Tematsko izvješće
BR.08 2017.

Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore

O izvješću:U ovom se izvješću ispituje djelotvornost sustava EU-a za kontrolu u području ribarstva, jednog od ključnih čimbenika jamčenja dugoročne održivosti ribljih stokova i sektora ribarstva. Utvrdili smo da države članice još nisu provodile sve propisane oblike kontrole te da je potrebno ažurirati sustav kontrole. Postojali su nedostatci u pogledu postupaka provjeravanja točnosti kapaciteta flota, kontrole nad malim plovilima, pouzdanosti prijavljenih podataka o ulovu te jednakog postupanja prema ribolovnim subjektima pri primjeni sankcija. Sud je iznio niz preporuka Europskoj komisiji i državama članicama u svrhu poboljšanja kontrole u području ribarstva.

Ova publikacija dostupna je na 23 jezika i u sljedećem formatu:
HTML PDF EPUB PRINT
html logo PDF Special Report EPUB Special Report Paper Special Report

Sažetak

I

Svrha je zajedničke ribarstvene politike (ZRP) jamčiti dugoročnu održivost ribljih stokova i sektora ribarstva. Mnogi se riblji stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju te su stoga potrebni trajni napori da se ribarstvom upravlja na djelotvoran način. Zajednička ribarstvena politika stoga uključuje mjere ograničavanja kapaciteta ribarske flote i upravljanja ribarstvom ograničavanjem ulova (kao što je uvođenje kvota) i ribolovnih aktivnosti (kao što su ograničenja ribolovnog napora ili tehnička pravila za određene oblike ribolova). Uspjeh zajedničke ribarstvene politike ovisi o izradi i uspostavi djelotvornog sustava kontrole. Posljednja reforma sustava kontrole za zajedničku ribarstvenu politiku provedena je 2009. godine kako bi se otklonili tadašnji ozbiljni nedostatci koji su istaknuti u tematskom izvješću Suda br. 7/2007.

II

Cilj naše revizije bio je odgovoriti na pitanje: „Postoji li djelotvoran sustav kontrole u području ribarstva na razini EU-a?”.

III

Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak, utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju, Europska unija još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u području ribarstva kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice još uvijek nisu u potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva te je potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama članicama omogućila djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.

IV

Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka o kapacitetu svojih flota i informacija o plovilima upisanih u registar flote. Iako se Uredbom o uspostavi sustava kontrole posebno propisuju pravila o provjeri snage motora na temelju dokumentacije i fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da četiri države članice koje smo posjetili nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da dvije od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. Povrh toga, utvrdili smo znatan broj nepodudaranja između podataka o plovilima upisanih u registar flote i podataka sadržanih u pratećim dokumentima.

V

Općenito gledajući, utvrdili smo da su ispitane države članice prikladno provodile mjere upravljanja ribarstvom. Sustavi praćenja plovila država članica (VMS) temelje se na satelitskoj tehnologiji praćenja te se njima pružaju informacije koje su izrazito važne za praćenje ribolovnih aktivnosti i kontrolu nad njima. Međutim, zbog primjene pravila iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja plovila, što narušava djelotvornost upravljanja ribarstvom za određene oblike ribolova i određene vrste ribe.

VI

Države članice koje smo posjetili dobro su upravljale primjenom ribolovnih kvota koje su im dodijeljene. Međutim, kada su tijela država članica dopustila organizacijama proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu uvijek znala koji su se kriteriji primijenili na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, a samim time i procijeniti mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne korektivne mjere. Nadalje, takvim se nedostatkom transparentnosti povećava rizik od davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih. Bilo je teško pratiti sukladnost s mjerama upravljanja ribarstvom, posebno za plovila koja nisu povezana sa satelitskim sustavom praćenja plovila. Međutim, uočili smo i dobre primjere iz prakse u slučajevima u kojima su stručne ribolovne organizacije od svojih članova zahtijevale da uz mjere propisane u okviru zajedničke ribarstvene politike primjenjuju i dodatne, usredotočenije mjere očuvanja.

VII

Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni i često pogrešno uneseni u baze podataka država članica. Postojale su znatne razlike između prijavljenih iskrcaja i naknadnih evidencija o prvoj prodaji. Dvije od četiri posjećene države članice nisu dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima koje su plovila koja plove pod zastavom jedne države članice obavljala u nekoj drugoj državi članici. Procesi potvrđivanja podataka u državama članicama bili su nedostatni. Nadalje, postojale su znatne razlike između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili dostupni Komisiji. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, Uredbom se ne propisuje i dostavljanje izvješća s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu, čime se onemogućuje detaljna analiza aktivnosti europske flote.

VIII

Općenito gledajući, države članice koje smo posjetili dobro su planirale i obavljale inspekcijske preglede u području ribarstva. Međutim, inspektori nisu imali pristup informacijama o plovilima u stvarnom vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih pregleda. Države članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na slučajeve u kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća. Rezultati inspekcija nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka. Utvrdili smo i da primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući učinak. Bodovni sustav, jedna od glavnih novosti uvedenih važećom Uredbom o uspostavi sustava kontrole kojom se namjerava zajamčiti jednako postupanje prema ribarskim subjektima, primjenjivao se na vrlo različite načine u državama članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice. U konačnici, trenutačno ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje primjene bodovnog sustava, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama.

IX

Iznosimo niz preporuka Komisiji i državama članicama, s ciljem poboljšanja pouzdanosti informacija o ribarskim flotama, praćenja mjera upravljanja ribarstvom, pouzdanosti podataka o ribarstvu te inspekcijskih pregleda i sankcija.

Uvod

Zajednička ribarstvena politika

01

Glavni je cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP), koja je posljednji put izmijenjena 2013. godine, zajamčiti dugoročnu gospodarsku i socijalnu održivost sektora ribarstva i akvakulture, kao i njihovu održivost u pogledu okoliša. Ostvarenje tog cilja predstavlja određeni izazov jer su kroz povijest neki riblji stokovi u Europskoj uniji smanjeni zbog prelova. Stoga se zajedničkom ribarstvenom politikom nastoji smanjiti opterećenje na riblje stokove zauzimanjem predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom2 i ograničavanjem ulova na temelju najboljih znanstvenih savjeta u pogledu resursa. Njome se nastoji i uskladiti kapacitete flote s raspoloživim ribolovnim resursima. Iz tog je razloga EU uspostavio gornju granicu kapaciteta europske flote koja bi se s vremenom trebala uskladiti s raspoloživim ribolovnim mogućnostima (vidi okvir 1.) i mjerama za upravljanje ribarstvom, kako bi se zajamčila održivost sektora ribarstva.

Okvir 1.

Usklađivanje kapaciteta flote s ribolovnim mogućnostima

EU nastoji uspostaviti dugotrajnu ravnotežu između kapaciteta ribarske flote i ribolovnih mogućnosti. U okviru zajedničke ribarstvene politike utvrđene su gornje granice kapaciteta ribarske flote za svaku državu članicu, kako u pogledu snage motora (u kilovatima (kW)) tako i pogledu bruto tonaže (BT). Nova ribarska plovila mogu pristupiti floti tek nakon što je istovjetni kapacitet flote (u kilovatima i bruto tonaži) istupio iz flote. Države članice informacije o flotama pohranjuju u svoje registre flote.

U okviru zajedničke ribarstvene politike države članice moraju s vremenom uspostaviti mjere prilagodbe ribolovnog kapaciteta svojih flota svojim ribolovnim mogućnostima. Povlastice za ribolov, s podatcima o kapacitetu i ribolovnom alatu, jedan su od najvažnijih instrumenata za upravljanje kapacitetom. U slučaju da u određenom segmentu flote postoji prekomjeran kapacitet, države članice moraju provesti akcijski plan za vraćanje kapaciteta na odgovarajuću razinu.

Države članice svake godine izvješćuju o svojim naporima uloženima u postizanje ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. Ta se izvješća temelje na nizu bioloških i gospodarskih pokazatelja po plovilu koje je uspostavila Komisija. Ona se šalju Komisiji te ih pregledava Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo. Komisija svake godine sastavlja sažeto izvješće za Europski parlament i Vijeće nakon razmatranja izvješća država članica i analize Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo.

02

Međutim, najnovija znanstvena saznanja pokazuju da se, unatoč nekim poboljšanjima, mnogi stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju, posebice oni u Sredozemnom i Crnom moru. Na slici 1. prikazuje se stanje različitih ribljih stokova po morskim bazenima.

Slika 1.

Stanje procijenjenih ribljih stokova u regionalnim morima u Europi, u odnosu na dobro stanje okoliša1

1 Dobro stanje okoliša znači da se različitim oblicima iskorištavanja morskih resursa poštuje razina održivosti, čime se jamči daljnje iskorištavanje u budućnosti.

Izvor: internetske stranice Europske agencije za okoliš (podatke je dostavilo Međunarodno vijeće za istraživanje mora u sjeveroistočnom Atlantiku i Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo u Sredozemnom i Crnom moru), ažurirani podatci iz 2016.

03

Mjere upravljanja koje je usvojila Europska unija mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije (vidi okvir 2.):

  • mjere kontrole nad proizvodnjom, koje se uglavnom sastoje od ograničavanja količine ulova za određeni oblik ribolova, posebice u obliku ukupnog dopuštenog ulova (TAC) i kvota
  • mjere kontrole nad resursima, koje se odnose na iskorištena ribolovna sredstva i uključuju pravila o aktivnostima flote, kao što su ograničenja pristupa ribarskih plovila određenim vodama, kontrola nad ribolovnim naporom u svrhu reguliranja ribolovnog kapaciteta i uporabe plovila, kao i tehničke mjere kojima se uređuje uporaba ribolovnog alata te razdoblja i zemljopisna područja u kojima je ribolov dopušten.

Okvir 2.

Glavne mjere upravljanja ribarstvom u EU-u

1. Mjere kontrole nad proizvodnjom

Ukupni dopušteni ulov i kvote

Ukupni dopušteni ulov ribe ili ribolovne mogućnosti (izražene u tonama ili brojkama) najveće su količine koje se mogu uloviti određenim oblikom ribolova, u određenom području i određenom razdoblju. U EU-u ukupni dopušteni ulov utvrđuje se za komercijalno najvažnije riblje stokove. Komisija svake godine (svake dvije godine za dubokomorske stokove) sastavlja prijedloge na temelju znanstvenih savjeta savjetodavnih tijela. Ta tijela mogu uključivati nacionalne istraživačke institute, Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo i Međunarodno vijeće za istraživanje mora. Za riblje stokove koji se dijele ili se njima upravlja zajedno sa zemljama izvan EU-a, o ukupnom dopuštenom ulovu odlučuje se u suradnji s tim zemljama.

O prijedlozima ukupnog dopuštenog ulova raspravlja nekoliko odbora te se o njima zatim raspravlja u Vijeću ministara ribarstva na zasjedanju Vijeća za ribarstvo svakog prosinca. Vijeće ministara svake godine donosi odluku o ukupnom dopuštenom ulovu za sljedeću godinu za svaku ribolovnu vrstu i područje, koja nije uvijek u skladu s prijedlozima Komisije.

Ukupni dopušteni ulov dijeli se na nacionalne kvote prema ljestvici utvrđenoj 1983. godine koja se otad ažurirala s pristupanjem novih država članica Europskoj uniji. Međutim, kvote se mogu razmjenjivati među državama članicama tijekom godine. Kako bi se ograničila ribolovna razdoblja, uporaba određenog ribolovnog alata ili pristup određenim ribolovnim područjima, kvote se mogu primjenjivati usporedno s dodatnim mjerama.

2. Mjere kontrole nad resursima

Provjera veličine oka mrežnog tega ribarskih mreža

Izvor: Europski revizorski sud.

Ribolovni napor

Ribolovnim naporom upravlja se kombiniranjem ograničenja kapaciteta flote i vremena koje flota može provesti na moru. EU definira ribolovni napor kao umnožak kapaciteta flote [tonaža (BT) i snaga motora (kW)] i broja dana provedenih na moru. Pristupi su prilagođeni svakom obliku ribolova, vodeći računa o vrsti ribolovnog alata i glavnim ulovljenim vrstama. Ograničenje ribolovnog napora obično se primjenjuje uz ukupni dopušteni ulov. Primjeri ograničenja ribolovnog napora mogu se pronaći u planu upravljanja stokovima lista i iverka u Sjevernom moru, u pravilima o ribolovu u zapadnim vodama ili u planovima upravljanja za Sredozemno more.

Tehničke mjere

Tehničke mjere skup su pravila kojima se uređuje uporaba alata te područja i razdoblja u kojima ribari smiju loviti ribu. Uključuju tehnički opis izrade i uporabe ribolovnog alata, minimalnu veličinu oka mrežnog tega, zahtjeve u pogledu selektivnog ribolovnog alata za smanjenje usputnog ulova (u slučaju slučajnog ulova ili ulova neželjene ribe) i zatvorena ribolovna područja i sezone.

Za provedbu, praćenje i izvršavanje tih mjera upravljanja ribarstvom, države članice mogu se koristiti instrumentima poput povlastica i odobrenja za ribolov, registara flote, sustava praćenja plovila (VMS) i centara za praćenje ribolova (vidi pojmovnik), informacija o ulovu i iskrcaju za plovila koja plove pod njihovom zastavom, inspekcijskih aktivnosti i, prema potrebi, sankcija.

Sustav kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike

04

Kako bi se u okviru zajedničke ribarstvene politike zajamčila održivost ribljih stokova i sektora ribarstva, prijeko je potreban djelotvoran sustav kontrole nad flotom i mjerama upravljanja ribarstvom u okviru ZRP-a. To uključuje kontrolu nad kapacitetom i aktivnostima flote, sukladnošću s mjerama upravljanja te mjerama izvršenja u slučaju otkrivanja prekršaja, a po potrebi i nad sankcijama. Nadalje, potreban je okvir za jamčenje pouzdanosti podataka o floti i ulovu, kako bi se omogućilo poduzimanje prikladnih mjera upravljanja ribarstvom i potkrijepila znanstvena izvješća.

05

Iako se ZRP primjenjuje od 1970-ih godina, prvi sustavi kontrole uspostavljeni su 1990-ih. Međutim, oni nisu bili dovoljni za jamčenje sukladnosti sa ZRP-om. Sud je o tim problemima već izvijestio 2007. godine3. Nakon objave našeg izvješća 2009. godine4 usvojene su znatne reforme sustava kontrole u okviru ZRP-a u obliku Uredbe Vijeća o uspostavi sustava kontrole i 2011. godine u obliku provedbenih pravila Komisije.

06

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice odgovorne su za kontrolu i moraju dodijeliti odgovarajuće resurse i utvrditi potrebne strukture za obavljanje kontrole u čitavom proizvodnom lancu. Propisane su posebne obveze u vezi s kontrolom nad ribarskom flotom, sukladnošću s mjerama upravljanja, izvješćivanjem, inspekcijskim pregledima i sankcijama. Ključni alati za upravljanje flotom uključuju registar flote (koji sadržava sve podatke o značajkama ribarskih plovila, povlasticama za ribolov, odobrenjima za ribolov i sl.) i satelitske sustave praćenja položaja plovila.

07

Obveza izvješćivanja o plovilima ovisi o veličini plovila te tako, primjerice, ta obveza ne postoji za plovila ispod 10 metara duljine, dok za veća plovila postoji obveza elektroničkog izvješćivanja (za dodatne informacije vidi prilog I.). Sastav flote EU-a prikazan je na slici 2.

  • Plovila ispod 10 metara duljine nisu obvezna voditi evidenciju o svojim ribolovnim aktivnostima
  • Plovila između 10 i 12 metara duljine obvezna su dostavljati informacije o ulovu i iskrcaju u papirnatom obliku
  • Plovila dulja od 12 metara obvezna su dostavljati informacije o ulovu i iskrcaju u elektroničkom obliku. Međutim, plovila između 12 i 15 metara duljine mogu se osloboditi obveze elektroničkog izvješćivanja.

Slika 2.

Sastav flote EU-a prema kategoriji duljine

Izvor: Europski registar flote (84 280 ribarskih plovila na dan 31. 12. 2015.).

08

Sustav kontrole trebao bi se provoditi s pomoću nadzornih i inspekcijskih aktivnosti. U slučaju nesukladnosti, Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice moraju primijeniti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije. Svaka država članica odlučuje o tome koje će sankcije primijeniti, u skladu s načelom supsidijarnosti. Kako bi se zajamčilo da pravedno primjenjuju sankcije, od 2012. godine države članice obvezne su uvesti sustav kaznenih bodova za ovlaštenike povlastica za ribolov i zapovjednike ribarskih plovila. Ti se bodovi primjenjuju u slučaju teških povreda pravila na snazi koja se odnose na primjenu zajedničke ribarstvene politike. U slučaju otkrivanja višestrukih teških prekršaja, zbrojeni bodovi mogu dovesti do privremenog, ili u krajnjem slučaju, trajnog ukidanja povlastice za ribolov, kao i do neispunjavanja uvjeta za financiranje sredstvima iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.

Uloga Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva

09

Komisija prati na koji način države članice sveukupno provode ZRP. Države članice dostavljaju joj relevantne podatke o ulovu, primjeni kvota, ribolovnom naporu i kapacitetu ribarske flote. Komisija također može provoditi revizije i inspekcijske preglede te sudjelovati u nacionalnim inspekcijskim pregledima.

10

Kada Komisija smatra da nacionalne vlasti ne provode pravila u području ribarstva na pravilan način, prvo pokušava riješiti probleme savjetovanjem. Može obustaviti ribolov dok se problem ne riješi. Komisija također može, u suradnji s nacionalnim vlastima, donijeti akcijski plan za poboljšanje situacije. Ako država članica ne poduzme odgovarajuće mjere, Komisija može protiv predmetne države članice pokrenuti postupak zbog povrede obveza.

11

Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) pomaže zajamčiti da se pravila ZRP-a primjenjuju djelotvorno i ujednačeno, i to operativnom koordinacijom kontrolnih i inspekcijskih aktivnosti država članica. EFCA je odgovorna i za koordinaciju zajedničkih kontrola i inspekcijskih pregleda koje provode države članice5. Međutim, ti posebni aspekti nisu se analizirali u okviru revizije.

