali koordinacija pravila na razini EU-a omogućuje ostvarivanje zajedničkih političkih ciljeva.

Klima i energija nerazdvojivo su povezani. Energija čini 75 % emisija stakleničkih plinova u EU-u. Da bi postigao cilj da postane klimatski neutralan do 2050., EU nastoji potpuno redefinirati svoj energetski sustav.

Za tu je transformaciju ključna energetska unija, koja će poboljšati sinergije s drugim područjima politike, kao što su promet, istraživanje i inovacije, digitalizacija, kružno gospodarstvo i održivo financiranje.

Zakonodavni paket Čista energija za sve Europljane pridonijet će ubrzanju tranzicije prema čistoj energiji i ostvarivanju obveza iz Pariškog sporazuma.

Dekarbonizacija elektroenergetskog sektora pomoću energije iz obnovljivih izvora jedan je od ključnih elemenata europskog zelenog plana. Energija iz obnovljivih izvora na moru je među tehnologijama s najvećim potencijalom. Osim toga, EU poduzima korake za poboljšanje energetske učinkovitosti, među ostalim, renovacijom milijuna europskih zgrada te ekološkim dizajnom i oznakama energetske učinkovitosti.

Predložene strategije EU-a za integraciju energetskog sustava i za vodik otvaraju put prema potpuno dekarboniziranom, učinkovitijem, fleksibilnijem i bolje povezanom energetskom sektoru. Osim toga, Europska komisija posvećuje se novim izazovima, poput dekarbonizacije plinskog sektora, primjerice, smanjenjem emisija metana.

Pronalaženjem rješenja u pogledu tih izazova na razini EU-a pružaju se i nove mogućnosti za rast, radna mjesta, istraživanje te konkurentnije i održivije energetsko tržište. Potrošači bi također trebali imati znatne koristi u pogledu svojih prava na promjenu opskrbljivača energijom, a u konačnici i u pogledu nižih računa za kućanstvo i smanjenog onečišćenja zraka. Dodatne politike i djelovanja kojima se osigurava da EU ostvari svoje ciljeve uključuju:

svibanj 2021.

Promet i putovanja

Prometna politika EU-a pomaže napretku gospodarstva razvojem moderne infrastrukture kojom putovanja postaju brža i sigurnija, uz istodobno poticanje održivih i digitalnih rješenja.

Europi su potrebne učinkovite prometne veze da bi se potaknuli poslovanje, rast i zapošljavanje te turističke i rekreacijske aktivnosti, a ljudi ostali povezani. Promet znatno pridonosi gospodarstvu i u njemu je zaposleno oko deset milijuna ljudi. Prometna politika EU-a usmjerena je na stvaranje jedinstvenog europskog područja otpornog na krizu, s čišćim i zelenijim prometom te poštenim tržišnim natjecanjem.

Platforma Re-open EU sadržava praktične informacije o bolesti COVID-19 i nacionalnim mjerama protiv koronavirusa poduzetima u odnosu na sigurnost i putovanja, kao što su zahtjevi u pogledu karantene i testiranja u državama članicama EU-a.

Video:

Što EU čini

Zahvaljujući EU-u u posljednjih 20 godina ostvaren je znatan napredak u europskom prometnom sektoru u pogledu veće sigurnosti prometa na nebu, moru i cestama, boljih uvjeta rada za radnike u području prometa, veće i jeftinije mobilnosti te brzog napretka prema čišćim rješenjima i rješenjima u području digitalne mobilnosti.

Iz prometa proizlazi četvrtina emisija stakleničkih plinova u EU-u, a cilj je europskog zelenog plana smanjiti ih za 90 % do 2050. Postizanje održivije i pametnije mobilnosti podrazumijeva cjenovno pristupačnije, dostupnije, zdravije i čišće alternative. Glavni je cilj potaknuti korištenje čistih vozila i alternativnih goriva te ojačati ulogu održivih vrsta prijevoza, kao što je željeznica. Godina 2021. je Europska godina željeznice, tijekom koje se naglašavaju prednosti željeznice kao održivog, pametnog i sigurnog prijevoznog sredstva.

Povećanje učinkovitosti je ključno pitanje. Na primjer, digitalne tehnologije koje omogućuju automatiziranu mobilnost i pametni sustavi upravljanja prometom pridonijet će učinkovitosti i istodobno učiniti promet čišćim.

Politika EU-a za prometnu infrastrukturu financira se u okviru Instrumenta za povezivanje Europe s proračunom većim od 25,8 milijardi eura i usmjerena je na povezivanje cijelog kontinenta. To uključuje i smanjivanje razlika među nacionalnim prometnim mrežama i podupiranje ulaganja u prekogranične veze. Prednost se daje vrstama prijevoza koje manje zagađuju okoliš, na primjer željeznici, i razvoju infrastrukture za vozila na alternativna goriva.

Promet je okosnica jedinstvenog tržišta kojim se potiče napredak gospodarstva EU-a. Stvaranjem jedinstvenog zrakoplovnog tržišta i napretkom u inicijativi za jedinstveno europsko nebo letenje postaje jednostavnije i jeftinije. Licencirana željeznička poduzeća sada mogu nuditi svoje usluge bilo gdje u EU-u, a pomorski prijevoznici poslovati u više zemalja.

Sigurnost i zaštita iznimno su važne. Iako je postignut napredak, 2020. je u prometnim nesrećama poginulo 18 800 ljudi. Zbog toga EU aktivno radi na poboljšanju sigurnosti na cestama. Prometna politika EU-a putnicima pomaže i na druge načine: neovisno o tome putuju li zrakom, vlakom, brodom ili autobusom, putnici koji putuju u EU-u imaju određena prava u slučaju kašnjenja ili otkazivanja putovanja.

svibanj 2021.

Hrana i poljoprivreda

Zajednička poljoprivredna politika osigurava stabilnu opskrbu hranom proizvedenom na održiv način po pristupačnim cijenama za 447 milijuna potrošača u EU-u. Također pomaže u borbi protiv klimatskih promjena, upravljanju našim prirodnim resursima te poticanju zapošljavanja i rasta u ruralnim područjima.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) provodi se u svim zemljama EU-a i financira iz proračuna Europske unije. Temelj je za potporu važnom prehrambenom i poljoprivrednom sektoru EU-a, u kojem radi gotovo 40 milijuna ljudi.

Krize, primjerice uzrokovane klimatskim promjenama, i pandemija bolesti COVID-19, podsjetnik su da je naš prehrambeni sustav ugrožen i da mora postati otporniji. Prelazak na zdraviji i održiviji prehrambeni sustav EU-a temelj je europskog zelenog plana.

Video:

Što EU čini

Potpora u okviru ZPP-a uključuje:

  • Izravna plaćanja poljoprivrednicima kojima se neutraliziraju rizici i nesigurnosti u poljoprivredi, a dodjeljuju se pod uvjetom da se poštuju stroga pravila o sigurnosti hrane, okolišu te zdravlju i dobrobiti životinja.
  • Tržišne mjere za teške situacije, kao što je nagli pad potražnje zbog bojazni po zdravlje ili pad cijena zbog privremene prevelike ponude.
  • Programe ruralnog razvoja (sufinanciraju ih zemlje EU-a) kojima se potiču inovacije i konkurentnost da bi ruralna područja postala privlačna mjesta za život i rad.

EU je 2019. poljoprivrednicima pomogao s 57,98 milijardi eura, pri čemu je potpora dohotku iznosila gotovo tri četvrtine tog iznosa.

Prijedlozima buduće zajedničke poljoprivredne politike nastoji se preusmjeriti naglasak s pravila i usklađenosti na uspješnost i rezultate. Cilj je održiv i konkurentan poljoprivredni sektor koji može pridonijeti ciljevima europskog zelenog plana. Poljoprivrednici, poljoprivredno-prehrambena poduzeća, šumari i ruralne zajednice nezaobilazni su u mnogim pitanjima. Jedno od njih je strategija „od polja do stola”, čiji je cilj zaštititi okoliš tako što će se hrana održivo proizvoditi i konzumirati. Strategijom se promiče zdrava hrana za sve te nastoji spriječiti gubitak i rasipanje hrane, a uz to se poljoprivrednicima žele osigurati sredstva za život. Budući ZPP blisko je povezan sa strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030., a trebao bi se provoditi od 1. siječnja 2023., u očekivanju konačnog dogovora Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

EU-ovim općim propisima o hrani nastoje se zaštititi zdravlje ljudi i interesi potrošača te osigurati učinkovito funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Europska agencija za sigurnost hrane daje savjete o hrani radi zaštite ljudi, životinja, biljaka i okoliša. Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje pomaže da se s polica ukloni hrana koja nije u skladu s europskim pravilima. Kad god dođe do ozbiljnog izbijanja bolesti životinja ili trovanja hranom, nadležna tijela EU-a mogu pratiti kretanje prehrambenih proizvoda u sustavu TRACES.

lipanj 2021.

Oceani i ribarstvo

Naši oceani proizvode većinu kisika koji udišemo, reguliraju naše vremenske i klimatske uvjete i dom su većine vrsta planeta. Isto su tako važni pokretači europskog gospodarstva jer nam osiguravaju hranu, radna mjesta, prijevoz i rekreaciju. EU nastoji zaštititi naša mora i naše oceane te osigurati da oni ostanu ekološki i gospodarski održivi za buduće generacije.

Što EU čini

S prometom od 650 milijardi EUR u 2018. i sa zaposlenošću od gotovo 4,5 milijuna ljudi, „plavi” gospodarski sektor EU-a u dobrom je zdravstvenom stanju. Strategijom EU-a za održivo plavo gospodarstvo nastoji se iskoristiti potencijal za održivi rast u morskom i pomorskom sektoru u cjelini.

Video:

Zahvaljujući istraživanjima i inovacijama mora i oceani izvor su obnovljive energije, minerala i lijekova. EU ima jedinstvenu priliku za razvoj energije iz obnovljivih izvora na moru zahvaljujući brojnosti i raznolikosti svojih morskih bazena i stalnom padu troškova novih postrojenja. Prijedlozi za maksimalno iskorištavanje tog potencijala pomoći će EU-u u ostvarivanju cilja postizanja klimatske neutralnosti do 2050.

Iako podupire te nove mogućnosti, EU ima važnu ulogu i u promicanju odgovornog i održivog iskorištavanja mora u Europi i svijetu.

Zajedničkom ribarstvenom politikom EU-a nastoji se osigurati da ribarstvo i akvakultura (uzgoj ribe u kontroliranim uvjetima) budu ekološki, gospodarski i društveno održivi. Njezini su ciljevi poticanje dinamične i održive ribarske industrije, očuvanje resursa i zaštita morskog okoliša uz istodobno osiguravanje primjerenog životnog standarda ribarskih zajednica. Sadržava skup pravila za upravljanje europskim ribarskim flotama i očuvanje ribljih stokova. Da bi se spriječio prelov, kvotama za države članice EU-a utvrđuje se ograničenje količine ulova svake vrste, dok se obvezom iskrcavanja izbjegava rasipna praksa odbacivanja neželjena ulova.

EU je uveo zaštićena područja da bi se zaštitili morski ekosustavi i njihova bioraznolikost, zajedno s uslugama koje pružaju, te nastoji zaštititi najmanje 30 % mora EU-a do 2030. Osim toga, pravilima EU-a za rješavanje problema morskog otpada smanjuju se negativni učinci 10 plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se najčešće nalaze na europskim plažama i u europskim morima, kao i izgubljeni i napušteni ribolovni alat.

Zajednička ribarstvena politika i pomorska politika EU-a financirat će se iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu. Do konačnog odobrenja iz tog će fonda biti osigurano više od 6,1 milijarde EUR (2021.–2027.) za održivi razvoj u tom sektoru, s posebnim naglaskom na potporu malom obalnom ribolovu.

Zapošljavanje i socijalna pitanja

EU pridonosi otvaranju većeg broja boljih radnih mjesta diljem Europe i želi stvoriti zadovoljavajuće socijalne standarde za sve svoje građane, među ostalim i s 86,4 milijarde eura iz Europskog socijalnog fonda.

Odgovornost za politike zapošljavanja i socijalna pitanja dijele EU i države članice. Europska komisija odredila je radna mjesta, rast i ulaganja kao svoj glavni prioritet, koji se podupire u okviru Plana ulaganja za Europu.

Video:

Što EU čini

EU-ove politike zapošljavanja i socijalnih pitanja osmišljene su u svrhu:

  • otvaranja kvalitetnih radnih mjesta diljem EU-a;
  • pomaganja radnicima u pronalaženju posla u vlastitoj ili nekoj drugoj zemlji EU-a;
  • promicanja vještina i poduzetništva;
  • koordinacije i modernizacije sustava socijalne sigurnosti;
  • stvaranja boljih radnih uvjeta u skladu sa zajedničkim minimalnim standardima;
  • poticanja društvene uključenosti i borbe protiv siromaštva; i
  • zaštite prava osoba s invaliditetom.

Te politike pridonose ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020. u području zapošljavanja, socijalne uključenosti i obrazovanja. EU osigurava i koordinira sredstva kojima pomaže državama članicama da ulažu u ljude (u područjima kao što su skrb o djeci, zdravstvo, osposobljavanje, dostupna infrastruktura i pružanje pomoći u pronalaženju posla) i da reformiraju svoje sustave socijalne sigurnosti. U okviru Europskog socijalnog fonda ulažu se 86,4 milijarde eura za pomoć milijunima Europljana u stjecanju novih vještina i pronalaženju boljeg radnog mjesta. U okviru jamstva za mlade (8,8 milijardi eura) podupire se zapošljavanje mladih i osigurava da svi mlađi od 25 godina dobiju kvalitetnu i konkretnu ponudu za posao, naukovanje, pripravništvo ili nastavak obrazovanja u roku od 4 mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili gubitka prethodnog zaposlenja. Inicijativom o oblicima usavršavanja pomaže se odraslima da savladaju osnovne vještine kao što su čitanje, pisanje ili upotreba računala. Tom inicijativom EU pomaže državama članicama da svojim građanima pruže drugu priliku za razvoj svojih vještina.

Socijalna sigurnost ostaje odgovornost pojedinačnih država članica, no EU izgrađuje poveznice među nacionalnim sustavima za građane koji se kreću preko granica. Pravilima EU-a o koordinaciji socijalne sigurnosti ne zamjenjuju se nacionalni sustavi, već se njima štite prava socijalne sigurnosti ljudi koji se kreću unutar EU-a (uključujući Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku). EU štiti ljude i zakonodavstvom kojim se ograničava radno vrijeme, bori protiv diskriminacije na radnome mjestu, uvjeti rada čine sigurnijima i osigurava isplata naknade za ozljede na radu. Kako bi se ostvarila nova i učinkovitija prava za građane, europskim stupom socijalnih prava utvrđuju se načela i prava u području jednakih mogućnosti na tržištu rada, pravednih radnih uvjeta te socijalne zaštite. EURES, europski portal za radnu mobilnost, pomaže u povezivanju tražiteljâ posla i poduzeća koja nude posao.

Regionalna politika

Regionalna politika usmjerena je na sve regije i gradove u Europskoj uniji kako bi se poduprli otvaranje radnih mjesta, konkurentnost poduzeća, gospodarski rast i održivi razvoj te poboljšala kvaliteta života građana.

