Suradnja u okviru programa Interreg: potencijal prekograničnih regija Europske unije još se ne iskorištava u cijelosti

Sažetak

I.

Prekogranična suradnja jedan je od dvaju ciljeva kohezijske politike. Cilj joj je odgovoriti na zajedničke izazove koje su države članice utvrdile u pograničnim regijama i iskoristiti neiskorišteni potencijal tih regija za rast. Mnoge takve regije općenito imaju slabije gospodarske rezultate od drugih regija unutar određene države članice.

II.

Programi Interreg odgovor su na prekogranične izazove. Programsko razdoblje 2014. – 2020. bilo je peto razdoblje njihove provedbe, u kojem im je proračun iznosio 10,1 milijardu eura. Znatan dio tog iznosa, točnije 6,3 milijarde eura, izdvojeno je za unutarnje granice te je financirano oko 24 000 projekata u okviru 53 programa suradnje. Tim programima obuhvaćeno je 59 % kopnene površine EU-a i 48 % njegova stanovništva.

III.

U okviru ove revizije Sud je procijenio jesu li Komisija i države članice s pomoću programa suradnje na unutarnjim granicama koji se financiraju u okviru programa Interreg djelotvorno odgovorile na izazove u prekograničnim regijama. Objava ovog izvješća bit će korisna za provedbu programa u razdoblju 2021. – 2027. Također može poslužiti suzakonodavcima kao izvor informacija za aktualne rasprave o mogućem mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnim regijama.

IV.

Sud je utvrdio da su u okviru svih ispitanih programa suradnje osim u jednome obavljene analize potreba predmetnih regija. Međutim, financijska sredstva izdvojena za te programe bila su tolika da se na prekogranične izazove moglo odgovoriti tek djelomično. Zbog oskudnih resursa financijska je sredstva potrebno usmjeriti na ona područja u kojima je izgledno da će se njima ostvariti najveća dodana vrijednost.

V.

Uz nekoliko iznimaka, za programe koje je Sud ispitao postojale su jasne poveznice između predloženih ciljeva, uloženih resursa i planiranih aktivnosti te željenih rezultata i učinka. Programi suradnje razlikuju se od glavnih programa EU-a u tome što pripadajući projekti moraju imati prekogranični identitet te u njima mora sudjelovati više transnacionalnih partnera. Međutim, zbog toga što često ne postoji jasno razgraničenje između programa suradnje i glavnih programa, u okviru programa suradnje mogle bi se financirati iste vrste operacija kao i u okviru glavnih programa.

VI.

Povrh toga, Sud je utvrdio nekoliko nedostataka u provedbi programa i njihovu praćenju:

• u polovici projekata koje je Sud ispitao suradnja među partnerima bila je ograničena na predstavljanje zajedničkog projektnog prijedloga kako bi se osiguralo financiranje intervencija. Takvi projekti nisu imali zajednički identitet koji bi prekogranični projekti trebali imati;
• postupci odabira projekata nisu uvijek doveli do odabira najboljih projekata;
• upotrijebljenim pokazateljima općenito se nije mjerio prekogranični utjecaj, čime je otežano praćenje provedbe programa u pogledu njegovih ciljeva; i
• ograničenja povezana sa statističkim podatcima utječu na evaluaciju sufinanciranih projekata.

VII.

Programska tijela uložila su napore kako bi ograničila učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na projekte i produljila rok za njihovo dovršenje. Relevantna tijela također su iskoristila mjere fleksibilnosti i pojednostavnjenja koje nudi EU kako bi ublažile učinak bolesti COVID-19, posebice u pogledu mogućnosti naknadnog dostavljanja ključnih dokumenata.

VIII.

Naposljetku, kašnjenje s donošenjem pravne osnove za razdoblje 2021. – 2027. i potreba za zaključenjem poslova za programsko razdoblje 2014. – 2020. onemogućili su da na razini država članica otpočne neometana provedba programa iz novog programskog razdoblja.

IX.

Na temelju obavljene revizije Sud preporučuje sljedeće:

1. programe suradnje potrebno je ciljanije usmjeravati kako bi se njihovim projektima dopunjavali projekti glavnih programa;
2. za određivanje prioritetnih projekata i dodjelu potpore projektima potrebno ih je rangirati na temelju kvalitete; i
3. potrebno je upotrebljavati pokazatelje kojima se može mjeriti prekogranični utjecaj.

Uvod

Izazovi za prekogranične regije EU-a

01.

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije EU nastoji smanjiti razlike u bogatstvu i razvoju među svojim regijama, posebno uzimajući u obzir, među ostalim, prekogranične regije¹. Imajući to u vidu, Unija u okviru svoje kohezijske politike osigurava potporu za programe europske teritorijalne suradnje (tzv. „programi Interreg”), i to financijskim sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR). U okviru programa Interreg već se 30 godina podupiru mjere koje zajednički provode države članice ili države članice i zemlje izvan EU-a.

02.

Glavni je cilj programa Interreg doprinijeti potpori skladnom razvoju teritorija EU-a² u svrhu poticanja suradnje, stvaranja prilika za razvoj i istodobnog poticanja solidarnosti među građanima različitih država u vidu zajedničkog suočavanja s izazovima. Uz „Ulaganje u rast i radna mjesta” cilj programa Interreg jedan je od dvaju ciljeva kohezijske politike, kojim se može „podupirati dijeljenje objekata i ljudskih resursa te svih vrsta infrastrukture preko granica u svim regijama”³.

03.

Cilj je prekogranične suradnje odgovoriti na zajedničke izazove koji su utvrđeni u pograničnim regijama i iskoristiti neiskorišteni potencijal tih regija za rast. Među najveće izazove ubrajaju se sljedeći: „loš[a] dostupnost[…], posebno u odnosu na povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu, lokaln[e] industrij[e] u opadanju, neodgovarajuće[…] poslovno[…] okruženj[e], nedostat[ak] umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, nisk[e] razin[e] istraživanja i inovacija […], onečišćenj[e] okoliša, sprečavanj[e] rizika, negativni[…] stavov[i] prema građanima susjednih zemalja”⁴.

04.

Na slici 1. sažeto su prikazani najvažniji elementi povezani s izazovima u prekograničnim regijama EU-a, kao i njihov procijenjeni učinak. Kad bi se uklonilo 20 % postojećih prepreka u prekograničnoj suradnji, BDP tih regija povećao bi se za 2 % te bi se u njima otvorilo više od milijun dodatnih radnih mjesta⁵.

Interreg A: najveće tematsko područje programa Interreg

05.

Razdoblje 2014. – 2020. bilo je peto programsko razdoblje u kojem su se provodili programi Interreg. Proračun tih programa u navedenom razdoblju iznosio je 10,1 milijardu eura, što je otprilike 2,75 % ukupnih proračunskih sredstava za kohezijsku politiku⁷. U tom su razdoblju programi Interreg obuhvaćali tri tematska područja suradnje⁸ (vidjeti okvir 1.).

06.

Na slici 2. prikazan je razvoj programa Interreg u razdoblju 1989. – 2020. u pogledu financiranja i država članica sudionica, s više pojedinosti za razdoblje 2014. – 2020. Interreg V.-A obuhvaća 88 programa suradnje i ima proračun od gotovo 7,4 milijarde eura, što ga čini najvećim tematskim područjem na koje otpada 73 % ukupnog proračuna programa Interreg. Glavni je element programa Interreg V.-A prekogranična suradnja na unutarnjim granicama, bez najudaljenijih regija – time su obuhvaćena 53 programa suradnje uz proračun od 6,3 milijarde eura.

07.

Ukupni proračun programa Interreg za razdoblje 2021. – 2027. smanjio se na 8 milijardi eura, i to zbog smanjenja ne samo ukupnog proračuna kohezijske politike nego i postotka sredstava dodijeljenih programima Interreg¹², koji je s 2,75 % snižen na 2,4 %. U navedenom razdoblju postojat će i dodatno, četvrto tematsko područje usmjereno na najudaljenije regije¹³. Za tematsko područje Interreg VI.-A, usmjereno na prekograničnu suradnju, i dalje će se izdvajati najveći dio financijskih sredstava za programe Interreg, za navedeno razdoblje u iznosu od 5,8 milijardi eura¹⁴.

08.

Regije uz unutarnje granice prihvatljive za sufinanciranje u okviru tematskog područja Interreg A regije su razine NUTS 3 uz unutarnje i određene vanjske kopnene granice EU-a,¹⁵, kao i regije uz morske granice odvojene najviše 150 kilometara¹⁶. Države članice imaju pravo iznijeti mišljenje o Komisijinoj odluci o prihvatljivim regijama¹⁷. Za sve regije potpora u okviru programa Interreg dodatak je glavnim programima EFRR-a, bili oni nacionalni ili regionalni.

09.

Na slici 3. prikazano je postupno povećanje površine područja koja je prihvatljiva za Interreg A. To je uglavnom posljedica proširenja EU-a i mogućnosti da države članice od razdoblja 2007. – 2013. nadalje dio svojeg proračuna za Interreg dodijele regijama izvan onih obuhvaćenih programima suradnje, prvotno susjednim regijama¹⁸, a kasnije svim regijama¹⁹. Za razdoblje 2014. – 2020. prihvatljivo područje za program Interreg V.-A obuhvaćalo je 66 % teritorija EU-a i 51 % stanovništva. Ako se bi se gledalo samo regije uz unutarnje granice, radilo bi se o 59 % teritorija i 48 % stanovništva.

10.

Prema podatcima Komisije u regijama obuhvaćenima programom Interreg V.-A živi gotovo 2 milijuna prekograničnih dnevnih migranata, od kojih 1,3 milijuna prelazi granicu zbog posla, a ostatak zbog školovanja. Na primjer, 450 000 ljudi koji žive u Francuskoj, 270 000 ljudi koji žive u Njemačkoj i 140 000 ljudi koji žive u Poljskoj rade u nekoj od susjednih zemalja. Mnoge pogranične regije općenito imaju slabije gospodarske rezultate od drugih regija unutar određene države članice. Pristup javnim uslugama kao što su bolnice i sveučilišta te snalaženje u različitim pravnim i administrativnim sustavima često su složen i skup pothvat²⁰.

Upravljačka struktura za programe Interreg i područja financiranja u okviru programa Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama za razdoblje 2014. – 2020.

11.

Slično kao i glavni programi EFRR-a, programi suradnje provode se pod podijeljenim upravljanjem. U tom kontekstu Komisijina je uloga odobravati programe koje su pripremile države članice i olakšavati njihovu provedbu te pratiti provedbu i obavljati evaluacije programa.

12.

Za svaki program suradnje imenuju se upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i revizijsko tijelo. Kad je riječ o programima Interreg, za njih se uspostavlja zajedničko tajništvo²¹ koje djeluje kao informacijski centar, pomaže kandidatima s prijavama i procjenjuje projektne prijave; zajedničko tajništvo i upravljačko tijelo čine glavna programska tijela za programe suradnje. Naposljetku, odbor za praćenje programa odabire operacije koje se trebaju sufinancirati.

13.

Proces izrade programa suradnje ukorak prati postojeća rješenja za glavne programe. Zakonodavstvo sadržava detaljne zahtjeve u pogledu sadržaja programa i cilj mu je olakšati dosljednu logiku intervencije, tj. jasne poveznice između predloženih ciljeva, uloženih resursa i planiranih aktivnosti te željenih rezultata i učinka. Krajnji je cilj djelotvorna i učinkovita primjena fondova^22.:

• izrada programa trebala bi se temeljiti na 11 definiranih tematskih ciljeva²³, a najmanje 80 % financijskih sredstava trebalo bi biti usmjereno na najviše četiri tematska cilja²⁴;
• prioritetna os trebala bi po mogućnosti odgovarati jednom tematskom cilju, a unutar svake prioritetne osi trebali bi se utvrditi prioriteti ulaganja i posebni ciljevi²⁵; i
• na temelju analize regionalnih i nacionalnih potreba potrebno je obrazložiti izbor tematskih ciljeva i prioriteta ulaganja te raspodjelu financijskih sredstava²⁶.