Opseg revizije i revizijski pristup

12

Usredotočili smo se na prikladnost glavnih zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva i njihovu primjenu u državama članicama koje smo posjetili. Revizijom smo nastojali odgovoriti na sljedeće pitanje: „Raspolaže li EU djelotvornim sustavom kontrole u području ribarstva?” Glavno revizijsko pitanje sastojalo se od sljedećih potpitanja:

  1. Raspolažu li države članice pouzdanim informacijama o značajkama svojih flota? Kako bismo dobili odgovor na to pitanje, ispitali smo način na koji su države članice provjeravale sastavnice kapaciteta flote (izraženo u kW i BT) te jesu li redovno održavale registar flote.
  2. Jesu li se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile? U okviru ovog potpitanja ispitali smo kako su se države članice služile sustavima praćenja plovila i kako su upravljale ribolovnim kvotama, režimom ribolovnog napora i tehničkim mjerama. Našom smo revizijom ispitivali općenita pitanja te se nismo usredotočili na posebne oblike ribolova.
  3. Jesu li podatci potrebni za upravljanje ribarstvom potpuni i pouzdani? Kako bismo dobili odgovor na ovo potpitanje, ispitali smo na koji su način države članice jamčile sveobuhvatnost, dosljednost i potvrđenost podataka o ulovu i iskrcajnih deklaracija. Ispitali smo na koji su način države članice razmjenjivale informacije o upravljanju, posebno u slučajevima kada je plovilo koje plovi pod zastavom jedne države članice6 obavljalo ribolov u vodama druge države članice. Ispitivali smo i kako je Komisija konsolidirala podatke država članica.
  4. Jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno planirali, provodili i primjenjivali? Ispitali smo na koji su način države članice planirale i provodile inspekcijske preglede u području ribarstva te kako su izvješćivale o njima. Također smo ispitivali jesu li države članice na temelju rezultata inspekcijskih pregleda primjenjivale djelotvorne sankcije. U tu svrhu posebno smo razmatrali jesu li sankcije bile odvraćajuće te kako se sustav kaznenih bodova primjenjivao u praksi.
13

Reviziju smo provodili od travnja do listopada 2016. Sastojala se od posjeta Europskoj komisiji i četirima državama članicama (Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini (s naglaskom na Škotsku7)). Te su države članice odabrane jer zajedno čine više od polovice kapaciteta flote EU-a i gotovo polovicu ulova ribe u EU-u, kao i zbog toga što su njihove flote bile aktivne na Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, što predstavlja znatne razlike u pogledu mjera upravljanja ribarstvom i flotama.

Opažanja

Informacije o značajkama flote dostupne u registru nisu u svim slučajevima bile točne i provjerene

14

Kako bi se smanjio pritisak na stokove, u okviru ZRP-a postavljene su obvezne gornje granice kapaciteta flota za države članice te mjere upravljanja za određene riblje stokove ili oblike ribolova. Radi jamčenja sukladnosti i s gornjim granicama kapaciteta i primjenjivim mjerama upravljanja, državama članicama potrebne su pouzdane i ažurirane informacije o kapacitetu i tehničkim značajkama njihovih ribarskih plovila. Stoga smo ispitali kako su države članice provjerile kilovate (kW) i bruto tonažu (BT) svojih plovila te kako su pratile pouzdanost svojih registara flote.

Provjere ribolovnog kapaciteta bile su nepotpune

15

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice moraju provjeravati poštuju li se odobrene gornje granice kapaciteta izražene u kilovatima (kW) i bruto tonaži (BT), koje se u okviru ZRP-a upotrebljavaju kao pokazatelji sposobnosti plovila da lovi ribu. Odobreni kapacitet plovila bilježi se u registru flote.

16

Međutim, iako je to predviđeno Uredbom o uspostavi sustava kontrole, još uvijek nisu usvojena detaljna pravila u vezi s bruto tonažom flota. Slijedom toga, države članice nisu provodile potpuno mjerenje svojih plovila. S druge strane, Uredbom o uspostavi sustava kontrole predviđen je postupak provjere snage motora. U skladu s Uredbom države članice obvezne su od siječnja 2012. provoditi analizu rizika i odabrati reprezentativni uzorak na kojem zatim moraju obaviti temeljitu provjeru dokumentacije, iako se Uredbom ne propisuje učestalost takvih provjera. Ako se provjerom utvrdi da postoji mogućnost da podatci o plovilu nisu točni, potrebno je fizički provjeriti snagu motora8. Iako fizičke provjere zahtijevaju znatne resurse, njima se omogućuje utvrđivanje svih promjena u snazi motora plovila nakon narudžbe plovila i njegova motora. Prema izvješću Komisije iz 2016. godine dostavljenom Europskom parlamentu i Vijeću o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti9, 17 od 23 europske priobalne zemlje usvojilo je planove uzorkovanja za provjeru snage motora do 2015. godine.

17

Od četiri posjećene zemlje, samo su Španjolska i Ujedinjena Kraljevina (Škotska) obavile takvu provjeru na temelju plana uzorkovanja, kako je propisano. Pojedinosti se navode u okviru 3.

Okvir 3.

Provjera snage motora koja se provodi u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole

Fizičke provjere u Škotskoj provodile su se 2013. i 2015. godine. Analiza rizika i odabir veličine uzorka za provjere dokumentacije provedeni su na nacionalnoj razini. Samo je jedno od 24 fizički pregledana plovila imalo veću snagu motora nego što je bilo navedeno u registru.

U Španjolskoj su provjere dokumentacije obavljene na nasumičnom uzorku od 97 plovila, dok su fizičke provjere obavljene 2015. godine nad 15 plovila iz tog uzorka. U sedam od 15 slučajeva, tj. u 7 % izvornog uzorka, odnosno 47 % pregledanih plovila, fizičkim je provjerama utvrđeno da je stvarna snaga motora plovila bila veća od one prikazane u registru.

U obje su zemlje nadležna tijela poduzela potrebne korake kako bi plovila regulirala svoj višak kapaciteta te su, po potrebi, zabranila ribolov takvim plovilima.

18

Francuska je dovršila analizu rizika i započela s provjerama dokumentacije u vezi sa snagom motora. Rezultati nisu bili dostupni tijekom revizije. Prema informacijama zaprimljenima tijekom revizijskog posjeta, Italija još nije bila započela s tim procesom.

19

Prema izvješću Komisije iz 2016. o kapacitetu flote, sve priobalne države članice poštovale su svoje gornje granice kapaciteta flote (vidi sliku 3.). Međutim, šest država (Bugarska, Grčka, Hrvatska, Italija, Rumunjska i Slovenija) upotrebljavalo je gotovo 95 % svoje gornje granice kapaciteta (izraženo u kW) te je stoga za njih postojao veći rizik od prekoračenja gornjih granica. Na kraju 2015. godine samo su Hrvatska i Bugarska imale usvojeni plan uzorkovanja za provjeru snage motora.

20

Iako se provjere koje su obavile španjolske vlasti (vidi okvir 3.) ne mogu smatrati indikativnima i za ostatak flote, one upućuju na važnost zauzimanja sustavnog pristupa fizičkoj provjeri snage motora, posebice za države članice čiji su kapaciteti flote blizu gornjih granica.

Slika 3.

Pridržavanje gornjih granica izraženih u kW u studenome 2015. po državi članici (bez najudaljenijih regija)

Izvor: COM(2016) 380 final.

Informacije upisane u nacionalnim registrima flote nisu uvijek bile točne

21

Svaka država članica vodi nacionalni registar, tj. bazu podataka u kojoj, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, moraju biti registrirana sva ribarska plovila koja plove pod zastavom te države članice. Europska komisija vodi registar flote EU-a koji sadržava relevantne informacije o plovilima, koje države članice redovno dostavljaju iz svojih nacionalnih registara. To uključuje informacije kao što su naziv i registracijski broj ribarskog plovila, glavni i pomoćni ribolovni alat, ukupna duljina, bruto tonaža (BT) i snaga motora (kW).

22

Registar ribarskih flota jedan je od ključnih alata za provedbu ZRP-a. Njime se omogućava praćenje pridržavanja gornjih granica kapaciteta ribarske flote i pružaju osnovni podatci za mjere upravljanja kao što su ograničenja u pogledu ribolovnog alata, obveze izvješćivanja o plovilima i sustav praćenja plovila.

23

Provjerili smo točnost informacija sadržanih u nacionalnim registrima te smo za uzorak10 plovila u tri od četiri države članice utvrdili znatan broj nepodudaranja između registra i izvornih dokumenata (vidi okvir 4.). Nepouzdane informacije iz registara znače da se nije moguće u potpunosti osloniti na registar EU-a kao jedan od ključnih alata za upravljanje ZRP-om.

Okvir 4.

Nepodudaranja u registru flote

U Francuskoj smo utvrdili nepodudaranje različitih vrsta podataka u registru flote u 45 % ispitanih slučajeva. Podatci o snazi motora nisu se podudarali u 26 % slučajeva, dok se podatci o dužini nisu podudarali u 16 % slučajeva.

Utvrdili smo da su u Italiji postupci za upravljanje nacionalnim registrom i registrom EU-a bili u tolikoj mjeri složeni da je bilo potrebno nekoliko mjeseci za unošenje promjena značajki plovila u registar, što je dovelo do razlika u tim dvama registrima. Utvrdili smo da 19 plovila nije upisano u registar EU-a, iako su upisana u nacionalni registar, ali i da je u registar EU-a upisano 9 plovila koja nisu upisana u nacionalni registar. Nadalje, za 46 plovila uočili smo da se podatci upisani u ta dva registra ne podudaraju.

Utvrdili smo da u Škotskoj u 60 % ispitanih slučajeva kapacitet plovila u registru flote nije odgovarao kapacitetu prikazanom u dokumentaciji o registraciji plovila; u većini slučajeva kapacitet upisan u registar flote bio je u prosjeku 30 % veći od onoga prikazanog u popratnoj dokumentaciji.

24

Države članice dužne su ažurirati registar EU-a svaka tri mjeseca, uz dodatno ažuriranje u slučaju važnih promjena. Na temelju usporedbe podataka iz nacionalnih registara s registrom EU-a na kraju 2015. utvrdili smo da je registar EU-a općenito gledajući ažuriran najnovijim podatcima te da odražava informacije sadržane u nacionalnim registrima, pri čemu od toga od svih posjećenih država članica odstupa samo Italija.

Mjere upravljanja ribarstvom provedene su pravilno, ali postojali su znatni nedostatci u kontrolnim zahtjevima za mala plovila

25

Praćenje ribolovnih aktivnosti ključan je dio politike održivosti za sve oblike ribolova, te omogućuje prikupljanje informacija koje se upotrebljavaju za osmišljavanje i procjenu odgovarajućih mjera upravljanja ribarstvom11. Kvaliteta takvog praćenja utjecat će na djelotvornost mjera upravljanja.

26

U okviru ZRP-a predviđen je paket mjera upravljanja ribarstvom (vidi odlomak 3. i okvir 2.) koji uključuje kvote, ograničenja ribolovnog napora i tehničke mjere za određene oblike ribolova. Države članice također su obvezne provoditi i pratiti mjere upravljanja ribarstvom koje su propisane nacionalnim i međunarodnim pravom (uključujući rezolucije regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom) te jamčiti da se i plovila iz EU-a i plovila koja nisu iz EU-a, ali koja obavljaju ribolov u vodama EU-a, pridržavaju važećih pravila i ograničenja.

Sustavima praćenja plovila pružaju se važne informacije o praćenju, ali njima nije obuhvaćen velik dio ribarske flote

27

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su uspostaviti centre za praćenje ribolova radi automatske obrade podataka koji se sustavom praćenja plovila prikupljaju o ribarskim plovilima koja plove pod zastavom predmetne države članice. Podatke o identifikaciji, položaju, datumu, vremenu, smjeru i brzini plovila odašilju uređaji za satelitsko praćenje koji su ugrađeni na plovilima (vidi sliku 4.). Time se pružaju informacije u stvarnom vremenu koje su izrazito važne za praćenje ribolovnih aktivnosti i planiranje inspekcijskih pregleda. Na primjer, koristeći se podatcima o brzini i položaju plovila koje plovilo odašilje, centar za praćenje ribolova može utvrditi da ribarsko plovilo obavlja ribolov u području u kojem je ribolov ograničen. U centru se zatim može provjeriti ima li plovilo potrebno odobrenje ili dopuštene značajke za obavljanje ribolovnih aktivnosti u tom području.

Slika 4

Djelovanje centra za praćenje ribolova

Izvor: GU MARE.

28

U posjećenim državama članicama sustavi praćenja plovila općenito su se ispravno upotrebljavali za planiranje inspekcijskih pregleda i praćenje ribolovnih aktivnosti plovila povezanih sa sustavom. Međutim, u Italiji, za razliku od drugih posjećenih zemalja, sustav nije izdavao automatska upozorenja kada bi ribarska plovila ušla u područje ograničenog ribolova, kojima bi se vlastima omogućilo da provjere je li plovilo imalo odobrenje za ribolov u tom području. Države članice u nekim slučajevima propisale su strože uvjete od onih propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Primjerice, kako bi se obavljale kvalitetnije provjere aktivnosti plovila u okviru nacionalnih planova upravljanja za Sredozemno more12, Španjolska je zatražila da svi plivaričari13 i koćarice14, neovisno o njihovoj veličini, moraju biti povezani sa sustavom praćenja plovila. Nadalje, neka regionalna tijela u Španjolskoj tražila su da ribarska plovila u određenim zaštićenim područjima budu opremljena jednostavnijim sustavima za određivanje položaja (koji nisu sustav praćenja plovila).

29

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole oprema sustava za praćenje plovila mora se ugraditi na sva ribarska plovila duljine 12 metara ili više. Države članice mogu izuzeti plovila kraća od 15 metara, ako ribolov obavljaju isključivo u vodama države članice pod čijom zastavom plove ili ako nikada ne provode više od 24 sata na moru od trenutka isplovljavanja do trenutka uplovljavanja u luku.

30

Analizom informacija u registru flote EU-a utvrdili smo da 2 % plovila duljih od 15 metara s povlasticom za ribolov nije imalo ugrađen sustav praćenja plovila, što je u suprotnosti sa zahtjevima Uredbe o uspostavi sustava kontrole. Komisija je uočila tu nepravilnost, ali ona nije bila ispravljena do obavljanja revizije.

31

Zbog ograničenih zahtjeva u Uredbi o uspostavi sustava kontrole, na dan 31. prosinca 2015., 89 % ribarskih plovila u EU-u koja su upisana u registar EU-a nije imalo ugrađenu opremu sustava za praćenje plovila (vidi sliku 5.). Od tih plovila, njih 95 % bila su plovila kraća od 12 metara koja, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole, nisu obvezna upotrebljavati sustav praćenja plovila. Većina plovila duljine između 12 i 15 metara (79 %) države članice oslobodile su obveze upotrebljavanja sustava praćenja plovila. Svjesni smo da nije potrebno prekomjerno opterećivati upravitelje manjih plovila obvezom uporabe skupih i složenih sustava za određivanje položaja. Međutim, činjenica da važan dio ribarske flote nije opremljen sustavom praćenja plovila ozbiljan je nedostatak sustava za upravljanje ribarstvom iz sljedećih razloga:

  • kada nisu opremljena sustavom praćenja plovila (ili drugim sustavima za određivanje položaja, smjera i brzine plovila), plovila koja uplovljavaju u područja u kojima je ribolov ograničen ili u razdoblju za koje nemaju odobrenje moguće je uočiti samo zračnim ili pomorskim nadzorom (patrolnim plovilima) ograničavanje područja i ribolovnih sezona važne su tehničke mjere za oporavak ribljeg stoka
  • plovila duljine između 12 i 15 metara mogu se osloboditi obveze ugradnje sustava praćenja plovila i dostavljanja dokumentacije u elektroničkom obliku ako provode manje od 24 sata na moru ili ribolov obavljaju isključivo u teritorijalnim vodama. Međutim, bez sustava praćenja plovila, teško je provjeriti zadovoljavaju li plovila te uvjete, osim ako lučke vlasti ne traže od plovila da ih obavještavaju o uplovljavanju i isplovljavanju iz luke, kao što je to slučaj u Italiji
  • plovila koja imaju odobrenje za ribolov u okviru režima upravljanja ribolovnim naporom mogu se provjeravati samo ako su opremljena sustavom praćenje plovila, osim ako ne dostavljaju druge informacije (u obliku elektroničkih ili papirnatih očevidnika o ribolovu15 ili prodajnih listova s naznakom vremena i područja) dovoljno brzo, što, međutim, često nije slučaj (vidi okvir 5.)
  • podatke o aktivnostima nije moguće međusobno provjeriti (podatci o ulovljenim količinama i vrstama u odnosu na područje ribolova o kojem se podatci šalju s pomoću sustava praćenja plovila). Time se otežava automatska kontrola nad iskorištenošću kvota.

Sredozemna luka

Izvor: Europski revizorski sud.

Slika 5.

Udio plovila u floti EU-a s ugrađenim sustavom praćenja plovila i bez njega, prema kategoriji duljine

Izvor: Sud, na temelju podataka iz registra europske flote.

32

Plovila bez sustava praćenja plovila obično su duljine ispod 15 metara. Iako pojedinačno ne mogu uloviti velike količine ribe, njihova ukupna količina ulova u određenim oblicima ribolova i posebice njihov učinak na određene vrste mogu biti znatnih razmjera. To je osobito slučaj u Sredozemnom bazenu u kojem je većina plovila duljine ispod 15 metara i u kojem je stanje mnogih stokova izrazito ozbiljno (vidi sliku 1.).

Općenito se dobro upravljalo ukupnim dopuštenim ulovom, kvotama i režimom ribolovnog napora, no katkad je bilo teško pratiti tehničke mjere očuvanja

33

Kako je opisano u uvodu (odlomak 3. i okvir 2.), upravljanje ribolovnim resursima u EU-u temelji se uglavnom na ukupnom dopuštenom ulovu (TAC) ili ribolovnim mogućnostima utvrđenima za iste stokove, koje zatim države članice dijele u obliku nacionalnih kvota, režima ribolovnog napora i tehničkih mjera. Prilog II. sadržava dodatne informacije o tome kako su države članice koje smo posjetili primjenjivale kvote i režim ribolovnog napora. U okviru ZRP-a nacionalne kvote države članice obvezne su dodjeljivati na temelju transparentnih i objektivnih kriterija. Tim se kriterijima mogu uzimati u obzir utjecaj ribolova na okoliš (npr. vrste ribolovnog alata ili tehnika kojima se plovila služe), povijest sukladnosti, doprinos lokalnom gospodarstvu i povijesne razine ulova.

34

Države članice primjenjivale su različitu praksu o kojoj nisu u potpunosti obavještavale Komisiju. Neke su kvote dodjeljivale izravno ribarskim plovilima, dok su neke dopuštale organizacijama proizvođača da upravljaju kvotama. U potonjem slučaju, država članica nije uvijek znala koji su se kriteriji upotrebljavali za raspodjelu kvota ili koji su iznosi dodijeljeni svakom od korisnika. To je bio slučaj u Škotskoj i Francuskoj za većinu vrsta. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, kojim se ribolovnim alatom služe i koje su im značajke, a samim time i, primjerice, procijeniti mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i po potrebi poduzeti potrebne korektivne mjere. Nedovoljno transparentnom raspodjelom kvota povećava se rizik davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih.

