Sustav EU-a za trgovanje emisijama: besplatne emisijske jedinice trebalo je dodjeljivati ciljanije

Sažetak

I

Smanjenje emisija stakleničkih plinova jedan je od glavnih izazova današnjice. EU je utvrdio niz ciljnih vrijednosti povezanih s klimatskim promjenama koje je potrebno dostići do 2020., 2030. i 2050. godine. EU je na dobrom putu da dostigne ciljne vrijednosti za 2020., ali ne i one ambicioznije za 2030. i 2050. godinu. U „zelenom planu” koji je Komisija predstavila 2019. predlaže se postavljanje ciljne vrijednosti smanjenja emisija za između 50 % i 55 % do 2030., kao i postizanje toga da do 2050. „neće biti neto emisija” stakleničkih plinova. To znači da je potrebno znatno povećanje napora koji se ulažu u tom području.

II

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) jedna je od ključnih politika EU-a za ublažavanje klimatskih promjena i prvo tržište ugljika u svijetu. Svrha mu je pružiti učinkovit mehanizam za smanjenje emisija. U okviru sustava EU ETS poduzeća moraju nabaviti emisijske jedinice za pokriće svojih emisija ugljika. Osnovni je način nabave kupovanje na dražbama, no emisijske jedinice mogu se dodijeliti i besplatno.

III

U središtu ove revizije bila je besplatna dodjela emisijskih jedinica. U 3. fazi sustava EU ETS (2013. – 2020.), kao i u 4. fazi (2021. – 2030.), svrha je besplatnih emisijskih jedinica ublažiti rizik od istjecanja ugljika, pri čemu bi se cijenom ugljika trebao pružati progresivni poticaj za dekarbonizaciju. Taj se pristup potkrjepljuje uporabom referentnih vrijednosti koje su utvrđene na temelju najuspješnijih operatera u određenom sektoru. Energetskim sektorima u osam država članica dodijeljene su i besplatne emisijske jedinice povezane s modernizacijom proizvodnje električne energije.

IV

Revizijsko pitanje bilo je „Jesu li odluke o besplatnim emisijskim jedinica u okviru sustava za trgovanje emisijama pružile razumnu osnovu za poticanje smanjenja emisija stakleničkih plinova?”. Sud je ispitao je li besplatna dodjela emisijskih jedinica uspješno upotrijebljena za modernizaciju proizvodnje električne energije te jesu li se besplatne emisijske jedinice dodjeljivale dovoljno ciljano i s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao i je li izbjegnuto da se njima doprinese povećanju takvih emisija. Sud je utvrdio da je besplatna dodjela bila opravdana, ali i da bi ciljanije dodjeljivanje besplatnih emisijskih jedinica donijelo višestruke koristi za dekarbonizaciju, javne financije i funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

V

Sud je posebice utvrdio sljedeće:

1. Uvedena su poboljšanja u posebna pravila za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica i modernizaciju sektora proizvodnje električne energije koja se primjenjuju na 4. fazu sustava EU ETS. Međutim, Sud smatra da se u 3. fazi besplatnom dodjelom emisijskih jedinica za energetski sektor nije promicala dekarbonizacija.
2. Besplatne emisijske jedinice trebale su biti izvanredan način dodjele emisijskih jedinica u odnosu na osnovnu metodu (prodaja na dražbama). Međutim, tijekom 3. faze i početkom 4. faze one i dalje čine 40 % ukupnih dostupnih emisijskih jedinica. Sud je utvrdio da se iznos besplatnih emisijskih jedinica koje su dodijeljene industrijskom sektoru i sektoru zrakoplovstva u 3. fazi nije temeljio na mogućnosti tih sektora da nadoknade svoje troškove od potrošača i da se, iako bi istjecanje ugljika moglo imati nepovoljan utjecaj na tržište ugljika u EU-u i kretanja emisija stakleničkih plinova u cijelom svijetu, besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju dovoljno ciljano.
3. Pristupom dodjele besplatnih emisijskih jedinica na temelju referentnih vrijednosti pruženi su znatni poticaji za povećanje energetske učinkovitosti, ali ima prostora za poboljšanje primjene tih referentnih vrijednosti. Komisija nije kvantificirala učinak dodjele besplatnih emisijskih jedinica na promjene u energetskoj učinkovitosti.

VI

Sud na temelju tih nalaza iznosi preporuke za ciljaniju dodjelu besplatnih emisijskih jedinica, kao i za poboljšanje metodologije za utvrđivanje referentnih vrijednosti.

Uvod

01

Europska unija utvrdila je niz ciljnih vrijednosti povezanih s klimatskim promjenama koje je potrebno dostići do 2020. i 2030. godine te trenutačno preispituje ciljne vrijednosti za 2030. i 2050. godinu. Komisija je u prijedlogu o europskom propisu o klimi iz 2020.¹ u skladu sa svojom komunikacijom o zelenom planu kao ciljnu vrijednost predložila postizanje toga da do 2050. „neće biti neto emisija” stakleničkih plinova². Slika 1. donosi sažeti prikaz tih ciljnih vrijednosti.

02

Prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA) EU je na dobrom putu da dostigne ciljne vrijednosti za 2020., ali ne i one za 2030. godinu³. EU je 2018. bio izvor otprilike 8,5 % globalnih emisija stakleničkih plinova, pri čemu se taj udio s vremenom smanjuje⁴, dok su emisije po glavi stanovnika u EU-u i dalje veće od prosjeka u svijetu, iako razlika postaje sve manja. Od 2005. godine i uvođenja sustava EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) emisije po glavi stanovnika u EU-u bilježe pad. Na kraju 2018. one su bile manje od emisija u SAD-u, Kini i Japanu⁵.

03

Komisija smatra da EU u cjelini bilježi veću uspješnost u dekarbonizaciji od većine drugih jurisdikcija i da je odvojio gospodarski rast od rasta emisija stakleničkih plinova. U razdoblju 1990. – 2016. emisije stakleničkih plinova u EU-u zabilježile su pad od 22 % uz istodoban gospodarski rast od 54 %. Tome doprinose brojni čimbenici, uključujući energetsku učinkovitost, politike prijelaza na druga goriva, povećanu uporabu energije iz obnovljivih izvora i tehnološke promjene⁶.

04

Sustav EU ETS jedan je od dvaju ključnih elemenata klimatske politike EU-a čija je svrha smanjiti emisije stakleničkih plinova (drugi čine Odluka i Uredba o raspodjeli tereta⁷). Sustavom EU ETS općenito su obuhvaćene teške industrije i postrojenja za proizvodnju električne energije (zajedno tzv. „stacionarna postrojenja”), kao i zrakoplovstvo⁸, te u njemu sudjeluju sve države članice EU-a, kao i Norveška, Lihtenštajn i Island. Sustav je trenutačno u 3. fazi (2013. – 2020.). Prve dvije faze obuhvaćale su redom razdoblja 2005. – 2007. i 2008. – 2012., a 4. faza obuhvaćat će razdoblje 2021. – 2030.

05

Sustav EU ETS temelji se na načelu „trgovanja uz kvote”. Zakonodavstvom se utvrđuje godišnji maksimalni broj raspoloživih emisijskih jedinica („kvota”) te se prodajom i kupnjom jedinica uspostavlja tržište. Operaterima je potrebna jedna emisijska jedinica za svaki ispušteni ekvivalent ugljikova dioksida. Emisijske jedinice nabavljaju se ili na dražbama, na kojima se postrojenja za njih moraju nadmetati, ili besplatno. Osim toga, operateri mogu kupiti emisijske jedinice na specijaliziranim tržištima ili jedni od drugih. Taj je sustav objašnjen na slici 2.

U ovom primjeru tvornici A dodijeljeno je više nego dovoljno besplatnih emisijskih jedinica za pokriće njezinih emisija. Tvornica A može odlučiti zadržati višak ili prodati ga. Tvornici B nije dodijeljeno dovoljno besplatnih emisijskih jedinica za pokriće njezinih emisija te ona mora nabaviti razliku na dražbi ili od drugih operatera (ako nema zalihu emisijskih jedinica iz prijašnjih godina).

06

Sustav EU ETS uređen je Direktivom iz 2003.⁹ (Direktiva o sustavu EU ETS) koja je posljednji put izmijenjena 2018., kao i nizom odluka i uredbi Komisije (vidjeti Prilog I.).

07

Zahtijevanjem od operatera da plaćaju svoje emisijske jedinice na dražbama poštuje se načelo „onečišćivač plaća” te im se pruža snažniji poticaj za smanjenje emisija stakleničkih plinova nego besplatnim dodjeljivanjem emisijskih jedinica¹⁰. Besplatne emisijske jedinice bilo je potrebno dodijeliti na način kojim se:

1. smanjuje rizik od istjecanja ugljika (premještanje proizvodnje koje vodi do povećanja globalnih emisija stakleničkih plinova);
2. pruža poticaj za dekarbonizaciju (izbjegavanje povećanja emisija stakleničkih plinova¹¹) primjenom referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica koje su utvrđene na temelju najuspješnijih operatera u određenom sektoru. Time bi se istodobno trebalo potaknuti manje učinkovite operatere na povećanje uspješnosti i nagraditi one koji su uspješni.

08

Na slici 3. prikazuju se ukupne emisije stakleničkih plinova obuhvaćene sustavom EU ETS u odnosu na emisijske jedinice dodijeljene na dražbama ili besplatno. Do 2012. godine većina emisijskih jedinica svim se sektorima dodjeljivala besplatno.

09

Od 2013. godine besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se industrijskom sektoru i sektoru zrakoplovstva. U razdoblju 2013. – 2019. sektoru industrije dodijeljeno je više od 5 000 milijuna besplatnih emisijskih jedinica, a sektoru zrakoplovstva više od 200 milijuna besplatnih emisijskih jedinica¹². U industrijskim sektorima iznos besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica smanjuje se svake godine. Sektorima koji su kategorizirani kao izloženi riziku od istjecanja ugljika dodjeljuju se dodatne besplatne emisijske jedinice te im se, neovisno o uspješnosti postrojenja u tim sektorima, dodjeljuje onoliko besplatnih emisijskih jedinica koliko se dodjeljuje najučinkovitijem postrojenju u skladu s utvrđenim referentnim vrijednostima. U slučaju energetskog sektora besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se isključivo radi doprinosa modernizaciji tog sektora u određenim državama članicama i pod posebnim uvjetima. Na slici 4. prikazan je način na koji se dodjeljuju besplatne emisijske jedinice.

10

U 1. i 2. fazi dodjela besplatnih emisijskih jedinica temeljila se na povijesnim emisijama. To je dovelo¹³ do toga da je brojnim operaterima dodijeljen prekomjeran iznos emisijskih jedinica, posebice uzimajući u obzir smanjenje proizvodnje uzrokovano recesijom iz 2008. godine. U 3. fazi (2013. – 2020.) u obzir su uzete referentne vrijednosti za proizvode, a dodjela je utemeljena na uspješnosti najučinkovitijih operatera. Svrha toga bila je pružiti poticaj za povećanje učinkovitosti (tj. smanjenje emisija po proizvedenoj jedinici) na razini operatera i pritom i dalje ostaviti prostora za povećanje emisija u industrijskom sektoru u slučaju porasta razine proizvodnje. Odabir sektora koji imaju pravo na dodjelu besplatnih emisijskih jedinica u načelu je povezan s nemogućnošću određenih sektora da nadoknade svoje troškove od potrošača (vidjeti okvir 1.).

11

Slika 5. pokazuje da su nakon uvođenja referentnih vrijednosti 2013. godine svi industrijski sektori većinu emisijskih jedinica potrebnih za pokriće njihovih emisija nastavili primati besplatno, kao i da su razine industrijskih emisija ostale razmjerno stabilne. U slučaju nekih sektora iznos dodijeljenih emisijskih jedinica bio je veći od emisija. Razlog tome ležao je u nezadovoljavajućoj kvaliteti podataka upotrijebljenih za prve utvrđene referentne vrijednosti i ograničenoj usklađenosti s obujmom proizvodnje operatera (vidjeti odlomak 48.).

12

Operateri i ulagači trguju emisijskim jedinicama i na primarnom i na sekundarnom tržištu, pri čemu na cijene na oba tržišta utječe dinamika ponude (koja je ograničena kvotama u okviru sustava EU ETS) i potražnje. Cjenovni signal trebao bi imati ulogu poticaja za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Najniža cijena emisijske jedinice Europske unije zabilježena 2019. iznosila je 19,59 eura, a najviša 29,03 eura¹⁵ (vidjeti sliku 6.). Mnogi stručnjaci zaključili su da bi za pružanje odgovarajućih poticaja za postizanje ciljeva iz Pariškog sporazuma bile potrebne znatno više cijene ugljika¹⁶.

13

Direktivom o sustavu EU ETS predviđeno je da države članice najmanje polovicu prihoda od prodaje emisijskih jedinica na dražbama moraju upotrijebiti za mjere u području klime i energetike. Prema podatcima Europske agencije za okoliš (EEA) od 2013. do 2020. godine u 3. fazi sustava EU ETS (2013. – 2020.) više od 6,66 milijardi emisijskih jedinica dodijeljeno je besplatno. Iako su cijene emisijskih jedinica varirale tijekom tog razdoblja, zabilježile su povećanje s manje od 3 eura na otprilike 25 eura. Da je veći broj emisijskih jedinica za industriju prodan na dražbama, države članice prikupile bi znatan iznos dodatnih prihoda. Komisija je utvrdila da prihodi od dražbi koje su države članice ostvarile u razdoblju od 2012. godine do lipnja 2019. iznose 42 milijarde eura¹⁷.

14

Uloge ključnih aktera u okviru sustava EU ETS uključuju sljedeće:

1. Komisija nadgleda mjere koje države članice provode u okviru Direktive o sustavu EU ETS, osmišljava pravila za prodaju emisijskih jedinica na dražbama i njihovu besplatnu dodjelu, pruža smjernice o primjeni te Direktive državama članicama, operaterima i neovisnim verifikatorima te iznosi zakonodavne prijedloge o sustavu EU ETS Europskom parlamentu i Vijeću;
2. nadležna tijela u državama članicama EU-a provjeravaju i odobravaju planove praćenja emisija koje izrađuju operateri, provode inspekcije na razini operatera te prihvaćaju verificirana izvješća operatera o emisijama u skladu sa zakonodavstvom EU-a i smjernicama Komisije;
3. operateri na koje se primjenjuju kvote EU-a za emisije stakleničkih plinova svake godine dobivaju ili predaju određen iznos emisijskih jedinica koji odgovara njihovim emisijama. U slučaju da nije predan dostatan iznos emisijskih jedinica primjenjuje se kazna od 100 eura po ekvivalentu ugljikova dioksida (CO₂e) koji nije pokriven emisijskom jedinicom uz dodatne kazne predviđene na razini država članica (u skladu s usklađenim odredbama iz Direktive o sustavu EU ETS);
4. neovisni verifikatori (kojima su akreditacijska tijela u državama članicama izdala dozvolu) provjeravaju i potvrđuju podatke operatera o emisijama.

15

U razdoblju 2005. – 2012. (prve dvije faze sustava EU ETS) gotovo sve emisijske jedinice dodijeljene su besplatno. Broj dodijeljenih emisijskih jedinica svake je godine bio veći od iznosa potrebnog za pokriće stvarnih emisija, posebice nakon što je gospodarski pad iz 2008. počeo imati učinak, što je dovelo do toga da je razlika između emisijskih jedinica kojima su operateri raspolagali i stvarnih emisija postajala sve veća (vidjeti sliku 7.). To je dovelo do naglog pada cijene emisijskih jedinica (vidjeti sliku 6.) i time do manje poticaja za operatere da smanje emisije. Brojni operateri mogli su u cijelosti ispuniti obvezu predaje emisijskih jedinica oslanjajući se isključivo na emisijske jedinice koje su im prethodno dodijeljene besplatno. Promjenama koje su uvedene u taj sustav u 3. fazi velikim je dijelom uklonjen taj godišnji višak na razini cijelog sustava.

16

Pročišćenom Direktivom o sustavu EU ETS predviđeno je preispitivanje određenih odredbi koje se odnose na 4. fazu (2021. – 2030.) uzimajući u obzir sljedeće okolnosti:

1. globalni pregled stanja predviđen Pariškim sporazumom za 2023. godinu u okviru kojeg će stranke sporazuma procijeniti stanje u pogledu svojih trenutačnih obveza i povećati napore koje ulažu u dostizanje ciljnih vrijednosti iz sporazuma¹⁸;
2. primjenu Programa za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) pod okriljem Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva, programa usmjerenog na globalnu neutralizaciju emisija uzrokovanih civilnim zrakoplovstvom (vidjeti okvir 4.)¹⁹;
3. potencijalno usvajanje granične prilagodbe emisija ugljika za uvoz iz trećih zemalja (vidjeti odlomak 40.).

Komisija je 2020. predložila novi europski propis o klimi²⁰ i planirala otvoriti javno savjetovanje o mehanizmu za graničnu prilagodbu emisija ugljika. U komunikaciji Komisije o europskom zelenom planu obrađeno je pitanje potencijala za izmjenu odredbi kojima je uređen sustav EU ETS.

Opseg revizije i revizijski pristup

17

Sud je ispitao je li odlukama Komisije o besplatnim emisijskim jedinicama u okviru sustava EU ETS pružena razumna osnova za poticanje smanjenja emisija stakleničkih plinova. Sud je posebice ispitao sljedeće:

• je li besplatna dodjela emisijskih jedinica uspješno upotrijebljena kao instrument za modernizaciju energetskog sektora;
• jesu li se besplatne emisijske jedinice ciljano dodjeljivale sektorima u kojima postoji najveći rizik od istjecanja ugljika;
• jesu li one upotrijebljene na način kojim je pružen poticaj za smanjenje emisija stakleničkih plinova i na koji se nije doprinijelo povećanju takvih emisija.

18

Revizijske aktivnosti Suda obuhvaćale su sljedeće:

• ispitivanje prijedloga, smjernica i drugih relevantnih izvješća Komisije;
• savjetovanje s relevantnim tijelima država članica u Češkoj, Njemačkoj, Poljskoj i Švedskoj, kao i s predstavnicima industrijskog i energetskog sektora, sektora zrakoplovstva te nevladinim organizacijama;
• procjenu dostupnih evidencija i izvješća o primjeni sustava EU ETS i mehanizmu besplatnih emisijskih jedinica;
• savjetovanje s povjerenstvom stručnjaka. Njihovo stručno iskustvo upotrijebljeno je za procjenu preliminarnih nalaza o učincima sustava besplatnih emisijskih jedinica;
• anketu provedenu među nadležnim tijelima odgovornima za praćenje sustava EU ETS u svim državama članicama EU-a u svrhu prikupljanja relevantnih informacija o referentnim vrijednostima i istjecanju ugljika.

19

Revizijom je obuhvaćeno razdoblje 2013. – 2019., odnosno 3. faza sustava EU ETS i predloženo zakonodavstvo o 4. fazi. Učinak pandemije bolesti COVID-19 na cijene u okviru sustava EU ETS i vjerojatan učinak posljedičnog gospodarskog pada stoga nisu obuhvaćeni ovom revizijom.

20

U ovom se izvješću iznose informacije koje se mogu upotrijebiti u okviru planiranog preispitivanja zakonodavstva koje je potrebno za globalni pregled stanja predviđen Pariškim sporazumom za 2023. godinu (vidjeti odlomak 16.).

Opažanja

Upotrebom besplatnih emisijskih jedinica kao instrumenta za modernizaciju energetskog sektora nisu postignuti jasni rezultati

21

Besplatne emisijske jedinice za sektor električne energije bile su dopuštene tijekom 3. faze kao odstupanje od općeg pravila prema kojem je u tom sektoru emisijske jedinice potrebo nabaviti na dražbama ili tržištu. Tim bi se besplatnim emisijskim jedinicama trebalo pružiti potporu ulaganjima u modernizaciju energetskog sektora u osam država članica u kojima se primjenjuje to odstupanje. Sud je razmotrio promjene u dodjeli besplatnih emisijskih jedinica između 3. i 4. faze i ispitao je li u energetskim sektorima u tim državama članicama smanjen ugljični otisak.

Od 2021. godine na uporabu besplatnih emisijskih jedinica u energetskom sektoru primjenjivat će se stroži uvjeti

22

Sektor električne energije od 2013. godine nema pravo na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica jer može nadoknaditi troškove od potrošača. Za deset država članica čiji je BDP po glavi stanovnika 2013. bio manji od 60 % prosjeka Unije odobreno je odstupanje²¹ od tog općeg načela. Osam njih iskoristilo je to odstupanje tijekom 3. faze (vidjeti sliku 8.). U razdoblju 2013. – 2018. na temelju te odredbe besplatno je dodijeljeno više od 479 milijuna emisijskih jedinica (na slici 6. prikazane su promjene u cijenama emisijskih jedinica). Svrha te besplatne dodjele bila je doprinijeti modernizaciji sektora proizvodnje električne energije u tim zemljama, od kojih su se neke u velikim mjerama oslanjale na ugljen.

23

Države članice koje su namjeravale primijeniti odstupanje morale su dostaviti Komisiji zahtjev u kojem potvrđuju da ispunjavaju niz obveza iz relevantne Direktive i popratnih dokumenata sa smjernicama Komisije²² (vidjeti okvir 2.). Nakon niza krugova pregovora između Komisije i osam država članica koje su podnijele zahtjev Komisija je odobrila zahtjeve država članica.

24

Vijeće je u svojim zaključcima iz 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.²³ potvrdilo da je potrebno unaprijediti besplatnu dodjelu emisijskih jedinica energetskom sektoru kako bi se zajamčilo da se financijska sredstva upotrebljavaju za promicanje stvarnih ulaganja kojima se modernizira energetski sektor. U skladu s izmijenjenom Direktivom za 4. fazu nadležna tijela dužna su odabrati ulaganja nakon provedbe obveznog postupka nadmetanja (umjesto fiksnih nacionalnih planova ulaganja koji su se upotrebljavali u 3. fazi). U 4. fazi od deset država članica koje ispunjavaju uvjete samo će Bugarska, Mađarska i Rumunjska dodjeljivati besplatne emisijske jedinice svojim energetskim sektorima.

Raspoloživi podatci upućuju na nedjelotvorne rezultate uporabe besplatne dodjele kao instrumenta za modernizaciju energetskog sektora u 3. fazi

25

Ulaganja koja su proizašla iz uporabe besplatnih emisijskih jedinica na temelju članka 10.c trebala su dovesti do smanjenja intenziteta emisija uzrokovanih proizvodnjom električne energije, kao i do smanjenja apsolutnih emisija. U jednoj studiji iz 2015. koju je naručila Komisija zaključeno je da nije moguće ocijeniti djelotvornost i učinkovitost smanjenja emisija stakleničkih plinova potaknutih tim ulaganjima²⁴.

26

Na slici 9. vidljivo je da je većina prihoda od besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica upotrijebljena za ulaganja u obnovu elektrana na lignit i kameni ugljen, i to uglavnom u Bugarskoj, Češkoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

27

Sud je procijenio smanjenje intenziteta ugljika u energetskim sektorima u zemljama koje ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica iz članka 10.c i usporedio to smanjenje s istim podatcima za zemlje koje ne primaju besplatne emisijske jedinice (vidjeti sliku 10.). Rezultati pokazuju da je u državama članicama koje su primile besplatne emisijske jedinice za modernizaciju energetskog sektora intenzitet ugljika smanjen u mnogo manjoj mjeri. Nedavno istraživanje²⁵ o smanjenju uporabe ugljena kao izvora za proizvodnju električne energije provedeno 2019. potvrđuje taj trend.

Besplatnom dodjelom emisijskih jedinica operaterima u industrijskom sektoru i sektoru zrakoplovstva u ograničenoj je mjeri uzeta u obzir mogućnost nadoknade troškova od potrošača te je ona obično dovela do sporije dekarbonizacije

28

Direktivom o sustavu EU ETS predviđeno je da je besplatna dodjela emisijskih jedinica prijelazno i izvanredno odstupanje²⁶ od osnovnog načina prodaje na dražbama (vidjeti sliku 4.). Besplatne emisijske jedinice trebale bi se ciljano dodjeljivati sektorima koji su najizloženiji međunarodnoj konkurenciji i koji imaju najmanje mogućnosti za nadoknadu troškova ugljika od potrošača.

U besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica operaterima u industrijskom sektoru i sektoru zrakoplovstva nije se odražavala mogućnost tih sektora da nadoknade troškove od potrošača

29

Kao što je prethodno istaknuto, uz iznimku deset država članica s nižim dohotkom (vidjeti odlomak 21.) sektor električne energije izuzet je od dodjele besplatnih emisijskih jedinica u okviru sustava EU ETS jer taj sektor može nadoknaditi relevantne troškove od svojih potrošača te mu stoga nije prijetio rizik od istjecanja ugljika. Sud je utvrdio da se u ostalim sektorima besplatne emisijske jedinice nisu uvijek dodjeljivale u skladu s mogućnošću tih sektora da nadoknade svoje troškove od potrošača:

• Sektoru zrakoplovstva dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice. Međutim, taj sektor može nadoknaditi troškove sustava EU ETS od potrošača. To je potvrđeno u procjeni učinka koja je provedena 2006. prije uključivanja zrakoplovstva u sustav EU ETS²⁷.
• U procjeni učinka koju je Komisija provela u svrhu preispitivanja sustava EU ETS za 4. fazu²⁸ pružaju se informacije o nadoknadi troškova od potrošača na temelju stopa za različite industrijske sektore. Komisija ni za jedan sektor nije predložila izmjenu iznosa dodijeljenih besplatnih emisijskih jedinica.

30

Ako besplatna dodjela emisijskih jedinica nije odgovarajuće usmjerena može doći do situacije u kojoj određeni sektor nadoknađuje troškove ugljika od potrošača iako prima besplatne emisijske jedinice. Slijedom toga, „besplatne emisijske jedinice podrazumijevaju prijenos financijskih sredstava s potrošača (ili drugih sektora koji imaju ulogu korisnika) na sektore s velikom potrošnjom energije, što često vodi do neočekivane dobiti”²⁹. U procjeni učinka priloženoj prijedlogu Komisije iz 2014. potvrđuje se³⁰,³¹ da besplatna dodjela emisijskih jedinica može smanjiti poticaj za postrojenja da smanje emisije te da sektori kojima se besplatno dodjeljuju emisijske jedinice mogu nadoknaditi dio svojih troškova od potrošača.

31

Europsko vijeće potvrdilo je u svojim zaključcima iz 2014.³² da ne bi trebalo smanjiti udio emisijskih jedinica koje će se prodavati na dražbama u okviru sustava EU ETS nakon 2020. godine. Komisija je predložila da se u 4. fazi na dražbama prodaje jednak udio emisijskih jedinica kao i u 3. fazi³³ (57 %). Zakonodavac je potom uveo³⁴ mogućnost da se iznos raspoloživih besplatnih emisijskih jedinica po potrebi poveća na 3 % (vidjeti „rezervu za besplatnu dodjelu” na slici 11.). Zakonodavac ima ovlasti za odlučivanje o tome kad će se primijeniti to povećanje. Ta odredba nije bila uključena u procjenu učinka koju je Komisija provela, kao ni u njezin prijedlog. Slijedom toga, otprilike 40 % emisijskih jedinica i dalje će se dodjeljivati besplatno u 4. fazi.

Sektorima koji uzrokuju više od 90 % industrijskih emisija emisijske jedinice dodijeljene su u cijelosti ili većinom besplatno

32

U okviru sustava EU ETS besplatna dodjela emisijskih jedinica upotrebljava se za ublažavanje rizika od istjecanja ugljika (vidjeti odlomak 07.). Istjecanje ugljika „odnosi se na moguće povećanje globalnih emisija stakleničkih plinova u slučaju da zbog troškova povezanih s klimatskim politikama u EU-u poduzeća presele proizvodnju u druge zemlje na čiju se industriju ne primjenjuju slične klimatske politike”³⁵. Rizik od istjecanja ugljika posljedica je razlika u troškovima ugljika unutar EU-a te razlika između EU-a i trećih zemalja.

33

Prema podatcima OECD-a (vidjeti sliku 12.) troškovi ugljika znatno se razlikuju od države do države. Na primjer, u većini država članica EU-a ukupni troškovi ugljika manji su nego u Švicarskoj i Norveškoj, ali veći nego u SAD-u i Kini. U okviru jedne studije koju je naručila Europska komisija nije utvrđen nijedan dokaz o istjecanju ugljika³⁶, iako se u drugim studijama navodi da do istjecanja ugljika nije došlo upravo zbog besplatne dodjele emisijskih jedinica³⁷. Budući da istjecanje ugljika može dovesti do smanjenja broja radnih mjesta i ulaganja u EU-u, ono ima posljedice za gospodarstvo i društvo.

34

Besplatnom dodjelom emisijskih jedinica nastoji se otkloniti rizik od istjecanja ugljika tako što se smanjuju troškovi usklađivanja s propisima koji nastaju za operatere na koje se primjenjuje sustav EU ETS. Stoga te emisijske jedinice pomažu predmetnim operaterima da ostanu konkurentni u odnosu na proizvođače sa sjedištem u trećim zemljama.

35

Industrijskim operaterima koji se smatraju izloženima riziku od istjecanja ugljika svake se godine dodjeljuju besplatne emisijske jedinice na temelju referentnih vrijednosti za proizvode spomenutih u odlomku 42., za razliku od drugih sektora (koji se ne smatraju izloženima riziku od istjecanja ugljika), čije se besplatne emisijske jedinice postupno smanjuju (vidjeti sliku 4.) dok ne dosegnu nulu. Na temelju prijedloga Komisije udio industrijskih sektora koji se smatraju izloženima riziku od istjecanja ugljika znatno je smanjen za 4. fazu. Međutim, ti sektori i dalje uzrokuju 94 % industrijskih emisija u EU-u (vidjeti sliku 13.). Na popisu sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika nisu utvrđeni različiti stupnjevi rizika od istjecanja ugljika za različite sektore koji su uvršteni na taj popis, već se rizik smatra jednakim za sve sektore (vidjeti okvir 3. u kojem je dostupna usporedba s drugim sustavima za trgovanje emisijama).

36

U zakonodavstvu o sustavu EU ETS kao kriteriji za procjenu rizika od istjecanja ugljika upotrebljavaju se intenzitet emisija i intenzitet trgovine. U okviru procjene učinka provedene u kontekstu preispitivanja sustava EU ETS za predstojeću 4. fazu također su ispitane stope nadoknade troškova od potrošača (vidjeti okvir 1.) za različite sektore³⁹, ali Komisija nije uključila tu stopu u kriterije za procjenjivanje rizika od istjecanja ugljika⁴⁰ u svoje prijedloge za 4. fazu.

37

Izostanak ciljane dodjele besplatnih emisijskih jedinica za istjecanje ugljika u trenutačnim uvjetima znači da se većina dodjela besplatnih emisijskih jedinica neće svesti na nulu prije 2030. godine, što je osnovna vrijednost za besplatne emisijske jedinice (vidjeti sliku 4.).

38

U studiji OECD-a o prvih deset godina primjene sustava EU ETS koja je objavljena 2018. utvrđeno je da se u sektorima koje Europska komisija smatra izloženima riziku „uistinu posluje na vrlo konkurentnim tržištima i suočava s vrlo teškim ekonomskim uvjetima”. Međutim, također je utvrđeno da su „poduzeća na koja se primjenjuje sustav EU ETS relativno uspješnija u usporedbi s poduzećima na koja se taj sustav ne primjenjuje […] [što] upućuje na to da je dodjeljivanje besplatnih emisijskih jedinica poduzećima koja su izložena riziku i na koje se primjenjuje sustav EU ETS možda i više nego nadoknadilo troškove smanjenja emisija ugljika nastale zbog relevantnih propisa”⁴¹. Stoga bi se ciljanijim dodjeljivanjem besplatnih emisijskih jedinica bio pružio odgovor na rizik od istjecanja ugljika, smanjile neočekivane dobiti i (povećanjem udjela emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbama) poboljšale javne financije.

Komisija je istražila druge moguće pristupe ublažavanju rizika od istjecanja ugljika uzrokovanog sustavom EU ETS, ali nije ih predložila

39

Komisija je u okviru procjene učinka koju je provela 2008. u kontekstu preispitivanja za 3. fazu istražila alternativne mogućnosti besplatne dodjele emisijskih jedinica u svrhu pružanja odgovora na istjecanje ugljika⁴², kao i u komunikaciji iz 2010. o načinima povećanja smanjenja emisija i procjenjivanju istjecanja ugljika⁴³, ali nije iznijela konkretne prijedloge u tom pogledu. Komisija je posebice 2014. pri procjeni mogućeg okvira politike za klimu i energiju za razdoblje 2020. – 2030. procijenila stanje u pogledu istjecanja ugljika u EU-u i predložila planove za rješavanje tog pitanja, od kojih su se svi temeljili isključivo na besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica⁴⁴. Jedna je od ključnih alternativa besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica koju Komisija trenutačno razmatra uporaba granične prilagodbe emisija za ujednačavanje troškova stakleničkih plinova povezanih s uvozima i troškova domaće proizvodnje⁴⁵.

40

Granična prilagodba emisija uključivala bi troškove ublažavanja emisija ugljika za uvoze koji potječu iz područja u kojima se ne primjenjuju klimatske politike slične sustavu EU ETS, čime bi se umanjio rizik od istjecanja ugljika (iako se time ne bi riješilo pitanje troškova povezanih s izvozima iz EU-a u treće zemlje). U procjeni učinka iz 2015. priloženoj izvornom zakonodavnom prijedlogu Komisije za 4. fazu sustava EU ETS navodi se da ne postoje uvjerljive alternative sustavu referentnih vrijednosti kojima bi se pružio odgovor na istjecanje ugljika. U procjeni je utvrđeno da bi porez koji bi se naplaćivao na granici bio znatno manje primjeren instrument jer bi mogao biti u suprotnosti s multilateralnim trgovinskim pravilima i izazvati negativne reakcije trećih zemalja⁴⁶. Međutim, u Direktivi za 4. fazu navodi se da bi se besplatna dodjela emisija mogla zamijeniti ili nadopuniti graničnom prilagodbom emisija, ili prilagoditi na temelju nje⁴⁷. U komunikaciji o europskom zelenom planu predlaže se da sljedeći korak bude uvođenje „granične prilagodbe emisija” u slučaju da nastave postojati znatne razlike u cijenama ugljika⁴⁸.

Referentnim vrijednostima koje se upotrebljavaju za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica kontinuirano se povećavaju poticaji za smanjenje emisija

41

U skladu s Direktivom o sustavu EU ETS besplatne emisijske jedinice u 3. fazi bilo je potrebno dodijeliti na način kojim se pruža poticaj za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Pravilima kojima se uređuju takve dodjele ne bi se trebalo doprinijeti povećanju emisija stakleničkih plinova.

Pristupom koji se temelji na referentnim vrijednostima pružen je poticaj za smanjenje emisija stakleničkih plinova

42

Od 3. faze nadalje iznos besplatnih emisijskih jedinica koje svaki operater prima izračunava se na temelju referentnih vrijednosti za pojedinačne proizvode (ili, u slučaju da to nije moguće, na temelju zamjenskog pristupa koji je povezan s uporabom topline ili goriva). U skladu s Direktivom o sustavu EU ETS⁴⁹ Komisija je upotrebljavala referentne vrijednosti kako bi zajamčila „da se dodjela odvija na način koji potiče smanjivanje emisija stakleničkih plinova i energetski učinkovite tehnike, […] a ne [potiče] povećavanje emisija”.

43

Referentne vrijednosti za proizvode utvrđuju se na temelju prosječne razine emisija 10 % najučinkovitijih postrojenja u svakom sektoru. Na taj bi način „postrojenja koja su izuzetno učinkovita trebala primiti sve ili gotovo sve emisijske jedinice koje su im potrebne kako bi ispunile obveze u okviru sustava EU ETS. Neučinkovita postrojenja moraju uložiti više napora kako bi pokrila svoje emisije emisijskim jedinicama, ili smanjenjem emisija ili kupnjom dodatnih emisijskih jedinica […]”⁵⁰.

44

Uporaba referentnih vrijednosti općenito je prihvaćena kao poboljšanje mehanizama koji su se upotrebljavali u prijašnjim fazama sustava EU ETS, u okviru kojih se dodjela temeljila na povijesnim emisijama stakleničkih plinova⁵¹. Pristupom koji se temelji na referentnim vrijednostima pruža se veći poticaj za smanjenje emisija u procesu proizvodnje.

Postoje određeni tehnički izazovi u pogledu djelotvorne uporabe referentnih vrijednosti

45

Referentnim vrijednostima za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica trenutačno nisu u potpunosti uzete u obzir neizravne emisije u karikama opskrbnog lanca. To može biti problematično u nekim sektorima ako određena postrojenja mogu prividno smanjiti svoj intenzitet emisija (i zadržati iznos besplatnih emisijskih jedinica) zamjenom izravnih emisija (nastalih na mjestu gdje se postrojenje nalazi⁵²) neizravnim emisijama.

46

Emisije stakleničkih plinova uzrokovane izgaranjem biomase ne uključuju se u izračun emisijskih jedinica koje određeni operater treba predati (vidjeti odlomak 05.). Industrijskim postrojenjima koja upotrebljavaju biomasu stoga se u pravilu dodjeljuje više besplatnih emisijskih jedinica nego što ih trebaju predati. Povrh toga, operateri koji upotrebljavaju biomasu za proizvodnju električne energije ne moraju predati emisijske jedinice za emisije uzrokovane uporabom tog goriva. U okviru sustava EU ETS ne primjenjuju se nikakvi kriteriji održivosti za tu vrstu goriva. Kriteriji održivosti za biomasu uključeni su u izmijenjenu Direktivu o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora⁵³ uz obrazloženje da jedino održiva bioenergija kojom se smanjuju emisije stakleničkih plinova u odnosu na fosilna goriva ispunjava uvjete za financijsku potporu. Komisija nije predložila izmjene pravila o sustavu EU ETS kojima bi se ograničila besplatna dodjela emisijskih jedinica operaterima koji upotrebljavaju biomasu i ispunjavaju kriterije iz Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

47

Primjenom načela „onečišćivač plaća” i „potrošač plaća” na troškove ugljika proizvođačima i potrošačima može se pružiti poticaj za promjenu njihova ponašanja i smanjenje emisija. U procjeni učinka za 4. fazu sustava EU ETS potvrđeno je da se besplatna dodjela emisijskih jedinica ne uklapa dobro u načelo „onečišćivač plaća”⁵⁴: takvom dodjelom emisijskih jedinica umanjuje se poticaj za smanjenje emisija koji to načelo donosi sa sobom.

48

Kad je riječ o 4. fazi, Vijeće je 2014. potvrdilo⁵⁵ da bi se u svrhu izbjegavanja neočekivane dobiti iznos dodijeljenih emisijskih jedinica trebao bolje uskladiti s obujmom proizvodnje operatera. Komisija je 2015. predložila metodu za ažuriranje referentnih vrijednosti kojom bi se omogućila dinamična dodjela u skladu s obujmom proizvodnje određenog operatera. Komisija je pritom u prijedlogu razmotrila niz kriterija (npr. bolje usklađivanje s razinom proizvodnje i izbjegavanje povećanja administrativne složenosti).

Očekuje se da će u 4. fazi sustava EU ETS biti dostupne kvalitetnije informacije o poticajima za dekarbonizaciju

49

U skladu sa zakonodavstvom o sustavu EU ETS postrojenja, verifikatori i države članice dužni su izrađivati pouzdane izračune besplatnih emisijskih jedinica i dostavljati pouzdane podatke o emisijama⁵⁶. Komisiji u svrhu jamčenja točnosti informacija o emisijama stoje na raspolaganju i provjere ispunjavanja obveza povezanih sa sustavom EU ETS i forum o ispunjavanju tih obveza. Trenutačnim zakonodavstvom nije predviđeno prikupljanje informacija na temelju kojih bi se moglo procijeniti je li besplatna dodjela emisijskih jedinica dovela do veće energetske učinkovitosti postrojenja. Komisija stoga dosad nije obavila takvu procjenu. U izmijenjenoj Direktivi o sustavu EU ETS utvrđeno je⁵⁷ da će postrojenja kojima se u 4. fazi budu dodjeljivale besplatne emisijske jedinice u sklopu nacionalnih provedbenih mjera morati dostavljati podatke o svojim aktivnostima proizvodnje. Komisija navodi da će joj ti podatci omogućiti procjenu rezultata besplatnih emisijskih jedinica u pogledu pružanja poticaja industrijskim sektorima za dekarbonizaciju.

Besplatnom dodjelom emisijskih jedinica zračnom prijevozu dana je prednost pred željezničkim prijevozom

50

Svrha je besplatne dodjele emisijskih jedinica spriječiti istjecanje ugljika i izbjeći povećanje globalnih emisija stakleničkih plinova uzrokovane premještanjem aktivnosti iz EU-a u treće zemlje. Sud je utvrdio da se u EU-u besplatnom dodjelom emisijskih jedinica može pružati potpora zračnom prijevozu s visokim emisijama ugljika nauštrb željezničkom prijevozu.

51

Zrakoplovnim operaterima dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice, pri čemu su oni dužni predati emisijske jedinice kojima će pokriti emisije uzrokovane letovima koje obavljaju unutar EU-a (uz Norvešku, Island i Lihtenštajn). Cijene emisijskih jedinica u okviru sustava EU ETS koje su prevladavale u 3. fazi donosile su ograničene dodatne troškove po putniku, koji su se za većinu letova navedenih u tablici 1. u tom razdoblju kretali u rasponu od 0,3 eura do 2 eura po putniku. Željeznički prijevoz nije obuhvaćen sustavom EU ETS, ali sektor elektrificiranog željezničkog prijevoza plaća troškove sustava EU ETS koje od njega nadoknađuje sektor proizvodnje električne energije (pri čemu je do 2016. godine 54 % željezničke mreže EU-a bilo elektrificirano⁵⁸).

52

Međunarodna agencija za energiju istaknula je u jednom izvješću iz 2019. da su željeznice jedan od najučinkovitijih načina prijevoza čija se razina emisija ubraja u najniže⁵⁹. Većina letova unutar EU-a odvija se na udaljenostima manjima od 1 000 km⁶⁰, na kojima bi vlakovi, tamo gdje već postoji željeznička infrastruktura, mogli biti alternativno rješenje s manjim emisijama ugljika (vidjeti tablicu 1.). Međutim, pri procjenjivanju potencijalnog doprinosa željezničkog prijevoza dekarbonizaciji potrebno je uzeti u obzir i emisije uzrokovane izgradnjom željezničke infrastrukture⁶¹.

53

U svrhu pružanja odgovora na globalne emisije stakleničkih plinova uzrokovane zrakoplovnim prijevozom Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) osmislila je Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) u okviru kojeg će zrakoplovni operateri u cijelom svijetu biti dužni kompenzirati svoje emisije smanjenjima u drugim sektorima (vidjeti okvir 4.). Kompenzacija emisija sastoji se od ulaganja u smanjenje emisija u drugim sektorima umjesto u samom sektoru zrakoplovstva.

Zaključci i preporuke

54

U središtu ove revizije bila je uloga besplatne dodjele emisijskih jedinica u okviru sustava EU ETS. Glavno revizijsko pitanje bilo je „Jesu li odluke o besplatnim emisijskim jedinica u okviru sustava za trgovanje emisijama pružile razumnu osnovu za poticanje smanjenja emisija stakleničkih plinova?”. Sud je utvrdio da bi, unatoč dobrim razlozima za njihovu uporabu, ciljanije dodjeljivanje besplatnih emisijskih jedinica donijelo višestruke koristi za dekarbonizaciju, javne financije i funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

55

Besplatne emisijske jedinice opisuju se u Direktivi o sustavu EU ETS kao prijelazna metoda dodjele emisijskih jedinica u odnosu na osnovnu metodu (prodaja na dražbama). Međutim, i u 3. i u 4. fazi besplatne emisijske jedinice i dalje čine više od 40 % ukupnih dostupnih emisijskih jedinica.

56

Emisijske jedinice dodijeljene su besplatno u osam država članica u kojima je BDP po glavi stanovnika bio manji od 60 % prosjeka EU-a u svrhu potpore modernizaciji njihovih sektora proizvodnje električne energije. Sud je utvrdio da su zakonodavna tijela poboljšala pravila za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica kako bi se bolje promicala stvarna ulaganja u energetski sektor (vidjeti odlomke 22. – 24.). Sud smatra da su, cjelokupno gledajući, energetski sektori država članica u kojima su te besplatne emisijske jedinice dodijeljene ostvarili znatno sporiji napredak prema dekarbonizaciji. Izvršena ulaganja bila su usmjerena na unaprjeđenje proizvodnje električne energije s pomoću ugljena (vidjeti odlomke 25. – 27.).

57

Sud je utvrdio da se iznos besplatnih emisijskih jedinica koje su dodijeljene industrijskom sektoru i sektoru zrakoplovstva u 3. fazi nije temeljio na mogućnosti tih sektora da nadoknade svoje troškove od potrošača (vidjeti odlomke 29. – 31.) i da se, iako bi istjecanje ugljika moglo imati nepovoljan utjecaj na tržišta ugljika u EU-u i kretanja emisija stakleničkih plinova u cijelom svijetu, besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju dovoljno ciljano (vidjeti odlomke 32. – 38.).

1. preporuka – Potrebno je ciljanije dodjeljivati besplatne emisijske jedinice

Komisija bi trebala iskoristiti preispitivanje Direktive o sustavu EU ETS (propisano člankom 30.) da preispita ulogu besplatnih emisijskih jedinica i posebice da procijeni mogućnost primjene dosljednog pristupa njihovoj dodjeli uz ciljano usmjeravanje na sektore na temelju njihove izloženosti rizicima od istjecanja ugljika, primjerice razvrstavanjem sektora kojima se trenutačno dodjeljuju besplatne emisijske jedinice u kategorije vrlo izloženih, umjereno izloženih ili blago izloženih.

Preporučeni rok provedbe: 2021.

58

Sud je utvrdio da su pristupom dodjele besplatnih emisijskih jedinica na temelju referentnih vrijednosti pruženi znatni poticaji za povećanje energetske učinkovitosti (vidjeti odlomke 42. – 44.), ali i da ima prostora za poboljšanje primjene tih referentnih vrijednosti (vidjeti odlomke 45. – 48.). Sud je istodobno utvrdio da Komisija još nije kvantificirala učinak besplatnih emisijskih jedinica na povećanje učinkovitosti, ali ga planira kvantificirati (vidjeti odlomak 49.), kao i da se besplatnim emisijskim jedinicama obično daje prednost zračnom prijevozu pred željezničkim prijevozom (vidjeti odlomke 50. – 53.), čime se potencijalno doprinosi povećanju ukupnih emisija.

2. preporuka – Potrebno je poboljšati metodologiju za referentne vrijednosti

Uzimajući u obzir obveze EU-a utvrđene Pariškim sporazumom, kao i ambicije u predloženom „zelenom planu”, Komisija bi trebala preispitati metodologiju za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica u svrhu pružanja boljeg odgovora na tehničke izazove kao što su oni utvrđeni u ovom izvješću, primjerice:

1. poboljšanje cjenovnih signala u svim fazama proizvodnje i potrošnje;
2. razlikovanje između izvora biomase koji ispunjavaju kriterije iz Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora i onih koji ih ne ispunjavaju.

Preporučeni rok provedbe: 2022.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Samo Jereb, na sastanku održanom u Luxembourgu 8. srpnja 2020.

Prilog

Prilog I. – Pregled zakonskog okvira za sustav EU ETS u 4. fazi

Pojmovi i pokrate

Biomasa: biljni ili životinjski materijal koji se upotrebljava za proizvodnju energije, kao što su drvo, drvni otpadci i otpadci od prehrambenih poljoprivrednih kultura.

CO₂: ugljikov dioksid.

CO₂e: ekvivalent ugljikova dioksida; obračunska jedinica koja se upotrebljava za konsolidaciju emisija različitih vrsta stakleničkih plinova. Vrijednosti emisija usklađuju se na temelju potencijala globalnog zagrijavanja, koji se izračunava u skladu s njihovim doprinosom globalnom zagrijavanju povezanom s ugljikovim dioksidom, a izražavaju se u ekvivalentima ugljikova dioksida. Na primjer, metan (CH₄) ima potencijal globalnog zagrijavanja od 25 tijekom 100 godina, što znači da se jedna tona ispuštenog CH₄ (metana) izražava kao 25 tona CO₂e.

CORSIA: Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo; sustav koji je osmislila Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva u svrhu ublažavanja učinka civilnog zrakoplovstva u svijetu na klimatske promjene.

Dekarbonizacija: proces smanjivanja emisija stakleničkih plinova koje su posljedica obavljanja određene gospodarske djelatnosti ili cjelokupnog gospodarstva.

Emisijska jedinica: u sustavu Europske unije za trgovanje emisijama (EU ETS) jedna emisijska jedinica Europske unije (EUA) označava pravo na emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikova dioksida tijekom određenog razdoblja (CO₂e). Operateri unutar sustava EU ETS mogu se služiti emisijskim jedinicama Europske unije za pokriće svojih potvrđenih emisija ili se tim jedinicama može trgovati s drugim operaterima.

EU ETS: sustav Europske unije za trgovanje emisijama.

Europski zeleni plan: paket mjera koje je predstavila Europska komisija i čiji je cilj omogućiti da Europa do 2050. godine. postane prvi klimatski neutralan kontinent. Plan obuhvaća ulaganja u inovacije i istraživanje, preoblikovanje gospodarstva, ažuriranje industrijske politike i dekarbonizaciju industrija s velikom potrošnjom energije.

Granična prilagodba emisija: naknada koja se naplaćuje za proizvode koji potječu iz zemlje ili jurisdikcije u kojoj se ne provodi politika utvrđivanja cijena ugljika.

Intenzitet emisija: omjer emisija stakleničkih plinova po jedinici određenog proizvoda.

Intenzitet trgovine: mjera intenziteta trgovine između EU-a i trećih zemalja. Odgovara omjeru između vrijednosti izvoza u treće zemlje kojoj se pridodaje vrijednost izvoza iz trećih zemalja i ukupne veličine tržišta za europski gospodarski prostor (godišnji promet zbrojen s ukupnim uvozima).

Intenzitet ugljika: mjera/razina količine emisija CO₂ koje se proizvedu obavljanjem određene gospodarske djelatnosti ili industrijskom proizvodnjom.

Istjecanje ugljika: povećanje emisija stakleničkih plinova do kojeg dolazi kad određeno poduzeće preseli proizvodnju iz jurisdikcije sa strogom klimatskom politikom u drugu zemlju u kojoj se primjenjuju blaža ograničenja emisija.

Klimatske promjene: promjene u klimatskom sustavu Zemlje koje dovedu do novih vremenskih obrazaca koji ostanu prisutni tijekom duljeg razdoblja. Znanstvena istraživanja upućuju na to da je trenutačni proces klimatskih promjena uzrokovan antropogenim emisijama stakleničkih plinova (tj. emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskim djelovanjem).

Kompenzacije: kompenzacije ugljika odnose se na smanjenja emisija stakleničkih plinova koja su ostvarena u svrhu nadoknade emisija stakleničkih plinova iz drugih izvora.

Kvota emisija: ukupan dopušteni iznos emisija u okviru sustava koji se temelji na načelu trgovanja uz kvote.

Međusektorski faktor korekcije: faktor čija je svrha zajamčiti da ukupne dodijeljene emisijske jedinice ne prekorače najveći mogući iznos propisan člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ (Direktiva o sustavu EU ETS).

Načelo „onečišćivač plaća”: načelo u okviru zakonodavstva o okolišu prema kojem bi oni koji uzrokuju onečišćenje trebali snositi troškove upravljanja tim onečišćenjem. Na razini EU-a to je načelo utvrđeno člankom 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u skladu s kojim troškove sprječavanja, smanjivanja i popravljanja štete nanesene okolišu snosi onečišćivač.

Nadoknada troškova: povećanje cijene koju potrošač plaća za određeni proizvod zbog povećanja troškova relevantnog poduzeća.

Neočekivana dobit: dodatni prihodi koji nastanu za operatore na koje s primjenjuje sustav EU ETS u slučajevima u kojima su troškovi CO₂ koji su nadoknađeni od potrošača veći od troškova usklađivanja sa sustavom EU ETS koji su nastali za operatere obuhvaćene tim sustavom.

Odluka o raspodjeli tereta: odluka kojom su utvrđene godišnje ciljne vrijednosti emisija stakleničkih plinova za države članice za razdoblje 2013. – 2020., koje su izražene kao promjene u postotcima u odnosu na razine iz 2005. Te se ciljne vrijednosti odnose na emisije iz većine sektora koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS), kao što su prijevoz, zgrade, poljoprivreda i otpad. Emisije uzrokovane korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom (LULUCF) i emisije iz međunarodnog pomorskog prometa nisu obuhvaćene tim ciljnim vrijednostima.

Operateri (u okviru sustava EU ETS): postrojenja i poduzeća u sektorima obuhvaćenima sustavom EU ETS.

Politike i mjere za ublažavanje: politike i mjere za smanjenje emisija i time ublažavanje klimatskih promjena.

Referentna vrijednost: referentne vrijednosti u tCO₂ koje se utvrđuju na temelju prosječne razine emisija 10 % najučinkovitijih postrojenja u svakom sektoru. Na taj bi način postrojenja koja su izuzetno učinkovita trebala primiti sve ili gotovo sve emisijske jedinice koje su im potrebne kako bi ispunila obveze u okviru sustava EU ETS.

Rezerva za stabilnost tržišta: mehanizam koji se temelji na pravilima i koji omogućava da se iznosom raspoloživih emisijskih jedinica odgovori na promjene u potražnji uz istodobno zadržavanje ravnoteže na tržištu ugljika u okviru sustava EU ETS. Mehanizam funkcionira usklađivanjem iznosa emisijskih jedinica raspoloživih na dražbama radi odgovora na promjene u ponudi i potražnji.

Staklenički plinovi: plinovi koji djeluju kao pokrivač u atmosferi Zemlje, zadržavajući toplinu i zagrijavajući površinu Zemlje pojavom koja je poznata kao „efekt staklenika”. Glavne stakleničke plinove čine ugljični dioksid (CO₂), metan (CH₄), dušikov oksid (N₂O) i fluorirani plinovi (HFC-ovi, PFC-ovi, SF₆ i NF₃).

Tonski kilometar: mjerna jedinica koja se upotrebljava za izračun emisija operatera zrakoplova u okviru sustava EU ETS. Jedan tonski kilometar označava jednu tonu prevezenu zrakoplovom na udaljenosti od jednog kilometra.

Treće zemlje: zemlje koje nisu države članice Europske unije.

Trgovanje emisijama: pristup kontroli zagađenja koji je utemeljen na tržištu. Temelji se na uvođenju prava na emisije (emisijskih jedinica) kojima operateri uključeni u taj sustav mogu trgovati. U okviru tog sustava moguće je upotrebljavati i kredite za kompenzaciju emisija ugljika, tj. potvrde o tome da su ostvarena smanjenja emisija iz drugih izvora.

Trgovanje uz kvote: sustav EU ETS smatra se sustavom koji se temelji na načelu „trgovanja uz kvote”. To znači da postoji „kvota”, odnosno ograničenje ukupne količine dopuštenih emisija postrojenja obuhvaćenih sustavom. Operateri u okviru tog sustava mogu primiti emisijske jedinice besplatno ili ih kupiti na dražbama. Radi kupnje i prodaje emisijskih jedinica na tržište se mogu uključiti i trgovci koji na njemu sudjeluju dobrovoljno. Ograničavanjem ukupnog broja raspoloživih emisijskih jedinica postiže se da one zadrže vrijednost.

Ublažavanje klimatskih promjena: politike i mjere čija je svrha smanjiti emisije stakleničkih plinova i time usporiti ili zaustaviti klimatske promjene.

Verifikatori (u okviru sustava EU ETS): neovisni verifikatori provjeravaju izvješća o emisijama stakleničkih plinova koja izrađuju operateri obuhvaćeni sustavom EU ETS, kao i izvješća o tonskim kilometrima koja izrađuju operateri zrakoplova obuhvaćeni sustavom EU ETS.

Zamjenski pristup: uporaba alternativne referentne vrijednosti za dodjelu emisijskih jedinica u okviru sustava EU ETS. Umjesto na konkretnim proizvodima zamjenske referentne vrijednosti temelje se na potrošnji topline ili goriva.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Samo Jereb. Reviziju je predvodio član Suda Samo Jereb, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Kathrine Henderson, ataše u njegovu uredu Jerneja Vrabič, rukovoditelj Colm Friel, voditeljica radnog zadatka Maria Eulàlia Reverté I Casas, zamjenik voditeljice radnog zadatka Ernesto Roessing te revizori Kurt Bungartz i Oana Cristina Dumitrescu. Jezičnu podršku pružali su Lars Markström, Marek Říha i Anna Zalega, grafičku podršku pružala je Marika Meisenzahl, a administrativnu podršku Terje Teppan-Niesen.

Zbog pandemije COVID-19 i strogih mjera ograničavanja kretanja nije moguće priložiti fotografiju revizorskog tima.

Bilješke

¹ COM(2020) 80 final – „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi)”.

² COM(2019)640 final – „Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski zeleni plan”.

³ EEA, „Trends and Projections in Europe 2019: Tracking progress towards Europe’s climate and energy targets”, 2019., str. 7.

⁴ UNEP, „Emissions Gap Report 2019”, 2019., str. 5.

⁵ Ibid., str. XVI.

⁶ COM(2018) 773 final – „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo”.

⁷ Uređeno Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine i Uredbom (EU) 2018/842 o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013.

⁸ Kategorije aktivnosti utvrđene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ.

⁹ Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije.

¹⁰ Radni dokument službi Komisije SWD(2015) 135 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC to enhance cost-effective emission reductions and low-carbon investments”.

¹¹ Članak 10.a stavak 1. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije.

¹² Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju europskog tržišta ugljika, siječanj 2020.

¹³ Vidjeti primjerice „Post-2020 reform of the EU Emissions Trading System”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja, 2018.; „Last Chance Saloon for the EU ETS”, Sandbag, 2016.; ili „The EU ETS phase IV reform: implications for system functioning and for the carbon price signal”, Institut za energetske studije Sveučilišta Oxford, 2018.

¹⁴ Priručnik „EU ETS Handbook”, str. 42.

¹⁵ Vidjeti preglednik cijena „Sandbag Carbon Price Viewer”.

¹⁶ Vidjeti izvješće „Report of the High-Level Commission on Carbon Prices” koalicije za određivanje cijene ugljika iz 2017., u kojem je utvrđeno da bi cijene trebale iznositi 80 američkih dolara do 2020. i 100 američkih dolara do 2030.

¹⁷ Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju europskog tržišta ugljika, COM(2019) 557 final od 31.10.2019.

¹⁸ Članak 30. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije.

¹⁹ Članak 28.b Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije.

²⁰ Komisijin prijedlog uredbe: Europski propis o klimi.

²¹ Članak 10.c Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije.

²² Obveze iz članka 10.c Direktive 2003/87/EZ, komunikacije Komisije „Guidance document on the optional application of Article 10c of Directive 2003/87/EC” (2011/C 99/03) i Odluke Komisije od 29. ožujka 2011. C(2011)1983 final.

²³ EUCO 169/14 – Europsko vijeće (23. i 24. listopada 2014.) – Zaključci.

²⁴ Austrijska agencija za okoliš (Umweltbundesamt). „Evaluation of the EU ETS Directive: Carried out within the project „Support for the Review of the EU Emissions Trading System ’”. Europska komisija, 2015.

²⁵ Sandbag. „The Great Coal Collapse of 2019 – Mid-year analysis of the EU power sector”.

²⁶ Članci 10.a, 10.b i 10.c Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ. Vidjeti također https://ec.europa.eu/clima/policies/ets/allowances_en.

²⁷ (SEC)2006 1684 – „Commission Staff Working Document – Accompanying document to the Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC so as to include aviation activities in the scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community – Impact Assessment of the inclusion of aviation activities in the scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community” {COM(2006) 818 final} {SEC(2006) 1685}.

²⁸ Str. 199., tablica 32. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2015) 135 final „Commission Staff Working Document Accompanying the document Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC to enhance cost-effective emission reductions and low-carbon investments”.

²⁹ „Ex-post investigation of cost pass-through in the EU ETS”. CE Delft i Oeko-Institut. Studeni 2015.

³⁰ Informativni pregled /MEMO/08/35 – „Questions and Answers on the Commission’s proposal to revise the EU Emissions Trading System”.

³¹ Str. 83.–90. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2014) 15 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document „Communication of the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions – A policy framework for climate and energy in the period from 2020 up to 2030’”.

³² EUCO 169/14 – Europsko vijeće (23. i 24. listopada 2014.) – Zaključci.

³³ COM(2015) 337 final – Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika.

³⁴ Članak 1. stavak 14. točka (e) Direktive (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluka (EU) 2015/1814.

³⁵ Str. 4. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2019) 22 final „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document „Commission Delegated Decision supplementing Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council concerning the determination of sectors and subsectors deemed at risk of carbon leakage for the period 2021 to 2030’”.

³⁶ Bolscher, Hans; Graichen, Verena; Hay, Graham; Healy, Sean; Lenstra, Jip; Meindert, Lars; Regeczi, David; Von Schickfus, Marie-Theres; Schumacher, Katja; Timmons-Smakman, Floor. „Carbon Leakage Evidence Project: Factsheet for selected sectors”. Ecorys. Rotterdam, str. 11. Rujan 2013.

³⁷ Montenegro, Roland; Fahl, Ulrich; Zabel, Claudia; Lekavičius, Vidas; Bobinaité, Viktorija; Brajković, Jurica. „D3.2 – Case study on carbon leakage and competitiveness”. Projekt REEEM 2018.

³⁸ Više informacija o sustavu u Kaliforniji dostupno je na https://ww3.arb.ca.gov/cc/capandtrade/allowanceallocation/allowanceallocation.htm, a o sustavu u Québecu na http://www.environnement.gouv.qc.ca/changements/carbone/mecanismes-proteger.htm.

³⁹ Str. 193.–202. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2015) 135 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC to enhance cost-effective emission reductions and low-carbon investments”.

⁴⁰ COM(2015) 337 final – Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika.

⁴¹ „The joint impact of the European Union Emissions Trading System on carbon emissions and economic performance”. ECO/WKP(2018)63; radni dokumenti Odjela za ekonomiju br. 1515. Autori: Antoine Dechezleprêtre, Daniel Nachtigall i Frank Venmans.

⁴² Odjeljak 5.6.3. radnog dokumenta službi Komisije SEC(2008) 52 – „Commission Staff Working Document – Accompanying document to the Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC so as to improve and extend the EU greenhouse gas emission allowance trading system – Impact Assessment”.

⁴³ COM(2010) 265 final – „Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions – Analysis of options to move beyond 20 % greenhouse gas emission reductions and assessing the risk of carbon leakage”.

⁴⁴ Odjeljak 5.5. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2014) 15 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment accompanying the document „Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions – A policy framework for climate and energy in the period from 2020 up to 2030’”.

⁴⁵ Claeys, Grégory; Tagliapietra, Simone; Zachmann, Georg; „How to make the European Green Deal work”. Policy Contribution, br. 13. Studeni 2019. Bruegel, Bruxelles, str. 6.

⁴⁶ Str. 139. radnog dokumenta službi Komisije SWD(2015) 135 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC to enhance cost-effective emission reductions and low-carbon investments”.

⁴⁷ Uvodna izjava 24. Direktive 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018.

⁴⁸ Odjeljak 2.1.1 komunikacije COM(2019)640 final – „Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski zeleni plan”.

⁴⁹ Članak 10.a stavak 1. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ.

⁵⁰ Priručnik „EU ETS Handbook”, str. 41.

⁵¹ Vidjeti npr. „Position paper on benchmarking and allocation rules in phase III of the EU Emissions Trading System”, CAN Europe, veljača 2010.

⁵² Zipperer, V., Sato, M. i Neuhoff, K. (2017.) „Benchmarks for emissions trading – general principles for emissions scope. GRI working paper”.

⁵³ U skladu s člankom 29. stavcima od 2. do 7. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

⁵⁴ Radni dokument službi Komisije SWD(2015) 135 final – „Commission Staff Working Document – Impact Assessment Accompanying the document Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council amending Directive 2003/87/EC to enhance cost-effective emission reductions and low-carbon investments”.

⁵⁵ EUCO 169/14 – Europsko vijeće (23. i 24. listopada 2014.) – Zaključci.

⁵⁶ Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

⁵⁷ Članak 11. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ.

⁵⁸ Str. 2. dokumenta COM(2019) 51 final „Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Šesto izvješće o praćenju razvoja željezničkog tržišta”.

⁵⁹ IEA (2019.), „The Future of Rail”, IEA, Paris.

⁶⁰ Alonso, G.; Benito, A.; Lonza, L.; Kousoulidou, M. „Investigations on the distribution of air transport traffic and CO₂ emissions within the European Union”. Journal of Air Transport Management. sv. 36, str. 85.–93., travanj 2014., str. 92.

⁶¹ Timperley, Jocelyn. „Eight charts show how „aggressive’ railway expansion could cut emissions”. Carbon Brief, 2019.

⁶² „ICAO Assembly Resolution A40. – 19.”.

⁶³ Van Zon, N., „Analysis of the technical feasibility of sustainable liquid hydrogen powered commercial aircraft in 2040”, 2018., TU Delft, str. 1. Vidjeti također Browne, M. W., „Clean Hydrogen Beckons Aviation Engineers”, The New York Times, 24. svibnja 1988.

⁶⁴ Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814, SL L 76, 19.3.2018., str. 3.

⁶⁵ COM(2019) 640 final – Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski zeleni plan.

Kronologija

Događaj	Datum
Donošenje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	15.5.2019.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu revizije)	7.5.2020.
Usvajanje završnog izvješća nakon raspravnog postupka	8.7.2020.
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta revizije) na svim jezicima	29.7.2020.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2020.

PDF	ISBN 978-92-847-5060-3	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/1247	QJ-AB-20-016-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-5023-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/54751	QJ-AB-20-016-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2020.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019. o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje privatne pojedince čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava prethodno opisano opće dopuštenje te je potrebno navesti sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite privatnosti i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.