14.

Upravljačka tijela svakog proljeća Komisiji podnose godišnja izvješća o provedbi za svaki program suradnje²⁷. Ta izvješća uključuju podatke o napretku u pogledu zajedničkih pokazatelja ostvarenja²⁸, o posebnim pokazateljima ostvarenja i rezultata programa te ključnim etapama, kao i financijske podatke.

15.

Na slici 4. i u Prilogu III. prikazana je raspodjela financijskih sredstava za razdoblje 2014. – 2020. u okviru programa Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama po tematskim ciljevima. Najviše financijskih sredstava do kraja 2020. izdvojeno je za ciljeve koji se odnose na „Očuvanje i zaštitu okoliša i promicanje učinkovitosti resursa” i „Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija”.

16.

Kako je prikazano u Prilogu IV., najviše financijskih sredstava, ne računajući za tehničku pomoć, izdvojeno je za projekte koji su se odnosili na kulturu i baštinu, prilagodbu klimatskim promjenama, institucijske kapacitete, prijenos tehnologije MSP-ovima, poboljšanje cesta, biološku raznolikost i zaštitu prirode, turizam u prirodnim područjima, zdravstvenu skrb i socijalne usluge te istraživanje i inovacije u javnim centrima.

17.

Do kraja prosinca 2020. programska tijela za programe suradnje preuzela su obveze u visini od 102 % dostupnih financijskih sredstava za razdoblje 2014. – 2020. (za usporedbu, ta je stopa za glavne programe kojima se pruža potpora iz EFRR-a iznosila 110 %) te su odabrala oko 24 000 projekata za sufinanciranje. Programska tijela mogu preuzeti obveze u visini koja prelazi dodijeljena proračunska sredstva programa kako bi zajamčila da se do kraja programskog razdoblja iskoriste sva raspoloživa sredstva.

Priprema za razdoblje 2021. – 2027.

18.

Tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. u okviru programa Interreg osigurano je financiranje u visini od 5,6 milijardi eura. Prema informacijama iz ex post evaluacije²⁹ projektima su postignuta ostvarenja i rezultati koji su bili u skladu s posebnim ciljevima programa Interreg i koji su bili usmjereni na glavne prioritete Lisabonske strategije.

19.

Glavni nedostatci utvrđeni u toj evaluaciji bili su sljedeći:

• programi su i dalje bili vrlo općeniti i u prvom redu usmjereni na razvoj suradnje i veza kao krajnji cilj, a ne kao sredstvo za poticanje šire gospodarske integracije;
• u većini se programa tijekom odlučivanja o projektima koji će se podupirati primjenjivao pristup „odozdo prema gore”. To je otežavalo primjenu koherentne strategije za promicanje razvoja te socioekonomske i teritorijalne integracije predmetnih regija, iako je većina pojedinačnih projekata doprinijela tome;
• koordinacija između programa Interreg i glavnih programa bila je vrlo ograničena.

20.

Za pripremu sporazuma o partnerstvu i programa za razdoblje 2014. – 2020. Komisija je izradila pismena očitovanja za svaku državu članicu u kojima je utvrdila najvažnije prioritete za europske strukturne i investicijske (ESI) fondove, s vrlo kratkim odjeljkom o teritorijalnoj suradnji.

21.

Za razdoblje 2021. – 2027. Komisija je predstavila orijentacijske dokumente o prekograničnoj suradnji koji su zamišljeni kao doprinos pripremi programa suradnje država članica. Riječ je o detaljnim dokumentima specifičnima za prekogranične regije.

22.

Naposljetku, u zakonodavstvu za razdoblje 2021. – 2027.³⁰ navedeno je sljedeće:

• kad je riječ o unutarnjim kopnenim granicama, programska tijela trebala bi dodijeliti najviše 60 % sredstava za četiri od sedam ciljeva politike (pet iz Uredbe o zajedničkim odredbama i dva iz Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji), od kojih bi dva trebala biti: „zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika” i „Europa s istaknutijom socijalnom komponentom”;
• kad je riječ o morskim granicama tih 60 % dodjeljuje se trima ciljevima politike, među kojima obvezno cilju „zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika”; i
• do 20 % može se dodijeliti za posebni cilj programa Interreg „bolja upravljačka struktura za suradnju”, a do 5 % za posebni cilj „sigurnija i zaštićenija Europa”.

Mjere za borbu protiv bolesti COVID-19 u okviru ESI fondova

23.

Pandemija bolesti COVID-19 znatno je pogodila prekogranične regije država članica, što je dovelo do pritiska na socioekonomske strukture oko granica EU-a i unutar njih. Mjere poduzete u vezi s omogućavanjem fleksibilnosti za upotrebu ESI fondova radi ublažavanja posljedica pandemije u okviru investicijske inicijative kao odgovor na koronavirus³¹ (CRII) i investicijske inicijative plus kao odgovor na koronavirus³² (CRII+) primjenjuju se i na programe suradnje.

24.

Na slici 5. prikazane su najvažnije od tih mjera, pri čemu sve one zahtijevaju izmjenu programa. Sve osim jedne – mogućnost prijenosa sredstava među kategorijama regija za 2020. – relevantne su za programe suradnje. Programska tijela mogu upotrijebiti više od jedne od tih mjera.

Opseg revizije i revizijski pristup

25.

U središtu ove revizije bilo je pitanje jesu li Komisija i države članice s pomoću programa Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama djelotvorno odgovorile na izazove u prekograničnim regijama (vidjeti Prilog I.). U tu je svrhu Sud ispitao sljedeće:

• jesu li programska tijela analizirala i odredila prioritete prekograničnih izazova u smislu važnosti kako bi se programi suradnje usmjerili na područja u kojima bi imali najveći učinak s obzirom na oskudnost dostupnih resursa;
• jesu li programi suradnje osmišljeni u skladu s koherentnom logikom intervencije i u sinergiji s glavnim programima susjednih regija, uključujući sustav evaluacije kojim se mogao mjeriti prekogranični utjecaj; i
• jesu li Komisijine smjernice pomogle prekograničnim regijama u utvrđivanju izazova, pružanju doprinosa i pomoći, osobito u pogledu ublažavanja posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19, te neometanom početku novog programskog razdoblja 2021. – 2027.

26.

Nalazi i zaključci Suda odnose se na programe Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama u programskom razdoblju 2014. – 2020. te Sud očekuje da će njegove preporuke biti korisne za pripremu i provedbu programa u razdoblju 2021. – 2027. Ovo izvješće također može poslužiti suzakonodavcima kao izvor informacija za aktualne rasprave o mogućem mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnim regijama³³.

27.

Na razini EU-a Sud je ispitao rad Komisijine Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku (GU REGIO).

28.

Zbog pristupa koji je primijenio obuhvatio je vrlo velik postotak programa suradnje. Na razini država članica ispitao je 23 programa suradnje (navedena u Prilogu V.) i svaka od 28 država članica sudjelovala je u barem jednom od njih. Na ta 23 programa otpada 43 % sredstava EU-a za program Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama i 27 % ukupnog proračuna programa Interreg za razdoblje 2014. – 2020.

29.

U vezi s ta 23 programa suradnje Sud je obavio deset jednostavnih pregleda dokumentacije, deset proširenih pregleda dokumentacije i tri terenska posjeta. Pojedinosti, uključujući razliku između tih vrsta pregleda, iznesene su u Prilogu V.

30.

Osim toga, za sva 23 programa suradnje Sud je odabrao dva glavna programa susjednih regija, također navedena u Prilogu V., kako bi usporedio područja na koja su usmjereni i procijenio razinu sinergije u pogledu rješavanja prekograničnih izazova. Glavni kriteriji za odabir dvaju relevantnih programa bili su broj stanovnika, razina financijske potpore, veličina obuhvaćenog područja i, kao najvažniji kriterij, opseg zajedničkih prioriteta ulaganja. Sud je ispitao ukupno 39 glavnih programa jer se u sedam slučajeva isti glavni program upotrebljavao više puta.

31.

Kad je riječ o programima suradnje koje je Sud ispitao na terenu, revizori su obavili posjete u vezi s 12 projekata kojima je dodijeljena potpora EU-a. Osnova za odabir tih projekata bila je značajnost i raznolikost vrsta sufinanciranih mjera. Sud je pregledom dokumentacije o programu suradnje Rumunjske i Bugarske ispitao i četiri dodatna projekta. Isprva je namjeravao ispitati taj program na terenu, no ispriječila su se ograničenja putovanja zbog bolesti COVID-19. Zbog toga revizori nisu mogli fizički provjeriti ishod samih projekata.

32.

U okviru 16 projekata koje je Sud ispitao mjere su provedene u sljedećim područjima potpore: kulturna baština, turizam, MSP-ovi i poduzetništvo, tržište rada i zapošljavanje, upravljanje rizicima i suradnja hitnih službi, obrazovanje i osposobljavanje, institucijska suradnja, zdravstvena i socijalna uključenost te multimodalni prijevoz.

33.

Naposljetku, za sva 53 programa suradnje na unutarnjim granicama Sud je ispitao mjeru u kojoj su programska tijela iskoristila mogućnosti fleksibilnosti i pojednostavnjenja koje su uvedene inicijativama CRII i CRII+. Za tri programa suradnje koja su ispitana na terenu i program suradnje Rumunjske i Bugarske za koji je Sud namjeravao obaviti posjet obavljena je procjena posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 na provedbu projekata.

Opažanja

Prekogranični programi temeljili su se na sveobuhvatnoj analizi, ali nije bilo moguće odgovoriti na sve izazove

34.

Sud je pregledao programske dokumente za 23 programa suradnje kako bi procijenio temelji li se strateško planiranje za programsko razdoblje 2014. – 2020. na analizi prekograničnih izazova s kojima se te regije suočavaju. Sud je također ispitao u kojoj je mjeri bilo izvedivo odgovoriti na te izazove u okviru programa suradnje s obzirom na oskudnost financijskih sredstava.

Sva 23 ispitana programa suradnje sadržavala su analizu izazova u prekograničnim regijama

35.

Program suradnje trebao bi se temeljiti na analizi potreba unutar programskog područja u cjelini³⁴. U tu je svrhu potrebno prilagoditi zahtjeve povezane sa sadržajem programa posebnim potrebama prekograničnih regija³⁵.

36.

U svim programima suradnje koje je Sud ispitao istaknute potrebe regija temeljile su se na analizi prednosti, nedostataka, prilika i prijetnji (analiza SWOT) ili društvenih i gospodarskih značajki prekograničnih regija (socioekonomska analiza). Međutim, u slučaju programa suradnje Švedske, Finske i Norveške analiza SWOT nije bila dovoljno razrađena da posluži kao osnova za strateške odluke: u njoj nisu u potpunosti analizirane prijetnje, prednosti su pomiješane s mogućnostima, neki su izazovi navedeni bez ikakvog konteksta te su upotrijebljeni zastarjeli podatci od prije više od deset godina.

37.

Na slici 6. u sedam su kategorija prikazani najvažniji izazovi istaknuti u programima suradnje. Većina tih izazova podjednako se pojavljuje i u glavnim programima koji obuhvaćaju ista zemljopisna područja. Međutim, s prekograničnom dimenzijom posebno su povezani nedostaci u administrativnoj suradnji i jezične prepreke.

Na izazove se ne može odgovoriti samo programima suradnje, zbog čega je potrebno odrediti prioritete

38.

U praksi, financijska sredstva izdvojena za programe suradnje bila su tolika da se na prekogranične izazove može odgovoriti tek djelomično. Prosječni proračun za svaki od 53 programa suradnje na unutarnjim granicama iznosio je 162 milijuna eura, u rasponu od 19 milijuna eura za program Slovenije i Mađarske do 485 milijuna eura za program Španjolske i Portugala (POCTEP) (vidjeti Prilog I.). Međutim, za suočavanje s mnogim prekograničnim izazovima potrebna su znatna financijska sredstva. Na primjer, veliki željeznički ili cestovni infrastrukturni projekti kojima se olakšavaju promet, trgovina i kretanje građana obično imaju vrijednost od nekoliko milijardi eura.