35

Dužnost je država članica voditi računa o tome da se kvote ne prekoračuju. Kada se iskoristi raspoloživa kvota za određenu vrstu, države članice moraju obustaviti ribolov i o tome obavijestiti Komisiju. Komisija pruža sustav za razmjenu informacija kojim se mogu služiti države članice, što im također omogućuje da upravljaju kvotama i prenose ograničenja s jedne države članice na drugu. Krajem godine Komisija uspoređuje dodjelu (uključujući prijenose primljene od drugih država članica) s iskorištenošću kvota u državama članicama. Ako je ulov jedne ili više vrsta riba bio veći od kvote, kvota za sljedeću godinu bit će umanjena za te vrste za predmetnu državu članicu.

36

Ispitali smo sustav praćenja iskorištenosti kvote uspostavljen u četiri posjećene države članice. Utvrdili smo da se iskorištenost pomno pratila posebnim postupcima koji su iziskivali znatne administrativne napore država članica (vidi prilog II.). Za vrste na koje se kvote primjenjuju tim bi se postupcima nadoknadili nedostatci utvrđeni u općem upravljanju podatcima o ulovu (vidi odlomke 42. – 71.). Usporedili smo dokumentaciju država članica dostavljenu Komisiji u pogledu iskorištenosti kvota za 2015. s podatcima o ulovu koje su dostavile države članice (za Španjolsku, Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu ti su podatci dostavljeni na temelju podataka u vezi s pojedinačnim plovilima). Nismo uočili znatne razlike.

37

Države članice upravljale su utvrđenim ograničenjima u okviru režima ribolovnog napora (vidi okvir 2.) izdajući odobrenja za ribolov plovilima koja su ispunjavala propisane uvjete (npr. u pogledu značajki ili ribolovnog alata plovila). Najveći broj dana obavljanja ribolovnih aktivnosti utvrđen je uzimanjem u obzir ukupnog kapaciteta ovlaštenih plovila. Kako bi pratile primjenu ribolovnog napora, države članice obično su ručno računale broj dana provedenih na moru. Informacije je katkad bilo teško dobiti ako plovilo nije bilo opremljeno sustavom praćenja plovila te je u tim slučajevima država članica morala posezati za drugim informacijama kako bi utvrdila ili procijenila trajanje (očevidnik, prodajni listovi). Države članice služile su se različitim pristupima za izračun dana provedenih na moru16. Primjena režima na različite države članice može dovesti do nejednakosti u stvarnom vremenu za ribolov koje je plovilima dodijelila svaka država članica, kao i do netočnih izračuna konsolidirane iskorištenosti napora.

38

Trenutačno postoji više od 30 uredbi koje sadržavaju tehničke mjere za ribolov (vidi okvir 2.), koje se primjenjuju u vodama EU-a i izvan EU-a u kojima aktivnosti obavljaju plovila iz EU-a. Komisija je u ožujku 2016. dostavila prijedlog uredbe o tehničkim mjerama, s naglaskom na regionalizaciju i pojednostavnjenja17.

39

Tehničke mjere posebno su važne na Sredozemnom moru gdje, za razliku od Atlantika, sustav upravljanja ribarstvom nije utemeljen na kvotama i u kojima riblji stokovi nisu u dobrom stanju okoliša (vidi sliku 1.). Komisija procjenjuje18 da se 95 % ispitanih ribljih stokova u Sredozemnom moru lovi prekomjerno.

40

Utvrdili smo da je, zbog mnogobrojnosti tehničkih mjera koje su se primjenjivale za Sredozemno more, ribarima bilo teško primjenjivati te mjere, a inspektorima obavljati kontrolu nad njima19. To su potvrdili i dionici20 s kojima smo obavili razgovore. Osim toga, većina ribarskih plovila koja obavljaju ribolov u Sredozemnom moru bila je male veličine21 te su stoga oslobođena obveze uporabe sustava praćenja plovila i elektroničkih komunikacijskih sustava. To je još jedan čimbenik kojim se otežava upravljanje ribarstvom jer se ograničavaju mogućnosti kontroliranja aktivnosti i ulova flote.

41

Primijetili smo da, posebice u Španjolskoj i Francuskoj, profesionalne organizacije ribara od svojih članova zahtijevaju da primjenjuju dodatne tehničke i kontrolne mjere povrh onih koje su propisane regulatornim okvirom EU-a (npr. dodatni prekidi rada izvan vremena koje propisuju vlasti, veće najmanje količine ulova, obveze u pogledu sustava praćenja plovila za mala plovila, dodatne kontrole stručnjaka iste razine). Te su mjere prilagođene posebnostima predmetnih regija te ih stoga ribari lakše razumiju i primjenjuju. Postoji prostor za iskorištavanje takve osviještenosti i obvezivanja na regionalnoj razini, posebice u okviru budućeg procesa donošenja odluka na regionalnoj razini (vidi odlomak 38.).

Podatci o ribarstvu prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole bili su nepotpuni i nepouzdani

42

Kako bi se postigao cilj održivog iskorištavanja ribolovnih resursa, potrebno je uspostaviti ravnotežu između postojećih razina ribljih stokova i ribolovnog intenziteta. Pouzdani i sveobuhvatni podatci o ulovu ribe izrazito su važni i za znanstvenu procjenu ribljih stokova, kao i za poduzimanje odgovarajućih mjera upravljanja kako bi se stokovi očuvali ili oporavili. Nakon odobrenja mjera potrebno ih je pravilno primjenjivati te kontrolirati aktivnosti flote.

43

Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da sva plovila duljine 10 ili više metara preko svega moraju dostavljati niz dokumenata, u elektroničkom (s pomoću elektroničkog sustava izvješćivanja22) ili papirnatom obliku. To uključuje očevidnike, iskrcajne deklaracije i prodajne listove za količine iznad postavljenog praga. Relevantne odredbe Uredbe o uspostavi sustava kontrole i postupci koji su se primjenjivali u svakoj od zemalja članica obuhvaćenih revizijom prikazani su u prilogu I.

44

Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice moraju obavljati unakrsne provjere kako bi zajamčile dostatnu kvalitetu svojih podataka. Unakrsnim provjerama obuhvaćeni su podatci iz sustava praćenja plovila, podatci o ribolovnim aktivnostima, informacije o prodaji, pojedinosti o odobrenjima i povlasticama za ribolov te podatci iz izvješća o inspekcijama.

45

Informacije koje dostavljaju države članice o ribolovnim aktivnostima u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (iskrcaj, ulov i napor) upotrebljavaju se i u druge svrhe. To je glavni izvor informacija za pružanje statističkih podataka o iskrcaju, što je zakonska obveza država članica23. To je također i izvor propisan u sklopu okvira za prikupljanje podataka (vidi prilog III.), koji je uspostavljen za pružanje potpore znanstvenim dokazima u kontekstu ZRP-a.

46

Analizirali smo pouzdanost relevantnih podataka o ulovu kojima je Komisija raspolagala i koje je prikupila iz sljedećih izvora:

  • očevidnika o ribolovu ili jednakovrijednih dokumenata koji se upotrebljavaju za vođenje evidencije o ulovu
  • iskrcajnih deklaracija u kojima se vodi evidencija o stvarnim iskrcanim količinama te
  • prodajnih listova u kojima se vodi evidencija o količinama prodanima prvokupcu.

Prodaja potrošaču izravno s ribarskih plovila

Izvor: Europski revizorski sud.

Podatci država članica o ulovu za mala plovila koja dokumentaciju ne dostavljaju u elektroničkom obliku bili su nepotpuni, a u određenim slučajevima i netočni

47

Pouzdani sveobuhvatni podatci o ribolovnim aktivnostima ključni su za djelotvorno upravljanje ribarstvom. Kako bi se podatci konsolidirali i upotrebljavali na razini EU-a, moraju biti usporedivi na razini svih država članica te se moraju dostavljati pravodobno.

48

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole plovila kraća od 10 metara nisu obvezna izvješćivati o ulovu i iskrcaju. Države članice moraju nadzirati aktivnosti tih plovila kako bi se zajamčila njihova sukladnost s pravilima ZRP-a na temelju planova uzorkovanja ili zahtijevanjem da plovila dostavljaju prodajne listove ili mjesečna izvješća o ulovu. Nadalje, države članice mogu zahtijevati od zapovjednika tih plovila da vode očevidnik.

49

Utvrdili smo da Francuska i Škotska zahtijevaju da se za plovila kraća od 10 metara očevidnik o ribolovu ispunjava u pojednostavnjenom obliku. U Španjolskoj se sva prodaja morala obavljati posredstvom aukcijskog centra, dok prodajni listovi nisu bili dostupni.

50

Italija nije prikupljala podatke o ulovu i iskrcaju za plovila kraća od 10 metara. Osim toga, tim je plovilima bilo dopušteno da, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (vidi prilog I.), ribu prodaju izravno potrošačima, bez obveze prijave prodaje. Međutim, Italija nije provodila plan uzorkovanja za prikupljanje podataka o ribolovnim aktivnostima za tu kategoriju plovila, što nije u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Umjesto toga, Italija je upotrebljavala informacije prikupljene u druge svrhe24, služeći se metodama prikupljanja i ciljevima koji nisu bili oni koji su propisani Uredbom o uspostavi sustava kontrole te se te informacije nisu temeljile na analizi rizika i zaprimljene su nekoliko mjeseci nakon završetka ribolovnih aktivnosti.

51

Udio plovila u posjećenim državama članicama25 koja dostavljaju dokumentaciju u papirnatom i elektroničkom obliku prikazan je na slici 6. Iz prikaza je jasno da je relativno mali broj plovila upotrebljavao dokumentaciju u elektroničkom obliku. U Španjolskoj i Italiji većina plovila duljine između 12 i 15 metara (redom 85 % i 90 % plovila) oslobođena je obveze podnošenja dokumentacije u elektroničkom obliku.

Slika 6.

Udio plovila koja vode evidenciju o ulovu i iskrcaju te oblik tih podataka

Izvor: Informacije iz registra flote EU-a i država članica.

52

Dostavljanjem dokumentacije u papirnatom obliku, zbog same prirode takvih dokumenata, povećava se rizik od toga da se u baze podataka o ulovu država članica unesu pogreške. Stoga smo usporedili podatke iz uzorka papirnatih izvješća o ulovu i iskrcajnih deklaracija s podatcima unesenima u baze podataka država članica o ulovu. Provjerili smo i jesu li plovila u registru flote označena kao aktivna.

53

Revizijom je utvrđeno da su informacije bile nepotpune, postojale su pogreške u prijepisu podataka te je u nekim slučajevima ulov zabilježen za plovila koja su u registru flote označena kao neaktivna. Glavni uočeni nedostatci prikazani su u okviru 5.

Okvir 5.

Pogreške i nedostatci u sustavu koji se odnose na dokumentaciju u papirnatom obliku

U Francuskoj se sustav podnošenja dokumentacije u papirnatom obliku upotrebljava u 87 % flote, što obuhvaća otprilike 16 % ulova. Izvođač odgovoran za unošenje informacija iz papirnate dokumentacije u bazu podataka zaprimio je potpune informacije o ulovu za 45 % plovila koja se služe dokumentacijom u takvom obliku. Unos tih podataka u bazu podataka kasnio je do šest mjeseci. Analizom koju smo proveli nad uzorkom dokumentacije otkriveno je da se podatci iz papirnatih izvješća o ulovu i potvrda o prodaji osjetno razlikuju od podataka pohranjenih u bazi podataka (s razlikama u vrijednosti od više od 50 kg ili 10 %). Kao dio akcijskog plana utvrđenog s Komisijom26 Francuska je postavila brojčane pokazatelje kojima je omogućeno jednostavno praćenje stopa podnošenja papirnate dokumentacije po regijama.

Kad smo u Italiji plovila za koje su prikazani ulovi za 2015. godinu u elektroničkom sustavu za bilježenje ulova usporedili s aktivnim plovilima u registru flote, utvrdili smo da 30 plovila koja su izvješćivala o ulovu u elektroničkom sustavu nisu više bila označena kao aktivna u registru tijekom te godine. Sustav nije onemogućio takvu vrstu pogreške.

U Španjolskoj smo zaprimili informacije za tek 60 % uzorka. Za plovila za koja su informacije bile dostupne podatci o ulovu točno su prepisani iz dokumentacije u papirnatom obliku.

U Škotskoj, u kojoj su sva plovila bila obvezna dostavljati izvješća o ulovu, nedostajalo je samo 2 % iskrcajnih deklaracija. Kvaliteta prijepisa općenito je bila dobra, iako je u 10 % pregledanih dokumenata upisan netočan datum iskrcaja.

54

Podatci o ulovu važan su izvor informacija za znanstvene analize i savjete27, kao i za procjenu opterećenja ribljeg stoka. Pouzdanost tih informacija narušavaju nedostatci u podatcima o ulovu za plovila kraća od 10 metara, kao i nedostatci utvrđeni u obradi izvješća o ulovu u papirnatom obliku. Komisija je sama istaknula28 potrebu za točnim podatcima o ulovu te naglasila koliko je važno što takve informacije ne postoje ni o malim plovilima koja nisu obvezna izvješćivati o ulovu.

Podatci o prodaji nisu bili dovoljno detaljni ili nisu bili u skladu s iskrcajnim deklaracijama

55

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su provjeravati informacije povezane s ribolovnim aktivnostima (kao što su informacije o ulovu, iskrcaju i prodajni listovi). Tim bi se mjerama trebala povećati pouzdanost podataka o ulovu.

56

Provjerili smo iskrcajne deklaracije u odnosu na prodajne listove za uzorak plovila (vidi fusnotu 11.). Utvrdili smo da prodajni listovi nisu uvijek bili dostupni i da su postojale osjetne neobjašnjene razlike između podataka u iskrcajnim deklaracijama i količinama koje su zabilježene kao prodane. Uzimajući u obzir da države članice naknadno upotrebljavaju te izvore informacija za potvrđivanje podataka, mnogobrojnost razlika koju smo uočili u našem uzorku pokazuje da postoji znatan prostor za poboljšanje. Pojedinosti su prikazane u okviru 6.

Okvir 6.

Pogreške i nedostatci u sustavu koji se odnose na obavljanje unakrsnih provjera iskrcajnih deklaracija s prodajnim listovima

U Francuskoj je prodajne listove u cijelosti dostavilo 67 % plovila obuhvaćenih našim uzorkom. Prodajni listovi nisu bili dostupni za 15 % plovila. Tijekom usporedbe podataka o iskrcaju s prodajnim listovima plovila za koja su bile dostupne sve informacije, pronašli smo pogreške u 2,6 % slučajeva.

U Italiji prodajni listovi nisu postojali za 17,5 % plovila, dok tek jedno plovilo nije imalo iskrcajnu deklaraciju. Tijekom usporedbe podataka o iskrcaju i prodajnih listova plovila za koja su bile dostupne sve informacije, pronašli smo pogreške u 29 % slučajeva (plovila duljine veće od 15 metara za koje su postojali i prodajni listovi i iskrcajne deklaracije).

U Španjolskoj smo utvrdili da prodajni listovi ne postoje za 39 % iskrcaja obuhvaćenih našim uzorkom. Razlog leži u tome što autonomna zajednica odgovorna za slanje prodajnih listova nije raspolagala sustavom koji bi to omogućio. Španjolska je radila na rješavanju tog problema. Pri usporedbi prodajnih listova s iskrcajnim deklaracijama za uzorak plovila nismo uočili nikakve bitne razlike.

U Škotskoj smo uočili nepodudaranje iskrcajnih deklaracija s prodajnim listovima za 62,5 % plovila obuhvaćenih uzorkom.

Sustav razmjene informacija među državama članicama bio je nedjelotvoran

57

Uredbom o uspostavi sustava kontrole predviđa se razmjena informacija među državama članicama, koja je važna zbog učestalosti slučajeva u kojima plovilo lovi, iskrcava ili prodaje svoj ulov u državama članicama koje nisu država članica pod čijom zastavom plovi. Komisija je državama članicama stavila na raspolaganje internetsku platformu za takve razmjene, ali ne prati tu vrstu razmjene informacija među državama članicama.

58

Kad je riječ o državama članicama koje smo obuhvatili revizijom, usporedili smo podatke o iskrcaju jednog plovila iz jedne države članice s podatcima u drugim državama članicama obuhvaćenima revizijom. Utvrdili smo da je u Francuskoj ulov španjolskih plovila koja su iskrcaj obavila u Ujedinjenoj Kraljevini, a prodaju u Francuskoj greškom prijavljen kao „iskrcan u Francuskoj”. Također smo uočili da u Italiji nijedan ulov koji su španjolska plovila iskrcala u talijanskim lukama 2015. godine nije bio prijavljen kao „iskrcan u Italiji”. Međutim, Španjolska je proslijedila obavijesti o iskrcaju svojih plovila talijanskim vlastima, koje su stoga trebale biti upoznate s ulovom koji su iskrcala španjolska plovila.

59

Komisija je svjesna toga da sustavi razmjene informacija među državama članicama nisu pouzdani te da dovode do takvih pogrešaka u prijenosu. Utvrdila je da je unutarnja organizacija sustava pohrane i prijenosa podataka često presložena, kao i da su informacijski sustavi često nekompatibilni među državama članicama ili čak unutar jedne države članice.

60

Inspektori u Škotskoj služili su se drugim sustavom razmjene dokumenata za dostavu dokumenata o prijevozu za ulov koji su u škotskim lukama iskrcala plovila koja plove pod zastavom neke druge države članice. Pri prijevozu ulova izvan Škotske, to je omogućilo državi članici odredišta da pregleda kamione kojima se roba prevozila, ako se to smatralo potrebnim, te da usporedi te informacije s drugim podatcima. Iako je to pozitivan primjer suradnje, time se pokazalo da bi razmjena podataka i informacija na postojećim platformama mogla biti djelotvornija.

Postojali su nedostatci u sustavima i procesima potvrđivanja podataka

61

Nakon što se pobrinula za to da su obvezni podatci zabilježeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole, svaka država članica dužna je uspostaviti vlastiti sustav potvrđivanja podataka kako bi uočila nedosljednosti, pogreške i nepotpune podatke.

62

Ispitali smo jesu li posjećene države članice upotrebljavale odgovarajuće sustave potvrđivanja. Glavni nedostatci u pogledu potvrđivanja odnosili su se na nepouzdane algoritme za potvrđivanje i nedostatne usporedbe informacija među različitim izvorima informacija i bazama podataka. Prikazani su u okviru 7.

63

Osim zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole, neke od posjećenih država članica provodile su dodatne provjere podataka kako bi dodatno poboljšale njihovu kvalitetu:

  1. provjera identifikacijskog broja plovila u registru kako bi se provjerilo je li plovilo aktivno. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo utvrdili da takva provjera nije obavljena, plovila koja više nisu bila upisana u registar flote i dalje su izvješćivala o ulovu (vidi okvir 5.)
  2. provjera da su u izvješćima o ulovu i iskrcajnim deklaracijama navedena ribolovna područja. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo uočili da takve provjere nisu obavljane, utvrdili smo da je 2015. godine ukupno 50 576 tona ribe prijavljeno kao iskrcano bez navođenja ribolovnog područja, dok je 2774 tona ribe prijavljeno kao ulov bez navođenja ribolovnog područja
  3. provjera da se poštovalo dopušteno odstupanje od 10 %29 po vrsti ribe između iskrcajne deklaracije i izvješća o ulovu. Od četiri države članice posjećene u okviru revizije, takav je sustav automatske usporedbe bio uspostavljen samo u Škotskoj.

