Prava intelektualnog vlasništva u EU-u: Zaštita koja nije u potpunosti pouzdana

Sažetak

I Prava intelektualnog vlasništva imaju važnu ulogu u gospodarstvu EU-a. Sektori koji se temelje na intenzivnoj upotrebi prava intelektualnog vlasništva stvaraju gotovo 45 % bruto domaćeg proizvoda EU-a, što iznosi 6,6 bilijuna eura, odnosno zaslužno je za 29 % radnih mjesta. Europska komisija i druga tijela EU-a surađuju s tijelima država članica kako bi se zajamčila zaštita prava intelektualnog vlasništva, ključni čimbenik uspjeha jedinstvenog tržišta.

II Europska komisija odgovorna je za izradu zakonodavnih prijedloga o procesu i postupcima za registraciju i ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva u EU-u. Odgovorna je i za jamčenje pravilne provedbe tih mjera i pružanje smjernica državama članicama. U Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo registriraju se žigovi i dizajni EU-a. Tijela država članica odgovorna su za odobravanje prijava za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a te za kontrolu provedbe prava intelektualnog vlasništva u EU-u.

III Ovom revizijom procijenjena je zaštita žigova, dizajnâ i oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a u okviru jedinstvenog tržišta u razdoblju 2017. – 2021. Sud je proveo ovu reviziju jer dosad još nije proveo reviziju zaštite prava intelektualnog vlasništva te zbog toga što su glavne Komisijine inicijative u tom području trebale biti dovršene do 2019. Slaba zaštita prava intelektualnog vlasništva utječe na konkurentnost EU-a u okviru svjetskog gospodarstva. Sud daje preporuke u cilju poboljšanja regulatornog okvira za prava intelektualnog vlasništva i njegove provedbe.

IV Sud je provjerio je li Komisija zajamčila nužne zakonodavne mjere i mjere potpore za zaštitu prethodno navedenih prava intelektualnog vlasništva. Predstavnici Suda posjetili su Komisiju, Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo i pet država članica kako bi procijenili na koji način provode regulatorni okvir EU-a za prava intelektualnog vlasništva te obavlja li se ispravno kontrola provedbe prava intelektualnog vlasništva.

V Prema općem zaključku Suda okvir EU-a za zaštitu prava intelektualnog vlasništva u pravilu je pouzdan i čvrst iako i dalje postoje nedostatci.

VI Sud je utvrdio da je Komisija uspostavila odgovarajuće zakonodavne mjere i mjere potpore za zaštitu žigova EU-a. Međutim, zakonodavstvo EU-a o dizajnima nepotpuno je i zastarjelo te postoje nedostatci u zakonodavstvu koje se odnosi na oznake zemljopisnog podrijetla. Osim toga, Sud je zaključio da nedostaje jasna metodologija za utvrđivanje pristojbi za žigove i dizajne na razini EU-a.

VII Iako Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo općenito dobro upravlja žigovima i dizajnima EU-a, Sud je utvrdio određene nedostatke u njegovu okviru odgovornosti te u njegovim sustavima financiranja, kontrole i evaluacije. Štoviše, u državama članicama i Komisiji utvrđeni su određeni nedostatci u provedbi okvira EU-a za oznake zemljopisnog podrijetla.

VIII Države članice nisu ujednačeno provodile Direktivu o provedbi prava intelektualnog vlasništva te postoje slabosti u provedbi carinskih provjera.

IX Sud preporučuje Komisiji da:

• dopuni i ažurira regulatorne okvire EU-a za prava intelektualnog vlasništva;
• ocijeni mehanizme upravljanja i metodologiju za utvrđivanje pristojbi;
• osmisli inicijative za poboljšanje sustava oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a; i
• poboljša okvir za provedbu prava intelektualnog vlasništva.

X Sud preporučuje Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo da:

• poboljša sustave financiranja, kontrole i evaluacije europskih projekata suradnje.

Uvod

Što su prava intelektualnog vlasništva?

01. Prava intelektualnog vlasništva prava su koja se odnose na intelektualne tvorevine, kao što su izumi, književni i umjetnički radovi, dizajni i simboli te nazivi i slike koji se upotrebljavaju u trgovini¹. Zaštitom prava intelektualnog vlasništva stvarateljima se omogućuje da steknu priznanje i spriječe neovlaštenu upotrebu svojih radova te stjecanje koristi od tih radova. Njome se isto tako korisnicima i potrošačima pružaju jamstva u pogledu kvalitete i sigurnosti robe.

02. Prava intelektualnog vlasništva sastoje se od dviju kategorija: (1) autorska prava – npr. na književna djela, filmove i glazbu, i (2) prava industrijskog vlasništva – koja uključuju patente, žigove, dizajne, oznake zemljopisnog podrijetla i poslovne tajne. Glavna obilježja žigova, dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla, na koje je ova revizija bila usmjerena, sažeta su na slici 1.

03. Zaštita prava intelektualnog vlasništva ključni je element kojim se EU-u omogućuje nadmetanje u okviru svjetskog gospodarstva. Sektori koji se temelje na intenzivnoj upotrebi prava intelektualnog vlasništva imaju udio od gotovo 45 % u ukupnoj gospodarskoj djelatnosti (BDP-a) EU-a vrijednoj 6,6 bilijuna eura, odnosno zaslužni su za 29 % svih radnih mjesta u EU-u. Međutim, procjenjuje se da na krivotvorene proizvode otpada 6,8 % ukupnog godišnjeg uvoza u EU (121 milijarda eura) i 83 milijarde eura neostvarene prodaje u zakonitom gospodarstvu te da su oni razlog za gubitak 400 000 radnih mjesta².

Regulatorni okvir EU-a za prava intelektualnog vlasništva

04. Regulatorni okvir EU-a za prava intelektualnog vlasništva temelji se na propisima i direktivama EU-a te postojećim međunarodnim sporazumima o intelektualnom vlasništvu. Pruža zaštitu u svim državama članicama EU-a, stvarajući tako jedinstveni sustav EU-a koji se sastoji od prava intelektualnog vlasništva na razini EU-a i nacionalnoj razini. Temelji zaštite prava intelektualnog vlasništva na međunarodnoj razini i razini EU-a prikazani su na slici 2. i u Prilogu I.

Postupak registracije prava intelektualnog vlasništva u EU-u

05. Registracijom intelektualnog vlasništva u EU-u štite se prava vlasnikâ u svim državama članicama. Za zaštitu autorskih prava nije potrebna registracija. Europski patenti mogu se registrirati u Europskom patentnom uredu. Registracija žigova i dizajna EU-a obavlja se u Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Svaki pojedinac ili poduzeće iz bilo koje zemlje na svijetu može podnijeti prijavu s pomoću jedinstvenog zahtjeva, pri čemu podliježe plaćanju pristojbi. Različiti koraci u postupku registracije prikazani su na slici 3.

06. Registracija oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a, trenutačno ograničena na poljoprivredne i prehrambene proizvode, vino i jaka alkoholna pića, razlikuje se od registracije žigova i dizajna EU-a. Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla, nadležna tijela država članica uključena su u postupak registracije, a prijave podnose proizvođači ili skupine proizvođača iz EU-a (vidjeti sliku 4.).

Jačanje provedbe prava intelektualnog vlasništva u EU-u

07. Djelotvorna provedba prava intelektualnog vlasništva nužna je za promicanje inovacija i ulaganja te kako bi se izbjeglo krivotvorenje. Krivotvorenje je složen i sve veći problem. Krivotvoritelji se osim na luksuznu robu sve više usmjeravaju na širok raspon svakodnevnih proizvoda. Osim što nanose gospodarsku štetu, počinitelji kaznenih djela koji trguju krivotvorenim farmaceutskim i zdravstvenim proizvodima brzo su iskoristili pandemiju bolesti COVID-19³.

08. Komisija je osmislila nekoliko instrumenata za suzbijanje krivotvorenja i drugih povreda prava intelektualnog vlasništva. Cilj je Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva⁴ usklađivanje zakonodavnih sustava radi jamčenja visoke, jednake i istovrsne razine zaštite na unutarnjem tržištu. Uredba o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva⁵ sadrži pravila postupanja za carinska tijela za provedbu prava intelektualnog vlasništva u vezi s robom koja podliježe carinskom nadzoru ili carinskoj provjeri. Osim toga, Carinski akcijski plan EU-a ima za cilj borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva na vanjskoj granici u razdoblju 2018. – 2022.⁶ i sadržava četiri strateška cilja (vidjeti sliku 5.).

Glavni dionici koji štite prava intelektualnog vlasništva u EU-u

09. Europska komisija i druga tijela EU-a surađuju s državama članicama kako bi zajamčili da su prava intelektualnog vlasništva na odgovarajući način zaštićena u EU-u.

10. Komisija je odgovorna za (vidjeti okvir 1.):

1. pokretanje izrade zakonodavstva kako bi se ustanovila europska prava intelektualnog vlasništva s pomoću kojih će se pružiti ujednačena zaštita; izradu zakonodavnih prijedloga kako bi se uskladili i unaprijedili zakoni koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva u EU-u;
2. provjeru pravilnog prenošenja i provedbe zakonodavstva EU-a o pravima intelektualnog vlasništva koje obavljaju nacionalna tijela; i pokretanje postupaka protiv država članica zbog povrede prava;
3. nadzor djelotvorne zaštite prava intelektualnog vlasništva od povreda na jedinstvenom tržištu; potporu MSP-ovima i njihovu zaštitu te olakšavanje razmjene informacija i suradnje među državama članicama; i
4. utvrđivanje svih nedostataka zakonodavnog okvira EU-a kako bi se ti nedostatci mogli ukloniti te jamčenje dostupnosti jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na svjetskoj razini.

11. EUIPO isto tako ima važnu ulogu kao odgovorna agencija EU-a za upravljanje registracijom žigova i dizajna EU-a. Surađuje s nacionalnim i regionalnim uredima EU-a za intelektualno vlasništvo koji su odgovorni za registraciju nacionalnih žigova i dizajna. Osim toga, Europska promatračnica za povrede prava intelektualnog vlasništva (u daljnjem tekstu: Promatračnica), koja djeluje pod okriljem EUIPO-a, obavlja širok raspon zadaća koje se odnose na istraživanje, podizanje razine svijesti, promicanje primjera najbolje prakse i pružanje potpore provedbi svih vrsta prava intelektualnog vlasništva. U cilju podupiranja borbe protiv krivotvorenja i piratstva, Europol⁷ i EUIPO udružili su snage 2016. kako bi osnovali Koordiniranu koaliciju za kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva, koja djeluje u okviru Europola.

