Napori koje EU ulaže u borbu protiv pranja novca u bankarskom sektoru nisu usustavljeni, a provedba je nedostatna

Sažetak

I.

Pranje novca praksa je „legitimizacije” imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom njezinim uključivanjem u zakonito gospodarstvo kako bi se prikrilo njezino nezakonito podrijetlo. Europol procjenjuje da vrijednost sumnjivih transakcija u Europi doseže stotine milijardi eura, odnosno 1,3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) EU-a. Na globalnoj razini taj se iznos procjenjuje na 3 % svjetskog BDP-a.

II.

EU je 1991. donio svoju prvu direktivu o sprječavanju pranja novca, koja je posljednji put ažurirana 2018., a cilj joj je suzbiti prijetnje unutarnjem tržištu koje proizlaze iz pranja novca te time spriječiti financiranje terorizma. Učinak direktive o sprječavanju pranja novca ovisi o njezinoj provedbi na nacionalnoj razini.

III.

U tome ulogu imaju i brojna tijela EU-a. Komisija osmišljava politiku, prati prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provodi analize rizika. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) provodi analize, istražuje slučajeve kršenja prava Unije i utvrđuje detaljne standarde koji se trebaju primjenjivati u nadzornim tijelima i relevantnim sektorima. Zakonski mandat i ovlasti EBA-e u pogledu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (SPNFT) znatno su prošireni 2020. godine. Europska središnja banka (ESB) u okviru bonitetnog nadzora nad bankama u europodručju uzima u obzir rizik od pranja novca i financiranja terorizma, a od 2019. s nacionalnim nadzornim tijelima razmjenjuje relevantne i potrebne informacije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

IV.

Uzimajući u obzir važnost politike EU-a u području SPNFT-a i trenutni zamah reformi, Sud je odlučio provesti reviziju aspekata njezine učinkovitosti i djelotvornosti. Cilj je ovog izvješća pružiti dionicima informacije i iznijeti preporuke kako bi se dodatno doprinijelo osmišljavanju politike i njezinoj provedbi. Sud je ispitao mjere EU-a u tom području usredotočujući se na bankarski sektor i ispitujući jesu li te mjere EU-a dobro provedene.

V.

Cjelokupno gledajući, Sud je utvrdio da su mjere poduzete u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te poduzimanje mjera u područjima u kojima je utvrđen rizik obilježeni institucijskom neusustavljenošću i lošom koordinacijom na razini EU-a. U praksi se nadzor nad SPNFT-om i dalje provodi na nacionalnoj razini, dok nadzorni okvir na razini EU-a nije dostatan za jamčenje ravnopravnih uvjeta.

VI.

Komisija je dužna objaviti popis zemalja izvan EU-a („treće zemlje”) s kojima se povezuje prijetnja unutarnjem tržištu zbog pranja novca. Postojali su određeni nedostatci u pogledu komunikacije s trećim zemljama s tog popisa, kao i nedostatak suradnje Europske službe za vanjsko djelovanje. Osim toga, EU dosad nije sastavio nezavisan popis visokorizičnih trećih zemalja. Nadalje, Komisija svake dvije godine provodi procjenu rizika za unutarnje tržište. Tom se procjenom rizika ne prikazuju promjene tijekom određenog razdoblja, u njoj nedostaje geografska dimenzija i njome se ne utvrđuju djelotvorno prioritetni rizici.

VII.

Sud je utvrdio da je Komisija bila spora u procjenjivanju prenošenja direktiva u nacionalno zakonodavstvo zbog nekvalitetne komunikacije država članica i ograničenih resursa u Komisiji. Osoblje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo provelo je temeljite istrage slučajeva potencijalnih kršenja prava EU-a, ali Sud je pronašao dokaze o lobiranju u njegovu Odboru nadzornih tijela koji je sudjelovao u relevantnim raspravama. Sud je utvrdio i da je Europska središnja banka uspješno započela s razmjenom informacija s nacionalnim nadzornim tijelima za SPNFT, iako su određeni postupci donošenja odluka napredovali sporo. Kvaliteta materijala koje su dostavila nadzorna tijela također je bila vrlo neujednačena zbog različitih nacionalnih praksi te EBA radi na ažuriranju povezanih smjernica.

VIII.

Sud preporučuje Komisiji da:

1. jasnije utvrdi prioritetne rizike od pranja novca i financiranja terorizma te da surađuje s Europskom službom za vanjsko djelovanje u pogledu trećih zemalja s relevantnog popisa;
2. upotrebljava uredbe umjesto direktiva kad je to moguće;
3. uspostavi okvir za podnošenje zahtjeva za istragu kršenja prava Unije.

IX.

Sud preporučuje Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo da:

1. utvrdi pravila kojima se sprječavaju pokušaji članova Odbora nadzornih tijela da utječu na članove povjerenstava tijekom njihovih rasprava;
2. objavi smjernice kojima se olakšava usklađena razmjena informacija između nacionalnih nadzornih tijela i nadzornih tijela na razini EU-a.

X.

Sud preporučuje Europskoj središnjoj banci da:

1. uspostavi učinkovitije interne postupke donošenja odluka;
2. izmijeni svoje nadzorne prakse nakon što Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo objavi svoje smjernice.

XI.

Predstojeća zakonodavna reforma prilika je za Komisiju, Europski parlament i Vijeće da pronađu odgovor na utvrđene nedostatke i da usustave okvir EU-a za SPNFT.

Uvod

Što je pranje novca?

01.

Do pranja novca može doći u svim područjima gospodarstva, od igara na sreću pa sve do trgovine robom i kupnje nekretnina. Međutim, u određenoj fazi osobe koje se bave pranjem novca u pravilu trebaju upotrijebiti bankovni sustav, posebno pri konverziji i premještanju nezakonite imovinske koristi (tzv. „uslojavanje”, engl. layering). Više pojedinosti o načinu na koji funkcionira pranje novca dostupno je na slici 1. Naime, najnoviji brojčani podatci Eurostata¹ pokazuju da u više od polovice država članica EU-a preko 75 % prijavljenih sumnjivih transakcija potječe iz kreditnih institucija. Stoga preventivne mjere u bankarskom sektoru mogu biti djelotvoran alat za prekidanje ciklusa pranja novca.

02.

S pranjem novca povezana je i prijetnja financiranja terorizma, vidjeti okvir 1. Politike za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma međusobno su povezane i općenito se provode s pomoću istih instrumenata, koji su zajedno poznati kao sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (SPFNT).

Javna politika za suzbijanje pranja novca

03.

Nacionalne politike u području borbe protiv pranja novca namijenjene sprječavanju i kažnjavanju pranja novca potječu iz 1970-ih. Na globalnoj razini ključno je tijelo u tom pogledu međuvladina Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF), koju je 1989. osnovala skupina G7 i čije je sjedište u Parizu. FATF se sastoji od 39 članova, uključujući Sjedinjene Američke Države, Rusiju i Kinu, kao i Europsku komisiju i 14 država članica EU-a.

04.

FATF utvrđuje standarde i promiče djelotvorne mjere za borbu protiv pranja novca, financiranja terorizma i drugih povezanih prijetnji integritetu međunarodnog financijskog sustava. Njegove smjernice sada obuhvaćaju preventivne mjere za financijske institucije, kao i preporučene ovlasti regulatornih tijela, nadzornih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva. FATF potiče izradu „izvješća o uzajamnoj evaluaciji”, sustav redovitih stručnih pregleda među njegovim članovima kako bi se procijenilo koliko se dobro primjenjuju njegovi standardi i preporuke. EU se ne usredotočuje na stručni pregled provedbe na nacionalnoj razini u istoj mjeri kao što je to slučaj u okviru pristupa FATF-a.

05.

EU je 1991. na temelju standarda FATF-a donio Direktivu o sprječavanju pranja novca u svrhu sprječavanja kriminalaca da iskoriste slobodu kretanja kapitala na unutarnjem tržištu i usklađivanja napora država članica u borbi protiv pranja novca. EU je otad ažurirao navedenu direktivu četiri puta, u skladu s razvojem standarda FATF-a, pooštravajući pravila svaki put. Time se nastojalo uzeti u obzir činjenicu da se na globalnoj razini sve više prepoznavalo štetne učinke pranja novca i nove tehnike koje koriste osobe koje se bave pranjem novca, istodobno ojačavajući okvir drugim zakonodavstvom u području kaznenog prava. Više pojedinosti o pravnom okviru dostupno je u Prilogu I.

06.

O kaznenom progonu i izvršavanju zakonodavstva u području kaznenih djela pranja novca u EU-u odlučuju države članice, koje primjenjuju različite standarde kaznenog progona i sankcija. Kad je riječ o ostalim zemljama koje su članice FATF-a, Sjedinjene Američke Države općenito primjenjuju stroži kazneni sustav pri provedbi pravila i primjeni sankcija za pranje novca, a posljednjih godina bilježe se slučajevi velikih novčanih kazni i drugih sankcija izrečenih bankama iz EU-a koje posluju u SAD-u. Više pojedinosti dostupno je u Prilogu IV.

Odgovornosti EU-a i država članica

07.

Dosad se okvir EU-a za SPNFT uglavnom sastojao od direktiva u skladu s člankom 114. UFEU-a. To je u suprotnosti s drugim područjima zakonodavstva o financijskim uslugama, u kojima je sve češći hibridni pristup koji uključuje i uredbe i direktive. Stoga u području SPNFT-a tijela EU-a osmišljavaju politike, pružaju smjernice i provode nadzor, ali zakon se provodi u državama članicama. Ne postoji jedinstveno nadzorno tijelo za SPNFT na razini EU-a. Imenovana nacionalna nadzorna tijela za SPNFT moraju zajamčiti da financijske i druge institucije na koje se primjenjuju pravila o SPNFT-u poštuju svoje obveze te poduzeti korektivne mjere ako to ne čine. To može uključivati financijske sankcije i ograničenja poslovanja. Financijske institucije obvezne su i prijaviti sumnjive aktivnosti financijsko-obavještajnim jedinicama (FOJ) svoje države članice, vidjeti također sliku 2.

08.

U usporedbi sa Sjedinjenim Američkim Državama, EU nema jedinstveno nadzorno tijelo za pranje novca ni za jedan sektor. Svaka država članica ima jedno nadzorno tijelo (ili više njih) nadležno za nadzor nad bankama te drugim „obveznicima”. Tijela EU-a imaju ograničene izravne ovlasti. Postoje znatne razlike u postupanju nadzornih tijela, što potencijalno dovodi do nejednakog postupanja u različitim državama članicama². Mreža za progon financijskih kaznenih djela (FinCEN) primarno je regulatorno tijelo za SPNFT u SAD-u te nadzire banke, financijske institucije i pojedince. Djelovanje FinCEN-a ima globalni doseg jer je ta mreža ovlaštena zabraniti bankama izvan SAD-a održavanje korespondentnih bankarskih odnosa s američkim bankama ako postoje opravdane osnove za zaključak da je s određenom bankom povezan veliki rizik u području pranja novca³.

09.

Glavna uprava Komisije za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala (GU FISMA)⁴ koordinira politiku EU-a u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Komisija je odgovorna za isticanje rizika za financijski sustav EU-a i iznošenje odgovarajućih preporuka relevantnim dionicima. Zadužena je i za osmišljavanje politika, kao i za jamčenje prenošenja zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo u državama članicama i jamčenje njegove provedbe. Komisija stoga ima ključnu ulogu u omogućavanju uspostave pouzdanog okvira za SPNFT u EU-u. Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i Europol također sudjeluju u prikupljanju relevantnih obavještajnih podataka o pranju novca i financiranju terorizma kojima se koristi Komisija.

10.

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) od 2020. snosi odgovornost za predvođenje, koordiniranje i praćenje borbe financijskog sektora EU-a protiv pranja novca i financiranja terorizma. Dotad je aktivnostima EBA-e bio obuhvaćen samo bankarski sektor, uključujući izradu nacrta regulatornih instrumenata, kao što su smjernice, mišljenja o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma te izvješća. EBA ujedno ima ovlasti za istraživanje slučajeva u kojima se sumnja da su nacionalna nadzorna tijela prekršila pravo EU-a u tom pogledu. EBA nema nadzorne ili izvršne ovlasti.

11.

Europska središnja banka (ESB) odgovorna je za bonitetni nadzor nad velikim bankama u europodručju. Bonitetne implikacije rizika od pranja novca i financiranja terorizma sve su više u središtu pozornosti ESB-a jer rizik od pranja novca i financiranja terorizma može dovesti do izazova u pogledu nadzora i reputacijskog rizika za predmetni sektor u cjelini. ESB je od 2019. počeo sustavno integrirati aspekte u vezi sa SPNFT-om u svoj bonitetni nadzor, koji provodi u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP). Uz potporu EBA-e i drugih europskih nadzornih tijela ESB je sklopio sporazum o razmjeni informacija s oko 50 nadzornih tijela za SPNFT te nadzorne službe ESB-a procjenjuju povezane informacije, uključuju ih u svoj bonitetni nadzor i, ako je potrebno, poduzimaju odgovarajuće bonitetne mjere.

12.

Europol pruža potporu državama članicama u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Glavni akteri u EU-u prikazani su na slici 2.

Trenutačno stanje u pogledu politika

13.

Jedan je od ključnih aspekata trenutačne rasprave u području politika povezane sa strukturom sustava SPNFT-a u EU-u nedostatak središnjeg nadzora nad SPNFT-om na razini EU-a i način na koji taj nedostatak dovodi do nejednakih uvjeta⁵.

14.

Komisija je u svibnju 2020. donijela akcijski plan o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u obliku komunikacije koja uključuje nekoliko stupova⁶ te je objavila izmijenjenu metodologiju za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja. Komisija će predložiti uspostavu jedinstvenog pravilnika – jedinstvenog nadzornog tijela za SPNFT. To je potom u velikoj mjeri podržao i Europski parlament⁷.

15.

U studenome 2020. Vijeće je objavilo zaključke⁸ u kojima uvelike podupire te ciljeve politike. Očekuje se da će Komisija do sredine 2021 donijeti zakonodavne prijedloge koji uključuju stupove navedene u prethodnom odlomku.

Opseg revizije i revizijski pristup

16.

Uzimajući u obzir važnost politike u području SPNFT-a u EU-u, nedavne istaknute slučajeve pranja novca i financiranja terorizma u bankarskom sektoru te trenutačnu želju za reformom, Sud je odlučio obaviti reviziju aspekata učinkovitosti i djelotvornosti te politike. Cilj je ovog izvješća pružiti informacije dionicima i iznijeti preporuke u svrhu doprinosa osmišljavanju politike i njezinoj daljnjoj provedbi.

17.

Glavno revizijsko pitanje bilo je jesu li mjere EU-a za borbu protiv pranja novca u bankarskom sektoru dobro provedene. Iako je revizija koju je proveo Sud usmjerena na bankarski sektor, zaključci mogu biti relevantni i za politike u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma u drugim sektorima. Financijsko-obavještajne jedinice nisu obuhvaćene opsegom ove revizije. Postavljena su sljedeća potpitanja:

• Sastavlja li EU popis trećih zemalja kojim se utvrđuju posebne prijetnje za EU?
• Je li Komisija na odgovarajući način procijenila rizike od pranja novca koji utječu na unutarnje tržište?
• Je li Komisija na odgovarajući način procijenila prenošenje zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo?
• Jesu li Komisija i EBA poduzele pravodobne i djelotvorne mjere kao odgovor na potencijalna kršenja prava EU-a u području SPNFT-a?
• Je li ESB učinkovito integrirao rizike od pranja novca i financiranja terorizma u svoj bonitetni nadzor nad bankama i je li učinkovito razmjenjivao informacije s nacionalnim nadzornim tijelima?