Okvir 7.

Nedostatci u potvrđivanju podataka u državama članicama

U Francuskoj su se podatci o ulovu, iskrcaju i prodaji obrađivali automatski s pomoću elektroničke aplikacije u svrhu obavljanja unakrsnih provjera i ispravaka na temelju niza algoritama. Utvrdili smo da su ti algoritmi bili nepouzdani. Doveli su do brojnih dvostrukih prikaza podataka, netočnih navoda vrste ribe i drugih pogrešaka. U slučajevima kada su se podatci o ulovu razlikovali od podataka o iskrcaju, ili kada su podatci o ulovu, iskrcaju ili prodaji bili previše različiti, sustav bi odabirao jednu vrijednost, koja je mogla biti netočna, te nije zadržavao povijest izvornih podataka. Vlasti su uspostavile sustav otkrivanja i ispravljanja anomalija u okviru akcijskog plana, no bila su potrebna daljnja poboljšanja.

U Italiji se vodilo nekoliko zasebnih baza podataka s informacijama o ribarskoj floti i njezinim aktivnostima (registar flote, povlastice, podatci o ulovu i sl.), no nisu obavljene unakrsne provjere propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Zbog kašnjenja u postupcima javne nabave i nedostatnih resursa još nije bio uspostavljen nikakav sustav potvrđivanja.

U Španjolskoj se sustavom potvrđivanja omogućavalo obavljanje unakrsnih provjera samo između izvješća o ulovu i iskrcajnih deklaracija. Još se nisu upotrebljavali drugi izvori informacija propisani Uredbom o uspostavi sustava kontrole (posebno sustav praćenja plovila).

Škotske vlasti obavljale su unakrsne provjere propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole, kao i druge provjere za koje su smatrale da se njima ostvaruje dodatna vrijednost (satelitske informacije zaprimljene s pomoću sustava praćenja plovila uspoređivale su se s podatcima inspekcijskih plovila i zrakoplova o terenskim opažanjima koji su evidentirani u sustavu praćenja, kontrole i nadzora; podatci iz očevidnika i iz prijava o uplovljavanju uspoređivali su se kako bi se zajamčilo da plovila ispunjavaju zahtjeve u pogledu uplovljavanja i kako bi se uočile pogreške u vezi s ulovom u očevidnicima).

64

Unatoč naporima država članica, u vrijeme obavljanja revizije tri od četiri posjećene države članice nisu ispunjavale sve zahtjeve. Znatan napredak posebno je potrebno ostvariti u Francuskoj i Italiji.

Komisija od država članica nije zaprimila sveobuhvatan skup potvrđenih podataka

65

Uredbom o uspostavi sustava kontrole od svake se države članice pod čijom se zastavom plovi zahtijeva da Komisiji u elektroničkom obliku dostavlja ukupne podatke o ulovu o svim stokovima ili skupinama stokova za koje se primjenjuje ukupni dopušteni ulov ili kvote do 15. dana sljedećeg mjeseca. Države članice također su dužne obavijestiti Komisiju svaka tri mjeseca o ukupnim količinama stokova o kojima se podatci ne šalju na mjesečnoj osnovi. Te su informacije glavni izvor informacija za Komisiju o iskorištenosti kvota i ribolovnim aktivnostima flote EU-a. Komisija prenosi te podatke regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom. Stoga je važno da su ti podatci točni kako bi se mogle donijeti ispravne odluke o ribarstvu.

66

Države članice podatke o ulovu dostavljaju i Eurostatu, koji objedinjuje statističke podatke o ribarstvu EU-a.

67

Usporedili smo ukupne podatke o ulovu kojima Komisija (GU MARE i Eurostat) raspolaže za četiri posjećene zemlje s podatcima koje su izravno dostavila nacionalna tijela. Utvrdili smo znatne razlike koje su podrobnije opisane u tablici 1.

Tablica 1.

Razlike u podatcima država članica, GU-a MARE i Eurostata

Ulov po državi članici (1000 tona)Izvor podataka2013.2014.2015.
ŠpanjolskaPodatci država članica878910870
GU MARE483942926
Eurostat9041 237902
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica-45 %3 %6 %
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata-47 %-24 %3 %
FrancuskaPodatci država članica542537477
GU MARE574536436
Eurostat529544497
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica6 %0 %-8 %
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata9 %-1 %-12 %
ItalijaPodatci država članica767680
GU MARE382823
Eurostat173177191
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica-50 %-63 %-72 %
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata-78 %-84 %-88 %
Ujedinjena KraljevinaPodatci država članica628759708
GU MARE911752707
Eurostat618752702
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica45 %-1 %0 %
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata47 %0 %1 %

Izvor: države članice, GU MARE i Eurostat.

68

Postojala su različita objašnjenja za te razlike: nepostojanje informacija o određenim segmentima flote ili određenim stokovima, države članice izmijenile su podatke, ili su se podatci prikazivali dvostruko (vidi okvir 8.)

Okvir 8.

Problemi koji dovode do nedosljednosti među izvorima podataka

Određeni stokovi i segmenti flote nisu bili uključeni u podatke poslane GU-u MARE

U Francuskoj je razlika između podataka države članice i informacija poslanih GU-u MARE 2015. godine uzrokovana time što su se podatci o ulovu obuhvaćenom sporazumima o partnerstvu sa zemljama koje nisu države članice EU-a slali zasebno, u različitom elektroničkom formatu od onoga koji je zahtijevala Komisija, te ti podatci nisu učitani u sustav Komisije. S obzirom na to da je Francuska isti format upotrebljavala i 2014., do neznatne razlike u ukupnim bruto vrijednostima vjerojatno je došlo zbog prijave drugih podataka većima nego u stvarnosti.

Italija nije poslala informacije o ulovu za plovila kraća od 10 metara ili plovila koja su bila obvezna dostaviti očevidnike o ribolovu u papirnatom obliku. Ta su plovila zajedno činila 85 % ukupnih plovila i najmanje 23 % ukupnog ulova.

Države članice nisu uvijek naknadno slale ispravke GU-u MARE

U Španjolskoj podatci Komisije za 2014. i 2015. nisu uključivali ispravke nakon roka koji je postavio GU MARE. Države članice 2013. godine nisu dostavile nikakve podatke o vrstama za koje se ne primjenjuje ukupni dopušteni ulov ili kvote.

Dvostruko prikazivanje podataka u bazi podataka Komisije u vezi s mjesečnim i tromjesečnim izvješćivanjem do 2013. godine

To je bio slučaj za Ujedinjenu Kraljevinu 2013. godine za podatke o određenim ribljim vrstama.

69

Iako su se razlike između ukupnih podataka GU-a MARE i Eurostata ponešto smanjile, ispitivanja koje je GU MARE proveo nad uzorkom vrsta pokazala su da još postoje osjetna nepodudaranja za određene vrste. S obzirom na to da brojke mogu biti veće ili manje za određene vrste, time se može ostaviti netočan dojam da je došlo do poboljšanja ukupnih podataka. Obje službe osnovale su radnu skupinu za poboljšanje kvalitete podataka i rješavanje problema nepodudaranja.

70

Razmjer ukupnih razlika dovodi u pitanje pouzdanost, sveobuhvatnost i usporedivost podataka o ulovu koji su dostupni Komisiji. Ti se podatci upotrebljavaju i za okvir za prikupljanje podataka jer se njima pružaju informacije za donošenje znanstvenih mišljenja i odluka o upravljanju ribarstvom. Nepouzdanost podataka stoga otežava upravljanje ribarstvom te se stvara rizik od toga da se nisu uvijek donijele najbolje odluke (npr. u pogledu ukupnog dopuštenog ulova, ribolovnog napora ili tehničkih mjera).

71

Nadalje, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, činjenica da se Uredbom ne propisuje izvješćivanje s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu ograničava se mogućnost provedbe detaljne analize podataka o ulovu (npr. učinak određenog segmenta flote na određeni riblji stok).

Sustav inspekcija bio je funkcionalan, ali nedostatci u primjeni sankcija narušili su djelotvornost njegove provedbe

72

Djelotvoran sustav inspekcija jedan je od ključnih čimbenika za jamčenje održivosti ribolovnih aktivnosti i dugoročnosti sektora. Sustavom se mora provjeravati sukladnost s pravilima za upravljanje ribarstvom (primjerice, u pogledu djelovanja sustava praćenja plovila, podnošenja dokumentacije, ispunjavanja obveza u vezi sa specifikacijama alata, veličinom ribe i sl.) koji se primjenjuju za sve subjekte u sektoru ribarstva te utvrditi sankcije u slučaju neispunjavanja obveza. Države članice odgovorne su za uspostavu potrebnih struktura i osiguravanje financiranja, opreme i osoblja potrebnih za inspekcijske preglede i sankcije. Pri izvršavanju tih zadataka moraju se uzeti u obzir načela nediskriminacije i nenarušavanja tržišnog natjecanja među sektorima, plovilima i osobama, kako je utvrđeno Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Ta načela posebno su važna zbog prekogranične prirode ribolovnih aktivnosti, pri čemu plovila mogu biti aktivna u vodama drugih država članica.

Države članice općenito su dobro planirale inspekcijske preglede, ali izvješća o inspekcijskim pregledima trebala su biti više standardizirana i bolje evidentirana

73

Za pravilno djelovanje sustava inspekcija30 države članice moraju uspostaviti odgovarajuće strukture i obavljati analizu rizika u svrhu utvrđivanja razine rizika za različite flote, aktivnosti i subjekte. Na temelju utvrđenih rizika, trebale bi izraditi godišnji inspekcijski plan i dodijeliti potrebna financijskih sredstva, opremu i osoblje. Države članice trebale bi uspostaviti elektroničku bazu podataka kako bi im se omogućilo praćenje uvođenja plana, a zatim i analiziranje i upotrebljavanje rezultata inspekcijskih pregleda. Baza podataka trebala bi se redovno ažurirati i sadržavati sva izvješća o inspekcijskim pregledima i nadzoru koje je sastavilo njihovo osoblje. U slučajevima kada pregledano plovilo plovi pod zastavom druge države članice, primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu odmah se mora poslati predmetnoj zemlji ako je tijekom inspekcijskog pregleda utvrđena bilo kakva povreda obveza.

Inspekcijske aktivnosti općenito su bile dobro isplanirane

74

Ispitali smo organizaciju inspekcijskih aktivnosti u državama članicama obuhvaćenima revizijom31 i uspostavljene postupke za obavljanje analiza rizika te sastavljanje i provedbu inspekcijskih planova. U prilogu IV. pojašnjava se kako se organiziraju inspekcijski pregledi u posjećenim državama članicama.

75

Tijekom posjeta uočili smo da je analiza rizika provedena u četiri posjećene države članice te je, uz izuzetak Francuske, koordinirana na nacionalnoj razini uzimajući u obzir nacionalne i lokalne rizike. Inspekcijski planovi sastavljali su se na temelju tih analiza rizika. U Francuskoj je koordinacija između nacionalnih, regionalnih i lokalnih razina bila ugrožena zbog složenosti administrativnih organizacija.

76

Utvrdili smo da je provedba inspekcijskih planova u državama članicama katkad bila otežana. U Francuskoj i Španjolskoj inspekcijske prioritete nije utvrđivalo tijelo koje je osiguravalo resurse. U Francuskoj su u nekim slučajevima postojala nepodudaranja između raspoređenih zadaća i dodijeljenih sredstava, stoga kontrolni timovi nisu mogli pokriti sve ciljne iskrcaje te se broj inspekcijskih pregleda smanjio u posljednjih nekoliko godina. Prema navodima tijela država članica, vanjski čimbenici mogli bi dovesti do toga da inspekcijski pregledi u području ribarstva više nisu visoko na popisu prioriteta (npr. zbog migracijskih kriza na Sredozemlju mobilizirani su pomorski resursi).

77

Države članice obavljale su inspekcijske preglede služeći se nizom informatičkih alata i baza podataka koji su im pomagali u obavljanju radnih aktivnosti i izvješćivanju o njima. Međutim, osim u Španjolskoj i Francuskoj, inspektori na terenu nisu imali pristup potrebnim informacijama (npr. posredstvom pokretnih terminala). Umjesto toga, kako bi dobili potrebne informacije, morali su nazivati centar za praćenje ribolova. To predstavlja problem, osobito kada se inspekcijski pregled ne može planirati unaprijed, nego se mora provesti ad hoc po pristanku u luku. U tim slučajevima, brz pristup informacijama omogućio bi djelotvorniji odabir plovila nad kojima će se obavljati inspekcijski pregled. Nadalje, s obzirom na to da nije moguć pristup informacijama u stvarnom vremenu, inspektori ne mogu provjeravati podatke o identitetu plovila, dozvolama i značajkama u odnosu na podatke sadržane u dokumentima na plovilu. Time se otežava uočavanje pogrešaka u bazi podataka, kao što su one koje su otkrivene tijekom revizije (vidi okvir 4.), ali i neodobrenih promjena u značajkama plovila. U nekim lučkim uredima u Francuskoj inspektorima je čak bilo izrazito teško pristupiti računalnim aplikacijama iz svojih ureda, što je značilo da se nisu mogli učinkovito pripremiti za inspekcijske preglede.

Potrebno je dodatno standardizirati praksu obavljanja inspekcijskih pregleda

78

Kako bi se inspekcijskim pregledima u području ribarstva mogla učinkovito provjeravati sukladnost i jamčiti pravedno postupanje prema ribarskim subjektima, tijela država članica trebala bi provoditi slične inspekcijske preglede na standardiziran način te razviti prikladne protokole i priručnike za obavljanje inspekcijskih pregleda. Ispitali smo kako su se u posjećenim državama članicama obavljali inspekcijski pregledi po iskrcaju. Tijekom pregleda upotrebljavao se jedinstveni nacionalni obrazac za izvješćivanje (u Italiji i Francuskoj) ili inspekcijski priručnici i obrasci (u Španjolskoj i Škotskoj), osim u sredozemnom području Francuske gdje su se inspektori tijekom inspekcijskih pregleda služili drukčijim kontrolnim popisima ili se uopće nisu služili kontrolnim popisima. Alatima za standardizaciju pružio se dobar okvir za jamčenje sukladnosti kontrolnih aktivnosti s načelom nediskriminacije, no oni se nisu upotrebljavali u svim slučajevima.

79

Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) odgovorna je za organizaciju operativne koordinacije kontrolnih aktivnosti u različitim državama članicama. Ona pomaže državama članicama i Komisiji, uglavnom s pomoću regionalnih planova zajedničkog korištenja sredstava32. Utvrdili smo da su za planove zajedničkog korištenja sredstava za plavoperajnu tunu i iglune u Sredozemnom moru postojali sveobuhvatni kontrolni popisi za inspekcijske preglede po iskrcaju. No oni nisu obvezni i predstavljaju samo pedagošku potporu te se u praksi nisu upotrebljavali za nacionalne inspekcijske preglede u Italiji i Francuskoj, unatoč tome što su dobar alat za standardizaciju inspekcijskih pristupa.

Sve inspekcijske aktivnosti nisu bile zabilježene u nacionalnoj bazi podataka

80

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su voditi elektroničku bazu podataka svih inspekcijskih i nadzornih aktivnosti koje se odnose na ribarstvo33 (uključujući inspekcijske preglede tijekom prijevoza i stavljanja na tržište). Ako se pravilno održavaju, takve baze podataka djelotvoran su alat za kvalitetnije planiranje i obavljanje inspekcijskih pregleda, kao i za kvalitetnije izvješćivanje o njima. Utvrdili smo da baze podataka o inspekcijskim pregledima nisu uvijek bile u potpunosti operativne te da se u njih nisu sustavno unosila izvješća svih tijela uključenih u ribolovne aktivnosti o inspekcijskim pregledima (npr. subjekti koji su sudjelovali u prijevozu i prvoj prodaji, na nacionalnoj i regionalnoj razini), kako je prikazano u okviru 9.

Okvir 9.

Primjeri nedostataka u pogledu baza podataka o inspekciji i nadzoru

U Francuskoj elektronička baza podataka o inspekcijskim pregledima 2015. godine nije bila u potpunosti funkcionalna (bila je spora i nije bila prilagođena korisniku). Stoga je unesen tek mali broj izvješća te se sustav nije mogao upotrebljavati za učinkovito planiranje, praćenje i koordinaciju inspekcija.

U Španjolskoj su regionalna tijela mogla pregledati plovila nad kojima su inspekcijski pregled obavila središnja tijela. 2012. godine uspostavljena je radna skupina za koordinaciju njihovih aktivnosti. U vrijeme obavljanja revizije nije postojala središnja elektronička baza podataka s prikazom svih inspekcijskih pregleda po plovilima, što bi bio koristan izvor informacija za različita inspekcijska tijela.

Primijenjene sankcije nisu uvijek bile odvraćajuće, razmjerne i učinkovite

81

Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni i kako bi se smanjio broj povreda obveza propisanih u okviru ZRP-a, potrebno ih je, po potrebi, popratiti sankcijama. Te sankcije koje su odredile države članice, moraju biti odvraćajuće, razmjerne i učinkovite34. Njima bi se trebalo voditi računa o ozbiljnosti i mogućoj ekonomskoj koristi ostvarenoj prekršajem.

82

Kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema gospodarskim subjektima neovisno o vodama u kojima je prekršaj počinjen, istovremeno zadržavajući pravo država članica da uspostave vlastiti sustav sankcija u skladu s načelom supsidijarnosti, Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se sustav kaznenih bodova za teške prekršaje u vezi s povlasticom ili zapovjednikom plovila. Bodovni sustav primjenjuje se od 1. siječnja 2012. Ako ukupan broj bodova dosegne ili prekorači određenu razinu, povlastica za ribolov mora se privremeno ili trajno oduzeti.

Primijenjenim sankcijama nije se u svim slučajevima spriječilo ponovno počinjenje prekršaja
83

Države članice primjenjivale su različite sustave sankcija za prekršaje propisanih u okviru ZRP-a, kako je prikazano u tablici 2.

Tablica 2.

Postupci sankcioniranja u državama članicama

Država članicaVrsta sankcije
Španjolska

Pokretali su se upravni postupci.

Iznos izrečene novčane kazne odgovarao je kategoriji prekršaja i ovisio o utjecaju na okoliš, ponovnom počinjenju i težini prekršaja. Vrijednost ulova mogla se dodati ukupnom iznosu sankcije.

Bodovni sustav upotrebljavao se tek djelomično.

Francuska

Pokretali su se upravni i kazneni postupci, ovisno o stručnoj prosudbi inspekcijskog tijela. Informacije o primijenjenim kaznenim sankcijama nisu bile dostupne na nacionalnoj razini.