12. Tijela država članica nadležna za pitanja intelektualnog vlasništva upravljaju nacionalnim žigovima i dizajnima. Nadležna nacionalna tijela analiziraju usklađenost zahtjeva za oznaku zemljopisnog podrijetla EU-a prije njihova slanja Komisiji na odobrenje. Carinska tijela odgovorna su za kontrole provedbe prava na granicama u slučajevima povreda prava intelektualnog vlasništva, dok su druga tijela za izvršavanje zakonodavstva, osobito policija, odgovorna za otkrivanje domaćih povreda prava intelektualnog vlasništva. U nekim državama članicama na temelju nacionalnog zakonodavstva mogu se pooštriti i carine kako bi se djelovalo nakon što se otkrije roba koja je već stavljena na unutarnje tržište i za koju postoji sumnja na povredu prava intelektualnog vlasništva.

Opseg revizije i revizijski pristup

13. Revizijom je ocijenjeno jesu li prava intelektualnog vlasništva u području žigova EU-a te dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a dobro zaštićena na jedinstvenom tržištu. Opsegom revizije nisu obuhvaćena autorska prava i patenti. Sud je posebice bio usmjeren na pitanje je li regulatornim okvirom EU-a za prava intelektualnog vlasništva pružena dostatna zaštita u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja i javne odgovornosti i provode li se u dovoljnoj mjeri prethodno navedena prava intelektualnog vlasništva EU-a. Revizijom koju je Sud proveo obuhvaćeno je razdoblje od siječnja 2017. do travnja 2021.

14. Sud je proveo ovu reviziju jer dosad još nije proveo reviziju zaštite prava intelektualnog vlasništva te zbog toga što su glavne Komisijine inicijative u okviru za žigove EU-a trebale biti dovršene do 2019. Osim toga, zaštita prava intelektualnog vlasništva jedan je od ključnih elemenata za konkurentnost EU-a u okviru svjetskog gospodarstva te za promicanje inovacija. Cilj revizije bio je pružiti preporuke za poboljšanje okvira EU-a za pravo intelektualnog vlasništva i njegovu provedbu.

15. Revizijom je ispitano:

1. je li Komisija zajamčila potreban regulatorni okvir za prava intelektualnog vlasništva;
2. jesu li Komisija, EUIPO i države članice ispravno proveli regulatorni okvir za prava intelektualnog vlasništva u području žigova, dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a; i
3. jesu li kontrole za provedbu prava intelektualnog vlasništva ispravno provedene u državama članicama.

16. Tijekom revizije Sud je prikupio dokaze iz niza izvora:

1. pregleda dokumentacije i analiza relevantnog zakonodavstva, izvješća, podataka i statistike, uzoraka kao i pregleda dokumentacije koju su dostavili subjekti nad kojima se provodi revizija; i
2. razgovora s relevantnim članovima osoblja Komisije (GU-a GROW, GU-a TAXUD i GU-a AGRI), OLAF-a, EUIPO-a (uključujući Promatračnicu), Europola i razgovora s osobljem iz pet država članica (Grčkom, Francuskom, Litvom, Mađarskom i Rumunjskom) koje je Sud odabrao na temelju kvantitativnih kriterija rizika.

Opažanja

Postoje problemi u općenito kvalitetnim regulatornim okvirima za prava intelektualnog vlasništva

Okvir za žigove EU-a uspostavljen je, ali Direktiva nije u cijelosti prenesena

17. Cilj Direktive o žigovima usklađivanje je glavnih proceduralnih pravila u području nacionalnih sustava žiga i sustava žiga EU-a. Usklađivanje odredbi o postupcima ključno je za lakše odobrenje i provedbu postupka registracije žigova⁸. Kako bi se taj cilj postigao, bitni zahtjevi u pogledu zaštite, kao što su uvjeti za odobrenje i održavanje registriranog žiga, moraju u načelu biti isti u svim državama članicama. Stoga bi pravni okvir za žigove EU-a trebao biti potpun, ažuriran i usklađen na razini EU-a.

18. Nakon obavljenog pregleda dokazne dokumentacije i održanih rasprava s predstavnicima Komisije, Sud je zaključio da su od svih odabranih država članice dvije države članice (Mađarska i Litva) prenijele Direktivu o žigovima u svoja zakonodavstva (Prilog II.). Iako je načelni datum prenošenja te Direktive bio 14. siječnja 2019., u odabranim državama članicama prenošenje je obavljeno sa zakašnjenjem⁹ i nije dovršeno u Grčkoj, Francuskoj i Rumunjskoj.

Nedostatci u okviru EUIPO-a za upravljanje i odgovornost

19. Postupak davanja razrješnice koji obavlja Europski parlament primjenjuje se ovisno o strukturi financiranja agencija, kako je utvrđeno u Financijskoj uredbi EU-a¹⁰. Kao agencija koja se u cijelosti financira vlastitim sredstvima, EUIPO je isključen iz postupka davanja razrješnice Europskog parlamenta, koju umjesto toga daje njegov Odbor za proračun¹¹. Postupkom davanja razrješnice uzima se u obzir i godišnja revizija zakonitosti i pravilnosti financijskih izvještaja koju obavlja Sud i koja uključuje preporuke za otklanjanje nedostataka u radu predmetne organizacije, u slučajevima u kojima je to primjenjivo. Osim toga, navedeni postupak davanja razrješnice oslanja se na redovite vanjske evaluacije EUIPO-a i podjelu funkcija i odgovornosti između triju tijela: izvršnog direktora koji je odgovoran za upravljanje EUIPO-om i izvršenje proračuna, Upravnog odbora koji je odgovoran za donošenje godišnjeg programa rada te Odbora za proračun¹².

20. U skladu s mehanizmima odgovornosti u okviru Uredbe o žigu EU-a EUIPO Europskom parlamentu i Europskoj komisiji dostavlja usvojen godišnji program rada, godišnje izvješće, višegodišnji strateški program (svakih pet godina) i godišnju računovodstvenu dokumentaciju Ureda. Izvršni direktor EUIPO-a razmjenjuje stajališta s odborom Europskog parlamenta JURI u vezi s višegodišnjim strateškim programom 2025. Upravni odbor EUIPO-a savjetuje se s Komisijom o godišnjem programu rada Ureda te je pri njegovu donošenju dužan uzeti u obzir mišljenje Komisije¹³.

21. Uredbom o žigu Europske unije predviđa se ograničeno sudjelovanje Europskog parlamenta i Komisije. U skladu s time, ograničen utjecaj Komisije i Europskog parlamenta na odluke Upravnog odbora i Odbora za proračun EUIPO-a potječe od ideje o neovisnosti regulatornih agencija. Stoga ni Komisija ni Europski parlament ne kontroliraju odluke Upravnog odbora ili Odbora za proračun, o čemu svjedoči donošenje Financijske uredbe EUIPO-a unatoč činjenici da su dva predstavnika Komisije glasovala protiv njezina donošenja¹⁴.

22. U mišljenju Suda br. 1/2019 o prijedlogu Financijske uredbe Odbora za proračun EUIPO-a Sud je izrazio posebnu zabrinutost zbog postupka davanja razrješnice EUIPO-a i ponovio svoj prijedlog da bi EUIPO trebao podlijegati općem proračunskom postupku i postupku davanja razrješnice Europskog parlamenta, a ne Odbora za proračun, i to na temelju činjenice da njegov prihod proizlazi iz obavljanja javnih djelatnosti koje se temelje na pravu EU-a. Sud je u više navrata upozorio da bi se na sva tijela povezana s EU-om trebala primjenjivati ista načela odgovornosti.¹⁵ To stajalište izneseno je i u jednoj studiji Službe Europskog parlamenta za istraživanja¹⁶, u kojoj je utvrđeno da pitanje odgovornosti i dalje čini izazov jer ne postoji službeni postupak u okviru kojega bi se davale preporuke agencijama koje se u cijelosti financiraju vlastitim sredstvima.

23. Kako bi se zajamčila primjerena odgovornost, što uključuje neovisno djelovanje, potrebno je jasno odijeliti odgovornosti, u ovom slučaju između Upravnog odbora i Odbora za proračun. Osim toga, članovi upravljačkog tijela ne bi trebali biti uključeni ni u kakve druge odnose koji bi na bitan način utjecali na ulogu koju obnašaju¹⁷. Upravni odbor EUIPO-a i Odbor EUIPO-a za proračun oboje se sastoje od po jednog predstavnika iz svake države članice, jednog predstavnika iz Europskog parlamenta i dvaju predstavnika iz Komisije koji sveukupno imaju 30 glasova.

24. Međutim, premda se sastavom Upravnog odbora i Odbora za proračun poštuju odredbe Uredbe o žigu EU-a, Sud je istaknuo da se predstavnici obaju tijela u velikoj mjeri preklapaju (26 od 30 članova s pravom glasa ili njima podređene osobe) jer su članovi obaju tijela. Sud stoga smatra da to stvara okolnosti u kojima bi druga uloga koju ti pojedinci imaju mogla narušiti njihovu sposobnost prosuđivanja ili djelovanja u njihovoj prvoj ulozi ili bi na tu sposobnost mogla utjecati. Navedena situacija, uz činjenicu da se ne primjenjuje vanjski postupak davanja razrješnice, uzrokuje manjkavosti u mehanizmima upravljanja jer isti pojedinci (ili njima podređene osobe) odlučuju o donošenju proračuna i postupku davanja razrješnice za njegovo izvršenje.

25. U skladu s Uredbom o žigu Europske unije Komisija je dužna prvi put ocijeniti učinak, djelotvornost i učinkovitost EUIPO-a te njegov način rada do 24. ožujka 2021. Ta je evaluacija u tijeku i njezini se rezultati očekuju do kraja 2022.

Okvir za dizajne EU-a zastario je i nepotpun

26. Cilj Direktive o pravnoj zaštiti dizajna bio je uskladiti zakone država članica o zaštiti dizajna¹⁸ kako bi se stvorio sustav dizajna EU-a. U svrhu postizanja tog cilja, pravni okvir za dizajne EU-a trebao bi biti potpun, ažuriran i usklađen na razini EU-a.

27. Dizajn EU-a ima „jedinstveni karakter”, što znači da ima jednak učinak u cijelom EU-u. Ključno je uskladiti nacionalne sustave i sustav EU-a za registraciju dizajna jer registrirani nacionalni dizajni imaju prednost pri podnošenju zahtjeva za registrirani dizajn EU-a.

