Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje
O ovom izvješću
Broj i raznovrsnost životinjskih vrsta na poljoprivrednim zemljištima u Europi, odnosno biološka raznolikost na tim zemljištima, u osjetnom su padu. Međutim, EU se obvezao da će do 2020. zaustaviti gubitak biološke raznolikosti. Komisija je u tu svrhu između 2014. i 2020. u okviru zajedničke poljoprivredne politike planirala izdvojiti 66 milijardi eura.
Europski revizorski sud (Sud) procijenio je pomaže li poljoprivredna politika EU-a očuvati i povećati biološku raznolikost. Utvrdio je da su ciljevi za poljoprivredu iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti oblikovani tako da je teško mjeriti napredak, da način na koji Komisija prati rashode iz proračuna EU-a za biološku raznolikost nije pouzdan, da je učinak izravnih plaćanja u okviru ZPP-a ograničen ili nepoznat i da su Komisija i države članice davale prednost mjerama za ruralni razvoj kojima se ostvaruje slabiji učinak.
Sud preporučuje Komisiji da bolje oblikuje svoju sljedeću strategiju o biološkoj raznolikosti, da poveća doprinos za biološku raznolikost koji se ostvaruje izravnim plaćanjima i mjerama za ruralni razvoj, da preciznije prati rashode povezane s biološkom raznolikošću i da osmisli pouzdane pokazatelje koji će biti prikladni za praćenje napretka u području biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima.
Tematsko izvješće Suda u skladu s člankom 287. stavkom 4. drugim podstavkom UFEU-a.
Sažetak
IBroj i raznovrsnost vrsta živih bića na poljoprivrednim zemljištima, odnosno biološka raznolikost na tim zemljištima, već dugi niz godina bilježe pad. Od 1990. godine, na primjer, populacije poljskih ptica i travnjačkih leptira smanjile su se za više od 30 %.
IIKomisija je 2011. donijela strategiju o biološkoj raznolikosti, i to u cilju zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti i narušavanja ekosustava do 2020. te njihove obnove u najvećoj mogućoj mjeri. Posebice se obvezala na povećanje doprinosa poljoprivrede i šumarstva očuvanju i povećanju biološke raznolikosti. To je učinila u kontekstu međunarodne obveze prema tom cilju koja proizlazi iz ratifikacije Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti u svim državama članicama EU-a i samoj Uniji.
IIIKomisija je u razdoblju 2014. – 2020. za biološku raznolikost planirala izdvojiti 8,1 % proračuna EU-a (86 milijardi eura), pri čemu bi se 77 % tog iznosa (66 milijardi eura) namaknulo u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). EU ima ključnu ulogu u zaštiti i povećanju biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima jer svojim zakonodavstvom postavlja standarde u području okoliša i sufinancira većinu rashoda država članica za poljoprivredu.
IVSvrha ove revizije bila je procijeniti doprinos ZPP-a očuvanju i povećanju biološke raznolikosti. Sud je ispitao napore koje je EU uložio u postizanje svojih ciljeva za 2020. u pogledu biološke raznolikosti te iznosi preporuke koje mogu doprinijeti tekućoj izradi zakonodavnih tekstova za ZPP za razdoblje 2021. – 2027. i provedbi nove strategije EU-a o biološkoj raznolikosti nakon 2020.
VSud je procijenio je li EU osmislio svoju strategiju o biološkoj raznolikosti i pravni okvir ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. tako da se bolje očuva biološka raznolikost. Također je ispitao kako je Komisija pratila i procjenjivala napredak u ostvarenju cilja za poljoprivredu do 2020. iz svoje strategije o biološkoj raznolikosti. Naposljetku, procijenio je koliko su mjere EU-a i država članica doprinijele postizanju cilja za poljoprivredu do 2020.
VISud je utvrdio da su ciljevi za poljoprivredu i mjere u okviru strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. oblikovani tako da je teško mjeriti napredak. Utvrdio je i nedostatak usklađenosti različitih politika i strategija EU-a, zbog čega, među ostalim, ne nude rješenje za smanjenje genetske raznolikosti. Naposljetku, Sud je utvrdio da je Komisijino praćenje rashoda u okviru ZPP-a za biološku raznolikost nepouzdano.
VIIIzravna plaćanja u okviru ZPP-a, koja čine 70 % rashoda EU-a za poljoprivredu, imaju ograničen učinak na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima, ako je taj učinak uopće poznat. Neke od obveza u vezi s izravnim plaćanjima, posebice ekologizacija, i višestruka sukladnost, imaju potencijal za povećanje biološke raznolikosti, no Komisija i države članice daju prednost opcijama kojima se ostvaruje slab učinak. Instrumenti EU-a za ruralni razvoj imaju veći potencijal za očuvanje i povećanje biološke raznolikosti nego izravna plaćanja. Međutim, države članice relativno rijetko provode mjere ruralnog razvoja kojima se ostvaruje snažan učinak, kao što su mjere koje se temelje na rezultatima i zahtjevnije „zelene” mjere.
VIIISud preporučuje Komisiji:
- da poboljša koordinaciju i izradu strategije EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje nakon 2020. i da u tu svrhu također preciznije prati rashode;
- da poveća doprinos izravnih plaćanja biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima; i
- da poveća doprinos ruralnog razvoja biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima; i
- da osmisli pouzdane pokazatelja za procjenu učinka ZPP-a na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima.
Uvod
Smanjenje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima velika je prijetnja
01Smanjenje biološke raznolikosti na svjetskoj razini dobro je poznat problem. Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) upozorila je 2019. da je stopa smanjenja biološke raznolikosti dosad nezabilježena u ljudskoj povijesti – izumiranje trenutačno prijeti približno milijunu životinjskih i biljnih vrsta diljem svijeta1. U siječnju 2020. Svjetski gospodarski forum svrstao je gubitak biološke raznolikosti i urušavanje ekosustava među pet najvećih prijetnji s kojima se svijet suočava2, i u pogledu izglednosti i u pogledu učinka.
02U izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) o stanju okoliša za 2019.3 utvrđeno je da će intenziviranje poljoprivrede i dalje biti jedan od glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti i narušavanja ekosustava u Europi. U mnogim područjima Europe intenziviranje poljoprivrede preobrazilo je nekoć raznovrsne krajobraze prepune malih polja i staništa u jednoličan, nesaglediv teren kojim se gospodari s pomoću velikih strojeva i bitno smanjene radne snage (vidjeti sliku 1.). To je dovelo do smanjenja količine i raznolikosti prirodne vegetacije, a time i životinjskih vrsta4. U okviru jedne njemačke studije iz 2017. provedene u svrhu izmjere ukupne biomase kukaca, za čije su potrebe na 63 zaštićena prirodna područja postavljene zamke kako bi se prikupile informacije o stanju i smjeru kretanja u lokalnih vrsta, iznesena je procjena da je u razdoblju od 27 godina smanjenje biomase krilatih kukaca sezonski iznosilo 76 %, a do sredine ljeta 82 %5. Iako je kvantifikacija iznesena u tom izvješću osporavana, druge studije idu u prilog zaključku o općem smjeru kretanja6.
Populacije poljskih ptica smatraju se dobrim pokazateljem promjena u biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima jer ptice imaju bitnu ulogu u hranidbenom lancu i rasprostranjene su u brojnim raznolikim staništima. Najnoviji objedinjeni indeks za populacije ptica pokazuje da se od 1990. smanjio broj ptičjih vrsta, a najveća je promjena zabilježena na indeksu za poljske ptice u EU-u, prema kojem su se populacije 39 vrsta široko rasprostranjenih na poljoprivrednim zemljištima smanjile za 34 %. U istom se razdoblju indeks za šumske ptice povećao za 0,1 %, što navodi na to da je poljoprivreda bitan čimbenik gubitka biološke raznolikosti (vidjeti sliku 2.).
Slično pticama, i leptiri su rasprostranjeni u nizu staništa i brzo reagiraju na promjene u stanju okoliša. U radnom dokumentu službi Komisije, koji je priložen preispitivanju strategije o biološkoj raznolikosti do 2020. obavljenome u sredini razdoblja njezine provedbe, navodi se da su leptiri reprezentativni za mnoge druge kukce7. Najnoviji indeks za europske travnjačke leptire potječe iz 2017. Iz njega je vidljivo da se ukupni broj za 17 uobičajenih vrsta leptira od 1990. smanjio za 39 %, što upućuje na znatan gubitak biološke raznolikosti na travnjacima (vidjeti sliku 3.), iako se stanje od 2013. stabiliziralo. Najnovije podatke prikupljene praćenjem leptira dostavilo je četrnaest država članica8.
Natura 2000 mreža je ključnih lokacija za razmnožavanje i odmaranje rijetkih i ugroženih vrsta te nekih rijetkih vrsta prirodnih staništa u EU-u. Izvješća o mreži Natura 2000 iz posljednjeg ciklusa i povezane direktive o staništima i pticama, u kojima se ocjenjuje stanje vrsta i staništa od interesa za EU tijekom razdoblja 2013. – 2018., pokazuju da se u odnosu na razdoblje 2007. – 2012. stanje pogoršalo: postotak staništa u „nepovoljnom” stanju očuvanosti porastao je sa 69 % na 72 %9. EEA je 2019. izvijestila10 da je poljoprivreda daleko najveći izvor pritiska na zaštićena travnjačka staništa u okviru mreže Natura 2000 (vidjeti sliku 4.).
Stanje biološke raznolikosti u Europi nije ujednačeno te se države članice stoga suočavaju s različitim izazovima. Na primjer, u Bugarskoj i Rumunjskoj, za koje se i dalje uglavnom smatra da imaju bogatu biološku raznolikost (među ostalim zbog tradicionalnijih neintenzivnih poljoprivrednih praksi i manjih poljoprivrednih gospodarstava), u nekim je studijama iznesen zaključak da je dovoljno očuvati postojeće stanje biološke raznolikosti11. U drugim državama članicama, kao što su Nizozemska i Njemačka, u kojima je intenzivna poljoprivreda mnogo raširenija, znanstvenici vide potrebu za ponovnom uspostavom biološke raznolikosti u područjima u kojima su u posljednjih nekoliko desetljeća nestale određene vrste i bogata prirodna staništa12.
07Komisija je u ožujku 2020. objavila evaluacijsko izvješće o učinku ZPP-a na staništa, krajobraze i biološku raznolikost13. U toj evaluaciji stoji da opća procjena učinka nije bila moguća zbog nedostatka odgovarajućih podataka koji se prikupljaju praćenjem. U evaluaciji je iznesen zaključak da države članice nisu dovoljno iskoristile raspoložive instrumente ZPP-a da se zaštite poluprirodna obilježja, posebice travnjaci, ili da se zajamči da sva poluprirodna staništa koja bi se mogla obrađivati ispunjavaju uvjete za dodjelu izravnih plaćanja. Utvrđeno je i da su se države članice mogle koristiti širim spektrom mjera ZPP-a za potporu suživotu poljoprivrede i biološke raznolikosti. Osim toga, oblik i financiranje poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera, kojima se pruža potpora poljoprivrednim gospodarstvima s intenzivnim uzgojem, nisu bili dovoljno privlačni da dovedu do potrebnih promjena u gospodarenju u svrhu povećanja uspješnosti u pogledu biološke raznolikosti.