Iako su nacionalnim zakonodavstvom predviđeni fiksni iznosi ili sankcije razmjerne ekonomskoj koristi, u praksi je svako javno tijelo utvrđivalo sankcije ne uzimajući u obzir te aspekte.

Nije se upotrebljavao bodovni sustav.

Italija

Inspekcijska tijela pokretala su upravne i kaznene postupke.

Iznos novčane kazne utvrđivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom. Nije postojala poveznica između sankcija i ekonomske koristi, osim u nekolicini slučajeva.

Radi brzine, tijela su nudila izbor između plaćanja dvostrukog iznosa najmanje novčane kazne i plaćanja trećine najvećeg iznosa novčane kazne za određenu kategoriju prekršaja, uz iznos o kojemu je odlučio sudac.

Bodovni sustav upotrebljavao se za teške prekršaje.

Ujedinjena Kraljevina (Škotska)

Pokretali su se upravni i kazneni postupci.

Novčane kazne primjenjivale su se rijetko, dok su se preventivne mjere primjenjivale češće od stvarnih sankcija. Kada su se primjenjivale, o financijskim sankcijama odlučivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom, uzimajući u obzir ekonomsku korist.

Ograničena primjena bodovnog sustava (nije se primjenjivao dosljedno i ne za sve teške prekršaje).

Izvor: Zakonodavstvo, informacije s terena i baze podataka o prekršajima i sankcijama.

84

Utvrdili smo da se obveza povezivanja sankcije s ekonomskom koristi u vezi s prekršajem sustavno provodila u Španjolskoj. U Škotskoj se primjenjivala sustavno u nekolicini slučajeva u kojima su izrečene financijske kazne. Iako je to u određenim slučajevima propisano zakonodavstvom Italije i Francuske35, takva se praksa općenito nije primjenjivala u stvarnosti.

85

Kako bi se procijenio odvraćajući učinak sankcije, analizirali smo popis sankcija u posjećenim državama članicama kako bismo utvrdili kojim su plovilima sankcije izrečene nekoliko puta. Broj plovila s više od pet prekršaja prikazan je u tablici 3.

Tablica 3.

Flote, inspekcijski pregledi, prekršaji i ponovljeni prekršaji u posjećenim državama članicama u razdoblju 2013. – 2015.

Država članicaUkupna flota na dan 31. 12. 2015.Ukupan broj inspekcijskih pregleda na moru i po iskrcajuUkupan broj inspekcijskih pregleda na temelju kojih je utvrđen prekršaj% inspekcija koje su dovele do utvrđivanja prekršajaUkupan broj plovila s više od 5 prekršaja u tri godine% flote s više od 5 prekršaja
Španjolska9 39623 1464 70320 %250 %
Francuska16 91039 5151 5854 %431 %
Italija212 31618 0383 53620 %721 %
Ujedinjena Kraljevina (Škotska)32 01516 9905 15030 %1698 %

1 Podatci iz Francuske uključuju inspekcijske preglede koje su obavila različita tijela i lanac stavljanja na tržište. Za razdoblje 2014. – 2015. na raspolaganju smo imali tek djelomične podatke (vidi okvir 9).

2 Tijela nadležna za inspekcijske preglede u Italiji odgovorna su i za inspekcijske preglede nakon prve prodaje, a imala su i druge dužnosti izvan područja primjene Uredbe o uspostavi sustava kontrole.

3 U floti Ujedinjene Kraljevine ukupno je bilo 6232 plovila, pri čemu je na kraju 2015. godine, prema podatcima nacionalne uprave za pomorstvo Marine Scotland, u Škotskoj bilo 2015 plovila.

Izvor: Podatci zaprimljeni od država članica.

86

U Španjolskoj je broj plovila s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. činio zanemarivi udio ukupne flote. To se može objasniti činjenicom da se novčane kazne mogu udvostručiti ako zapovjednik počini iste prekršaje u roku od osamnaest mjeseci ili ako se u roku od tri godine od prethodnog prekršaja počini bilo kakav prekršaj.

87

Škotska je imala daleko najveći udio plovila s više od pet prekršaja, s 169 pojedinačnih subjekata s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. Iako se novčane kazne udvostručuju ako se ponovi prekršaj za koji je prethodno izrečena novčana kazna, broj primijenjenih novčanih kazni bio je izrazito nizak. U praksi se većina mjera poduzetih nakon prekršaja sastojala od pisma obavijesti te usmenih i pisanih opomena. Takve „manje oštre” mjere primjenjivale su se čak i u slučajevima teških prekršaja (npr. obavljanje ribolova nakon što je ribolov u tom području službeno obustavljen) te se čini da te mjere nisu spriječile ponovno počinjenje prekršaja. Iako su inspekcijski napori i obuhvat bili veći nego u drugim državama članicama, broj ponovnih prekršaja bio je veći, što upućuje na to da su sankcije manje odvraćajuće.

88

U Italiji je najveći udio ponovnih prekršaja bio povezan sa zakonikom o plovidbi (označavanje plovila, pravila u vezi s posadom), koji nije dio ZRP-a. U Francuskoj revizori nisu mogli dobiti pregled svih sankcija jer tijela za pomorska pitanja (uprava za kopnena i pomorska pitanja, međuregionalna uprava za more te uprava za morski ribolov i akvakulturu) nisu zaprimila nikakve informacije o sankcijama izrečenima na sudu uslijed kaznenog postupka. Analiza je stoga nepotpuna.

Bodovni sustav nije se dosljedno primjenjivao
89

Utvrdili smo da je bodovni sustav za teške prekršaje propisan Uredbom o uspostavi sustava kontrole36 uspostavljen u Italiji i da je dobro djelovao. Djelomično se primjenjivao u Španjolskoj, nedosljedno se primjenjivao u Škotskoj, dok se u Francuskoj nije primjenjivao uopće. Podrobnije informacije navedene su u okviru 10.

Okvir 10.

Sustav kaznenih bodova država članica

U Španjolskoj se sustav kaznenih bodova EU-a primjenjivao u ograničenom broju slučajeva (49 u razdoblju 2013. – 2015.). Sustav se primjenjivao uz oprez s obzirom na društveno-gospodarski utjecaj oduzimanja povlastica za ribolov. Čak i bez dodjele bodova, povlastice su privremeno oduzimane zbog prekršaja koji su se smatrali osobito teškima te je vlasnicima i zapovjednicima plovila privremeno zabranjeno djelovanje.

U Škotskoj se sustav kaznenih bodova EU-a nije primjenjivao dosljedno. Suprotno načelu nediskriminacije iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, tijela su usvojila različite pristupe za slične prekršaje ovisno o mjerama i sankcijama koje su uslijedile. Bodovi su se primjenjivali samo za teške prekršaje nakon osuđujućih sudskih presuda. Bodovi se nisu dodjeljivali za teške prekršaje za koje su upućeni sudu u svrhu izvršenja novčanih kazni izrečenih u okviru administrativnog postupka ili u slučajevima kada se izdala samo opomena ili pismo obavijesti. Bodovi su se u razdoblju 2013. – 2015. primjenjivali samo u sedam slučajeva.

U Francuskoj se sustav kaznenih bodova EU-a nije primjenjivao. Nisu postojala jasna nacionalna pravila i postupci o odgovornosti za sankcije i bodove. Komisija je s Francuskom izradila akcijski plan za rješavanje nedostataka povezanih s organizacijom i provedbom inspekcijskih pregleda i sankcija. Akcijski plan nije dovršen do obavljanja naše revizije.

90

Nisu postojali ravnopravni uvjeti za ribarske subjekte jer države članice nisu dosljedno primjenjivale bodovni sustav. Postoji mogućnost da subjektima u EU-u koji su počinili određeni prekršaj u različitim državama članicama ili u različitim regijama unutar iste države članice nisu dodijeljeni kazneni bodovi.

91

Ako se prekršaj dogodio u vodama druge države članice, država članica pod čijom zastavom plovilo plovi odgovorna je za primjenu bodova. Države članice razmjenjuju podatke o prekršajima. Međutim, ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama.

92

EFCA je razvila elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji koji se državama članicama nudi kao nacionalna baza podataka za inspekcijska izvješća. Ovaj alat države članice mogle bi upotrebljavati za razmjenu informacija o inspekcijskim pregledima i bodovima.

Zaključci

93

U skladu s propisima u okviru zajedničke ribarstvene politike potrebno je uspostaviti djelotvoran sustav kontrole kako bi se zajamčila dugoročna održivost ribljih stokova i sektora ribarstva. Okvir EU-a za kontrolu u području ribarstva zadnji je put izmijenjen 2009. godine uredbom Vijeća kako bi se uklonili tada poznati nedostatci koji su istaknuti u tematskom izvješću Suda br. 7/2007. Njime se pružaju načela i pravila u vezi s kontrolom nad ribolovnim aktivnostima, mjerama upravljanja ribarstvom, zahtjevima u vezi s podatcima te inspekcijskim pregledima i sankcijama.

94

Procijenili smo je li EU uspostavio djelotvoran sustav kontrole u području ribarstva ispitivanjem glavnih zahtjeva iz Uredbe EU-a o uspostavi sustava kontrole i njihove provedbe u državama članicama. Analizirali smo na koji su način države članice provjeravale sastavnice kapaciteta flote (bruto tonaža i snaga motora) i jesu li redovno ažurirale registar flote; jesu li se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile; jesu li podatci potrebni za upravljanje ribarstvom bili potpuni i pouzdani; te jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno planirali, provodili i primjenjivali.

95

Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak, utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju, EU još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u području ribarstva kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice još uvijek nisu u potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva te je potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama članicama omogućila djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.

96

Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka o kapacitetu flota u smislu bruto tonaže i snage motora. Iako se Uredbom o uspostavi sustava kontrole posebno propisuju postupci provjere snage motora na temelju dokumentacije i fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da četiri države članice koje smo posjetili uistinu nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da dvije od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. U slučajevima kada je takva provjera bila obavljena, utvrđene su razlike između stvarne i upisane snage motora. To pokazuje da su takve provjere nužne, posebice jer su kapaciteti flote nekih država članica blizu gornjih granica (odlomci 14.– 20.). Tijekom revizije utvrdili smo i znatan broj nepodudarnosti između podataka o plovilima upisanih u registar flote i onih sadržanih u pratećoj dokumentaciji (odlomci 21. – 24.).

1. preporuka – Poboljšanje pouzdanosti informacija o ribarskim flotama

Kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, države članice trebale bi do 2018.:

  1. uspostaviti postupke za provjeru točnosti informacija upisanih u nacionalni registar ribarske flote

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

  1. detaljna pravila u vezi s redovnim provjerama dokumentacije i terenskim provjerama pokazatelja bruto tonaže (BT) i snage motora (kW) koji se upotrebljavaju za izračun ribolovnog kapaciteta.
97

Države članice dužne su provesti mjere upravljanja ribarstvom propisane nacionalnim, europskim i međunarodnim zakonodavstvom (odlomci 25. i 26.). Praćenje i kontroliranje ribolovnih aktivnosti ključno je za jamčenje održivosti ribarstva. Utvrdili smo da se sustavima praćenja plovila koji se temelje na satelitskoj tehnologiji pružaju važne informacije za obavljanje takvih aktivnosti te da su općenito gledajući države članice prikladno provodile mjere upravljanja ribarstvom. Međutim, zbog primjene pravila iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja plovila. Time se otežalo djelotvorno upravljanje ribarstvom (odlomci 25. – 32.).

98

Države članice koje smo posjetili uložile su znatne resurse u upravljanje primjenom ribolovnih kvota koje su im dodijeljene te su dobro upravljale njome. Međutim, kada su tijela država članica dopustila organizacijama proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu uvijek znala koji su se kriteriji primijenili na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, a samim time i procijeniti njihov mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne korektivne mjere. Nadalje, takvim se nedostatkom transparentnosti povećava rizik od davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih (odlomci 33. – 36.). Režime ribolovnog napora bilo je teško pratiti, posebice za plovila koja nisu povezana sa sustavom praćenja plovila te su države članice primjenjivale različite pristupe izračunu dana provedenih na moru, što je jedna od glavnih sastavnica takvih režima (odlomak 37.). Postojao je prevelik broj tehničkih mjera koje su katkad bile presložene da bi ih ribari primijenili, a inspektori kontrolirali. Međutim, uočili smo i dobre primjere iz prakse u slučajevima kada su stručne ribolovne organizacije od svojih članova zahtijevale da uz mjere obvezne u okviru zajedničke ribarstvene politike primjenjuju i dodatne, ali i usredotočenije, mjere očuvanja.

2. preporuka – Bolje praćenje mjera upravljanja ribarstvom

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšalo praćenje aktivnosti malih plovila, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

  1. povlačenje oslobođenja obveze uporabe sustava praćenja plovila za plovila duljine od 12 do 15 metara
  2. zahtjev ugradnje manjih i jednostavnijih sustava određivanja položaja za plovila kraća od 12 metara.

Kako bi se zajamčila transparentnost raspodjele ribolovnih kvota, države članice trebale bi do 2019.:

  1. obavijestiti Komisiju o svojem sustavu raspodjele kvota u skladu s člankom 16. Uredbe o ZRP-u, uključujući i o tome kako su se u raspodjelu ribolovnih kvota među dionicima uključili transparentni i objektivni kriteriji.
99

Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni. Osim toga, utvrdili smo znatnu razinu pogreške i nedostatke u sustavu prijenosa podataka iz dokumentacije u papirnatom obliku u baze podataka država članica (odlomci 47. – 54.). Utvrdili smo da su postojale osjetne razlike između prijavljenih iskrcaja i naknadnih evidencija o prvoj prodaji (odlomci 55. – 56.). Dvije od četiri posjećene države članice nisu dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima plovila među različitim državama članicama pod čijim zastavama se plovi, iako su postojale neke dobre bilateralne inicijative (odlomci 57. – 60.). Utvrdili smo nedostatke u postupcima potvrđivanja i unakrsnog provjeravanja u državama članicama kojima se sprječava otkrivanje nedosljednosti, pogrešaka i nepotpunih informacija (odlomci 61. – 64.). Nadalje, postojale su znatne razlike između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili dostupni različitim službama Komisije (odlomci 65. – 70.). Naposljetku, prema Uredbi o uspostavi sustava kontrole države članice nisu obvezne slati podatke o ribolovnom području, veličini plovila i ribolovnom alatu, čime se ograničava detaljna analiza aktivnosti europske flote (odlomak 71.).

3. preporuka – Povećanje pouzdanosti podataka o ribarstvu

1. Kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu,

države članice trebale bi do 2019.:

  1. pregledati i poboljšati proces evidentiranja i provjeravanja podataka iz papirnate dokumentacije o ribolovnim aktivnostima
  2. pobrinuti se za to da raspolažu pouzdanim podatcima o aktivnosti povila kraćih od 10 metara i da se primjenjuju pravila propisana Uredbom o uspostavi sustava kontrole za njihovo prikupljanje
  3. dovršiti potvrđivanje i unakrsne provjere podataka o ribolovnim aktivnostima.

Komisija bi do 2020. godine trebala:

  1. uspostaviti platformu za razmjenu podataka koju države članice trebaju upotrebljavati za slanje potvrđenih podataka u standardiziranim formatima i standardiziranog sadržaja, tako da se informacije dostupne različitim službama Komisije podudaraju s podatcima država članica
  2. promicati razvoj jeftinijeg, jednostavnijeg sustava prilagođenog korisniku kojim će se olakšati elektronička komunikacija u vezi s ribolovnim aktivnostima za plovila kraća od 12 metara
  3. analizirati preostale probleme u vezi s potpunošću podataka i pouzdanošću na razini država članica te, po potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere u suradnji s državama članicama.

2. U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

  1. povlačenje oslobođenje obveze uporabe elektroničkog izvješćivanja i podnošenja elektroničke dokumentacije za plovila duljine od 12 do 15 metara ili razmatranje alternativnih rješenja
  2. preispitivanje obveza država članica u pogledu izvješćivanja o podatcima o ulovu koje su propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole kako bi se njima obuhvatili podatci o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu.
100

Djelotvoran sustav inspekcijskih pregleda u području ribarstva ključan je za jamčenje poštovanja pravila propisanih u okviru ZRP-a, kao i za jamčenje daljnje održivosti ribolovnih aktivnosti (vidi odlomak 72.). Utvrdili smo da su se inspekcijski pregledi općenito dobro planirali. Međutim, inspektori nisu imali pristup informacijama o plovilima u stvarnom vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih pregleda (odlomci 73. – 77.). Države članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na slučajeve u kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća (odlomci 78. – 79.). Nadalje, rezultati inspekcijskih pregleda nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka (odlomak 80.).

101

Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni, potrebno ih je poduprijeti odvraćajućim, razmjernim i učinkovitim sankcijama, što uključuje i primjenu bodovnog sustava u težim slučajevima kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema ribarskim subjektima (odlomci 81. – 82.). Utvrdili smo i da primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući učinak (odlomci 83. – 88.). Bodovni sustav primjenjivao se na vrlo različite načine u državama članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice, što znači da se nije moglo jamčiti jednako postupanje prema subjektima. U konačnici, ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama (odlomci 89. – 92.).

4. preporuka – Poboljšanje inspekcijskih pregleda i sankcija

1. Kako bi se poboljšali inspekcijski pregledi,

države članice trebale bi do 2019.:

  1. kada stupi na snagu nova Uredba o tehničkim mjerama, u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva (EFCA), izraditi i upotrebljavati standardizirane inspekcijske protokole i izvješća koji su bolje prilagođeni posebnim regionalnim i tehničkim uvjetima u pogledu ribarstva od onih koji su propisani u Prilogu XXVII. Uredbi 404/2011

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

  1. obvezu uporabe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji za države članice, kako bi se zajamčila sveobuhvatnost i ažuriranje nacionalnih rezultata inspekcijskih pregleda te kako bi se rezultati inspekcijskih pregleda mogli razmjenjivati s drugim povezanim državama članicama.

2. Kako bi se zajamčila djelotvornost sustava sankcija, države članice trebale bi do 2019.:

  1. pri određivanju sankcija voditi računa o tome je li riječ o ponovljenom prekršaju ili višestrukom počinitelju prekršaja
  2. kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za subjekte, u potpunosti primjenjivati bodovne sustave i jamčiti njihovu dosljednu primjenu u pojedinim teritorijima.

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

  1. odredbu kojom se predviđa sustav razmjene podataka o prekršajima i sankcijama u suradnji s EFCA-om i državama članicama.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Phil Wynn Owen, na sastanku održanom u Luxembourgu 5. travnja 2017.

Za Revizorski sud

Klaus-Heiner LEHNE

predsjednik

Prilozi

Prilog I.

Podatci o ribarstvu – obvezne vrste dokumenata u posjećenim državama članicama

Uredba o uspostavi sustava kontroleŠpanjolskaFrancuskaItalijaŠkotska

Očevidnici o ribolovu

Nisu obvezni za plovila ispod 10 metara duljine preko svega. Države članice mogu zahtijevati od tih plovila da dostave očevidnike, prodajne listove ili mjesečna izvješća o ulovu.