Ulaganje u centre za istraživanje i inovacije u gradovima San Ġwann, Galway i Cottbus, modernizacija zračnih luka u Rigi i Wrocławu, povećanje urbane mobilnosti u Ateni, Sofiji i Cluj-Napoci, očuvanje Mont-Saint-Michela i zaštita Pompeja, razvoj širokopojasne infrastrukture diljem Litve, podrška malim i srednjim poduzećima u Utrechtu i Paredesu, obnova urbanih središta u Santa Coloma de Gramenetu i Liègeu, obnova sustava pročišćavanja otpadnih voda u Trenčínu i Slavonskom Brodu te poticanje upotrebe informacijskih tehnologija na sveučilištima u Nikoziji i Ljubljani samo su neki primjeri od tisuća projekata sufinanciranih u okviru EU-ove regionalne politike u regijama diljem Europe.

Video:

Što EU čini

Regionalnom politikom podupire se europska solidarnost poticanjem gospodarskog rasta i poboljšanjem kvalitete života strateškim ulaganjima. Većina sredstava namijenjena je za pomoć slabije razvijenim zemljama i regijama EU-a da dostignu ostale, čime se smanjuju gospodarske, socijalne i teritorijalne razlike koje su još uvijek prisutne u EU-u.

Regionalnom politikom zajedno upravljaju Europska komisija te države članice i njihove regije, koje odabiru koje će projekte EU sufinancirati u okviru programa unaprijed dogovorenih s Europskom komisijom. Sredstva EU-a uvijek se nadopunjuju nacionalnim (privatnim i/ili javnim) sredstvima.

Svaki program izrađuje se u okviru zajedničkog procesa u kojemu sudjeluju dionici na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te socijalni partneri i civilno društvo. To partnerstvo primjenjuje se u svim koracima programiranja, od definiranja, upravljanja i provedbe do praćenja i evaluacije.

Regionalnom politikom u okviru programâ Interreg posebna pažnja posvećuje se potrebama i potencijalu graničnih regija.

Kako bi se ostvarili ti ciljevi i ispunile različite razvojne potrebe svih regija EU-a, za regionalnu je politiku u razdoblju 2014.–2020. dostupno 259,7 milijardi eura, odnosno četvrtina ukupnog proračuna EU-a. Ta se sredstva upotrebljavaju za financiranje strateške prometne i komunikacijske infrastrukture, poticanje prijelaza na gospodarstvo koje je prihvatljivije za okoliš, pomoć malim i srednjim poduzećima da postanu inovativnija i konkurentnija, stvaranje novih i dugoročnih poslovnih prilika, poboljšanje i modernizaciju obrazovnih sustava te izgradnju uključivijeg društva. Dodatne informacije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima dostupne su na https://cohesiondata.ec.europa.eu/overview#

Poslovanje i industrija

Cilj je EU-a povećati konkurentnost industrije i poduzeća u EU-u te promicati otvaranje radnih mjesta i rast pružanjem okruženja koje pogoduje poslovanju.

Cilj je poslovne i industrijske politike EU-a poboljšanje poslovnog okruženja, promicanje poduzetničke klime i otvaranje radnih mjesta te olakšavanje pristupa financiranju i tržištima za mala poduzeća. Mala i srednja poduzeća čine 99 % ukupnog broja poduzeća u EU-u i zapošljavaju dvije trećine ukupnog broja zaposlenika u privatnom sektoru. Politikama EU-a potiče se stvaranje novih poduzeća i podržavaju inovativna poduzeća u nastojanjima da ulažu u svoj rast. Poboljšanim trgovinskim sporazumima otvaraju se tržišta za poduzeća iz EU-a te se mogu poduzimati mjere za sprječavanje nepoštenog tržišnog natjecanja iz područja izvan EU-a. Ciljevi EU-a su sljedeći:

  • ojačati svoju industrijsku bazu i poticati prijelaz na niskougljično gospodarstvo;
  • poticati inovacije kao sredstvo za stvaranje novih izvora rasta;
  • poticati mala poduzeća i promicati poduzetničku kulturu;
  • jamčiti tržište za robu na razini EU-a; i
  • u najvećoj mjeri iskoristiti ulaganja EU-a u svemirsku komponentu.
Video:

Što EU čini

EU predano podupire poduzeća i industriju kako bi bili konkurentni, ostvarivali rast i stvarali nova radna mjesta. Cilj je pomoći europskim poduzećima da postanu pametnija, inovativnija i održivija. Industrijska politika pridonosi konkurentnosti utvrđivanjem odgovarajućih okvirnih uvjeta (kao što su pametno zakonodavstvo i razvoj vještina). Europska komisija razvija akcijske planove i zakonodavstvo za pojedine sektore kako bi podržala više od deset ključnih industrijskih sektora, uključujući kemijsku, automobilsku, prehrambenu, zdravstvenu, biotehnološku i zrakoplovnu industriju. Komisija je odgovorna i za sektore s geostrateškom dimenzijom i visokim stupnjem javne intervencije, kao što su obrambeni, sigurnosni i svemirski sektor.

Europska komisija je u suradnji s Europskom investicijskom bankom pokrenula Plan ulaganja za Europu. U okviru plana osnovan je Europski fond za strateška ulaganja kako bi se pokrenula ulaganja diljem Europe. Do studenoga 2018. planom su mobilizirana ulaganja vrijedna 360 milijardi eura. Fond pruža jamstva za projekte koje financira Europska investicijska banka usmjerene na infrastrukturu, inovacije i manja poduzeća. Očekuje se da će oko 850 000 malih i srednjih poduzeća imati koristi od poboljšanog pristupa financiranju. Komisija upravlja nekolicinom programa EU-a za potporu inovacijama i poduzetništvu, uključujući:

EU poduzećima nudi i niz potpornih usluga kao što su Europska poduzetnička mreža i Erasmus za mlade poduzetnike.

Istraživanje i inovacije

U okviru programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. vrijednog 77 milijardi eura potiču se rast i zapošljavanje u EU-u te pronalaze rješenja za neke od naših najvećih poteškoća.

Istraživanje i inovacije ključni su za naše društvo i gospodarstvo. Oni su okosnica europskih nastojanja u pogledu otvaranja kvalitetnih radnih mjesta te poticanja rasta i ulaganja, a pružaju i znanja i rješenja potrebna za rješavanje hitnih problema kao što je epidemija ebole iz 2014. i dugoročnih društvenih poteškoća kao što su klimatske promjene.

Isto tako, istraživanje i inovacije pridonose unapređenju života ljudi zahvaljujući poboljšanjima u području zdravstva, prijevoza i energije, a osnova su i za nebrojene nove proizvode i usluge koji mogu poboljšati kvalitetu života i naše gospodarske rezultate.

Video:

Što EU čini

EU je najveća svjetska tvornica znanja, zaslužna za gotovo trećinu globalne znanstvene i tehnološke proizvodnje. No suočen s rastućim tržišnim natjecanjem, EU mora početi uspješnije pretvarati izvrsna istraživanja i inovativne ideje u uspješne proizvode i tehnologije. Svaka država članica EU-a ima vlastite istraživačke politike i programe financiranja, no mnogi bi se važni problemi najučinkovitije riješili kada bi se istraživačima i inovatorima iz različitih zemalja pomoglo da surađuju. Stoga se istraživanje i inovacije podupiru na razini EU-a, a osobito u okviru programa Obzor 2020.

Obzor 2020. najveći je dosadašnji program EU-a za istraživanje i inovacije u okviru kojega će se u razdoblju od sedam godina (2014.–2020.) uložiti 77 milijardi eura, a ta će sredstva privući i druga javna i privatna ulaganja. Njime se postiže napredak, otkrića i novine u laboratoriju, a zatim i prenošenjem dobrih ideja iz laboratorija na tržište.

Tri su glavna cilja programa Obzor 2020.:

  • poticanje izvrsnosti u znanosti, među ostalim u okviru Europskog istraživačkog vijeća, te osposobljavanje i razvoj karijere za istraživače u okviru aktivnosti programa Marie Skłodowska-Curie;
  • poticanje vodećeg položaja industrije u područjima kao što su nanotehnologije, biotehnologija te informacijska i komunikacijska tehnologija i uz podršku za poduzeća i poduzetnike; i
  • rješavanje naših najvećih društvenih pitanja, uključujući zdravlje, prijevoz, energiju, mjere u području klime te zaštitu slobode i sigurnosti.

Europska komisija nastoji razviti politike kojima se potiče izvrsnost u istraživanju i inovacije. Nove politike i mjere mogu se razvrstati u tri glavna područja: otvorene inovacije, otvorena znanost i otvorenost prema svijetu.

Gospodarstvo, financije i euro

Ekonomska i monetarna unija i euro zajednički su temelji za veću stabilnost, rast i blagostanje diljem Europe.

U okviru ekonomske i monetarne unije gospodarstva EU-a ujedinjena su i integrirana koordiniranim gospodarskim i fiskalnim politikama, zajedničkom monetarnom politikom i zajedničkom valutom, eurom. Riječ je o moćnom alatu za stvaranje novih radnih mjesta, poticanje rasta te osiguravanje socijalne pravednosti i financijske stabilnosti, no to je posao koji tek treba dovršiti.

Video:

Što EU čini

Gospodarske i financijske politike EU-a u europodručju i EU-u usmjerene su na:

  • poticanje rasta i zapošljavanja;
  • poticanje makroekonomske i fiskalne stabilnosti;
  • povećanje učinkovitosti ekonomske i monetarne unije;
  • poticanje ulaganja;
  • sprječavanje ili ispravljanje makroekonomskih neravnoteža;
  • pružanje pomoći u koordinaciji nacionalnih strukturnih politika; i
  • povećanje blagostanja izvan granica EU-a.

Kao odgovor na gospodarsku i financijsku krizu iz 2008. gospodarsko upravljanje EU-a osnaženo je poboljšanjima Pakta o stabilnosti i rastu, fiskalnih pravila koja države članice slijede kako bi se olakšala i zadržala stabilnost ekonomske i monetarne unije. Zemlje koje su isključene iz financijskih tržišta, kao što je Grčka, primile su financijsku i političku potporu te je stvoren Europski stabilizacijski mehanizam kao trajno rješenje za takve situacije u europodručju.

Uveden je i postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže kako bi se pratili i ispravljali potencijalno problematični gospodarski trendovi u pojedinim državama članicama i spriječio njihov utjecaj na druge države.

Euro je u optjecaju od 2002., njime se koristi više od 340 milijuna ljudi u 19 država članica i druga je najvažnija svjetska valuta nakon američkog dolara. Jedinstvena valuta praktična je za građane i dobra za poslovanje, a ujedno je i veliko postignuće europskih integracija.

Prema Planu ulaganja za Europu, koji je donesen u studenome 2014., državna jamstva upotrebljavat će se za poticanje privatnih ulaganja. U okviru Europskog fonda za strateška ulaganja već su se mobilizirala ulaganja vrijedna 439 milijardi eura (do listopada 2019.), što premašuje sva očekivanja. Ulaganja ostvarena u okviru tog plana poduprla su stvaranje 1,1 milijuna radnih mjesta, a očekuje se da će se taj broj povećati na 1,7 milijuna do 2022. Očekuje se da će više od jednog milijuna malih i srednjih poduzeća imati koristi od poboljšanog pristupa financiranju, a plan je pomogao u povećanju bruto domaćeg proizvoda EU-a za 0,9 %.

Bankarske i financijske usluge

EU nastoji osigurati da financijski sustav ostane snažan i siguran te da potrošačima i poduzećima na jedinstvenom tržištu budu dostupni financijski proizvodi koji su im potrebni.

Financijske institucije i tržišta imaju ključnu ulogu za stabilnost i rast gospodarstva EU-a. Njima se osigurava financiranje kućanstava i poduzeća, omogućuje ljudima da štede i ulažu, nudi osiguranje od rizika i olakšava plaćanje.

Zatajenje financijskog sustava može imati dalekosežne posljedice. Financijska kriza iz 2008. pokazala je da nijedna država članica EU-a ne može samostalno upravljati financijskim sektorom i nadzirati rizike za financijsku stabilnost. Nakon krize EU je proveo ambiciozne reforme kako bi ojačao financijski sustav i svoju sposobnost da se nosi s budućim financijskim i gospodarskim šokovima. To uključuje stroža pravila za zaštitu depozita u slučaju propasti banke.

Video:

Što EU čini

EU želi izgraditi snažan, siguran financijski sektor poboljšanjem nadzora financijskih institucija i reguliranjem složenih financijskih proizvoda. Europska komisija i dalje radi na održavanju stabilnog i otpornog financijskog sustava te uklanjanju preostalih rizika, a istodobno održava regulatorni okvir u skladu s tehnološkim i gospodarskim razvojem.

Jedinstvenim pravilnikom utvrđena su zajednička pravila za nadzor kapitalnih zahtjeva banaka, bolju zaštitu deponenata i upravljanje posrnulim bankama. Nadzor i sanacija banaka u 19 država članica europodručja bankarskom su unijom preneseni s nacionalne razine na razinu EU-a. U okviru unije tržišta kapitala uspostavljen je potreban okvir za mobilizaciju kapitala u Europi i njegovo usmjeravanje na sva poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te infrastrukturne projekte kojima je kapital potreban za širenje i otvaranje radnih mjesta.

Još uvijek nije uspostavljeno potpuno integrirano jedinstveno tržište EU-a za financijske usluge namijenjene potrošačima, kojima se i dalje u velikoj mjeri upravlja na nacionalnoj razini. Zbog toga je potrošačima otežan prekogranični pristup financijskim proizvodima kao što su bankovni računi, kreditne kartice, hipoteke i osiguranje ili njihov prekogranični prijenos. EU nastoji poboljšati funkcioniranje financijskih usluga u korist potrošača i malih ulagača. Na primjer, poduzete su mjere kojima se jamči pravo na pristup osnovnim bankovnim računima u čitavom EU-u. Isto tako, kako bi potrošačima olakšao pristup financijskim uslugama, EU namjerava u još većoj mjeri iskoristiti potencijal digitalnog i tehnološkog napretka.

EU je predstavio Akcijski plan o održivom financiranju, odnosno ulaganju u kojemu se uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački aspekti. To je jedan od načina na koji se u uniji tržišta kapitala nastoji povezati financiranje s konkretnim potrebama europskoga gospodarstva u korist planeta i našeg društva. Ujedno je i jedan od ključnih koraka u provedbi Pariškog sporazuma i EU-ova programa održivog razvoja.

Jedinstveno tržište

Jedinstveno tržište jedno je od najvećih postignuća EU-a. Ono potiče rast i otvaranje radnih mjesta te olakšava svakodnevicu i ljudima i poduzećima.

Zahvaljujući jedinstvenom tržištu (koje se ponekad naziva i unutarnje tržište) ljudi, roba, usluge i novac mogu se kretati EU-om gotovo jednako slobodno kao unutar jedne zemlje. Građani Unije mogu studirati, živjeti, kupovati, raditi i umiroviti se u bilo kojoj zemlji EU-a i uživati u proizvodima iz cijele Europe.

Ukinute su stotine tehničkih, pravnih i birokratskih prepreka slobodnoj trgovini i slobodnom kretanju među državama članicama EU-a kako bi kretanje unutar jedinstvenoga tržišta bilo jednostavnije. To je dovelo do širenja poslovanja poduzeća, a tržišno natjecanje rezultiralo je snižavanjem cijena i većim mogućnostima izbora za potrošače. Na primjer, telefonski pozivi u Europi znatno su jeftiniji, pale su cijene zrakoplovnih karata, a otvorene su i nove linije. EU istodobno nastoji osigurati da te veće slobode ne narušavaju pravednost, zaštitu potrošača ili okolišnu održivost.

Video:

Što EU čini

Europska komisija surađuje s tijelima i dionicima u državama članicama kako bi pratila i provodila postojeća pravila te kako bi pojedinci i poduzeća iskoristili prilike koje im pruža jedinstveno tržište. No neke prepreke još uvijek ometaju potpunu funkcionalnost jedinstvenoga tržišta. EU osobito nastoji:

  • ukloniti trenutačne regulatorne ili administrativne prepreke koje ljudima otežavaju kupnju ili prodaju robe i usluga iz druge države članice ili u njoj;
  • velikim i malim poduzećima olakšati dobivanje sredstava u okviru Plana ulaganja za Europu i unije tržišta kapitala;
  • potaknuti radnike na zapošljavanje u drugim zemljama EU-a kako bi popunili slobodna radna mjesta i zadovoljili potrebe za posebnim vještinama, među ostalim europskom strukovnom iskaznicom i portalom za mobilnost pri zapošljavanju EURES;
  • spriječiti socijalni damping, odnosno praksu upotrebe jeftinije radne snage i premještanja proizvodnje u zemlju ili područje s niskim plaćama;
  • potaknuti suradnju među nacionalnim poreznim upravama; i
  • uspostaviti zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit u EU-u i porez na financijske transakcije.

Osim što je pravilima jedinstvenoga tržišta zajamčeno slobodno kretanje osoba, građanima EU-a nije potrebna putovnica za putovanje unutar schengenskog područja, koje trenutačno obuhvaća države članice EU-a (osim Bugarske, Irske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske) te Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku. Kako bi osigurale sigurnost na schengenskom području, te su zemlje postrožile kontrole na vanjskim granicama EU-a i poboljšale policijsku suradnju.

Na portalu Vaša Europa dostupne su informacije o životu, radu, putovanju, školovanju i poslovanju u drugoj zemlji EU-a. Putem njega možete pristupiti i uslugama kao što su Služba Vaša Europa – Savjeti (pravni savjeti namijenjeni samo vama) i SOLVIT (rješavanje problema s inozemnim javnim tijelima).

Potrošači

Politikom zaštite potrošača EU-a štite se prava potrošača, osigurava sigurnost proizvoda, pomaže građanima u donošenju informiranih odluka pri kupnji roba i usluga te pružaju alati za rješavanje problema ako do njih dođe.

Jedinstveno tržište EU-a potrošačima nudi pristup većem izboru, fleksibilnosti, kvaliteti i vrijednosti za novac. No za potrošače može biti i izazov, posebno kad je riječ o područjima koja se brzo razvijaju, kao što su digitalne, energetske i financijske usluge. Politikom zaštite potrošača EU-a osigurava se poštovanje prava pojedinaca u slučajevima kada dođe do problema pri kupnji robe ili usluga iz drugih država članica EU-a, među ostalim i na internetu. To pomaže u povećanju povjerenja potrošača diljem EU-a, a dobro je i za poduzeća koja posluju preko granica na jedinstvenom tržištu EU-a.

Video:

Što EU čini

EU potrošačima nudi niz praktičnih prava koja se mogu primijeniti kada dođe do problema:

  • Utvrđeni su minimalni standardi u pogledu putničkih prava za sve vrste prijevoza, uključujući prava na informacije, pomoć i naknadu ako dođe do otkazivanja ili većih kašnjenja.
  • U slučaju kupnje na internetu potrošači se u roku od 14 dana nakon kupnje mogu predomisliti i odustati od kupnje. Proizvod uvijek mogu vratiti unutar 2 tjedna i dobiti povrat novca.
  • U lipnju 2017. ukinute su naknade za roaming. Europljani koji putuju unutar EU-a plaćaju domaće cijene za pozive, SMS poruke i podatkovne usluge u roamingu.
  • Ako se proizvod kupljen u EU-u (na internetu ili u trgovini) razlikuje od onoga koji se oglašava ili nije ispravan, potrošač ima pravo barem na besplatan popravak ili zamjenu.
  • Od 2016. novim pravilima EU-a o hipotekarnim kreditima osigurano je da informacije u oglasima moraju biti jasne, a potrošači moraju biti pravodobno informirani prije potpisivanja ugovora.

Uz to, EU pomaže u brzom i učinkovitom rješavanju sporova s trgovcima. Ti jeftini, brzi postupci mogu se primjenjivati u domaćim i prekograničnim sporovima. Platformom za internetsko rješavanje sporova potrošačima i trgovcima omogućuje se da sporove koji se odnose na kupnje na internetu u cijelosti riješe preko interneta. Mreža europskih centara za zaštitu potrošača potrošačima pruža besplatnu pomoć i savjete o prekograničnim kupnjama.

Strogi sigurnosni standardi primjenjuju se na igračke, električne uređaje, kozmetiku i farmaceutske proizvode, a uspostavljena su i stroga pravila kojima se osigurava da se opasni proizvodi povuku s tržišta. Više od 200 različitih opasnih proizvoda svake godine prijavi se putem EU-ovog Sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode.

Tržišno natjecanje

Pravilima EU-a o tržišnom natjecanju nastoji se osigurati pošteno i pravedno natjecanje svih poduzeća na jedinstvenom tržištu imajući u vidu koristi za potrošače, poduzeća i cijelo europsko gospodarstvo.

Zajedno s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i nacionalnim sudovima Europska komisija primjenjuje politiku tržišnog natjecanja EU-a i pravila kojima se osigurava pošteno natjecanje među poduzećima. Na taj način pridonosi se sniženju cijena i poboljšanju kvalitete, potiču inovacije i učinkovitost te stvara veći izbor dostupan potrošačima.

Što EU čini

Komisija poduzima radnje u pogledu:

  • kartela ili drugih nezakonitih radnji među poduzećima s ciljem izbjegavanja međusobnog tržišnog natjecanja ili uspostavljanja umjetno visokih cijena;
  • slučajeva u kojima veliki igrači zloupotrebljavaju vladajući položaj na tržištu kako bi pokušali istisnuti konkurente s tržišta ili naplaćivali previsoke cijene;
  • spajanja i preuzimanja poduzeća kojima bi se moglo ograničiti tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu;
  • financijskih potpora (državnih potpora) vlada država članica EU-a namijenjenih poduzećima koje mogu narušiti tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu stavljanjem nekih poduzeća u povlašten položaj; i
  • promicanja kulture tržišnog natjecanja na međunarodnoj razini kako bi poduzeća iz EU-a mogla poslovati u pravednim uvjetima tržišnog natjecanja bilo gdje u svijetu.

Ispitnim postupcima EU-a kojima se istražuju prakse koje narušavaju tržišno natjecanje mogu osim robe biti obuhvaćene i profesije i usluge. Komisija nadzire pomoć koju vlade država članica dodjeljuju poduzećima kako bi osigurala da nekim poduzećima ne daju nepoštenu prednost pred konkurencijom. Državne potpore mogu se dopustiti ako se njima pomaže ili pruža potpora regijama u nepovoljnom položaju, malim i srednjim poduzećima, istraživanju i razvoju, zaštiti okoliša, osposobljavanju, zapošljavanju ili kulturi.

Komisija je 2016. i 2017. novčano kaznila članove kartela proizvođača kamiona koji se sastojao od šest vodećih poduzeća koja proizvode više od 90 % srednje teških i teških kamiona prodanih u Europi: Scania, Daimler, DAF, Iveco, MAN i Volvo/Renault. Novčane kazne kojima je Komisija kaznila tih šest poduzeća iznosile su ukupno 3,8 milijardi eura. Taj se novac uplaćuje u proračun EU-a, čime se smanjuje doprinos poreznih obveznika.

Velikim poduzećima zabranjeno je upotrebljavati pregovaračku moć radi nametanja uvjeta kojima bi se njihovim dobavljačima ili kupcima otežalo poslovanje s njihovim konkurentima. Na primjer, u 2017. Europska komisija kaznila je Google novčanom kaznom od 2,42 milijarde eura zbog zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu tražilica davanjem prednosti vlastitoj usluzi za uspoređivanje cijena u rezultatima pretraživanja te snižavanjem poretka rezultata konkurentskih usluga. U srpnju 2018. Google je dobio još jednu novčanu kaznu od 4,34 milijarde eura zbog nametanja nezakonitih ograničenja proizvođačima uređaja Android. Pronađite više slučajeva na https://ec.europa.eu/competition/consumers/how/index_hr.html.

Oporezivanje

Iako su nacionalne vlade odgovorne za uspostavljanje poreznih stopa i prikupljanje poreza, EU osigurava da pritom ne dolazi do diskriminacije pojedinaca ili poduzeća iz drugih država članica i da porezi ne ometaju jedinstveno tržište EU-a.

Vlade država članica imaju veliku slobodu u izradi poreznih zakona u skladu sa svojim nacionalnim prioritetima. No u tome moraju primjenjivati neka temeljna načela, kao što su sprječavanje diskriminacije i mogućnost slobodnog kretanja robe i usluga na jedinstvenom tržištu. Sve veći broj poduzeća i pojedinaca djeluje u više zemalja, što im olakšava da na zakonit način pokušaju platiti što manji porez („izbjegavanje poreza”) ili ne platiti dospjele poreze („utaja poreza”). Zemlje ne mogu same rješavati takve probleme i stoga države članice EU-a surađuju kako bi oporezivanje bilo pošteno.

Video:

Što EU čini

EU nema izravnu ulogu u povećanju poreza ili utvrđivanju poreznih stopa. EU ima zadaću nadzirati nacionalna porezna pravila kako bi se osigurala njihova usklađenost s određenim politikama EU-a, na primjer:

  • poticanjem gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;
  • osiguravanjem slobodnog kretanja roba, usluga i kapitala na jedinstvenom tržištu EU-a;
  • osiguravanjem da poduzeća u jednoj zemlji nemaju nepoštenu prednost pred svojim konkurentima u drugoj zemlji;
  • osiguravanjem da se porezima ne diskriminiraju potrošači, radnici ili poduzeća iz drugih zemalja EU-a.

Vlade svih država članica moraju biti složne pri odlučivanju o pitanjima poreza na razini EU-a kako bi se u obzir uzeli interesi svake države članice EU-a. Kad je riječ o nekim porezima, kao što su porez na dodanu vrijednost ili trošarine na benzin, duhan i alkohol, države članice dogovorile su se da će uglavnom uskladiti svoja pravila i minimalne stope kako bi se spriječilo nepošteno tržišno natjecanje unutar jedinstvenog tržišta.

Porezni zakoni jedne države članice ne bi smjeli pojedincima ili poduzećima omogućavati izbjegavanje poreza u drugoj državi. Djelovanje na razini EU-a ključno je za rješavanje tog problema. Nakon što je EU 2012. donio akcijski plan, poduzeti su brojni zakonodavni koraci u borbi protiv poreznih prijevara te utaje i izbjegavanja poreza.

Bliska suradnja poreznih uprava također pomaže u sprječavanju poduzeća da iskorištavaju rupe u sustavima različitih zemalja kako bi smanjila iznos poreza koji moraju platiti.

Carina

U okviru EU-ove carinske unije sve države članice surađuju kako bi osigurale da roba uvezena u EU slobodno cirkulira i da je sigurna za ljude, životinje i okoliš.

Carinska unija znači da zemlje koje su u nju uključene primjenjuju iste tarife na robu koja se na njihov teritorij uvozi iz ostatka svijeta i da među sobom ne primjenjuju nikakve tarife. U slučaju EU-a to znači da se pri prijevozu robe iz jedne države članice u drugu ne plaćaju carine.

Carinska unija EU-a jedno je od malobrojnih područja za koje je isključivo nadležna Europska unija. Europska komisija predlaže zakonodavstvo o carinskim pitanjima u EU-u i osigurava njegovu provedbu.

Video:

Što EU čini

EU-ovom carinskom unijom u praksi upravljaju nacionalne carinske službe, koje djeluju jedinstveno. One štite potrošače od robe koja bi mogla biti opasna ili loša za njihovo zdravlje te štite životinje i okoliš od bolesti životinja i bilja. Pridonose i borbi protiv organiziranog kriminala i terorizma te osiguravaju da se europska blaga ne krijumčare izvan Europe.

Carinske službe sprječavaju i protuzakonit izvoz otpada jer je zaštita okoliša jedan od njihovih ključnih zadataka. Za poduzeća carinska unija znači da se primjenjuju ista pravila neovisno o tome gdje je roba ušla u EU i da nakon carinskog postupka može slobodno cirkulirati i prodavati se bilo gdje na carinskom području EU-a.

Na primjer, 2016. je više od 2 000 carinskih ureda EU-a, koji rade 365 dana u godini, obradilo gotovo 313 milijuna carinskih deklaracija.

EU-ova carinska politika trenutačno je usmjerena na sljedeća područja:

  • osiguravanje djelotvorne i učinkovite suradnje svih država članica unutar carinske unije;
  • predlaganje zakonodavstva i postupaka kako bi se osigurala bolja zaštita i veća sigurnost građana te olakšala zakonita trgovina;
  • pomoć zemljama EU-a u razmjeni informacija koje bi mogle biti korisne carinskim agencijama; i
  • osiguravanje da se na jedinstvenom tržištu EU-a roba može slobodno kretati iz jedne države članice u drugu.

Međunarodna suradnja i razvoj

Razvoj je u samom središtu vanjske politike Unije, a EU osigurava više od polovine svjetskih financijskih sredstava za suradnju.

Odnosi EU-a s ostatkom svijeta temelje se na solidarnosti i suradnji. Pitanja kao što su klimatske promjene, nasilni ekstremizam, nezakonita trgovina i nezakonite migracije ne poznaju granice, a samo suradnjom s partnerskim zemljama u razvoju možemo se boriti protiv krajnjeg siromaštva.

Video:

Što EU čini

EU ne smatra razvojnu suradnju „milostinjom”, već ulaganjem u održivu, zajedničku budućnost. Stoga je EU vodeći zagovornik UN-ova Programa održivog razvoja do 2030., a u vlastitom Europskom konsenzusu o razvoju iz svibnja 2017. utvrđuje kako će se EU usmjeriti na „stanovništvo, planet, blagostanje, mir i partnerstvo” u svojem radu na ostvarenju ciljeva iz Programa održivog razvoja do 2030.

Cilj je EU-a borba protiv uzroka siromaštva. To ne znači samo pružanje pomoći kako bi se osigurao pristojan pristup hrani, čistoj vodi, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i zemljištu ili razvoj ključne prometne i energetske infrastrukture i čistog okoliša. To podrazumijeva i izgradnju i osnaživanje demokracije, ljudskih prava (uključujući ravnopravnost žena i muškaraca) te vladavine prava. Bez toga nije moguć razvoj sigurnih i stabilnih društava u kojima ljudi mogu napredovati, a lokalna poduzeća ulagati i razvijati se te stvarati održiva radna mjesta.

EU-ovih 140 diplomatskih misija („delegacija”) surađuje s partnerskim zemljama diljem svijeta na osmišljavanju dugoročnih programa. Nakon što Europski parlament i države članice odobre programe, njima se u praksi upravlja upotrebom sredstava iz općeg proračuna EU-a i posebnog Europskog razvojnog fonda. EU će u razdoblju 2014.–2020. ukupno dodijeliti oko 82 milijarde eura vanjskog financiranja u obliku bespovratnih sredstava, natječaja i potpora nacionalnim proračunima te sve više upotrebom sredstava EU-a kao početnog kapitala za poticanje lokalnih javnih i privatnih ulaganja.

travanj 2021.

Politika susjedstva i proširenja EU-a

EU potiče stabilne demokracije i gospodarstva u susjednim zemljama izgradnjom individualno prilagođenih partnerstava na temelju zajedničkih interesa i suradnje na bilateralnoj i regionalnoj razini.

Video:

Što EU čini

U okviru europske politike susjedstva upravlja se odnosima EU-a sa 16 njegovih susjednih zemalja na jugu i istoku. Na jugu: Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Libija, Maroko, Palestina*, Sirija i Tunis. Na istoku: Armenija, Azerbajdžan, Bjelarus, Gruzija, Moldova i Ukrajina.

Ciljevi te suradnje uglavnom su sljedeći:

  • stabilizirati susjedne zemlje poticanjem gospodarskog razvoja, zapošljavanja i mogućnosti za mlade, prometne i energetske povezanosti te sigurnosti, kao i upravljanjem migracijama;
  • promicati vrijednosti dobrog upravljanja, demokracije, vladavine prava i ljudskih prava;
  • olakšati suradnju na regionalnoj razini, na primjer, putem Istočnog partnerstva i Unije za Mediteran.

Osim toga, u okviru južnog susjedstva EU surađuje sa svojim partnerima u rješavanju kriza, kao što su one u Siriji i Libiji, i u upravljanju migracijskim tokovima.

Politika proširenja EU-a obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo**, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Tursku. Mogućnost članstva u EU-u snažan je poticaj za demokratske i gospodarske reforme u europskim državama koje žele postati države članice EU-a. Njome se potiču pomirenje i stabilnost. Europska zemlja može postati država članica EU-a samo ako ispunjava demokratske standarde (uključujući vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina), ima funkcionalno tržišno gospodarstvo, može se nositi s konkurencijom i tržišnim silama u EU-u te je u stanju preuzeti obveze koje sa sobom nosi članstvo u EU-u.

Turska je partner EU-a u mnogim ključnim područjima, no, proteklih se godina sve više udaljava od temeljnih vrijednosti i načela EU-a. Stoga su pregovori o pristupanju Turske praktički zamrznuti. U strateškom je interesu Europske unije postizanje stabilnog i sigurnog okruženja u istočnom Sredozemlju te razvoj uzajamno korisnog odnosa s Turskom koji se temelji na suradnji.

EU je 2020. pružio pomoć u vrijednosti od 7,47 milijarde eura susjednim regijama i regijama u postupku proširenja da bi se ublažio učinak pandemije bolesti COVID-19. EU je pružio odgovor na hitne situacije, poticao istraživanja, pridonio jačanju zdravstvenih i vodoopskrbnih sustava te se odazvao na gospodarske i socijalne posljedice pandemije.

  • Taj naziv ne tumači se kao priznavanje palestinske države i njime se ne dovode u pitanje pojedinačna stajališta država članica o tom pitanju.
  • Tim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244 (1999) i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

lipanj 2021.

Trgovina

EU je zagovornik slobodne trgovine. Trgovinom sa zemljama izvan EU-a, izravno ili neizravno, podržava se 35 milijuna europskih radnih mjesta. EU se bori za otvorena tržišta koja se temelje na pravilima, jednake uvjete i najviše međunarodne standarde u cijelom svijetu.

EU je najveća svjetska trgovinska sila s jednim od najotvorenijih gospodarstava. Trećina bruto domaćeg proizvoda EU-a ovisi o trgovini. Predviđa se da će se 85 % budućega globalnog rasta ostvariti izvan Europe. EU pregovara o međunarodnim trgovinskim sporazumima i dogovara ih u ime svojih država članica.

Video:

Što EU čini

Trgovinska politika EU-a obuhvaća trgovinu roba i usluga, ali i pitanja kao što su komercijalni aspekti intelektualnog vlasništva i izravna strana ulaganja.

Europska komisija je u veljači 2021. predstavila novu trgovinsku strategiju EU-a, u kojoj su utvrđena tri glavna cilja:

  1. podupiranje oporavka i preobrazbe gospodarstva EU-a tako da se potaknu naši ciljevi zelene i digitalne tranzicije,
  2. oblikovanje pravednih i održivih globalnih pravila,
  3. povećanje sposobnosti EU-a za ostvarivanje svojih interesa i prava.

Okosnica te strategije su nastojanja u pogledu reforme Svjetske trgovinske organizacije radi njezine prilagodbe izazovima moderne trgovine.

Trgovinska politika može imati važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena i uništavanja okoliša. EU će stoga poboljšati provedbu i izvršenje poglavljâ o održivom razvoju u svojim trgovinskim sporazumima. Konkretno, EU će predložiti poštovanje Pariškog klimatskog sporazuma kao osnovnog elementa budućih sporazuma o trgovini i ulaganjima.

EU se zalaže za otvorenu i pravednu trgovinu, bori protiv protekcionizma i uspostavlja ravnotežu između otvorenosti i osiguravanja zaštite ljudi i poduzeća od nepoštene trgovačke prakse. Imenovanjem novog glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila EU nastoji maksimalno povećati koristi trgovinskih sporazuma za poduzeća, posebno MSP-ove i poljoprivrednike, te osigurati da trgovinski partneri poštuju svoje obveze, među ostalim, u pogledu održivog razvoja.

EU je sklopio 46 trgovinskih sporazuma sa 78 partnera u cijelom svijetu, 2020. sklopio je novi trgovinski sporazum s Meksikom, a trgovinski sporazum s Vijetnamom stupio je na snagu. Na temelju sporazuma s Japanom, izvoz iz EU-a povećao se već u prvoj godini, i to za gotovo 7 % u prvih deset mjeseci primjene sporazuma.

Slijedeći izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije 31. siječnja 2020., EU i Ujedinjena Kraljevina potpisali su 30. prosinca 2020. Sporazum o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

Humanitarna pomoć i civilna zaštita

EU je zajedno sa svojim državama članicama vodeći svjetski donator humanitarne pomoći koji pruža i koordinira pomoć za ljude u područjima pogođenima katastrofama u Europi i diljem svijeta.

EU pruža humanitarnu pomoć osobama pogođenima krizama. Pomoć EU-a u iznosu od 2,2 milijarde eura pomogla je u 2017. više od 120 milijuna ljudi u više od 80 zemalja. Ciljevi EU-a su sljedeći:

  • spašavanje i očuvanje života, sprječavanje i ublažavanje ljudske patnje te očuvanje integriteta i dostojanstva stanovništva pogođenog prirodnim katastrofama i krizama izazvanima ljudskim djelovanjem;
  • brz odgovor na hitne situacije unutar i izvan granica EU-a;
  • smanjenje rizika od katastrofa, na primjer provedbom strategija usmjerenih na ublažavanje posljedica klimatskih promjena;
  • povećanje pripravnosti na katastrofe, na primjer razvojem sustavâ ranog upozoravanja;
  • osiguravanje neometanog prijelaza nakon završetka hitnih operacija povezivanjem sa strategijama razvojne pomoći;
  • poboljšanje opće otpornosti stanovništva, na primjer ulaganjem u mjere koje će im pomoći pripremiti se za buduće katastrofe; te
  • zaštita i osiguravanje budućnosti djece pogođene prirodnim katastrofama ili katastrofama izazvanima ljudskim djelovanjem.
Video:

Što EU čini

EU odgovara na krizne situacije u okviru Komisijine Glavne uprave za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (ECHO), koja osigurava brzu i učinkovitu isporuku pomoći EU-a s pomoću dvaju glavnih instrumenta: humanitarne pomoći i civilne zaštite. EU je vodeći donator humanitarne pomoći u mnogim krizama, uključujući sljedeće:

  • hitna pomoć raseljenim osobama u Siriji i izbjeglicama u susjednim zemljama;
  • humanitarna pomoć izbjeglicama i interno raseljenim osobama u Grčkoj, Iraku, Turskoj i Jemenu;
  • humanitarni projekti za spašavanje života u najpogođenijim zajednicama u Južnom Sudanu i Srednjoafričkoj Republici;
  • pomaganje zajednicama u područjima podložnima katastrofama u boljoj pripremi i oporavku; svakim eurom potrošenim na pripremu uštedi se i do sedam eura koji bi se potrošili na uklanjanje posljedica katastrofa.

EU šalje timove za pružanje pomoći u mnoga krizna područja u EU-u i diljem svijeta u okviru svojeg Mehanizma za civilnu zaštitu, na primjer:

  • za koordinaciju i sufinanciranje troškova prijevoza u vatrogasnim operacijama u Europi tijekom osobito intenzivne ljetne sezone požara 2017.;
  • za slanje stručnjaka, ispomoći i opreme u zemlje diljem svijeta koje su 2017. pogođene potresima (Irak, Meksiko), poplavama (Albanija, Peru) i epidemijama (Uganda, Bangladeš);
  • za pomoć žrtvama uragana Irma i Maria na Karibima u rujnu 2017.

Vanjski poslovi i sigurnosna politika

Svojom vanjskom i sigurnosnom politikom EU može usklađeno nastupati i djelovati na svjetskom planu, države članice mogu rješavati poteškoće koje ne bi mogle riješiti same, a njome se osigurava i sigurnost i napredak za građane EU-a.

Politiku provodi čelnik EU-a za vanjske poslove (visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije), a podupire ga Europska služba za vanjsko djelovanje (diplomatska služba EU-a). Vanjsko djelovanje Unije vođeno je načelima koja su nadahnula njezino osnivanje i razvoj te koja ona nastoji promicati na globalnoj razini, uključujući mir, demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i temeljne slobode.

Video:

Što EU čini

Visoka predstavnica/potpredsjednica pokrenula je 2016. globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a kako bi se povećala stabilnost u europskom susjedstvu i šire, pojačale sigurnost i obrana te riješila pitanja kao što su energetska sigurnost, nezakonite migracije, klimatske promjene i terorizam. Primjena u području sigurnosti i obrane bila je osobito brza te je EU 2016. donio opsežan paket mjera za sigurnost i obranu kojim će Europa preuzeti veću odgovornost za ta područja. Globalnom strategijom postavljeno je sljedećih pet prioriteta za djelovanje EU-a:

EU pomaže zemljama pogođenima sukobima i krizama. Glavni je donator u međunarodnom odgovoru na krizu u Siriji, s više od 11 milijardi eura za potporu sirijskome narodu. Osim toga, nastavlja podržavati međunarodna nastojanja za uspostavu mira na Bliskom istoku promičući dvodržavno rješenje prema kojemu bi palestinska država supostojala uz Izrael. Sporazumom postignutim 2015. o iranskom nuklearnom programu EU je pokazao svoju ulogu u vođenju mirovnih pregovora u ime međunarodne zajednice. U 2018. na trima kontinentima odvijalo se 16 civilnih misija i vojnih operacija, koje su i dalje u tijeku. Odluke o pokretanju zajednički donose nacionalni ministri zemalja EU-a. Uspješni primjeri uključuju mirovne misije EU-a na nekoliko problematičnih mjesta u svijetu, izobrazbu policije, vojske i obalne straže, potporu za izgradnju država u situacijama poslije sukoba te borbu protiv piratstva uz obale roga Afrike. EU nema stalnu vojsku, već pod zastavom EU-a okuplja snage koje pružaju države članice.

Europski fond za obranu pokrenut je 2017. kako bi se uskladila, dopunila i povećala nacionalna ulaganja u obranu te na taj način povećali rezultati i razvila obrambena tehnologija i oprema koja će zadovoljiti trenutačne i buduće sigurnosne potrebe.

Pravosuđe i temeljna prava

EU svojim građanima jamči niz temeljnih prava i štiti ih od diskriminacije, a zajedničkim pravosudnim područjem EU-a rješavaju se prekogranični pravni problemi građana i poduzeća.

EU nije samo jedinstveno tržište proizvoda i usluga. Europljani dijele vrijednosti koje su utvrđene ugovorima EU-a i Poveljom o temeljnim pravima, u skladu s kojima se građanima EU-a jamče prava (svaka osoba koja ima državljanstvo neke zemlje EU-a ujedno je i građanin EU-a). EU olakšava život Europljanima koji studiraju, rade ili stupaju u brak u drugim zemljama EU-a stvaranjem poveznica među različitim nacionalnim pravnim sustavima diljem EU-a. Zahvaljujući zajedničkom pravosudnom području bez granica i prepreka, građani će se moći osloniti na jednak skup prava i imat će pristup pravosuđu diljem kontinenta.

Video:

Što EU čini

Zaštitu tog skupa prava jamči EU, a on uključuje sljedeće:

  • Pravila kojima se sprječava diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjeroispovijedi ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije.
  • Pravo na zaštitu osobnih podataka zahvaljujući novim propisima (nazivaju se GDPR) koji su stupili na snagu u svibnju 2018.
  • Povelju o temeljnim pravima, kojom su utvrđena sva osobna, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava koja uživaju građani EU-a. Ta prava jamči Europska unija kad je u pitanju zakonodavstvo EU-a.
  • EU-ovu pravosudnu politiku i politiku o temeljnim pravima: ključna pitanja su usklađivanje pravosudnih propisa, minimalni standardi diljem EU-a i pristup pravosuđu pod jednakim uvjetima u svim zemljama. Na primjer, žrtvama kaznenih djela zajamčen je jednak skup minimalnih prava gdje god se nalazile u EU-u. Usklađivanjem se pomaže i građanima u ostvarivanju prava na slobodno kretanje te poduzećima u trgovanju i poslovanju diljem jedinstvenog tržišta EU-a.

EU nastoji i povećati međusobno povjerenje među sudovima i administracijama država članica EU-a kako bi međusobno priznavale sudske odluke. To je osobito važno u građanskim predmetima kao što su razvod, skrbništvo nad djetetom ili zahtjevi za uzdržavanje. Eurojust olakšava suradnju nacionalnih pravosudnih tijela u borbi protiv teških kaznenih djela kao što su korupcija, terorizam i trgovina drogom te njezino raspačavanje, dok je europski uhidbeni nalog zamijenio dugotrajne postupke izručenja kako bi se osumnjičene ili osuđene počinitelje kaznenih djela moglo vratiti u zemlju u kojoj će im se suditi ili im se sudilo. Novoosnovani Ured europskog javnog tužitelja, koji će s radom početi 2020., odgovoran je za istrage, progon i podizanje optužnice u slučaju kaznenih djela protiv proračuna EU-a, na primjer prijevare, korupcije ili teške prekogranične prijevare u području PDV-a.

svibanj 2021.

Digitalno gospodarstvo i društvo

EU je odlučan u nastojanjima da ovo bude digitalno desetljeće Europe. Radi na približavanju digitalnih tehnologija svima, ujedno pridonoseći postizanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. i osiguravajući položaj Europe kao predvodnika u digitalnom gospodarstvu.

Digitalne tehnologije nikad nisu bile važnije u našim životima. Tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 one su omogućile da ljudi ostanu povezani, a poduzeća nastave raditi, te su se pokazale neophodnima za obrazovanje i osposobljavanje. Ključne su i u borbi protiv klimatskih promjena, među ostalim putem pametnih energetskih i prometnih sustava.

Video:

Što EU čini

Temelji za digitalnu transformaciju već su postavljeni. Djelovanjem EU-a ostvarene su, među ostalim, sljedeće koristi:

U okviru predložene digitalne strategije EU-a nastavit će se raditi na digitalnim rješenjima koja koriste ljudima, poduzećima i planetu. Strategija ima tri glavna cilja: tehnologiju koja koristi građanima, pravedno i konkurentno gospodarstvo te otvoreno, demokratsko i održivo društvo.

Europska komisija predložila je sveobuhvatan skup pravila za internetske platforme koje posluju u Europi kako bi zaštitila temeljna prava građana na internetu, suzbila štetne internetske sadržaje i poticala inovacije. Osim toga, strategija obuhvaća sve od kibersigurnosti i podataka do digitalnog obrazovanja i demokracije. Predloženim digitalnim kompasom europske ambicije za 2030. pretvaraju se u konkretne ciljeve. Jedan od najvažnijih elemenata jest zaštita vrijednosti EU-a te temeljnih prava i sigurnosti građana.

Programom Digitalna Europa, s financiranjem u iznosu većem od 7,5 milijardi eura u razdoblju od 2021. do 2027., poticat će se ulaganja u područja kao što su superračunalstvo, umjetna inteligencija i digitalne vještine. Također će se osigurati široka upotreba digitalnih tehnologija u gospodarstvu i društvu, među ostalim s pomoću digitalnoinovacijskih centara.

Digitalna tranzicija podupirat će se i drugim programima, uključujući Obzor Europa, koji je usmjeren na istraživanja i tehnološki razvoj, i digitalne aspekte Instrumenta za povezivanje Europe. Usto bi u okviru instrumenta za oporavak NextGenerationEU zemlje EU-a trebale dodijeliti 20 % svoje financijske potpore iz Mehanizma za oporavak i otpornost za digitalnu transformaciju.

travanj 2021.

Sigurniji internet

Pravila EU-a o zaštiti podataka i privatnosti najstroža su na svijetu. Ona pridonose sigurnosti internetskog okruženja za građane i poduzeća te zaštiti ljudi, a posebno djece, od nezakonitog i štetnog sadržaja.

Brzi rast internetskih usluga posljednjih je godina Europljanima donio mnoge prednosti, ali i potencijalne nove rizike. Zato EU neprekidno radi na usklađivanju svojeg zakonodavstva s digitalnom transformacijom te da sadržaj koji je nezakonit izvan interneta bude nezakonit i na internetu.

Video:

Što EU čini

Zaštita osobnih podataka i privatnosti temeljna su prava u Europskoj uniji. Ona desetljećima primjenjuje visoke standarde za zaštitu podataka i privatnosti. Stanovnicima EU-a zakonom su dodijeljena prava u pogledu zaštite podataka i povjerljivosti komunikacija, koja moraju poštovati organizacije koje obrađuju njihove podatke. Opća uredba o zaštiti privatnosti (GDPR) donesena je kao odgovor na stvarnu situaciju u internetsko doba i njome se pojedincima daju provediva prava, uključujući pravo na zaborav.

EU usporedno predvodi napore da bi digitalni svijet postao sigurniji. Strategijom za kibersigurnost nastoji se ojačati kolektivna otpornost Europe na kiberprijetnje i osigurati da svi građani i poduzeća mogu u potpunosti iskoristiti vjerodostojne i pouzdane digitalne usluge i alate.

Komisija se bori protiv širenja dezinformacija i pogrešnih informacija na internetu da bi osigurala zaštitu europskih vrijednosti i demokratskih sustava. Inicijative u tom kontekstu obuhvaćaju akcijski plan i Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija za borbu protiv lažnih vijesti i dezinformacija, akcijski plan za europsku demokraciju i Europski opservatorij za digitalne medije.

Kodeksom postupanja EU-a za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu nastoji se osigurati brza obrada zahtjeva za uklanjanje rasističkog i ksenofobnog sadržaja. Poduzeća, uključujući Facebook, Twitter, Instagram i Snapchat obvezala su se preispitati većinu tih zahtjeva u manje od 24 sata i prema potrebi ukloniti sadržaj.

Sigurnost djece na internetu od ključne je važnosti. Europska strategija za bolji internet za djecu utjecala je na nacionalne politike u većini država članica EU-a i postavila globalno mjerilo za zaštitu i osnaživanje djece na internetu. Mreža centara za sigurniji internet koju financira EU pridonosi povećanju informiranosti o sigurnosti na internetu i potiče sudjelovanje djece. Novim pravilima o audiovizualnim medijskim uslugama zahtijeva se da platforme za razmjenu videosadržaja na internetu poduzmu korake za ograničavanje pristupa djece štetnom sadržaju, dok se predloženim Aktom o digitalnim uslugama predviđaju posebne obveze za rješavanje znatnih rizika za dobrobit djece. Komisija je predstavila i Strategiju EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece.

Migracije i azil

Zajedničkom migracijskom politikom i politikom azila EU-a pomaže se Europi u rješavanju problema migracija na učinkovit način.

Od 2015. više od 3,2 milijuna tražitelja azila zatražilo je međunarodnu zaštitu u EU-u, od kojih su mnogi pobjegli od rata i nasilja u Siriji i drugim zemljama u poteškoćama.

Video:

Što EU čini

EU je razvio zajedničku migracijsku politiku i politiku azila kako bi upravljao brojnim problemima proizišlima iz migracija u Uniju, uključujući one povezane s osobama koje traže međunarodnu zaštitu. Ta politika sadržava sljedeće mjere usmjerene na rješavanje krize.

EU je namijenio više od 10 milijardi eura za rješavanje izbjegličke krize, čime će se financirati projekti za ispunjavanje najhitnijih humanitarnih potreba izbjeglica koje pristižu na obale Europe. EU pruža humanitarnu pomoć izbjeglicama i migrantima i u zemljama izvan EU-a te podupire rad usmjeren na rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije.

Na temelju prijedloga Europske komisije države članice dogovorile su premještanje tražitelja azila iz Grčke i Italije u druge zemlje EU-a. Uz to, EU želi stvoriti sigurne i zakonite putove kojima bi tražitelji azila mogli ući u EU. Programom dobrovoljnog preseljenja koji su dogovorile države članice predviđa se transfer 22 500 ljudi iz trećih zemalja u države članice EU-a. EU radi na povećanju stope vraćanja nezakonitih migranata koji nemaju pravo ostanka u EU-u u njihove matične zemlje.

EU i Turska dogovorili su se u ožujku 2016. da nezakoniti migranti i tražitelji azila koji dođu na grčke otoke iz Turske mogu biti vraćeni u Tursku. Za svakog Sirijca koji bude vraćen s grčkih otoka u Tursku nakon nezakonitog prelaska granice EU će primiti jednog Sirijca iz Turske koji taj put nije pokušao prijeći nezakonito. To je dovelo do znatnog smanjenja nezakonitih dolazaka na te otoke. EU je osigurao 3 milijarde eura za rješavanje potreba izbjeglica primljenih u Turskoj.

Od 2015. u Egejskom i Sredozemnome moru spašeno je više od 620 000 života zahvaljujući talijanskim i grčkim operacijama spašavanja te radu Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, osnovane 2016.

Komisija je predložila dubinsku reformu postojećeg zakonodavstva o azilu u skladu s trenutačnim i budućim potrebama. Temeljno načelo ostat će isto: ljudi bi trebali zatražiti azil u prvoj državi članici EU-a u koju uđu, osim ako negdje drugdje imaju obitelj, a kad god je neka država članica preopterećena, treba postupati po načelu solidarnosti i pravedne raspodjele odgovornosti unutar EU-a.

Granice i sigurnost

Europska unija nastoji uspostaviti sigurnosnu uniju i učiniti Europu sigurnijom tako što se bori protiv terorizma i teških kaznenih djela te jača vanjske granice Europe.

EU svojim građanima nudi prostor u kojemu mogu uživati u slobodi, sigurnosti i pravdi bez unutarnjih granica. Glavni je cilj sigurnosne unije učiniti taj prostor sigurnijim. EU i države članice surađuju u borbi protiv terorizma i nasilne radikalizacije, teškog i organiziranog kriminala te kiberkriminaliteta.

Video:

Što EU čini

EU usmjerava svoje djelovanje na pružanje podrške državama članicama:

  • razmjenom informacija među nacionalnim tijelima kaznenog progona, carinskim tijelima i graničnim stražama;
  • operativnom suradnjom uz potporu agencija EU-a;
  • osposobljavanjem, razmjenom najbolje prakse, financiranjem, istraživanjem i inovacijama.

Države članice udružuju se u okviru Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) kako bi istraživale slučajeve teškog i organiziranog kriminala. Komisija radi i na tome da se osigura „interoperabilnost”, odnosno mogućnost međusobne komunikacije različitih informacijskih sustava EU-a za upravljanje sigurnošću, granicama i migracijama.

EU je ažurirao i unaprijedio svoje zakonodavstvo usklađenom definicijom kaznenih djela terorizma te kriminalizacijom putovanja, obuke i financiranja u svrhu terorizma. Uz podršku Centra za izvrsnost Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji EU pojačava napore za sprječavanje radikalizacije i rješavanje problema povezanoga s povratkom terorističkih boraca. U okviru internetskog foruma EU-a Komisija pojednostavnjuje suradnju među ključnim internetskim poduzećima, tijelima kaznenog progona i civilnim društvom kako bi se ograničio pristup nezakonitom sadržaju na internetu i pružio učinkovit alternativni sadržaj za suzbijanje terorističke propagande. Komisija je predložila i da se internetska poduzeća obveže na to da uklone teroristički sadržaj s interneta u roku od jednog sata od primitka naloga za uklanjanje koji su izdala nacionalna tijela.

Europski parlament, Vijeće i Komisija donijeli su u prosincu 2018. Akt o kibersigurnosti kojim se jačaju ovlasti agencije EU-a za kibersigurnost (Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost) kako bi se države članice bolje poduprle u borbi protiv kiberprijetnji i kibernapada.

Zahvaljujući Schengenskom sporazumu postupno su ukinute kontrole na mnogim unutarnjim granicama EU-a. Migracijska kriza i promjene u sigurnosnom okruženju proteklih godina pokazale su da su schengenskom području potrebne jake vanjske granice. EU je 2017. donio nova pravila za vanjske granice schengenskog područja kojima se postrožuju kontrole svih osoba, uključujući europske građane, u relevantnim bazama podataka kako bi se osiguralo da nisu prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Osim toga, više od 1 600 službenika Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) sada pomaže službenicima nacionalnih graničnih straža država članica u ophodnji u državama kao što su Grčka, Italija, Bugarska i Španjolska. Komisija je predložila da se dodatno povećaju kapaciteti Agencije uspostavom stalne službe s 10 000 članova operativnog osoblja.

Obrazovanje i osposobljavanje

EU pomaže unaprijediti kvalitetu obrazovanja poticanjem suradnje među državama članicama i nadopunjavanjem nacionalnih mjera. Program Erasmus+ pruža prilike osobama svih dobi, a mladima omogućava studiranje, osposobljavanje, stjecanje radnog iskustva ili volontiranje u inozemstvu.

Ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje ključno je za budućnost svih ljudi, a osobito mladih. Prema izvješću iz 2015. u EU-u i dalje ima više od 4,4 milijuna osoba koje su rano napustile školovanje, a svaka četvrta osoba ima nisku razinu vještina, što im otežava pristup tržištu rada i potpuno sudjelovanje u društvu.

Video:

Što EU čini

Zemlje EU-a odgovorne su za vlastite sustave obrazovanja i osposobljavanja, ali im EU pomaže da postignu kvalitetno obrazovanje razmjenom dobre prakse, postavljanjem ciljeva i referentnih vrijednosti te osiguravanjem financiranja i stručnosti. Strategijom za obrazovanje i osposobljavanje EU želi ostvariti sljedeće ciljeve:

  • ostvarivanje ideje cjeloživotnog učenja i mobilnosti;
  • povećanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja;
  • promicanje jednakosti, socijalne kohezije i aktivnoga građanstva; te
  • poticanje kreativnosti i inovacija, uključujući poduzetništvo, na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

U okviru programa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport Erasmus+ EU pomaže u rješavanju problema nezaposlenosti mladih poticanjem njihova osobnog razvoja, vještina i zapošljivosti. Ukupnim proračunom od 14,7 milijardi eura više od četiri milijuna (većinom mladih) ljudi dobit će pomoć da studiraju, osposobljavaju se, stječu radno iskustvo ili volontiraju u inozemstvu. Program Erasmus+ poboljšava izglede na tržištu rada i potiče osobni razvoj mladih ljudi tako što im se prenose vještine koje su trenutačno potrebne i koje će ostati potrebne na tržištu rada i u društvu. Europska komisija predložila je udvostručavanje financijskih sredstava za Erasmus na 30 milijardi eura u sljedećem dugoročnom proračunu EU-a (od 2021. do 2027.).

EU je pokrenuo niz drugih inicijativa kojima se olakšavaju studiranje, osposobljavanje i rad u inozemstvu. Europske zemlje, sindikati i poslodavci surađuju kako bi se unaprijedilo strukovno obrazovanje i osposobljavanje u okviru kopenhaškog procesa. Jedan od rezultata je Europski sustav bodova u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju s mrežom osiguravanja kvalitete, kojima se ljudima olakšava rad i studiranje u inozemstvu. Bolonjski proces i Europski prostor visokog obrazovanja pojednostavnjuju selidbu iz jednog europskog obrazovnog sustava u drugi poticanjem međusobnog priznavanja razdoblja studiranja, usporedivih kvalifikacija i jedinstvenih standarda kvalitete.

Dokumenti Europass pomažu radnicima da se prijave na radna mjesta u inozemstvu tako da navedu svoje vještine i kvalifikacije u formatu koji je standardiziran diljem Europe i razumljiviji poslodavcima.

Mladi

Svojim politikama i programima za mlade EU namjerava osigurati mladima da u potpunosti sudjeluju u svim područjima društva i pružiti im više mogućnosti u pogledu obrazovanja i tržišta rada.

Društvena uključenost mladih ključna je za europsko društvo i demokratski život. Strategijom EU-a za mlade potiče se prijelaz u odraslu dob, zdravlje i dobrobit mladih ljudi, njihovo sudjelovanje u društvu, uključenost u volonterske aktivnosti i aktivnosti solidarnosti te zapošljavanje i poduzetništvo. Politike EU-a za mlade mladim ljudima nude i priliku da nadvladaju nedostatke u svojem obrazovanju i vještinama, što će im olakšati da se bolje prilagode poteškoćama i pridonose pozitivnim promjenama u društvu. To je osobito važno jer je nezaposlenost među mladima i dalje vrlo visoka.

Video:

Što EU čini

EU vodi nekoliko programa i inicijativa kojima mladim ljudima u Europi pomaže da imaju aktivniju ulogu u društvu i iskoriste prednosti iskustva stečenog u drugim zemljama. To posebno uključuje sljedeće inicijative:

  • Erasmus+ je program EU-a kojim se podupiru obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport u Europi. U okviru njegova proračuna od 14,7 milijardi eura više od 4 milijuna Europljana imat će priliku steći znanje i vještine zahvaljujući iskustvima stečenima u inozemstvu u okviru studiranja, pripravništva, naukovanja, razmjena mladih, podučavanja, osposobljavanja, rada s mladima i sporta.
  • Komisija ističe potrebu za strukturiranim dijalogom kao sredstvom komunikacije između mladih ljudi i donositelja odluka, koji na taj način iz prve ruke dobivaju mišljenje mladih ljudi o politikama koje su im važne. Strukturirani dijalog organiziran je u 18-mjesečne cikluse, a za svaki ciklus strukturiranog dijaloga određena je specifična tema o kojoj mladi imaju priliku dati svoje mišljenje.
  • Programom Erasmus za mlade poduzetnike novim ili mladim europskim poduzetnicima pružaju se vještine potrebne za pokretanje i vođenje malog poduzeća.
  • Europske snage solidarnosti inicijativa je EU-a kojoj je cilj pružiti prilike mladim ljudima da izraze svoju solidarnost tako da u svojoj zemlji ili u inozemstvu sudjeluju u aktivnostima korisnima za zajednice i ljude diljem Europe.
  • U okviru jamstva za mlade s 8,8 milijardi eura podupire se zapošljavanje mladih i tako osigurava da sve osobe mlađe od 25 godina dobiju kvalitetnu, konkretnu ponudu za posao, naukovanje, pripravništvo ili nastavak obrazovanja u roku od 4 mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili gubitka prethodnog zaposlenja.

Na Europskom portalu za mlade nalaze se informacije o tim i drugim inicijativama EU-a namijenjenima mladim ljudima diljem Europe, dok se putem EURES-a, europskog portala za mobilnost pri zapošljavanju, povezuju tražitelji posla i poduzeća koja nude posao.

Kultura i mediji

EU nastoji očuvati zajedničku kulturnu baštinu Europe i učiniti je dostupnom svima. U okviru programa „Kreativna Europa” podupire umjetnost i pomaže u razvoju kulturnog i kreativnog sektora.

Kultura i kreativnost u samom su središtu europskog projekta i kulturne politike EU-a. Bogata europska kulturna baština i dinamični kreativni sektori obogaćuju i ispunjavaju milijune ljudi te im pružaju osjećaj identiteta.

EU nastoji zaštititi kulturnu baštinu i raznolikost u svim zemljama te iskoristiti doprinos kulturnih i kreativnih industrija gospodarstvu i društvu. Politikom EU-a nastoje se riješiti i zajednička pitanja, kao što su prelazak na digitalnu proizvodnju i sadržaj te poticanje inovacija u sektoru kulture. Nova Europska agenda za kulturu sadržava konkretne mjere za iskorištavanje punog potencijala kulture.

Video:

Što EU čini

Programom „Kreativna Europa” nastoji se ojačati europski kulturni i kreativni sektor te osigurati financiranje oko 3 700 kulturnih organizacija, 250 000 umjetnika i kulturnih djelatnika, više od 7 000 kina, 2 800 filmova i 4 500 prijevoda knjiga tijekom njegova sedmogodišnjeg trajanja. Programom se 1,46 milijardi eura ulaže u:

  • promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti;
  • poticanje gospodarskog rasta i konkurentnosti u kreativnim sektorima;
  • pomoć kreativnim i kulturnim sektorima da na najbolji način iskoriste digitalne tehnologije i razviju nove poslovne modele; te
  • predstavljanje kreativnih radova široj publici u Europi i cijelom svijetu.

Programom „Kreativna Europa” promiču se i inicijative kao što su nagrade Europske unije za kulturnu baštinu, arhitekturu, književnost i glazbu, oznaka europske baštine te Europske prijestolnice kulture. Budući da je 2018. bila Europska godina kulturne baštine, te je godine cilj bio potaknuti više ljudi da otkriju europsku kulturnu baštinu i bave se njome te njegovati osjećaj pripadnosti zajedničkom europskom prostoru.

Uz to, Komisija usklađuje donošenje politika, istraživanje i izvješćivanje o brojnim temama, od medijske pismenosti i digitalne distribucije do očuvanja kulturne baštine ili kulture u vanjskim odnosima. Osim toga, potiče suradnju i uzajamno učenje među državama članicama.

Audiovizualnom i medijskom politikom EU-a želi se osigurati da se na audiovizualne medije (film, TV i videozapisi), neovisno o načinu isporuke, primjenjuju pravila EU-a kojima se jamči njihovo slobodno i pošteno cirkuliranje jedinstvenim tržištem kao i za drugu robu i usluge. EU podržava i razvoj i distribuciju europskih filmova i drugog sadržaja u cilju promicanja kulturne raznolikosti.

Sport

EU promiče zdravstvene prednosti i pozitivne vrijednosti sporta, podupire suradnju među kreatorima politika i dijalog sa sportskim organizacijama, a bavi se i problemima kao što su doping, namještanje natjecanja i nasilje.

Sport i vježbanje sastavni su dio života milijuna Europljana. Osim što poboljšava zdravlje i djeluje pozitivno, sport može pomoći u rješavanju problema kao što su rasizam, socijalna isključenost i nejednakost spolova. Sport ima i znatne gospodarske koristi i važan je alat u vanjskim odnosima EU-a. Politika EU-a o sportu sada se uglavnom provodi u okviru programa Erasmus+.

Video:

Što EU čini

EU smatra sport sredstvom kojim se održava zdravlje ljudi, izgrađuju zajednice, njeguje socijalna uključenost i promiču jednake prilike.

  • U okviru programa Erasmus+ sufinanciraju se inicijative koje pomažu u razvoju, razmjeni i primjeni inovativnih ideja i praksi kojima se promiče amaterski sport. Programom „Erasmus+ Sport” podupire se razvoj europske dimenzije sporta i potiče suradnja među sportskim organizacijama, javnim tijelima i drugim stranama.
  • Sport može premostiti društvene podjele, osnažiti ljude i pružiti prilike za razvoj vještina vođenja. Države članice EU-a koje se prijavljuju za bespovratna sredstva Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj potiču se da u prijavu uključe projekte kojima se s pomoću sporta promiče društvena uključenost. Sportske nagrade EU-a #BeInclusive dodjeljuju se organizacijama koje upotrebljavaju moć sporta kako bi povećale društvenu uključenost skupina u nepovoljnom položaju.
  • Europskim tjednom sporta stanovnici Europe potiču se da budu aktivniji u svojem svakodnevnom životu.
  • Europska komisija potiče sportske organizacije da primjenjuju načela dobrog upravljanja.
  • Europska komisija postupno uključuje sport u bilateralne sporazume sa zemljama izvan EU-a.

Suradnja među državama članicama EU-a u području sporta dogovara se višegodišnjim planom rada EU-a u području sporta. U posljednjem planu (za razdoblje 2017.–2020.) utvrđena su tri prioriteta: integritet sporta, ekonomska dimenzija sporta te sport i društvo. Europska komisija surađuje s državama članicama i dionicima u promicanju uloge sporta te pronalaženju rješenja za probleme koji pogađaju europski sport.

Anketa Eurobarometra o sportu i tjelesnoj aktivnosti pokazuje da se građani EU-a nedovoljno bave tjelovježbom. U okviru zdravstvene politike EU-a tjelovježba se potiče razmjenom dobrih praksi među državama članicama EU-a i sa zainteresiranim stranama te putem platforme EU-a za prehranu, tjelesnu aktivnost i zdravlje, koja funkcionira kao forum za borbu protiv negativnih trendova.

U Smjernicama EU-a o tjelesnoj aktivnosti (2008.) i Preporuci Vijeća o međusektorskom promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje (2013.) navodi se kako nacionalne politike mogu poticati aktivnost. U Pozivu na zdrav način života iz Tartua (2017.) navodi se 15 mjera za promicanje zdravih načina života.

Proračun

Proračun EU-a pridonosi ostvarivanju rezultata u područjima koja su važna za Europljane. Udruživanjem sredstava na razini EU-a države članice mogu postići više nego što bi postigle djelujući samostalno.

Proračunom EU-a podupire se niz politika koje se provode u Europskoj uniji i omogućuje EU-u da učvrsti svoju važnu ulogu na međunarodnoj sceni kao predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena i najvećeg donatora humanitarne i razvojne pomoći u svijetu.

Tijekom gospodarske i financijske krize proračun EU-a pokazao se moćnim instrumentom za poticanje ulaganja. Budući da su nacionalni proračuni u brojnim državama članicama bili pod velikim opterećenjem, proračun EU-a i osobito strukturni fondovi od gospodarske krize iz 2008. postali su stabilizirajući čimbenik za ulaganja u rast i radna mjesta. U posljednje se vrijeme proračunom EU-a podupiralo i upravljanje vanjskim granicama EU-a i europski odgovor na izbjegličku krizu te prijetnje povezane s organiziranim kriminalom i terorizmom.

Video:

Što EU čini

EU dogovara dugoročne proračunske planove, koji su stabilna osnova za provedbu proračuna u razdoblju od najmanje pet godina. Trenutačni dugoročni proračun EU-a obuhvaća razdoblje 2014.–2020. i EU-u omogućuje da u tom razdoblju uloži oko 1 bilijun eura. Europska komisija predstavila je u svibnju 2018. svoj prijedlog dugoročnog proračuna EU-a od 2021. do 2027.

O godišnjem proračunu odlučuje se na demokratski način. Europska komisija prvo izrađuje nacrt proračuna. Zatim nacionalne vlade (u okviru Vijeća Europske unije) i izravno izabrani Europski parlament odobravaju proračun EU-a, obično prije početka godine. Oko 94 % proračuna troši se u državama članicama većinom na poticanje zapošljavanja i rasta u EU-u te izvan EU-a na razvojnu i humanitarnu pomoć, dok se 6 % troši na administraciju EU-a.

Godišnji proračun EU-a za 2019. iznosio je oko 165,8 milijardi eura – u apsolutnim vrijednostima radi se o velikom iznosu, no to je samo oko 1 % bogatstva koje gospodarstva EU-a generiraju u jednoj godini. Oko 80 % proračuna EU-a financira se iz nacionalnih doprinosa ovisno o bruto nacionalnom dohotku i porezu na dodanu vrijednost.

Slijedom godišnje preporuke Vijeća Europski parlament odlučuje hoće li dati svoje konačno odobrenje ili „razrješnicu” za način na koji je Komisija upravljala proračunom EU-a. Tim postupkom osigurava se potpuna odgovornost i transparentnost, a dodijeljena razrješnica označava formalno zaključenje poslovnih knjiga za pojedinu godinu.

Sprječavanje prijevara

Europski ured za borbu protiv prijevara osigurava da se novac poreznih obveznika iskoristi na najbolji mogući način istraživanjem slučajeva prijevare, korupcije i nezakonitih aktivnosti koje uključuju sredstva EU-a.

Korupcija i prijevare mogu ozbiljno naštetiti gospodarstvu i narušiti povjerenje građana u demokratske institucije i procese. No institucionalna korupcija nije jedina prijetnja. Krijumčarenje cigareta, izbjegavanje uvoznih carina na cipele i odjeću, primanje subvencija za uzgoj naranača na nepostojećim farmama – brojni su primjeri prijevara, malih i velikih, kojima se troši novac europskih poreznih obveznika.

Kako bi suzbio te prijetnje, Europski ured za borbu protiv prijevara (poznat i kao OLAF) istražuje prijevare, korupciju i druge nezakonite aktivnosti koje uključuju sredstva EU-a, kao i ozbiljne prekršaje zaposlenika institucija EU-a, te pomaže institucijama u izradi i provedbi politika za sprječavanje i otkrivanje prijevara. OLAF je dio Europske komisije, ali pri obavljanju svojih istraživačkih zadataka djeluje potpuno neovisno.

Video:

Što EU čini

Kada Europski ured za borbu protiv prijevara istraži i dokaže postojanje sumnje na korupciju ili prijevaru koja uključuje sredstva EU-a, pokreće se istraga. Istrage mogu obuhvaćati razgovore i inspekcijski pregled prostorija. OLAF koordinira i inspekcijske preglede koje provode nacionalne agencije za borbu protiv prijevara država članica koje su uključene u slučaj.

Nakon što se istraga zaključi, OLAF relevantnim institucijama EU-a i nacionalnim vladama preporučuje kako postupiti. To obično uključuje pokretanje kaznenih istraga, financijske povrate i druge disciplinske mjere. Zatim nadzire kako se te preporuke primjenjuju.

Nacionalna carinska tijela zajedno s OLAF-om (i drugim agencijama EU-a) provode redovne zajedničke carinske operacije kako bi se spriječilo krijumčarenje i prijevare u određenim područjima visokog rizika ili na utvrđenim rutama. Na primjer, u 2017. u zajedničkim carinskim operacijama koje je financirao Europski ured za borbu protiv prijevara zaplijenjeno je 75 milijuna cigareta te deseci tisuća drugih krivotvorenih proizvoda.

OLAF pridonosi i razvoju, nadzoru i provedbi politika EU-a u području borbe protiv prijevara, pri čemu blisko surađuje s Europskom komisijom, Europskim parlamentom i Vijećem Europske unije.

3 Kako Europska unija odlučuje i kako djeluje

1 TKO JE TKO

Europska unija temelji se na vladavini prava. To znači da se svako djelovanje EU-a temelji na ugovorima koje su dobrovoljnim demokratskim postupkom odobrile sve zemlje EU-a. O ugovorima pregovaraju i sporazumijevaju se sve države članice EU-a, a nakon toga se oni ratificiraju u nacionalnim parlamentima ili referendumom.

U ugovorima se utvrđuju ciljevi Europske unije i pravila o funkcioniranju institucija EU-a, načinu donošenja odluka i odnosima između EU-a i njegovih država članica. Ugovori su se mijenjali svaki put kada bi se nove države članice pridružile EU-u. Nekoliko puta su se mijenjali i kako bi se reformirale institucije Europske unije i kako bi im se dodijelila nova područja nadležnosti.

Posljednji ugovor o izmjenama, Ugovor iz Lisabona, stupio je na snagu 1. prosinca 2009. Raniji ugovori sada su uvršteni u aktualnu pročišćenu verziju, koja sadržava Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

Europska unija nedavno je zaključila Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u Ekonomskoj i monetarnoj uniji, međuvladin ugovor kojim se zemlje sudionice obvezuju na uspostavu strogih pravila kojima će se zajamčiti uravnoteženost javnih proračuna i osnažiti upravljanje europodručjem.

U donošenju odluka na razini EU-a sudjeluju razne institucije Europske unije, i to:

Svoju ulogu imaju i savjetodavna tijela (Europski gospodarski i socijalni odbor te Europski odbor regija) i nacionalni parlamenti.

Novo zakonodavstvo obično predlaže Europska komisija, a donose ga Europski parlament i Vijeće (naziva se i Vijeće Europske unije). Provode ga države članice i odgovarajuća institucija ili institucije EU-a.

Europski parlament

Zastupnike Europskog parlamenta biraju građani EU-a na izravnim izborima koji se održavaju svakih pet godina. Svaka država članica odabire određen broj zastupnika u Europskom parlamentu, a zastupnička mjesta dodjeljuju se na temelju broja stanovnika svake države članice. Parlament zasjeda u Bruxellesu i Strasbourgu. Trenutačni je predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli.

Zastupnici Europskog parlamenta članovi su klubova zastupnika i odbora u kojima razmatraju prijedloge novih zakonodavnih akata iz različitih područja politike.

Kad je riječ o donošenju odluka, Parlament je nadležan za sljedeća područja:

  • Odobravanje, izmjena ili odbijanje zakonodavnih akata EU-a, zajedno s Vijećem Europske unije, na temelju prijedloga Europske komisije. Parlament s Vijećem u jednakoj mjeri dijeli odgovornost za donošenje proračuna EU-a (koji predlaže Europska komisija).
  • Odlučivanje o međunarodnim sporazumima.
  • Odlučivanje o proširenju EU-a.
  • Izbor predsjednika Komisije na temelju prijedloga država članica, a zatim potvrđivanje svih članova Komisije.
  • Pregled programa rada Komisije i upućivanje zahtjeva Komisiji da predstavi zakonodavne prijedloge.

Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne faze:

  • Odbori pripremaju zakonodavne akte: Parlament ima 20 odbora i dva pododbora, a svaki od njih bavi se specifičnim područjem politike. Odbori razmatraju zakonodavne prijedloge, a zastupnici i klubovi zastupnika mogu predlagati izmjene ili predložiti da se zakonodavni prijedlog odbije. O tim se pitanjima raspravlja i unutar klubova zastupnika, koji zatim odlučuju o tome kako će glasovati o pojedinoj temi.
  • Na plenarnim sjednicama odobravaju se, izmjenjuju ili odbijaju zakonodavni akti. Tada se svi zastupnici okupe u parlamentarnoj dvorani kako bi dali svoj konačan glas o zakonodavnom prijedlogu i predloženim izmjenama. Plenarne sjednice obično se održavaju u Strasbourgu, a eventualne dodatne sjednice održavaju se u Bruxellesu.

Osmi mandat Europskog parlamenta završio je 18. travnja 2019. Građani država članica EU-a izravnim su glasanjem od 23. do 26. svibnja odabrali zastupnike koji će oformiti novi Parlament. Više informacija o rezultatima izbora za Europski parlament 2019. i sastavu novog parlamenta dostupno je na internetskim stranicama Europskog parlamenta.

Europsko vijeće

Sjedište Europskog vijeća nalazi se u Bruxellesu, a njegovi su članovi šefovi država ili vlada iz svih država članica EU-a, predsjednik Europske komisije te visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Europsko vijeće okuplja čelnike EU-a kako bi utvrdili politički program EU-a. Riječ je o najvišoj razini političke suradnje među državama članicama EU-a. Čelnici država članica EU-a okupljaju se u okviru Europskog vijeća na sastancima na vrhu (obično svaka tri mjeseca), a njima predsjeda predsjednik Europskog vijeća. Predsjednik može sazvati i dodatne sastanke radi rješavanja hitnih pitanja. U srpnju 2019. Europsko vijeće za svojeg je predsjednika na razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. svibnja 2022. izabralo Charlesa Michela.

Europsko vijeće svoje odluke obično donosi jednoglasno, a u nekim slučajevima kvalificiranom većinom.

Europsko vijeće:

  • odlučuje o općem smjeru i političkim prioritetima EU-a, no ne donosi zakone;
  • rješava složena ili osjetljiva pitanja koja se ne mogu riješiti na nižim razinama međuvladine suradnje;
  • utvrđuje zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a uzimajući u obzir strateške interese EU-a i implikacije u području obrane;
  • predlaže i imenuje kandidate za neke visoke položaje na razini EU-a, kao što su predsjednik Europske komisije ili predsjednik Europske središnje banke.

U pogledu svakog pitanja Europsko vijeće može:

  • pozvati Europsku komisiju da donese prijedlog o njegovu rješavanju;
  • povjeriti njegovo rješavanje Vijeću Europske unije.

Vijeće

Zajedno s Europskim parlamentom Vijeće je glavno tijelo za donošenje odluka u EU-u. Naziva se i Vijeće Europske unije. U okviru Vijeća ministri vlade svake države članice okupljaju se kako bi raspravljali o zakonodavstvu, izmjenjivali ga i donosili te kako bi usklađivali politike. Ministri imaju ovlasti obvezati svoje vlade na djelovanje dogovoreno na sastancima. Predsjedništvo Vijeća izmjenjuje se među državama članicama EU-a svakih šest mjeseci i odgovorno je za vođenje svih sastanaka Vijeća i izradu programa.

Vijeće:

  • pregovara o zakonodavstvu EU-a i donosi ga zajedno s Europskim parlamentom na temelju prijedloga Europske komisije;
  • koordinira politike država članica EU-a;
  • razvija vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a na temelju smjernica Europskog vijeća;
  • sklapa sporazume između EU-a i drugih zemalja ili međunarodnih organizacija;
  • zajedno s Europskim parlamentom donosi godišnji proračun EU-a.

Na sastancima sudjeluju ministri nadležni za područje politike o kojem se raspravlja. Na primjer, ministri zaštite okoliša sastaju se na sastancima Vijeća za okoliš. Ministri se sastaju nekoliko puta godišnje kako bi donijeli odluke povezane s EU-om, no vladini dužnosnici tijekom čitave godine imaju sastanke na kojima raspravljaju o pojedinostima politika.

Da bi se donijela odluka, obično je potrebna kvalificirana većina od 55 % država članica koje čine najmanje 65 % ukupnog stanovništva EU-a. No kad je riječ o temama kao što su vanjska politika i oporezivanje, odluke se moraju donijeti jednoglasno (suglasnost svih država članica), dok je obična većina potrebna za postupovna i upravna pitanja.

Vijeće nije isto što i Vijeće Europe, koje nije tijelo Europske unije nego međunarodna organizacija osnovana kako bi se promicala demokracija te zaštitila ljudska prava i vladavina prava u Europi. Ono okuplja 47 europskih zemalja, uključujući države članice EU-a.

Europska komisija

Europska komisija glavna je institucija koja upravlja svakodnevnim radom EU-a. Riječ je o jedinoj instituciji EU-a koja može izrađivati zakonodavne prijedloge (često na zahtjev Europskog parlamenta i Vijeća), o kojima zatim glasuju Parlament i Vijeće. Većina zaposlenika Komisije radi u Bruxellesu ili Luxembourgu, no u svim glavnim gradovima država članica EU-a nalaze se njezina „predstavništva”.

Komisija se sastoji od Kolegija 27 povjerenika, po jednog iz svake države članice EU-a, uključujući predsjednicu, Ursulu von der Leyen, i potpredsjednike.

Nakon što se nominira predsjednik Komisije, Vijeće Europske unije u dogovoru s nominiranim predsjednikom predlaže ostalih 26 članova Komisije te se o članovima kao jedinstvenom tijelu odlučuje glasovanjem u Europskom parlamentu. Povjerenici čine političko vodstvo Komisije u petogodišnjem mandatu. Svakom povjereniku predsjednik dodjeljuje odgovornost za specifično područje politike.

Zaposlenici Komisije istovjetni su državnim službenicima u državama članicama i organizirani su u odjele koji se nazivaju glavne uprave i službe, slične ministarstvima na nacionalnoj razini.

Komisija odlučuje na temelju kolektivne odgovornosti Kolegija povjerenika. Svi su povjerenici jednaki u procesu odlučivanja i jednako odgovorni za te odluke. Oni nemaju pojedinačne ovlasti odlučivanja, osim u situacijama u kojima su za to posebno ovlašteni.

Osam je potpredsjednika (uključujući troje izvršnih potpredsjednika i visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku), koji tu dužnost obavljaju uz uobičajeni portfelj povjerenika. Potpredsjednici djeluju u ime predsjednika i usklađuju aktivnosti iz svojeg područja odgovornosti zajedno s nekoliko povjerenika. U političkim smjernicama koje je predsjednica von der Leyen predstavila u srpnju 2019. postavljeno je šest glavnih ciljeva za Europu.

Odluke se općenito donose konsenzusom, no može se održati i glasovanje. U tom slučaju odluke se donose običnom većinom, a svaki povjerenik ima jedan glas. Predmetom odluke dalje se bavi relevantna glavna uprava, obično izradom nacrta zakonodavnih prijedloga.

Savjetodavni odbori

Savjetodavni odbori (Europski gospodarski i socijalni odbor te Europski odbor regija) savjetuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Donose mišljenja o zakonodavnim prijedlozima. Europski gospodarski i socijalni odbor predstavlja organizirano civilno društvo, a Europski odbor regija predstavlja lokalna i regionalna tijela.

Nacionalni parlamenti

Nacionalni parlamenti 27 država članica pridonose dobrom funkcioniranju EU-a nadziranjem rada svojih vlada u pogledu aktivnosti Europske unije, a imaju i niz prava, uključujući pravo na iskazivanje mišljenja o nacrtima zakonodavnih akata.

Nacionalni parlamenti dostavljaju Komisiji obrazložena mišljenja kada smatraju da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti. Ako su zadovoljeni određeni uvjeti, Komisija preispituje svoj prijedlog i daje javno objašnjenje o tome hoće li ga zadržati, izmijeniti ili povući.

Komisija neprekidno vodi politički dijalog s nacionalnim parlamentima, koji joj dostavljaju svoja mišljenja o bilo kojoj njezinoj zakonodavnoj ili političkoj inicijativi ili na vlastitu inicijativu o bilo kojoj političkoj temi.

Europska središnja banka i Europska investicijska banka

Europska središnja banka neovisna je institucija ekonomske i monetarne unije kojoj pripadaju sve države članice EU-a. Odluke donosi ne tražeći i ne primajući upute vlada ili drugih institucija EU-a. Njezina je glavna svrha održavati monetarnu stabilnost europodručja osiguravanjem niske i stabilne inflacije potrošačkih cijena.

Europska investicijska banka banka je Europske unije. U vlasništvu je država članica i njezin je zadatak pozajmljivati novac za ulaganja kojima se podupiru ciljevi EU-a. Usmjerena je na povećanje potencijala zapošljavanja i rasta EU-a te na potporu mjerama u području klime i politici EU-a izvan njegovih granica.

Agencije Europske unije

Rad Europske unije podupiru brojne agencije EU-a, zasebni pravni subjekti osnovani kako bi obavljali posebne zadaće u skladu s pravom EU-a. One rade na pitanjima i problemima koji utječu na svakodnevni život stanovnika EU-a. Imaju znatan utjecaj, a institucijama EU-a i državama članicama pružaju stručno znanje u raznim područjima, kao što su kibersigurnost, sigurnost hrane i lijekova, zaštita okoliša, temeljna prava i zaštita granica.

2 ODLUČIVANJE

U procesu odlučivanja EU-a sudjeluju razne institucije, a prije svega Europski parlament, Vijeće i Europska komisija.

Europska komisija obično predlaže nove pravne akte, a donose ih Parlament i Vijeće. U nekim slučajevima Vijeće to može učiniti samostalno.

Kako bi se osiguralo da se djelovanjem na razini EU-a postignu ciljevi EU-a na najučinkovitiji način, Europska komisija procjenjuje očekivane i stvarne učinke politika, zakonodavstva i drugih važnih mjera. Također uključuje građane i dionike u svaku fazu ciklusa politike, od planiranja, izrade prijedloga i provedbe do preispitivanja i naknadnih izmjena.

Kako bi najavila nove zakonodavne inicijative ili planirane evaluacije postojećeg zakonodavstva, Europska komisija objavljuje početne procjene učinka ili planove. Moguće gospodarske, socijalne i okolišne posljedice predloženih mjera analiziraju i opisuju u procjenama učinka koje se prilažu zakonodavnim prijedlozima.

Što se događa sa zakonodavstvom ili inicijativama koji su već na snazi? Nakon dovoljno dugog razdoblja provedbe inicijative se ocjenjuju kako bi se njihova učinkovitost usporedila sa standardnim kriterijima. Dio te ocjene je Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT), u kojemu se utvrđuju mogućnosti za smanjenje regulatornih troškova i pojednostavnjenje postojećih zakona.

Postoji nekoliko vrsta pravnih akata, koji se primjenjuju na različite načine.

  • Uredba je zakonodavni akt koji je izravno primjenjiv i obvezujući u svim državama članicama. Države članice ne moraju je prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, no nacionalni zakoni ponekad se moraju izmijeniti kako ne bi bili u sukobu s uredbom.
  • Direktiva je zakonodavni akt koji obvezuje države članice ili skupinu država članica da ostvare određeni cilj. Direktive se obično moraju prenijeti u nacionalno zakonodavstvo kako bi stupile na snagu. Važno je napomenuti da se u direktivi navode rezultati koje treba postići, a države članice samostalno odlučuju kako će ih ostvariti.
  • Odluka može biti upućena državama članicama, skupinama ljudi ili čak pojedincima. Ona je u cijelosti obvezujuća. Odluke se na primjer primjenjuju kako bi se odlučilo o predloženim spajanjima trgovačkih društava.
  • Donošenjem preporuka i mišljenja institucije EU-a obavješćuju države članice, a u nekim slučajevima i pojedine građane, o svojem stavu, koji nije obvezujući i ne podrazumijeva pravnu obvezu osobe ili tijela na koje se odnosi.

Svaki prijedlog novog pravnog akta EU-a u skladu je s određenim člankom ugovora, koji čini njegovu pravnu osnovu. Time se određuje koji zakonodavni postupak treba primijeniti.

Većina zakonodavnih akata izrađuje se u skladu s procesom koji se naziva redovni zakonodavni postupak.

Redovni zakonodavni postupak

Redovni zakonodavni postupak ili postupak suodlučivanja najčešći je postupak kojim se donosi zakonodavstvo EU-a. U tom postupku Europski parlament i Vijeće imaju jednaku važnost, a doneseni zakoni zajednički su akti Parlamenta i Vijeća. Primjenjuje se na veliku većinu zakona EU-a i obuhvaća širok raspon područja, kao što su prava potrošača, zaštita okoliša i promet. U okviru redovnog zakonodavnog postupka Komisija izrađuje prijedlog koji moraju donijeti i Parlament i Vijeće. Nakon primanja prijedloga proces se odvija kako slijedi.

Prvo čitanje

  • Europski parlament raspravlja o prijedlogu u okviru svojih odbora. Ti odbori sastavljaju eventualne izmjene prijedloga i o njima glasuju. Prijedlog se zatim upućuje čitavom Parlamentu, koji o njemu (i daljnjim izmjenama) glasuje na plenarnoj sjednici.
  • Vijeće i države članice detaljno analiziraju zakonodavni prijedlog, a većina rasprava odvija se u okviru radne skupine javnih službenika. Na toj se tehničkoj razini ili na razinama neposredno iznad nje mogu riješiti brojni problemi, no neka pitanja moraju se završno riješiti na sastancima relevantnih ministara. Vijeće postiže politički dogovor o prijedlogu – to se može dogoditi prije ili nakon glasovanja u Parlamentu. Nakon glasovanja u Parlamentu politički dogovor preinačuje se u službeno zajedničko stajalište. Ako se zajedničko stajalište Vijeća razlikuje od odluke Parlamenta, prijedlog se prosljeđuje na drugo čitanje kako bi se riješile razlike.
  • Predstavnici Parlamenta i Vijeća često se neformalno sastaju kako bi se pokušali međusobno dogovoriti prije usvajanja službenih stajališta. Ako se dogovore, Vijeće će donijeti isti tekst kao i Parlament i prijedlog će postati zakon. To se naziva usuglašeno stajalište u prvom čitanju.

Drugo čitanje

  • Ako se u okviru prvog čitanja ne postigne dogovor, započinje drugo čitanje. Drugo čitanje odvija se na sličan način kao i prvo, no ovaj put Parlament razmatra izmjene koje je predložilo Vijeće i glasuje o njima, a Vijeće razmatra prijedlog Parlamenta. Drugo čitanje brži je proces od prvog čitanja jer se raspravlja isključivo o razlikama u stajalištima Parlamenta i Vijeća, a pojedini koraci vremenski su ograničeni.
  • Moguće je da se Parlament i Vijeće dogovore u toj fazi (usuglašeno stajalište u drugom čitanju). Ako te dvije institucije ne mogu doći do zajedničke odluke o prijedlogu pravnog akta, on se prosljeđuje odboru za mirenje u kojemu sudjeluje jednak broj predstavnika Parlamenta i Vijeća. Postupak mirenja danas se rijetko primjenjuje. Većina pravnih akata donosi se redovnim zakonodavnim postupkom u prvom ili drugom čitanju.
  • Nakon što se postigne dogovor o konačnom tekstu i nakon što se dovrše svi prijevodi, dokument se ponovno prosljeđuje Parlamentu i Vijeću koji ga donose kao pravni akt. Zatim se objavljuje u Službenom listu Europske unije na službenim jezicima EU-a. U zakonodavnom aktu navodi se u kojem ga roku države članice moraju provesti ili kada stupa na snagu ako je riječ o uredbi.

Komisija može tužiti države članice i zatražiti da se novčano kazne ako ne provode zakonodavstvo EU-a. Zakonodavstvo EU-a gotovo se u cijelosti provodi u državama članicama. To ponekad može rezultirati pritužbama na nejednaku provedbu pravila u različitim zemljama. Neke odluke provode se izravno na razini EU-a, posebno u području prava o tržišnom natjecanju, kao što su antikartelski predmeti. Vidjeti odjeljak 3. ovog dijela, „Osiguravanje poštovanja zakonodavstva EU-a”, za više informacija.

S kime se još provodi savjetovanje?

Pri donošenju odluka u brojnim područjima politike Parlament, Vijeće i Komisija savjetuju se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom (njegov je predsjednik Luca Jahier).

Parlament, Vijeće i Komisija moraju se savjetovati s Europskim odborom regija (njime predsjeda Karl-Heinz Lambertz) o važnim regionalnim pitanjima.

Mišljenja odbora nisu obvezujuća za institucije EU-a.

One se mogu savjetovati i s drugim institucijama i tijelima ako je prijedlog iz njihova područja interesa ili stručnosti. Na primjer, kad je riječ o prijedlozima koji se odnose na gospodarska ili financijska pitanja, mogu zatražiti savjet Europske središnje banke.

Nadzor nacionalnih parlamenata

Nacionalni parlamenti dobivaju nacrte zakonodavnih akata u isto vrijeme kad i Europski parlament i Vijeće. Mogu dati svoje mišljenje kako bi osigurali da se odluke donose na najprikladnijoj razini. Na djelovanje EU-a primjenjuje se načelo supsidijarnosti, što znači da osim u područjima u kojima ima isključivu nadležnost, EU djeluje samo u slučajevima u kojima je djelovanje učinkovitije na razini EU-a nego na nacionalnoj razini. Nacionalni parlamenti nadziru ispravnu primjenu tog načela u postupku odlučivanja EU-a i mogu dati „obrazložena mišljenja” kada smatraju da se to načelo ne poštuje.

Sudjelovanje građana

Svaki građanin EU-a ima pravo Europskom parlamentu podnijeti predstavku na jednom od službenih jezika Europske unije u obliku žalbe ili zahtjeva u vezi s pitanjima koja pripadaju području djelovanja Europske unije. Predstavke pregledava Odbor za predstavke Europskog parlamenta, koji donosi odluku o njihovoj dopuštenosti i zadužen je za njihovu obradu.

Građani mogu i izravno sudjelovati u razvoju politika EU-a poticanjem Europske komisije na donošenje zakonodavnih prijedloga o pitanjima koja su u okviru zakonodavne nadležnosti EU-a. Takozvanu europsku građansku inicijativu mora podržati barem 1 milijun građana EU-a iz najmanje sedam država članica. U svakoj od tih sedam država članica potreban je minimalan broj potpisnika.

Građani mogu podijeliti svoja mišljenja o inicijativama Komisije u ključnim fazama procesa donošenja politike i zakonodavstva. Putem internetskog portala Iznesite svoje mišljenje građani i dionici mogu pridonijeti na različite načine:

  • Komisija prvo najavljuje novu inicijativu ili evaluaciju postojeće politike ili zakona objavom početne procjene učinka ili plana. Građani i dionici imaju rok od četiri tjedna kako bi iznijeli povratne informacije koje se objavljuju na istoj internetskoj stranici.
  • Tijekom rada na novoj inicijativi ili evaluaciji Komisija provodi javna savjetovanja putem internetskih upitnika koji su dostupni 12 tjedana.
  • Nakon što Komisija izradi završni zakonodavni prijedlog i podnese ga Europskom parlamentu i Vijeću, građani imaju još jednu priliku da iznesu svoje primjedbe o njemu. Nakon osmotjednog roka za iznošenje povratnih informacija o prijedlogu Komisije sve primjedbe prosljeđuju se Parlamentu i Vijeću kako bi ih oni razmotrili tijekom pregovora.
  • U okviru programa Smanjenje opterećenja građani mogu Komisiji u bilo kojem trenutku iznijeti prijedloge za pojednostavnjenje postojećih zakona ili politika, poboljšanje njihove djelotvornosti i smanjenje njihova opterećenja.

Na internetskom portalu Iznesite svoje mišljenje građani se mogu pretplatiti na primanje obavijesti e-poštom kad pristignu nove inicijative o temama koje ih zanimaju ili na praćenje razvoja pojedinih inicijativa.

Usklađivanje politika država članica – primjer gospodarske politike

U okviru ekonomske i monetarne unije gospodarska politika EU-a temelji se na bliskoj usklađenosti nacionalnih gospodarskih politika. Usklađivanje provode ministri gospodarstva i financija, koji zajedno čine Vijeće za ekonomske i financijske poslove.

Euroskupina se sastoji od ministara gospodarstva i financija država članica europodručja. Njezin je zadatak poticati gospodarski rast i financijsku stabilnost u europodručju usklađivanjem gospodarskih politika.

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

Zajednička vanjska i sigurnosna politika organizirana je i dogovorena vanjska politika EU-a, koja se prvenstveno odnosi na diplomaciju i djelovanje u području sigurnosti i obrane. Države članice donose odluke jednoglasno u Vijeću Europske unije, no nakon što se donesu, o nekim se aspektima može dalje odlučivati glasovanjem kvalificiranom većinom. Vanjsku politiku EU-a na ministarskoj razini predstavlja visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Europske komisije, trenutačno Josep Borrell Fontelles, koji također predsjeda sastancima ministara vanjskih poslova.

Zaključivanje međunarodnih sporazuma

Vijeće svake godine zaključuje (tj. službeno potpisuje) brojne sporazume između Europske unije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. Ti sporazumi mogu obuhvaćati razna područja, kao što su trgovina, suradnja i razvoj, a mogu se i odnositi na specifične teme, kao što su tekstilna industrija, ribarstvo, znanost i tehnologija ili promet. Za sve međunarodne sporazume u područjima obuhvaćenima redovnim zakonodavnim postupkom potreban je pristanak Parlamenta.

Odobravanje proračuna EU-a

O godišnjem proračunu EU-a zajednički odlučuju Europski parlament i Vijeće. Ako te dvije institucije ne postignu dogovor, primjenjuju se postupci mirenja sve dok se proračun ne odobri. Vidjeti odjeljak 4. ovog dijela, „Djelovanje: proračun EU-a”, za više informacija.

3 OSIGURAVANJE POŠTOVANJA ZAKONODAVSTVA EU-a

Sud Europske unije osigurava jednako tumačenje i primjenu zakonodavstva EU-a u svim državama članicama. Sud ima ovlasti rješavanja pravnih sporova između država članica, institucija EU-a, poduzeća i pojedinaca. Kako bi mogao riješiti tisuće predmeta koje prima, podijeljen je u dva glavna tijela: Sud i Opći sud.

Ako je privatna osoba ili poduzeće pretrpjelo štetu zbog djelovanja neke institucije EU-a ili njezina osoblja ili njihova propusta da djeluju, protiv njih može pokrenuti postupak pred Sudom na jedan od dva načina:

  • neizravno putem nacionalnih sudova, koji mogu predmet uputiti Sudu; ili
  • izravno pred Općim sudom ako su izravno i pojedinačno oštećeni odlukom institucije EU-a.

Ako osoba smatra da su tijela bilo koje zemlje prekršila pravo EU-a, mora se pridržavati službenog postupka podnošenja pritužbe.

Kako Sud funkcionira

Predmeti se obrađuju u dva koraka:

  • Pisani dio. Stranke podnose pisane izjave pred Sudom, a opažanja mogu dostaviti i nacionalna tijela, institucije EU-a, a ponekad i privatne osobe. Sudac izvjestitelj sve sažima te se o tome raspravlja na općoj sjednici Suda.
  • Usmeni dio. Održava se javna rasprava: odvjetnici obiju strana predstavljaju svoje argumente pred sucima i nezavisnim odvjetnikom, koji im mogu postavljati pitanja. Ako Sud odluči da je potrebno mišljenje nezavisnog odvjetnika, ono se daje nekoliko tjedana nakon rasprave. Suci zatim razmatraju predmet i donose svoju presudu.

Postupak Općeg suda je sličan, osim što o većini predmeta odlučuju tri suca i u njemu ne sudjeluje nezavisni odvjetnik.

Druge pravosudne institucije EU-a

Ombudsman prima i istražuje pritužbe te pomaže u utvrđivanju nepravilnosti u djelovanju institucija EU-a i drugih tijela. Pritužbu ombudsmanu može predati svaki građanin, rezident, udruženje ili poduzeće države članice EU-a.

Europski nadzornik za zaštitu podataka zadužen je za zaštitu osobnih podataka građana i rezidenata EU-a koje institucije EU-a pohranjuju u elektroničkom, pisanom ili vizualnom obliku i zaštitu njihove privatnosti. Isto tako promiče dobru praksu u tom području među institucijama i tijelima EU-a.

4 DJELOVANJE: PRORAČUN EU-a

EU dogovara dugoročne planove potrošnje (poznate kao višegodišnji financijski okvir) koji čine stabilnu osnovu za provedbu proračuna u razdoblju od najmanje pet godina. Njime EU nadopunjuje nacionalne proračune financiranjem politika s dodanom vrijednošću EU-a. U višegodišnjem financijskom okviru utvrđuju se najveći godišnji iznosi (gornje granice) koje EU može potrošiti na pojedine kategorije rashoda (naslovi). Trenutačni proračun obuhvaća razdoblje 2014.–2020. i omogućuje EU-u da u tom razdoblju uloži približno 1 bilijun eura u pet područja aktivnosti EU-a.

O godišnjem proračunu EU-a zajednički odlučuju Europski parlament i Vijeće Europske unije. Parlament o njemu raspravlja u dva uzastopna čitanja, a stupa na snagu kada ga potpiše predsjednik Parlamenta. Odbor Parlamenta za proračunski nadzor prati kako se proračun troši, a svake godine Parlament odlučuje o tome hoće li odobriti Komisijino upravljanje proračunom za prethodnu financijsku godinu.

Godišnji proračun EU-a za 2019. iznosio je oko 165,8 milijardi eura – u apsolutnim vrijednostima radi se o velikom iznosu, no to je samo oko 1 % bogatstva koje gospodarstva država članica generiraju u jednoj godini.

Područja koja se financiraju iz proračuna EU-a (2014.–2020.)


Komisija je odgovorna za upravljanje proračunom EU-a i njegovo izvršenje te provedbu politika i programa koje donose Parlament i Vijeće. Izvršavanje proračuna i trošenje sredstava u praksi se većinom odvija na razini nacionalnih i lokalnih tijela, no za nadzor je nadležna Komisija. Komisija upravlja proračunom pod budnim okom Europskog revizorskog suda. Cilj je obiju institucija osigurati dobro financijsko upravljanje.

Slijedom preporuke Vijeća Europski parlament svake godine odlučuje hoće li dati svoje konačno odobrenje ili „razrješnicu” za način na koji je Komisija upravljala proračunom EU-a. Tim se postupkom osigurava potpuna odgovornost i transparentnost, a dodijeljena razrješnica označava formalno zaključenje poslovnih knjiga za pojedinu godinu.

Europski revizorski sud neovisna je vanjska revizorska institucija Europske unije. On provjerava je li Unija ispravno primila svoje prihode, jesu li njezini rashodi nastali na zakonit i regularan način te je li njezino financijsko upravljanje dobro. Svoje zadatke obavlja neovisno o drugim institucijama EU-a i vladama.



Moderan proračun EU-a koji štiti, osnažuje i brani

Komisija je u svibnju 2018. predstavila svoje prijedloge modernog, dugoročnog proračuna za razdoblje 2021.–2027. Ti su prijedlozi realistični odgovor na iznimno izazovan kontekst koji uključuje: tehnološke i demografske promjene, migracije, klimatske promjene i ograničene resurse, nezaposlenost i sigurnosne prijetnje u kombinaciji s geopolitičkom nestabilnosti.

Komisija je predložila povećanje financijskih sredstava za područja u kojima Unija može učinkovitije pridonijeti. To se može učiniti širenjem i modernizacijom postojećih dokazano uspješnih programa i izradom novih prilagođenih programa u područjima u kojima je potreban novi pristup kako bi Unija mogla ispuniti svoje ambicije. Na primjer:

  • ulaganje u inovacije i digitalnu ekonomiju;
  • stvaranje prilika za osposobljavanje i zapošljavanje za mlade;
  • nastavak rada EU-a na sveobuhvatnom pristupu migracijama i upravljanju granicama;
  • izgradnja kapaciteta EU-a u području sigurnosti i obrane;
  • jačanje vanjskog djelovanja EU-a i ulaganje u mjere u području klime i zaštite okoliša;
  • jačanje ekonomske i monetarne unije.

Vidjeti i sljedeće stranice dijela 2.: Proračun; Bankarske i financijske usluge; Gospodarstvo, financije i euro; Sprječavanje prijevara i Oporezivanje.

Kontakt s EU-om

OSOBNO

U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TELEFONOM ILI E-POŠTOM

Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

Traženje informacija o EU-u

NA INTERNETU

Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

PUBLIKACIJE EU-a

Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

ZAKONODAVSTVO EU-a I POVEZANI DOKUMENTI

Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

OTVORENI PODATCI IZ EU-a

Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.

PREDSTAVNIŠTVA EUROPSKE KOMISIJE

Europska komisija ima urede (predstavništva) u svim državama članicama Europske unije:
https://ec.europa.eu/info/about-european-commission/contact/local-offices-eu-member-­countries_hr

UREDI EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament ima urede u svim državama članicama Europske unije:
http://www.europarl.europa.eu/at-your-service/hr/stay-informed/liaison-offices-in-your-country

DELEGACIJE EUROPSKE UNIJE

Europska unija ima i delegacije u drugim dijelovima svijeta:
https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/area/geo_en

O publikaciji

Europska unija – Što je i što čini

Europska komisija
Glavna uprava za komunikaciju
Izdavačka služba i ciljane mjere informiranja
1049 Bruxelles
BELGIJA

Rukopis dovršen u travanj 2021.

Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije.

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

© Europska unija, 2021.

Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora.

Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).

Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom Europske unije dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.

Sve slike: © Shutterstock, © Fotolia

Identifikacijske oznake

Print ISBN 978-92-76-24651-0 doi:10.2775/94107 NA-04-20-632-HR-C
PDF ISBN 978-92-76-24624-4 doi:10.2775/452374 NA-04-20-632-HR-N
HTML ISBN 978-92-76-24603-9 doi:10.2775/841997 NA-04-20-632-HR-Q