39.

S druge strane, za glavne programe predviđeni su mnogo veći proračuni. U 39 glavnih programa koje je Sud ispitao proračun regionalnih programa kretao se između 231 milijuna eura i 7 milijardi eura, s prosjekom od 2 milijarde eura; prosječni proračun za nacionalne programe bio je više nego dvostruko veći, u rasponu između 700 milijuna eura i gotovo 9 milijardi eura (vidjeti Prilog V.).

40.

Sud je utvrdio slučajeve u kojima su programska tijela određenoj prioritetnoj osi ili prioritetu ulaganja dodijelila mali iznos, što je dovelo do toga da bi financiranje moglo imati tek ograničen utjecaj na prekograničnu regiju. Primjerice, programska tijela za program suradnje Estonije i Latvije izdvojila su manje od 1 milijuna eura za prioritetnu os integracije na tržište rada i poboljšanje uvjeta za pristup radnim mjestima preko granice. Nije jasno mogu li tako relativno mali iznosi potpore imati ikakav bitan utjecaj.

41.

Na slici 7. prikazana je razlika u dodjeli proračunskih sredstava između 23 ispitana programa suradnje i ispitanih glavnih programa susjednih regija.

42.

Zbog oskudnih financijskih resursa sredstva je potrebno usmjeriti na ona područja u kojima je izgledno da će se njima ostvariti najveća dodana vrijednost. Međutim, Sud je utvrdio da većina programskih tijela nije odredila prioritete među utvrđenim potrebama te je stoga postojao rizik da se neće odabrati oni prioriteti ulaganja za koje je izgledno da će imati najveći učinak.

43.

Ispitivanje koje je Sud proveo pokazalo je da programska tijela nisu mogla odgovoriti na mnoge važne izazove s kojima se suočavaju prekogranične regije, nego su za to bile potrebne odluke na nacionalnoj razini i naknadno uključivanje tih pitanja u nacionalno zakonodavstvo. Na primjer, za suradnju među nacionalnim tijelima u pitanjima zdravstvene skrbi ili sigurnosti potrebni su bilateralni ili trilateralni sporazumi među državama članicama, kao što se vidi iz primjera u okviru 2.

Koherentna strategija za odgovor na izazove često nije dovela do usmjerene provedbe

44.

Sud je procijenio najvažnije strateške elemente programa suradnje i način na koji su oni pretočeni u djelo u okviru poziva na podnošenje prijedloga i odabira projekata.

U gotovo svim slučajevima strateški programski dokumenti odražavali su pravne zahtjeve i bili su usklađeni s analizama potreba

45.

Uredbom o zajedničkim odredbama utvrđena je potreba za utemeljenom „logikom intervencije”³⁷, tj. jasnom poveznicom između ciljeva određenog programa i njegovih očekivanih rezultata. S obzirom na to da se u istom zemljopisnom području potpora pruža iz nekoliko fondova EU-a, djelotvorna koordinacija između tih fondova i nacionalnih instrumenata financiranja ima važnu ulogu³⁸. Kad je riječ programu Interreg, u operacije bi trebali biti uključeni korisnici iz najmanje dviju zemalja sudionica³⁹.

46.

Stoga je Sud ispitao sljedeće:

• je li logika intervencije utemeljena, polazeći od utvrđenih izazova pa sve do drugih elemenata postupka odabira projekata, uključujući odabir prioritetne osi, tematskih i posebnih ciljeva, prioriteta ulaganja, ostvarenja i rezultata, kao i ciljnih vrijednosti;
• jesu li programska tijela utvrdila mehanizme za koordinaciju financiranja s drugim izvorima; i
• kolika se važnost pri odabiru projekata pridaje prekograničnom elementu.

Uz nekoliko iznimaka programi koje je Sud ispitao zasnivali su se na utemeljenoj logici intervencije

47.

U gotovo svim slučajevima Sud je potvrdio da postoji utemeljena logika intervencije kao poveznica između analize izazova s jedne strane i prioritetnih osi, tematskih i posebnih ciljeva te prioriteta ulaganja koje su odabrala programska tijela s druge strane; ta se logika primjenjivala i na pozive na podnošenje prijedloga. U jedinom slučaju u kojem analiza SWOT nije bila dovoljno razrađena da posluži kao osnova za strateške odluke (vidjeti odlomak 36.) to je utjecalo na koherentnost logike intervencije programa.

48.

Programska tijela ispunila su i zahtjev da se u prvom redu usredotoče na najviše četiri tematska cilja. U nekim su slučajevima relevantna tijela odlučila programe dodatno usmjeriti na određene poslovne segmente. Primjer je program za južni Baltik, koji obuhvaća regije iz Poljske, Danske, Njemačke, Litve i Švedske i čiji je cilj povećati potencijal „plavog” (morskog) i „zelenog” (okolišnog) rasta područja južnog Baltika, unatoč tome što je u toj regiji istaknuto i nekoliko drugih izazova.

49.

Međutim, malo je programa suradnje iz kojih se pružala potpora za financiranje projekata u područjima koja prethodno nisu utvrđena u analizi SWOT ili socioekonomskoj analizi. Primjerice, kad je riječ o programu suradnje Slovačke i Češke, relevantna su tijela odlučila ulagati u operacije čiji je cilj povećanje kvalitete prekogranične suradnje između lokalnih i regionalnih vlasti. Iako je to jedan od glavnih problema s kojima se prekogranične regije općenito suočavaju, nedostatak institucijskih kapaciteta nije bio uključen u socioekonomsku analizu tog programa.

50.

U slučaju programa suradnje za središnji Baltik, relevantno programsko tijelo odlučilo je usredotočiti se na mogućnosti dostupne prekograničnim regijama, a ne na izazove s kojima se suočavaju. Programska tijela uložila su u operacije kojima je cilj sačuvati postojeća ili otvoriti nova radna mjesta, pružiti potporu MSP-ovima i povećati turističku privlačnost regije. U tom je slučaju logika intervencije programa suradnje bila jasna i usklađena s ostalim pravnim zahtjevima. Međutim, to znači da se nije odgovorilo na relevantne izazove u predmetnim prekograničnim regijama, što je potvrđeno ispitivanjem koje je Sud proveo nad jednim projektom od ukupno četiriju koji se provode u okviru tog programa suradnje.

Programi su sadržavali informacije o koordinaciji s drugim izvorima financiranja i uspostavljen je postupak za evaluaciju prekograničnog značaja

51.

Sud je utvrdio da su u svim programima suradnje iznesene informacije o mehanizmima za koordinaciju financiranja s drugim izvorima financiranja sredstvima EU-a ili nacionalnim sredstvima, primjerice s ESI fondovima. Na primjer, u programima su bile navedene detaljne informacije o sudjelovanju ključnog osoblja iz različitih tijela na sastancima na kojima su se istraživale mogućnosti sinergije među fondovima, kao i o postupku za sprječavanje financiranja iste operacije iz dvaju različitih izvora.

52.

Naposljetku, Sud je utvrdio da se postupcima odabira u svim slučajevima jamčio prekogranični identitet projekata, uključujući namjeru partnera s obiju strana granice da budu aktivno uključeni.

Sud je u praksi utvrdio nekoliko nedostataka u provedbi strategije i njezinu praćenju

53.

Sud je procijenio provedbu strategija programa usmjerivši se na pozive na podnošenje prijedloga, odabir projekata te način na koji se ti elementi prate i koordiniraju s drugim mehanizmima financiranja u istim zemljopisnim područjima. Sud je utvrdio nekoliko nedostataka u provedbi i praćenju tih strategija koji se odnose na razgraničenje između programa suradnje i glavnih programa, prekogranični značaj projekata, postupak odabira projekata, upotrijebljene pokazatelje te kvalitetu i dostupnost statističkih podataka.

Često nije postojalo jasno razgraničenje između programa suradnje i glavnih programa

54.

Za financiranje iz programa Interreg za suradnju na unutarnjim i vanjskim granicama prihvatljivo je 66 % ukupne kopnene površine EU-a, a u 17 država članica prihvatljivo je više od 80 % njihova teritorija (okvir 3. i slika 8.).

55.

Glavnim programima i programima suradnje sufinanciraju se projekti EU-a u istim zemljopisnim područjima (vidjeti odlomak 08.). Sud je usporedio područja na koja je usmjeren svaki od 23 programa suradnje iz uzorka s područjima na koja su usmjerena dva glavna programa susjednih regija (vidjeti odlomak 30.). Pritom se usredotočio na prioritete ulaganja koji su zajednički tim programima, što je u skladu s relevantnim propisima moguće. Sud je za te zajedničke prioritete usporedio područja potpore i vrste operacija koje su se namjeravale sufinancirati u okviru programa te je procijenio postoji li jasno razgraničenje između navedenih programa i ima li dokaza o komplementarnosti.

56.

Utvrdio je da u 14 slučajeva nije bilo jasnog razgraničenja između područja potpore i vrsta operacija koje se trebaju sufinancirati. To znači da bi se u okviru glavnih programa mogla financirati ista vrsta operacija kao i u okviru programa suradnje, a razlika je u tome što projekti koji se financiraju iz programa suradnje trebaju imati prekogranični identitet i u njima trebaju sudjelovati dva partnera s obiju strana granice. Sud je te slučajeve utvrdio ponajprije u područjima potpore kao što su okoliš, kultura, turizam, konkurentnost i otvaranje radnih mjesta.

57.

Južni Baltik dobar je primjer jasno razgraničenih vrsta projekata: u okviru jednog od glavnih programa financirala se izgradnja biciklističke staze, dok su se zone za rekreaciju duž te staze financirale u okviru programa suradnje. Takav pristup iziskuje dobru suradnju programskih tijela tijekom faze izrade programa.

58.

Kako bi se u slučajevima u kojima se u okviru različitih programa potpore financira isti prioritet ulaganja ostvarila najveća moguća dodana vrijednost, važno je koordinirati područja potpore i razgraničiti vrste sufinanciranih projekata. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. pravni zahtjev za europsku teritorijalnu suradnju bio je da se 80 % financiranja usmjeri na najviše četiri tematska cilja od njih 11 (vidjeti odlomak 13.). Međutim, za razdoblje 2021. – 2027. postoji manja tematska koncentracija jer, na primjer, programska tijela za programe suradnje na unutarnjim kopnenim granicama mogu dodijeliti sredstva za svih sedam ciljeva politika (pet općih ciljeva i dva cilja povezana s programom Interreg) (vidjeti odlomak 22.).

59.

Zbog preklapanja prihvatljivih područja u okviru programa Interreg i glavnih programa EFRR-a (vidjeti odlomak 54.), u spoju sa smanjenjem proračuna za program Interreg (vidjeti odlomak 07.) i proširenjem područja na koja su usmjereni programi za razdoblje 2021. – 2027. (vidjeti odlomak 22.), još je hitnije jasno razgraničiti glavne programe i programe suradnje. Jasnijim razgraničenjem može se povećati sinergija, smanjiti vjerojatnost dvostrukog financiranja i povećati dodana vrijednost projekata. Na opsežnost programa i ograničenu koordinaciju između programa suradnje i glavnih programa upozoreno je i u ex post evaluaciji za razdoblje 2007. – 2013. (vidjeti odlomak 19.).

Prekogranični značaj određenih projekata bio je upitan

60.

Projekti suradnje trebali bi uključivati korisnike iz najmanje dviju zemalja sudionica, iako zakonodavstvo dopušta provedbu projekta u jednoj državi članici „pod uvjetom da se utvrde prekogranični i transnacionalni učinci i koristi”⁴⁰.

61.