Države članice moraju nadzirati aktivnosti plovila kraćih od 10 metara koja ne podliježu toj obvezi, na temelju planova uzorkovanja, kako bi se zajamčila njihova sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike.

Plovila duljine najmanje 10 metara i kraća od 12 metara preko svega obvezna su dostavljati podatke o ulovu u obliku papirnatih očevidnika.

Plovila duljine najmanje 12 metara i kraća od 15 metara preko svega obično bi trebala podatke slati u elektroničkom obliku, no moguće ih je osloboditi te obveze.

Sva plovila duljine 15 ili više metara preko svega obvezna su podatke o ulovu slati u elektroničkom obliku.

Države članice mogu propisati strože mjere za svoja plovila.

Očevidnik o ribolovu ne vodi se za plovila kraća od 10 metara.

85 % plovila duljine od 12 do 15 metara (6 % ukupne flote) oslobođeno je obveze vođenja elektroničkog očevidnika.

Mjesečno izvješće „fiche de pêche” u papirnatom obliku za plovila kraća od 10 metara.

Samo su 42 plovila duljine od 12 do 15 metara (1 % ukupne flote) oslobođena obveze vođenja elektroničkog očevidnika 2016. godine.

Očevidnik o ribolovu ne vodi se za plovila kraća od 10 metara.

90 % talijanskih plovila duljine od 12 do 15 metara (15 % ukupne flote) oslobođeno je obveze vođenja elektroničkog očevidnika.

Pojednostavnjeni tjedni očevidnik o ribolovu za plovila kraća od 10 metara.

Nema odstupanja od obveze vođenja elektroničkih očevidnika za plovila od 12 do 15 metara duljine.

Prodajni listovi

Moraju se dostavljati na sljedeći način:

- registrirani kupci s prometom većim od 200 000 eura godišnje šalju ih u elektroničkom obliku

- registrirani kupci s prometom manjim od 200 000 eura godišnje šalju ih u papirnatom ili, po mogućnosti, elektroničkom obliku.

Komisija može odobriti izuzeće državama članicama s prihvatljivim sustavom uzorkovanja:

- za proizvode plovila do 10 metara duljine

- za količine iskrcanih proizvoda ribarstva koji ne prelaze 50 kg ekvivalenta žive mase po vrsti.

Prodajni listovi nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg.

Države članice mogu odlučiti da male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu ne podliježu obvezi sljedivosti.

Sva svježa riba mora biti prodana na dražbi. Dražbovatelj šalje prodajne listove autonomnim zajednicama, koje ih šalju nacionalnim tijelima.

Prodaja na dražbi ili na drugi način. Potrebno je zabilježiti kupca.

Prodajni listovi slali su se u elektroničkom obliku s pomoću namjenskog sustava ili e-izvješća.

Prodajni listovi nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg.

Za male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu nije obvezna dostava prodajnih listova.

Za prvu prodaju, proizvodi ribarstva moraju se prenijeti u registrirani aukcijski centar, registriranom kupcu ili organizaciji proizvođača.

Nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg.

Za male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu nije obvezna dostava prodajnih listova.

Riba prodana na dražbi ili registriranim kupcima.

Vaganje proizvoda ribarstva

Svi proizvodi ribarstva moraju se vagati s pomoću sustava koje su odobrila nadležna tijela, osim ako je država članica donijela plan uzorkovanja.

Vaganje se mora obaviti pri iskrcaju, prije skladištenja, prijevoza ili prodaje proizvoda. Odstupajući od ovog pravila (izuzeće), države članice mogu dopustiti vaganje proizvoda ribarstva nakon prijevoza.

Odstupanje od pravila o vaganju može se odobriti ako je država članica donijela plan kontrole na temelju rizika koji je odobrila Komisija.

Rezultati vaganja upotrebljavaju se za sastavljanje iskrcajnih deklaracija, prodajnih listova i sl.

Svi aukcijski centri imaju potrebnu opremu za vaganje i označavanje. Obvezno vaganje pri iskrcaju. Dostupan je plan uzorkovanja za vaganje, iako uključuje određene vrste koje se moraju vagati u cijelosti (100 %). Aukcijski centri moraju slati prodajne listove autonomnim zajednicama, koje ih zatim šalju elektronički u standardnom obliku do 15. dana sljedećeg mjeseca (češće za vrste za koje se primjenjuju kvote).

Vaganje nakon prijevoza prije prve prodaje nije dopušteno.

Ulov se obično važe pri iskrcaju, kada u luci postoji odgovarajuća oprema za vaganje.

Dopušteno je vaganje nakon prijevoza. Međuregionalne uprave za more odgovorne su za odstupanja, ali ne primjenjuju standardne kriterije za odobravanje odstupanja i upravljanje njima.

Kada je zapovjednik ribarskog plovila, ili njegov predstavnik, iskrcao ulov za niz aktivnosti u vezi s vaganjem pri iskrcaju, upotrebljavaju se sustavi vaganja koji su certificirani, ali ih nije odobrio EU.

Vaganje nakon prijevoza prije prve prodaje nije dopušteno.

Riba koja se prodaje na aukciji važe se na temelju plana uzorkovanja koji je odobrila Komisija. Važe se sva riba koja se prodaje registriranim kupcima.

Ulov se obično važe pri iskrcaju. Dopušteno je vaganje nakon prijevoza. Registrirani kupci ili prodavatelji odgovorni su za točnost vaganja.

Izvor: Informacije primljene tijekom revizijskih posjeta i zakonodavstvo.

Prilog II.

Upravljanje kvotama i ribolovnim naporom u posjećenim državama članicama

KVOTERIBOLOVNI NAPOR
Španjolska

Kvote se općenito dodjeljuju pojedinačnim plovilima.

Praćenje je sustavno te se obavlja čak i dvaput dnevno za vrste za koje je moguće brzo iskorištavanje kvota.

Kvote se prate s pomoću podataka iz elektroničkih očevidnika i prodajnih listova. U slučaju razlika među tim dokumentima, tijela upotrebljavaju veći iznos.

Praćenje se temelji na podatcima prikupljenima s pomoću sustava praćenja plovila; svaki dan na koji je brzina plovila bila manja od pet čvorova smatra se ribolovnim danom.

Ribolovni napor za plovila bez ugrađenog sustava praćenja plovila izračunava se na temelju očevidnika o ribolovu (u papirnatom ili elektroničkom obliku).

Prodajni listovi služe za plovila kraća od 10 metara, pri čemu se svaki prodajni list smatra kao da predstavlja jedan ribolovni dan.

Francuska

Kvote se uglavnom dodjeljuju organizacijama proizvođača.

Organizacije proizvođača prate iskorištenost kvota koje su im dodijeljene u skladu sa svojim planovima upravljanja, koji se odobravaju na nacionalnoj razini. Ured za upravljanje resursima (BGR) uprave za morski ribolov i akvakulturu prati iskorištenost kvota na razini čitave zemlje. Ured za upravljanje resursima temelji svoj izračun na potvrđenim podatcima o ulovu iz svojeg sustava (SACROIS) te provjerava te podatke u odnosu na podatke koje su zaprimili od organizacija proizvođača.

Međuregionalne uprave za pomorska pitanja ne obavljaju provjere na regionalnoj razini u svrhu praćenja načina na koji su organizacije proizvođača pratile iskorištenost kvota.

Tijela upotrebljavaju tablice za praćenje ribolovnog napora.

Podatci prikupljeni s pomoću sustava praćenja plovila i podatci o obvezama u vezi s dokumentacijom nisu uvijek raspoloživi. Tijela procjenjuju aktivnost na temelju povijesti plovila, ali moguće je da se pogreške u dokumentaciji neće zamijetiti.

Odobrenja za ribolov u elektroničkom su obliku i inspektori tijekom inspekcijskih prijedloga nisu uvijek u mogućnosti dobiti uvid u podatke o plovilu i informacije o aktivnosti na internetu, tako da je teško provjeriti ima li plovilo odobrenje za ribolov vrsta koje se nalaze na brodu.

Italija

Jedina vrsta na koju se primjenjuju kvote u Italiji je plavoperajna tuna.

Kvote se raspodjeljuju na nacionalnoj razini prema sljedećim kategorijama: plivaličari, plovila s parangalima, plovila s klopkama, rekreacijski ribolov i kvota koja služi kao pričuva za usputni ulov.

Primjenu kvota prati ministarstvo poljoprivrednih, prehrambenih i šumarskih politika (MIPAAF). Ovlaštena plovila moraju podnositi dnevna izvješća o ulovu tijekom izlaska u ribolov, čak i ako ulova nema. Podatci o primjeni kvota koje je dostavila Italija bili su isti kao podatci kojima je raspolagala Komisija.

Škotska

Većina kvota dodjeljuje se organizacijama proizvođača (otprilike 97 %) pri čemu je manji dio namijenjen malim plovilima i velikim nesektorskim plovilima.

Središnja tijela prate ulov vrsta na koje se kvote primjenjuju. Na temelju podataka o plovilu i ulovu sustav automatski izračunava iskorištenost kvote po ribarskom plovilu u organizaciji proizvođača. Ta se izvješća na tjednoj razini šalju svim organizacijama proizvođača kojima su dodijeljene kvote. Kada se u potpunosti iskoristi određena kvota dodijeljena određenoj organizaciji proizvođača, informacije o tome javno se objavljuju na internetskim stranicama vlade.

Napor se dodjeljuje pojedinačnim plovilima. Tijela ostavljaju sa strane određeni dio dodijeljenog napora te se ribarskim plovilima raspodjeljuje tek 95 % napora kako bi se ostavila sigurnosna pričuva u slučaju prekoračenja dodijeljenog napora.

Tijelima informacije iz očevidnika služe za praćenje iskorištenosti ribolovnog napora i sukladnosti s uvjetima u vezi s ribolovnim naporom te njihovi inspekcijski pregledi obuhvaćaju element ribolovnog napora. Broj dana računa se na temelju trajanja izlaska u ribolov za sve vrste dokumenata (u elektroničkom i papirnatom obliku te na tjednoj razini).

Sustav automatski proizvodi informacije o iskorištenosti napora, uzimajući u obzir trajanje izlazaka u ribolov na koje se primjenjuju režimi napora te snagu motora predmetnog plovila.

Učinkovitost automatiziranog sustava za plovila s očevidnicima u papirnatom obliku (otprilike 23,6 % plovila s odobrenjima tijekom protekle 3 godine) ovisi o kvaliteti podataka unesenih u sustav. Revizijom koju smo obavili utvrdila se stopa pogreške od 10 % u datumima iskrcaja.

Prilog III.

Okvir za prikupljanje podataka

EU je uspostavio okvir1 za prikupljanje, upravljanje i uporabu standardiziranih podataka o ribarstvu za znanstvenu analizu u kontekstu zajedničke ribarstvene politike. U skladu s tim okvirom države članice obvezne su prikupljati biološke, tehničke i društveno-gospodarske podatke te podatke o okolišu za sektore ribarstva, akvakulture i prerade. Dio tih podataka odnosi se na ribolovne aktivnosti te se takvi podatci dobivaju u skladu sa zahtjevima Uredbe o uspostavi sustava kontrole: informacije prikupljene s pomoću sustava praćenja plovila, očevidnici, iskrcajne deklaracije, prodajni listovi. Ti se podatci šalju znanstvenim institutima koji ih upotrebljavaju kao sastavne dijelove procjena ribljeg stoka (zajedno s biološkim podatcima prikupljenima u skladu s okvirom za prikupljanje podataka). Ti su podatci važni za znanstveno utemeljene mjere upravljanja i za evaluaciju ciljeva upravljanja. Na primjer, podatci o iskrcaju, naporu i kapacitetu potrebni su za izračun ulova po jedinici napora, kako bi se znanstvenicima omogućilo da prepoznaju glavne „ribolovne kategorije” koje će se uzorkovati za dobivanje bioloških podataka, kao i da raščlane ekonomske podatke o floti u svrhu kombiniranja s biološkim podatcima2.

Prilog IV.

Organizacija inspekcijskih pregleda u posjećenim državama članicama

1. Španjolska

U Španjolskoj je glavno tajništvo za ribarstvo (SGP), pod okriljem Ministarstva poljoprivrede, prehrane i okoliša, odgovorno za aktivnosti kontrole i inspekcije do prve prodaje, pod nadležnošću središnje vlasti.

Glavno tajništvo za ribarstvo sastavlja godišnji inspekcijski plan (Plan de actuación general de control e inspección pesquera) u kojem se prioriteti temelje na posebnim značajkama flote, ribolovnim područjima i oblicima ribolova. Lokalni uredi izrađuju vlastite analize rizika i inspekcijski plan u skladu s općim okvirom i prioritetima. Lokalne resurse na raspolaganje stavlja Ministarstvo uprave, pod nadležnošću glavnog tajništva za ribarstvo.

Druga tijela (autonomne zajednice, vojska, vojna policija Guardia Civil) obavljaju inspekcijske preglede u području morskog ribarstva, prijevoza, stavljanja na tržište i prerade. Oni se mogu obavljati neovisno ili u suradnji s glavnim tajništvom za ribarstvo. Autonomne zajednice odgovorne su za inspekcijske preglede u unutarnjim vodama, u sektoru uzgoja školjki i akvakulture te u vezi s zdravstvenim aspektima i sljedivošću svih proizvoda od prve prodaje.

2. Francuska

U Francuskoj su za kontrolu i inspekcijske preglede u području ribarstva odgovorna različita tijela:

  • na središnjoj razini riječ je o upravi za morski ribolov i akvakulturu Ministarstva okoliša, energije i pomorskih pitanja te državnom centru za nadzor nad ribarstvom (Centre National de Surveillance de la Pêche, CNSP) koji služi kao nacionalni centar za praćenje ribarstva
  • na regionalnoj razini riječ je o međuregionalnoj upravi za pomorska pitanja kojom upravlja načelnik za međuregionalna pomorska pitanja i koja djeluje pod nadležnošću uprave za morski ribolov i akvakulturu
  • na lokalnoj razini riječ je o upravi za kopnena i pomorska pitanja kojom upravlja načelnik uprave kojem je nadređen regionalni načelnik.
  • U prekomorskim odjelima i teritorijima uprava za pomorska pitanja obavlja sve zadatke koje u kopnenoj Francuskoj obavljaju međuregionalne uprave za pomorska pitanja te uprave za kopnena i pomorska pitanja.

Uprava za morski ribolov i akvakulturu sastavlja nacionalni dvogodišnji plan koji se temelji na analizi rizika. Njime se nisu uzele u obzir informacije kojima su raspolagale službe za kontrolu u vezi s rizičnim područjima, praćenjem prekršaja i sl. Plan obuhvaća stavljanje na tržište i prijevoz u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (sljedivost) te upućuje na druga javna tijela koja obavljaju inspekcijske preglede u području ribarstva, kao što su službe za pomorska pitanja, mornarica, carina, obalna straža, državna policija i službe za sprječavanje prijevara.

Državni centar za nadzor nad ribarstvom koordinira inspekcijske preglede na moru te pruža potporu inspekcijskim pregledima pri iskrcaju.

Međuregionalne uprave za pomorska pitanja sastavljaju vlastite regionalne planove u skladu s nacionalnim planovima. Regionalni planovi trebali bi se temeljiti na detaljnoj analizi rizika i inspekcijskih prioritetima. Bretonska međuregionalna uprava za pomorska pitanja provela je vrlo detaljnu analizu rizika (uključujući subjekte koji su obavljali prvu prodaju i prijevoznike), dok je analiza rizika međuregionalne uprave za pomorska pitanja na Sredozemnom moru bila površna te su se njome sustavni rizici utvrđivali na temelju opaženih prekršaja.

Lokalni planovi (uprave za kopnena i pomorska pitanja) ne temelje se na regionalnim planovima. Temelje se na analizi rizika ili usmjeravanju koje koordinira CNSP te, osim u sredozemnoj regiji, na rizicima koje su utvrdile jedinice za kontrolu. Ta procjena rizika tek se treba odraziti u nacionalnim i regionalnim planovima kontrole preko plana upravljanja rizicima i povezati se s lokalnim inicijativama.

Uprava za kopnena i pomorska pitanja i druga lokalna inspekcijska tijela osiguravaju resurse za inspekcije pri iskrcaju i nakon njega.

3. Italija

U Italiji je glavna uprava za morsko ribarstvo i akvakulturu Ministarstva poljoprivrednih, prehrambenih i šumarskih politika (MIPAAF) jedino nadležno tijelo u smislu članka 5. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 (Uredba o uspostavi sustava kontrole).

Kako bi obavljala svoje dužnosti, može se služiti uslugama lučke kapetanije / obalne straže, kao i nacionalnog centra za kontrolu u području ribarstva (CCNP). Odgovornost za praćenje ribolova, trgovine i upravljanja proizvodima ribarstva, kao i za istrage mogućih prekršaja, povjerena je vojnom i civilnom osoblju koje zapošljavaju središnja i decentralizirana tijela za pomorstvo, kao i druga tijela za izvršenje zakona (financijska policija Guardia di finanza, karabinjeri i sl.).

4. Škotska

U Škotskoj je nacionalna uprava za pomorstvo (Marine Scotland) odgovorna za kontrolu i inspekcijske preglede u području ribarstva do prve prodaje. Procjena rizika proces je koji se kontinuirano provodi; organizira se svaka dva tjedna na regionalnoj razini za različita područja, luke i segmente aktivnosti. Ne dovodi do sastavljanja detaljnog inspekcijskog plana, ali se njome utvrđuju glavni prioriteti o kojima moraju voditi računa uredi za ribarstvo pri planiranju svojih aktivnosti. Lokalne inspektore zapošljava uprava Marine Scotland.

U okviru nekih aktivnosti u vezi s provjerom sukladnosti, uprava Marine Scotland surađuje s drugim vladinim organizacijama i organizacijama iz javnog sektora kao što su škotska policija, agencija za pomorska i obalna pitanja (Maritime and Coastal Agency), britanska agencija za zdravlje i sigurnost (Health and Safety Executive) te britanska porezna i carinska uprava (Her Majesty’s Revenue and Customs).

Odgovori Komisije

Sažetak

I

Ciljevi su reformirane zajedničke ribarstvene politike (ZRP) osigurati da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinosa dostupnosti zaliha hrane, uz primjenu predostrožnih i na ekosustavu temeljenih pristupa upravljanju ribarstvom.

U tom je kontekstu učinkovit sustav kontrole presudan za uspostavu vjerodostojnosti, pouzdanosti i djelotvornosti politike. Cilj mu je osigurati da se države članice pridržavaju obveza kontrole i da upravljaju učinkovitim sustavom kontrole uz osiguravanje primjene pravila na jednak i usklađen način u EU-u. Pravila o kontroli promijenjena su 2008. na temelju preporuka iz posebnog izvješća Suda br. 7 iz 2007. radi otklanjanja utvrđenih slabosti.