28. Regulatorni okvir EU-a za dizajne nepotpun je i zastario, što dovodi do mnogih razlika u praksi između sustava EU-a i nacionalnih sustava te među državama članicama. Postojeća situacija uzrokuje pravnu nesigurnost kod registracije dizajna u različitim državama članicama. Komisija je provela vanjsku evaluaciju, javno savjetovanje i procjenu učinka te trenutačno radi na ažuriranju regulatornog okvira za dizajne. Navedeni nedostatci mogli bi se riješiti izradom novog zakonodavnog prijedloga.

29. Prema rezultatima evaluacije sve države članice dovršile su proces prenošenja u nacionalno pravo 1. lipnja 2004. U okviru evaluacije otkriven je niz znatnih nedostataka koje je potrebno ispraviti kako bi se dovršilo usklađivanje nacionalnih sustava registracije sa sustavom registracije EU-a. Revizijom Suda isto je tako utvrđeno nekoliko aspekata kojima se opravdava preispitivanje okvira EU-a za dizajn koje provodi Komisija.

30. Sud je u odabranim državama članicama utvrdio nedostatak usklađenosti između nacionalnih okvira za dizajn i okvira EU-a za dizajn jer primjenjuju različite postupke i vremenske okvire tijekom procesa podnošenja prijava, ispitivanja, objave i registracije (vidjeti Prilog V.). Sud je utvrdio sljedeće razlike u pogledu postupaka podnošenja prijava:

1. prijave se mogu podnositi elektroničkim putem ili u papirnatom obliku. Većina prijava iz 2020. podnesena je elektroničkim putem (EUIPO 98,17 %, Litva 78 %, Mađarska 50 %, Rumunjska 23 %), dok su Grčka i Francuska prihvaćale jedino elektroničke prijave.
2. EUIPO podnositeljima prijava za registrirani dizajn EU-a pod određenim uvjetima nudi mogućnost odabira opcije „Fast Track” (ova se opcija 2020. koristila u slučaju 38,7 % prijava za registrirani dizajn EU-a). Francuska i Rumunjska isto tako nude mogućnost bržeg postupka registracije. Međutim, druge odabrane države članice ne provode slične postupke.

31. Sud je naveo i druge sljedeće razlike između nacionalnih sustava dizajna i sustava EU-a za dizajn:

1. postoje različita nadležna tijela za žalbene postupke: nacionalni sudovi u državama članicama i žalbeno vijeće u EUIPO-u;
2. nedostatak usklađenosti pristojbi i strukture pristojbi (vidjeti Prilog VI.); i
3. nacionalni uredi za intelektualno vlasništvo nemaju obvezu pružanja usluga posredovanja i arbitraže.

32. Sud je ujedno utvrdio da opis i prikaz tiskanog dizajna nije standardiziran te da Uredbom o dizajnu Zajednice i Direktivom o dizajnu nije predviđeno da se dizajni mogu opisati ili prikazati primjenom uobičajenih tehnologija kao što su 3D prikazi ili videosnimke.

33. Uredbom o dizajnu Zajednice štite se neregistrirani dizajni EU-a za proizvode koji često imaju kratki tržišni vijek i za koje zaštita bez tereta registracijskih formalnosti predstavlja prednost dok im je trajanje zaštite manje važno. S izuzetkom Rumunjske, koja ima „bazu podataka neregistriranih dizajna” (dosad bez unosa), ni jedna od odabranih država članica ne nudi ovu vrstu zaštite.

34. Sud je utvrdio da se zakonom o dizajnu zaštita proširuje na popravke rezervnih dijelova u četirima državama članicama od ukupno pet odabranih država članica. Uredbom o dizajnu Zajednice takva zaštita nije predviđena, kao ni u Mađarskoj (klauzula o popravku). Tablica 1. prikazuje razlike između država članica nad kojima je provedena revizija i EUIPO-a.

35. Sud je utvrdio da između sustava registracije EU-a i nacionalnih sustava registracije postoje različite opcije za odgodu objave dizajna, uključujući razlike u mogućem razdoblju odgode i pristojbama (tablica 2.).

Strukturom pristojbi povezanih s pravima intelektualnog vlasništva ne odražavaju se stvarni troškovi

Nedostatak jasne metodologije za utvrđivanje pristojbi EU-a

36. Pristojbe za žigove i dizajne EU-a utvrđene su uredbama o žigu EU-a i pristojbama za registraciju dizajna. Kriterijima¹⁹ za utvrđivanje pristojbi zahtijeva se:

1. načelna dostatnost prihoda od pristojbi za uravnoteženi proračun EUIPO-a;
2. supostojanje i komplementarnost između sustava žiga EU-a i nacionalnih sustava žiga; i
3. učinkovita provedba prava nositelja žiga EU-a u državama članicama.

37. Kao što je Sud utvrdio u svojem tematskom izvješću br. 22/2020, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala i Prevoditeljski centar za tijela Europske unije izrađuju cjeloviti izračun troškova usluga na temelju kojih naplaćuju pristojbe. Sud je provjerio primjenu kriterija za utvrđivanje pristojbi i utvrdio da je 2020. EUIPO nakupio znatne viškove (308,75 milijuna eura), što je vidljivo u njegovoj bilanci (vidjeti sliku 6.). Sud je isto tako naveo da premda se iznos i struktura pristojbi EUIPO-a temelje na društvenim, financijskim i gospodarskim kriterijima, oni nisu transparentni kad je riječ o pokrićima troškova, što je neophodno za ocjenjivanje učinkovitosti EUIPO-a u pogledu njegovih temeljnih operativnih aktivnosti. U skladu s time struktura jediničnog troška uvelike se razlikuje od strukture pristojbi i jedinični trošak uvelike se razlikuje od pristojbi.

38. U mišljenju br. 1/2019 Sud je naveo²⁰ da bi EUIPO, zajedno s Komisijom, trebao istražiti mogućnost upotrebe proračunskih viškova za potporu financijskim instrumentima kojima se podupiru aktivnosti europskih poduzeća u području istraživanja i inovacija. Primjer upotrebe proračunskog viška je inicijativa „Ideas Powered for Business SME Fund” (Fond za MSP-ove) koja obuhvaća program dodjele bespovratnih sredstava u iznosu od 20 milijuna eura kako bi se europskim MSP-ovima zajamčio pristup njihovim pravima intelektualnog vlasništva.

39. Osim toga, komparativna analiza koju je Sud obavio pokazala je znatne razlike između pristojbi EU-a i onih koje naplaćuju nacionalna tijela pet odabranih država članica (tablica 3.). Primjerice, Sud je utvrdio da su pristojbe EU-a za podnošenje zahtjeva i produljenje prava vlasništva bile najmanje trostruko veće od najskupljih nacionalnih pristojbi (Francuska).

40. Sud je analizirao informacije koje je EUIPO dostavio Europskoj komisiji, studiju iz 2013. koju je izradio Europski parlament naslovljenu „The income of fully self-finance agencies and EU budget”, studiju poduzeća INNO-tec iz 2010., studiju Instituta Max Planck iz 2011., procjene učinka iz 2009. i 2013. i evaluaciju koju je izradila Europska komisija. Sud je u navedenim dokumentima utvrdio da nije provedena analiza odnosa između razine pristojbi, kriterija za njih i usluga koje EUIPO pruža, kao i da nije utvrđena najniža moguća razina pristojbi EU-a koja bi usklađena s nacionalnim sustavima žiga.

41. Iako su uspostavljeni kriteriji za utvrđivanje pristojbi, Sud na temelju provedene analize smatra da ne postoji jasna metodologija za utvrđivanje strukture i iznosa pristojbi EU-a, što vodi do razine pristojbi koja za posljedicu ima nakupljanje viškova. Nakupljanje znatnih viškova protivi se načelu ostvarivanja dostatnosti za postizanje uravnoteženog proračuna, kako je utvrđeno Uredbom. U studiji Instituta Max Planck navodi se da organizacije korisnika kritiziraju nedostatak transparentnosti u pogledu pristojbi.

Visoke pristojbe dovode do neučinkovitog mehanizma nadoknade

42. EUIPO je dužan²¹ s pomoću mehanizma nadoknade državama članicama kompenzirati dodatne troškove nastale zbog njihova sudjelovanja u sustavu žiga EU-a, i to u mjeri u kojoj je to moguće, a da pritom ne izazove proračunski manjak u toj godini. Mehanizam nadoknade aktiviran je za godine 2018., 2019. i 2020. (vidjeti sliku 7.).

43. Pristojbom za podnošenje prijava obuhvaćeni su troškovi registracije za nacionalni žig. Sud je istaknuo da je iznos kompenzacije u okviru mehanizma nadoknade bio približno jednak iznosu pristojbe za podnošenje prijava koji je platila Litva. U godini 2020. doprinos u vidu nadoknada iznosio je 310 000 eura, a na nacionalnoj razini registriran je 1 771 žig. Stoga je doprinos u vidu nadoknada po registriranom žigu na nacionalnoj razini iznosio 175 eura, što je iznos približno jednak iznosu pristojbe za podnošenje prijave za žig u Litvi (180 eura).

44. Uredbom o žigu Europske unije uspostavljeni su ključni pokazatelji uspješnosti na godišnjoj razini radi raspodjele iznosa nadoknade među državama članicama. Države članice bilježe rezultate tih pokazatelja EUIPO-ovim alatom ePlatforma, zajedno s izjavom svakog nacionalnog ureda za intelektualno vlasništvo. Sud je utvrdio da EUIPO ne obavlja kontrole za provjeru točnosti podataka koje dostavljaju nacionalni uredi za intelektualno vlasništvo, na temelju kojih se određuje raspodjela iznosa nadoknada. EUIPO smatra da je ta izjava dostatna da opravda metodologiju, izračun i točnost statističkih podataka koje države članice bilježe na ePlatformi.

45. Sud je istaknuo da pokazatelji uspješnosti za koje se iznosi nadoknade obračunavaju ne ispunjavaju kriterije SMART, prema kojima bi trebali biti određeni, mjerljivi, dostižni, relevantni i vremenski utvrđeni(vidjeti okvir 2.). Štoviše, mehanizmom nadoknade ne osigurava se primjerena nadoknada relevantnim nacionalnim tijelima za nastale dodatne troškove jer se iznosi nadoknade ne prenose u proračune tih tijela, već u nacionalne proračune.

Okvir za oznaku zemljopisnog podrijetla EU-a ograničen je na poljoprivredne proizvode

46. Sektori oznake zemljopisnog podrijetla obuhvaćeni su trima sustavima oznake zemljopisnog podrijetla EU-a za (a) poljoprivredne i prehrambene proizvode, (b) vina i (c) jaka alkoholna pića.

47. Sud je utvrdio da su osnovna pravila i načela registracije uglavnom usklađena. Međutim, istaknuo je da sustavom oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode nije obuhvaćen puni raspon proizvoda koji su kategorizirani kao poljoprivredni proizvodi u skladu sa Sporazumom WTO-a o poljoprivredi. Ne postoji ni sustav EU-a za registraciju nepoljoprivrednih proizvoda (obrti i industrijski dizajni) iako neke države članice imaju nacionalno zakonodavstvo za zaštitu takvih proizvoda. Nepostojanje sustava zaštite za sve proizvode na razini EU-a otežava ili onemogućava jamčenje njihove zaštite jer nacionalni sustavi zaštite sami po sebi nisu dostatni.

Okviri za prava intelektualnog vlasništva dobro se provode iako postoje određeni nedostatci

EUIPO uglavnom ispravno provodi okvire za žigove i dizajne EU-a unatoč nekim manjkavostima

48. Na temelju procjene postupaka registracije i povezanih aktivnosti koje je proveo Sud smatra da EUIPO ispravno provodi uredbe o žigu EU-a i dizajnu Zajednice. Postupci podnošenja prijava, ispitivanja, objave i registracije certificirani su u skladu s normama ISO 9001 i ISO 10002, a EUIPO je uveo i sustav kontrole kvalitete koji uključuje definiciju skupa ključnih pokazatelja uspješnosti i vrijednosti za usklađenost.

49. Međutim, Sud je ustanovio sljedeće nedostatke u provedbi Uredbe o žigu EU-a.

50. Uredbom o žigu EU-a predviđa se mogućnost da EUIPO uspostavi centar za posredovanje za sporazumno rješavanje sporova koji se odnose na žigove i registrirane dizajne EU-a. Iako je EUIPO uspostavio Službu za alternativno rješavanje sporova u cilju pružanja besplatnih usluga posredovanja u žalbenim postupcima, to ne uključuje postupke promatranja i prigovora.

51. Svaki predstavnik fizičke ili pravne osobe koji komunicira s EUIPO-om mora biti zakonski ovlašten da djeluje kao predstavnik u pitanjima intelektualnog vlasništva na nacionalnoj razini. Sud je naveo da se uvjeti za one koji žele postati predstavnici razlikuju među državama članicama obuhvaćenima revizijom, što stvara nejednake uvjete za osobe koje žele djelovati kao predstavnici.

52. Na temelju Uredbe o žigu EU-a i Uredbe o dizajnu Zajednice uspostavljeni su registri žiga EU-a i registriranog dizajna EU-a te je uvedena obveza upisa žigova i dizajna u registar. Sud je na temelju rizičnosti odabrao uzorak od 20 žigova EU-a i šest registriranih dizajna EU-a i taj je uzorak ispitao kako bi provjerio točnost i potpunost registara. Kad je riječ o registriranim žigovima, ustanovio je slučajeve netočnog statusa žiga EU-a (šest uzorkovanih žigova), postupovne pogreške (jedan žig) i propusta (pet žigova). Kad je riječ o registriranim dizajnima EU-a, nepotpunost se odnosila na drugi jezik prijave u jednom primjerku iz uzorka. Kao rezultat nedostataka koje je Sud utvrdio, EUIPO je u registru otkrio 522 unosa s nedosljednostima koji se pojedinačno ispituju i ručno ispravljaju. EUIPO namjerava uspostaviti i unutarnju kontrolu kako bi se zajamčila neophodna dosljednost i točnost podataka.

53. Ishod EUIPO-ove korisničke ankete iz 2019. pokazao je sve veće nezadovoljstvo korisnika u pogledu dosljednosti odluka žalbenog vijeća (stopa zadovoljstva ispod 53 %). Dosljednost pri donošenju odluka važan je element za usklađivanje sustava žiga EU-a i sustava registriranog dizajna EU-a. Veća dosljednost u odlukama nadležnih tijela dovela bi do veće učinkovitosti unutar sustava smanjenjem potrebe za žalbama i sporovima pred Općim sudom Suda Europske unije.

U kriterijima za određene financijske potpore državama članicama postoje određeni nedostatci

54. U skladu s Uredbom o žigu EU-a i načelima dobrog financijskog upravljanja, EUIPO je odgovoran za održavanje suradnje između institucija EU-a i nacionalnih ureda za intelektualno vlasništvo u cilju usklađivanja prakse i alata u području žigova i dizajna.

55. Nacionalni uredi za intelektualno vlasništvo uglavnom surađuju s EUIPO-om kroz europske projekte suradnje uključene u godišnje sporazume o suradnji. Brojni važni projekti suradnje provodili su se ili se provode uz intenzivnu uključenost EUIPO-a i nacionalnih ureda za intelektualno vlasništvo. Od 2020. EUIPO je doprinio nekim projektima europske suradnje u vidu paušalnih iznosa koji su izračunani za svakog korisnika zasebno.

56. Financijskom uredbom EU-a utvrđeno je da bi se paušalni iznosi trebali temeljiti na pravednoj, ujednačenoj i provjerljivoj metodi izračuna, osiguravajući dobro financijsko upravljanje. Financijska uredba EU-a ne sadržava smjernice u pogledu metodologije za izračun paušalnih iznosa.

57. Sud je utvrdio da metodologija koju EUIPO primjenjuje za izračun paušalnih iznosa (Prilog VII.) ima sljedeće nedostatke:

1. provjereni povijesni podatci pojedinačnih korisnika odnose se samo na jednu godinu;
2. u okviru klasifikacije aktivnosti vrste projekata ne razlikuju se u dovoljnoj mjeri pa su slični paušalni iznosi dodijeljeni aktivnostima koje nisu slične;
3. pri računanju prosječnog dnevnog iznosa nacionalni uredi za intelektualno vlasništvo uključili su plaće svih profila internog osoblja koji su 2019. sudjelovali u projektima europske suradnje. Međutim, za slične su projekte navedeni različiti profili osoblja.

58. Dva su projekta europske suradnje u sporazume o suradnji uključila predmetne tekuće troškove za TMView i DesignView – javne baze podataka za žigove i dizajne. Sud je utvrdio da tekući troškovi nisu bili povezani sa stvarnim troškom održavanja baza podataka nacionalnih ureda za intelektualno vlasništvo i pružanja podataka o nacionalnim žigovima i dizajnima.

59. Sud je naveo i da se 2020. u odabranim državama članicama prosječni tekući trošak po dizajnu znatno razlikovao (vidjeti tablicu 4.), što je stvorilo nejednake uvjete među državama članicama obuhvaćenima revizijom.

Nedostatci u postupku registracije za poljoprivredne proizvode

60. Zakonodavstvo EU-a pruža okvir za registraciju proizvoda koji nose oznake zemljopisnog podrijetla na razini EU-a, ali njime nije obuhvaćena faza nacionalne provjere. U skladu s načelom supsidijarnosti svaka država članica ima vlastiti postupak razmatranja, ali mora poštovati kriterije i uvjete za temeljitu procjenu uspostavljenu u okviru relevantnog sustava, kako je utvrđeno zakonodavstvom o oznakama zemljopisnog podrijetla (odlomak 46.). Svaka država članica može slobodno odlučiti i hoće li naplaćivati pristojbe za postupke registracije i kontrole.

Nedostatci u Komisijinim postupcima registracije

61. Nadležna tijela svake države članice analiziraju i odobravaju prijave za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla koje se zatim, uz popratne dokumente, dostavljaju Komisiji (Prilog VIII.). Države članice te informacije dostavljaju kroz informacijski sustav EU-a eAmbrosia ili e-porukom. Dostava s pomoću sustava eAmbrosia nije obvezna za poljoprivredne i prehrambene proizvode, a države članice s najvećim brojem prijava obično ih dostavljaju e-porukom.

62. Baza podataka eAmbrosia obuhvaća sve registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući one iz zemalja izvan EU-a registrirane nakon izravne prijave Komisiji. Sve prijave poslane kroz informacijski sustav automatski se učitavaju u javnu verziju platforme. Budući da se sve prijave moraju objaviti u javnoj verziji platforme eAmbrosia, Komisija mora ručno učitavati prijave poslane e-porukom. To podrazumijeva dodatan rad zaposlenika Komisije i može uzrokovati pogreške.

Dugotrajni nacionalni i Komisijini postupci analize i registracije prijava za oznake zemljopisnog podrijetla

63. U državama članicama ne bi trebalo biti prepreka postupcima registracije oznaka zemljopisnog podrijetla. Stoga bi u okviru faza nacionalne i Komisijine provjere koje obuhvaćaju zahtjeve za postupke podnošenja prijava, objave, žalbe i registracije za oznake zemljopisnog podrijetla trebalo utvrditi jasne rokove i te bi faze trebale biti transparentne.

64. U cilju provjere rokova i postupaka za odobravanje oznaka zemljopisnog podrijetla u odabranim državama članicama, Sud je odabrao niz prijava za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla i izmjene postojećih registracija (Prilog IX.). Iako su u odabranim zemljama članicama objavljeni jasni zahtjevi u pogledu postupaka podnošenja prijava, objave, žalbe i registracije, Sud je utvrdio da se rijetko poštuju rokovi za provjeru utvrđeni u okviru nacionalnog zakonodavstva te da postupci odobravanja traju do 60 mjeseci. Ta velika kašnjenja rezultat su složenog postupka jamčenja kvalitete i specifičnih obilježja poljoprivrednih proizvoda.

65. U slučaju istih odabranih uzoraka na razini Komisije, pokazalo se da je postupak odobravanja isto tako dugotrajan (Prilog X.). Kao razlozi za navedena kašnjenja do 48 mjeseci navedeni su složena analiza i prevođenje zaprimljenih dokumenata te dugotrajna čekanja odgovora država članica na pitanja koja postavlja Komisija.

Razlike u kontrolama oznaka zemljopisnog podrijetla koje provode države članice i nedostatak smjernica Komisije

66. Kontrole oznaka zemljopisnog podrijetla provode se u skladu s Uredbom 2017/625 o službenim kontrolama. Ta se uredba ne bavi posebno oznakama zemljopisnog podrijetla te se njome ne utvrđuju standardizirana pravila za kontrole EU-a u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla. Drugo supsidijarno zakonodavstvo o kontrolama oznaka zemljopisnog podrijetla nije ni predloženo ni doneseno.

67. Svaka država članica imala je vlastita pravila i postupke kontrole. Neke su države članice primjenjivale kontrole registracije prije odobravanja prijava za oznaku zemljopisnog podrijetla na nacionalnoj razini, dok su ih druge primjenjivale nakon toga (na godišnjoj razini ili u različitim intervalima). Sud je utvrdio da postupci kontrole i njihova učestalost nisu bili standardizirani među odabranim državama članicama te da su se pristojbe za kontrole koje se naplaćuju gospodarskim subjektima znatno razlikovale, od besplatnih do onih od 300 eura po danu.

68. Komisija organizira osposobljavanje u okviru inicijative „Bolja izobrazba za sigurniju hranu” i godišnje seminare za raspravu s državama članicama o kontrolama oznaka zemljopisnog podrijetla. Međutim, nije pružila službene smjernice o postupcima kontrole, analizi rizika ili optimalnoj učestalosti kontrola. Različito postupanje s proizvođačima oznake zemljopisnog podrijetla u različitim državama članicama stvara veće troškove i obveze usklađivanja za neke proizvođače nego za druge.

Suradnja u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla u EU-u općenito teče neometano

69. EUIPO, u suradnji s Komisijom, uređuje portal (GIview) u cilju olakšavanja komunikacije s tijelima za provedbu zakonodavstva. GIview sadržava podatke za registraciju iz platforme eAmbrosia i oznake zemljopisnog podrijetla zemalja izvan EU-a zaštićene u EU-u međunarodnim i bilateralnim sporazumima, podatke o nadležnim tijelima, kontrolnim tijelima i skupinama proizvođača te informacije o proizvodima registriranima kao oznake zemljopisnog podrijetla (fotografije, karte, opisi i poveznice na internetske stranice skupina proizvođača).

70. Kad je riječ o upravljanju sustavima oznaka zemljopisnog podrijetla koje obavljaju države članice, Komisija tri puta godišnje saziva stručne skupine kako bi se raspravljalo o izazovima i primjerima dobre prakse u sektoru. Osim toga, u razdoblju 2018. – 2020., Komisija je održala 17 mini-radionica s državama članicama. Sud je utvrdio da su nadležna tijela u odabranim državama članicama te radionice ocijenila korisnima, kao i mogućnost za raspravljanje o problematičnim prijavama i njihovo rješavanje.

Provedba prava intelektualnog vlasništva nije optimalna

71. Prava intelektualnog vlasništva moraju biti djelotvorno i primjereno zaštićena, pri čemu je potrebno zajamčiti da mjere i postupci provedbe ne postanu prepreke zakonitoj trgovini²². Kako bi se to ostvarilo, zakonodavnim sustavima za provedbu prava intelektualnog vlasništva u državama članicama trebala bi se zajamčiti visoka, jednaka i istovrsna razina zaštite prava intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu²³. Carinska tijela država članica trebala bi moći zadržati robu za koju se sumnja da povređuje prava intelektualnog vlasništva koja su zaštićena pravom EU-a i nacionalnim pravom. Kako bi udovoljile tim potrebama, Komisija i države članice trebale bi imati kvalitetan okvir za provedbu prava intelektualnog vlasništva u EU-u.

Primjena Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva nije ujednačena

72. Cilj je Komisije zajamčiti da u cijelom EU-u postoje jednaki zakonodavni sustavi kojima se jamči visoka, jednaka i istovrsna razina zaštite intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu. Kako je prepoznato u Zaključcima Vijeća od 1. ožujka 2018., mjere, postupci i pravna sredstva predviđeni Direktivom o provedbi prava intelektualnog vlasništva ne primjenjuju se ujednačeno u državama članicama. Osim smjernica^[24] koje je izradila za rješavanje pitanja neujednačene razine zaštite intelektualnog vlasništva na unutarnjem tržištu, Komisija je uspostavila novu skupinu stručnjaka za politiku industrijskog vlasništva koja je zadužena za pitanja provedbe i koja radi na pripremi paketa instrumenata EU-a protiv krivotvorenja.

73. Komisija je odgovorna za praćenje potpunog i pravilnog prenošenja Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva u nacionalna zakonodavstva koje obavljaju države članice. Međutim, Sud je utvrdio nekoliko nedostataka koji se odnose na neusklađeno ili djelomično usklađeno prenošenje Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva u državama članicama obuhvaćenima revizijom, kao što je prepoznato u evaluaciji Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva iz 2017. i u popratnoj studiji iz 2017. To stanje trajnog kašnjenja čini nedostatak koji je doveo do razlika u zaštiti intelektualnog vlasništva na jedinstvenom tržištu.

74. Sud je utvrdio da se Direktivom o provedbi prava intelektualnog vlasništva ne ispunjavaju potrebe digitalnog doba. U tom je pogledu Komisija predložila Akt o digitalnim uslugama za kojeg se očekuje da će doprinijeti borbi protiv nezakonitog sadržaja na internetu pojašnjavanjem sustava odgovornosti iz Direktive o elektroničkoj trgovini i povećanjem obveza „postupanja s dužnom pažnjom” za internetske platforme. Međutim, prijedlogom Akta o digitalnim uslugama predviđa se samo povećanje odgovornosti velikih platformi, dok će drugi posrednici i dalje biti izuzeti od odgovornosti. Komisija će na temelju odredbi Akta o digitalnim uslugama donijeti paket instrumenata EU-a protiv krivotvorenja, kojim će se pojasniti uloge i odgovornosti aktera, uključujući internetske platforme.

U okviru za carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva nedostaju ključni elementi

75. Uloga je Komisije pružiti potporu modernim i usklađenim pristupima carinskoj provjeri i carinskoj suradnji. Trebala bi težiti višoj razini zaštite unutarnjeg tržišta EU-a, osobito kako bi se izbjeglo preusmjeravanje trgovine i krivotvorenje unutar EU-a. Dobrom carinskom provedbom prava intelektualnog vlasništva trebale bi se također uzeti u obzir odgovornost i dužnost za uništenje robe. Sud je ispitao okvir za carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva te način na koji je proveden u pet odabranih država članica.

Postoje razlike u zaštiti prava intelektualnog vlasništva

76. U skladu s Uredbom o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva carinsko postupanje u vezi s robom za koju postoji sumnja da povređuje prava intelektualnog vlasništva trebalo bi se odnositi na robu koja bi trebala podlijegati ili je trebala podlijegati carinskom nadzoru i carinskoj kontroli, posebice robu:

1. koja se prijavljuje radi puštanja u slobodan promet, izvoz ili ponovni izvoz;
2. koja ulazi u carinsko područje Unije ili to područje napušta; i
3. koja se stavlja u posebni postupak.

77. Komisija je u jednoj obavijesti²⁵ pojasnila da se carinsko postupanje u okviru provedbe prava intelektualnog vlasništva može poduzimati samo za robu koja dolazi iz trećih zemalja i koja je namijenjena je za stavljanje u prodaju u Europskoj uniji, osim u pogledu žiga EU-a i nacionalnog žiga. Paketom o žigovima²⁶, koji je stupio na snagu 2016., proširena je zaštita prava nositelja žiga EU-a ili nacionalnog žiga, čak i ako roba nije namijenjena za stavljanje na jedinstveno tržište. To znači da zaštita prava intelektualnog vlasništva predviđena u Uredbi o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva nije jednaka za sva prava intelektualnog vlasništva i za sve proizvode pod carinskim nadzorom i provjerom. Komisija nije ažurirala cjelokupno materijalno pravo EU-a o intelektualnom vlasništvu koje je potrebno kako bi se zajamčilo jednako postupanje u vezi sa svim pravima intelektualnog vlasništva EU-a.

78. Uredba o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva ne primjenjuje se na robu nekomercijalne naravi koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika (članak 1. stavak 4.). Tumačenje izraza „roba nekomercijalne naravi” prepušteno je svakoj državi članici. Sud je utvrdio različita tumačenja u odabranim državama članicama, koja rezultiraju neujednačenom zaštitom prava intelektualnog vlasništva.

Nema zajedničkog upravljanja rizikom povezanim s pravom intelektualnog vlasništva ni strategije kontrole

79. U skladu s Carinskim zakonikom Unije carinska tijela mogu provoditi sve provjere koje smatraju potrebnima u pogledu robe koja se unosi u carinsko područje Unije. Te provjere moraju biti razmjerne i provoditi se u skladu s kriterijima analize rizika. Međutim, Sud navodi da Komisija još nije osmislila zajednički okvir upravljanja rizikom povezanim s pravom intelektualnog vlasništva, strategiju carinske provjere EU-a za povrede prava intelektualnog vlasništva niti profile rizičnosti za prava intelektualnog vlasništva. Osim toga, Sud je utvrdio da među pet odabranih država članica samo Francuska ima nacionalnu strategiju upravljanja rizikom povezanim s pravom intelektualnog vlasništva ili strategiju provjere za povrede prava intelektualnog vlasništva.

Različite prakse za uništenje krivotvorene robe u EU-u

80. Ako se u okviru standardnog postupka u skladu s Uredbom²⁷ tijekom carinske provjere pojavi sumnja da bi roba mogla biti krivotvorena, obavijest se šalje nositelju odobrenja (nositelj prava) i posjedniku robe (ili deklarantu). Uvjeti za uništenje provjeravaju se na temelju njihovih odgovora koji moraju biti zaprimljeni unutar 10 radnih dana. Ako su svi uvjeti ispunjeni, donosi se odluka o uništenju. Ako sumnja nije opravdana (ili ako nositelj prava ne želi poduzeti mjere), roba se pušta. Ako se deklarant ili posjednik robe protivi uništenju, nositelj prava mora pokrenuti postupak kojim će se utvrditi povreda prava.

81. Uredbom o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva predviđa se i pojednostavnjeni postupak za uništenje malih poštanskih pošiljaka ili pošiljaka brze pošte. Na zahtjev nositelja odluke kojom se zahtjev odobrava, roba može biti uništena uz izričitu ili pretpostavljenu suglasnost samog deklaranta ili posjednika robe. Tijekom razdoblja provedbe revizije 23 države članice primjenjivale su postupak u slučaju malih pošiljki, što čini 85 % država članica. Usto, druge dvije države članice nisu primjenjivale postupak u slučaju malih pošiljki, nego su umjesto njega primjenjivale svoj nacionalni kazneni postupak. Dvije države članice nisu primjenjivale postupak u slučaju malih pošiljki niti bilo kakav usporediv postupak tijekom razdoblja provedbe revizije. Neke od odabranih država članica smatraju da je definicija malih pošiljaka iz Uredbe o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva previše ograničavajuća u kontekstu povećanja obujma e-trgovine, što otežava carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva.

82. Jedna odabrana država članica umjesto postupka u slučaju malih pošiljki primjenjuje poseban postupak zapljene koji nije obuhvaćen područjem primjene uredbe. U slučaju malih pošiljki, postupak zapljene osobito je učinkovit i brz alat za povlačenje s tržišta robe za koju se sumnja da povređuje prava intelektualnog vlasništva. Troškove koji proizlaze iz postupka zapljene ne snose nositelji prava nego carinska tijela.

83. Uredba o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva uključuje neobvezne odredbe u pogledu troškova uništenja, što je dovelo do stvaranja različitih praksi u EU-u. Prema podatcima iz izvješća Komisije o provedbi navedene Uredbe, oko 85 % država članica zahtijeva od nositelja odobrenja da snosi troškove uništenja u okviru standardnog postupka. Oko 46 % država članica zahtijeva od nositelja odobrenja da snosi troškove uništenja u okviru standardnog postupka i postupka u slučaju malih pošiljki. Dvije države članice snose troškove nastale na temelju njihovih mjera za skladištenje i uništenje robe u skladu s Uredbom o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva za standardni postupak. Neke države članice djeluju na ad hoc osnovi u pogledu troškova uništenja u okviru postupka u slučaju malih pošiljki.

84. Troškovi uništenja i skladištenja mogu biti vrlo visoki pa nositelji prava mogu oklijevati poduzeti mjere. Osim toga, uništenje opasnih proizvoda (npr. plinsko rashladno sredstvo ili pesticidi) zahtijeva skup postupak i posebnu opremu koji nisu dostupni u svim državama članicama, čak i ako ih nositelj prava želi platiti. U nekim zemljama izvan EU-a, poput Sjedinjenih Američkih Država, troškove uništenja plaća savezna vlada iz fonda koji se financira novčanim kaznama i oduzimanjem imovine zbog povreda prava intelektualnog vlasništva. Različite prakse u državama članicama u vezi s troškovima uništenja dovode do situacije u kojoj se prema nositeljima prava postupa na različit način.

Nema usklađenog okvira za kazne i sankcije u pogledu povreda prava intelektualnog vlasništva

85. Carinska tijela mogu uvesti kazne za nositelje odobrenja.

86. Nacionalnim carinskim zakonima isto se tako predviđaju carinske kazne za deklarante i posjednike robe i/ili njihove predstavnike. Sankcije povezane s povredama materijalnog prava intelektualnog vlasništva nisu usklađene u državama članicama.

87. U nekim državama članicama kazne za povrede materijalnog prava intelektualnog vlasništva i nacionalnih carinskih zakona nisu dovoljno odvraćajuće i mogu poslužiti kao poticaj za preusmjeravanje trgovine.

Različite prakse izvješćivanja o povredama prava intelektualnog vlasništva

88. Budući da u Uredbi o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva nema vremenskog okvira za izvješćivanje o zadržavanju u Informacijskom sustavu protiv krivotvorenja i piratstva (COPIS) koji se upotrebljava u cijelom EU-u, države članice imaju različite prakse.

89. Zajedničko sučelje sustava COPIS i AFIS (OLAF-ov informacijski sustav za borbu protiv prijevara) omogućuje automatski prijenos podataka o povredama prava intelektualnog vlasništva iz sustava COPIS u OLAF-ov carinski informacijski sustav za zadržavanje robe kojom se povređuju prava intelektualnog vlasništva (CIS+). Međutim, velika većina država članica ne unosi podatke u sustav CIS+ (samo devet država članica prenijelo je informacije u CIS+, što čini 9 % predmeta u okviru sustava COPIS). Stoga, iako je mehanizam uspostavljen, države članice uglavnom ga ne upotrebljavaju.

90. Ne postoji konkretan horizontalni alat za razmjenu informacija o provedbi prava intelektualnog vlasništva s relevantnim tijelima u zemljama izvan EU-a. Komisija nikad nije donijela provedbene akte kojima se uspostavljaju potrebni praktični aranžmani povezani s razmjenom podataka i informacija sa zemljama izvan EU-a.

Postoje nedostatci u carinskim provjerama država članica

91. Uredbom o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva zahtijeva se da nacionalna carinska tijela obavljaju provjere u pogledu provedbe prava intelektualnog vlasništva i dosljedno izvješćuju o zadržavanju robe.

92. Sud je ispitao provedbu Uredbe o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva u pet odabranih država članica analiziranjem, pregledavanjem i ispitivanjem ključnih sastavnica postojećih sustava i postupaka. To je uključivalo nasumično uzorkovanje zahtjeva za mjere i slučajeva zadržavanja evidentiranih u sustavu COPIS. Općenito gledajući, odabrane države članice imale su odgovarajuće alate za analizu rizika i obradu zahtjeva za mjere, a provedba carinskih mjera u pogledu robe kojom se povređuju prava intelektualnog vlasništva bila je zadovoljavajuća. Međutim, Sud je ustanovio sljedeća ograničenja u provedbi carinskih provjera:

1. četiri države članice prihvatile su pragove za intervencije koje su nositelji prava unijeli u zahtjeve za mjere, a koji nisu bili navedeni u Uredbi o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva²⁸;
2. postojale su neusklađenosti u pogledu rokova za obavješćivanje za nositelje odobrenja / podnositelje zahtjeva za odluke i deklarante/posjednike robe u tri države članice;
3. dvije države članice nisu upotrebljavale sučelje sustava COPIS-AFIS (CIS+); i
4. države članice razvile su različite prakse i vremenske okvire za izvješćivanje.

93. Neujednačena provedba Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva i ograničenja u provedbi carinskih provjera u pogledu provedbe prava intelektualnog vlasništva u državama članicama utječu na provedbu prava intelektualnog vlasništva u EU-u i na borbu protiv krivotvorenja. Sud smatra da se zaštita prava intelektualnog vlasništva u EU-u razlikuje s obzirom na mjesto uvoza. Stoga postoji rizik da bi prevaranti i krivotvoritelji mogli preusmjeriti trgovinu prema određenim mjestima u EU-u s blažim kontrolama i sankcijama.

Zaključci i preporuke

94. Prema općem zaključku Suda okvir EU-a za zaštitu prava intelektualnog vlasništva u pravilu je pouzdan i čvrst iako i dalje postoje nedostatci. Sud daje preporuke u cilju poboljšanja regulatornog okvira za pravo intelektualnog vlasništva i njegove provedbe.

95. Direktiva o dizajnu za cilj je imala uskladiti pravo država članica o zaštiti dizajna kako bi se stvorio sustav dizajna EU-a. To zahtijeva potpun i ažuriran pravni okvir, kojim se usklađuju odredbe Uredbe i Direktive za dizajne. Međutim, kad je riječ o postupcima podnošenja prijava, ispitivanja i objave, Sud je utvrdio da postoje razlike između sustava za dizajne EU-a i nacionalnih sustava za dizajne. Osim toga, utvrdio je da ne postoji pravni okvir za zaštitu nepoljoprivrednih proizvoda (vidjeti odlomke 26. – 35. te 46. i 47.).

96. Uspostavljen je okvir EU-a za jačanje provedbe prava intelektualnog vlasništva koji dobro funkcionira. Međutim, Sud je utvrdio određene nedostatke u tom okviru i njegovoj provedbi, kao što su mjera u kojoj države članice prihvaćaju pragove za intervencije koji nisu navedeni u Uredbi i ograničenu definiciju malih pošiljki (vidjeti odlomke 76. – 78. te 81. i 92.).

1. preporuka – Potrebno je dopuniti i ažurirati regulatorne okvire EU-a za pravo intelektualnog vlasništva

Komisija bi trebala donijeti zakonodavne prijedloge:

1. za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode; i
2. za proširenje zaštite provedbe žiga EU-a na sva prava intelektualnog vlasništva u EU-u, uvođenje pragova za intervenciju te proširenje definicije malih pošiljki.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2025.

97. Sud je zaključio da ne postoji jasna metodologija za utvrđivanje pristojbi EU-a, što dovodi do razine pristojbi koja za posljedicu ima nakupljanje viškova. Osim toga, Sud je utvrdio nedostatke u zakonodavstvu u pogledu okvira EUIPO-a za upravljanje i odgovornost (vidjeti odlomke 19. – 25. i 36. – 41.).

2. preporuka – Potrebno je ocijeniti mehanizme upravljanja i metodologiju za utvrđivanje pristojbi

Komisija bi u kontekstu svoje evaluacije (na temelju čl. 210 Uredbe o žigu EU-a) učinka, djelotvornosti i učinkovitosti EUIPO-a te njegova načina rada trebala ocijeniti mehanizme upravljanja i nedostatak jasne metodologije za utvrđivanje pristojbi, kako je utvrđeno u ovom izvješću.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2025.

98. Sud smatra da je EUIPO obavio zadaće koje su mu dodijeljene u vezi s upravljanjem žigovima i dizajnima EU-a i njihovim promicanjem. Stoga je znatno doprinio zaštiti žigova i dizajna EU-a (vidjeti odlomak 48.).

99. EUIPO je razvio sustav suradnje s državama članicama kako bi se kroz projekte uključene u sporazume o suradnji promicalo usklađivanje praksi i alata. Međutim, Sud je utvrdio da ne postoje dostatne smjernice u pogledu metodologije za izračun paušalnih iznosa, kao i problem s tekućim troškovima i razlike među državama članicama (vidjeti odlomke 54. – 59.).

3. preporuka – Potrebno je poboljšati sustave financiranja, kontrole i evaluacije

EUIPO bi trebao zajamčiti:

1. pouzdanu metodologiju za izračun paušalnih iznosa;
2. valjano obrazloženje za tekuće troškove javnih baza podataka EU-a za žigove i dizajne EU-a; i
3. poboljšanje sustava evaluacije europskih projekata suradnje.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2023.

100. I dalje postoje problemi povezani s registracijom i kontrolom u pogledu provedbe okvira za oznake zemljopisnog podrijetla. Sud smatra da vrlo dugotrajan postupak odobrenja oznake zemljopisnog podrijetla predstavlja nepotrebnu prepreku za proizvođače koji je žele registrirati. Štoviše, različito postupanje s proizvođačima proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla u različitim državama članicama dovodi do toga da neki proizvođači imaju veće troškove i obveze usklađivanja od drugih (vidjeti poglavlja 60. – 68.).

4. preporuka – Potrebno je poboljšati sustave oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a

Komisija bi trebala pravodobno analizirati i registrirati prijave za oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčiti državama članicama službene smjernice za kontrolu oznake zemljopisnog podrijetla.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2025.

101. Neujednačena provedba Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva i ograničenja u provedbi carinskih provjera u pogledu prava intelektualnog vlasništva u državama članicama negativno utječu na provedbu prava intelektualnog vlasništva i na borbu protiv krivotvorenja. Sud smatra da se zaštita prava intelektualnog vlasništva u EU-u razlikuje s obzirom na mjesto uvoza te da u EU-u postoje različite prakse u pogledu uništenja krivotvorene robe. To je bio slučaj s malim pošiljkama i opasnim proizvodima (vidjeti odlomke 72., 74., 79. – 84. i 88. – 93.).

5. preporuka – Potrebno je poboljšati okvir za provedbu prava intelektualnog vlasništva

Komisija bi trebala:

1. donijeti strategiju kontrole na temelju upravljanja rizikom povezanim s pravima intelektualnog vlasništva;
2. bolje pratiti provedbu Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva i carinsku provedbu u državama članicama; i
3. standardizirati aktivnosti izvješćivanja.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2023.

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Europskog revizorskog suda Mihails Kozlovs, u Luxembourgu 15. ožujka 2022.

Prilozi

Prilog I. — temelji prava intelektualnog vlasništva

Međunarodni okvir

• Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883.),
• Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1886.),
• Opća deklaracija o ljudskim pravima, članak 27. stavak 2.,
• Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva.

Okvir Europske unije

• Povelja Europske unije o temeljnim pravima, članak 17. stavak 2.

Regulatorni okvir EU-a za žigove

• Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije,
• Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima,
• Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/625 оd 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća o žigu Europske unije i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430,
• Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/626 оd 5. ožujka 2018. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća o žigu Europske unije i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1431,
• Odluka predsjedništva žalbenih vijeća, od 27. veljače 2020. o poslovniku za vođenje postupaka pred žalbenim vijećima,
• Nicanski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga u svrhu registriranja žigova.

Regulatorni okvir EU-a za dizajne

• Uredba Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice,
• Direktiva 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna,
• Uredba Komisije (EZ) br. 2245/2002 od 21. listopada 2002. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 o dizajnu Zajednice,
• Uredba Komisije (EZ) br. 2246/2002 od 16. prosinca 2002. o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) za registraciju dizajna Zajednice.

Regulatorni okvir EU-a za oznake zemljopisnog podrijetla

• Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode,
• Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 992/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007,
• Uredba (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008,
• Uredba (EU) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91,
• Delegirana Uredba Komisije (EU) br. 664/2014 оd 18. prosinca 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na utvrđivanje simbola Unije za zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete i s obzirom na određena pravila o podrijetlu, određena pravila postupka i određena dodatna prijelazna pravila,
• Provedbena uredba Komisije (EU) br. 668/2014 оd 13. lipnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode,
• Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/33 od 17. listopada 2018. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za zaštitu oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza u sektoru vina, postupka podnošenja prigovora, ograničenja upotrebe, izmjena specifikacija proizvoda, poništenja zaštite te označivanja i prezentiranja,
• Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/34 оd 17. listopada 2018. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za zaštitu oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza u sektoru vina, postupka podnošenja prigovora, izmjena specifikacija proizvoda, registra zaštićenih naziva, poništenja zaštite i upotrebe simbola te Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu odgovarajućeg sustava provjera,
• Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1235 оd 12. svibnja 2021. o dopuni Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća pravilima koja se odnose na zahtjeve za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića, izmjene specifikacije proizvoda, poništenje registracije i registar,
• Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/1236 оd 12. svibnja 2021. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića, postupka prigovora, izmjena specifikacije proizvoda, poništenja registracije, upotrebe simbola i kontrole,
• Provedbena Uredba Komisije (EU) 2020/198 оd 13. veljače 2020. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uspostave registra oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih u sektoru aromatiziranih proizvoda od vina i u pogledu navođenja postojećih oznaka zemljopisnog podrijetla u tom registru.

Okvir EU-a za provedbu prava intelektualnog vlasništva

• Uredba (EU) br 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003,
• Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1352/2013 оd 4. prosinca 2013. o uspostavi obrazaca utvrđenih Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva,
• Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (preinačena),
• Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva,
• Uredba (EU) br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena Uredba Bruxelles I),
• Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I),
• Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II),
• Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini),
• Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva Tekst značajan za EGP,
• Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja (Uredba o službenim kontrolama).

Prilog II. — Nacionalno zakonodavstvo kojim se prenosi Direktiva o žigovima.

Prilog III. — Žigovi: Administrativni rokovi država članica.

Prilog IV. — Nacionalno zakonodavstvo kojim se prenosi Direktiva o dizajnu EU-a

Prilog V. — Dizajni: Administrativni rokovi država članica

Prilog VI. — Dizajni država članica – Pristojbe i struktura pristojbi (1. siječnja 2021.)

Prilog VII. — Kriteriji koje EUIPO upotrebljava za izračun paušalnih iznosa

Promidžbene aktivnosti. Metoda se temelji na pristupu „jedan po jedan nacionalni ured za intelektualno vlasništvo” upućivanjem na potvrđene podatke ili podatke koji se mogu provjeriti revizijom, a odnose se na provedbu aktivnosti koje je nacionalni ured za intelektualno vlasništvo proveo 2018. Izračunan je prosječni iznos, uzimajući u obzir ukupni iznos izvršen po kategoriji i broj aktivnosti po kategoriji koje su provedene 2018. Utvrđene su tri kategorije: 1. Pružanje informacija i savjeta; 2. Događanja u svrhu širenja informacija; i 3. Aktivnosti promatračnice: aktivnosti informiranja i provedbe / događanja u svrhu informiranja i provedbe.

Dnevni iznosi. Metoda se temelji na iznosima koje svaki nacionalni ured za intelektualno vlasništvo osigurava za namirenje rada povezanog s provedbom projekata, aktivnostima i sudjelovanjem radnih skupina u sporazumima o suradnji iz 2019. Izračunan je prosječni iznos po nacionalnom uredu za intelektualno vlasništvo, uzimajući u obzir sve iznose svih profila internog osoblja koje osigurava svaki nacionalni ured za intelektualno vlasništvo.

Radni dani po osobi po aktivnostima. Metoda se koristi procjenom potrebnog rada prema stupnju složenosti svake aktivnosti i dostupnim povijesnim podatcima o prošlogodišnjem učinku. Potreban rad obuhvaća: 1. Sudjelovanje nacionalnih ureda za intelektualno vlasništvo u radnim skupinama – devet dana po osobi; 2. Projekt suradničke mreže – jezična provjera – 36 dana po osobi; 3. Održavanje zajedničkih praksi – 30 dana po osobi; 4. Projekt promatračnice koji se odnosi na sudsku praksu – 20 dana po osobi.

Prilog VIII. — Registracije oznaka zemljopisnog podrijetla Popratni dokumenti uz prijavu

Svaka država članica uspostavila je vlastiti postupak takve provjere, a koraci i postupci razlikuju se među državama članicama. Osim toga, svaka država članica odlučuje o naplaćivanju pristojbe za registraciju i postupke kontrole, pri čemu ne postoji usklađen pristup na razini EU-a. Komisija je s pomoću raznih zakonodavnih akata uspostavila usklađena pravila o postupcima povezanima s oznakom zemljopisnog podrijetla, odnosno postupcima, obliku i prezentaciji prigovora na oznaku zemljopisnog podrijetla, zahtjeva za izmjenu i poništenja već registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla. Nacionalna tijela Komisiji podnose prijave za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla, uz sljedeću popratnu dokumentaciju:

1. izjave države članice u pogledu uvjeta relevantnog sustava;
2. pojedinosti o svim prihvatljivim izjavama prigovora zaprimljenima tijekom nacionalne faze prigovora;
3. pojedinosti o svakoj privremenoj nacionalnoj zaštiti;
4. informacije o svakom nacionalnom sudskom postupku koji može utjecati na postupak registracije (vino i jaka alkoholna pića – „pravilo Piadina”); i
5. informacije o nadležnom tijelu te, ako je moguće, o nadzornom tijelu.

Prilog IX. — Oznaka zemljopisnog podrijetla. Postupak odobrenja na razini Komisije

1. Nakon zaprimanja zahtjeva Komisija:
   
   
   • razmatra zahtjev u skladu s člankom 50. Uredbe (EU) br. 1151/2012, za poljoprivredne i prehrambene proizvode; člankom 10. Delegirane uredbe (EU) 2019/33, za proizvode u sektoru vina; člankom 26. Uredbe (EU) 2019/787, za jaka alkoholna pića i člankom 14. Uredbe (EU) 251/2014, za aromatizirana vina, kako bi ocijenila udovoljava li zahtjev regulatornim zahtjevima;
   • prema potrebi, u roku od šest mjeseci od datuma zaprimanja prijave od države članice koja prijavu podnosi traže se pojašnjenja (rok se produljuje ako postoji potreba za dodatnim pojašnjenjima);
   • ako je rezultat razmatranja pozitivan, prijava se prvi put objavljuje u seriji C Službenog lista Europske Unije, čime se zainteresiranim stranama izvan države članice koja prijavu podnosi omogućuje podnošenje prigovora u roku od dva mjeseca u slučaju sektora vina i aromatiziranih vina te u roku od tri mjeseca u slučaju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i jakih alkoholnih pića (uz dodatna dva mjeseca za podnošenje obrazložene izjave prigovora);
   • ako zaprimljeni prigovori nisu prihvatljivi ili su naknadno povučeni, odnosno ako prigovori nisu zaprimljeni, oznaka zemljopisnog podrijetla registrira se u okviru Uredbe koja se objavljuje u seriji L Službenog lista Europske unije;
   • ako je rezultat razmatranja negativan, Komisija donosi odluku o odbijanju (članak 52. stavak 1. Uredbe 1151/2012, članak 97. stavak 4. Uredbe br. 1308/2013, članak 30. stavak 1. Uredbe 2019/787). Nadležan odbor mora glasovati o takvoj odluci.
2. U slučaju zaprimanja prihvatljivih prigovora, pokreće se postupak sporazumnog rješavanja spora između podnositelja prijave i podnositelja prigovora (tri mjeseca za rasprave, uz moguće produljenje od tri mjeseca), koji rezultira sljedećim mogućnostima:
   
   
   • ako su strane postigle dogovor kojim se ne mijenja sadržaj prijave, obavlja se registracija oznake zemljopisnog podrijetla;
   • ako je postignut dogovor kojim se mijenja sadržaj prijave, ponovno se obavlja postupak razmatranja;
   • ako nije postignut dogovor, Komisija je dužna donijeti konačnu odluku, pozitivnu ili negativnu, te podnosi Provedbenu uredbu na odobrenje Odboru za kvalitetu, koji se sastoji od država članica.
3. Kako bi se izbjeglo da analizu provode i nadležna tijela u državama članicama i Komisija, potonja razmatra zaprimljene prijave kako bi se zajamčilo da se poštuje pravo Unije, da nema očitih pogrešaka te da su uzeti u obzir i interesi dionika izvan države članice podnošenja prijave. U praksi Komisija pregledava samo jedinstveni dokument (koji uključuje sažetak specifikacija i tehničkih karakteristika proizvoda).
4. Jedinstveni je dokument dokument koji se u slučaju odobrenja objavljuje u Službenom listu Europske unije. Ako Komisija utvrdi nedosljednosti, pogreške ili nejasan tekst, državi članici koja podnosi prijavu šalje se e-poruka. Objavljeni jedinstveni dokument prevodi se na sve službene jezike EU-a. Specifikacije proizvoda (s detaljnim opisom svi tehničkih postupaka povezanih s proizvodnjom) koje šalju podnositelji prijave sastavljaju se na nacionalnom jeziku podnositelja prijave.

Prilog X. — Oznaka zemljopisnog podrijetla, prijave u razdoblju 2017. – 2020.

1. U razdoblju 2017. – 2020. Komisija je zaprimila 211 prijava za registraciju proizvoda zaštićenih oznakom zemljopisnog podrijetla u EU-u. Komisija je tijekom predmetnog razdoblja registrirala 57 proizvoda koji nose oznaku zemljopisnog podrijetla i objavila 18 prigovora. Preostalih 136 zahtjeva (64 %) nalazilo se u različitim fazama analize. Analiza 57 registriranih prijava trajala je između 9 i 49 mjeseci, pri čemu je Komisija kašnjenja pripisivala potrebi za prevođenjem dokumenata, IT pitanjima i smanjenju broja osoblja.

   

   Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

2. Sud je odabrao 22 prijave za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla EU-a u državama članicama koje je posjetio, od kojih je 14 podneseno Komisiji, a ostatak su analizirala nacionalna tijela. Komisija je odobrila sedam prijava, pri čemu je analiza trajala između 16 i 48 mjeseci nakon podnošenja. Ukupno razdoblje analize za sedam odobrenih prijava (uključujući početno nacionalno razmatranje) trajalo je između 20 i 56 mjeseci. U slučaju dviju prijava od njih sveukupno 14 Komisija nije poštovala početni rok od šest mjeseci²⁹ za analizu i postavljanje pitanja državama članicama koje podnose prijave, čime se potencijalno produljio postupak registracije oznaka zemljopisnog podrijetla.

   

   Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

3. Sud je odabrao 22 zahtjeva za izmjenu prethodno registrirane oznake zemljopisnog podrijetla EU-a u državama članicama koje je posjetio, od kojih je 18 podneseno Komisiji, a ostatak su analizirala nacionalna tijela. Komisija je odobrila 11 zahtjeva, pri čemu je analiza trajala od tri do 48 mjeseci nakon podnošenja. Ukupno razdoblje analize za 11 odobrenih zahtjeva (uključujući nacionalno razmatranje) trajalo je između šest i 60 mjeseci. Za pet od 18 zahtjeva Komisija nije poštovala početni rok od šest mjeseci za analizu i pitanja za države članice koje podnose zahtjeve, čime se potencijalno produljio postupak registracije oznaka zemljopisnog podrijetla.

Pokrate i skraćeni nazivi

AFIS: OLAF-ov informacijski sustav za borbu protiv prijevara

COPIS: Informacijski sustav protiv krivotvorenja i piratstva koji se upotrebljava u cijelom EU-u

DG SANTE: Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane

EUIPO: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

EUROPOL: Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva

GU AGRI: Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj

GU GROW: Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike

GU TAXUD: Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju

HIPO: mađarski Ured za intelektualno vlasništvo

INPI: francuski Nacionalni institut za industrijsko vlasništvo

MSP: mala i srednja poduzeća

OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

OLAF: Europski ured za borbu protiv prijevara

OSIM: rumunjski Državni zavod za izume i žigove

Pokazatelji SMART: specifični, mjerljivi, dostižni, relevantni i vremenski ograničeni pokazatelji

SPB: litvanski Državni ured za patente

UFEU: Ugovor o funkcioniranju Europske unije

WTO: Svjetska trgovinska organizacija

Pojmovnik

Deklarant: osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije ime se takva deklaracija podnosi.

Dizajn: izgled proizvoda koji proizlazi iz njegovih ukrasnih ili estetskih aspekata koji se mogu sastojati od trodimenzionalnih značajki (oblik ili površina) ili od dvodimenzionalnih značajki (uzorci, linije ili boje).

ISO 10002: smjernice za postupak rješavanja pritužbi povezanih s proizvodima i uslugama u okviru organizacije, uključujući planiranje, dizajn, razvoj, rad, održavanje i poboljšanje.

ISO 9001: norma koja se temelji na nizu načela upravljanja kvalitetom, uključujući snažnu usmjerenost na kupce, motivaciju i sudjelovanje najvišeg rukovodstva, procesni pristup i kontinuirano poboljšanje.

Klauzula o popravku: ima za cilj ograničiti zaštitu rezervnih dijelova koji se upotrebljavaju za popravak proizvoda. Svrha je spriječiti stvaranje ograničenih tržišta na kojima postoji ograničen broj konkurentnih dobavljača (npr. automobili). Liberalizacija upotrebe rezervnih dijelova trebala bi omogućiti više konkurencije na poslijeprodajnom tržištu, uz prednost većeg izbora i nižih cijena za potrošače.

Mala pošiljka: poštanska pošiljka ili pošiljka brze pošte koja sadrži tri jedinice ili manje ili koja ima bruto težinu manju od dva kilograma.

Nositelj prava: nositelj prava intelektualnog vlasništva, osoba ovlaštena za korištenje intelektualnim vlasništvom ili ovlašteni predstavnik jednoga ili drugoga.

OBI: grčka Organizacija za industrijsko vlasništvo

Oznake zemljopisnog podrijetla: oznaka koja se može koristiti samo ako proizvod potječe iz određenog mjesta, ima određena obilježja i udovoljava utvrđenim kriterijima kvalitete.

Patent: pravni naslov koji se može dodijeliti svakom tehničkom izumu koji je nov, predstavlja „inovativan korak” i može se primijeniti u industriji.

Piratstvo: neovlašteno kopiranje ili korištenje djela zaštićenih pravima intelektualnog vlasništva.

Prag za intervenciju: prag koji nositelji prava zahtijevaju za ograničavanje mjera carinske provedbe prava na količine krivotvorene robe iznad određene razine.

Razred: formalna kategorija kojom se definiraju roba i/ili usluge.

Žig: znak ili simbol koji se koristi za razlikovanje proizvoda ili usluga pojedinog subjekta i koji se može registrirati u svrhu zaštite.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61056

Odgovori EUIPO-a

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61056

Kronološki prikaz

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61056

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Mihails Kozlovs i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodila članica Suda Ildikó Gáll-Pelcz, a potporu su joj pružali voditeljica njezina ureda Claudia Kinga Bara, ataše u njezinu uredu Zsolt Varga, rukovoditelj John Sweeney, voditelj radnog zadatka Benny Fransen te revizori Dan Danielescu, Joaquin Hernandez Fernandez, Carlos Soler Ruiz i Esther Torrente Heras. Potporu u grafičkom dizajnu pružala je Giuliana Lucchese.

Bilješke

¹ Definicija prava intelektualnog vlasništva, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo.

² „Status Report on IPR Infringement”, lipanj 2020., Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

³ „Viral marketing – Counterfeits, substandard goods and intellectual property crime in the COVID-19 pandemic”, 17. travnja 2020., Europol.

⁴ Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45. – 86.).

⁵ Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 181, 29.6.2013., str. 15. – 34.).

⁶ Zaključci Vijeća o Carinskom akcijskom planu EU-a za borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva za razdoblje od 2018. do 2022., (SL C 24, 21.1.2019., str. 3.).

⁷ Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva.

⁸ Uvodna izjava 9., Direktiva o žigovima.

⁹ Rok je bio 14. siječnja 2019.

¹⁰ Članak 70. stavak 4.

¹¹ Članak 176. stavak 2. Uredbe o žigu EU-a.

¹² Članci 153.,157. i 171. Uredbe o žigu Europske unije.

¹³ Vidjeti članke 153., 157., 172. i 176. Uredbe o žigu EU-a.

¹⁴ Odluka BC-19.-07.

¹⁵ Vidjeti, među ostalim, mišljenja Suda br. 3/2015 i br. 2/2018 te dokument Suda iz 2014. „Nedostatci, preklapanja i izazovi: panoramski pregled mehanizama odgovornosti i javne revizije EU-a”.

¹⁶ Služba Europskog parlamenta za istraživanja (2018.):„EU agencies, Common Approach and Parliamentary Scrutiny”studija, stranica 8.

¹⁷ IFAC-CIPFA (2014.): „International framework: good governance in the public sector”, str. 24.

¹⁸ Uvodne izjave 3. i 4.

¹⁹ Uredbom Komisije br. 2246/2002 uzima se u obzir samo prvi kriterij.

²⁰ Mišljenje br. 1/2019.

²¹ Članak 172. stavak 4. Uredbe o žigu Europske unije.

²² Izvješće Komisije o provedbi Uredbe Vijeća (EU) br. 608/2013.

²³ Uvodna izjava 10. Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

²⁴ COM(2017) 708 final.

²⁵ Obavijest Komisije 2016/C 244/03.

²⁶ Uredba (EU) 2015/2424 i Direktiva (EU) 2015/2436.

²⁷ Uredba (EU) br. 608/2013 o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva.

²⁸ Uredbom (EU) br. 608/2013 ne predviđa se mogućnost ograničavanja carinske provedbe konkretnog prava intelektualnog vlasništva na temelju količine robe kojom se povređuje pravo intelektualnog vlasništva, a koju je zadržala carina.

²⁹ Članak 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2022

PDF	ISBN 978-92-847-7652-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/691749	QJ-AB-22-004-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-7632-0	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/611791	QJ-AB-22-004-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2022.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja utvrđena je u Odluci Suda br. 6. – 201.9 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). Stoga je opće pravilo da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače eventualne promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj Suda ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je zatražiti dodatno dopuštenje.

U slučaju dobivanja takvog dopuštenja njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje se po potrebi mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava:

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Upotreba logotipa Suda

Logotip Suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: https://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (https://data.europa.eu/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.