08Nije poznato koliki je utjecaj zajednička poljoprivredna politika (ZPP) imala na stanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima na razini EU-a u cjelini. Međutim, u studiji objavljenoj 2019.14 o stanju u Češkoj iznesen je dokaz da se poljoprivreda u toj zemlji znatno intenzivirala nakon njezina pristupanja EU-u 2004. te da su se populacije poljskih ptica otada smanjile. Danska udruga poljoprivrednika utvrdila je pak da je osjetno smanjenje populacija kukaca koje je opisano u dvjema njemačkim studijama iz 2017. (vidjeti odlomak 02.) i 2019.15 najviše povezano s time što je 2009. iz pravila ZPP-a uklonjena obveza ostavljanja tla na ugaru16. Europska ekonomska zajednica uvela je tu obvezu 1988. radi smanjenja velikih i skupih proizvodnih viškova u Europi u okviru ZPP-ova sustava zajamčenih cijena i povoljnog utjecaja na okoliš. Poljoprivrednici su bili dužni ostaviti dio svojeg zemljišta po strani, bez intenzivnog uzgoja.
Međunarodne mjere i mjere EU-a za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti
09EU i države članice potpisale su 1992. i 1993. Konvenciju Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, a Europsko vijeće (Vijeće) odobrilo ju je 1993.17 Sve stranke te konvencije, uključujući EU i njegove države članice, obvezale su 2010. ostvariti ciljeve za biološku raznolikost iz Aichija i uspostavile su opći okvir za prioritetne mjere za biološku raznolikost za razdoblje do 2020. Radna skupina Vijeća za međunarodna pitanja okoliša (biološku raznolikost) glavno je koordinacijsko tijelo u EU-u za to područje. Program održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva, koje je UN usvojio 2015. godine, također je dao novi zamah za pitanje biološke raznolikosti. Glavni ciljevi iz Aichija i ciljevi održivog razvoja relevantni za biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima prikazani su na slici 5.
Kako bi ispunila svoje obveze u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, Komisija je 1998. donijela Komunikaciju o europskoj strategiji o biološkoj raznolikosti. Potom je 2001. izradila svoj prvi akcijski plan, koji je ažuriran 2006., te ga je 2011. zamijenila strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje do 2020. Vijeće (2011.)18 i Europski parlament (2012.)19 podržali su strategiju, koja sadržava šest ciljeva. Cilj 3. usmjeren je na povećanje doprinosa poljoprivrede i šumarstva održavanju i povećanju biološke raznolikosti. Cilj 3.a, odnosno cilj za poljoprivredu, obuhvaća opću obvezu, tri mjere i pet podmjera (vidjeti sliku 6.).
Na razini Komisije, središnju odgovornost za predlaganje i provedbu zakonodavstva i politika o okolišu snosi Glavna uprava za okoliš (GU ENV). Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj (GU AGRI) radi na zakonodavstvu i politikama u području poljoprivrede. Države članice moraju izrađivati i nadgledati provedbu aktivnost za postizanje tog cilja.
12S obzirom na to da je ova godina ujedno i posljednja godina važeće strategije o biološkoj raznolikosti, Komisija je u svojem europskom zelenom planu najavila da planira objaviti novu strategiju za razdoblje do 2030. Nova strategija objavljena je u svibnju 2020. Sadržava opća načela i poslužit će kao polazište za konferenciju stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15). Kako bi novoj strategiji dala praktičan oblik, Komisija tijekom 2021. planira objaviti daljnje aktivnosti i mjere.
EU u okviru zakonodavstva EU-a te pružanjem financijske potpore poljoprivrednog sektora postavlja standarde u području okoliša i poljoprivrede. Komisija je izvijestila da je u razdoblju 2014. – 2020. za biološku raznolikost izdvojila 8,1 % proračuna EU-a (86 milijardi eura). Komisija je u svojoj projekciji proračuna za 2020. navela da će se za biološku raznolikost iz zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) tijekom cijelog razdoblja 2014. – 2020. izdvojiti 66 milijardi eura (77 % rashoda za biološku raznolikost).
Opseg revizije i revizijski pristup
14Svrha ove revizije bila je procijeniti ulogu ZPP-a u očuvanju i povećanju biološke raznolikosti u okviru cilja 3.a strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. Sud je odabrao ovu temu zbog visoke stope gubitka biološke raznolikosti u Europi, velike uloge poljoprivrede u tom gubitku, velikog udjela ZPP-a u proračunu EU-a i nedavnih negativnih ocjena provedbe strategije u EU-u, posebice cilja za poljoprivredu. Ovo tematsko izvješće nadovezuje se na tematsko izvješće Suda o mreži Natura 200020.
15Cilj je revizije iznijeti preporuke koje mogu doprinijeti tekućoj izradi zakonodavnih tekstova za ZPP za razdoblje 2021. – 2027., novoj strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti do 2030. te raspravi i donošenju odluka na konferenciji COP15. Sadržaj nove strategije nije bio predmetom revizije, kao ni mjera u kojoj je EU ostvario napredak u pogledu svojih međunarodnih obveza u pogledu biološke raznolikosti. Revizijom nisu obuhvaćeni ni oprašivači jer će Sud o toj temi objaviti zasebno izvješće. Procijenjeni izravni godišnji doprinos kukaca oprašivača europskoj poljoprivredi iznosi 15 milijardi eura21.
16Revizijom su obuhvaćeni izrada, provedba, rezultati i praćenje mjera EU-a za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima u EU-u. Sud se usredotočio na one komponente strategije EU-a i nacionalnih strategija o biološkoj raznolikosti koje su relevantne za poljoprivredu i na njihovu provedbu u okviru različitih instrumenata, posebno ZPP-a. Uglavnom se usmjerio na aktualno programsko razdoblje (2014. – 2020.), iako je za potrebe usporedbe pregledao i izradu, provedbu i rezultate analognih instrumenata ZPP-a iz prethodnog razdoblja (2007. – 2013.). Naposljetku, Sud je uzeo u obzir zakonodavne prijedloge Komisije za ZPP za razdoblje nakon 2020.
17Glavno revizijsko pitanje glasilo je: „Je li ZPP pozitivno doprinio očuvanju i povećanju biološke raznolikosti?”. Kako bi dobio odgovor na to pitanje, Sud je procijenio sljedeće:
- je li EU osmislio svoju strategiju o biološkoj raznolikosti i pravni okvir ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. tako da se bolje očuva biološka raznolikost te kako je Komisija pratila i procjenjivala napredak u ostvarenju cilja za poljoprivredu do 2020. iz svoje strategije o biološkoj raznolikosti;
- jesu li izravna plaćanja imala dokazano povoljan učinak tijekom razdoblja provedbe ZPP-a 2014. – 2020.; i
- jesu li mjere ruralnog razvoja u okviru ZPP-a u razdoblju 2014. – 2020., osobito u vidu poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera, bile usmjerene na biološku raznolikost.
Revizijski dokazi prikupljeni su na sljedeće načine:
- pregledom podataka i dokumenata, uključujući znanstvene, strateške i zakonodavne dokumente, dokumente o relevantnoj politici i smjernice u vezi s biološkom raznolikošću na poljoprivrednim zemljištima u EU-u i u uzorku država članica i regija;
- razgovorima s djelatnicima pet glavnih uprava Komisije (GU za poljoprivredu i ruralni razvoj, GU za okoliš, Eurostat, Zajednički istraživački centar te GU za istraživanje i inovacije) i Europske agencije za okoliš, s predstavnicima nevladinih organizacija (BirdLife Europe, COPA-COGECA, IEEP Bruxelles, Eurogroup for Animals) te nacionalnih i regionalnih tijela, organizacija poljoprivrednika i drugih subjekata;
- u okviru posjeta u pet država članica s različitim profilima u pogledu biološke raznolikosti, poljoprivrede i krajobraza (Cipar, Njemačka, Irska, Poljska i Rumunjska);
- u okviru posjeta poljoprivrednim gospodarstvima i rasprava sa 78 poljoprivrednika u 14 država članica (vidjeti Prilog I.);
- anketom provedenom među nacionalnim i regionalnim tijelima devet drugih država članica/regija (za pojedinosti vidjeti Prilog I.).
Osim toga, u listopadu 2019. Sud je organizirao panel-raspravu o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima sa stručnjacima iz znanstvenih krugova, relevantnog područja politike i upravnih tijela. Ti stručnjaci pomogli su Sudu potvrditi i razraditi nalaze revizije. Raspravu su pratili i djelatnici GU-a AGRI i GU-a ENV.
Opažanja
Nedostatci u izradi strategije EU-a o biološkoj raznolikosti, njezinoj usklađenosti sa ZPP-om i njezinu praćenju
19Sud je ispitao je li cilj za poljoprivredu do 2020. iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti određen, mjerljiv, dostižan, relevantan i vremenski utvrđen te jesu li mjere EU-a usklađene s tim ciljem. Također je provjerio je li zakonodavstvo u okviru ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. usklađeno sa strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. i s nacionalnim inicijativama te prikupljaju li se Komisijinim praćenjem pouzdane informacije o rashodima za biološku raznolikost u EU-u.
Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti nedovoljno je odrješita u pogledu cilja 3.a, a u povezanim pokazateljima uočeni su određeni nedostatci
20Kao što je prikazano na slici 6., strategija EU-a obuhvaća određene ciljeve i mjere. Donesena je za desetogodišnje razdoblje, dok se proračun EU-a i okvir poljoprivredne politike odnose na sedmogodišnji ciklus politika. U procjeni učinka iz 2011. koja je priložena Komisijinoj strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. navodi se da bi indikativni cilj za poljoprivredu (3.a) tijekom izrade reforme ZPP-a trebao biti pretočen u konkretne odredbe kako bi se mogao ostvariti cilj za biološku raznolikost za razdoblje do 2020.22 Uspješnost mjera ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. mjeri se u odnosu na tri cilja, uključujući održivo upravljanje prirodnim resursima i djelovanje u području klime, s naglaskom na emisije stakleničkih plinova, biološku raznolikost, tlo i vodu23.
21Komisija je u preispitivanju strategije o biološkoj raznolikosti do 2020. koje je obavila u sredini razdoblja njezine provedbe, odnosno 2015., izvijestila da nije ostvaren osjetan napredak, posebno u pogledu cilja 3. za poljoprivredu (cilj 3.a) i šumarstvo (cilj 3.b) te da je potrebno uložiti veće napore kako bi se zamišljeno ostvarilo u predviđenim rokovima (vidjeti sliku 8.). Najnovije znanstvene spoznaje24, kako je navedeno u odlomcima 03. – 05., također potvrđuju da od 2015. nije zabilježen nikakav mjerljivi opći napredak u ostvarenju cilja br. 3 te da on neće biti ispunjen do 2020.
Komisija je 2018. predstavila svoje zakonodavne prijedloge u okviru ZPP-a za razdoblje nakon 2020. Među devet posebnih ciljeva koji su utvrđeni naveden je i doprinos ZPP-a zaštiti biološke raznolikosti, boljim uslugama ekosustava te očuvanju staništa i krajobraza25. Zbog rasporeda donošenja nove strategije o biološkoj raznolikosti do 2030. koji se primjenjivao u vrijeme obavljanja revizije (opći nacrt 2020. i potom akcijski plan 2021.) ta se strategija teško mogla uzeti u obzir tijekom izrade mjera ZPP-a koje se odnose na čitav EU. Međutim, bit će dostupna državama članicama kada 2021. budu radile na izradi vlastitih strateških planova za ZPP.
23Cilj za poljoprivredu (3.a) iz predmetne strategije za razdoblje do 2020. raščlanjen je na zasebna područja djelovanja i ima jasan rok: Sud ga stoga smatra određenim i vremenski utvrđenim. Međutim, postoje određeni nedostatci u pogledu njegove dostižnosti i relevantnosti te cilj sam po sebi nije kvantificiran, što ograničava mogućnost mjerenja uspješnosti njegova ostvarivanja. Umjesto toga, strategijom se predviđa da cilj za poljoprivredu mora doprinositi i ciljevima 1. i 2., za koje su utvrđene ciljne vrijednosti. Cilj 1. odnosi se na područja mreže Natura 2000 i mjerljiv je. U njemu se navodi da bi do 2020. procjene vrsta i staništa zaštićenih zakonodavstvom EU-a o prirodi trebale pokazivati njihovu bolju očuvanost te sigurno ili poboljšano stanje, i to za 100 % više staništa i za 50 % više vrsta. Cilj 2. obuhvaća obnovu „najmanje 15 % narušenih ekosustava”. Iz strategije nije jasno kako bi se trebalo mjeriti postizanje cilja od 15 % ili doprinos poljoprivrede njegovu ostvarenju. Komisija je u preispitivanju strategije za razdoblje do 2020. koje je obavila u sredini razdoblja njezine provedbe navela da je cilj obnove vodnih tijela vjerojatno ostvaren (18 % obnovljenih tijela), ali ni za jedan drugi ekosustav nije navela postotak.
24Komisija je 2005. započela s uspostavom pojednostavnjenih pokazatelja europske biološke raznolikosti (engl. Streamlined European Biodiversity Indicators – SEBI) radi procjene napretka u ostvarenju ciljeva EU-a za biološku raznolikost. Najvažniji pokazatelji SEBI povezani s ciljem za poljoprivredu i/ili biološkom raznolikošću na poljoprivrednim zemljištima navedeni su u Prilogu II. Među tim pokazateljima Komisija redovito ažurira njih pet, no njih osam nije ažurirano već šest godina ili čak i dulje. Na primjer, u najnovijim dostupnim podatcima o „genetskoj raznolikosti stoke” prikazano je stanje iz 2005. i obuhvaćeno je samo pet država članica, dok se pokazateljem „područja visoke prirodne vrijednosti” prikazuje stanje iz 2006. Zbog tog nedostatka podataka nemoguće je pratiti napredak za pokazatelje SEBI u cjelini. Za tri pokazatelja koja se redovito ažuriraju bilježi se ili silazni smjer kretanja (poljske ptice, travnjačka staništa) ili stabilizacija (leptiri). Preostala dva ne mogu se upotrebljavati za praćenje smjera kretanja. U prvom slučaju (vrste od europskog interesa) na rezultate je utjecala promjena metodologije, a u drugome (bilanca dušika) najnoviji podatci potječu iz 2015.
25Pokazatelji za praćenje učinka ZPP-a na biološku raznolikost nalaze se među poljoprivredno-okolišnim pokazateljima te u zajedničkom okviru za praćenje i evaluaciju. Primjerice, za mjerenje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima u EU-u u okviru ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. Komisija upotrebljava pokazatelje za poljoprivredne aktivnosti i zemljišta „visoke prirodne vrijednosti” (vidjeti Prilog II.). Osim očuvanja biološke raznolikosti s pomoću poljoprivrede niskog intenziteta, poljoprivredom visoke prirodne vrijednosti nastoje se ostvariti određene koristi za društvo i okoliš, kao što su skladištenje ugljika, čista voda, sprječavanje šumskih požara, veća genetska raznolikost i zaštita kulturnih vrednota. Kao što je prikazano u Prilogu II., sve tri skupine pokazatelja uključuju koncept „visoke prirodne vrijednosti”.
26Komisija je u zajednički okvir za praćenje i evaluaciju za razdoblje 2007. – 2013. uvela tri pokazatelja povezana s visokom prirodnom vrijednošću. U razdoblju 2014. – 2020. zadržala je pokazatelj za poljoprivredu visoke prirodne vrijednosti, koji se upotrebljava za prikaz i konteksta i učinka. Prema rezultatima ankete koju je provela Komisija, stanje 2017. godine bilo je takvo da u šest država članica (Češkoj, Grčkoj, Francuskoj, Latviji, Malti i Rumunjskoj) i još 24 regije EU-a u Belgiji, Španjolskoj, Italiji i Portugalu poljoprivreda visoke prirodne vrijednosti nije bila ni utvrđena niti se pokrenulo ikakvo redovito praćenje. U najnovijim izvješćima država članica i regija Komisiji o napretku ruralnog razvoja (iz lipnja 2019.) potvrđeno je stanje: tek dvije trećine izvješća sadržavaju kvantificirane informacije o poljoprivrednim zemljištima visoke prirodne vrijednosti. Određena nacionalna i regionalna tijela, primjerice na Cipru ili u Njemačkoj, osmislila su vlastite metode prikupljanja podataka o poljoprivredi visoke prirodne vrijednosti. Vrijednosti pokazatelja visoke prirodne vrijednosti ne mogu se uspoređivati među različitim državama članicama, ali odražavaju definiciju koju su utvrdile pojedine države članice. Komisija nije uključila pokazatelj visoke prirodne vrijednosti u okvir ZPP-a za razdoblje nakon 2020.
27U procjeni učinka26 koja je prethodila izradi zakonodavnih prijedloga Komisije za ZPP za razdoblje 2014. – 2020. prepoznata je važnost uključivanja pitanja biološke raznolikosti u poljoprivredni sektor kako bi se ostvario cilj za poljoprivredu utvrđen u strategiji o biološkoj raznolikosti. Komisija u toj procjeni navodi da je očekivala da će komponenta „ekologizacije” izravnih plaćanja u okviru ZPP-a uvelike doprinijeti strategiji (vidjeti odlomke 51. – 60.). Za provedbu mjera u poljoprivredi iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti Komisija i države članice uglavnom se služe izravnim plaćanjima (mjera 8.) i programima ruralnog razvoja (mjera 9.) (vidjeti sliku 9.).
EU nema strategiju za očuvanje genetske raznolikosti
28U okviru mjere 10. strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. od Komisije se tražilo da potiče primjenu poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera radi očuvanja genetske raznolikosti i da razmotri izradu strategije za to područje (vidjeti sliku 10.).
Sve veća ujednačenost sustava proizvodnje hrane i nedovoljno raznovrsna prehrana ljudi doprinijele su ne samo smanjenju biološke raznolikosti nego i drugim neželjenim posljedicama27. Umanjeni genetski resursi znače manje prirodne otpornosti na štetnike, bolesti i ozbiljne promjene u okolišu28.
30Komisija je nastavila podržavati rad država članica na zaustavljanju gubitka genetske raznolikosti provedbom poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera i istraživačkih projekata. Države članice kao što su Poljska, Danska i Estonija izradile su nacionalne strategije ili programe u vezi s genetskom raznolikošću životinja ili bilja. U jednoj studiji iz 2016. koju je naručila Komisija preporučuje se da EU izradi sveobuhvatnu strategiju, u skladu sa svojom strategijom o biološkoj raznolikosti, u cilju očuvanja i održive uporabe genetske raznolikosti29. U studiji je utvrđeno da je intenziviranje poljoprivrede glavni čimbenik tog gubitka jer je ona usmjerena na pasmine s visokim prinosom i nove obrasce gospodarenja zemljištem (s osjetno manje ispaše), što je dovelo do toga da je gotovo 50 % europskih pasmina stoke izumrlo ili je dovedeno u ugroženo ili kritično stanje. Osam od devet tijela među kojima je Sud proveo anketu podržavalo je donošenje strategije za očuvanje genetske raznolikosti.
Komisija precjenjuje iznos sredstava koji izdvaja za biološku raznolikost
31Komisija svake godine prati koliko proračunskih sredstva izdvaja za biološku raznolikost, ali nema ciljnu vrijednost u tom pogledu. Podatke o financiranju za biološku raznolikost objavljuje u izvješćima koja priprema u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti, kao i jednom godišnje u nacrtu općeg proračuna EU-a. Tijekom 2019. i 2020. EU je planirao potrošiti oko 8 % svojega ukupnog proračuna na biološku raznolikost (oko 13,5 milijardi eura godišnje). Za ZPP se iz tog iznosa izdvajaju 10,3 milijarde eura godišnje. Komisija primjenjuje koeficijente od 0 %, 40 % i 100 % koji su prilagođeni na temelju „pokazatelja iz Rija” Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Kriteriji Komisije za te koeficijente manje su konzervativni od kriterija OECD-a (vidjeti tablicu 1.).
Tablica 1.
Kategorije OECD-a i koeficijenti EU-a za biološku raznolikost
OECD | EU | ||
Kategorija | Aktivnosti | Koeficijent financiranja biološke raznolikosti | Primijenjeni kriteriji |
2 | Rashodi za aktivnosti kojima je biološka raznolikost glavni (primarni) cilj. | 100 % | Potporom se znatno doprinosi ciljevima za biološku raznolikost. |
1 | Rashodi za aktivnosti kojima je biološka raznolikost bitan, ali ne i glavni cilj. | 40 % | Potporom se umjereno doprinosi biološkoj raznolikosti. |
0 | Rashodi koji nisu usmjereni na biološku raznolikost. | 0 % | Doprinos potpore je neznatan. |
Izvor: Sud, na temelju dokumenta „Study on biodiversity financing and tracking biodiversity-related expenditures in the EU budget”, Komisija, 2017. i projekcije proračuna za 2020., Komisija, 2019.
Na slici 11. prikazano je kako Komisija primjenjuje te koeficijente za potrošnju u okviru ZPP-a. Komisija ne prati i ne neutralizira rashode u okviru mjera koje bi mogle imati nepovoljan učinak na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima.
Komisija primjenjuje koeficijent od 100 %, u skladu s pristupom OECD-a, na rashode za ruralni razvoj za „obnovu, očuvanje i povećanje biološke raznolikosti” (žarišno područje 4A), koji su posebno usmjereni na biološku raznolikost. Koeficijent od 100 % primjenjuje i na rashode za „bolje gospodarenje vodama” (4B) i „sprječavanje erozije tla i bolje gospodarenje tlom” (4C). Budući da biološka raznolikost nije glavni cilj tih dvaju žarišnih područja, ona ne ispunjavaju kriterije za primjenu koeficijenta od 100 %.
34Komisija primjenjuje koeficijent od 40 % na sva plaćanja za ekologizaciju iako se njihov povoljan učinak na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima ne može jasno dokazati (vidjeti odlomke 51. – 60.). Osim toga, obveze u okviru ekologizacije obično nisu zahtjevne i u velikoj mjeri obuhvaćaju uobičajene poljoprivredne prakse. U tematskom izvješću Suda br. 21/2017 „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša” iznesena je procjena da su poljoprivrednici uveli nove elemente ekologizacije na svega oko 3,5 % obradivog zemljišta, odnosno ne više od 2 % svih poljoprivrednih zemljišta u EU-u. Osim toga, obveze u okviru ekologizacije u vezi s trajnim travnjacima dovele su do promjene u poljoprivrednim praksama na tek otprilike 1,5 % poljoprivrednih zemljišta u EU-u.
35Učinak elementa višestruke sukladnosti, sustava sankcija, na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima izaziva određene poteškoće te o tome ima više riječi u odlomcima 41. – 50. Kako bi se u obzir uzeo doprinos višestruke sukladnosti, Komisija primjenjuje koeficijent od 40 % na 10 % drugih komponenti izravnog plaćanja (oko 70 % izravnih plaćanja, vidjeti sliku 14.). To se ne primjenjuje na programe ruralnog razvoja kao što su financiranje područja s prirodnim ili posebnim ograničenjima, koje nije ništa korisnije za biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima od programa osnovnih plaćanja. Koeficijentima koji se primjenjuju u okviru višestruke sukladnosti u pravilu se može precijeniti njezin doprinos.
36Cipar, Irska i Njemačka ocijenili su da Komisijina metodologija nije točna. Stoga je Irska i Njemačka pri izradi vlastitih sustava za praćenje biološke raznolikosti nisu primjenjivali. Svaka od njih provela je jedan postupak praćenja koji se temeljio na znanstvenim dokazima. Irska je u svojem preispitivanju državnih rashoda za biološku raznolikost primjenjivala šest koeficijenata (0 %, 5 %, 25 %, 50 %, 75 % i 100 %).
37Sud smatra da Komisijina kvantifikacija od oko 10 milijardi eura, koja proizlazi iz primjene samo triju koeficijenata (0 %, 40 % i 100 %), nije u potpunosti utemeljena i pouzdana. Nalazi Suda u skladu su s rezultatima neovisnih studija provedenih 2015.30 i 2017.31
Većina financiranja u okviru ZPP-a ima neznatan povoljan učinak na biološku raznolikost
38Sud je ispitao jesu li u razdoblju 2014. – 2020. izravna plaćanja, uključujući za ekologizaciju, i višestruka sukladnost imali mjerljiv povoljan učinak na biološku raznolikost, kao što se to traži mjerom 8. strategije EU-a. Ta je mjera podijeljena na dvije podmjere (vidjeti sliku 12.).
Većinom izravnih plaćanja ne uspijeva se očuvati i povećati biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima
39Izravna plaćanja iznosila su više od 40 milijardi eura, što čini više od 70 % svih rashoda EU-a za poljoprivredu tijekom 2019. (vidjeti sliku 13.). Programi izravne potpore uključuju program osnovnih plaćanja32, u okviru kojega poljoprivrednici aktiviraju prava na plaćanje razmjerno prihvatljivom zemljištu koje prijave, program jedinstvenih plaćanja po površini33, u kojem se plaćanja također izvršavaju prema prihvatljivoj površini koju poljoprivrednici prijave, te plaćanja za „ekologizaciju” (vidjeti odlomke 51. – 60.).
Prema navodima tijela država članica koja je Sud posjetio, velika većina programa izravnih plaćanja u EU-u nema izravan mjerljiv učinak na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima. Znanstvenici smatraju da dobrovoljna proizvodno vezana potpora može imati nepovoljan učinak. Takovom se potporom oko 10 % proračuna EU-a za izravna plaćanja vezuje za proizvodnju određenih usjeva ili životinja (vidjeti sliku 14.). Time se daje poticaj održavanju (ili povećanju) razina aktivnosti za koje se isplaćuje potpora34.
Sustav sankcija za kršenje višestruke sukladnosti nema jasan učinak na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima
41Kada agencije za plaćanja otkriju da određeni poljoprivrednik koji prima subvencije u okviru ZPP-a ne ispunjava osnovne propisane zahtjeve o upravljanju (SMR) i standarde dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja (GAEC), u pravilu bi trebale umanjiti plaćanje poljoprivredniku za 1 % do 5 %. Međutim, ti se zahtjevi i standardi ne primjenjuju na sve poljoprivrednike u EU-u, kao što su oni koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike. Zahtjevi SMR proizlaze iz primjene relevantnih članaka zakonodavstva (npr. onih koji se odnose na mrežu Natura 2000, sredstava za zaštitu bilja i nitrata) te stoga preslikavaju postojeća pravila. Zakonodavstvo na kojemu se temelje ti zahtjevi primjenjuje se neovisno o mehanizmu višestruke sukladnosti. Primjenjuje se na sve poljoprivrednike u EU-u, neovisno o tome traže li ili ne traže subvencije u okviru ZPP-a. Poljoprivrednici koji ne ispune svoje obveze također se mogu kazniti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Druga kazna ponekad može biti veća od prve.
42Kad je riječ o standardima GAEC, zakonodavnim se okvirom državama članicama omogućuje visok stupanj fleksibilnosti u definiranju njihova sadržaja. Stoga ono što države članice odluče o ambicijama u pogledu okoliša, definiciji poljoprivrednih gospodarstava na koja se primjenjuje standard GAEC, načinu na koji bi poljoprivredna gospodarstva trebala primjenjivati taj standard i načinu na koji nacionalna tijela provjeravaju poštuje li se taj standard zapravo određuje njegovu vrijednost za biološku raznolikost. U većini slučajeva agencije za plaćanja provjeravaju između 1 % i 2 % poljoprivrednih gospodarstava na koja se primjenjuje određeni standard GAEC te za približno 1 % tih provjerenih slučajeva izriču sankcije. Na primjer, za četiri države članice od njih pet koje je Sud posjetio agencije za plaćanja utvrdile su da se uvjeti standarda GAEC 4 (minimalni pokrov tla) primjenjuju na približno 1 milijun poljoprivrednika. Agencije su obavile inspekciju nad oko 16 000 poljoprivrednih gospodarstava te su u vezi s 270 isplata subvencija izrekle sankcije. U većini slučajeva u kojima su primijenile sankcije bila je riječ o smanjenju plaćanja za 1 %.
43U okviru jedne od prethodnih revizija35 Sud je opazio da među državama članicama postoje znatne razlike u primjeni sankcija za povrede pravila. Utvrđeno je da su stope povrede pravila za nekoliko zahtjeva i standarda bile niže od 1 %. Zahtjevi SMR za koje je to vrijedilo odnosili su se na očuvanje divljih ptica i prirodnih staništa, dok su među takvim standardima GAEC bili GAEC 6, koji se odnosi na organske tvari u tlu, i GAEC 7, koji je povezan s očuvanjem strukture tla i obilježja krajobraza. Svi ti zahtjevi i standardi u teoriji imaju velik potencijal da doprinesu biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima (vidjeti sliku 15.).
Komisija se u okviru mjere 8.b strategije EU-a o biološkoj raznolikosti obvezala na poboljšanje i pojednostavnjenje standarda GAEC koji se odnose na biološku raznolikost. Tijekom 2015. promijenila je strukturu višestruke sukladnosti. Određeni standardi GAEC postali su dio pravila o prihvatljivosti, a drugi su se promijenili (vidjeti sliku 16.).
Reformom ZPP-a iz 2013. obveza održavanja trajnih travnjaka i standard GAEC o plodoredu prebačeni su iz domene višestruke sukladnosti u domenu ekologizacije. To je značilo da se primjenjuje na manji broj poljoprivrednika. Plodored je preinačen u diversifikaciju usjeva (koja ima manju vrijednost za biološku raznolikost – vidjeti odlomak 54.). Objedinjavanjem pojedinih standarda nije se izmijenila njihova bit: uvođenje novog standarda za organske tvari u tlu nije doprinijelo unaprjeđenju te mjere jer je zaštita organskih tvari u tlu već bila dio pravnog okvira kada je 2005. uvedena višestruka sukladnost.
46Komisija je 2014. prihvatila preporuku Suda da se Okvirna direktiva o vodama uključi u sustav višestruke sukladnosti, koja je u skladu s navedenim iznesena u tematskom izvješću Suda br. 4/2014 „Uključivanje ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku tek je djelomično uspješno”. Ta direktiva još nije ugrađena u višestruku sukladnost, iako se pojavljuje u prijedlozima Komisije za ZPP nakon 2020.
47Komponentom višestruke sukladnosti koja se odnosi na zahtjeve SMR (vidjeti odlomak 41.) za poljoprivrednike se nije postavila dodatna obveza u pogledu očuvanja i povećanja biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima. Međutim, njihovim uključivanjem u višestruku sukladnost jamče se redovne inspekcije u pogledu tih zahtjeva, a poljoprivrednike se bolje upoznaje s uvjetima koje je potrebno zadovoljiti.
48U okviru višestruke sukladnosti standardi GAEC 1, GAEC 4, GAEC 5, GAEC 6 i GAEC 7 imaju najveći potencijal u pogledu cilja za poljoprivredu koji se odnosi na biološku raznolikost (vidjeti sliku 15.). Međutim, samo jedna država članica koju je Sud posjetio uspjela je dokazati konkretan učinak: njemačka tijela izvijestila su da su zabrane košnje u skladu sa standardom GAEC 4 povoljno utjecale na rasplodnu perad te da su i prakse protiv erozije u skladu sa standardom GAEC 5 doprinijele biološkoj raznolikosti. Zahvaljujući standardu GAEC 7 sačuvano je oko dva milijuna zasebnih obilježja krajobraza u Njemačkoj, uključujući milijun živica i 150 000 močvarnih područja. Riječ je o dragocjenom pomaku imajući u vidu dugogodišnje smanjenje količine europskih živica tijekom prošlog stoljeća (vidjeti okvir 1.).
Okvir 1.
Uništavanje živica u 20. stoljeću
Nakon Drugog svjetskog rata nacionalne su vlade poticale uklanjanje živica kako bi se osigurala veća prehrambena samodostatnost i omogućila uporaba strojeva kojima se ne može upravljati na malim poljima. Dostupnost financijskih poticaja dovela je do raširenog uništavanja živica36. Primjerice:
- u Francuskoj je između 1945. i 1983. uništeno gotovo 70 % živica;
- u Belgiji je tijekom 20. stoljeća u određenim regijama uništeno i do 75 % živica;
- taj je postotak u Nizozemskoj između 1960. i 1994. iznosio od 30 % do 50 %;
- u Italiji je u regiji rijeke Pad nestalo i do 90 % živica;
- u irskim regijama uklonjeno je 15 % – 30 % živica.
Zajednički okvir za praćenje i evaluaciju uključuje samo dva pokazatelja ostvarenja za višestruku sukladnost37: „broj hektara na koje se primjenjuje višestruka sukladnost” i „udio plaćanja u okviru ZPP-a na koja se primjenjuje višestruka sukladnost”. EEA navodi da udio korištene poljoprivredne površine obuhvaćene različitim mjerama daje naznaku dosega i teoretskog potencijala za povećanje biološke raznolikosti, ali ne i djelotvornosti38. Komisija nema pokazatelje rezultata ili učinka kojima bi se moglo mjeriti konkretne učinke višestruke sukladnosti na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima. Sud je u okviru revizije višestruke sukladnosti iz 2016.39 također zaključio da Komisija na temelju dostupnih informacija nije mogla prikladno procijeniti djelotvornost višestruke sukladnosti.
50Nijedna od država članica koje je Sud posjetio osim Njemačke (vidjeti odlomak 48.) nije pružila konkretne informacije o učinku višestruke sukladnosti na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima. U studijama40 djelotvornosti mjera za promicanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima nisu utvrđeni ni povoljni ni nepovoljni učinci višestruke sukladnosti. Neki su stručnjaci kritizirali nedovoljnu ambicioznost sustava višestruke sukladnosti i njegovu nedostatnost za promicanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima41.
Potencijal ekologizacije za povećanje biološke raznolikosti nedovoljno je iskorišten
51Ekologizacija obuhvaća tri poljoprivredne prakse čiji je cilj povoljno utjecati na okoliš i klimu (vidjeti sliku 17.).
Obveze u okviru ekologizacije ne primjenjuju se na poljoprivredna gospodarstva obuhvaćena programom za male poljoprivrednike za koja se smatra da su „zelena po definiciji”, kao što su ekološka gospodarstva ili gospodarstva s više od 75 % trajnih travnjaka. Tijekom 2015. na 24 % poljoprivrednih gospodarstava EU-a, koja su činila 73 % svih poljoprivrednih zemljišta u EU-u primjenjivala se barem jedna obveza u okviru ekologizacije42. Cilj je ekologizacije nagraditi plodored i zaštitu trajnih pašnjaka, zelenog pokrova, tla ostavljanog na ugaru iz ekoloških razloga i područja Natura 2000, u skladu s mjerom 8.a strategije EU-a o biološkoj raznolikosti. Komisija je sve te elemente uključila u svoju komunikaciju iz 2010. o ZPP-u ususret 2020.43 Međutim, neki od njih nisu bili uključeni u procjenu učinka ni u prijedlog iz 2011. za ZPP za razdoblje 2014. – 2020.44, koji je u naknadnim pregovorima dodatno razvodnjen (vidjeti sliku 18.).
Sud je u tematskom izvješću iz 2017.45 zaključio da ekologizacija ima slab mjerljiv učinak: ona je dovela do promjene u poljoprivrednim praksama na svega oko 5 % svih poljoprivrednih zemljišta u EU-u, podatci o referentnom stanju tek su djelomično poznati te nije jasno na koji bi način ekologizacija trebala doprinijeti ciljevima EU-a za biološku raznolikost. Komisija je 2018. potvrdila46, pozivajući se na vlastitu evaluaciju ekologizacije iz 2017.47, da bi države članice i poljoprivrednici mogli poboljšati provedbu ekologizacije radi boljeg postizanja ciljeva te mjere. U znanstvenim radovima izneseni su slični zaključci48.
54Diversifikacija usjeva rijetko dovodi do promjene u praksama gospodarenja zemljištem49. U jednom radnom dokumentu svojih službi50 Komisija je zaključila da upravo ta mjera ekologizacije donosi najmanje koristi za okoliš.
55Održavanje i zaštita trajnih travnjaka važni su za biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima iako je njihov glavni cilj uklanjanje ugljika. Studije su pokazale51 da su razine biljne raznolikosti znatno više ondje gdje se travnjaci ne obrađuju intenzivno, npr. ako se kose samo jednom godišnje ili upotrebljavaju za umjereniju ispašu.
Države članice mogu dopustiti oranje trajnih travnjaka, no to je štetno za biološku raznolikost. Poljoprivrednici u Poljskoj mogu, u načelu, pretvoriti takve travnjake u obradiva zemljišta pod uvjetom da se ne prijeđe ukupna gornja granica za tu zemlju od 5 % (vidjeti sliku 17.). U Njemačkoj i Irskoj poljoprivrednici moraju dobiti administrativno odobrenje prije nego što mogu započeti s oranjem te moraju ponovno zasijati travom jednaku površinu kako bi ispunili obvezu u pogledu trajnih travnjaka. Iako studije pokazuju da novi travnjaci imaju manju vrijednosti za okoliš i biološku raznolikost52, to je uobičajena praksa: od 44 poljoprivrednika koji drže travnjake i s kojima su revizori Suda razgovarali, njih 17 je od 2015. obrađivalo i ponovno zasijavalo dio svojih travnjaka.
57Poljoprivrednici ne smiju orati zemljišta koja su radi očuvanja površina s velikom biološkom raznolikošću ili održavanja povoljnog utjecaja sekvestracije ugljika označena kao okolišno osjetljiva. U državama članicama ta kategorija čini tek mali dio svih trajnih travnjaka, uglavnom unutar područja mreže Natura 2000. Trajni travnjaci obuhvaćeni mjerama ekologizacije prostirali su se 2016. na 47,7 milijuna hektara, od čega su 7,7 milijuna hektara prekrivali okolišno osjetljivi trajnih travnjaci u područjima mreže Natura 2000. Komisijini podatci iz 2018. pokazali su da su samo četiri države članice/regije (Belgija – Flandrija, Češka, Latvija i Luksemburg) označile okolišno osjetljive trajne travnjake i na područjima izvan mreže Natura 2000: ukupno je riječ o površini manjoj od 0,3 milijuna hektara.
58Potencijal ekološki značajnih površina da povoljno utječu na biološku raznolikost ovisi o vrstama tih površina i o tome kako ih poljoprivrednici upotrebljavaju. Prema najnovijim informacijama koje je objavila Komisija (2017.), opcije kojima njemački, poljski i rumunjski poljoprivrednici daju prednost uglavnom su one za koje je u brojnim znanstvenim studijama utvrđeno53 da su najmanje korisne za biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima, a to su sjetva usjeva koji vežu dušik i postrnih usjeva. Situacija u Irskoj nije uobičajena jer je više od 95 % poljoprivrednika oslobođeno obveza ekologizacije zbog prirodnog travnjačkog bogatstva. Otprilike 60 % ciparskih poljoprivrednika odlučilo je ispuniti svoje obveze u pogledu ekološki značajnih površina opcijom koja doprinosi biološkoj raznolikosti, a to je ostavljanje zemljišta na ugaru. Međutim, taj postotak na razini cijelog EU-a manji je od 20 % (vidjeti sliku 19.). Udio obradivog zemljišta u ekološki značajnim površinama kretao se tijekom 2017. u različitim državama članica između 0,2 % i 20 %, a velike razlike postoje i u udjelu obradivog zemljišta u ukupnoj poljoprivrednoj površini (vidjeti primjere u odlomcima 68. i 69.).
Zajednički okvir za praćenje i evaluaciju54 uključuje 22 pokazatelja ostvarenja i rezultata povezanih s ekologizacijom. Komisija nema pokazatelja učinka kojima bi se mogli mjeriti učinci ekologizacije na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima.
60Anketa koju je proveo Sud potvrđuje iznesene nalaze. Jedna trećina nadležnih tijela koja su u njoj sudjelovala ocijenila je da nijedan od trenutačnih instrumenata ekologizacije nije povećao biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima. Otprilike polovica nadležnih tijela navela je da se obveze u okviru ekologizacije trebaju postrožiti u okviru ZPP-a za razdoblje nakon 2020. u sklopu stavljanja većeg naglaska na biološku raznolikost, i to postavljanjem zahtjevnijih uvjeta. Taj mehanizam, kojim se želi zamijeniti ekologizaciju i višestruku sukladnost, trebao bi sadržavati niz zahtjeva SMR i 10 standarda GAEC – tri više nego u okviru trenutačnog ZPP-a. Komisija je predložila i novi instrument poznat pod nazivom „programi za ekologiju”. Države članice bit će dužne izraditi i ponuditi jedan ili više „programa za ekologiju” koji bi obuhvaćali poljoprivredne prakse kao što su bolje gospodarenje trajnim travnjacima i krajobrazima, upravljanje hranjivim tvarima, paketi za prehranu i podizanje ptića za ptičje vrste oprašivača te ekološki uzgoj.
Pojedini programi ruralnog razvoja imaju potencijal za povećanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima
61Sud je ispitao jesu li mjere Komisije i država članica za ruralni razvoj, a posebice njihova primjena poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera, sada više usmjerene na očuvanje biološke raznolikosti, kao što se traži u mjeri 9. strategije EU-a (vidjeti sliku 6.) te prati li se njihov učinak na odgovarajući način. Mjera 9. podijeljena je na dvije podmjere (vidjeti sliku 20.).
Poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere, mjere povezane s mrežom Natura 2000 i mjere za ekološki uzgoj imaju najveći potencijal za očuvanje ili povećanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima
62Programi ruralnog razvoja koje su države članice i regije izradile za ZPP u razdoblju 2014. – 2020. trebali bi sadržavati mjere za odgovor na gospodarske, okolišne i socijalne izazove utvrđene u zemljopisnom području koje obuhvaća, uključujući izazove za biološku raznolikost (vidjeti sliku 21.). EU je dosad osigurao financijska sredstva za ruralni razvoj za razdoblje 2014. – 2020. u iznosu od oko 100 milijardi eura, a države članice izdvojile su dodatnu svotu od 61 milijarde eura.
Nacionalna tijela u državama članicama koje je Sud posjetio ocijenila su da od svih mjera iz programa ruralnog razvoja, poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere te mjera za ekološki uzgoj i mjera povezana s mrežom Natura 2000 imaju najveći potencijal za doprinos ostvarivanju cilja za poljoprivredu postavljenog u strategiji o biološkoj raznolikosti (vidjeti okvir 2.). Dostupna znanstvena istraživanja potkrjepljuju to stajalište55.
Okvir 2.
Mjere ruralnog razvoja koje najviše doprinose biološkoj raznolikosti
Poljoprivrednici koji pristaju na poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere dobrovoljno se obvezuju da će najmanje pet godina primjenjivati poljoprivredne prakse prihvatljive za okoliš koje su ambicioznije od relevantnih zakonskih obveza.
U okviru mjere za ekološki uzgoj osigurava se potpora po hektaru za poljoprivrednike koji prelaze na prakse i metode ekološkog uzgoja, ili nastavljaju s tim praksama i metodama.
U okviru mjere povezane s mrežom Natura 2000 svake se godine isplaćuje naknada poljoprivrednicima po hektaru za dodatne troškove koje snose i za prihode koje ne ostvare zbog ograničenja koja proizlaze iz primjene Direktive o pticama i Direktive o staništima.
Tijela među kojima je Sud proveo anketu potvrdila su potencijal i korisnost tih mjera ruralnog razvoja za očuvanje biološke raznolikosti jer one pridonose strateškom cilju za poljoprivredu i omogućuju da se ostvari određeni napredak u rješavanju glavnih izazova s kojima se suočava biološka raznolikost.
U manje zahtjevnim poljoprivredno-okolišno-klimatskim mjerama sudjeluje veći broj poljoprivrednika
65Manje zahtjevnim „zelenim” mjerama obuhvaćen je veći broj poljoprivrednika na širem području, one su relativno nezahtjevne u pogledu poljoprivrednih praksi i donose manje financijskih sredstava. Zahtjevnije „zelene” mjere usmjerene su na pitanja okoliša i biološke raznolikosti specifične za pojedino područje te stoga ciljaju manji broj poljoprivrednih gospodarstava, iziskuju veći trud poljoprivrednika i donose više financijskih sredstava više za pružene usluge.
66Znanstvenici i nevladine organizacije smatraju da zahtjevnije „zelene” mjere više doprinose biološkoj raznolikosti od manje zahtjevnih „zelenih” mjera56. Međutim, Sud je utvrdio da jednostavne, ali djelotvorne manje zahtjevne „zelene” poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere, kao što su smanjenje intenziteta ispaše, ograničavanje uporabe kemijskih gnojiva ili herbicida i zabrana košnje u razdobljima podizanja ptića, ne iziskuju mnogo vremena i truda poljoprivrednika, ali imaju potencijal za povećanje biološke raznolikosti. Otkriveni su dobri primjeri i manje zahtjevnih i zahtjevnijih „zelenih” mjera s velikim potencijalnim učinkom na biološku raznolikost u pogledu vrsta i staništa u svim državama članicama u kojima je provedena revizija (vidjeti primjere iz Rumunjske i Cipra u okviru 3.).
Okvir 3.
Primjeri manje zahtjevnih i zahtjevnijih „zelenih” poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera
Manje zahtjevne „zelene” mjere
Manje zahtjevnim „zelenim” mjerama u Rumunjskoj biološka raznolikost čuva se, primjerice, neintenzivnim ili tradicionalnim poljoprivrednim praksama na travnjacima: zabranjena je uporaba kemijskih gnojiva i pesticida, a ispaša je ograničena na najviše jedno uvjetno grlo po hektaru. U okviru jedne mjere na Cipru traži se izrada točno određene dokumentacije, zabranjuje se uporaba kemijskih pesticida i gnojiva te se nalaže mehaničko uklanjanje korova oko određenih usjeva.
Zahtjevnije „zelene” mjere
U Rumunjskoj je moguće provoditi mjere za zaštitu određenih vrsta ptica i leptira. Na Cipru postoje dvije mjere koje su ciljano usmjerene na poljoprivredne površine visoke prirodne vrijednosti. Jedna od njih odnosi se na održavanje i popravak suhozida, a druga na niz praksi pogodnih za okoliš u područjima visoke prirodne vrijednosti, kao što je aktivno obogaćivanje tla za trajne nasade ili zabrana ispaše tijekom glavne sezone cvatnje.
U zahtjevnijim „zelenim” poljoprivredno-okolišno-klimatskim mjerama sudjelovalo je manje poljoprivrednika nego u manje zahtjevnima: Sud procjenjuje da na Cipru, u Njemačkoj (Porajnje-Falačka) i Rumunjskoj zahtjevnije mjere ne čine više od oko 15 % – 20 % svih poljoprivredno-okolišnih-klimatskih mjera. Tijela su, pozivajući se na znanstvene dokaze57, uglavnom dala sljedeće objašnjenje:
- Za površine na kojima se obavlja vrlo intenzivna i profitabilna poljoprivredna aktivnost puna naknada za zahtjevnije „zelene” mjere morala bi biti tako visoka da države članice ne bi mogle financirati dovoljan broj drugih mjera i aktivnosti.
- Trenutačni sustav izračuna naknada na osnovi „izgubljenih prihoda / nastalih troškova”, osobito za površine s neintenzivnim poljoprivrednim aktivnostima, onemogućuje državama članicama da poljoprivrednicima podmire stvarne troškove u slučajevima u kojima se ne odriču znatnog dijela dohotka jer se u izračun ne uključuju transakcijski troškovi i podcjenjuje se kvaliteta ishoda te se on temelji se na uprosječivanju troškova većeg broja poljoprivrednika.
Poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere relevantne za biološku raznolikost nisu toliko popularne među ratarima
68Znanstvenici znaju da je intenziviranje uporabe ratarskih sustava dovelo do smanjenja biološke raznolikosti na obradivim površinama u EU-u58. Osim toga, u studijama diljem Europe utvrđeno je da je smanjenje broja vrsta na travnjacima izravno povezano s ratarskim praksama na susjednim poljoprivrednim gospodarstvima59. Sud je utvrdio da se u Irskoj i Njemačkoj (Porajnje-Falačka) poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere relevantne za biološku raznolikost znatno više primjenjuju na trajnim travnjacima nego na obradivim zemljištima, kako po broju zahtjeva tako i po broju hektara. Isto vrijedi i za Rumunjsku, iako obradiva zemljišta čine oko dvije trećine poljoprivredne površine te zemlje. U Njemačkoj (Porajnje-Falačka – 60 % obradiva zemljišta) revizijski uzorak pokazao je da poljoprivrednici, u slučaju kada se odluče za određenu mjeru na obradivom zemljištu, uglavnom primjenjuju tu mjeru na neproduktivnim parcelama, a ne na onima koje su veće, produktivnije i koje se intenzivnije obrađuju.
69Obradiva zemljišta na Cipru čine više od 70 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Iako je Cipar ratarima ponudio četiri poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere relevantne za biološku raznolikost, te su mjere 2018. činile tek 7 % ukupnih poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera koje su se te godine počele primjenjivati. Otprilike 85 % svih zahtjeva odnosilo se na trajne nasade, kao što su orašasti plodovi, voćke i rogači.
Mjere koje se temelje na rezultatima imaju pozitivan utjecaj, ali su rijetke
70Među poljoprivredno-okolišno-klimatskim mjerama relevantnima za biološku raznolikost koje je Sud ispitao za razdoblje 2014. – 2020. u državama članicama iz uzorka samo su se dvije temeljile na rezultatima. Mali udio mjera koje se temelje na rezultatima uobičajen je posvuda60. U okviru ostale 44 poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere iz revizijskog uzorka država članica poljoprivrednicima su isplaćena sredstva jer su se obvezali na određene aktivnosti (ili na to da će se od njih suzdržati), ali ne i zbog rezultata koje su postigli. Predstavnici nacionalnih i regionalnih vlasti s kojima su revizori Suda razgovarali ocijenili su da bi programi ruralnog razvoja koji se temelje na rezultatima mogli više doprinositi biološkoj raznolikosti. Naglasili su da, iako takvi programi iziskuju više truda u pogledu osmišljavanja i izrade, u okviru njih mogu se dobiti kvalitetniji podatci koji se prikupljaju praćenjem. Jedan je primjer oblikovanje i uporaba sustava bodovanja koji pokazuje koliko se različitih biljnih vrsta nalazi na određenoj parceli. Mjerama koje se temelje na rezultatima (vidjeti primjere u okviru 4.) poljoprivrednicima se daje veća sloboda u donošenju odluka o gospodarenju njihovim zemljištem, a time i veće zasluge za rezultate koje postignu61.
Okvir 4.
Poljoprivredno-okolišno-klimatska mjera koja se temelji na rezultatima
Program regije Burren u Irskoj usmjeren je na očuvanje jedinstvenog poljoprivrednog krajobraza na određenom području. Uključen je u irski program ruralnog razvoja od 2016. Program kojim se nude plaćanja i za aktivnosti i za rezultate predvode stručnjaci za pitanja okoliša. Savjetnici pomažu poljoprivrednicima izraditi plan aktivnosti za održavanje ili povećanje stanja očuvanosti poljoprivrednih parcela. Rezultati se procjenjuju svake godine i ako dobiju prenisku ocjenu, plaćanje se ne izvršava. Više ocjene donose veće isplate. Opća uspješnost u pogledu biološke raznolikosti na površinama/parcelama obuhvaćenima programom postupno se poboljšava svake godine od početka provedbe programa.
Regionalna tijela u Njemačkoj (Porajnje-Falačka) uspostavile su poseban program zaštite prirode trajnih pašnjaka. Njime se od poljoprivrednika koji u njemu sudjeluju traži da popišu i dokumentiraju sve biljne vrste na svojem zemljištu. Plaćanje se ne izvršava ako je broj biljnih vrsta na parceli ispod određenog praga.
Malo je pokazatelja ruralnog razvoja usmjereno na rezultate, a mnogi od njih nisu odavno ažurirani
71U skladu s pravilima ZPP-a62 države članice dužne su procjenjivati „u kojoj su mjeri intervencije u okviru PRR-a poduprle obnovu, očuvanje i povećanje bioraznolikosti, uključujući područja mreže Natura 2000, područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima i poljoprivredu velike prirodne vrijednosti te stanje europskih krajobraza”. U zajedničkom okviru za praćenje i evaluaciju postoji samo jedan pokazatelj rezultata/cilja koji im u tome može pomoći: „postotak poljoprivrednog zemljišta za koje su sklopljeni ugovori o upravljanju kojima se podupire bioraznolikost i/ili krajobrazi”. U zajedničkom okviru za praćenje i evaluaciju nema pokazatelja učinka kojim bi se mjerio utjecaj politike ruralnog razvoja na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištima. Za ZPP nakon 2020. Komisija je predložila tri pokazatelja rezultata i tri pokazatelja učinka za procjenu biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima. Međutim, kao što je Sud već naveo u nedavno objavljenom mišljenju63, te bi elemente trebalo predstaviti u sklopu usklađenog okvira (vidjeti sliku 22.).
Države članice slobodno mogu osmisliti dodatne pokazatelje za mjerenje učinka njihovih programa ruralnog razvoja na biološku raznolikost. Nijedna od pet država članica koje je Sud posjetio nije osmislila dodatne pokazatelje rezultata ili učinka kojima bi se mogle dokazati mjerljive promjene u biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima.
73Povrh zajedničkog okvira za praćenje i evaluaciju, Komisija je 2006. izradila skup od 28 poljoprivredno-okolišnih pokazatelja za praćenje uključivanja pitanja povezani s okolišem u ZPP64. Najnoviji podatci Eurostata za određene pokazatelje stari su najmanje deset godina (vidjeti sliku 23.), a za dva pokazatelja („poljoprivredna zemljišta visoke prirodne vrijednosti ” i „genetička raznolikost”) Komisija nikada nije objavila nikakve podatke.
Zaključci i preporuke
74Sud je ispitao doprinos ZPP-a očuvanju i povećanju biološke raznolikosti te provjerio je li izgledno da se ostvari cilj za poljoprivredu (3.a) iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti. Taj cilj kaže da se mora ostvariti mjerljiv napredak u području biološke raznolikosti. Općenito govoreći, Sud je utvrdio da to nije bio slučaj: ni evaluacija koju je provela Komisija ni revizija koju je obavio Sud nisu otkrile da je ostvaren ikakav napredak. Štoviše, dostupni podatci o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima u EU-u nedvojbeno pokazuju da je u posljednjih nekoliko desetljeća došlo do njezina smanjenja.
75Ciljevi za poljoprivredu i mjere u okviru strategije EU-a o biološkoj raznolikosti nisu mjerljivi, što otežava procjenu uspješnosti. Komisija nije zajamčila zadovoljavajuću koordinaciju izrade i provedbe dijela strategije o biološkoj raznolikosti do 2020. koji se odnosi na poljoprivredu s međunarodnim obvezama u tom području. Genetska raznolikost usjeva i domaćih životinja u EU-stalno se smanjuje (odlomci 20. – 30.).
76Komisijino praćenje rashoda u okviru ZPP-a kojima se doprinosi biološkoj raznolikosti nije pouzdano zbog metodoloških nedostataka: određeni su koeficijenti postavljeni na više razine nego što je predloženo u metodologiji OECD-a, a praćenjem su obuhvaćene i pojedine vrste rashoda za koje nema jasnog dokaza da doprinose biološkoj raznolikosti (odlomci 31. – 37.).
1. preporuka – Potrebno je poboljšati koordinaciju i izradu strategije EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje nakon 2020. i preciznije pratiti rashodeKomisija bi trebala učiniti sljedeće:
- za potrebe poglavlja o poljoprivredi iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje nakon 2020. i naknadnih povezanih mjera trebala bi surađivati s državama članicama na određivanju konkretnih i mjerljivih mjera koje se trebaju provesti do određenog datuma;
- trebala bi procijeniti kako kvalitetnije uskladiti strategije država članica o biološkoj raznolikosti, odnosno onih njihovih komponenti koje se odnose na poljoprivredu, i poglavlje o poljoprivredi iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje nakon 2020. te kako stvoriti sinergiju među tim elementima. Također bi biološkoj raznolikosti trebala dati istaknuto mjesto u strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti za razdoblje nakon 2020. i u naknadnim mjerama;
- trebala bi preispitati način na koji prati proračunska sredstva namijenjena biološkoj raznolikosti kako bi ga uskladila s novim zakonodavnim promjenama, i to na temelju znanstvenih dokaza i strogo u skladu s pristupom OECD-a.
Preporučeni rok provedbe: 2023.
77Izravna plaćanja u okviru ZPP-a čine oko 70 % rashoda EU-a za poljoprivredu. Međutim, obveze povezane s izravnim plaćanjima, uključujući ekologizaciju, i višestruka sukladnost utječu na biološku raznolikost ili nepovoljno (na primjer za neke programe dobrovoljne proizvodno vezane potpore) ili je njihov učinak ograničen ili nepoznat. Komisija od 2011. nije povećala vrijednost višestruke sukladnosti za promicanje biološke raznolikosti, a Okvirna direktiva o vodama još nije uključena u taj sustav. Određeni standardi u sklopu višestruke sukladnosti mogli bi znatno doprinijeti biološkoj raznolikosti, ali ni Komisija ni države članice nisu izmjerile njihov učinak, a postojeći pružaju slabe poticaje. U vezi s višestrukom sukladnošću ne postoje standardne sankcije koje bi odgovarale zahtjevima SMR i standardima GAEC, a za otkrivene povrede pravila izriču se blage sankcije (odlomci 39. – 50.).
78Komisija je osmislila mjeru ekologizacije kako bi, među ostalim, ispunila obvezu iz strategije o biološkoj raznolikosti da se nagrade poljoprivrednici koji provode okolišne mjere koje su ambicioznije od višestruke sukladnosti. Međutim, ekologizacija nema velik povoljan utjecaj na biološku raznolikost. Diversifikacija usjeva rijetko dovodi do povoljnih promjena poljoprivrednih praksi. Koristi trajnog travnjaka ovise o poljoprivrednim praksama, no države članice ne prate te prakse. Ekološki značajna područja mogu povoljno utjecati na biološku raznolikost, ali države članice i poljoprivrednici obično daju prednost opcijama kojima se ostvaruje slab učinak, kao što su postrni usjevi ili usjevi koji vežu dušik. Mjera ekologizacije potaknula je tek neznatne promjene poljoprivrednih praksi (odlomci 51. – 60.).
2. preporuka – Potrebno je povećati doprinos izravnih plaćanja biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištimaBudući da se Komisija obvezala povećati izravna plaćanja u okviru ZPP-a za okolišna javna dobra, posebice za biološku raznolikost, u okviru procjene strateških planova država članica za ZPP za razdoblje nakon 2020. trebala bi zajamčiti da čitav skup instrumenata ZPP-a koji djeluju u sprezi, što svakako uključuje programe izravnih plaćanja, novitet u vidu postavljanja zahtjevnijih uvjeta i programe za ekologiju, bude ambiciozniji i da učini više za biološku raznolikost nego instrumenti dostupni u razdoblju 2014. – 2020.
Preporučeni rok provedbe: 2023.
79Instrumenti EU-a za ruralni razvoj imaju veći potencijal za očuvanje i povećanje biološke raznolikosti nego izravna plaćanja. Najprikladnije su poljoprivredno-okolišno-klimatske mjere, a potom i ekološka poljoprivreda te plaćanja povezana s mrežom Natura 2000 (odlomci 62. – 64.).
80Države članice nude poljoprivrednicima različite opcije poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera. Manje zahtjevne „zelene” mjere uobičajenije su, dostupnije i popularnije među poljoprivrednicima, ali manje doprinose biološkoj raznolikosti. Zahtjevnije „zelene” mjere, koje imaju uže područje primjene i veću složenost, manje su raširene i manje popularne, ali imaju veći povoljan utjecaj na okoliš. Mjere za trajne travnjake uobičajenije su i raširenije od mjera za očuvanje biološke raznolikosti na obradivim zemljištima. Mjere koje se temelje na aktivnostima također su raširenije, ali i manje djelotvorne od mjera kojima se poljoprivrednici nagrađuju za postizanje rezultata (odlomci 65. – 70.).
3. preporuka – Potrebno je povećati doprinos ruralnog razvoja biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištimaKomisija bi trebala učiniti sljedeće:
- trebala bi razmotriti mogućnost jasnijeg povezivanja razine sufinanciranja za različite mjere s procijenjenim učinkom tih mjera na biološku raznolikost;
- pri odobravanju strateških planova država članica za ZPP trebala bi zajamčiti da su u njima, u svim potrebnim slučajevima, navedene ambiciozne intervencije i obveze u okviru ruralnog razvoja koje doprinose biološkoj raznolikosti i odgovaraju na najrelevantnije probleme i potrebe u tom području. Također bi se trebala pobrinuti za to da države članice učine te programe jednako privlačnima za poljoprivredna gospodarstva s obradivim zemljištem i za ona s travnjacima.
Preporučeni rok provedbe: 2023.
81Sud je utvrdio da ne postoje pouzdani pokazatelji za mjerenje rezultata i učinaka programa izravnih plaćanja i programa ruralnog razvoja u pogledu biološke raznolikosti. Jedini obvezni pokazatelj za ruralni razvoj u sklopu zajedničkog okvira za praćenje i evaluaciju koji se upotrebljava za mjerenje stupnja biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima pokazatelj je ostvarenja. Malobrojni dostupni poljoprivredno-okolišni pokazatelji za praćenje uključivanja pitanja povezanih s okolišem u ZPP nisu uvijek ažurirani (odlomci 71. – 73.).
82U nedavno objavljenoj studiji, koju je Komisija naručila kako bi potkrijepila evaluaciju učinka ZPP-a na staništa, krajobraze i biološku raznolikost, potvrđuju se nalazi Suda. U njoj se iznosi zaključak da zbog nedostatka podataka nije moguće procijeniti neto kombinirani utjecaj instrumenata i mjera ZPP-a na biološku raznolikost. Međutim, općenito gledajući, rezultati praćenja biološke raznolikosti jasno upućuju na to da ZPP nije bio dovoljan za suzbijanje pritisaka poljoprivrede na biološku raznolikost, bilo u poluprirodnim staništima bilo na poljoprivrednim zemljištima koja se intenzivnije obrađuju.
4. preporuka – Potrebno je prikazati učinak mjera ZPP-a na biološku raznolikost na poljoprivrednim zemljištimaKomisija bi trebala osmisliti pouzdane pokazatelje biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima kojima bi se procjenjivali povoljni i nepovoljni učinci instrumenata ZPP-a, čime bi joj se omogućilo da utvrdi polaznu vrijednost za reformirani ZPP i doprinese izradi djelotvornijih programa i instrumenta za plaćanje u okviru ZPP-a za razdoblje nakon 2020. kao što su „postavljanje zahtjevnijih uvjeta”, programi za ekologiju i mjere ruralnog razvoja.
Preporučeni rok provedbe: 2022.
Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 19. svibnja 2020.
Za Revizorski sud
Klaus-Heiner Lehne
predsjednik
Prilozi
Prilog I. – Glavne revizijske aktivnosti na razini država članica
Obuhvaćene države članice | Osnova za odabir | Revizijske aktivnosti |
Posjeti državama članicama | ||
Cipar, Njemačka, Irska, Poljska, Rumunjska | Obilježja: • gotovo 30 % svih prijavljenih rashoda iz EPFRR-a; • širok spektar poljoprivrednih praksi; • različiti udjeli poljoprivrednog zemljišta koje služi intenzivnom uzgoju. |
• Razgovori s predstavnicima relevantnih tijela i nevladinih organizacija; • Posjeti poljoprivrednim gospodarstvima, uključujući strukturirane razgovore s 21 poljoprivrednikom o poljoprivrednim praksama. |
Anketa | ||
Nacionalna razina: Bugarska, Danska, Estonija, Italija, Portugal Regionalna razina: Flandrija (Belgija), Valonija (Belgija), Kampanija (Italija) i Lombardija (Italija) |
Stanje prirode i biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima, napori uloženi u poticanje biološke raznolikosti, zemljopisna obilježja i poljoprivredne prakse. | • 9 upitnika poslanih nacionalnim i regionalnim tijelima za poljoprivredu i okoliš ispunila su sva tijela (100 %); • Upitnikom su obuhvaćena strategija EU-a o biološkoj raznolikosti, ZPP te praćenje i financiranje biološke raznolikosti na poljoprivrednima zemljištima. |
Revizija u svrhu davanja izjave o jamstvu za 2019. | ||
Češka, Njemačka, Danska, Španjolska, Francuska, Mađarska, Irska, Italija, Poljska, Portugal, Švedska, Ujedinjena Kraljevina | Statističko uzorkovanje. | Strukturirani razgovori o poljoprivrednim praksama s 57 poljoprivrednika. |
Izvor: Sud.
Prilog II. – Pokazatelji biološke raznolikosti
Pojmovi i pokrate
EEA: Europska agencija za okoliš.
Ekološki značajne površine: zemljište na kojem poljoprivrednici primjenjuju poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš.
FAO: Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu.
GAEC: dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta. Stanje u kojem poljoprivrednici moraju držati sva poljoprivredna zemljišta, posebice zemljišta koja se trenutačno ne upotrebljavaju za proizvodnju, kako bi primili određena plaćanja u okviru ZPP-a. Obuhvaća pitanja kao što su gospodarenje vodama i tlom.
GU AGRI: Glavna uprava Komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj.
GU ENV: Glavna uprava Komisije za okoliš.
Indeks za poljske ptice: popis koji služi kao pokazatelj promjena broja ptica i vrsta na poljoprivrednom zemljištu tijekom određenog vremena.
IPBES: Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava. Međunarodno tijelo kojem mogu pristupiti sve zemlje UN-a koje, kao odgovor na zahtjeve donositelja odluka, procjenjuje stanje biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje ona pruža.
JRC: Zajednički istraživački centar. Komisijina znanstvena služba i centar znanja, koji pruža znanstvene savjete i podršku politikama EU-a.
Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti: multilateralni sporazum o očuvanju biološke raznolikosti, održivoj uporabi njezinih komponenti te poštenoj i pravednoj podjeli koristi koja proizlazi iz upotrebe genetskih resursa.
OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj.
Poljoprivredno-okolišno-klimatska mjera: svaka od neobveznih praksi koje su ambicioznije od uobičajenih zahtjeva u području okoliša i koje poljoprivrednicima daju pravo na plaćanje iz proračuna EU-a.
Program ruralnog razvoja: niz nacionalnih ili regionalnih višegodišnjih ciljeva i aktivnosti koje odobrava Komisija i koji služe provedbi politike ruralnog razvoja EU-a.
SEBI: pojednostavnjeni pokazatelji europske biološke raznolikosti. Inicijativa EU-a za razvoj jedinstvenog sveobuhvatnog skupa podataka za procjenu napretka u ostvarivanju ciljeva i obveza iz strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. i drugih međunarodnih sporazuma te za pripadajuće izvješćivanje.
SMR: propisani zahtjev o upravljanju. Pravilo EU-a ili nacionalno pravilo o gospodarenju poljoprivrednim zemljištima na način kojim se štite javno zdravlje, zdravlje životinja i bilja, dobrobit životinja i okoliš.
Trajni travnjak: poljoprivredno zemljište na kojem se više od pet godina zaredom uzgaja trava ili druge travno-zeljaste krmne kulture.
Visoka prirodna vrijednost: obilježje neintenzivne poljoprivrede koje odražava njezin povoljan utjecaj na divlje životinje i prirodni okoliš.
Zajednički okvir za praćenje i evaluaciju: pravila i postupci za evaluaciju uspješnosti zajedničke poljoprivredne politike.
ZPP: zajednička poljoprivredna politika. Središnja jedinstvena politika EU-a za poljoprivredu koja obuhvaća subvencije i niz drugih mjera čija je svrha zajamčiti sigurnost hrane i primjeren životni standard poljoprivrednika u EU-u te promicati ruralni razvoj i zaštititi okoliš.
Revizorski tim
U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.
Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis. Reviziju je predvodio član Suda Viorel Ștefan, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Roxana Banica, ataše u njegovu uredu Olivier Prigent, rukovoditelj Robert Markus, voditelj radnog zadatka Jan Huth, zamjenica voditelja radnog zadatka Liia Laanes te revizori Maciej Szymura, Ramona Bortnowschi, Ioan Alexandru Ilie, Michail Konstantopoulos i Anna Zalega. Grafičku podršku pružala je Marika Meisenzahl, a jezičnu podršku Thomas Everett.
Bilješke
1 IPBES: „Global assessment report on biodiversity and ecosystem services”, 2019.
2 Svjetski gospodarski forum: „Global Risks Report”, 2020.
3 EEA: „The European Environment – state and outlook 2020”, 2019.
4 IPBES: „Regional assessment report on biodiversity and ecosystem services for Europe and Central Asia”, 2018.
5 Hallmann et al.: „More than 75 percent decline over 27 years in total flying insect biomass in protected areas”, PLoS ONE 12, 2017.
6 Early, C.: „Insect armageddon – the devil is in the detail”, Ecologist, 3. studenoga 2017.
7 Komisija: Radni dokument službi Komisije – „EU assessment of progress in implementing the EU biodiversity strategy to 2020 (2/3)”, SWD(2015) 187 final, priložen izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – „Petogodišnji pregled provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.”, COM(2015) 478 final, str. 20.
8 Belgija, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Švedska.
9 https://www.eea.europa.eu/themes/biodiversity/state-of-nature-in-the-eu/article-17-national-summary-dashboards/conservation-status-and-trends.
10 EEA: „The European Environment – state and outlook 2020”, 2019.
11 Sutcliffe et al.: „Harnessing the biodiversity value of central and eastern European farmland”, Diversity and Distributions, 21, 2015.
12 Erisman et al.: „Agriculture and biodiversity: a better balance benefits both”, AIMS Agriculture and Food, 1(2), 2016; BfN: „Agriculture Report: Biological diversity in agricultural landscapes”, 2017.
13 Alliance Environnement: „Evaluation of the impact of the CAP on habitats, landscapes, biodiversity”, studeni 2019.
14 Reif et al.: „Collapse of farmland bird populations in an Eastern European country following its EU accession”, Conservation Letters, 2019.
15 Seibold et al.: „Arthropod decline in grasslands and forests is associated with drivers at landscape level”, Nature, 2019.
16 Deter, A.: „Insektenrückgang: Dänischer Bauernverband sieht Zusammenhang mit EU-Agrarpolitik”, TopAgrar Premium, 2019.
17 Odluka Vijeća od 25. listopada 1993. o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (93/626/EEZ).
18 EU Biodiversity Strategy to 2020 – Conclusions adopted by the Council (Environment) on 21 June 2011 (ST11978/11).
19 European Parliament resolution of 20 April 2012 on our life insurance, our natural capital: an EU biodiversity strategy to 2020 (2011/2307(INI)).
20 Vidjeti tematsko izvješće Suda br. 1/2017 „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”.
21 Potts S. et al, „Status and trends of European pollinators. Key findings of the STEP project”, 14. siječnja 2015.
22 Komisija: „Impact Assessment Accompanying the Communication – Our Life Insurance, Our Natural Capital: an EU Biodiversity Strategy to 2020”, SEC(2011) 540 final.
23 Članak 110. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike.
24 Vidjeti npr. Langhout: „The EU Biodiversity Strategy to 2020. Progress report 2011. – 2018.”, 2019.; Simoncini et al.: „Constraints and opportunities for mainstreaming biodiversity and ecosystem services in the EU’s Common Agricultural Policy: Insights from the IPBES assessment for Europe and Central Asia”, Land Use Policy, svezak 88., 2019.; EEA: „The European Environment – state and outlook 2020”, 2019.
25 Članak 6. stavak 1. točka (f) Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), COM/2018/392 final.
26 Komisija: „Common Agricultural Policy towards 2020”, SEC(2011) 1153.
27 FAO: „The Second Report on the State of the World’s Plant Genetic Resources for Food and Agriculture”, 2010.; FAO: „The State of the World’s Biodiversity for Food and Agriculture”, 2019.
28 EEA: „The European Environment – state and outlook 2020”, 2019.
29 Komisija: „Preparatory action on EU plant and animal genetic resources”, završno izvješće, 2016.
30 Medarova-Bergstrom et al.: „Tracking Biodiversity Expenditure in the EU Budget, Final Report for the Commission”, 2014.
31 Ernst&Young: „Study on biodiversity financing and tracking biodiversity-related expenditures in the EU budget”, 2017.
32 Vidjeti tematsko izvješće Suda br. 10/2018 „Program osnovnih plaćanja za poljoprivrednike – u operativnom smislu ide u pravom smjeru, ali ima ograničen učinak na pojednostavnjenje, usmjeravanje i konvergenciju razina potpore”.
33 Vidjeti tematsko izvješće Suda br. 16/2012 „Djelotvornost programa jedinstvenih plaćanja po površini kao prijelaznog sustava za pružanje potpore poljoprivrednicima u novim državama članicama” (nije dostupno na hrvatskom jeziku).
34 Brady et al.: „Impacts of Direct Payments – Lessons for CAP post‐2020 from a quantitative analysis”, 2017.
35 Tematsko izvješće Suda br. 26/2016 „Povećanje djelotvornosti sustava višestruke sukladnosti i njegovo pojednostavnjenje i dalje su izazov”.
36 Brady et al.: „Soixante années de remembrement: Essai de bilan critique de l’aménagement foncier en France”, 2009.; Pointereau et al.: La haie en France et en Europe: „Evolution ou régression, au travers des pratiques agricoles”, 2006.; Hickie et al.: Irish Hedgerows: Networks for Nature, 2004.; Bazin et al.: La mise en place de nos bocages en Europe et leur déclin, 1994.
37 Komisija: „Technical Handbook on the Monitoring and Evaluation Framework of the Common Agricultural Policy 2014. – 2020.”, 2015.
38 EEA: „The European Environment – state and outlook 2020”, 2019.
39 Tematsko izvješće Suda br. 26/2016 „Povećanje djelotvornosti sustava višestruke sukladnosti i njegovo pojednostavnjenje i dalje su izazov”.
40 Hodge et al.: „The alignment of agricultural and nature conservation policies in the European Union”, Conservation Biology, 29(4), 2015.; Hauck et al.: „Shades of greening: Reviewing the impact of the new EU agricultural policy on ecosystem services”, Change and Adaptation in Socio-Ecological Systems, 1, 2014.
41 Brunk et al.: „Common Agricultural Policy: Cross Compliance and the Effects on Biodiversity”, 2009.
42 Tematsko izvješće Suda br. 21/2017 „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”.
43 Komunikacija Komisije: „The CAP towards 2020: Meeting the food, natural resources and territorial challenges of the future”, COM(2010) 672 final.
44 Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike, COM(2011)625/3 final.
45 Tematsko izvješće Suda br. 21/2017 „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”.
46 Komisija: „Provedba zajedničkog okvira za praćenje i evaluaciju i prvi rezultati u pogledu uspješnosti ZPP-a”, COM(2018)790 final, 2018.
47 Komisija: „Evaluation study of the payment for agricultural practices beneficial for the climate and the environment”, 2017.
48 Ekroos et al.: „Weak effects of farming practices corresponding to agricultural greening measures on farmland bird diversity in boreal landscapes”, Landscape Ecol 34, 2019., str. 389. – 402.; Pe'er at al.: „Adding Some Green to the Greening”, Conservation Letters, 2017., str. 517. – 530.
49 Tematsko izvješće Suda br. 21/2017 „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”, slika 5.
50 Komisija: Radni dokument službi Komisije – „Executive Summary of the Evaluation of the Regulation (EU) No 1307/2013”, SWD(2018)479 final.
51 Plantureux et al.: „Biodiversity in intensive grasslands: Effect of management, improvement and challenges”, Agronomy Research 3(2), 2005.; Marriott et al.: „Long-term impacts of extensification of grassland management on biodiversity and productivity in upland areas. A review”, Agronomie, 24(8), 2004.
52 BfN: „Agriculture Report 2017: Biological diversity in agricultural landscapes”, 2017.; Plantureux et al.: „Biodiversity in intensive grasslands: Effect of management, improvement and challenges”, Agronomy Research 3(2), 2005.
53 Nilsson et al.: „A suboptimal array of options erodes the value of CAP ecological focus areas”, Land Use Policy 85, 2019.; Ekroos et al.: „Weak effects of farming practices corresponding to agricultural greening measures on farmland bird diversity in boreal landscapes”, Landscape Ecol 34, 2019.
54 Komisija: „Technical Handbook on the Monitoring and Evaluation Framework of the Common Agricultural Policy 2014. – 2020.”, 2015.
55 Vidjeti npr. CEEweb for Biodiversity: „Rural Development Programmes Performance in Central and Eastern Europe: Lessons learnt and policy recommendations”, 2013.
56 Lakner et al.: „A CAP-Reform Model to strengthen Nature Conservation – Impacts for Farms and for the Public Budget in Germany”, Journal of the Austrian Society of Agricultural Economics, prosinac 2018.; Goetz et al.: „New Perspectives on Agri-environmental Policies: A Multidisciplinary and Transatlantic Approach”, 2009.
57 Barnes et al.: „Alternative payment approaches for noneconomic farming systems delivering environmental public goods”, 2011.; Berkhout et al.: „Targeted payments for services delivered by farmers”, 2018.
58 Boatman et al.: „The Environmental Impact of Arable Crop Production in the European Union: Practical Options for Improvement”, studeni 1999,; Ahnström et al.: „Farmers' Interest in Nature and Its Relation to Biodiversity in Arable Fields”, International Journal of Ecology, 2013.
59 Ekroos et al.: „Optimizing agri-environment schemes for biodiversity, ecosystem services or both?” Biological Conservation, 172, 2014.; Seibold et al.: „Arthropod decline in grasslands and forests is associated with drivers at landscape level”, Nature, 2019.
60 Russi et al.: „Result-based agri-environment measures: Market-based instruments, incentives or rewards?” Land Use Policy, 54, 2016.; Herzon et al.: „Time to look for evidence: Results-based approach to biodiversity conservation on farmland in Europe”, Land Use Policy, 71, 2018.
61 Ibid.
62 Prilog V. Uredbi (EU) br. 808/2014 o utvrđivanju pravila primjene Uredbe (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR).
63 Mišljenje Suda br. 7/2018 o prijedlozima Komisije o uredbama koje se odnose na zajedničku poljoprivrednu politiku za razdoblje nakon 2020.
64 Komisija: „Development of agri-environmental indicators for monitoring the integration of environmental concerns into the CAP”, COM/2006/0508 final, 2006.
Kontakt
EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG
Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors
Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).
Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2020.
ISBN 978-92-847-4740-5 | ISSN 2315-2230 | doi:10.2865/363515 | QJ-AB-20-012-HR-N | |
HTML | ISBN 978-92-847-4723-8 | ISSN 2315-2230 | doi:10.2865/89579 | QJ-AB-20-012-HR-Q |
AUTORSKA PRAVA
© Europska unija, 2020.
Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 201.9 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.
Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.
Ako određeni sadržaj prikazuje privatne pojedince čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava prethodno opisano opće dopuštenje te će u njemu biti navedena sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.
Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.
Slika 5.: © Ujedinjeni narodi. Za uporabu ikona provjerite dokument
https://www.un.org/sustainabledevelopment/wp-content/uploads/2019/01/SDG_Guidelines_AUG_2019_Final.pdf
Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.
Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.
Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda
Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.
KONTAKT S EU-om
Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr
Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:
- na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
- na broj: +32 22999696 ili
- e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr
TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u
Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr
Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).
Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu
Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.