III

Komisija se slaže s mišljenjem da je nakon revizije Suda u 2007. sustav kontrole ribarstva EU-a znatno poboljšan donošenjem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (dalje u tekstu Uredba o kontroli) te prateće Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 404/2011. Komisija se slaže i oko toga da bi države članice mogle dodatno poboljšati provedbu te Uredbe te da i dalje postoje nedostaci.

IV

Komisija potvrđuje da bi se pravilima o provjeravanju bruto tonaže mogla poboljšati kontrola kapaciteta flote.

U pogledu nepodudaranja u registru flote Komisija smatra da bi se donošenjem 6. veljače 2017. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije u načelu trebali otkloniti nedostaci koje je utvrdio Sud.

V

Komisija potvrđuje da je dio ribarske flote EU-a izuzet od obveze ugradnje sustava za praćenje plovila (VMS) na plovilu. Međutim, 11 % flote na koju se odnosi ta obveza čini više od tri četvrtine količine ulovljene ribe. Osim toga, određene države članice opremile su svoja plovila kraća od 12 metara VMS-om, iako to nije obvezno na temelju Uredbe o kontroli.

Komisija priznaje da bi se upotreba sustava za praćenje mogla dodatno poboljšati u pogledu malih plovila.

VI

Kriteriji s pomoću kojih države članice dodjeljuju ribolovne mogućnosti utvrđeni su zajedničkom ribarstvenom politikom. Komisija smatra da primjena tih kriterija ne utječe posebno na sustav kontrole i njegovu učinkovitost.

Komisija se slaže s mišljenjem da bi se poboljšanom transparentnošću u vrsti kriterija koji se primjenjuju u dodjeli kvota pomoglo izbjeći davanje prednosti posebnim interesima.

VII

Komisija se slaže da prijenos podataka o ulovu i prodajnih listova još nije potpun u nekim državama članicama, osobito za plovila kraća od 12 metara. Komisija sustavno provodi daljnje praćenje nesukladnosti s pravilima ZRP-a s pomoću odgovarajućih alata koji su joj na raspolaganju.

Osim toga, Komisija redovito tijekom revizija i inspekcija procjenjuje provedbu kontrolnih zahtjeva u sektoru malog ribolova.

Dodatno, Uredbom o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo omogućuje se financiranje opremanja ribarskih plovila uređajima za elektroničko bilježenje i izvješćivanje (ERS), neovisno o veličini plovila.

U pogledu ukupnih podataka stanje je kako slijedi: države članice dužne su dostavljati ukupne podatke o ulovu s detaljima o stokovima i ribolovnim područjima u kojima postoje režimi ribolovnog napora. Postoje i dobro utvrđeni slučajevi u kojima su one dužne dostavljati podatke o veličini plovila i ribolovnoj opremi, no to nije općenito slučaj. Ako su potrebni detaljni podaci o ulovu, Uredbom o kontroli predviđa se da Komisija može državama članicama poslati izravan upit tražeći podatke iz ERS-a. Ta je praksa trenutačno u fazi testiranja.

VIII

Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i razmjena informacija povezanih s prekršajima među državama članicama. Komisija je primijetila da postojeće razlike u pravosudnim sustavima država članica mogu utjecati na provedu tih odredaba diljem EU-a.

Komisija priznaje da se postojećom Uredbom o kontroli ne osigurava uspostava sveobuhvatnog sustava za razmjenu podataka o prekršajima i sankcijama.

Općenito, Komisija promiče razvoj standarda EU-a, zajedničkog pristupa kontrolnim aktivnostima i zajedničkih informatičkih platformi za razmjenu podataka radi postizanja stabilnih jednakih uvjeta.

IX

Komisija te preporuke pažljivo prima na znanje. Odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli zasad nije donesena. U međuvremenu, Komisija će na temelju ovih preporuka nastaviti podupirati i osiguravati potpunu provedbu postojećih kontrolnih zahtjeva.

Komisija isto tako prima na znanje da su određene preporuke upućene državama članicama.

Uvod

01

Uredbom o kontroli uspostavlja se sustav Unije za kontrolu, inspekciju i izvršenje radi osiguravanja sukladnosti s pravilima ZRP-a.

06

Iako je Komisija odgovorna za evaluaciju učinka te uredbe na ZRP i za kontrolu provedbe pravila u državama članicama, uspjeh ove politike ovisi o uključenosti svih strana. Komisija potvrđuje da su dodjela prikladnih sredstava u državama članicama te odgovarajući razvoj administrativnih kapaciteta od ključne važnosti za postizanje ciljeva ZRP-a.

07

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara. Režim se sastoji od toga da države članice utvrđuju planove uzorkovanja radi praćenja aktivnosti tih plovila na temelju metodologije koju je donijela Komisija u skladu s postupkom Odbora.

08

Bodovnim sustavom uvedenim na temelju Uredbe o kontroli nastojalo se stvoriti jednak sustav diljem EU-a u smislu sankcioniranja.

Međutim, pravnim okvirom EU-a nisu osigurana usklađena pravila o sankcijama za kršenje pravila ZRP-a. Bez jedinstvenih pravila o sankcijama na razini EU-a svaka država članica primjenjuje svoje nacionalne zakone i postupke. Nepostojanje usklađenih sankcija realnost je i u mnogim drugim politikama Unije, ne samo u ZRP-u.

Međutim, Komisija smatra da bi se pojašnjenjem sustava kontrole koji se odnosi na sankcije za teška kršenja pravila ZRP-a dodatno poboljšala djelotvornost i jednakost uvjeta sustava kontrole.

10

Komisija smatra da su se u svim slučajevima u kojima je odlučeno da se donesu i provedu akcijski planovi takvi alati pokazali učinkovitima u otklanjanju sustavnih nedostataka u državama članicama.

11

Komisija smatra da je uloga Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u razvoju i jačanju usklađenog i dosljednog pristupa, s kompatibilnim sustavima za izvješćivanje, razmjenu podataka i sljedivost proizvoda ribarstva dosad bila od temeljne važnosti.

Međutim, evaluacijom Uredbe o kontroli pokazalo se da bi možda trebalo dodatno pojasniti uloge i odgovornosti Komisije, EFCA-e i država članica radi postizanja boljih sinergija.

Opažanja

16

Uredbom o kontroli omogućuje se donošenje detaljnih pravila za provjeru tonaže ribarskih plovila. Komisija će nastaviti osiguravati da se države članice pridržavaju postojećih odredbi o najvećem ribolovnom kapacitetu.

Okvir 3. – Provjera snage motora koja se provodi u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o kontroli

Na temelju nalaza Komisije o snazi motora dobivenih revizijom u atlantskim državama članicama iz 2016. utvrđeno je da je Španjolska provjere provela samo jedanput (a da ih nije odobrilo nadležno tijelo za provjeru snage motora), a da Ujedinjena Kraljevina ima stalni sustav za provjeru pogonskih motora.

Komisija namjerava u 2017. pokrenuti studiju o provedbi zahtjeva o fizičkoj provjeri snage motora utvrđenih Uredbom o kontroli koju će provesti vanjski ugovorni suradnik u odabranim državama članicama EU-a.

18

Praćenje snage motora dio je ciklusa revizija provedenih u svim državama članicama od 2015. do 2016., uključujući Francusku. Komisija nastavlja s daljnjim praćenjem tog pitanja radi osiguravanja poduzimanja odgovarajućih mjera.

Komisija je blisko surađivala s talijanskim tijelima te je dobila informacije o novom planu uzorkovanja za 2017.

19

Komisija se slaže s analizom Suda. Međutim, Komisija ističe da, unatoč tome što neki planovi uzorkovanja još nisu doneseni, Komisija provjerava poštovanje gornjih granica na temelju registra flote EU-a i s pomoću godišnjih izvješća o nacionalnim flotama koje su države članice dužne dostavljati Komisiji. Države članice isto tako započinju s provjerama čak i ako nemaju plan uzorkovanja.

20

Komisija smatra da bi se rizik od prekoračenja gornje granice kapaciteta flote, koji je utvrdio Sud, trebao u načelu otkloniti donošenjem 6. veljače 2017. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije.

23

Komisija je 6. veljače 2017. donijela novu Uredbu o registru ribarske flote Unije koja stupa na snagu 1. veljače 2018. (Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2017/218). Novom se Uredbom predviđaju novi postupci kojima se osigurava da se registar flote Unije ažurira gotovo u stvarnom vremenu te kojima se osigurava pouzdanost informacija iz tog registra.

Okvir 4. – Nepodudaranja u registru flote

U pogledu nepodudaranja u registru flote Komisija smatra da bi se donošenjem 6. veljače 2017. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije u načelu trebali riješiti nedostaci koje je utvrdio Sud.

24

Zahvaljujući novoj Uredbi o registru flote Unije ažuriranje podataka dobivenih iz nacionalnih registara provodit će se gotovo u stvarnom vremenu. Ažuriranje podataka o plovilima osigurat će se na dva načina: a) izravnom dostavom podataka iz država članica o bilo kojem događaju povezanom s ribarskim plovilom iz nacionalnog registra ribarske flote najkasnije do kraja radnog dana ili b) prikazima podataka. Ako sadržaj iz prikaza podataka nije čitljiv, potpun, točan ili pouzdan, on se odbacuje, Komisija obavješćuje državu članicu o svojim zaključcima, a država članica dužna je unijeti potrebne izmjene u nacionalni registar najkasnije pet radnih dana nakon primitka obavijesti Komisije.

Zajednički odgovor Komisije na točke 25. i 26.: Komisija je revidirala sustav evidentiranja ulova i sustav potvrđivanja podataka većine država članica te je sustavno nastavila pratiti utvrđene nedostatke.

30

Komisija je svjesna te nepravilnosti te trenutačno rješava to pitanje s predmetnim državama članicama.

Podatak od 2 % odnosi se na plovila za akvakulturu. U prošlosti se Uredbom o VMS-u oslobađalo od obveze upotrebljavanja VMS-a sva plovila „koja se upotrebljavaju isključivo za iskorištavanje akvakulture i koja djeluju unutar polaznih crta država članica.” (Vidi članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2244/2003).

U postojećoj je Uredbi o kontroli to oslobođenje obveze ukinuto za plovila > 15 m, a zadržano samo za plovila < 15 m (vidi članak 9. stavak 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009). Međutim, države članice nisu ažurirale postojeće podatke u registru flote za ta plovila za akvakulturu.

U novoj provedbenoj uredbi o registru flote (koja stupa na snagu 1. veljače 2018.) više čak ni ne postoji zahtjev u pogledu upisa plovila za akvakulturu u registar flote.

Zajednički odgovor Komisije na točke 31. i 32.: Komisija ističe da 11 % flote na koju se odnosi obveza upotrebljavanja VMS-a čini više od tri četvrtine količine ulovljene ribe.

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara koji se sastoji od planova uzorkovanja država članica. Osim toga, određene države članice opremile su svoja plovila kraća od 12 metara VMS-om, iako to nije bilo obvezno.

Komisija smatra da se većina plovila koja predstavljaju visoki rizik za očuvanje može pratiti i kontrolirati. Međutim, ona priznaje da bi se upotreba sustava za praćenje mogla dodatno poboljšati u pogledu malih plovila.

34

Komisija potvrđuje da su informacije koje je primila poprilično raznovrsne. Stoga još nije u stanju pružiti pregled načina na koji su države članice provele tu metodu.

Komisija je u ožujku 2016. od obalnih država članica zatražila informacije o njihovu sustavu dodjele kvota u skladu s člankom 16. ZRP-a. Osim toga, zatraženo je da države članice uključe informacije o načinu na koji svaka država članica osigurava da su načela utvrđena člankom 17., odnosno transparentni i objektivni kriteriji uključujući one ekološke, društvene i gospodarske prirode, ugrađena u metodu dodjele. Na temelju informacija koje je Komisija primila najčešća su značajka sustava dodjele u EU-u prijašnji podaci o ulovu koji uključuju raspodjelu udjela u ulovu među prihvatljivim sudionicima u ribolovu. Države članice navele su raznolike vrste postojećih sustava za dodjelu ili pristup ribolovnim mogućnostima koji ne uključuju nužno sustave udjela u ulovu. Većina ih je potvrdila da se društveni, gospodarski i ekološki kriteriji uzimaju u obzir, što je u skladu s ciljevima ZRP-a.

Osim toga, pred Europskim sudom u postupku je predmet C-540/16, Spika i ostali, koji se odnosi na zahtjev za prethodnu odluku u vezi s tumačenjem članaka 16. i 17. Uredbe 1380/2013. Odgovorom na to prethodno pitanje omogućilo bi se razmatranje načela na kojima se temelje metode dodjele nacionalnih kvota.

Osim toga, Europski parlament financirao je 2015. studiju o dodjeli nacionalnih kvota:

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/540357/IPOL_STU(2015)540357_EN.pdf.

37

Za plovila koja su oslobođena obveze upotrebljavanja VMS-a u Uredbi o kontroli predviđaju se druga komunikacijska sredstva o kojima odlučuju zakonodavci.

38

Komisija se slaže s analizom Suda te ističe da se o prijedlogu o tehničkim mjerama i dalje raspravlja s Europskim parlamentom i Vijećem.

41

Komisija se slaže s mišljenjem Suda o tome da bi trebalo poticati mjere kojima se stvaraju regionalni zahtjevi u pogledu očuvanja i koje su prilagođene regijama jer su one u skladu s načelima kojima se uređuje ZRP, a osobito s regionaliziranim pristupom.

48

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara. Režim se sastoji od toga da države članice utvrđuju planove uzorkovanja radi praćenja aktivnosti tih plovila na temelju metodologije koju je donijela Komisija u skladu s postupkom Odbora.

Komisija isto tako dodaje da bi se moglo poboljšati kontrola aktivnosti plovila kraćih od 10 metara koja su države članice trenutačno oslobodile obveze vođenja očevidnika (npr. kontrola uzorkovanjem u trenutku iskrcavanja).

50

Komisija se slaže s analizom Suda te smatra da bi se donesenim planovima uzorkovanja trebali pružati podaci o procjenama ulova.

Okvir 5. – Pogreške i nedostaci u sustavu koji se odnose na dokumentaciju u papirnatom obliku

Komisija je svjesna da slanje podataka o ulovu i prodajnih listova u Francuskoj još nije potpuno. Međutim, ona naglašava da je od 2014. primijećen znatan napredak, osobito u pogledu malih plovila. Komisija redovito provodi revizije radi praćenja provedbe mjera iz akcijskog plana.

Države članice razvile su sustave evidentiranja ulova (za prikupljanje, evidentiranje i obradu kontrolnih podataka) koji su u skladu s Uredbom o kontroli i u koje su integrirani elektronički podaci i podaci u papirnatom obliku.

Međutim, informatički sustavi koje upotrebljavaju određene države članice još nisu prikladni za omogućivanje razmjene podataka među državama članicama i za jamčenje unakrsne provjere podataka iz različitih izvora.

Komisija će nastaviti obraćati posebnu pozornost na sustav evidentiranja ulova te će nastaviti s njegovim daljnjim praćenjem.

U Škotskoj su za plovila prikazani netočni datumi iskrcaja. Ako se evidentiraju npr. prodajnim listovima, moguće je da se na prodajnim listovima nalazi datum prodaje, a ne datum iskrcaja. Ta vrsta nepodudaranja utvrđena je u revizijama sljedivosti u Ujedinjenoj Kraljevini.

56

Komisija se slaže sa zaključcima Suda da se može poboljšati slanje podataka o ulovu i prodajnih listova, koji još nisu potpuni, a osobito u pogledu malih plovila, te unakrsna provjera i potvrđivanje podataka.

Međutim, Komisija je posljednjih godina primijetila znatan napredak. U tom su području posebno učinkovit alat bili akcijski planovi te provedba s njima povezanih mjera.

Okvir 6. – Pogreške i nedostaci u sustavu koji se odnose na obavljanje unakrsnih provjera između iskrcajnih deklaracija i prodajnih listova

Komisija je svjesna tih nedostataka te ih rješava akcijskim planom.

Komisija smatra da su posljednjih godina u Italiji ostvarena poboljšanja u ukupnoj razini i djelotvornosti kontrolnih aktivnosti. Međutim, potpuno uvođenje sustava evidentiranja ulova i dalje je velik izazov.

Komisija je svjesna te slabosti u pogledu prodajnih listova koja je dio akcijskog plana. Španjolska je nedavno razvila alat TRAZAPES kojim će se omogućiti automatsko slanje prodajnih listova od autonomnih zajednica središnjem tijelu. Komisija će u budućim revizijama ponovno ocijeniti napredak Španjolske.

60

Elektronički sustav za razmjenu dokumenata o prijevozu koji postoji u Škotskoj ne zahtijeva se u Uredbi o kontroli. Kako je omogućeno Uredbom o kontroli, tim nacionalnim sustavom premašuje se minimum propisan Uredbom o kontroli. Komisija se slaže da bi se elektroničkim sustavom EU-a za dokumente o prijevozu, kojim se omogućuje razmjena podataka među državama članicama, poboljšala pouzdanost podataka o ulovu.

Okvir 7. – Nedostaci u potvrđivanju podataka u državama članicama

Komisija potvrđuje da se u kontekstu akcijskog plana trenutačno razvijaju dodatna poboljšanja.

64

Potvrđivanje podataka dio je akcijskog plana s Francuskom koji je u tijeku i kojim bi se trebala omogućiti daljnja poboljšanja u tom području.

67

Komisija prima na znanje da postoji trend smanjivanja nepodudaranja, osobito u Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

71

Države članice dužne su dostavljati ukupne podatke o ulovu s detaljima o stokovima i ribolovnim područjima u kojima postoje režimi ribolovnog napora. Postoje i dobro utvrđeni slučajevi u kojima su one dužne dostavljati podatke o veličini plovila i ribolovnoj opremi, no to nije općenito slučaj. Ako su potrebni detaljni podaci o ulovu, Uredbom o kontroli predviđa se da Komisija može državama članicama poslati izravan upit tražeći podatke iz ERS-a. Ta je praksa trenutačno u fazi testiranja.

73

Komisija se slaže s činjenicom da su, u skladu s Uredbom o kontroli, države članice dužne uspostaviti odgovarajuće strukture za kontrolu ribarstva. Na temelju Uredbe o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo uspostavljen je ex ante uvjet o kontroli kako bi se osiguralo da države članice imaju administrativni kapacitet za provedbu Uredbe o kontroli prije nego što im se odobre bilo kakva sredstva u okviru Fonda.

79

EFCA u suradnji s državama članicama i Komisijom osigurava osnovni obrazovni program za inspektore država članica, a trenutačno razvija platformu EU-a za učenje.

89

Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i razmjena informacija o prekršajima među državama članicama. Komisija je dovršila internu studiju o sustavima sankcija država članica u kojoj je analizirala sposobnost odvraćanja, djelotvornost i proporcionalnost postojećih sustava sankcija u državama članicama. Komisija je primijetila da postojeće razlike u pravosudnim sustavima država članica mogu utjecati na provedu tih odredaba diljem EU-a.

92

Komisija priznaje važnost sustavne upotrebe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji.