Za 16 projekata iz uzorka Sud je procijenio sljedeće:

• pruža li se s pomoću njih odgovor na barem jedan od prekograničnih izazova;
• jesu li se neki od njih provodili u samo jednoj državi članici;
• jesu li koristi od doprinosa svakog partnera i koristi kolektivnog doprinosa prekograničnog projekta bile vidljive u svim državama članicama sudionicama; i
• jesu li te prekogranične koristi opravdale financiranje relevantne operacije u okviru programa suradnje.

62.

Sud je potvrdio da se u okviru svih projekata osim jednog (vidjeti odlomak 50.) odgovorilo na barem jedan od prekograničnih izazova. Svi su se projekti provodili u najmanje dvije države članice sudionice, a koristi programa bile su jednako vidljive u svakoj od tih država. Međutim, u osam projekata suradnja među partnerima bila je ograničena na predstavljanje zajedničkog projektnog prijedloga kako bi se osiguralo financiranje intervencija. Takvi projekti nisu imali zajednički identitet koji bi prekogranični projekti trebali imati. Sud je utvrdio da je taj nedostatak prisutan u svim četirima projektima koje je ispitao u području turizma, što je jedno od glavnih područja potpore iz programa Interreg za razdoblje 2014. – 2020. (vidjeti odlomak 17.).

63.

U okviru 4. navedeni su primjeri projekata slabog i jakog prekograničnog značaja iz istog programa.

Nekoliko nedostataka u odabiru projekata značilo je da nisu uvijek odabrani najbolji projekti

64.

Pozivi na podnošenje prijedloga i odabir projekata ključne su faze u postupku provedbe programa, posebno zbog količine sredstava dostupnih za programe suradnje (vidjeti odlomak 38.) i s obzirom na to da stopa ugovaranja u okviru programa Interreg posljednjih godina nije bila pitanje kojem se posvećivala posebna pozornost (vidjeti odlomak 17.). Time se iznova naglašava potreba za odabirom projekata na temelju kvalitete kako bi se postigli ciljevi programa suradnje i zadovoljile goruće potrebe prekograničnih regija.

65.

U pogledu 10 programa suradnje koje je Sud ispitao u okviru proširene provjere dokumentacije i triju programa za koje je Sud obavio terenski posjet, Sud je ispitao sljedeće aspekte rada programskih tijela:

• način informiranja javnosti o područjima i vrstama projekata kojima bi se mogla dodijeliti potpora u okviru programa suradnje kako bi se privukli projektni prijedlozi u skladu s ciljevima programa;
• način ocjenjivanja projektnih prijedloga; i
• način odabira projekata kojima se najbolje odgovaralo na izazove u relevantnoj regiji.

66.

U navedenim programima suradnje programski dokumenti bili su usklađeni s pravnim zahtjevima⁴¹ i sadržavali su osnovne informacije o programu: opis vrste aktivnosti za koje se pruža potpora u okviru svakog prioriteta ulaganja, njihov očekivani doprinos ostvarenju posebnih ciljeva, vodeća načela za odabir operacija, utvrđivanje glavnih ciljnih skupina, vrste korisnika itd. Međutim, Sud je u svim trima fazama odabira projekata utvrdio određene nedostatke.

67.

U slučaju pet od 13 programa suradnje potencijalni projekti utvrđeni su pristupom „odozdo prema gore” u okviru kojeg su korisnici-kandidati podnijeli projektne prijave uz ograničene smjernice programskih tijela o tome kako bi se projektima trebalo izravno odgovoriti na potrebe predmetne regije (vidjeti okvir 5.). Na to je pitanje, ali u većoj mjeri, upozoreno i u ex post evaluaciji za razdoblje 2007. – 2013. (vidjeti odlomak 19.).

68.

U slučaju deset programa relevantna su tijela ocijenila projektne prijave s pomoću bodovnog sustava u kojem je bilo potrebno dosegnuti minimalni prag kako bi projekt uopće mogao biti odabran. Time se ne samo doprinosi transparentnosti postupka odabira nego i olakšava daljnji rad odbora za praćenje, čija je uloga odlučiti koji će se projekti sufinancirati. Za ostala tri programa, imajući u vidu nepostojanje sustava bodovanja, programska su tijela temeljila odabir na kvalitativnoj procjeni, što ne omogućava jasno određivanje prioritetnih projekata.

69.

Za tri programa programska su tijela dostavila odboru za praćenje popis projekata rangiranih prema kvaliteti. Međutim, za ostalih deset programa suradnje, čak i u slučajevima u kojima je upotrijebljen sustav bodovanja, programska tijela nisu rangirala projekte prije nego što su ih poslala odboru za praćenje. U okviru 6. prikazani su primjeri dobre i loše prakse odabira projekata.

Pokazateljima se općenito nije mjerio prekogranični utjecaj, a dostupni regionalni statistički podatci bili su ograničeni, što otežava praćenje i evaluaciju

70.

Kako bi se postiglo da se programi više usmjere na rezultate, od relevantnih tijela tražilo se da za svaku prioritetnu os utvrde očekivane rezultate za posebne ciljeve i pokazatelje ostvarenja i rezultata, kao i polaznu i ciljnu vrijednost za cijelo programsko razdoblje⁴². Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji sadržava popis zajedničkih pokazatelja ostvarenja koje programska tijela mogu odabrati⁴³. Ciljne vrijednosti mogu se izraziti u kvantitativnom ili kvalitativnom smislu, a kvalitativne ciljne vrijednosti moguće su samo za pokazatelje rezultata⁴⁴. Kako bi programska tijela mogla pouzdano pratiti dosezanje tih ciljnih vrijednosti, trebaju prikupljati pouzdane statističke podatke.

71.

U vezi sa sva 23 programa suradnje Sud je ispitao jesu li se posebni ciljevi kojima se odgovara na potrebe utvrđene u prekograničnim regijama temeljili na kriterijima SMART tj. jesu li bili određeni, mjerljivi, dostižni, odgovarajući i vremenski utvrđeni.

72.

Osim toga, Sud je za pokazatelje ostvarenja i rezultata utvrđene za svaki program ispitao:

• jesu li relevantni za posebne ciljeve programa;
• može li se njima mjeriti utjecaj operacija kojima se pruža potpora; i
• može li ih se dosegnuti do kraja programskog razdoblja. U tu svrhu Sud je također upotrijebio zaključke iz posljednjih dostupnih godišnjih izvješća o provedbi.

73.

Utvrdio je da su se, općenito gledajući, posebni ciljevi programa temeljili na kriterijima SMART. Slijedili su logiku intervencije programa, bili su povezani s odabranim prioritetnim osima, tematskim ciljevima i prioritetima ulaganja te je njima ostvarena poveznica između strategije i mjera i operacija za koje se pružala potpora.

74.

Sud je također utvrdio da su zajednički pokazatelji ostvarenja te pokazatelji ostvarenja i rezultata pojedinačnih programa općenito bili mjerljivi te da su u svim slučajevima utvrđene polazne i ciljne vrijednosti. Upotrebom zajedničkih pokazatelja ostvarenja olakšava se objedinjavanje podataka za ESI fondove.

75.

Sedam programskih tijela mjerilo je dosezanje određenih pokazatelja rezultata kvalitativnom procjenom, tj. anketom, što je dopušteno zakonodavstvom. Sud je utvrdio da su u trima slučajevima programska tijela anketirala iste korisnike i druge dionike koji su već bili primili financijska sredstva od tih programskih tijela. Time se može stvoriti dojam da se rezultati ne prikupljaju na objektivan način jer su korisnici možda dali pozitivnije povratne informacije negoli bi to inače bio slučaj da se poštovalo načelo nepristranosti.

76.

Sud je u svim programima suradnje koje je ispitao, osim u onome za južni Baltik, utvrdio i probleme povezane s relevantnošću i dostižnošću pokazatelja, kako za zajedničke pokazatelje ostvarenja tako i za pokazatelje ostvarenja i rezultata pojedinačnih programa.

77.

Kad je riječ o relevantnosti, mnogim pokazateljima, bilo da su zajednički pokazatelji ostvarenja ili pokazatelji pojedinačnih programa, nije se mogao mjeriti prekogranični utjecaj operacija programa Interreg. Sud je također utvrdio slučajeve u kojima se utvrđenim pokazateljima nije mjerio učinak operacija kojima je dodijeljena potpora na posebni cilj ili u kojima se učinak nije mogao izravno i isključivo pripisati određenom projektu. Čest je primjer toga da se u mnogim programima kao pokazatelj rezultata za kulturnu/turističku operaciju upotrebljavalo „povećanje hotelskih boravaka u regiji”, iako broj hotelskih boravaka u regiji ovisi i o nizu socioekonomskih čimbenika, a ne samo o projektu u okviru programa Interreg.

78.

Kad je riječ o dostižnosti, Sud je pronašao primjere dviju krajnosti: u nekim slučajevima ciljne vrijednosti nisu bile realistične i najvjerojatnije neće biti dostignute do kraja programskog razdoblja, što upućuje na to da programska tijela:

• nisu objavila dovoljno poziva na iskaz interesa u vezi s relevantnim posebnim ciljevima programa; ili
• nisu uputila korisnike da se prijavljuju za projekte kojima bi se ostvarili ciljevi programa (vidjeti okvir 5.); ili
• otpočetka nisu točno procijenila ciljnu vrijednost.

U drugim slučajevima ciljne vrijednosti nisu bile dovoljno ambiciozne i već su bile dosegnute u početnim godinama programskog razdoblja, što upućuje na to da su programska tijela ugovorila više projekata nego što su trebala. To pokazuje da se u trenutku objavljivanja novih poziva na podnošenje projektnih prijedloga nije vodilo računa o učinku prethodnih poziva.

79.

Za relevantne i pouzdane podatke o pokazateljima potrebni su regionalni podatci. Sud je utvrdio da su za 23 programa suradnje iz uzorka bili dostupni ograničeni podatci. Sud je također utvrdio slučaj u kojem relevantno programsko tijelo nije raspolagalo podatcima za izračun utjecaja jednog od posebnih ciljeva. Komisija je potvrdila da postoje ograničenja u pogledu dostupnosti prekograničnih regionalnih statističkih podataka. Najčešći problem bile su razlike među državama članicama u metodama prikupljanja podataka i nedovoljna prekogranična koordinacija statističkih podataka.

Komisijine smjernice dobile su na kvaliteti, ali je kašnjenje s donošenjem pravnog okvira ugrozilo provedbu

80.

Sud je ispitao smjernice koje je Komisija pružila programskim tijelima u pogledu utvrđivanja njihovih prekograničnih izazova za razdoblje 2014. – 2020. i razdoblje 2021. – 2027. Sud je procijenio i stupanj u kojoj su mjere u vezi s bolešću COVID 19 upotrijebljene u provedbi programa suradnje za razdoblje 2014. – 2020. te razinu pripreme za razdoblje 2021. – 2027.

Komisija je za razdoblje 2021. – 2027. ponudila više smjernica i potpore

81.

U pismenom očitovanju iz 2012. o razvoju sporazuma o partnerstvu Komisija je za razdoblje 2014. – 2020. svakoj državi članici dala smjernice o tome što smatra prioritetima za financiranje.

82.

U gotovo svim slučajevima smjernice za razdoblje 2014. – 2020. bile su ograničene na nekoliko stavaka općeg sadržaja i udarne poruke o područjima potencijalne potrošnje sredstava za prekogranične regije. Sadržavale su vrlo malo konkretnih poruka o prekograničnoj suradnji koje su se mogle upotrijebiti kao izvor informacija za izradu programa.

83.

Razdoblje 2021. – 2027. šesto je razdoblje provedbe programa Interreg. Sud je ispitao je li Komisija pretočila znanje stečeno tijekom prethodnih razdoblja u konkretne mjere za usmjeravanje država članica tijekom izrade i provedbe njihovih programa suradnje.

84.

Uoči pripreme programa za razdoblje 2021. – 2027. Komisija je preuzela aktivniju ulogu i predvodila niz inicijativa za pomoć državama članicama u utvrđivanju prekograničnih izazova. Te su inicijative bile sljedeće:

• inicijativa za pregled prekogranične suradnje, koja je obuhvaćala dvije godine intenzivnih istraživanja i dijaloga s dionicima u pograničnim područjima te nacionalnim i regionalnim tijelima vlasti. Pregled je uključivao studije o pravnim i administrativnim preprekama koje su česte i izražene na granicama država članica EU-a;
• uspostava kontaktne službe za prekograničnu suradnju u sklopu GU-a REGIO koja pruža potporu državama članicama u rješavanju pravnih i administrativnih prekograničnih problema; i
• priprema orijentacijskih dokumenata o prekograničnoj suradnji specifičnih za svako pogranično područje u kojima se iznose Komisijina stajališta o ključnim izazovima, prilikama, scenarijima za buduću suradnju i potrebi za jasnim razgraničenjem s ostalim programima u relevantnim regijama.

85.

Orijentacijski dokumenti o prekograničnoj suradnji bili su posebno vrijedan doprinos ciljanijem usmjeravanju na prekogranične izazove: u njima se utvrđuju ključne značajke prekograničnih regija te se navode mogućnosti i orijentiri za izradu programa. Čak i u slučajevima u kojima programska tijela nisu u potpunosti podržavala njihov sadržaj, ti su dokumenti imali važnu ulogu u pripremi terena i pokretanju rasprave o prekograničnim potrebama.

Prekogranična programska tijela iskoristila su mogućnosti pojednostavnjenja uvedene tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19

86.

Ubrzo nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19 Komisija je predložila mjere za ublažavanje pravnih zahtjeva za ESI fondove, posebice za 2020. godinu (vidjeti odlomke 23. i 24. te sliku 5.).

87.

Sud je ispitao korištenje tim mjerama u okviru 53 programa prekogranične suradnje (vidjeti odlomak 33.). Sud je također ispitao posljedice pandemije u smislu provedbe triju programa suradnje za koje je obavio terenske posjete te programa suradnje Rumunjske i Bugarske za koji je planirao terenski posjet.

88.

Do kraja veljače 2021. 24 države članice unijele su u 186 programa 241 izmjenu povezanu s bolešću COVID-19, uključujući u programe Interreg. Među tim izmjenama njih 202 morala je donijeti Komisija. Preostalih 39 bile su pojednostavnjene izmjene koje su donijele države članice ili, u slučaju programa Interreg, programska tijela, o čemu je Komisija potom obaviještena. Kad je riječ o programima Interreg, mjere povezane s bolešću COVID-19 koje su iziskivale izmjenu programa primijenila su 33 programska tijela. Najpopularnija mjera bila je mogućnost odgode podnošenja godišnjeg izvješća o provedbi. Posljednje izvješće podneseno je u rujnu umjesto u svibnju 2020., tj. s kašnjenjem od četiri mjeseca. Prema navodima Komisije glavni razlog za raširenu upotrebu te mjere bila je visoka stopa ugovaranja, vidjeti odlomak 17. Povrh toga, sedam programskih tijela uvelo je pojednostavnjene izmjene o kojima je bilo potrebno tek obavijestiti Komisiju i koje nisu iziskivale izmjenu programa.

89.

Kad je riječ o učinku na provedbu, tri programska tijela koja je Sud posjetio na terenu i programsko tijelo za program suradnje Rumunjske i Bugarske za koji je Sud namjeravao obaviti posjet izvijestila su da je kriza različito utjecala na svaki pojedinačni projekt, ovisno o vremenskom rasporedu i vrsti planiranih aktivnosti, kao što se vidi iz primjera u okviru 7. U projektima koji ovise o putovanjima općenito su bile potrebne veće izmjene ili su se morale uvesti alternativne mjere, primjerice zamjena sastanaka na licu mjesta telekonferencijama. Međutim, četiri navedena programska tijela izvijestila su da su korisnici morali zaustaviti ili privremeno obustaviti manje od 1 % odobrenih projekata.

Razdoblje 2021. – 2027. započelo je prije odobrenja relevantnog pravnog okvira

90.

Naposljetku, Sud je za sve programe suradnje obuhvaćene revizijom ispitao pripremu programskih dokumenata za razdoblje 2021. – 2027. Sud je provjerio i koje su mjere poduzete u pogledu njegove preporuke Komisiji da pravodobno pripremi zakonodavne prijedloge za kohezijsku politiku⁴⁵ te usporedio vrijeme potrebno za donošenje pravnog okvira s prethodnim dvama programskim razdobljima.

91.

Sva osim dvaju programskih tijela od njih 23 navela su da su rasprave za sljedeće programsko razdoblje započele tek netom prije ljetne stanke 2020. Prema navodima tih tijela do kasnog početka izrade programa došlo je zbog neizvjesnosti u iščekivanju donošenja pravne osnove. To kašnjenje s donošenjem pravne osnove i potreba za zaključenjem poslova za jedno programsko razdoblje usporedno s početkom sljedećeg razdoblja⁴⁶ onemogućili su da na razini država članica otpočne neometana provedba programa iz višegodišnjeg programskog razdoblja.

92.

Komisijini prijedlozi nove Uredbe o zajedničkim odredbama te uredbi o EFRR-u i europskoj teritorijalnoj suradnji objavljeni su u svibnju 2018., daleko prije početka programskog razdoblja i u skladu s prethodnom preporukom Suda. Međutim, pregovori Europskog parlamenta i Vijeća trajali su dulje nego što se očekivalo. Do kraja travnja 2021., odnosno četiri mjeseca nakon početka programskog razdoblja 2021. – 2027., zakonodavni paket za kohezijsku politiku, uključujući Uredbu o europskoj teritorijalnoj suradnji, još nije bio donesen. Za usporedbu, pravna osnova za razdoblje 2014. – 2020. donesena je mjesec dana prije početka tog razdoblja, a za razdoblje 2007. – 2013. pet mjeseci ranije.

Zaključci i preporuke

93.

U okviru ove revizije Sud je procijenio jesu li Komisija i države članice s pomoću programa suradnje na unutarnjim granicama koji se financiraju u okviru programa Interreg djelotvorno odgovorile na izazove u prekograničnim regijama. Općenito govoreći, Sud je utvrdio da su programi suradnje koje je ispitao sadržavali jasne strategije za pružanje odgovora na izazove s kojima se suočavaju prekogranične regije obuhvaćene tim programima. Međutim, zbog nedostataka u provedbi i neučinkovitosti u pogledu informacija prikupljenih praćenjem došlo je do ograničavanja mogućnosti da se programima u cijelosti iskoristi potencijal tih regija. Dio preporuka u nastavku upućen je ispitanim programskim tijelima, ali s obzirom na široko područje koje pokrivaju, Sud smatra da se primjenjuju i na druga programska tijela. Programska tijela dostavila su Sudu komentare na te preporuke, vidjeti Prilog VI.

94.

Programima suradnje ne može se odgovoriti na sve prekogranične izazove zbog njihova ograničenog proračuna i zahtjeva da se na određene izazove odgovori u suradnji među državama članicama na nacionalnoj razini. Sud je utvrdio da programska tijela, čak i u onim slučajevima u kojima su obavila analizu izazova, nisu odredila prioritete kako bi se usredotočila na goruće izazove za predmetno prekogranično područje (vidjeti odlomke 36. – 43.).

95.

Kad je riječ o strategiji, logika intervencije programa suradnje bila je utemeljena te je postojala poveznica između izazova, prioritetnih osi, tematskih i posebnih ciljeva te poziva na podnošenje projektnih prijedloga. U programskim dokumentima također su utvrđeni postupci koji se primjenjuju pri koordinaciji programa suradnje s drugim fondovima. U postupcima odabira opisanima u programskim dokumentima stavljen je se naglasak na prekogranični identitet projekata za sufinanciranje te se odražava namjera partnera iz različitih zemalja/regija da budu aktivno uključeni (vidjeti odlomke 47. – 50.).

96.

Međutim, Sud je utvrdio da među 23 programa suradnje iz revizijskog uzorka u 14 slučajeva nije bilo jasnog razgraničenja između programa suradnje i glavnih programa u pogledu područja potpore i vrsta operacija koje se trebaju sufinancirati, što je dovelo do situacije u kojoj bi se iz obaju izvora financiranja mogle financirati iste vrste operacija. Postoji rizik od toga da se zbog preklapanja područja prihvatljivih za financiranje i u okviru programa Interreg i u okviru EFRR-a umanji potrebna usmjerenost na stvarne potrebe. Potreba za ostvarenjem veće dodane vrijednosti intervencija EU-a posebice je važna u kontekstu smanjenja proračuna za programe Interreg za razdoblje 2021. – 2027. i manje tematske koncentracije nego u razdoblju 2014. – 2020. (vidjeti odlomke 56. – 59.).

97.

Sud je također utvrdio da postoje projekti s ograničenim dokazima o njihovu prekograničnom značaju, u kojima je suradnja među partnerima bila ograničena na predstavljanje zajedničkog projektnog prijedloga kako bi se osiguralo financiranje intervencija (vidjeti odlomak 62.).

1. preporuka – Potrebno je ciljanije usmjeravati programe suradnje

1. Programska tijela za ispitane programe suradnje trebala bi:
   1. zajamčiti da je u pogledu prioriteta ulaganja koji se podupiru u okviru programa suradnje u programskim dokumentima navedeno da su ti programi usmjereni na drukčije vrste projekata u odnosu na glavne programe susjednih regija; i
   2. koordinirati potporu u svim slučajevima u kojima ta tijela interveniraju u istim područjima potpore kao i glavni programi susjednih regija.
2. Komisija bi na temelju dviju prethodnih preporuka pri donošenju programa suradnje i glavnih programa trebala zahtijevati da sufinancirani projekti budu komplementarni.

Preporučeni rok provedbe: do prosinca 2022.

98.

Većina programskih tijela nije rangirala projekte prema kvaliteti kako bi se zajamčilo da se za financiranje razmatraju samo najbolji prijedlozi, što je znatan propust kada su financijska sredstva oskudna. Osim toga, u pojedinim programima suradnje nije bio postavljen minimalni prag koji je određeni projektni prijedlog trebao dosegnuti da bude odabran, što ima osobito važnu ulogu u pogledu jamčenja njegova prekograničnog značaja i doprinosa odgovoru na goruće izazove u predmetnoj regiji (vidjeti odlomke 66. – 69.).

2. preporuka – Potrebno je da se određivanje prioritetnih projekata i dodjela potpore projektima temelje na kvaliteti koja se boduje

Kako bi se odabrali projekti koji nude najkvalitetniji odgovor na izazove u prekograničnim regijama i kojima se na najbolji način mogu ostvariti ciljevi programa suradnje, ispitana programska tijela trebala bi:

1. u okviru procesa ocjenjivanja projekata primjenjivati sustav nagrađivanja kvalitete; i
2. predlagati za financiranje samo one projekte koji su dosegnuli minimalni prag, uključujući minimalni prag za prekogranični značaj projekta.

Preporučeni rok provedbe: do prosinca 2022.

99.

Posebni ciljevi temeljili su se na kriterijima SMART, a pokazatelji ostvarenja i rezultata općenito su bili mjerljivi. Međutim, postojali su određeni nedostatci u pogledu relevantnosti i dostižnosti pokazatelja ostvarenja i rezultata: pojedini pokazatelji nisu odražavali namjere posebnog cilja na koji se projekt odnosio, dok u drugima pak nije postignuta prava ravnoteža između dostižnosti i ambicioznosti. U većini slučajeva programska tijela upotrebljavala su pokazatelje kojima se nije mjerio prekogranični utjecaj (vidjeti odlomke 73. – 78.).

3. preporuka – Potrebno je upotrebljavati pokazatelje kojima se može mjeriti utjecaj prekograničnih projekata

Komisija bi pri procjeni programa suradnje tijekom postupka njihova odobrenja trebala:

1. blisko surađivati s programskim tijelima kako bi se promicao odabir zajedničkih pokazatelja ostvarenja i rezultata koji su relevantni za vrste mjera koje će se provoditi u okviru programa i kojima se stoga mogu mjeriti postignuća i utjecaj prekograničnih projekata;
2. u slučajevima u kojima se zajednički pokazatelji ne mogu upotrebljavati, surađivati s programskim tijelima kako bi procijenila prikladnost posebnih pokazatelja ostvarenja i rezultata za mjerenje postignuća i utjecaja prekograničnih projekata na temelju dostupnih smjernica koje je izradila.

Preporučeni rok provedbe: do prosinca 2022.

100.

U podatcima koje je Sud ispitao i na kojima se temelje regionalni statistički podatci koji se upotrebljavaju za mjerenje pokazatelja utvrđeno je nekoliko nedostataka. Podatci ili nisu bili dostupni ili nisu bili dovoljno koordinirani među državama članicama kako bi se na pouzdan način mogao mjeriti prekogranični utjecaj operacija kojima je dodijeljena potpora (vidjeti odlomak 79.).

101.

Tijekom posljednja dva programska razdoblja Komisijine smjernice za programska tijela dobile su na kvaliteti. U orijentacijskim dokumentima o prekograničnoj suradnji za razdoblje 2021. – 2027. iznesena je ciljanija analiza nego u pismenim očitovanjima za razdoblje 2014. – 2020. te su izneseni i prijedlozi (vidjet odlomke 82. – 85.).

102.

Programska tijela za programe suradnje iskoristila su mjere dostupne u okviru inicijativa CRII i CRII+ da ublaže posljedice pandemije bolesti COVID-19. Vrlo je malo prekograničnih projekata koji su zbog pandemije obustavljeni ili otkazani, uglavnom zbog toga što je velik broj projekata već ugovoren u okviru programa Interreg. Međutim, učinak krize bio je vidljiv te su programska tijela uložila napore da podrže provedbu ugovorenih projekata (vidjeti odlomke 88. i 89.).

103.

Komisija je na vrijeme podnijela zakonodavne prijedloge za razdoblje 2021. – 2027., no suzakonodavci su ih donijeli tek nakon početka programskog razdoblja. To je kašnjenje ozbiljno ugrozilo pripremu programa suradnje i onemogućilo neometan početak novog programskog razdoblja (vidjeti odlomke 91. i 92.).

Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Iliana Ivanova, u Luxembourgu 19. svibnja 2021.

Prilozi

Prilog I. – Popis programa suradnje na unutarnjim granicama u okviru tematskog područja Interreg V.-A za razdoblje 2014. – 2020.

Komisija je za razdoblje 2014. – 2020. odobrila ukupno 53 programa prekogranične suradnje na unutarnjim granicama. Na slici 9. ti su programi prikazani na zemljovidu. Prugasta područja istodobno su dio dvaju ili više programskih područja.

U tablici u nastavku navedena su 53 programa suradnje, zajedno s ukupnim proračunom i doprinosom EU-a. Podebljanim slovima označeni su programi suradnje koje je Sud ispitao.

	Naziv	CCI	Ukupni proračun OP-a (u eurima)	Ukupni doprinos EU-a (u eurima)
1	Belgija – Njemačka – Nizozemska (Euregio Maas-Rijn)	2014TC16RFCB001	140 434 645	96 000 250
2	Austrija – Češka	2014TC16RFCB002	115 076 396	97 814 933
3	Slovačka – Austrija	2014TC16RFCB003	89 285 509	75 892 681
4	Austrija – Njemačka/Bavarska	2014TC16RFCB004	64 332 186	54 478 064
5	Španjolska – Portugal (POCTEP)	2014TC16RFCB005	484 687 353	365 769 686
6	Španjolska – Francuska – Andora (POCTEFA)	2014TC16RFCB006	288 964 102	189 341 397
7	Mađarska – Hrvatska	2014TC16RFCB008	73 900 028	60 824 406
8	Njemačka/Bavarska – Češka	2014TC16RFCB009	121 617 825	103 375 149
9	Austrija – Mađarska	2014TC16RFCB010	95 870 327	78 847 880
10	Njemačka/Brandenburg – Poljska	2014TC16RFCB011	117 826 565	100 152 579
11	Poljska – Slovačka	2014TC16RFCB012	210 114 137	178 597 014
12	Poljska – Danska – Njemačka – Litva – Švedska (južni Baltik)	2014TC16RFCB013	100 614 276	82 978 784
13	Finska – Estonija – Latvija – Švedska (središnji Baltik)	2014TC16RFCB014	170 544 922	132 628 689
14	Slovačka – Mađarska	2014TC16RFCB015	183 304 695	155 808 987
15	Švedska – Norveška	2014TC16RFCB016	94 399 930	47 199 965
16	Njemačka/Saska – Češka	2014TC16RFCB017	189 274 570	157 967 067
17	Poljska – Njemačka/Saska	2014TC16RFCB018	82 353 025	70 000 069
18	Njemačka/Mecklenburg-Vorpommern – Brandenburg – Poljska	2014TC16RFCB019	157 647 549	134 000 414
19	Grčka – Italija	2014TC16RFCB020	123 176 901	104 700 362
20	Rumunjska – Bugarska	2014TC16RFCB021	258 504 126	215 745 513
21	Grčka – Bugarska	2014TC16RFCB022	130 262 835	110 723 408
22	Njemačka – Nizozemska	2014TC16RFCB023	443 059 158	222 159 360
23	Njemačka – Austrija – Švicarska – Lihtenštajn (Alpenrhein – Bodensee – Hochrhein)	2014TC16RFCB024	56 554 900	39 588 430
24	Češka – Poljska	2014TC16RFCB025	266 143 190	226 221 710
25	Švedska – Danska – Norveška (Öresund – Kattegat – Skagerrak)	2014TC16RFCB026	271 376 522	135 688 261
26	Latvija – Litva	2014TC16RFCB027	82 255 348	69 621 072
27	Švedska – Finska – Norveška (Botnia – Atlantica)	2014TC16RFCB028	61 284 055	36 334 420
28	Slovenija – Hrvatska	2014TC16RFCB029	55 690 913	46 114 193
29	Slovačka – Češka	2014TC16RFCB030	106 046 429	90 139 463
30	Litva – Poljska	2014TC16RFCB031	70 769 277	60 153 883
31	Švedska – Finska – Norveška (Nord)	2014TC16RFCB032	94 617 296	60 413 727
32	Italija – Francuska (Maritime)	2014TC16RFCB033	199 649 897	169 702 411
33	Francuska – Italija (ALCOTRA)	2014TC16RFCB034	233 972 102	198 876 285
34	Italija – Švicarska	2014TC16RFCB035	118 281 056	100 221 466
35	Italija – Slovenija	2014TC16RFCB036	92 588 182	77 929 954
36	Italija – Malta	2014TC16RFCB037	51 708 438	43 952 171
37	Francuska – Belgija – Nizozemska – Ujedinjena Kraljevina (Les Deux Mers / Two Seas / Twee Zeeën)	2014TC16RFCB038	392 143 504	256 648 702
38	Francuska – Njemačka – Švicarska (Rhin supérieur / Oberrhein)	2014TC16RFCB039	210 615 695	109 704 965
39	Francuska – Ujedinjena Kraljevina (Manche / Channel)	2014TC16RFCB040	315 264 678	223 046 948
40	Francuska – Švicarska	2014TC16RFCB041	102 823 622	65 890 505
41	Italija – Hrvatska	2014TC16RFCB042	236 890 849	201 357 220
42	Belgija – Francuska (France – Wallonie – Vlaanderen)	2014TC16RFCB044	283 295 074	169 977 045
43	Francuska – Belgija – Njemačka – Luksemburg (Grande Région / Großregion)	2014TC16RFCB045	234 606 265	139 802 646
44	Belgija – Nizozemska (Vlaanderen – Nederland)	2014TC16RFCB046	305 151 170	152 575 585
45	Ujedinjena Kraljevina – Irska (Ireland – Northern Ireland – Scotland)	2014TC16RFCB047	282 761 998	240 347 696
46	Ujedinjena Kraljevina / Wales – Irska	2014TC16RFCB048	98 998 059	79 198 450
47	Rumunjska – Mađarska	2014TC16RFCB049	231 861 763	189 138 672
48	Estonija – Latvija	2014TC16RFCB050	46 728 715	38 933 803
49	Italija – Austrija	2014TC16RFCB052	98 380 352	82 238 866
50	Slovenija – Mađarska	2014TC16RFCB053	18 641 195	14 795 015
51	Slovenija – Austrija	2014TC16RFCB054	57 213 193	47 988 355
52	Grčka – Cipar	2014TC16RFCB055	64 560 486	54 876 411
53	Njemačka – Danska	2014TC16RFCB056	121 306 000	89 634 975
	Cjelokupna prekogranična suradnja za programe suradnje na unutarnjim granicama		8 597 431 283	6 346 119 962
	Prekogranična suradnja za programe suradnje na unutarnjim granicama koju je ispitao Sud		3 508 658 525	2 708 476 109

Izvor: Sud, na temelju programa suradnje za razdoblje 2014. – 2020.

Prilog II. – Popis programa transnacionalne suradnje u okviru tematskog područja Interreg V.-B za razdoblje 2014. – 2020.

Za programsko razdoblje 2014. – 2020. program Interreg V.-B obuhvaća 15 programa suradnje ukupne vrijednosti od 2,1 milijarde eura.

Riječ je o sljedećim programima: Sjeverno more, sjeverozapadna Europa, sjeverna periferija i Arktik, Baltičko more, Podunavlje, područje Atlantika, alpski prostor, središnja Europa, Jadransko-jonska regija, Balkan-Sredozemlje, jugozapadna Europa, Sredozemlje, karipsko područje, Amazonija i područje Indijskog oceana. Zemlje uključene u svaki od programa suradnje prikazane su na slici 10.

Osim financiranja iz tematskog područja B programa Interreg, Europsko vijeće podržalo je provedbu četiriju makroregionalnih strategija⁴⁷. To su:

• Strategija EU-a za regiju Baltičkog mora (2009.)
• Strategija EU-a za Podunavlje (2010.);
• Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju (2014.); i
• Strategija EU-a za alpsku regiju (2015.).

Četiri makroregionalne strategije obuhvaćaju 19 država članica EU-a i osam zemalja izvan EU-a, kako je prikazano na slici 11.

Prilog III. – Popis tematskih ciljeva za program Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama za razdoblje 2014. – 2020.

Podatci prema stanju 31.12.2020.

TC	Naziv	Ukupni doprinos EU-a (u eurima)	%
TC 1	Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija	872 076 167	13,7 %
TC 2	Poboljšanje pristupa informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (IKT) te njezine uporabe i kvalitete	0	0 %
TC 3	Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi)	300 110 731	4,7 %
TC 4	Potpora prelasku na niskougljično gospodarstvo u svim sektorima	161 017 673	2,5 %
TC 5	Promicanje prilagodbe klimatskim promjenama, sprječavanja rizika i upravljanja rizicima	279 299 676	4,4 %
TC 6	Očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa	1 478 698 158	23,2 %
TC 7	Promicanje održivog prometa i uklanjanje uskih grla u infrastrukturi ključnih mreža	593 085 445	9,3 %
TC 8	Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage	375 390 004	5,9 %
TC 9	Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije	216 707 527	3,4 %
TC 10	Ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje	116 666 051	1,8 %
TC 11	Jačanje institucijskih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana i učinkovite javne uprave	569 531 414	9,0 %
	Više tematskih ciljeva	940 330 421	14,8 %
	Tehnička pomoć	319 783 299	5,0 %
	Nije odabran tematski cilj	123 423 396	1,9 %
	UKUPNO	6 346 119 962	100 %

Izvor: otvorena platforma podataka o ESI fondovima.

Prilog IV. – Popis 10 najkorištenijih oznaka (kodova) intervencije za program Interreg V.-A za suradnju na unutarnjim granicama za razdoblje 2014. – 2020.

Podatci prema stanju 31.12.2020.

Oznaka (kod)	Opis	Ukupni doprinos EU-a (u eurima)	% (u odnosu na ukupni iznos)
94	Zaštita, razvoj i promicanje javnih kulturnih resursa i resursa naslijeđa	444 477 809	7 %
87	Prilagodba mjerama borbe protiv klimatskih promjena i sprječavanje rizika povezanih s klimom npr. erozija, požari, oluje i suša, uključujući podizanje svijesti, civilnu zaštitu i sustave i infrastrukturu upravljanja prirodnim nepogodama	355 767 156	6 %
34	Ostale obnovljene ili poboljšane ceste (autoceste, nacionalne, regionalne ili lokalne)	310 554 407	5 %
119	Ulaganja u institucionalne kapacitete te u učinkovitost javnih uprava i javnih službi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini s ciljem reformiranja, boljeg uređivanja i dobrog upravljanja	303 568 412	5 %
121	Tehnička pomoć: priprema, provedba, praćenje i inspekcija	295 745 460	5 %
62	Transfer tehnologije i suradnja sveučilišta i poduzetništva prvenstveno u korist MSP-ova	272 901 928	4 %
85	Zaštita i poboljšanje biološke raznolikosti, zaštita prirode i zelena infrastruktura	271 919 799	4 %
91	Razvoj i promicanje turističkog potencijala prirodnih područja	254 307 765	4 %
60	Aktivnosti istraživanja i inovacija u javnim istraživačkim centrima i centrima kompetencije uključujući umrežavanje	223 236 862	4 %
112	Poboljšanje pristupa plativim, održivim i visokokvalitetnim uslugama, uključujući zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama od općeg interesa	205 317 652	3 %
	Ukupno 10 najčešće korištenih oznaka (kodova) intervencija	2 937 797 250	46 %
	Sve ostalo	3 408 322 712	54 %
	UKUPNO	6 346 119 962	100 %

Izvor: otvorena platforma podataka o ESI fondovima.

Prilog V. – Popis ispitanih programa suradnje, vrste obavljenog ispitivanja i glavni programi odabrani za usporedbu

U tablici u nastavku navedena su 23 programa suradnje, zajedno s ukupnim proračunom, doprinosom EU-a i trajanjem ispitivanja koje je Sud proveo za svaki program:

• u okviru jednostavnog pregleda dokumentacije (ukupno deset programa) Sud je ispitao sljedeće: prekogranične izazove; analizu SWOT i/ili socioekonomsku analizu; logiku intervencije; područje na koje je program usmjeren u odnosu na dva glavna programa susjednih regija; pokazatelje; proces za procjenu prekograničnog značaja projekata; proces za koordinaciju s drugim ESI fondovima; pismena očitovanja i orijentacijske dokumente o prekograničnoj suradnji; i pripremnu fazu za razdoblje 2021. – 2027.;
• u okviru proširenog pregleda dokumentacije (ukupno deset programa) Sud je dodatno ispitao sljedeće: pozive na podnošenje prijedloga; postupak odabira projekata; i pristup privlačenju projektnih prijedloga („odozgo prema dolje” ili „odozdo prema gore”); i
• u okviru ispitivanja na terenu (ukupno tri programa) Sud je dodatno ispitao sljedeće: uzorak od četiriju projekata i njihov prekogranični značaj.

	Naziv	CCI	Ukupni proračun OP-a (u eurima)	Ukupni doprinos EU-a (u eurima)	Vrsta ispitivanja koje je proveo Sud
1	Belgija – Njemačka – Nizozemska (Euregio Maas-Rijn)	2014TC16RFCB001	140 434 645	96 000 250	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Belgija: OP Flandrija (regionalni)	2014BE16RFOP002	435 508 941	175 592 099
	Glavni program 2 Njemačka: OP Sjeverna Rajna-Vestfalija (regionalni)	2014DE16RFOP009	2 423 462 022	1 211 731 011
2	Austrija – Njemačka/Bavarska	2014TC16RFCB004	64 332 186	54 478 064	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Austrija: OP Ulaganja u rast i zapošljavanje (nacionalni)	2014AT16RFOP001	2 037 475 362	536 262 079
	Glavni program 2 Njemačka: OP Bavarska 2014. – 2020. EFRR (regionalni)	2014DE16RFOP002	1 478 842 432	494 704 308
3	Španjolska – Portugal (POCTEP)	2014TC16RFCB005	484 687 353	365 769 686	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Španjolska: OP Andaluzija 2014. – 2020. (regionalni)	2014ES16RFOP003	3 951 571 669	3 200 907 333
	Glavni program 2 Portugal: OP Norte 2014. – 2020. (regionalni)	2014PT16M2OP001	4 209 657 730	3 378 770 731
4	Španjolska – Francuska – Andora (POCTEFA)	2014TC16RFCB006	288 964 102	189 341 397	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Španjolska: Katalonija (regionalni)	2014ES16RFOP011	1 671 234 350	835 617 175
	Glavni program 2 Francuska: Languedoc-Roussillon (regionalni)	2014FR16M0OP006	754 041 639	431 686 793
5	Njemačka/Bavarska – Češka	2014TC16RFCB009	121 617 825	103 375 149	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Njemačka: OP Bavarska 2014. – 2020. (regionalni)	2014DE16RFOP002	1 478 842 432	494 704 308
	Glavni program 2 Češka: Integrirani ROP za rast 2014. – 2020. (nacionalni)	2014CZ16RFOP002	5 575 445 155	4 763 230 350
6	Austrija – Mađarska	2014TC16RFCB010	95 870 327	78 847 880	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Austrija: OP Ulaganja u rast i zapošljavanje (nacionalni)	2014AT16RFOP001	2 037 475 362	536 262 079
	Glavni program 2 Mađarska: OP Gospodarski razvoj i inovacije 2014. – 2020. (nacionalni)	2014HU16M0OP001	8 813 195 514	7 733 969 530
7	Poljska – Litva – Danska – Njemačka – Švedska (južni Baltik)	2014TC16RFCB013	100 614 276	82 978 784	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Poljska: Regionalni OP Pomorskie 2014. – 2020. (regionalni)	2014PL16M2OP011	2 193 896 122	1 864 811 698
	Glavni program 2 Litva: OP Ulaganja iz strukturnih fondova EU-a 2014. – 2020. (nacionalni)	2014LT16MAOP001	7 887 798 523	6 709 396 130
8	Finska – Estonija – Latvija – Švedska (Središnji Baltik)	2014TC16RFCB014	170 544 922	132 628 689	revizija na terenu
	Glavni program 1 Finska: Održivi rast i radna mjesta za Finsku 2014. – 2020. (nacionalni)	2014FI16M2OP001	2 570 429 202	1 285 214 601
	Glavni program 2 Estonija: Ulaganje u rast i radna mjesta Estonije 2014. – 2020. (nacionalni)	2014EE16M3OP001	4 891 748 878	3 499 202 664
9	Slovačka – Mađarska	2014TC16RFCB015	183 304 695	155 808 987	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Slovačka: Integrirani regionalni OP 2014. – 2020. (nacionalni)	2014SK16RFOP002	2 059 278 976	1 699 941 778
	Glavni program 2 Mađarska: Gospodarski razvoj i inovacije 2014. – 2020. (nacionalni)	2014HU16M0OP001	8 813 195 514	7 733 969 530
10	Švedska – Norveška	2014TC16RFCB016	94 399 930	47 199 965	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Švedska: OP Mellersta Norrland (regionalni)	2014SE16RFOP007	289 910 518	144 955 259
11	Njemačka/Saska – Češka	2014TC16RFCB017	189 274 570	157 967 067	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Njemačka: OP Saska 2014. – 2020. (regionalni)	2014DE16RFOP012	2 341 365 486	1 873 092 389
	Glavni program 2 Češka: Češka: Integrirani ROP za rast 2014. – 2020. (nacionalni)	2014CZ16RFOP002	5 575 445 155	4 763 230 350
12	Rumunjska – Bugarska	2014TC16RFCB021	258 504 126	215 745 513	prošireni pregled dokumentacije48
	Glavni program 1 Rumunjska: Regionalni OP Rumunjske (nacionalni)	2014RO16RFOP002	8 384 288 100	6 860 000 000
	Glavni program 2 Bugarska: Bugarski regionalni OP Regije u rastu (nacionalni)	2014BG16RFOP001	1 543 182 113	1 311 704 793
13	Njemačka – Austrija – Švicarska – Lihtenštajn (Alpenrhein – Bodensee – Hochrhein)	2014TC16RFCB024	56 554 900	39 588 430	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Njemačka: ROP Baden-Württemberg Inovacije i energija 2014. – 2020. (regionalni)	2014DE16RFOP001	493 170 076	246 585 038
	Glavni program 2 Austrija: OP EFRR-a – Rast i zapošljavanje Austrija 2014. – 2020. (nacionalni)	2014AT16RFOP001	2 073 339 826	536 262 079
14	Češka – Poljska	2014TC16RFCB025	266 143 190	226 221 710	revizija na terenu
	Glavni program 1 Češka: Integrirani regionalni OP 2014. – 2020. (nacionalni)	2014CZ16RFOP002	5 575 445 155	4 763 230 350
	Glavni program 2 Poljska: Regionalni OP Dolnośląskie 2014. – 2020. (regionalni)	2014PL16M2OP001	2 659 054 816	2 252 546 589
15	Švedska – Finska – Norveška (Botnia – Atlantica)	2014TC16RFCB028	61 284 055	36 334 420	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Švedska: OP Upper Norrland (regionalni)	2014SE16RFOP008	421 646 628	210 823 314
	Glavni program 2 Finska: Održivi rast i radna mjesta 2014. – 2020. (nacionalni)	2014FI16M2OP001	2 570 429 202	1 285 214 601
16	Slovačka – Češka	2014TC16RFCB030	106 046 429	90 139 463	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Slovačka: OP Integrirana infrastruktura 2014. – 2020. (nacionalni)	2014SK16M1OP001	4 646 130 079	3 949 210 563
	Glavni program 2 Češka: Integrirani regionalni OP 2014. – 2020. (nacionalni)	2014CZ16RFOP002	5 575 445 155	4 763 230 350
17	Italija – Slovenija	2014TC16RFCB036	92 588 182	77 929 954	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Italija: ROP Friuli-Venezia Giulia (regionalni)	2014IT16RFOP009	230 779 184	115 389 592
	Glavni program 2 Slovenija: OP za provedbu kohezijske politike EU-a (nacionalni)	2014SI16MAOP001	3 818 118 670	3 067 924 925
18	Italija – Malta	2014TC16RFCB037	51 708 438	43 952 171	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Italija: ROP Sicilija EFRR 2014. – 2020. (regionalni)	2014IT16RFOP016	4 273 038 791	3 418 431 018
	Glavni program 2 Malta: OP Malta – Poticanje konkurentnog i održivog gospodarstva radi suočavanja s našim izazovima 2014. – 2020. (nacionalni)	2014MT16M1OP001	709 109 686	580 096 106
19	Italija – Hrvatska	2014TC16RFCB042	236 890 849	201 357 220	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Italija: Apulija regionalni OP 2014. – 2020. (regionalni)	2014IT16M2OP002	7 120 958 992	3 560 479 496
	Glavni program 2 Hrvatska: OP Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. (nacionalni)	2014HR16M1OP001	8 036 770 938	6 831 255 232
20	Francuska – Belgija – Njemačka – Luksemburg (Šira regija Luksemburga)	2014TC16RFCB045	234 606 265	139 802 646	revizija na terenu
	Glavni program 1 Francuska: OP EFRR/ESF Lorraine i Vosges 2014. – 2020. (regionalni)	2014FR16M0OP015	689 879 511	409 839 615
	Glavni program 2 Belgija: OP Valonija – 2020. EU (regionalni)	2014BE16RFOP003	1 700 524 237	681 639 700
21	Ujedinjena Kraljevina / Wales – Irska	2014TC16RFCB048	98 998 059	79 198 450	prošireni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Ujedinjena Kraljevina: EFRR West Wales i The Valleys (regionalni)	2014UK16RFOP005	1 829 859 998	1 206 110 065
	Glavni program 2 Irska: Južni i istočni ROP (regionalni)	2014IE16RFOP002	500 132 354	250 066 177
22	Estonija – Latvija	2014TC16RFCB050	46 728 715	38 933 803	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Estonija: Operativni program za fondove kohezijske politike 2014. – 2020. (nacionalni)	2014EE16M3OP001	4 655 679 786	3 499 202 664
	Glavni program 2 Latvija: Rast i zapošljavanje 2014. – 2020. (nacionalni)	2014LV16MAOP001	5 192 801 940	4 418 233 214
23	Grčka – Cipar	2014TC16RFCB055	64 560 486	54 876 411	jednostavni pregled dokumentacije
	Glavni program 1 Grčka: OP Kreta (regionalni)	2014GR16M2OP011	449 652 852	359 722 280
	Glavni program 2 Cipar: OP Konkurentnost i održivi razvoj (nacionalni)	2014CY16M1OP001	699 726 575	594 767 585

Izvor: Sud, na temelju podataka iz programa suradnje i glavnih programa za razdoblje 2014. – 2020.

Prilog VI. – Komentari programskih tijela na 1. preporuku točku (a) i 2. preporuku

Neke od preporuka Suda upućene su programskim tijelima koja su odgovorna za provedbu relevantnih programa. Stoga je Sud zatražio komentar na svoje preporuke. U nastavku je iznesen sažetak odgovora koje je Sud zaprimio, kao i razlozi zbog kojih neka tijela nisu prihvatila njegove preporuke (ili su to učinila tek djelomično).

Pokrate i skraćeni nazivi

BDP: bruto domaći proizvod

CRII: investicijska inicijativa kao odgovor na koronavirus

CRII+: investicijska inicijativa plus kao odgovor na koronavirus

EFRR: Europski fond za regionalni razvoj

ESF: Europski socijalni fond

ESI fondovi: europski strukturni i investicijski fondovi

ETS: europska teritorijalna suradnja

GU REGIO: Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku

Interreg: kratica pod kojom je općenito poznat program EU-a za međuregionalnu suradnju

NUTS: nazivlje teritorijalnih jedinica za statistiku

SMART: određeni, mjerljivi, dostižni, odgovarajući i vremenski utvrđeni (engl. Specific, Measurable, Achievable, Relevant, Timely)

SWOT: prednosti, nedostatci, prilike i prijetnje (engl. Strengths, Weaknesses, Opportunities, Threats).

TC: tematski cilj

Pojmovnik

Europska teritorijalna suradnja: okvir za međuregionalnu, prekograničnu i transnacionalnu suradnju koji pruža smjernice za razmjenu politika i provedbu zajedničkih mjera.

Europski fond za regionalni razvoj: fond EU-a kojim se jača gospodarska i socijalna kohezija u EU-u financiranjem ulaganja kojima se smanjuju nejednakosti među različitim regijama.

Europski strukturni i investicijski fondovi: pet glavnih fondova EU-a iz kojih se pruža potpora gospodarskom razvoju cijeloga EU-a: Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

Investicijska inicijativa kao odgovor na koronavirus: paket mjera kojima se omogućuje fleksibilna upotreba europskih strukturnih i investicijskih fondova u odgovoru na pandemiju bolesti COVID-19.

Logika intervencije: poveznice između ciljeva, planiranih uloženih resursa i aktivnosti obuhvaćenih nekim prijedlogom i očekivanih rezultata i učinaka.

Odbor za praćenje: tijelo koje nadgleda provedbu operativnog programa, a sastoji se od predstavnika tijela država članica i Komisije kao promatrača.

Prioritet ulaganja: podskupina prioritetne osi.

Prioritetna os: ključni cilj određenog operativnog programa, podijeljen na jedan prioritet ulaganja ili više njih.

Tematski cilj: predviđeni ukupni rezultat određenog prioriteta ulaganja, koji je za potrebe provedbe podijeljen na posebne ciljeve.

Upravljačko tijelo: nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo (javno ili privatno) koje je država članica zadužila za upravljanje određenim programom koji se financira sredstvima EU-a.

Zajedničko tajništvo: ured koji pruža podršku upravljačkom tijelu i odboru za praćenje određenog programa europske teritorijalne suradnje te informira korisnike o mogućnostima financiranja i podržava provedbu projekta.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda Iliana Ivanova i koje je specijalizirano za rashodovna područja ulaganja u koheziju, rast i uključivanje. Reviziju je predvodio član Suda Ladislav Balko, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Branislav Urbanič, ataše u njegovu uredu Zuzana Frankova, rukovoditelj Niels-Erik Brokopp, voditeljica radnog zadatka Chrysoula Latopoulou, zamjenik voditeljice radnog zadatka Dennis Wernerus te revizori Thierry Lavigne, Katarzyna Solarek, Ana Popescu, Aleksandar Latinov, Angelika Zych, Aino Nyholm, Nils Odins i Francisco Carretero Llorente. Jezičnu podršku pružao je James Verity.

Bilješke

¹ Članak 174. UFEU-a.

² Uvodna izjava 4. Uredbe (EU) br. 1299/2013 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji) (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.)

³ Članak 3. stavak 2. Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (Uredba o EFRR-u) (SL L 347, 20.12.2013., str. 293.).

⁴ Uvodna izjava 5. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁵ COM(2017) 534 final, Komunikacija Komisije „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”, 20.9.2017., str. 6.

⁶ „Collecting solid evidence to assess the needs to be addressed by Interreg cross-border cooperation programmes”, SWECO, t33, Politecnico di Milano i Nordregio za GU REGIO, studeni 2016., str. 64. – 91.
„Easing legal and administrative obstacles in EU border regions”, Metis GmbH, Panteia BV, AEIDL – Association Européenne pour l'Information sur le Développement Local, CASE – Center for Social and Economic Research za GU REGIO, ožujak 2017.
„Quantification of the effects of legal and administrative border obstacles in land border regions”, Politecnico di Milano za GU REGIO, svibanj 2017.

⁷ Članak 4. stavak 1. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁸ Članak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁹ Članak 12. stavak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

¹⁰ Člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1059/2003 od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 3.) gospodarski prostor država članica podijeljen je na manje regije kako bi se omogućilo prikupljanje, obrada i diseminacija regionalnih statističkih podataka. U članku 3. stavku 2. te Uredbe regije država članica razvrstane su u tri kategorije na temelju broja stanovnika. U regijama prve razine (NUTS 1) živi između 3 i 7 milijuna stanovnika; te se regije dalje dijele na regije druge razine (NUTS 2), u kojima živi između 800 000 i 3 milijuna stanovnika. Naposljetku, regije druge razine dijele se na regije treće razine (NUTS 3), u kojima živi između 150 000 i 800 000 stanovnika.

¹¹ Članak 3. stavak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

¹² Članak 104. stavak 7. kompromisnog teksta s ciljem postizanja dogovora o novoj Uredbi o zajedničkim odredbama od 25. veljače 2021.

¹³ Članak 3. potvrde konačnog kompromisnog teksta s ciljem postizanja dogovora o Uredbi o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) uz potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (nova Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji), od 11.12.2020.

¹⁴ Članak 9. stavak 2. kompromisnog teksta s ciljem postizanja dogovora o novoj Uredbi o europskoj teritorijalnoj suradnji.

¹⁵ Odjeljak II. stavak 8. Obavijesti C(90) 1562/3 državama članicama o utvrđivanju smjernica za operativne programe koje su države članice pozvane uspostaviti u okviru inicijative Zajednice o pograničnim područjima (Interreg) (SL C 215, 30.8.1990., str. 4.).

¹⁶ Članak 7. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 38.).

¹⁷ Članak 3. stavak 1. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

¹⁸ Članak 21. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1080/2006 od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1783/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str 10.).

¹⁹ Članak 20. stavak 2. točka (b) Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²⁰ COM(2017) 534 final, str. 2. – 4.

²¹ Uvodna izjava 33. i članak 23. stavak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²² Uvodna izjava 88. Uredbe o zajedničkim odredbama

²³ Članak 9. Uredbe o zajedničkim odredbama.

²⁴ Članak 6. stavak 1. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²⁵ Članak 8. stavak 1. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²⁶ Članak 96. stavak 1. i stavak 2. točke (a) i (b) Uredbe o zajedničkim odredbama i članak 8. stavci 1. i 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²⁷ Članak 14. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

²⁸ Članak 16. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji i Prilog toj Uredbi.

²⁹ Europska teritorijalna suradnja, radni paket br. 11, „Ex post evaluation of Cohesion Policy programmes 2007. – 2013., focusing on the ERDF and the Cohesion Fund”, ugovor ADE s GU-om REGIO, srpanj 2016.

³⁰ Članak 15. kompromisnog teksta s ciljem postizanja dogovora o novoj Uredbi o europskoj teritorijalnoj suradnji.

³¹ Uredba (EU) 2020/460 od 30. ožujka 2020. o izmjeni uredaba (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 508/2014 s obzirom na posebne mjere za mobilizaciju ulaganja u zdravstvene sustave država članica i u druge sektore njihovih gospodarstava u odgovoru na izbijanje bolesti COVID-19 (Investicijska inicijativa kao odgovor na koronavirus) (Uredba o inicijativi CRII) (SL L 99, 31.3.2020., str. 5.).

³² Uredba (EU) 2020/558 od 23. travnja 2020. o izmjeni uredbi (EU) br. 1301/2013 i (EU) br. 1303/2013 u pogledu posebnih mjera radi pružanja iznimne fleksibilnosti za korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova u odgovoru na izbijanje bolesti COVID-19 (Uredba o inicijativi CRII+) (SL L 130, 24.4.2020., str. 1.).

³³ COM(2018) 373 final, Prijedlog uredbe o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu, od 29.5.2018.

³⁴ Članak 8. stavak 2. točka (a) Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

³⁵ Uvodna izjava 19. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

³⁶ Prilog XI. Uredbi o zajedničkim odredbama, prioritet ulaganja 9.a.

³⁷ Uvodna izjava 88. Uredbe o zajedničkim odredbama

³⁸ Članak 8. stavak 5. točka (a) Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

³⁹ Članak 12. stavak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴⁰ Članak 12. stavak 2. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴¹ Članak 8. stavak 2. točka (b) Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴² Članak 8. stavak 2. točka (b) Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴³ Prilog Uredbi o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴⁴ Članak 16. stavak 3. Uredbe o europskoj teritorijalnoj suradnji.

⁴⁵ Tematsko izvješće Suda br. 2/2017 „Pregovori Komisije o sporazumima o partnerstvu i programima u području kohezije za razdoblje 2014. – 2020.: potrošnja je usmjerenija na prioritete strategije Europa 2020., ali potrebni su sve složeniji mehanizmi za mjerenje uspješnosti”, 1. preporuka, str. 79.

⁴⁶ Tematsko izvješće Suda br. 17/2018 „Mjere koje su Komisija i države članice poduzele tijekom posljednjih godina programskog razdoblja 2007. – 2013. doprinijele su povećanju niskih stopa iskorištenosti sredstava, ali nisu bile dovoljno usmjerene na rezultate”, odlomak 84., str. 44.

⁴⁷ COM(2019) 21 final, „Izvješće Komisije o provedbi makroregionalnih strategija EU-a”, 29.1.2019.

⁴⁸ Sud je isprva planirao ispitati taj program suradnje na terenu. Umjesto toga, zbog ograničenja putovanja u kontekstu bolesti COVID-19 vrsta ispitivanja morala se promijeniti u prošireni pregled dokumentacije.

Kronologija

Događaj	Datum
Donošenje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	25.9.2019.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu revizije)	26.3.2021.
Usvajanje završnog izvješća nakon raspravnog postupka	19.5.2021.
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta revizije) na svim jezicima	7.6.2021.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

PDF	ISBN 978-92-847-6420-4	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/455823	QJ-AB-21-016-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-6438-9	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/857307	QJ-AB-21-016-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2021.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 201.9 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Slika 5.: ikone izrađene u programu Pixel perfect na stranici https://flaticon.com.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.