18.

Subjekti revizije Suda bili su Komisija (u prvom redu GU FISMA), Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i Europska središnja banka (ESB). Na nalaze se očitao i ESVD. Osim toga, Sud je proveo elektroničku anketu među 27 zemalja članica Stručne skupine za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma (EGMLTF). Anketa se dotakla aspekata provedbe politike borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma na nacionalnoj razini, kao što su procjena rizika i prenošenje u nacionalno zakonodavstvo. Primljeni su odgovori iz 20 zemalja. Na tu se anketu upućuje više puta u ovom izvješću. Sud je ujedno obavio razgovore s javnim tijelima uključenima u politiku o SPNFT-u i nadzor nad njime iz četiriju država članica. Ta su tijela odabrana uzimajući u obzir raspon njihove veličine, lokacije i rizika od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se suočavaju. Nekoliko odjeljaka temelji se na detaljnim aktivnostima koje je Sud obavio na uzorku država članica ili banaka, pri čemu su kriteriji odabira objašnjeni u tim odjeljcima. Sud je raspravio sa skupinom stručnjaka o preliminarnim nalazima.

19.

Kriteriji revizije koju je proveo Sud proizlaze iz međunarodnih standarda koje su utvrdili FATF⁹ i Bazelski odbor za nadzor banaka¹⁰. Upotrijebljeni su i pravni okvir (Direktiva o sprječavanju pranja novca, Direktiva o kapitalnim zahtjevima, Uredba o jedinstvenom nadzornom mehanizmu i Uredba o EBA-i) i relevantne smjernice koje je objavila EBA. Sud je u pogledu aktivnosti EBA-e u relevantnim slučajevima proveo komparativnu analizu u odnosu njezine posebne poslovnike. Kad je riječ o prenošenju u nacionalno zakonodavstvo, Sud se koristio smjernicama Komisije za bolju regulativu. U slučaju procjene rizika koju je provela Komisija Sud je primijenio relevantne standarde procjene rizika.

Opažanja

Popis EU-a s rizičnim trećim zemljama nije prilagođen potencijalnim prijetnjama za EU

20.

Komisija ima zakonsku obvezu identificirati zemlje izvan EU-a u čijim nacionalnim okvirima za SPNFT postoje strateški nedostatci koji donose rizik za financijski sustav EU-a¹¹. Komisija donosi popis visokorizičnih trećih zemalja u obliku „delegiranog akta”¹². Kada Komisija identificira takve treće zemlje¹³, to znači da su obveznici (uključujući) banke unutar EU-a prisiljeni odmah primijeniti mnogo strože mjere (posebno pojačanu dubinsku analizu) pri poslovanju s pojedincima i poduzećima u zemljama s tog popisa. Time se nastoji zaštititi pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i ograničiti dotok opranog novca u EU. EU mora uzeti u obzir preko 200 zemalja i teritorija. Stavljanje određene zemlje na taj popis može dovesti do kašnjenja i troškova u poslovanju za poduzeća i građane EU-a koji žele poslovati s tim zemljama, a i obrnuto. To može dovesti i do smanjenja rizika u slučajevima u kojima se poduzeća strateški povlače iz određenih segmenata tržišta zbog regulatornog opterećenja.

21.

Sud je procijenio je li proces Komisije za izradu popisa trećih zemalja učinkovit i djelotvoran s obzirom na relevantne standarde.

Komisijina metoda prikupljanja podataka za izradu popisa trećih zemalja bila je učinkovita, ali otežana je manjkom pravodobne suradnje ESVD-a

22.

Direktiva o sprječavanju pranja novca obvezuje Komisiju da pri izradi svojih procjena razmotri pouzdane i ažurirane izvore informacija, uključujući okvire trećih zemalja za SPNFT. Kao prvi korak Komisija je u srpnju 2018. donijela i objavila radni dokument službi u kojem je predstavljen radni postupak za utvrđivanje jurisdikcija trećih zemalja¹⁴ („metodologija iz 2018.”).

23.

Ta se metodologija temelji na zahtjevima iz Direktive o sprječavanju pranja novca te na standardima, metodologiji i najboljim praksama FATF-a. Osim toga, u skladu s njome postupak uvrštenja na popis FATF-a čini osnovu za politiku EU-a prema trećim zemljama te se pridodaju obavještajni podatci o pojedinačnim zemljama koje su prikupili Europol i ESVD. Polazište je najnovije izvješće o uzajamnoj evaluaciji koje je pripremio FATF ili relevantno regionalno tijelo. Pristup Komisije u određenoj se mjeri razlikuje od pristupa SAD-a. Pristup SAD-a uključuje mogućnost utvrđivanja različitih razina rizika iz trećih zemalja i u većoj je mjeri utemeljen na sankcijama.

24.

U Komisiji postoje i drugi procesi uvrštavanja na popise povezani s prijetnjama pranja novca i financiranja terorizma izvan EU-a, posebno popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija u porezne svrhe, kao i popis mjera ograničavanja (sankcija). Oni su uspoređeni u Prilogu III. I porezni popis i popis sankcija osmišljeni su kako bi potaknuli promjene izvan EU-a, dok je popis trećih zemalja za SPNFT uglavnom obrambene naravi. Osim toga, oba navedena popisa proizlaze iz odluka Vijeća.

25.

U skladu s predmetnom metodologijom (vidjeti odlomak 22.) Komisija je ujedno dužna prikupljati relevantne informacije od Europola i ESVD-a jer imaju relevantno stručno znanje, među ostalim, informacije o pojedinačnim zemljama, uključujući o riziku od pranja novca i financiranja terorizma u trećim zemljama u slučaju ESVD-a. Tijekom postupka utvrđivanja opsega i prioriteta Komisija je službeno zatražila informacije povezane s identifikacijom trećih zemalja i od Europola i od ESVD-a.

26.

Tablica 1. prikazan je vremenski okvir Komisijine izrade i ažuriranja popisa trećih zemalja.

27.

Europol je Komisiji pravodobno i dosljedno dostavljao informacije za postupke utvrđivanja opsega i prioriteta. ESVD izvorno nije pružio nijednu informaciju koju je Komisija zatražila u pisanom obliku, dajući svoj doprinos predmetnom procesu tek znatno kasnije. Nedostatak informacija o pojedinačnim zemljama u trenutku kada su one prvotno zatražene smanjio je učinkovitost tog procesa.

28.

Postojali su i problemi u vezi s interakcijom s trećim zemljama koje je trebalo riješiti. U skladu s predmetnom metodologijom Komisija i ESVD bili su dužni koordinirano surađivati i zajamčiti potpuno i pravodobno informiranje relevantne treće zemlje o donošenju delegiranog akta. Revizorski sud nije pronašao dokaze koji bi potvrdili da se to činilo na temeljit način.

29.

Komisija donosi popis visokorizičnih trećih zemalja u obliku „delegiranog akta”. Time se Komisiju obvezuje da se prije donošenja savjetuje sa stručnim skupinama predstavnika država članica.

30.

Komisija je komunicirala s Vijećem preko EGMLTF-a i zatražila doprinos u pogledu izrade profila rizika zemalja, procjena SPNFT-a i nacrta delegiranog akta. Za vrijeme savjetovanja o izradi profila rizika zemalja i procjena SPNFT-a („sažetci za pojedinačne zemlje”) u studenome 2018. (vidjeti tablicu 1.) gotovo polovica država članica pružila je Komisiji relevantne informacije.

Komisijine su procjene cjelovite, ali u velikoj se mjeri oslanjaju na izvješća FATF-a

31.

U skladu s metodologijom Komisija je dužna izraditi profile zemalja za svaku zemlju za koju je obavila procjenu, opisujući prijetnje i rizike, te na temelju analize osam sastavnih dijelova izraditi ukupnu procjenu razine nedostataka u relevantnoj trećoj zemlji.

32.

Sud je na temelju analize uzorka od deset zemalja zaključio da je Komisija uspjela djelotvorno prikupiti informacije o rizicima iz trećih zemalja i objediniti ih u pojedinačne profile zemalja koje je koristila za svoje procjene. Općenito, profili zemalja u većini su slučajeva sadržavali cjelovite i relevantne informacije prikupljene i iz internih i iz javno dostupnih izvora informacija. Međutim, navedeni profili u velikoj se mjeri oslanjaju na izvješća o uzajamnoj evaluaciji izrađena na temelju metodologije FATF-a, od kojih su neka stara i do deset godina.

33.

U metodologiji Komisije ne upotrebljavaju se nikakvi ponderi ni kriteriji za bodovanje koji bi se dodjeljivali svakom sastavnom dijelu i/ili dodijeljenoj ocjeni, s tim da se odabir jurisdikcija u konačnici temelji na stručnoj prosudbi. Međutim, Sud u svom uzorku nije utvrdio nedosljednosti između jurisdikcija koje je Komisija odabrala ili izostavila.

Prvi pokušaj sastavljanja nezavisnog popisa EU-a s trećim zemljama bio je neuspješan i zbog toga trenutačni popis EU-a ne izlazi iz okvira popisa FATF-a

34.

Komisija je 13. veljače 2019. donijela delegirani akt u kojem su identificirane 23 visokorizične treće zemlje (vidjeti tablicu 1.). Delegirani akt mogao je stupiti na snagu samo ako Europski parlament i Vijeće ne podnesu prigovor u roku od mjesec dana od obavijesti o tom aktu. Vijeće je 7. ožujka 2019. jednoglasno odlučilo odbiti nacrt popisa koji je iznijela Komisija. Mnoge države članice izrazile su zabrinutost zbog ubrzanog procesa savjetovanja s njima. Suprotno tome, Parlament je podržao delegirani akt u svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2019.

35.

Nakon odluke Vijeća o odbijanju, Komisija je u svibnju 2020. predložila novi delegirani akt (vidjeti tablicu 1.). Novi akt izrađen je na temelju usklađivanja s procesom FATF-a, uzimajući u obzir samo zemlje koje je FATF uvrstio na popis i izbrisao s njega. Taj je popis bio manjeg opsega. Nisu ga odbili ni Parlament ni Vijeće i trenutačno je na snazi. U nastavku se u informativne svrhe prikazuje popis iz veljače 2019. u kojem su istaknute zemlje koje u to vrijeme nisu bile na popisu FATF-a (vidjeti tablicu 2.).

36.

Cjelokupno gledajući, proces izrade nezavisnog popisa trećih zemalja EU-a nije djelotvoran. Do danas u EU-u nije postignut dogovor o popisu trećih zemalja koji bi izlazio iz okvira važećeg popisa FATF-a i koji bi se odnosio na posebne prijetnje povezane s EU-om. Odgovor na rizik pruža se samo na razini zemlje i za razliku od popisa EU-a sa sankcijama nije usmjeren na relevantni subjekt ili sektor.

37.

U svibnju 2020. Komisija je objavila i dorađenu metodologiju za upotrebu u sljedećem procesu uvrštavanja na popis koji se trenutačno provodi. Ona se temelji na prethodnoj metodologiji i uključuje veću interakciju s trećim zemljama. To će u stvarnosti značiti da bi uvrštavanje nove treće zemlje moglo potrajati i do 12 mjeseci. Opažanja Suda o nedostacima prethodne metodologije i dalje su relevantna za primjenu trenutačne metodologije.

U Komisijinoj analiza rizika za unutarnje tržište EU-a nedostaju geografska dimenzija te prioriteti i podatci

38.

U skladu s četvrtom Direktivom o sprječavanju pranja novca Komisija je dužna procjenjivati posebne rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i koji se odnose na prekogranične aktivnosti te podnositi izvješća svake dvije godine ili češće ako je to potrebno. Taj je postupak poznat kao nadnacionalna procjena rizika. Prva nadnacionalna procjena rizika provedena je 2017., a druga 2019. Svrha je izrade takvog detaljnog prikaza rizika utvrđivanje dubine problema u Uniji i njihovo lociranje kako bi se mogle uvesti odgovarajuće korektivne mjere. Služi i kao ključni alat za donositelje politika i banke, pokazujući im gdje trebaju usmjeriti svoje mjere kako bi najbolje smanjili rizik od pranja novca i financiranja terorizma. Države članice dužne su izraditi i nacionalne procjene rizika, ali one nisu obuhvaćene procjenom koju je obavio Sud. Komisija je također dužna prikupljati statistike država članica o kvantitativnom obujmu opranog novca.

39.

Sud je procijenio je li proces Komisije za izradu nadnacionalne procjene rizika i objavu statističkih podataka bio učinkovit i djelotvoran s obzirom na relevantne standarde.

Metodologijom Komisije ne utvrđuju se prioritetni sektori na temelju rizika, u njoj nedostaje geografska dimenzija i njome se ne prikazuju promjene tijekom određenog razdoblja

40.

Metodologija Komisije temelji se na pristupu FATF-a. Tim se pristupom predviđaju sve potrebne pojedinosti u skladu sa standardima upravljanja rizikom (vidjeti tablicu 3.).

41.

Cilj je pristupa koji se primjenjuje pri provođenju nadnacionalne procjene rizika procijeniti osjetljivosti otkrivene na razini EU-a sustavnom analizom rizika od pranja novca povezanih s tehnikama kojima se koriste osobe koje se potencijalno bave pranjem novca i financiranja terorizma.

42.

Pri izradi nadnacionalne procjene rizika 2019. Komisija je obavila analizu i pripadajuću procjenu svakog od 47 proizvoda ili usluga, navodeći relevantne prijetnje, osjetljivosti i zaključke; vidjeti tablicu 3.

43.

Ažuriranja nadnacionalne procjene rizika izrađena su s pomoću informacija prikupljenih u suradnji s dionicima, među ostalim državama članicama, stručnim organizacijama i nevladinim organizacijama. U anketi Suda 50 % država članica zaključilo je da je nadnacionalna procjena rizika vrlo korisna za osmišljavanje politike na nacionalnoj razini, a njih 40 % smatra da je donekle korisna.

44.

Komisija ne iznosi sektorske procjene prema razini prioriteta (primjerice na temelju ukupne ocjene dobivene množenjem prijetnje s osjetljivošću), već ih prikazuje prema profesionalnom sektoru. Međutim, u popratnu komunikaciju Komisije uključen je sažeti prikaz rizika za sektore. Komisija nije obavila procjenu po sektorima kojom bi utvrdila je li se razina ukupne prijetnje ili osjetljivosti u razdoblju 2017. – 2019. povećala. Osim toga, nedostatak usporedivih statističkih podataka otežava Komisiji usporedbu prijetnji iz različitih sektora (vidjeti također odlomak 48.).

45.

Prema metodologiji procjene rizika koju je izradila Komisija uz pomoć EGMLTF-a učinak preostalih rizika utvrđenih nakon analize prijetnji i osjetljivosti smatra se „postojano bitnim” u svim slučajevima. To je dokaz da u tom postupku nisu utvrđeni prioriteti.

46.

Sud je za uzorak za analizu odabrao tri od 47 proizvoda i usluga (e-novac, burzovno posredovanje i upravljanje imovinom – privatno bankarstvo) s obzirom na to da su oni relevantni za bankarski sektor i da su imali visoke ocjene u pogledu osjetljivosti. Sud je utvrdio sljedeće nalaze:

• iako je Sud primijetio doprinos različitih dionika u nacrtima sažetaka, nije ga bilo moguće jasno povezati s obavljenom procjenom;
• Sud je utvrdio da izmjene ocjene nisu obrazložene, posebno u slučajevima u kojima su zaključci postali kritičniji;
• u procjeni rizika nema geografske dimenzije, iako bi to bilo relevantno za neke sektore;
• Komisija između dvogodišnjih ažuriranja može uvoditi ažuriranja u skladu s razvojnim promjenama u sektorima s čestim inovacijama, ali to nikada nije učinila;
• kad je riječ praćenju provedbe preporuka, dvije godine Komisiji možda neće biti dovoljne da provjeri dovršetak mjera.

47.

Aktivnosti praćenja u pogledu nadnacionalne procjene rizika iz 2017. provedene su prilikom izrade nacrta inačice iz 2019. Za tri sektora obuhvaćena pregledom Sud u nadnacionalnoj procjeni rizika iz 2019. nije pronašao jasno navedene zaključke tih aktivnosti praćenja na razini sektora. Međutim, izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću sadržava općeniti pregled praćenja provedbe preporuka¹⁶.

Komisija ne izvješćuje o statističkim podatcima u pogledu pranja novca i financiranja terorizma

48.

U povijesti je obavljeno samo nekoliko pouzdanih procjena razmjera pranja novca u Europi, bilo po sektorima, učestalosti ili u novčanom smislu. Komisija je od siječnja 2020. obvezna prikupljati statističke podatke o pitanjima relevantnima za djelotvornost njezinih sustava za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te izvješćivati o njima. Države članice također su obvezne dostavljati takve statističke podatke Komisiji¹⁷. Komisija (GU FISMA) je poduzela korake za prikupljanje tih podataka od država članica, ali dosad nije izvijestila o njima. Nadalje, Eurostat nema metodologiju za prikupljanje i procjene kvantitativnog obujma opranog novca.

49.

Cjelokupno gledajući, Sud je utvrdio da Komisija u svojoj dvogodišnjoj procjeni nije jasno utvrdila prioritetne rizike i da ne postoji geografska dimenzija. Nadalje, Komisija ne objavljuje statističke podatke o pranju novca i financiranju terorizma kojima bi se omogućilo bolje utvrđivanje prioriteta. Sve to umanjuje mogućnost Komisije, donositelja politika i obveznika da poduzmu mjere za ublažavanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma.

Prenošenje zakonodavstva EU-a o SPNFT-u u nacionalno zakonodavstvo složen je postupak, provodi se neujednačeno, a Komisija je spora u obavljanju procjena

50.

Pravni okvir EU-a za sprječavanje pranja novca gotovo se u potpunosti sastoji od direktiva, koje se moraju provesti u okviru zakonodavstva država članica, a ne od uredbi. Da bi određena direktiva stupila na snagu na nacionalnoj razini, zemlje EU-a moraju donijeti nacionalnu mjeru, obično pravni akt. Ako određena država članica ne provede pravo EU-a, Komisija ima ovlasti u konačnici pokrenuti službeni postupak zbog povrede prava¹⁸ pred Sudom EU-a.

51.

Sud je u okviru revizije ispitao je li Komisija djelotvorna u procjenjivanju prenošenja pravnog okvira EU-a za SPNFT u nacionalno zakonodavstvo¹⁹ s obzirom na relevantne standarde, uključujući Direktivu o sprječavanju pranja novca, Komisijine vlastite smjernice za bolju regulativu i druge interne smjernice. Kako bi odgovorio na to pitanje, Sud je obavio procjenu Komisijine provjere prenošenja četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo. Ta je direktiva stupila na snagu 15. srpnja 2015., a 28 država članica moralo je do 26. lipnja 2017. prenijeti tu direktivu u nacionalno pravo i Komisiju obavijestiti o svim nacionalnim mjerama za prenošenje. Međutim, dok se četvrta Direktiva o sprječavanju pranja novca još uvijek prenosila, sredinom 2018. stupila je na snagu peta Direktiva o sprječavanju pranja novca.

52.

Sud je procjenu obavio na uzorku od triju država članica i pet od 69 članaka četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca. Odabrao je članke koji su bili relevantni za bankarski sektor EU-a i za koje su u većini država članica utvrđeni problemi u pogledu usklađenosti²⁰. Svoju je procjenu usmjerio na prve dvije faze procesa provjere usklađenosti, tj. provjere obavješćivanja i prenošenja u nacionalno zakonodavstvo jer je većina Komisijinih provjera sukladnosti još uvijek u tijeku i još nije dovršena. Opsegom revizije koju je proveo Sud nije obuhvaćena procjena provedbe zakonodavstva u državama članicama. Komisijin proces provjere usklađenosti objašnjen je na slici 3.

Komisija je poduzela korisne mjere za poticanje prenošenja u nacionalno zakonodavstvo

53.

Kako bi pomogla državama članicama, Komisija im stavlja na raspolaganje instrumente za promicanje usklađenosti²¹. U razdoblju od rujna 2015. do travnja 2016., tj. prije isteka roka za prenošenje, Komisija je organizirala pet radionica za sve države članice. Sud je utvrdio da su cjelokupno gledajući radionicama obuhvaćene sve ključne teme u vezi s prenošenjem četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca. Anketa koju je proveo Sud pokazala je da 17 od 20 država članica (85 %) smatra da su smjernice Komisije korisne²², a njih 70 % odgovorilo je da su radionice vrlo korisna metoda za podršku²³ njihovim naporima u pogledu prenošenja. Jedan problem koji su države članice istaknule bila je činjenica da je peta Direktiva o sprječavanju pranja novca stupila na snagu sredinom 2018. dok su se mjere za prenošenje četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca još uvijek provodile. Time je stvoren pritisak na administrativne kapacitete da se provedu mjere za prenošenje.

54.

Unatoč poduzimanju te mjere prije isteka roka za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo, Komisija je u razdoblju od srpnja 2017. do ožujka 2019. protiv svih država članica pokrenula postupke zbog povrede prava na temelju neobavješćivanja ili nepotpunog obavješćivanja²⁴. U narednih je tjedan dana samo šest država članica prijavilo potpuno prenošenje, sedam država članica prijavilo je djelomično prenošenje, a 15 država članica nije obavijestilo o nikakvim mjerama za prenošenje četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, na uzorku Suda vidljivo je da su neke države članice preuveličale opseg svojih mjera za prenošenje. Time se doprinosi situaciji u kojoj se, unatoč želji za dosljednošću na razini EU-a, pravo u području sprječavanja pranja novca ne provodi ujednačeno na nacionalnoj razini, čime se povećava osjetljivost jedinstvenog tržišta na rizik od pranja novca i financiranja terorizma (vidjeti također odlomak 09.).

Postojali su nedostatci u Komisijinom angažiranju vanjskog izvršitelja

55.

Komisija je ispitivanje usklađenosti za četvrtu Direktivu o sprječavanju pranja novca povjerila vanjskom izvođaču koji je trebao provesti provjeru prenošenja u nacionalno zakonodavstvo i sukladnosti svih nacionalnih mjera za prenošenje za svih 28 država članica. U skladu s internim smjernicama²⁵ Komisija je dužna pregledati izvješća vanjskog izvršitelja. Sud je revizijom potvrdio da su se te interne smjernice poštovale.

56.

U ugovoru nije bilo klauzula o daljnjem postupanju u slučaju nepredviđenih situacija pa je nakon isteka ugovora puni teret procjene prenošenja u nacionalno zakonodavstvo za svih 28 država članica pao na osoblje Komisije. To je osobito relevantno u pogledu četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca, u slučaju koje je većina država prijavila ili djelomično ili nikakvo prenošenje do dogovorenog roka, a nekoliko je država članica obavijestilo o velikom broju mjera za prenošenje, u nekim slučajevima u razdoblju od četiriju godina (od 2016. do 2020.).

57.

U praksi je Komisija mogla brzo djelovati i pokrenuti postupak zbog povrede pravo samo u slučaju u kojem određena država članica nije prijavila ni potpuno ni djelomično prenošenje u nacionalno zakonodavstvo. Kad je riječ o uzorku Suda, tako je postupila jedna država članica. Komisija je poslala službenu obavijest toj državi članici mjesec dana nakon isteka roka u lipnju 2017.

58.

U slučajevima iz uzorka Suda Komisiji je trebalo najmanje 20 mjeseci i najviše 40 mjeseci da dovrši sveukupne provjere prenošenja u nacionalno zakonodavstvo, uključujući postupke zbog povrede prava u pogledu četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca (vidjeti tablicu 4.)²⁶. To je znatno dulje od cilja iz smjernica Komisije²⁷. Tome je doprinijela i količina vremena potrebna državama članicama da prenesu četvrtu Direktivu o sprječavanju pranja novca i da o tome pošalju obavijest, kao i nepotpunost mjera za prenošenje. Osim toga, provjere sukladnosti mogu započeti tek nakon završetka provjera prenošenja (uključujući mogući postupak zbog povrede prava zbog pitanja u vezi s potpunošću)²⁸, što može usporiti predmetni proces. Države članice obavijestile su o širokom rasponu mjera tijekom razdoblja između dviju i pet godina (vidjeti sliku 4.).

59.

Kad je riječ o provjerama usklađenosti (vidjeti odlomak 52.), pregled koji je obavio Sud pokazao je da se kvaliteta dokumentacije Komisije nakon što je vanjski izvršitelj završio svoj posao znatno razlikuje od zemlje do zemlje. Za jednu od zemalja u uzorku Komisija nije mogla dostaviti evidenciju strukturiranog praćenja koje je obavilo njezino osoblje. Uz iznimku obrasca za provjeru usklađenosti relevantni u relevantnom odjelu Komisije nisu bile utvrđene smjernice na razini odjela, a fluktuacija zaposlenika bila je velika. Komisija nije izradila strategiju kojom bi se zajamčilo očuvanje „institucijskog pamćenja” o nečemu što je i dalje stručna tema, i to unatoč tome što postoji već pet izdanja zakonodavstva EU-a o SPNFT-u.

Mnoge države članice nisu u potpunosti surađivale s Komisijom

60.

Četvrta Direktiva o sprječavanju pranja novca složena je direktiva koja se u većini država članica ne prenosi u jedan zakon, već zahtijeva donošenje ili izmjenu različitih zakona. Od 20 država članica koje su odgovorile na anketu koju je proveo Sud njih 19 (95 %) složilo se da je najveći izazov u prenošenju četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca složenost zakonodavstva, a 60 % navelo je ljudske resurse kao izazov. Jedna od država članica iz uzorka Suda poslala je obavijest o svojih 64 mjera u pet faza: tri mjere prijavljene su prije isteka roka, 10 mjera nakon roka 2017., 16 mjera 2018., 34 mjere 2019. i jedna mjera 2020. Iz tog primjera može se vidjeti koliko je proces prenošenja u nacionalno zakonodavstvo bio složen u određenim državama članicama te je često uključivao nekoliko ministarstava³¹.

61.

Države članice morale su dostaviti Komisiji dokumente s objašnjenjima, uključujući tablice prenošenja³². Uzorak Suda pokazao je da države članice to nisu uvijek činile, a neke su to čak i izričito odbile. Sud je u okviru revizije utvrdio da neke države članice nisu poslale obavijest o svojim nacionalnim mjerama za prenošenje preko baze podataka osmišljene u tu svrhu, što je usporilo postupak procjene prenošenja četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo. Sve je to povećalo radno opterećenje Komisije.

62.

U tom kontekstu Sud Europske unije zaključio je 2019.³³ da je teret dokazivanja na državama članicama koje moraju pružiti dovoljno jasne i precizne informacije u vezi s mjerama za prenošenje određene direktive u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, četvrta Direktiva o sprječavanju pranja novca prenosila se u nacionalno zakonodavstvo mnogo prije donošenja navedenih presuda.

Komisiji je nedostajalo resursa za upravljanje procesom

63.

Odjel GU-a FISMA odgovoran za nadzor nad SPNFT-om trenutačno se sastoji od 17 zaposlenika u ekvivalentima punog radnog vremena, pri čemu se posljednjih godina proširio. Taj je odjel odgovoran i za donošenje zakona o SPNFT-u, rješavanje relevantnih slučajeva, upućivanje zahtjeva u pogledu kršenja prava Unije EBA-i, izradu popisa trećih zemalja i nadnacionalnu procjenu rizika.

64.

U razdoblju 2017. – 2019. taj je odjel imao ograničen broj članova osoblja koji su općenito imali širok raspon odgovornosti. Prema izračunima Suda jedan je službenik u nekim slučajevima bio odgovoran za od četiriju do šest država članica, a fluktuacija zaposlenika bila je velika.

65.

Nedostatak ljudskih resursa doprinio je kašnjenjima u odnosu na vlastite smjernice Komisije kako je navedeno u prethodnim odlomcima. Za neke države članice Komisija nije imala osoblje s odgovarajućim jezičnim vještinama za provjeru prenošenja u nacionalno zakonodavstvo pa je stoga posebno ovisila o prijevodima, što je uzelo još više vremena.

66.

Cjelokupno gledajući, Komisijina procjena zakonodavstva o SPNFT-u nije bila djelotvorna. Tome je doprinijelo nekoliko čimbenika, kao što su složenost zakonodavstva, neujednačenost mjera koje su poduzele države članice i nedostatak dodijeljenih resursa za zadatke u pogledu SPNFT-a u Komisiji. Osim toga, posljedica oslanjanja na direktive bila je usporena i neujednačena provedba prava EU-a o SPNFT-u.

Komisija i EBA nisu djelotvorno iskoristile svoje ovlasti u slučaju kršenja prava Unije

67.

Ključni je uvjet za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta dosljedna provedba prava EU-a u području pranja novca u cijeloj Uniji. U skladu sa zakonodavnom osnovom (radi jednostavnosti, u daljnjem tekstu: „Uredba o EBA-i”³⁴) EBA ima ovlasti za istragu potencijalnog kršenja prava Unije u vezi sa zakonodavstvom o SPNFT-u na razini država članica. To može uključivati neodgovarajući nadzor koji omogućava pranje novca i financiranje terorizma u velikim količinama u određenoj banci.

68.

EBA ima ovlasti za istragu kršenja prava Unije od njezina osnivanja 2010. Postupak istrage kršenja prava Unije utvrđen je Uredbom o EBA-i, kao i poslovnikom EBA-e. U Prilogu V. opisuju se predmetni proces, vremenski okvir i ključni uključeni dionici.

69.

EBA može provesti te istrage na vlastitu inicijativu ili na temelju upućivanja slučajeva iz niza drugih tijela, uključujući Komisiju. Stoga je cijeli taj proces, uključujući Komisijino upućivanje slučajeva EBA-i, relevantan za procjenu učinkovitosti i djelotvornosti načina na koji se postupa u slučaju potencijalnog kršenja prava Unije. Relevantan je i zbog toga što Komisija snosi opću odgovornost na razini Unije za pravilnu primjenu prava EU-a (vidjeti također odlomak 51.). Konkretno, Sud je ispitao djeluje li Komisija djelotvorno kada se suoči sa slučajem potencijalnog kršenja prava EU-a u području SPNFT-a te istražuje li EBA te slučajeve na djelotvoran i pravodoban način. Sud je istražio koristi li se Komisija svojim ovlastima u pogledu potencijalnih kršenja prava EU-a u području SPNFT-a, posebno svojim (internim) postupcima, kako bi zatražila od EBA-e istragu slučaja navodnog kršenja ili neprimjenjivanja prava Unije³⁵. Nadalje, Sud je procijenio istražuje li EBA potencijalna kršenja prava Unije u skladu s njezinim ovlastima iz Uredbe o EBA-i.

70.

EBA je od 2015. zaprimila ukupno 48 slučajeva iz nekoliko izvora, i to u vezi s različitim vrstama zakona, kao što je bonitetni nadzor. Nikada nije pokrenula istragu na vlastitu inicijativu u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma. Devet od tih 48 slučajeva odnosilo se na pranje novca i financiranje terorizma te je od tih devet slučajeva Sud ispitao četiri zahtjeva koje je Komisija uputila EBA-i u vezi sa slučajevima kršenja prava Unije u pogledu pranja novca i financiranja terorizma u razdoblju 2016. – 2019. kako bi ispitao koordinaciju između Komisije i EBA-e.

Komisija je primjenjivala ad hoc pristup zahtjevima za istragu kršenja prava Unije

71.

Komisija nije utvrdila interne smjernice za pokretanje postupka upućivanja zahtjeva za istragu EBA-i. Komisija je zahtjeve podnosila na ad hoc osnovi i u većini slučajeva upućeni su nekoliko dana nakon medijskih izvještaja o problemu povezanom sa SPNFT-om u određenoj državi članici. Nije bilo formalnih savjetovanja među različitim službama Komisije.

72.

U trima od četiriju slučajeva koja je Sud ispitao Komisija je zatražila od EBA-e da zajamči da određena financijska institucija ispunjava zahtjeve iz članka 1. stavka 2. Uredbe o EBA-i te da istraži moguće kršenje ili neprimjenjivanje prava Unije. To je učinila usprkos činjenici da su se tadašnje pravne ovlasti EBA-e odnosile na djelovanje nacionalnih nadzornih tijela, a ne izravno na djelovanje financijskih institucija.

73.

Takav nedostatak internih savjetovanja i pogrešna karakterizacija ovlasti EBA-e upućuju na to da je Komisija primjenjivala ad hoc pristup.

Došlo je do prekomjernih kašnjenja u aktivnostima EBA-e u vezi s navodnim kršenjem prava Unije

74.

Od četiriju zahtjeva Komisije EBA je odlučila da neće istražiti njih dva, ali uz znatno kašnjenje. U jednom je slučaju EBA poduzela mjere za brzo prikupljanje dokaza, ali zatim više od godinu dana nije poduzimala daljnje mjere. U drugom slučaju nije uopće prikupljala dokaze. Službeni odgovor EBA-e Komisiji bio je dopis poslan nakon 13 mjeseci u jednom slučaju i 26 mjeseci u drugom. U njemu je zaključeno da nije bilo znatnih izgleda da EBA nastavi istragu kršenja prava Unije s obzirom na odluku u jednom prethodnom slučaju (vidjeti odlomke 78. i 79.).

75.

U dokumentima EBA-e koje je Sud ispitao nije bilo jasnog obrazloženja za to kašnjenje. Takvo kašnjenje nije u skladu s načelima dobre uprave ili međusobne suradnje tijela i institucija EU-a. Djelotvornost procesa istrage kršenja prava Unije također je ograničena jer povezani zahtjevi nisu doveli do rezultata (istrage ili odluke o nepokretanju istrage) u prekomjerno dugom razdoblju. To je značilo da je mogućnost Komisije da poduzme mjere u vezi s tim slučajevima u tom razdoblju bila umanjena.

76.

U drugim dvama slučajevima EBA je pokrenula istragu koja je u oba slučaja dovela do podnošenja nacrta preporuke u vezi s kršenjem prava Unije Odboru nadzornih tijela EBA-e. U obama slučajevima Sud je utvrdio da je osoblje EBA-e provelo sveobuhvatnu istragu o predmetnom pitanju, pridržavajući se internih pravila. U jednom je slučaju Odbor nadzornih tijela odlučio da je došlo do kršenja prava Unije, dok u drugom nije.

Nacionalni interesi utjecali su na donošenje odluka EBA-e na visokoj razini

77.

U prvom od dvaju slučajeva koji su istraženi Odbor nadzornih tijela utvrdio je u dvomjesečnom zakonskom roku da je došlo do kršenja prava Unije te je iznio preporuku relevantnom nacionalnom nadzornom tijelu. Odmah je obavijestio EBA-u o poduzetim koracima. U skladu sa svojim ovlastima i nakon savjetovanja s EBA-om Komisija je odlučila da ti koraci nisu ni prikladni ni primjereni za jamčenje usklađenosti s pravom Unije. Komisija je potom izdala mišljenje relevantnom nacionalnom nadzornom tijelu o potrebnim mjerama. Cjelokupno gledajući, Sud je u tom prvom slučaju pronašao dokaze o učinkovitoj i djelotvornoj suradnji između EBA-e i Komisije u izvršavanju njihovih uloga u skladu s Uredbom o EBA-i.

78.

U drugom je slučaju EBA dovršila istragu kršenja prava Unije u dvomjesečnom zakonskom roku. Istraga uključuje sazivanje povjerenstva koje se sastoji od predsjednika EBA-e i šest drugih članova Odbora nadzornih tijela iz država članica čija tijela nisu obuhvaćena istragom. U tom je slučaju povjerenstvo razmotrilo nacrt preporuke u pogledu kršenja prava Unije, koji je zatim poslan na razmatranje Odboru nadzornih tijela u punom sastavu. Sud je pronašao pisane dokaze o pokušajima lobiranja kod članova povjerenstva tijekom razdoblja u kojem je povjerenstvo raspravljalo o potencijalnoj preporuci Odboru nadzornih tijela. Naposljetku je Odbor nadzornih tijela odbio nacrt preporuke.

79.

Kad je riječ o postojećim standardima koji se odnose na tu vrstu lobiranja, na sve članove Odbora nadzornih tijela primjenjuju se odredbe članka 42. Uredbe o EBA-i koje ih obvezuju da „ne traže i ne primaju upute […] od vlada država članica ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela”. Slično tome, u skladu s istim člankom, državama članicama ili drugim javnim tijelima kao što su nacionalna nadzorna tijela zabranjeno je „utjecati na članove Odbora nadzornih tijela u obavljanju njihovih zadaća”. Iako EBA ima detaljan poslovnik o istrazi kršenja prava Unije, on ne sadrži posebne smjernice o tome trebaju li članovi povjerenstva prihvatiti pokušaje drugih članova Odbora nadzornih tijela da im pristupe ili mogu li ti drugi članovi Odbora nadzornih tijela pokušati lobirati kod članova povjerenstva.

80.

Komisija nije bila prisutna tijekom rasprava o predmetnom pitanju jer nema pravo glasa te je samo službeno obaviještena o odluci i njezinom obrazloženju deset dana nakon sastanka Odbora nadzornih tijela. Komisija je kasnije te godine zaključila da je taj slučaj otvorio „pitanja o budućnosti, među ostalim o tome kako osigurati da se nadzorna tijela mogu smatrati odgovornima za svoje postupke kako bi se zajamčila usklađenost financijskih institucija s pravom Unije, posebno pri radu s direktivama o minimalnoj usklađenosti”³⁶.

81.

Komisija je još 2014. zaključila da upravljačka struktura EBA-e katkad omogućuje tom tijelu donošenje odluka koje su više usmjerene na nacionalne interese nego na šire interese EU-a³⁷. U izvješću Suda o testiranjima otpornosti na stres koja je provodila EBA (tematsko izvješće br. 10/2019) zaključeno je da se zbog dominantne uloge nacionalnih tijela ne uzima u dostatnoj mjeri u obzir kontekst na cjelokupnoj razini EU-a³⁸. Učestalost prethodno spomenutog lobiranja dodatan je dokaz da su nacionalna nadzorna tijela predominantna u upravljačkom okviru EBA-e.

82.

Nova Uredba o EBA-i stupila je na snagu 1. siječnja 2020. i donosi određene izmjene u postupcima u pogledu kršenja prava Unije općenito, kao i u vezi s SPNFT-om. Međutim, nisu otklonjeni ključni nedostaci u pogledu upravljačke strukture EBA-e navedeni u prethodnim odlomcima.

Razmjena informacija između Komisije i EBA-e nije formalizirana

83.

U dvama slučajevima kršenja prava Unije koja je istraživala, EBA je zauzela sasvim drukčiji pristup razmjeni dokumenata s Komisijom, koja je članica Odbora nadzornih tijela bez prava glasa.

84.

U prvom je slučaju (vidjeti odlomak 77.) nacrt preporuke dala na uvid predstavniku Komisije u Odboru nadzornih tijela. U drugom je slučaju (vidjeti odlomke 78. i 79.) odbila dati Komisiji bilo kakve dokumente na uvid prije sastanka Odbora nadzornih tijela na temelju odredbi u vezi s čuvanjem poslovne tajne iz uredbe o njezinu osnivanju. U konačnici je dostavila Komisiji nacrt preporuke mjesec dana nakon donošenja odluke.

85.

Sud je ujedno utvrdio da ne postoji formalizirana razmjena informacija između EBA-e i Komisije nakon što Komisija pošalje EBA-i zahtjev za istragu potencijalnog kršenja prava Unije, već samo neformalni kontakti. Iako se Uredbom o EBA-i koja je tada bila na snazi to nije zahtijevalo, formalizirana redovita razmjena informacija između tih dviju strana povećala bi jasnoću i sljedivost koraka koje EBA namjerava poduzeti nakon takvog zahtjeva Komisije i omogućila bi Komisiji da izrazi svoja očekivanja u smislu rokova i prioriteta u slučajevima u kojima EBA-i istodobno upućuje nekoliko zahtjeva u pogledu kršenja prava Unije.

86.

Proces istraga kršenja prava Unije općenito nije djelotvoran. Komisija primjenjuje ad hoc pristup pri podnošenju zahtjeva, a Odbor nadzornih tijela EBA-e (unatoč učinkovitih priprema koje obavlja njegovo osoblje) nije usmjeren na interese EU-a pri primjeni svojih ovlasti u pogledu kršenja prava Unije.

ESB je počeo integrirati rizike od pranja novca i financiranja terorizma u svoj bonitetni nadzor, ali unatoč određenim poboljšanjima razmjena informacija i dalje nije u potpunosti učinkovita

87.

Krajem 2014. ESB je preuzeo odgovornost za bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama (radi jednostavnosti, u daljnjem tekstu: „banaka”) unutar bankovne unije³⁹, što u praksi znači izravni nadzor nad oko 120 banaka ili bankarskih grupa u europodručju.

88.

Bonitetni nadzor i nadzor nad SPNFT-om imaju različite ciljeve i pristupe. Rizici koji proizlaze iz pranja novca i financiranja terorizma mogu se preklapati s bonitetnim pitanjima te se te dvije vrste nadzora međusobno nadopunjuju. Na primjer, poslovni model koji se oslanja na pranje novca i financiranje terorizma mogao bi povećati rizik od propasti banke. S druge strane, prisutnost pranja novca i financiranja terorizma mogla bi upućivati na općenito loše upravljanje rizikom, što je relevantno za bonitet.

89.

Novim nadzornim ovlastima koje su mu povjerene 2013. ESB je izričito oslobođen odgovornosti za sprječavanje upotrebe financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma⁴⁰; predmetne su ovlasti prepuštene nacionalnim tijelima odgovornima za nadzor nad pranjem novca i financiranjem terorizma (radi jednostavnosti, u daljnjem tekstu: „nacionalna nadzorna tijela za SPNFT”). U uvodnim izjavama Uredbe o SSM-u navedeno je da bi ESB trebao u potpunosti surađivati s nacionalnim nadzornim tijelima za SPNFT⁴¹. Kako bi se izbjegla naknadna pravna nesigurnost⁴² u tom pogledu, 2018.⁴³ i 2019.⁴⁴ stupilo je na snagu zakonodavstvo za olakšavanje konkretne suradnje.

90.

Nacionalna nadzorna tijela za pranje novca i financiranje terorizma u državama članicama obično su dio istog javnog tijela koje provodi bonitetni nadzor nad bankama. Države članice s čijim je predstavnicima Sud razgovarao istaknule su potencijalne sinergije u takvom pristupu u sklopu svojih nacionalnih okvira.

91.

Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) uspostavljen je 2014., ali Sud se u reviziji usredotočio na razvojne promjene od 2018. do lipnja 2020. Glavni cilj Suda bio je ispitati je li ESB učinkovito upotrebljavao identificirane čimbenike rizika od pranja novca i financiranja terorizma u svojem bonitetnom nadzoru.

92.

Provjerio je i postoji li odgovarajući okvir kojim bi se omogućila učinkovita razmjena informacija između ESB-a i nacionalnih nadzornih tijela. Sud je procijenio je li postojala pouzdana metodologija za učinkovito integriranje bonitetnih implikacija rizika od pranja novca i financiranja terorizma u aktualni bonitetni nadzor koji provodi ESB, posebno u kontekstu postupka nadzorne provjere i ocjene (SREP).

93.

Sud je pregledao primjenjive smjernice EBA-e o SREP-u, nadzorni priručnik ESB-a, interne kontrole unutar ESB-a i povezane statističke informacije. Ispitao je i njihovu primjenu na uzorku od 12 banaka⁴⁵ koje su pod izravnim nadzorom ESB-a. Pritom se usredotočio na posljednja dva završena ciklusa SREP-a iz 2018. i 2019. Sud je uzorak odabrao na temelju rizika, usredotočujući se na banke u pogledu kojih je ESB najviše komunicirao s nacionalnim nadzornim tijelima, istodobno vodeći računa o uravnoteženoj zemljopisnoj rasprostranjenosti.

Unatoč određenim poboljšanjima razmjena informacija između nacionalnih nadzornih tijela i ESB-a nije u potpunosti učinkovita

94.

Prema navodima članova osoblja ESB-a s kojima je Sud obavio razgovore interakcija između ESB-a i nacionalnih nadzornih tijela za SPNFT do 2019. godine odvijala se na neformalnoj osnovi u okviru nadzora koji je u tijeku, iako ne nužno na dosljedan i strukturirani način. Sud nije pronašao nikakve dokaze o tome jer ciklusima SREP-a koje je procijenio nije obuhvaćeno to razdoblje.

95.

Nadalje, velika većina bonitetnih nadzornih tijela nadležna je i za nadzor nad SPNFT-om (vidjeti sliku 5.) te su takva tijela poznata pod nazivom „integrirana nadzorna tijela”. Opseg razmjene informacija među tim nadzornim tijelima varira zbog čimbenika kao što su organizacijska struktura i nacionalno zakonodavstvo. U nekim slučajevima nije bilo interne razmjene, što naglašava ulogu koju ESB može imati u poticanju razmjene informacija.

96.

Početkom 2019. ESB i nacionalna nadzorna tijela sklopili su sporazum o praktičnim mehanizmima za razmjenu informacija („Sporazum o sprječavanju pranja novca”)⁴⁶. Tim se sporazumom u općim crtama definiraju informacije koje obje strane moraju razmijeniti, uključujući postupke koje treba primjenjivati ovisno o tme je li riječ o zahtjevu za razmjenu ili „samoinicijativnoj” razmjeni. Više pojedinosti dostupno je u Prilogu VII.

97.

Da bi olakšao primjenu Sporazuma o sprječavanju pranja novca, ESB je krajem 2018. uspostavio službu za horizontalnu koordinaciju u okviru SSM-a sa šest ekvivalenata punog radnog vremena kako bi djelovala kao središnja kontaktna točka između nacionalnih nadzornih tijela i odgovarajućih službi za nadzor unutar ESB-a.

98.

Od početka primjene Sporazuma o sprječavanju pranja novca u siječnju 2019. do studenoga 2019. ESB u kontekstu redovitog godišnjeg ciklusa od nacionalnih nadzornih tijela nije primio nadzorne informacije o SPNFT-u ni za jednu važnu instituciju. Nadalje, u tom razdoblju za otprilike jednu trećinu banaka koje je ESB izravno nadzirao nije došlo do razmjene informacija između ESB-a i nacionalnih nadzornih tijela u okviru Sporazuma o sprječavanju pranja novca.

99.

S druge strane, u razdoblju od prosinca 2019. do lipnja 2020. ESB je u kontekstu redovitog godišnjeg ciklusa primio 152 skupa informacija koji su se odnosili na 110 banaka. Više pojedinosti o razmjeni informacija za 120 velikih banaka koje su pod izravnim nadzorom ESB-a dostupno je u tablici 5.

100.

Podatci u tablici 5. i revizija koju je proveo Sud pokazuju da je razmjena informacija postala učestalija i dosljednija nakon stupanja na snagu Sporazuma o sprječavanju pranja novca početkom 2019. jer su redovite razmjene između ESB-a i tijela za SPNFT postale češće u prvom dijelu 2020.

101.

ESB je s nacionalnim nadzornim tijelima izradio standardne predloške za podnošenje zahtjeva za informacije povezane s SPNFT-om i slanje takvih informacija i za redovite razmjene i za ad hoc zahtjeve. ESB je ujedno uspostavio okvir za pružanje informacija tijelima za SPNFT, kao što su nadzorne mjere povezane s nedostatcima u internoj upravljačkoj strukturi.

102.

Sud je utvrdio da su u određenim slučajevima zabilježena kašnjenja u trajanju do šest mjeseci u prijenosu informacija iz ESB-a nacionalnim nadzornim tijelima, na primjer u vezi s izvadcima iz odluka u vezi sa SREP-om povezanima sa SPNFT-om, informacija iz neizravnih nadzora koje provodi ESB i informacija o sumnjivim transakcijama u vezi s neprihodonosnim kreditima. Iako u Sporazumu o sprječavanju pranja novca nisu navedeni jasni rokovi, velik dio kašnjenja proizlazi iz potrebe za dobivanjem odobrenja na više razina upravljačke strukture unutar ESB-a⁴⁷. Rukovoditelji u ESB-u imaju vrlo malo delegiranih ovlasti za razmjenu informacija. To može dovesti do kašnjenja u mjerama koje poduzimaju nacionalna nadzorna tijela u slučajevima u kojima su one potrebne.

103.

Materijali koje su dostavljala nacionalna nadzorna tijela (kao što su izvješća o nadzoru na licu mjesta) bili su različitog opsega i kvalitete te nisu uvijek dostavljeni pravodobno. U nekim su slučajevima nacionalna nadzorna tijela ESB-u dostavila stvarne izvatke ili čak cjelovita izvješća o nadzorima na licu mjesta. Za druge banke dostavljeni su samo sažeti prikazi.

104.

EBA trenutačno radi na sastavljanju smjernica o suradnji i razmjeni informacija među bonitetnim nadzornim tijelima, nadzornim tijelima za SPNFT i FOJ-evima. Očekuje se da će smjernice biti stavljene na raspolaganje za javno savjetovanje u drugom tromjesečju 2021. te da će donijeti više jasnoće.

Nacionalna nadzorna tijela koriste se različitim metodologijama, a smjernice EBA-e o nadzornim procjenama nisu dovoljno specifične

105.

Sud je na temelju uzorka banaka koji je sastavio ujedno utvrdio da nacionalna nadzorna tijela upotrebljavaju vrlo različite metodologije za svoje procjene SPNFT-a, primjerice upotrebom različitih ljestvica i kriterija za ocjenjivanje rizika, i to uglavnom zbog minimalne usklađenosti pravnog okvira. To dovodi do povećanog rizika od toga da ESB ne uključi bonitetna pitanja u vezi s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor nad bankama iz različitih jurisdikcija na usklađen način, iako ESB nema ovlasti za osporavanje tih ocjena ili metodologija za procjenu rizika. EBA se trenutačno savjetuje o izmjenama svojih postojećih smjernica za nadzor nad SPNFT-om utemeljen na riziku.

106.

Na sprječavanje pranja novca izričito se upućivalo tek u izmijenjenim smjernicama EBA-e za SREP⁴⁸ iz srpnja 2018., iako u općim crtama. Interne smjernice ESB-a također su bile općenite naravi.

107.

Izričita pravna osnova za integriranje rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor stupila je na snagu tek u lipnju 2019. (vidjeti odlomak 89.). Nju je također trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo država članica.

108.

Nakon što je Vijeće zatražilo izradu relevantnih smjernica, EBA je objavila dva mišljenja. Međutim, u nedostatku usklađenog pravnog okvira i detaljnih smjernica EBA-e, bonitetna nadzorna tijela općenito, a posebno ESB, ne raspolažu cjelovitim skupom informacija i instrumenata za dosljedno odražavanje bonitetnih implikacija rizika od pranja novca i financiranja terorizma u okviru SREP-a.

109.

ESB je početkom 2020. ažurirao svoj priručnik za nadzor u skladu s važećim smjernicama EBA-e. Pri obavljanju nadzora praksa je ažurirati interne priručnike u slučajevima u kojima postoje smjernice EBA-e o, na primjer, načinu na koji se pitanja u pogledu SPNFT-a i nadzorni aspekti mogu uključiti u ukupnu ocjenu dobivenu na temelju SREP-a.

110.

Za cikluse SREP-a 2018. i 2019. ESB nije izvršio provjeru dosljednosti kako bi ispitao kako su pitanja u pogledu pranja novca i financiranja terorizma uzeta u obzir u njegovim procjenama u okviru SREP-a, iako je to učinio u ciklusu SREP-a 2020.⁴⁹ Međutim, Sud je u slučaju banaka iz uzorka koji je sastavio pronašao dokaze da je ESB u svojim odlukama u vezi sa SREP-om 2018. i 2019. uzeo u obzir informacije koje se odnose na pranje novca i financiranje terorizma. ESB je za banke u kojima su utvrđeni nedostatci u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma iznio preporuke za otklanjanje bonitetnih nedostataka. U manjem broju slučajeva relevantno osoblje uzelo je u obzir informacije koje su pružila nacionalna nadzorna tijela, ali je ocijenilo da one nisu značajne za bonitetne svrhe. Odluke u vezi sa SREP-om (ili relevantni dijelovi) poslane su i bankama i nacionalnim nadzornim tijelima. ESB nije odgovoran za provjeru postupanja nacionalnih nadzornih tijela kad je riječ o njihovim osnovnim djelatnostima, već samo za obavještavanje tih tijela o takvim informacijama.

111.

Cjelokupno gledajući, ESB je uspješno započeo s integracijom rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor. Potrebno je povećati učinkovitost donošenja odluka u ESB-u te će ESB i nacionalna nadzorna tijela morati integrirati smjernice koje će EBA objaviti.

Zaključci i preporuke

112.

Cjelokupno gledajući, Sud je utvrdio da u mjerama za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma koje se poduzimaju na razini EU-a postoje određeni nedostatci. Mjere poduzete u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te poduzimanje mjera u područjima u kojima je utvrđen rizik obilježeni su institucijskom neusustavljenošću i lošom koordinacijom na razini EU-a (vidjeti odlomke 50. – 66.). Tijela EU-a nad kojima je Sud obavio reviziju trenutačno raspolažu ograničenim instrumentima za jamčenje dostatne primjene okvira za SPNFT na nacionalnoj razini (vidjeti odlomke  67. – 86. i 87. – 111.). Ne postoji jedinstveno nadzorno tijelo EU-a za pranje novca i financiranje terorizma, već su ovlasti EU-a u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma podijeljene među nekoliko tijela, a koordinacija s državama članicama obavlja se zasebno.

113.

Glavni pristup EU-a zaštiti njegova bankarskog sektora od upotrebe u svrhu pranja novca i financiranja terorizma trenutačno je primjena pravnih zahtjeva koji se uglavnom iznose u okviru direktiva. Države članice dužne su prenijeti direktive u nacionalno zakonodavstvo i snose glavnu odgovornost za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma u sklopu svojih nacionalnih nadzornih okvira. Države članice ujedno snose odgovornost za izvršavanje zakonodavstva. Primjena prava EU-a u području SPNFT-a u stvarnosti se razlikuje od države članice do države članice.

114.

Pri izradi popisa trećih zemalja iz 2019. Komisija je na odgovarajući način upotrijebila obavještajne podatke (uključujući od Europola) i primijenila svoju metodologiju (odlomci 31. – 37.). ESVD prvotno nije dostavio Komisiji informacije zatražene u svrhu izrade tog popisa te je komunikacija s trećim zemljama s popisa bila nedosljedna (odlomak 28.). Unatoč pokušajima Komisije da izradi nezavisni popis EU-a taj popis još nije izašao iz okvira popisa FATF-a zbog nedostatka suglasnosti u Vijeću (odlomci 35. i 36.).

115.

Komisijinom metodologijom za procjenu rizika ne utvrđuju se jasni prioritetni rizici u okviru nadnacionalne procjene rizika te se njome ne prikazuju jasno promjene u pogledu sektora obuhvaćenih procjenom rizika (odlomak 44.). Komisija nije brza u uvođenju ažuriranja u nadnacionalnu procjenu rizika u skladu sa svojim ovlastima i ne vodi računa o geografskoj dimenziji (odlomak 46.). Komisija još nije objavila statističke podatke o pranju novca i financiranju terorizma u skladu sa svojim novim zakonskim obvezama, čime se otežava procjena razmjera pranja novca i financiranja terorizma u EU-u u ovom trenutku (odlomak 48.).

1. preporuka – Komisija bi trebala poboljšati svoje procjene rizika

Komisija bi trebala:

1. u većoj mjeri utvrđivati prioritetne sektore na temelju rizika u okviru cjelokupnog postupka nadnacionalne procjene rizika, od planiranja do praćenja, pri čemu bi trebala navesti kada i zašto je došlo do njihove promjene, kao i uvoditi ažuriranja za dinamične sektore i u relevantnim slučajevima pridodati geografsku dimenziju;
2. primijeniti novu metodologiju za izradu nezavisnog popisa EU-a koji sadržava treće zemlje, i to u suradnji s ESVD-om i državama članicama kako bi se zajamčila integracija obavještajnih podataka i rana komunikacija s trećim zemljama s popisa;
3. uspostaviti instrumente za ublažavanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma iz trećih zemalja na razini relevantnog subjekta ili sektora.

Preporučeni rok provedbe: do kraja 2021.

116.

Prenošenje Direktive o sprječavanju pranja novca u nacionalno zakonodavstvo složen je postupak i u većini su slučajeva države članice bile spore u njegovoj provedbi. U mnogim su slučajevima njihove obavijesti o prenošenju upućene Komisiji bile nepotpune ili poslane sa zakašnjenjem (odlomci 60. – 62.). Neovisno o tome, Sud je otkrio slučajeve u kojima je Komisijina procjena bila sporija nego što je predviđeno njezinim internim smjernicama (odlomak 58.). Komisija nije imala dovoljno osoblja za provedbu procjene prenošenja u nacionalno zakonodavstvo (vidjeti odlomak 65.) te se na vanjske izvršitelje mogla osloniti tek u ograničenoj mjeri (odlomak 56.). Zbog svih tih čimbenika zajedno Komisija je kasnila u poduzimanju mjera u vezi s neprenošenjem.

117.

Takvo sporo prenošenje u nacionalno zakonodavstvo doprinijelo je nedosljednom pravnom okviru u državama članicama (odlomak 58.) te je njime povećan rizik od toga da osobe koje se bave pranjem novca iskoriste slabe točke. Radionice Komisije bile su koristan instrument za potporu administrativnim kapacitetima država članica (odlomak 53.). Unatoč kvalitetnim smjernicama Komisije državama članicama trebalo je mnogo vremena da prenesu zakonodavstvo te su mjeru u kojoj su to učinile prikazale većom od stvarne (vidjeti odlomak 54.). Iz svega toga proizlazi da se u složenom području kao što je zakonodavstvo u području SPNFT-a jednaki uvjeti mogu lakše postići uporabom uredbi umjesto direktiva.

2. preporuka – Komisija bi trebala zajamčiti dosljedan i neposredan učinak zakonodavstva u području SPNFT-a

Komisija bi se u najvećoj mogućoj mjeri trebala koristiti uredbama umjesto direktivama.

Preporučeni rok provedbe: do kraja 2021.

118.

Kad je riječ o koordinaciji, Komisija u maloj mjeri provodi vlastitu analizu prije nego što EBA-i uputi zahtjev za istragu kršenja prava Unije te se uglavnom oslanja na javna izvješća (odlomak 71.).

119.

Osoblje EBA-e općenito je pravodobno i u skladu s internim smjernicama provelo istrage slučajeva navodnog kršenja prava Unije povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma (odlomak 76.). Međutim, EBA-i je bilo potrebno neopravdano mnogo vremena da odluči hoće li istražiti određene slučajeve (odlomci 74. i 75.) te nije provodila istrage u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma na vlastitu inicijativu (odlomak 70.). Sud je u EBA-i pronašao dokaze o lobiranju kod članova jednog povjerenstva dok su razmatrali jedan slučaj potencijalnog kršenja prava Unije u području pranja novca i financiranja terorizma. EBA nije utvrdila posebna pravila za sprječavanje takvog lobiranja (odlomci 78. i 79.) Kad je riječ o procesu istraga kršenja prava Unije, proces donošenja odluka u EBA-i nije dovoljno usmjeren na EU zbog utjecaja nacionalnih nadzornih tijela u tom procesu, a zaključivanje slučajeva bez istrage pokazuje da EBA trenutačno oklijeva provoditi istrage kršenja prava Unije u području pranja novca i financiranja terorizma. Posljedica je toga da je EBA objavila samo jedan nalaz kojim se potvrđuje kršenje prava Unije u području pranja novca i financiranja terorizma otkako su njezine ovlasti stupile na snagu 2010. godine.

120.

Sve navedeno upućuje na to da mehanizam koji se primjenjuje na kršenje prava Unije ne doprinosi ujednačenoj primjeni prava u području SPNFT-a u cijelom EU-u, čime se ugrožava integritet jedinstvenog tržišta.

3. preporuka – EBA i Komisija trebale bi bolje iskoristiti svoje ovlasti u pogledu procesa istrage kršenja prava Unije u području pranja novca i financiranja terorizma

Komisija bi trebala:

1. utvrditi interne smjernice na razini glavnih uprava za podnošenje zahtjeva za istragu slučajeva kršenja prava Unije u području pranja novca i financiranja terorizma;
2. upotrijebiti informacije o takvim slučajevima pri primjeni svojih zakonskih ovlasti s ciljem jamčenja primjene prava EU-a;
3. predložiti zakonodavne izmjene kako bi se pružila pravna jasnoća o tome koje bi informacije tijelo nadležno za ispitivanje pritužbi u vezi s kršenjem prava Unije trebalo pružati Komisiji tijekom procesa istrage kršenje prava Unije.

EBA bi trebala:

4. zajamčiti da se u slučajevima u kojima joj se uputi slučaj kršenja prava Unije odluka o provođenju ili neprovođenju istrage donese bez nepotrebne odgode;
5. utvrditi pravila kojima se sprječavaju pokušaji članova Odbora nadzornih tijela da utječu na članove povjerenstava tijekom njihovih rasprava.

Preporučeni rok provedbe: do kraja 2021.

121.

U skladu sa svojim novim obvezama ESB je uspostavio okvir za integriranje informacija povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma u bonitetni nadzor te aktivno razmjenjuje takve informacije s nacionalnim nadzornim tijelima. Međutim, učinkovitost slanja informacija iz ESB-a smanjena je zbog složenog procesa donošenja odluka u toj instituciji (odlomak 102.). ESB nije dužan ni ovlašten istraživati način na koji nacionalna nadzorna tijela upotrebljavaju informacije koje im šalje. Ne postoji nadzorno tijelo za SPNFT na razini EU-a te su stoga u konačnici za praćenje usklađenosti i poduzimanje mjera odgovorna nacionalna nadzorna tijela (odlomak 07.).

122.

Nacionalna nadzorna tijela za SPNFT počela su dostavljati ESB-u izvješća o bankama koja su relevantna za bonitet. Međutim, zbog nacionalnih praksi ta su izvješća različitih opsega, a EBA i dalje radi na ažuriranju svojih smjernica za nadzorna tijela za SPNFT (odlomak 117.). Time se umanjuje mogućnost ESB-a da ih učinkovito uključi u svoje nadzorne procjene (odlomci 108. i 109.). Sud na temelju uzorka koji je sastavio može zaključiti da ESB sada integrira rizik od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor (odlomci 110. i 111.).

4. preporuka – EBA i ESB trebali bi raditi na boljem uključivanju rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor

EBA bi trebala:

1. poboljšati svoje smjernice za uključivanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor;

Preporučeni rok provedbe: do kraja prvog tromjesečja 2022.

2. dovršiti smjernice o pristupu nadzoru nad SPNFT-om utemeljenom na riziku kako bi se zajamčila veća dosljednost procjena nadziranih subjekata u vezi sa sprječavanjem pranja novca;

Preporučeni rok provedbe: do kraja 2021.

3. u svojim smjernicama o suradnji i razmjeni informacija navesti sadržaj informacija koje je potrebno razmijeniti, kao i povezane rokove.

Preporučeni rok provedbe: do kraja 2021.

ESB bi trebao:

4. uvesti internu politiku za učinkovitiju razmjenu informacija povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma s nacionalnim nadzornim tijelima;

Preporučeni rok provedbe: do kraja prvog tromjesečja 2022.

5. ažurirati svoju metodologiju za integriranje rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetni nadzor nakon što EBA objavi svoje ažurirane smjernice.

Preporučeni rok provedbe: do kraja drugog tromjesečja 2022.

123.

Uzimajući u obzir visoku razinu prekogranične integracije u bankarskom sektoru u EU-u, nedostatci u načinu na koji je trenutačno osmišljen i na koji se provodi okvir EU-a za SPNFT (vidjeti odlomak 112.) donose rizike za integritet financijskog tržišta i povjerenje javnosti. Predstojeća zakonodavna reforma (vidjeti odlomke 13. – 15.) prilika je za Komisiju, Europski parlament i Vijeće da otklone utvrđene nedostatke (vidjeti odlomke 36., 49., 66. i 86.) i usustave okvir EU-a za SPNFT.

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Alex Brenninkmeijer, na sastanku održanom u Luxembourgu 20. svibnja 2021.

Prilozi

Prilog I. – Pravni okvir EU-a

Prilog II. – Usporedba četvrte i pete Direktive o sprječavanju pranja novca

Četvrta Direktiva o sprječavanju pranja novca 2015/849	Peta Direktiva o sprječavanju pranja novca 2018/843
Datum objave: 20. svibnja 2015.; datum stupanja na snagu: 26. lipnja 2017.	Datum objave: 19. lipnja 2018.; datum stupanja na snagu: 10. siječnja 2020.
• Obvezna procjena rizika na razini EU-a (nadnacionalna procjena rizika) i nacionalna procjena rizika • Stvarno vlasništvo • Odgovornosti matične države i države domaćina za poduzeća koja posluju i u drugim državama članicama • Ojačane ovlasti FOJ-eva • Pojednostavnjeni postupak dubinske analize • Igre na sreću: proširenje na sve usluge igara na sreću • Izmijenjena i proširena definicija politički izloženih osoba • Prijave sumnjivih aktivnosti • Vođenje evidencije može se produljiti za do 10 godina • Prag za gotovinska plaćanja koja zahtijevaju provjeru u pogledu pranja novca smanjen je na 10 000 eura	• Poboljšanje rada FOJ-eva omogućavanjem boljeg pristupa informacijama s pomoću centraliziranih registara bankovnih računa • Poboljšanje suradnje između nadzornih tijela za sprječavanje pranja novca i ESB-a • Osnaživanje nadzorne uloge EBA-e • Proširenje kriterija za procjenu visokorizičnih trećih zemalja i jamčenje opće visoke razine zaštitnih mjera za financijske tokove iz tih zemalja • Ukidanje anonimnosti kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima • Međupovezanost registara stvarnog vlasništva na razini EU-a • Popis politički izloženih osoba • Povećanje transparentnosti u pogledu vlasništva nad poduzećima i trustovima • Nova pravila o kriptovalutama

Prilog III. – Različiti procesi uvrštavanja na popise u EU-u

	Nekooperativne porezne jurisdikcije	Mjere ograničavanja (sankcije)	Popis trećih zemalja za potrebe sprječavanje pranja novca
Popis	• Popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija u porezne svrhe	• Popis samostalnih sankcija EU-a uključujući mjere koje je potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a (za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a)	• Visokorizične treće zemlje koje imaju strateške nedostatke u svojim sustavima borbe protiv pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma
Ciljevi EU-a	➢ Poboljšanje dobrog poreznog upravljanja na globalnoj razini (opći cilj) ➢ Jamčenje da međunarodni partneri EU-a poštuju iste standarde kao i države članice EU-a ➢ Poticanje pozitivne promjene poreznog zakonodavstva i prakse na temelju suradnje ➢ Borba protiv porezne prijevare i utaje, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca; instrument za osiguravanje jednakih uvjeta ➢ Izvršavanje pritiska na porezne oaze da primjenjuju pravila i standarde radi postizanja transparentnosti, poštene porezne konkurencije i provedbe međunarodnih standarda protiv smanjenja porezne osnovice / premještanja dobiti	➢ Instrument zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a (ZVSP) s pomoću kojeg EU može intervenirati u relevantnim slučajevima kako bi spriječio sukob ili odgovorio na nove ili postojeće krize ➢ Uvođenje promjene u politici ili u aktivnostima ➢ Provedba rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a ili poticanje ostvarenja ciljeva ZVSP-a, posebno u pogledu promicanja međunarodnog mira/sigurnosti, sprječavanja sukoba, podupiranja demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i obrane načela međunarodnog prava ➢ Podupiranje borbe protiv terorizma i širenja oružja za masovno uništenje	➢ Obrambena politika namijenjena zaštiti integriteta unutarnjeg tržišta od jurisdikcija trećih zemalja koje donose znatne prijetnje financijskom sustavu Unije
Sastavljanje užeg popisa	➢ Faza odabira: države članice odabiru se na temelju neutralne tablice pokazatelja ➢ Faza pregleda: razmatraju se aktivnosti u okviru Svjetskog foruma o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe i uključivog okvira OECD-a za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti. Kriteriji za opću procjenu: usklađenost s nekoliko standarda OECD-a	➢ Primjenu određenih režima sankcija nalaže Vijeće sigurnosti UN-a, druge EU samostalno donosi na temelju podataka ESVD-a, država članica, delegacija EU-a i Europske komisije ➢ Mjere ograničavanja moraju uvijek biti u skladu s međunarodnim pravom, njima se moraju poštovati ljudska prava / temeljne slobode, a posebno zakonito postupanje i pravo na djelotvoran pravni lijek	➢ Komisija uzima u obzir podatke FATF-a i drugih regionalnih tijela sličnih FATF-u, uključuje analizu drugih relevantnih podataka u javnoj sferi i razmatra privatne podatke koji su dostupni drugim tijelima EU-a (npr. Europolu, ESVD-u)
Glavna uloga institucija EU-a	➢ Popis se temelji na komunikaciji Komisije o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje koja je predstavljena 2016. u paketu o suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza; Komisija je zadužena za izradu neutralne tablice pokazatelja ➢ Vijeće EU-a (Skupina za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja): mora obaviti pregled i sastaviti popis zemalja; u konačnici donosi/preispituje popis	➢ Vijeće EU-a: donošenje (uredba), produljenje primjene ili ukidanje režima sankcija na temelju prijedloga visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ➢ Europska komisija: • priprema prijedloge uredbi o sankcijama koje donosi Vijeće; • zastupa Komisiju u raspravama s državama članicama o sankcijama u okviru Radne skupine savjetnika za vanjske odnose u Vijeću; • prenosi određene sankcije UN-a u pravo EU-a; • prati primjenu/izvršenje sankcija EU-a u državama članicama; • podupire države članice u njihovim naporima da primijene sankcije; • poboljšava otpornost EU-a na izvanteritorijalne sankcije koje su donijele treće zemlje. ➢ ESVD: zadužen za pripremu i preispitivanje režima sankcija u suradnji s državama članicama, relevantnim delegacijama EU-a i Komisijom	➢ Komisija ima zakonsku obvezu identificirati zemlje izvan EU-a koje imaju nedostatke u svojem nacionalnom okviru za sprječavanje pranja novca koji donose rizik za financijski sustav EU-a. Koristi se poretkom iz svoje „porezne ljestvice” iz 2016., u kojoj su zemlje rangirane s obzirom na ekonomsku povezanost s EU-om, relativnu veličinu financijskog sektora i korupciju ➢ Komisija donosi popis visokorizičnih trećih zemalja u obliku „delegiranog akta”: prije donošenja obvezno je savjetovanje s EGMLTF-om i Europskim parlamentom ➢ Popis predlaže Komisija, a Parlament ili Vijeće mogu odbiti taj prijedlog u roku od 30 dana
Obnavljanje	➢ Najmanje jednom godišnje; od 2020. nadalje dvaput godišnje	➢ Autonomni propisi EU-a preispituju se najmanje jednom svakih 12 mjeseci. Vijeće u svakom trenutku može donijeti odluku o njihovoj izmjeni, produljenju primjene ili privremenom stavljanju izvan snage	➢ Najmanje jednom godišnje, ali može i češće
Ciljna vrijednost	➢ Samo jurisdikcije izvan EU-a mogu biti uvrštene na popis ➢ Na popis se mogu uvrstiti i jurisdikcije koje su prekomorske zemlje i teritoriji EU-a (ali sami po sebi nisu dio EU-a)	➢ Vlade zemalja koje nisu članice EU-a (zbog njihovih politika) ➢ Poduzeća (koja stavljaju na raspolaganje sredstva za provođenje ciljanih politika) ➢ Skupine ili organizacije (kao što su terorističke skupine) ➢ Pojedinci (koji podržavaju ciljane politike, koji su uključeni u terorističke aktivnosti itd.) ➢ Sankcije imaju učinak u zemljama koje nisu članice EU-a, ali mjere se primjenjuju samo u okviru jurisdikcije EU-a; obveze koje se njima nameću obvezujuće su za državljane EU-a ili osobe koje se nalaze u EU-u ili ondje posluju	➢ Zemlje i teritoriji izvan EGP-a. Oni u načelu mogu uključivati prekomorske zemlje i teritorije EU-a koji sami po sebi nisu dio EU-a
Učinak	➢ Obrambene mjere EU-a u neporeznim područjima: • institucije EU-a / države članice moraju uzeti u obzir popis EU-a u sljedećim područjima: vanjska politika, razvojna suradnja i gospodarski odnosi s trećim zemljama; • Europska komisija trebala bi ga uzeti u obzir u pri provedbi operacija financiranja i ulaganja sredstvima EU-a, među ostalim iz EFSU-a i EFOR-a. ➢ Obrambene mjere EU-a u poreznim područjima	➢ EU je uspostavio više od četrdeset različitih režima sankcija. Ovisno o sustavu sankcija one mogu dovesti do embarga na oružje, ograničenja ulaska (zabrana putovanja), zamrzavanja imovine ili drugih gospodarskih mjera kao što su ograničenja u pogledu uvoza i izvoza	➢ To utječe na poduzeće u EU-u koje posluje s osobom ili poduzećem u zemlji s popisa. Obveznici u EU-u (kao što su banke) moraju provoditi pojačanu dubinsku analizu stranke kada posluju s trećom zemljom s popisa. To je korak više u odnosu na uobičajenu dubinsku analizu i može uključivati opsežnije provjere identiteta stranke, stvarnog vlasništva i/ili izvora financijskih sredstava

Prilog IV. – EU i SAD

Preporuka FATF-a		Pristup EU-a	Razina	Pristup SAD-a	Razina
1.	Procjena rizika i primjena pristupa utemeljenog na riziku	EU objavljuje nadnacionalnu procjenu rizika svake dvije godine. EBA također katkad objavljuje sektorske procjene rizika. Države članice također moraju objaviti vlastite procjene rizika. Od nadzornih tijela i obveznika očekuje se da to uzmu u obzir pri provedbi svojih aktivnosti.	Razina država članica i EU-a	Suradnja više agencija u svrhu procjene rizika s godišnjim ili dvogodišnjim ažuriranjima: SAD ima znatan broj komplementarnih procesa za identificiranje i procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma kojima se dobivaju raznovrsni podatci. Procjene rizika za potporu predsjednikovim strategijama nacionalne sigurnosti pripremaju relevantne vladine agencije uz sudjelovanje obavještajnih službi, tijela za izvršavanje zakonodavstva i agencija za politike uključenih u SPNFT, među ostalim FinCEN-a, koji dostavlja informacije o riziku od pranja novca i financiranja terorizma te trendovima utvrđenima u okviru sustava izvješćivanja.	Savezna razina
9.	Zakoni o tajnosti za financijske institucije	Države članice dužne su donijeti zakone kako bi zajamčile mogućnost razmjene informacija s poreznim tijelima i tijelima za izvršavanje zakonodavstva. U skladu s Direktivom o sprječavanju pranja novca nadzorna tijela moraju biti ovlaštena prisilno pribaviti bilo koje informacije relevantne za praćenje usklađenosti.	Razina država članica	Zakonom o pravu na privatnost financijskih podataka (RFPA) (12 USC 3401. – 22..) uređen je način na koji američke savezne agencije pribavljaju informacije od financijskih institucija i okolnosti pod kojima ih mogu objaviti. Njime su uvedene određene zaštitne mjere koje se primjenjuju prije nego što banke tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili nadzornim tijelima mogu pružiti podatke o svojim strankama.	Savezna razina
10. – 11.	Dubinska analiza stranke i vođenje evidencije	Bankama u EU-u zabranjeno je voditi anonimne račune i obvezne su provoditi dubinsku analizu stranke za nove i postojeće poslove. Dužne su voditi evidenciju određeno vrijeme i dostaviti je nadzornim tijelima (ako se to zatraži).	Razina država članica	Vođenje anonimnih računa ili računa pod očigledno izmišljenim imenima nije izričito zabranjeno. Međutim, banke su dužne provoditi postupke utemeljene na riziku za provjeru identiteta svake stranke kako bi mogle dobiti razumno uvjerenje da su upoznate s pravim identitetom stranke. Banke nisu izričito dužne identificirati osobe ovlaštene za djelovanje u ime stranke te provjeriti njihov identitet. Banke su obično dužne voditi evidenciju najmanje pet godina.	Razina savezne države
12. – 16.	Dodatne mjere za određene stranke i aktivnosti	Mjere koje se odnose na politički izložene osobe i korespondentno bankarstvo utvrđuju se na razini država članica. Postoje određene obveze u pogledu prijenosa novca i vrijednosti te elektroničkog prijenosa utemeljene na izravno primjenjivom zakonodavstvu EU-a, kao što je Uredba o elektroničkom prijenosu (Uredba 2015/847).	Razina država članica i EU-a	Kad je riječ o korespondentnom bankarstvu, svaka banka na koju je to primjenjivo dužna je uvesti odgovarajuće posebne politike, postupke i kontrole koji su osmišljeni na razuman način kako bi se na temelju njih mogli otkriti i prijaviti slučajevi pranja novca preko tih računa. Kad je riječ o prijenosu novca i vrijednosti te elektroničkom prijenosu, i na službene i na neslužbene pružatelje takvih usluga primjenjuju se zahtjevi iz Zakona o bankarskoj tajni, uključujući o registraciji u FinCEN-u.
17. – 19.	Oslanjanje na treće strane, kontrole i financijske grupe	Države članice mogu dopustiti obveznicima oslanjanje na treće strane u svrhu provedbe dubinske analize pri čemu je potrebno pridržavati se određenih standarda. Utvrđeni su standardi za kontrole u pogledu sprječavanja pranja novca za prekogranične banke, a od nacionalnih nadzornih tijela očekuje se da surađuju u okviru kolegija. Kad je riječ o visokorizičnim trećim zemljama, EU donosi popis i od nadziranih subjekata očekuje se da provode pojačanu dubinsku analizu za poslovanje s tim zemljama.	Razina država članica i EU-a	Relevantne financijske institucije trebaju uvesti programe za sprječavanje pranja novca koji uključuju najmanje sljedeće: a) osmišljavanje internih politika, postupaka i kontrola; b) imenovanje službenika za usklađenost s dovoljno ovlasti da može zajamčiti da se poštuju sve obveze iz Zakona o bankarskoj tajni; c) uvođenje stalnog programa obuke zaposlenika; i d) uspostavu neovisne službe za usklađenost koja ispituje relevantne programe. Kad je riječ o visokorizičnim zemljama, financijske institucije dužne su provoditi pojačanu dubinsku analizu korespondentnih računa koji su otvoreni ili koji se vode u SAD-u za određene kategorije stranih banaka. Predmetni popis donosi FinCEN na saveznoj razini.	Razina savezne države
20. – 21.	Prijavljivanje sumnjivih transakcija	Obveznici u državama članicama EU-a dužni su prijaviti sumnjive aktivnosti ili transakcije nacionalnoj financijsko-obavještajnoj jedinici (FOJ). FOJ-evima je na raspolaganju platforma za razmjenu obavještajnih podataka na razini EU-a (FIU.net). Europol, policijska agencija EU-a, također prikuplja i prosljeđuje obavještajne podatke o obrascima aktivnosti pranja novca.	Razina država članica i EU-a	U SAD-u su relevantne financijske institucije dužne prijaviti sumnjive transakcije. Financijske institucije moraju tijelima za izvršavanje zakonodavstva bez odgode prijaviti kršenja propisa koja zahtijevaju hitnu pozornost, kao što su aktivnosti pranja novca i terorističke aktivnosti koje su u tijeku. Ako nije potrebno hitno prijavljivanje, sumnjive transakcije moraju se prijaviti FinCEN-u.	Razina savezne države
24. – 25.	Transparentnost i stvarno vlasništvo pravnih osoba i aranžmana	Zakonodavstvo EU-a u području sprječavanja pranja novca obvezuje države članice da uspostave registre informacija o stvarnom vlasništvu u središnjim registrima koji moraju biti međusobno povezani. Potrebno je utvrditi i sankcije u slučaju neispunjavanja relevantnih obveza. Međutim, ne postoji zajednički registar stvarnog vlasništva i informacija na razini EU-a.	Razina država članica	Osnivanje pravnih osoba u SAD-u uređeno je zakonima na razini saveznih država. Svaka od 56 saveznih država i teritorija kao i District of Columbia ima svoje zakone o osnivanju pravnih osoba i upravljanju pravnim osobama. Nakon njihova osnivanja na njih se u određenim područjima primjenjuje i savezni zakon (npr. kazneni zakon, propisi o vrijednosnim papirima, oporezivanje). FATF je 2016. procijenio da u SAD-u postoje nedostatci u koordinaciji u tom području, posebno jer nadležna tijela nisu uvijek na vrijeme dobila odgovarajuće, točne i pravodobne informacije o stvarnom vlasništvu i kontroli pravnih osoba niti su mogla pristupiti tim informacijama.	Razina savezne države
26. – 28.	Regulacija i nadzor	Zakonodavstvo kojim se uređuje predmetno područje utvrđeno je na razini EU-a i uglavnom ima oblik direktiva. U njemu su utvrđene obveze za određena tijela EU-a kao što su Komisija i EBA. Osim toga, države članice dužne su prenijeti određene zahtjeve u nacionalno zakonodavstvo. Svaka država članica mora imati najmanje jedno nadzorno tijelo za sprječavanje pranja novca za obveznike u svojoj jurisdikciji. U praksi se regulatorni tehnički standardi utvrđuju na razini EU-a, a od banaka i nacionalnih nadzornih tijela očekuje se usklade s njima. Nadzor na razini EU-a provodi se na način da Komisija pokreće postupke zbog povrede prava u slučaju u kojem određena država članica ne donese relevantno zakonodavstvo. Osim toga, EBA može provesti istragu i iznijeti preporuke ako se utvrdi potencijalno kršenje prava Unije u području pranja novca.	Razina država članica i EU-a	Zbog međunarodne naravi financijskog sustava te ozbiljnog kriminala i terorizma Savezna vlada preuzela je glavnu ulogu u oblikovanju i izvršavanju zakonodavstva u području pranja novca i financiranja terorizma. Drugi zakoni mogu imati prednost u primjeni pred državnim zakonima u slučajevima u kojima Kongres izričito uključi odgovarajuću klauzulu, u kojima je državni zakon u suprotnosti sa saveznim zakonom i u kojima je saveznim državama onemogućeno reguliranje u području za koje je Kongres utvrdio da ga moraju regulirati isključivo savezna tijela. Ovlasti FinCEN-a za ispitivanje i izvršavanje delegirane su saveznim regulatornim tijelima (OCC, središnja banka SAD-a, FDIC, NCUA itd.). Pravnu osnovu čine Zakon o bankarskoj tajni iz 1970. i njegov provedbeni akt; ojačana je američkim Zakonom o borbi protiv terorizma iz 2001. Američki sustav SPNFT-a snažno je usmjeren na izvršavanje zakonodavstva. Sva tijela za izvršavanje zakonodavstva (savezna, državna, lokalna) imaju izravan pristup prijavama sumnjivih aktivnosti podnesenima FinCEN-u. Posebno je snažna značajka pristup u okviru kojeg međuagencijska radna skupina integrira tijela sa svih razina (savezne, državne, lokalne). Taj se pristup često upotrebljava za provođenje istraga u pogledu pranja novca i financiranja terorizma i predikatnih kaznenih djela, a pokazao se vrlo uspješnim u važnim, velikim i složenim slučajevima.	Savezna razina i razina saveznih država
33	Statistički podatci	U skladu s pravnim okvirom EU-a države članice dužne su prikupljati statističke podatke o pranju novca i podnositi ih Eurostatu, statističkom uredu EU-a. Eurostat je potom obvezan izvijestiti o tim statističkim podatcima, ali predmetna pravna obveza stupa na snagu tek sada. U međuvremenu je dostupno malo sustavnih kvantitativnih podataka o razmjeru pranja novca i financiranja terorizma.	Razina država članica i EU-a	SAD vodi sveobuhvatnu statistiku, izuzevši o istragama, kaznenom progonu i osuđujućim presudama u vezi s kaznenim djelima u pogledu pranja novca na razini saveznih država, kao i o imovini koja je zamrznuta, zaplijenjena ili oduzeta na razini saveznih država.	Savezna razina i razina saveznih država
35.	Sankcije	Države članice dužne su nadzornim tijelima za pranje novca dodijeliti ovlasti i staviti na raspolaganje resurse za primjenu sankcija u slučajevima u kojima se otkriju kršenja nadzornih pravila. U praksi se narav i težina sankcija razlikuju od jurisdikcije do jurisdikcije.	Razina država članica	Dostupan je niz proporcionalnih i odvraćajućih kaznenopravnih, građanskopravnih i upravnopravnih sankcija, u rasponu od disciplinskih dopisa do novčanih kazni i zatvora. FinCEN može provesti izvršne mjere u slučaju kršenja Zakona o bankarskoj tajni. Riječ je o jedinom tijelu na saveznoj razini koje ima izvršne ovlasti nad financijskim institucijama i relevantnim nefinancijskim poduzećima i zanimanjima. Osim primjene građanskopravnih novčanih sankcija, FinCEN može poduzeti i druge formalne i neformalne administrativne mjere. Druge agencije (kao što je Komisija za vrijednosne papire, engl. Securities and Exchange Commission) također imaju ovlasti za poduzimanje niza nadzornih radnji u skladu s odgovarajućim zakonima.	Savezna razina

Izvor: sažeti prikaz koji je izradio Sud na temelju raznih dokumenata FATF-a, FinCEN-a, Komisije i EBA-e.

Prilog V. – Koraci u procesu istrage kršenja prava Unije

Faza	Proces	Dionik	Vremenski okvir
Zahtjev	U skladu s člankom 17. Uredbe br. 1093/2010 (Uredba o osnivanju EBA-e) EBA može istražiti navodno kršenje ili neprimjenjivanje prava Unije, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev određenih tijela, u svrhu pokretanja istrage kršenja prava Unije nad određenim tijelima. U Uredbi o EBA-i nije utvrđeno u kojim slučajevima i na koji način to može učiniti, tj. nijedno od relevantnih tijela (uključujući Komisiju) nema nikakvu pravnu obvezu kojom bi se propisalo na koji način i u kojim slučajevima je potrebno podnijeti zahtjev EBA-i.	Zahtjev EBA-i moraju podnijeti jedno nadležno tijelo ili više njih, Europski parlament, Vijeće, Komisija ili Interesna skupina za bankarstvo.	Zahtjev se može podnijeti u bilo kojem trenutku, a EBA nema posebnu pravnu obvezu da odgovori u određenom vremenskom roku.
Preliminarna istraga	Preliminarna procjena navodnog kršenja prava Unije.	EBA provodi preliminarne istrage, koje uključuju komunikaciju s nadležnim tijelima, kako bi utvrdila činjenice u vezi s navodnim kršenjem prava Unije.	Ne postoji posebno pravno ograničenje predmetnog razdoblja.
Istraga	Službeni proces za odlučivanje o tome je li došlo do kršenja prava Unije.	Predsjednik EBA-e odlučuje hoće li se pokrenuti istraga kršenja prava Unije. Poslovnikom EBA-e predviđa se sazivanje povjerenstva koje se sastoji od predsjednika i šest članova odbora nadzornih tijela koji nisu obuhvaćeni istragom. Povjerenstvo odlučuje hoće li: zaključiti istragu bez donošenja preporuke; ili iznijeti preporuku Odboru nadzornih tijela o kršenju prava Unije ako je ono utvrđeno.	Najkasnije dva mjeseca od pokretanja istrage, EBA može iznijeti preporuku relevantnom nadležnom tijelu u kojoj se navodi mjera koja je potrebna za usklađivanje s pravom Unije.
Preporuka	Odbor nadzornih tijela zaključuje da postoji kršenje prava Unije i upućuje preporuku relevantnom nadležnom tijelu.	Odluku o usvajanju preporuke donosi Odbor nadzornih tijela EBA-e, koji se sastoji od predstavnika 27 nadležnih nadzornih tijela.	Odluka o usvajanju preporuke mora se donijeti u roku od dva mjeseca od pokretanja istrage (vidjeti prethodnu točku).
Komunikacija	Preporuka se upućuje nacionalnom nadležnom tijelu.	U preporuci su navedene mjere potrebne za usklađivanje s pravom Unije.	Nacionalno nadležno tijelo mora odgovoriti u roku od deset dana.
Mišljenje	Ako se nadležno tijelo nije uskladilo sa zakonodavstvom, Komisija može izdati službeno mišljenje nacionalnom nadležnom tijelu.	Komisija može djelovati nakon što joj EBA dostavi obavijest ili na vlastitu inicijativu.	Komisija može izdati takvo formalno mišljenje najkasnije tri mjeseca od donošenja preporuke, pri čemu se taj rok može produžiti za mjesec dana.

Izvor: Uredba o EBA-i, Poslovnik EBA-e.

Prilog VI. – Provjere prenošenja u nacionalno zakonodavstvo

Rok za prenošenje	26. lipnja 2017.
Obavijesti država članica dostavljene prije isteka roka za prenošenje ili prije pokretanja postupka zbog povrede prava na temelju neobavješćivanja	6
Broj država članica koje nisu dostavile obavijest o potpunom prenošenju do provedbe ove revizije (srpanj 2020.)	8
Broj pokrenutih postupaka zbog povrede prava na temelju neobavješćivanja i nepotpunog prenošenja	28
Ukupno trajanje postupaka zbog povrede prava na temelju nepotpunog prenošenja (u mjesecima)52	Više od 36 (u tijeku)53

Izvor: analiza Komisijine analize koju je proveo Sud.

Prilog VII. – Vrste razmjena informacija u ESB-u

Kategorije	Razmjene u kontekstu redovite godišnje razmjene informacija (slanje i primanje)	Ad hoc razmjene na vlastitu inicijativu (slanje i primanje)	Razmjene na temelju ad hoc zahtjeva (slanje i primanje)
Informacije koje se razmjenjuju	Godišnja razmjena izvadaka iz odluka u vezi sa SREP-om između ESB-a i tijela za SPNFT (samoinicijativna razmjena) Ocjene i procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma; izvješća o nadzorima na licu mjesta i sankcije (zahtjevi koje ESB šalje tijelima za SPNFT na godišnjoj razini)	Druge relevantne informacije koje proizlaze iz nadzora u okviru obiju funkcija	Druge relevantne informacije koje proizlaze iz nadzora u okviru obiju funkcija

Izvor: Sud, na temelju informacija koje je dostavio ESB.

Pokrate i skraćeni nazivi

BDP: bruto domaći proizvod

EBA: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo

EGMLTF: Stručna skupina za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

EIOPA: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje

ESB: Europska središnja banka

ESMA: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala

ESVD: Europska služba za vanjsko djelovanje

FATF: Stručna skupina za financijsko djelovanje

FinCEN: Mreža za progon financijskih kaznenih djela

FOJ: financijsko-obavještajna jedinica

SPNFT: sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

SSM: jedinstveni nadzorni mehanizam

Pojmovnik

Bazelski odbor za nadzor banaka: primarno tijelo za utvrđivanje globalnih standarda bonitetne regulacije banaka i forum za redovitu suradnju u području bankarskog nadzora.

Bonitetni nadzor: izravni nadzor nad financijskim institucijama (uključujući banke) čija je svrha zajamčiti da se one pridržavaju propisa u legalističkom smislu i da istodobno posluju dobro i razborito u duhu regulatornog okvira.

Delegirani akt: pravno obvezujući akt kojim se Komisija koristi kako bi nadopunila ili izmijenila dijelove zakonodavstva EU-a koji nisu ključni, na primjer navođenjem pojedinosti o provedbenim mjerama, pod uvjetom da Parlament i Vijeće ne podnesu prigovor.

Direktiva o sprječavanju pranja novca: zakonski akt EU-a i glavni pravni instrument za sprječavanje upotrebe financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma; prva direktiva – iz 1990. i sljedeća izdanja do pete direktive – iz 2018.

Europol: agencija za izvršavanje zakonodavstva Europske unije koja, među ostalim, podržava države članice u njihovoj borbi protiv pranja novca i terorizma.

Europska nadzorna tijela: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) te Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA). Europska nadzorna tijela rade na usklađivanju financijskog nadzora u EU-u i pomažu u jamčenju dosljedne primjene relevantnih pravila kako bi se uspostavili jednaki uvjeti. Ovlaštena su i za procjenu rizika i osjetljivosti u financijskom sektoru.

Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD): diplomatska služba EU-a. Cilj joj je učiniti vanjsku politiku EU-a usklađenijom i djelotvornijom, time povećavajući globalni utjecaj Europe. ESVD upravlja diplomatskim odnosima EU-a s trećim zemljama te provodi vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a.

Europska središnja banka (ESB): europska institucija osnovana 1998. Ugovorom iz Amsterdama; tijelo nadležno za izravni bonitetni nadzor nad velikim bankama u europodručju u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma od 2014. godine.

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA): agencija EU-a osnovana 2011.; jedno od triju europskih nadzornih tijela i glavno regulatorno tijelo u području reguliranja banaka i nadzora nad bankama koje izrađuje regulatorne tehničke standarde koje odobrava Komisija; ima ovlasti za jamčenje primjene standarda u području sprječavanja pranja novca.

Financijsko-obavještajna jedinica (FOJ): nacionalno nadležno tijelo odgovorno za izvršavanje zakonodavstva u području sprječavanja pranja novca u određenoj državi članici. FOJ je odgovoran za prikupljanje, analizu i prosljeđivanje podataka koje dostavljaju obveznici, uključujući razmjenu s ostalim državama članicama EU-a i trećim zemljama, te po potrebi suradnju s policijom.

GU FISMA: Glavna uprava Komisije za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala; glavna uprava Komisije koja je zadužena za koordinaciju u području sprječavanja pranja novca.

Kreditna institucija: poslovni subjekt, kao što je banka, čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje zajmova.

Nadzorno tijelo za sprječavanje pranja novca: javno tijelo u državi članici zaduženo za nadzor nad sustavom SPNFT-a, ispitivanje primjene sustava sprječavanja pranja novca u predmetnoj jurisdikciji na razini obveznika i izricanje novčanih kazni u slučaju neusklađenosti.

Obrazloženo mišljenje: ako određena država članica EU-a ne dostavi obavijest o mjerama kojima se u potpunosti prenose odredbe direktiva ili ne otkloni sumnju na kršenje prava EU-a, Komisija može pokrenuti formalni postupak zbog povrede prava. Ako Komisija nakon slanja službene obavijesti zaključi da predmetna država članica ne ispunjava svoje obveze u skladu s pravom EU-a, kao drugi korak u postupku može poslati obrazloženo mišljenje: službeni zahtjev za usklađivanje s pravom EU-a.

Postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP): godišnji nadzorni postupak za velike banke u europodručju koje su pod izravnim nadzorom ESB-a. Njime se nadzornim tijelima stavlja na raspolaganje usklađen skup alata za ispitivanje profila rizičnosti određene banke iz četiriju različitih aspekata – poslovni model, upravljanje i rizik, kapital te likvidnost.

Postupak zbog povrede prava: u skladu s člancima od 258. do 260. Ugovora o funkcioniranju Europske unije glavni izvršni mehanizam koji Komisija upotrebljava protiv određene države članice kad god smatra da ta država članica krši svoje obveze propisane zakonodavstvom EU-a.

Prenošenje prava EU-a u nacionalno zakonodavstvo: postupak kojim države članice EU-a uključuju direktive EU-a u svoje nacionalno pravo kako bi ciljevi, zahtjevi i rokovi iz tih direktiva postali izravno primjenjivi.

Provjera prenošenja u nacionalno zakonodavstvo: procjena kompatibilnosti nacionalnih provedbenih mjera s odredbama određene direktive.

Provjera sukladnosti: provjera kojom se utvrđuje jesu li relevantne odredbe određene direktive EU-a uključene u nacionalne provedbene mjere.

Službena obavijest: u slučajevima u kojima određena država članica EU-a ne dostavi obavijest o mjerama kojima se u potpunosti prenose odredbe direktiva ili ne otkloni sumnju na kršenje prava EU-a, Komisija može pokrenuti formalni postupak zbog povrede prava. Postupak zbog povrede prava započinje slanjem službene obavijesti kojom Komisija dopušta državi članici da iznese svoja stajališta u vezi s uočenom povredom.

Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF): međuvladino tijelo koje su 1989. osnovali ministri iz jurisdikcija njezinih članova. Ima 39 članova, uključujući Komisiju i 14 država članica. Utvrđuje standarde i promiče djelotvornu provedbu zakonskih, regulatornih i operativnih mjera za borbu protiv pranja novca, financiranja terorizma i drugih povezanih prijetnji integritetu međunarodnog financijskog sustava. FATF je „tijelo za oblikovanje politika” koje radi na pobuđivanju potrebne političke volje za provedbu nacionalnih zakonodavnih i regulatornih reformi u tim područjima.

Sud Europske unije: Sud Europske unije tumači pravo EU-a kako bi se zajamčila njegova ujednačena primjena u svim državama članicama EU-a te rješava pravne sporove između nacionalnih vlada i institucija EU-a.

Suzbijanje financiranja terorizma: djelotvorni sustavi sprječavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma imaju ključnu ulogu u zaštiti integriteta tržišta i globalnog financijskog okvira jer pomažu u ublažavanju čimbenika koji olakšavaju financijsku zlouporabu.

Treća zemlja: zemlja ili teritorij koji se ne nalazi unutar Europske zajednice.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim presjeda član Suda Alex Brenninkmeijer i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodio član Suda Mihails Kozlovs, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Edite Dzalbe i ataše u njegovu uredu Laura Graudina, rukovoditelj Zacharias Kolias, voditelj radnog zadatka Shane Enright te revizori Giorgos Tsikkos, Helmut Kern, Marc Hertgen, Marion Schiefele, Katja Mravlak i Nadiya Sultan. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Bilješke

¹ Vidjeti izvješće Eurostata „Money laundering in Europe” (2013.).

² EBA je nedavno zaključila da će „slučajevi istog kršenja propisa u istoj financijskoj instituciji stoga vjerojatno dovesti do izricanja različitih sankcija i mjera, ovisno o tome koje je nadležno tijelo odgovorno za poduzimanje izvršnih mjera, ili uopće neće biti sankcija ni mjera”. „EBA Report on European Commission’s call for advice on the future EU legal framework on AML/CFT”, rujan 2020., odlomak 88., str. 23.

³ To može dovesti do propasti banke.

⁴ U siječnju 2020. GU FISMA preuzeo je odgovornost za SPNFT od Glavne uprave Komisije za pravosuđe i zaštitu potrošača (GU JUST).

⁵ To je pitanje istaknula organizacija Basel Institute of Governance u svojem izvješću „Basel AML Index: Ranking money laundering and terrorist financing risks around the world” (izdanje za 2020., str. 4.): „Takva nezadovoljavajuća uspješnost u skladu je s kršenjem odredbi o sprječavanju pranja novca u europskim bankama posljednjih nekoliko godina […], što je izazvalo je zabrinutost u pogledu kvalitete bankarskog i nebankarskog nadzora povezanog sa SPNFT-om.”

⁶ Europska Komisija, „Akcijski plan za sveobuhvatnu politiku Unije o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma”, svibanj 2020.

⁷ Europski parlament, Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnoj politici Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma – akcijski plan Komisije i druga nedavna događanja, srpanj 2020.

⁸ Vijeće Europske unije, „Zaključci Vijeća o strateškim prioritetima za sprječavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma”, studeni 2020.

⁹ Preporuke FATF-a iz 2012., ažurirane u lipnju 2019.

¹⁰ Bazelski odbor za nadzor banaka, „Introduction of guidelines on interaction and cooperation between prudential and AML/CFT supervision” i „Core Principles for Effective Banking Supervision”.

¹¹ U skladu s Direktivom EU-a 2015/849 („četvrta Direktiva o sprječavanju pranja novca”) i Direktivom EU-a 2018/843 („peta Direktiva o sprječavanju pranja novca”), članak 9.

¹² Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članak 290.

¹³ Pojam „treće zemlje” odnosi se na jurisdikcije (zemlje i teritorije) izvan EU-a.

¹⁴ Komisija, „Methodology for identifying high risk third countries under Directive (EU) 2015/849”.

¹⁵ Ljestvica od 1 (mala) do 4 (vrlo velika).

¹⁶ Komisija, „Izvješće o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti”, odjeljak 4. – Preporuke.

¹⁷ Članak 6. stavak 2. točka (b) i članak 44. pete Direktive o sprječavanju pranja novca; te se obveze odnose na Komisiju, što može uključivati odgovornosti Eurostata i/ili drugih glavnih uprava kao što je GU FISMA.

¹⁸ Riječ je o ovlastima Komisije u skladu s člancima 258. i 260. UFEU-a.

¹⁹ Riječ je o odgovornosti Komisije u skladu s člankom 17. UEU-a.

²⁰ Članak 13. o mjerama dubinske analize stranke; članak 18. o postupku pojačane dubinske analize stranke; članak 30. o informacijama o stvarnom vlasništvu i središnjem registru; članak 45. o dodatnim mjerama u slučaju primjene prava treće zemlje i članak 50. o suradnji s europskim nadzornim tijelima.

²¹ Za dodatni kontekst vidjeti pregled br. 7/2018 koji je izradio Sud pod naslovom „Primjena prava EU-a u praksi: nadzorne odgovornosti Europske komisije u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji”.

²² 25 % njih odgovorilo je da su radionice „vrlo korisne”, a 60 % njih odgovorilo je da su „donekle korisne”.

²³ Nadalje, 12 od 20 država članica (60 %) izjavilo je u anketi koju je proveo Sud da su neformalni kontakti, npr. bilateralni sastanci s Komisijom, bili „vrlo korisni”.

²⁴ U narednih tjedan dana šest država članica prijavilo je potpuno prenošenje u nacionalno zakonodavstvo, a 15 država članica još nije bilo obavijestilo o nijednoj mjeri.

²⁵ Komisija, Smjernice za bolju regulativu, paket instrumenata, instrument br. 37., str. 285.

²⁶ Prema stanju u rujnu 2020.

²⁷ Komisija, Smjernice za bolju regulativu, paket instrumenata, instrument br. 37.

²⁸ Provjera prenošenja u nacionalno zakonodavstvo započinje nakon isteka roka za prenošenje.

²⁹ U skladu s Komisijinim smjernicama za bolju regulativu, paket instrumenata, instrument br. 37: „Cilj je Komisije dovršiti provjeru prenošenja u roku od šest mjeseci nakon isteka roka za prenošenje. Ako određena država članica ne dostavi obavijest o mjerama za prenošenje do tog roka, u najkraćem mogućem roku pokrenut će se postupak zbog povrede prava. U tom slučaju razdoblje od šest mjeseci započinje od primitka obavijesti o mjerama.” Budući da u smjernicama za bolju regulativu nije naveden završetak tog razdoblja, Sud ga je računao kao razdoblje od roka za prenošenje do pokretanja postupka zbog povrede prava (1. i 3. zemlja), a u slučaju da obavijesti nema (2. zemlja) od prve obavijesti do zaključenja predmeta.

³⁰ Idem.

³¹ Nadalje, 12 od 20 država članica (60 %) koje su odgovorile na anketu Suda navelo je da su u prenošenje četvrte Direktive o sprječavanju pranja novca bila uključena najmanje četiri ministarstva središnje vlade.

³² Vidjeti dokument „Joint Political Declaration of 28 September 2011 of Member States and the Commission on explanatory documents”.

³³ Sud Europske unije, presuda od 8. srpnja 2019. u predmetu C-543/17, Komisija protiv Belgije; ponovljeno u presudi od 16. srpnja 2020., Komisija protiv Irske, C‑550/18, ECLI:EU:C:2020:564, točka 74.

³⁴ Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ, SL L 331, 15.12.2010., str. 12. – 47., kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019.

³⁵ U skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe o EBA-i.

³⁶ Komisija, „Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ocjeni nedavnih navodnih slučajeva pranja novca u kojima su sudjelovale kreditne institucije EU-a”, 2019.

³⁷ Komisija, „Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o djelovanju europskih nadzornih tijela (ESA) i Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS)”, 2014.

³⁸ Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 10/2019 „Testiranje otpornosti banaka na stres na razini EU-a: iznesena je dosad najveća količina informacija o bankama, no potrebno je poboljšati koordinaciju i pridavati veću pozornost rizicima”, odlomak 113.

³⁹ U skladu sa zahtjevima iz članka 33. stavka 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija („Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu” ili „Uredba o SSM-u”).

⁴⁰ Članak 127. stavak 6. UFEU-a i uvodna izjava 28. Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu.

⁴¹ Uvodna izjava 29. Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu.

⁴² Istodobno zakonodavstvom nisu predviđena odgovarajuća izuzeća od primjene poslovne tajne. To je potvrđeno u uvodnoj izjavi 19. pete Direktive o sprječavanju pranja novca u kojoj stoji sljedeće: „razmjena povjerljivih informacija i suradnja između tijela nadležnih za SPNFT koja nadziru kreditne i financijske institucije i bonitetnih nadzornika ne bi smjela biti ometana zbog pravne nesigurnosti koja bi mogla nastati kao posljedica nepostojanja izričitih odredaba u tom području. Pojašnjenje pravnog okvira još je važnije jer je bonitetni nadzor u nizu slučajeva povjeren nadzornicima koji nisu uključeni u SPNFT, kao što je Europska središnja banka (ESB).”

⁴³ Peta Direktiva o sprječavanju pranja novca stupila je na snagu u lipnju 2018.

⁴⁴ Peta Direktiva o kapitalnim zahtjevima stupila je na snagu u lipnju 2019.

⁴⁵ Konkretno, kreditne institucije iz 12 važnih nadziranih skupina.

⁴⁶ EBA, „Multilateral Agreement on the practical modalities for exchange of information on AML/CFT between the ECB and CAs”, 2019.

⁴⁷ To je pitanje istaknuto i u tematskom izvješću Suda br. 29/2016 „Jedinstveni nadzorni mehanizam – dobar početak, ali potrebna su daljnja poboljšanja”, odlomak 185.

⁴⁸ EBA, „Revidirane Smjernice o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) i nadzorno testiranje otpornosti na stres, kojima se izmjenjuju smjernice EBA/GL/2014/13 od 19. prosinca 2014.”, 2018.

⁴⁹ Taj ciklus nije obuhvaćen razdobljem na koje se odnosi uzorak Suda.

⁵⁰ Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA).

⁵¹ Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA).

⁵² Prema stanju u rujnu 2020.

⁵³ Trajanje najduljeg postupka zbog povrede prava.

Kronologija

Događaj	Datum
Donošenje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	3.3.2020.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu revizije)	26.3.2021.
Usvajanje završnog izvješća nakon raspravnog postupka	20.5.2021.
Primitak službenih odgovora Komisije i ESVD-a na svim jezicima	24.6.2021.
Primitak službenih odgovora ESB-a na svim jezicima	12.5.2021.
Primitak službenih odgovora EBA-e na svim jezicima	19.5.2021.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

PDF	ISBN 978-92-847-6231-6	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/689181	QJ-AB-21-013-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-6209-5	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/550957	QJ-AB-21-013-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2021.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 201.9 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.