Zaključci

95

Komisija se slaže s opažanjima Suda da su države članice i Komisija ostvarile napredak od revizije iz 2007. i reforme Uredbe o kontroli.

Međutim, treba istražiti bi li trebalo izmijeniti određene odredbe te Uredbe radi poboljšanja djelotvornosti sustava za kontrolu ribarstva.

1. preporuka – Poboljšanje pouzdanosti informacija o ribarskim flotama
  1. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te će provesti daljnje aktivnosti u vezi s njom.
  2. Komisija djelomično prihvaća preporuku:
  • pravila za provjeru bruto tonaže i snage motora mogla bi biti korisna,
  • odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
97

Komisija se slaže da se upotrebom VMS-a, a u nekim slučajevima i drugih uređaja za praćenje, poboljšalo praćenje aktivnosti flota u vodama EU-a.

Komisija upućuje na svoje odgovore na točke 31. i 32.

98

Kriteriji s pomoću kojih države članice dodjeljuju ribolovne mogućnosti utvrđeni su zajedničkom ribarstvenom politikom. Komisija smatra da primjena tih kriterija trenutačno nije povezana s provedbom Uredbe o kontroli. Na temelju informacija koje je Komisija primila od država članica čini se da su prijašnji podaci o ulovu najčešći kriterij za dodjelu kvota u EU-u. Isto se tako čini da se društveni, gospodarski i ekološki kriteriji uzimaju u obzir, u skladu s ciljevima ZRP-a. Osim toga, pred Europskim sudom u postupku je predmet C-540/16, Spika i ostali, koji se odnosi na zahtjev za prethodnu odluku u vezi s tumačenjem članaka 16. i 17. Uredbe 1380/2013. Odgovorom na to prethodno pitanje omogućilo bi se razmatranje načela na kojima se temelje metode dodjele nacionalnih kvota.

Osim toga, Europski parlament financirao je 2015. studiju o dodjeli nacionalnih kvota:

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/540357/IPOL_STU(2015)540357_EN.pdf.

Za plovila koja nisu povezana s VMS-om u Uredbi o kontroli predviđaju se druga komunikacijska sredstva za praćenje ribolovnog napora, no ona nisu još u potpunosti uvedena.

U pogledu pojednostavnjenja tehničkih mjera Komisija je već predložila pojednostavnjenje pravnog okvira te pojednostavnjenje obveza ribara. O tom se prijedlogu trenutačno raspravlja na međuinstitucijskoj razini.

Komisija se slaže s mišljenjem Suda o poticanju dobre prakse, osobito prilagođene regijama, u skladu s načelima kojima se uređuje ZRP.

2. preporuka – Bolje praćenje mjera upravljanja ribarstvom
  1. Komisija djelomično prihvaća preporuku:
  • povlačenjem oslobođenja obveze upotrebe VMS-a za plovila duljine od 12 do 15 metara poboljšalo bi se praćenje i kontrola aktivnosti ribarskih flota,
  • odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
  1. Komisija djelomično prihvaća preporuku:
  • ugradnjom manjih i jeftinijih sustava za određivanje položaja za plovila kraća od 12 metara poboljšalo bi se praćenje i kontrola ribolovnih aktivnosti,
  • odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
  1. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
99

U Uredbi o kontroli predviđa se da države članice izvješćuju Komisiju o svoj ribi ulovljenoj i iskrcanoj u EU-u, osim za mali broj izuzeća kao što su prodane količine manje od 30 kilograma.

Komisija se slaže sa zaključcima Suda da se može poboljšati slanje podataka o ulovu i prodajnih listova, koji još nisu potpuni, a osobito u pogledu malih plovila, te unakrsna provjera i potvrđivanje podataka.

Međutim, nakon revizija i provjera sustava evidentiranja ulova i potvrđivanja podataka iz 2010. te sustavnog daljnjeg praćenja nesukladnosti s pravilima ZRP-a, Komisija je posljednjih godina primijetila znatan napredak i manje nepodudaranja, osobito u pogledu malih plovila.

Države članice razvile su sustave evidentiranja ulova koji su u skladu s Uredbom o kontroli i u koje su integrirani elektronički podaci i podaci u papirnatom obliku. Međutim, informatički sustavi koje upotrebljavaju neke od njih još nisu prikladni za omogućivanje razmjene podataka među državama članicama i za jamčenje unakrsne provjere podataka iz različitih izvora. Komisija će nastaviti obraćati posebnu pozornost na to pitanje.

3. preporuka – Povećanje pouzdanosti podataka o ribarstvu 1.

Komisija prima na znanje rok koji je Sud predložio te ga shvaća u smislu da se on odnosi samo na provedbu postojećih pravila.

  1. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti njezinu provedbu.
  2. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti njezinu provedbu.
  3. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti njezinu provedbu.
  4. Komisija prihvaća preporuku. Već je započela s njezinom provedbom razvojem programa za integrirano upravljanje podacima o ribarstvu, uključujući inicijativu o informacijskom sustavu FLUX transportation layer.
  5. Komisija prihvaća preporuku.
  6. Komisija prihvaća preporuku te će nastaviti s njezinom provedbom redovitim kontrolama i evaluacijom primjene pravila o kontroli ribarstva u državama članicama.
2.

Zajednički odgovor Komisije na (g) i (h): Komisija djelomično prihvaća preporuke. odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.

100

Komisija se slaže sa stajalištem Suda da bi se rezultati inspekcija trebali točnije i sustavnije upisivati u nacionalne baze podataka. Ona potvrđuje da su razvoj standarda EU-a o inspekcijama, upravljanje na temelju rizika, usklađen pristup kontrolnim aktivnostima i zajedničke informatičke platforme za razmjenu inspekcijskih izvješća neophodni alati za postizanje djelotvornog i pouzdanog inspekcijskog sustava.

Uloga koju je EFCA imala u razvoju i jačanju usklađenog i dosljednog pristupa, s kompatibilnim sustavima za izvješćivanje i razmjenu podataka o proizvodima ribarstva, u tom je pogledu od temeljne važnosti.

101

Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i razmjena informacija o prekršajima među državama članicama.

Komisija smatra da su sve države članice uspostavile pravni okvir za sankcioniranje kršenja ZRP-a. Međutim, ona se slaže s mišljenjem Suda da se razine sankcija znatno razlikuju među državama članicama.

Komisija naglašava da se bez zakonodavnog djelovanja radi otklanjanja postojećih slabosti u zakonskim odredbama EU-a o sankcijama ne može ostvariti nikakav znatan napredak u smjeru djelotvornijeg sankcioniranja kršenja pravila ZRP-a u svim državama članicama EU-a.

4. preporuka – Poboljšanje inspekcija i sankcija 1.
  1. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te će provesti daljnje aktivnosti u vezi s njom.
  2. Komisija djelomično prihvaća preporuku:
  • inspekcije bi se poboljšale obveznom upotrebom elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji,
  • odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
2.
  1. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
  2. Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
  3. Komisija djelomično prihvaća preporuku. odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.

Ona se slaže da je potrebno ojačati razmjenu informacija o kršenju pravila ZRP-a da bi se osigurala djelotvornija analiza rizika i veća transparentnost među državama članicama.

Pokrate

BT: bruto tonaža

EFCA: Europska agencija za kontrolu ribarstva

EU: Europska unija

FAO: Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu

kW: Snaga motora u kilovatima

TAC: ukupni dopušteni ulov

VMS: sustav praćenja plovila

ZRP: Zajednička ribarstvena politika

Pojmovnik

Centar za praćenje ribarstva: operativni centar koji je uspostavila država članica pod čijom se zastavom plovi i koji je opremljen računalnim hardverom i softverom u svrhu automatskog zaprimanja, obrade i elektroničkog prijenosa podataka.

Država pod čijom se zastavom plovi: država u kojoj je određeno plovilo registrirano.

Elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji: sustav koji je razvila EFCA kako bi države članice mogle razmjenjivati podatke iz izvješća o inspekcijama.

Eurostat: Statistički ured Europske unije.

GU MARE: Glavna uprava za pomorska pitanja i ribarstvo.

Mala plovila: samo za potrebe ovog izvješća riječ je o plovilima duljine manje od 15 metara.

Nacionalni registar flote: registar u kojem svaka država članica bilježi podatke o ribarskim plovilima koja plove pod njezinom zastavom.

Odobrenje za ribolov: službeni dokument kojim se, uz povlasticu za ribolov, ribarskom plovilu iz Europske unije omogućuje obavljanje posebnih ribolovnih aktivnosti u određenom razdoblju, na određenom području ili za određeni oblik ribolova pod posebnim uvjetima.

Povlastica za ribolov: službeni dokument kojim se ovlašteniku, u skladu s nacionalnim pravilima, daje pravo uporabe određenog ribolovnog kapaciteta za komercijalno iskorištavanje živih vodenih resursa. Sadržava minimalne zahtjeve u vezi s identifikacijom, tehničkim značajkama i opremanjem ribarskog plovila iz Europske unije.

Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom: podregionalna, regionalna ili slična organizacija koja je, kako je priznato međunarodnim zakonom, nadležna za uspostavu mjera očuvanja i upravljanja za žive morske resurse za koje je odgovorna u skladu s konvencijom ili sporazumom kojim je uspostavljena.

Registar flote EU-a: registar koji vodi Komisija i u kojem se nalaze informacije o svim ribarskim plovilima u Uniji.

Ribolovni kapacitet: ribolovni kapacitet količina je ribe koju tijekom određenog razdoblja može uloviti plovilo ili flota u redovnom, neograničenom radu i u određenim uvjetima u pogledu resursa. U okviru ZRP-a mjeri se kao tonaža plovila izražena u bruto tonaži (BT) i kao snaga motora u kilovatima (kW), kako je definirano člancima 4. i 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2930/861.

Ribolovni napor: umnožak kapaciteta i aktivnosti ribarskog plovila; za skupinu ribarskih plovila riječ je o zbroju ribolovnog napora svih plovila u skupini.

Sustav praćenja plovila: satelitski sustav praćenja ribarskih plovila koji tijelima nadležnima za ribarstvo (centrima za praćenje ribarstva) u redovitim vremenskim razmacima šalje podatke o položaju, smjeru i brzini plovila.

Bilješke

Pojmovnik

1 Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86 od 22. rujna 1986. o određivanju karakteristika ribarskih plovila (SL L 274, 25.9.1986., str. 1.).

Uvod

2 Članak 4. stavak 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.). „Predostrožni pristup upravljanju ribarstvom”, prema članku 6. Sporazuma UN-a o ribljim vrstama, znači pristup prema kojem izostanak adekvatne znanstvene informacije ne bi trebao opravdati odgađanje ili nepoduzimanje mjera upravljanja za očuvanje ciljanih vrsta, povezanih ili ovisnih vrsta i neciljanih vrsta i njihova okoliša.

3 Tematsko izvješće br. 7/2007 o sustavima kontrole, inspekcije i sankcija u vezi s pravilima o očuvanju ribolovnih resursa Zajednice (SL C 317, 28.12.2007., str. 1.).

4 Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.). Provedbena uredba Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011., str. 1.).

5 Zajedničke kontrole organiziraju se u okviru planova zajedničkog korištenja sredstava za posebne programe kontrole i inspekcije.

6 Država članica u kojoj je plovilo registrirano.

Opseg revizije i revizijski pristup

7 Svaka od zemalja u Ujedinjenoj Kraljevini uspostavila je vlastiti sustav za ispunjavanje obveza propisanih u okviru ZRP-a. Revizija je provedena u Škotskoj te se naša opažanja i zaključci odnose na škotske sustave i postupke. Međutim, podatci o ulovu provjereni su za čitavu Ujedinjenu Kraljevinu jer njezine četiri zemlje Komisiji ne dostavljaju podatke zasebno.

Opažanja

8 Članak 41. Uredbe o uspostavi sustava kontrole i članci 62. i 63. pravila za njezinu primjenu.

9 COM(2016) 380 od 10. lipnja 2016. „Izvješće Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti”.

10 Iako smo zatražili informacije za uzorak od 20 plovila po posjećenoj luci u državama članicama, zatražene informacije nisu nam dostavljene u svim slučajevima. Slijedom toga, veličina uzorka koji se stvarno analizirao razlikovala se od jedne do druge države članice.

11 „A Fishery Manager’s Guidebook” (Vodič za upravitelje u području ribarstva), FAO 2009.

12 Člankom 19. Uredbe Vijeća (EZ) od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006., str. 11.) propisuje se da države članice donose planove upravljanja u svojim teritorijalnim vodama za određene oblike ribolova.

13 Plivaričar je plovilo s velikim mrežnim tegom kojim se zahvaća čitavo područje ili veliko jato riba.

14 Koćarica je plovilo na kojem se kao ribolovni alat upotrebljava velika mreža koja se naziva „koćom”.

15 U očevidniku se vodi evidencija ribolovnih aktivnosti plovila.

16 Na primjer, u Španjolskoj ribolovni napor izračunavao se u višekratnicima cijelih dana, dok se u Škotskoj broj dana izračunavao na temelju trajanja izlaska u ribolov.

17 COM(2016) 134 final od 11. ožujka 2016.

18 COM(2016) 380 final.

19 Osnovu za upravljanje tehničkim mjerama za ribolov čini Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006. Osnovni regulatorni okvir za Sredozemno more nadopunjuju dvije uredbe: Uredba (EU) br. 1343/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru (SL L 347, 30.12.2011., str. 44.) i Uredba (EU) 2016/1627 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016.o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009 (SL L 252, 12.5.2007., str. 1.). Mjerodavno je još šest uredbi EU-a i nacionalno zakonodavstvo.

20 Ribari, inspektori, tijela i sl.

21 „Mala plovila, određena kao polivalentna mala plovila do 12 metara duljine preko svega […] čine 80 % ukupnog broja plovila” [na Sredozemnom i Crnom moru]. „The State of Mediterranean and Black Sea Fisheries 2016” (Stanje u ribarstvu na Sredozemnom i Crnom moru), GFCM.

22 Elektronički sustav izvješćivanja upotrebljava se za slanje informacija o plovilima, izlascima u ribolov i ulovu nadležnim tijelima države članice pod čijom se zastavom plovi (naziv plovila, datum ulova, datum isplovljavanja i uplovljavanja u luku, trajanje izlaska u ribolov, vrsta alata i veličina oka mrežnog tega, procijenjena količina svake vrste, odbacivanja ulova i sl.).

23 Uredba (EZ) br. 1921/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o dostavi statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državama članicama i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1382/91 (SL L 403, 30.12.2006., str. 1.).

24 U kontekstu uredbe o okviru za prikupljanje podataka.

25 Ne raspolažemo tim informacijama za ostale zemlje EU-a.

26 Provedbena odluka Komisije o uspostavi akcijskog plana u svrhu uklanjanja nedostataka u sustavu kontrole nad ribarstvom u Francuskoj (C(2014) 3594 final).

27 Primjerice, kao pomoć Komisiji pri sastavljanju prijedloga za godišnje ribolovne mogućnosti za određene vrste i godišnje izvješće o kapacitetu Europske flote.

28 Izvješće o kapacitetu flote za 2016. (vidi okvir 1.).

29 Uredbom o uspostavi sustava kontrole dopušta se određena razlika (tzv. dopušteno odstupanje) između procijenjene težine ulova i stvarne.

30 Vidi članak 5. Uredbe o uspostavi sustava kontrole.

31 U slučaju Ujedinjene Kraljevine pregledali smo samo škotski sustav.

32 Planovi zajedničkog korištenja sredstava uspostavljaju se za oblike ribolova ili područja koja Europska komisija ili predmetna država članica smatraju prioritetom. Mogu se odnositi ili na europske vode za koje je Komisija, u suradnji s državama članicama, usvojila poseban program kontrole i inspekcije ili na međunarodne vode za koje je nadležna regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom.

33 Članak 78. Uredbe o uspostavi sustava kontrole.

34 Članak 89. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

35 Vlasti su nedavno uvele odredbe za povezivanje određenih teških prekršaja s ekonomskom vrijednošću ribe, ali ti su slučajevi ograničeni (obveza iskrcavanja i minimalne veličine ribe). S obzirom na to da je zakonodavstvo doneseno nakon revizije, njegova se primjena nije mogla provjeriti.

36 Članak 92. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

Prilozi

1 Okvir EU-a za prikupljanje podatka o ribarstvu i upravljanje njima uspostavljen je 2000., a izmijenjen 2008. godine, na temelju čega je uspostavljen okvir EU-a za prikupljanje podataka. Komisija je 2015. godine podnijela prijedlog za izmjenu (COM(2015) 294 final).

2 SWD(2015) 118 final od 18. lipnja 2015. „Towards a new Union Framework for collection, management and use of data in the fisheries sector and support for scientific advice regarding the Common Fisheries Policy” (Ususret novom okviru Unije za prikupljanje i uporabu podataka u sektoru ribarstva i upravljanje njima te potporu znanstvenim savjetima u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom) kao prilog dokumentu „Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council concerning the establishment of a Union framework for the collection, management and the use of data in the fisheries sector and support for the scientific advice regarding the Common Fisheries Policy” (Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s uspostavom okvira Unije za prikupljanje i uporabu podataka u sektoru ribarstva i upravljanje njima te potporu znanstvenim savjetima u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom).

DogađajDatum
Usvajanje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije24.2.2016
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu nad kojim se obavlja revizija)17.2.2017
Usvajanje konačnog izvješća nakon raspravnog postupka5.4.2017
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta nad kojim se obavlja revizija) na svim jezicima3.5.2017

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija uspješnosti i usklađenosti koje su provedene za posebna proračunska područja ili teme povezane s upravljanjem. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Phil Wynn Owen i koje je specijalizirano za održivu uporabu prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Janusz Wojciechowski, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Kinga Wiśniewska-Danek, ataše u njegovu uredu Katarzyna Radecka-Moroz, glavni rukovoditelj Colm Friel i voditeljica radnog zadatka Maria Luisa Gómez-Valcárcel. Revizorski tim činili su Oana Dumitrescu, Armando do Jogo, Aris Konstantinidis, Bernard Moya, Mihaela Pavel i Frédéric Soblet.

Slijeva nadesno: Oana Dumitrescu, Armando do Jogo, Maria Luisa Gómez-Valcárcel, Bernard Moya, Janusz Wojciechowski, Frédéric Soblet, Kinga Wiśniewska-Danek, Aris Konstantinidis, Katarzyna Radecka-Moroz, Colm Friel.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore
(u skladu s člankom 287. stavkom 4. drugim podstavkom UFEU-a)

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2017.

PDF 978-92-872-7384-0 2315-2230 10.2865/97667 QJAB17008HRN
HTML 978-92-872-7415-1 2315-2230 10.2865/176252 QJAB17008HRQ

© Europska unija, 2017.

KAKO DOĆI DO PUBLIKACIJA EU-a

Besplatne publikacije:

(*) Informacije su besplatne, kao i većina poziva (premda neke mreže, javne govornice ili hoteli mogu naplaćivati pozive).

Publikacije koje se plaćaju: