Europski ekonomski računi okoliša: korisnost za donositelje politika može se povećati

Sažetak

I

Europski ekonomski računi okoliša važan su izvor podataka za praćenje i evaluaciju politika u području okoliša, kao što je Sedmi program djelovanja za okoliš, kao i ostvarenog napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Europski ekonomski računi okoliša statistički su okvir sastavljen od sveobuhvatnog niza tablica i računa koji opisuju odnos između okoliša i gospodarstva EU-a.

II

Sud je revizijom ispitao je li Komisija uspostavila europske ekonomske račune okoliša te upravlja li i koristi li se njima na odgovarajući način. Revizija koju je Sud proveo pokazala je da Komisija nije iznijela dugoročnu perspektivu potreba za podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša koji se upotrebljavaju pri donošenju politika u području okoliša. Komisija nije sastavila popis potreba u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša, niti je navela koji su pokazatelji potrebni. Iako postoji strategija za europske ekonomske račune okoliša, nedostaje sveobuhvatan plan djelovanja za postizanje ciljeva. Sud je utvrdio da su se neki strateški ciljevi ponavljali u uzastopnim strategijama tijekom više od deset godina.

III

Komisija i države članice iznosile su prijedloge o tome hoće li moduli europskih ekonomskih računa okoliša biti obvezni ili ne uglavnom na temelju dostupnosti podataka i njihovoj spremnosti za uporabu te vodeći računa o administrativnom opterećenju u državama članicama, a ne na temelju popisa potreba za podatcima. Komisija je uvela module europskih ekonomskih računa okoliša bez cjelovite analize troškova i koristi. Moduli europskih ekonomskih računa okoliša nisu se u potpunosti iskoristili za praćenje ključnih politika u području okoliša.

IV

Bržim stavljanjem podataka na raspolaganje povećava se njihova korisnost. Sud je utvrdio da Komisija, iako je objavila neke podatke ranije nego što je bilo potrebno, nije iskoristila sva sredstva za brže pružanje podataka. Ne postoji raspored s datumima objave podataka kojim bi se naznačilo kad podatci postaju dostupni.

V

Sud na temelju svojih nalaza preporučuje Komisiji da poboljša sljedeće:

1. strateški okvir za podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša
2. razinu relevantnosti modula europskih ekonomskih računa okoliša za donošenje politika u području okoliša
3. pravovremenost podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša.

Uvod

01

Za praćenje napretka u postizanju održivog razvoja u područjima gospodarstva, društva i okoliša važno je da donositelji politika raspolažu ažurnim i pouzdanim informacijama. Ekonomski računi okoliša statistički su okvir sastavljen od sveobuhvatnog niza tablica i računa. Ti računi opisuju odnos između okoliša i gospodarstva, uključujući učinak gospodarstva na okoliš.

02

Na globalnoj razini, Statistička komisija Ujedinjenih naroda odobrila je sustav ekonomskog računovodstva okoliša kao međunarodni statistički standard za ekonomsko računovodstvo okoliša. U okviru tog sustava primjenjuju se koncepti, definicije i klasifikacije u skladu sa sustavom nacionalnih računa Ujedinjenih naroda, koji su razvili Ujedinjeni narodi (UN), Komisija, Međunarodni monetarni fond, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Svjetska banka. Time se olakšava izrada međunarodno usporedivih statistika i računa.

03

Europska komisija predstavila je 1994. godine prvu strategiju¹ o „zelenom nacionalnom računovodstvu”. Otada je Komisija surađivala s državama članicama, UN-om i OECD-om kako bi analizirala niz statističkih podataka dostupnih za „europske ekonomske račune okoliša”. Komisija i države članice provode europske ekonomske račune okoliša u okviru Europske strategije za račune okoliša u skladu sa sustavom UN-a za ekonomsko računovodstvo okoliša.

04

U pravnom okviru za europske ekonomske račune okoliša² izneseni su zajednički standardi za prikupljanje, sastavljanje, slanje i evaluaciju računa. U tablici 1. daje se sažeti prikaz trenutačnih šest modula. Komisija na dobrovoljnoj osnovi prikuplja podatke za dva dodatna modula – europske račune šuma te račune za subvencije za okoliš i slične prijenose. Komisija razvija još tri dodatna modula – račune prirodnog kapitala / račune ekosustava, vodne račune i račune rashoda za upravljanje resursima. U europskim ekonomskim računima okoliša bilježe se podatci za 64 gospodarske djelatnosti te podatci za kućanstva. U prilogu 1. dostupne su dodatne detaljne informacije o europskim ekonomskim računima okoliša.

Izvor: Sud.

05

Europskim ekonomskim računima okoliša utvrđuje se udio sektora ekoloških dobara i usluga u cjelokupnom gospodarstvu te količina proizvodnje i potrošnje prirodnih resursa i energije. Na primjer, u okviru tih računa utvrđuju se djelatnosti koje najviše onečišćuju okoliš ili djelatnosti u kojima se najviše iscrpljuju prirodni resursi. Ti računi omogućuju da se utvrdi koliki su troškovi zaštite okoliša i tko ih plaća. U okviru europskih ekonomskih računa okoliša upotrebljavaju se, te se njima ujedno dopunjuju, postojeći statistički podatci za okoliš (otpad i šume) i ekonomski statistički podatci (komponente nacionalnih računa te statistički podatci za javne financije i poslovanje). Na primjer, modul za račune emisija u zrak može se temeljiti na inventarima stakleničkih plinova³ ili statističkim podatcima u području energije.

06

Europski ekonomski računi okoliša mogu, na primjer, pružiti odgovore na sljedeća pitanja:

• Kakve će posljedice naši trenutačni obrasci proizvodnje i potrošnje imati na održivost?
• Kakav bi učinak imali novi zeleni porezi? Tko snosi teret oporezivanja – proizvođači (industrije) ili potrošači (kućanstva)?
• Kakve pritiske na okoliš prouzročuju naši modeli trgovine u zemljama koje nisu članice EU-a?
• Koliko ljudi radi u ekoindustriji, proizvodeći ekološka dobra i usluge kao što su vjetroturbine ili solarni paneli?

07

Glavni su korisnici europskih ekonomskih računa okoliša Komisija i Europska agencija za okoliš. Na primjer, europski ekonomski računi okoliša ključan su izvor podataka za praćenje i evaluaciju politika u području okoliša, kao što je Sedmi program djelovanja za okoliš (7. EAP), i mjerenje napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja⁴ (vidi sliku 1.). Ostali potencijalni korisnici europskih ekonomskih računa okoliša uključuju države članice EU-a i istraživače.

08

Eurostat promiče razvoj i uporabu europskih ekonomskih računa okoliša. Sve države članice sastavljaju svoje račune te svake godine Komisiji dostavljaju podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša. Komisija procjenjuje kvalitetu računa u skladu s načelima i kriterijima kvalitete za europsku statistiku⁵ te pruža metodološke smjernice za poboljšanje kvalitete i pouzdanosti podataka. Na slici 2. sažeto su prikazane uloge i odgovornosti različitih dionika.

09

Europski ekonomski računi okoliša jedna su od brojnih metoda s pomoću kojih Europska komisija prikuplja i ispituje informacije o pitanjima okoliša. Ostale metode uključuju inventare stakleničkih plinova, sve veću uporabu satelitskih snimki, posebne istraživačke projekte te izradu modela u vezi s okolišem i gospodarstvom koja se provodi za Zajednički istraživački centar ili koju taj centar sam provodi. Velika je prednost europskih ekonomskih računa okoliša integracija s drugim statističkim podatcima, posebice integracija s gospodarskim podatcima, kojom se donositeljima politika omogućuje da procijene okolišna i gospodarska pitanja.

Opseg revizije i revizijski pristup

10

Europski ekonomski računi okoliša važan su izvor informacija za politike u području okoliša. Stoga kvaliteta i relevantnost europskih ekonomskih računa okoliša imaju presudnu važnost u tome da se maksimalno iskoristi njihov učinak. Procjenjivanje europskih ekonomskih računa okoliša posebno je važno sada, uzimajući u obzir činjenicu da se podatci za prva tri modula europskih ekonomskih računa okoliša prikupljaju od 2013. godine, a za druga tri modula od 2017. godine. Trenutačno se razmatra uvođenje novih modula. Procjenjivanje provedenih modula u ovom trenutku može omogućiti da se izvuku određene pouke te da se pri osmišljavanju novih modula primijene rezultati tog procjenjivanja.

11

Cilj revizije bio je procijeniti kako je Komisija upravljala razvojem europskih ekonomskih računa okoliša te ispunjavaju li oni potrebe donositelja politika EU-a. Glavno pitanje postavljeno u okviru revizije koju je Sud proveo bilo je „Je li Komisija uspostavila europske ekonomske račune okoliša te upravlja li i koristi li se njima na odgovarajući način?”. Kako bi dobio odgovor na to pitanje, Sud je procijenio sljedeće:

• je li Komisija prilikom osmišljavanja i razvoja europskih ekonomskih računa okoliša uzela u obzir potrebe svojih službi (ponajprije GU-a za okoliš, GU-a Zajednički istraživački centar i Eurostata) i Europske agencije za okoliš
• uporabu europskih ekonomskih računa okoliša za praćenje i evaluaciju politika u području okoliša, kao što je 7. EAP EU-a, i mjerenje napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja
• kako je Komisija procjenjivala kvalitetu podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša država članica te jesu li osigurane pravovremene metodološke smjernice.

12

Revizijski dokazi prikupljeni su na sljedeće načine:

• ispitivanjem uzastopnih europskih strategija za račune okoliša, dokumenata o politikama, zapisnika sa sastanaka na različitim razinama i odgovarajućih popratnih dokumenata
• provedbom anketa i obavljanjem razgovora u okviru relevantnih službi Komisije koje izrađuju i upotrebljavaju europske ekonomske račune okoliša. U okviru ove revizije korisnicima podataka smatrali su se Glavna uprava za okoliš (GU ENV), Glavna uprava Zajednički istraživački centar (GU JRC), Statistički ured Europske unije (Eurostat) i Europska agencija za okoliš (EEA). Eurostat se također smatrao glavnim pružateljem podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša
• ispitivanjem podataka za razdoblje 2015. – 2017. za četiri države članice s relativno cjelovitim skupovima podataka (Belgija, Mađarska, Poljska i Švedska), i to za sljedeće module: računi emisija u zrak, porezi povezani s okolišem prema gospodarskoj djelatnosti i računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu kako bi se provjerilo kako je Eurostat proveo procjenu kvalitete
• preispitivanjem cjelovitosti, preciznosti⁶ i pravovremenosti⁷ za sve države članice i svih šest modula europskih ekonomskih računa okoliša.

13

Sud nije ponovio postupke osiguranja kvalitete koje su države članice provele kako bi se procijenila pouzdanost podataka.

Opažanja

Strateški okvir za europske ekonomske račune okoliša još nije sveobuhvatan

Komisija nije sastavila cjelovit skup potreba za podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša

14

Komisija bi trebala uskladiti svoje potrebe za informacijama u vezi s okolišem. Trebala bi definirati podatke potrebne za analizu politika (navodeći razinu detaljnosti, najnovije podatke i periodičnost) te zajamčiti suradnju i redoviti konstruktivni dijalog među relevantnim službama. Komisija bi se trebala savjetovati s pružateljima i korisnicima podataka kako bi zajamčila dostupnost relevantnih podataka u svrhu podupiranja razvoja politika i drugih inicijativa.

15

Sud je utvrdio da se, za potrebe europske statistike i računa u području okoliša, glavna vrsta podataka potrebnih za planiranje i provedbu politika EU-a o zaštiti okoliša utvrđuje u posebnim sporazumima između Eurostata i relevantnih službi Komisije. U tim sporazumima također se definiraju uloge i odgovornosti svake strane, područja suradnje te prioriteti u pogledu trenutačnog i budućeg razvoja u području statistike. Ti se sporazumi ažuriraju na godišnjoj osnovi.

16

Razmjena stajališta između Eurostata i država članica (kao pružatelja nacionalnih podataka) odvija se na strateškoj i operativnoj razini (vidi sliku 3.). Skupine koje razmjenjuju stajališta sastaju se na godišnjoj osnovi. Službe Komisije koje se koriste europskim ekonomskim računima okoliša pozivaju se na sastanke kao promatrači.

17

Srednjoročne i dugoročne potrebe za informacijama u vezi s okolišem navode se u okviru strateških dokumenata kao što je 7. EAP, kojim je obuhvaćeno razdoblje od sedam godina. Potrebe za podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša navode se u okviru Europske strategije za račune okoliša, koja obuhvaća razdoblje od pet godina. Međutim, proces provedbe modula europskih ekonomskih računa okoliša traje otprilike deset godina (vidi odlomak 28). S obzirom na to da je riječ o dugom razdoblju, to čini izazov kad se izražavaju potrebe za podatcima. Ne postoje dokumenti u kojima bi se iznijela opća, dugoročna perspektiva o podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša koji su Komisiji potrebni za donošenje politika u području okoliša. Takvi bi dokumenti pružili osnovu za proaktivan, pravovremen i relevantan razvoj računa okoliša.

18

Analiza zapisnika sa sastanaka održanih od 2015. do 2018. godine koju je Sud proveo pokazala je da su korisnicima europskih ekonomskih računa okoliša potrebni potpuniji i pravovremeniji podatci, kao i računi šuma, računi ekosustava i vodni računi. Međutim, na temelju tih zapisnika nije bilo moguće utvrditi kakvi su pokazatelji potrebni i kakve su potrebe u pogledu njih. Sud je utvrdio da se službe Komisije uglavnom oslanjaju na informacije koje je Eurostat već pružio, koje se dopunjuju izvorima podataka iz drugih službi, organizacija i istraživačke zajednice.

Strategija nije dopunjena sveobuhvatnim planom djelovanja

19

Komisija bi u svojoj Europskoj strategiji za račune okoliša (ESEA) trebala definirati razvoj europskih ekonomskih računa okoliša na temelju potreba politika. Kako bi djelotvorno provela strategiju, Komisija bi trebala odrediti prioritetne ciljeve i navesti kako će se oni provoditi i postići.

20

U ESEA-i se opisuju prioriteti i mjere u cilju usklađivanja razvoja i uporabe računa okoliša kako bi se oni mogli dosljedno primjenjivati u cijeloj Europi. Dosad su objavljene četiri strategije za račune okoliša (vidi sliku 4.). Te su strategije uključivale odjeljke o potrebama politika i budućem radu u području okoliša, koji su zatim upotrijebljeni kao područje djelovanja radnih skupina za račune okoliša. Budući rad definiran je u pogledu ciljeva, koji su rangirani prema prioritetima.

21

Kao i u prethodnim strategijama, u ESEA-i za razdoblje 2019. – 2023. spominju se potencijalne uporabe za postojeće i buduće račune. Tom se strategijom prije svega nastoji postići da se europskim ekonomskim računima okoliša zadovolje potrebe korisnika za visokokvalitetnim podatcima te da njihov sadržaj bude naširoko prepoznat i vrednovan. Kako bi se to postiglo, predloženi su ciljevi. Međutim, u strategiji nije istaknut temeljit plan djelovanja koji bi obuhvaćao budući rad u tom području, uključujući ključne etape i proračunske procjene. Točke djelovanja predložene su u radnom dokumentu o provedbi strategije. Međutim, u tom dokumentu nisu navedene pojedinosti o tome kako bi se te točke trebale provoditi. Ciljni datumi navedeni su samo za neke točke.

22

Neki se ciljevi ponavljaju u posljednje tri strategije. Jedan je od takvih primjera cilj da se poboljša komunikacija o relevantnosti europskih ekonomskih računa okoliša i promiče njihova uporaba. Prema dokumentima Komisije, uključujući strategiju, europski ekonomski računi okoliša dosad nisu bili naširoko poznati među donositeljima politika, niti su ih oni u potpunosti iskorištavali. U okviru 1. prikazani su primjeri ostalih ciljeva koji se ponavljaju od 2003. ili 2008. godine.

Zbog nedostataka u provedbi modula europskih ekonomskih računa okoliša umanjena je razina njihove relevantnosti u procesu donošenja politika

Komisija je uvela module europskih ekonomskih računa okoliša bez cjelovite analize troškova i koristi

23

Komisija bi trebala odabirati module europskih ekonomskih računa okoliša na temelju zajednički dogovorenih prioriteta korisnika podataka. Komisija bi prije iznošenja prijedloga o tome da je određeni modul obvezan trebala provesti analizu troškova i koristi.

24

Proces uspostave računa počinje tako da dotične službe Komisije izraze svoje potrebe, a nastavlja se analizom koju provodi Eurostat u pogledu dostupnosti podataka i metodologija koje će se primjenjivati. Prije nego što iznese prijedlog o tome da su određeni računi obvezni, Komisija može državama članicama osigurati bespovratna sredstva za pilot-istraživanja u svrhu utvrđivanja i/ili usklađivanja metodologija i testiranja prikupljanja podataka.

25

Za prva tri modula europskih ekonomskih računa okoliša (vidi tablicu 1.) koji su dodani Uredbi Komisija je provela analizu na temelju troškova provedbe modula. U toj sažetoj analizi nisu navedene konkretne uporabe, niti su utvrđene koristi modula. Za preostala tri modula dodana Uredbi Komisija nije na cjelovit način analizirala troškove i koristi.

26

Komisija i države članice iznosile su prijedloge o tome hoće li moduli europskih ekonomskih računa okoliša biti obvezni ili ne uglavnom na temelju dostupnosti podataka i njihovoj spremnosti za uporabu te vodeći računa o administrativnom opterećenju u državama članicama, a ne na temelju popisa potreba za podatcima.

Provedba modula europskih ekonomskih računa okoliša trajala je otprilike deset godina

27

Sud je za šest obveznih modula europskih ekonomskih računa okoliša procijenio vrijeme provedbe od prvog pilot-istraživanja do uključivanja modula u pravni okvir (vidi sliku 5.). Sud je utvrdio da je proces provedbe četiriju od šest obveznih modula trajao dulje od deset godina.

28

Komisija je 2003. godine predložila druge dobrovoljne module kao buduća područja razvoja (kao što su računi šuma i vodni računi). Rad na tim modulima i dalje je u tijeku. Na primjer, GU ENV zatražila je modul za račune šuma. U vrijeme provedbe ove revizije taj modul još nije bio u cijelosti proveden (vidi okvir 2.).

29

Uvođenje novog modula europskih ekonomskih računa okoliša dugo traje. Podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša Komisija u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju dopunjuje izvorima kao što su podatci koje prikupljaju druge organizacije, koje objedinjuje istraživačka zajednica, ili podatci koji se temelje na novim tehnologijama kao što su satelitske snimke.

Komisija nije upotrebljavala module europskih ekonomskih računa okoliša u svim relevantnim politikama

30

U skladu s Uredbom 691/2011 potrebno je da se europski ekonomski računi okoliša „aktivno i točno koriste u svim državama članicama i u donošenju svih relevantnih politika Unije kao ključan temelj za procjene učinaka, [planove djelovanja], zakonodavne prijedloge i druge značajne rezultate političkog procesa”. Komisija i Europska agencija za okoliš trebale bi upotrebljavati te račune, posebno za praćenje ciljeva održivog razvoja u Europi te za praćenje i evaluaciju 7. EAP-a – dviju ključnih europskih inicijativa u pogledu održivosti okoliša i gospodarstva.

31

Sud je utvrdio da se podatci iz tri modula (računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu, računi rashoda za zaštitu okoliša i računi sektora ekoloških dobara i usluga) redovito upotrebljavaju. Na primjer, Komisija ih je upotrebljavala u informativnim izvješćima i analizama u vezi s napretkom u postizanju resursne učinkovitosti u Europi, prelasku na kružno gospodarstvo⁸ i prelasku na zeleno gospodarstvo ili rashodima za zaštitu okoliša. Iako Komisija i Europska agencija za okoliš upotrebljavaju podatke o porezima za okoliš, ne upotrebljavaju podatke o raščlambi prema gospodarskoj djelatnosti koje pružaju europski ekonomski računi okoliša (modul za poreze povezane s okolišem prema gospodarskoj djelatnosti). Korisnici europskih ekonomskih računa okoliša unutar Komisije koje je Sud ispitao i Europska agencija za okoliš nisu se koristili modulom za emisije u zrak i modulom za fizičke tokove energije u procesu donošenja politika.

32

Od 17 globalnih ciljeva koje je 2015. godine utvrdila Opća skupština Ujedinjenih naroda radi postizanja održivog razvoja u cijelom svijetu do 2030. godine za njih sedam smatra se da su uglavnom ekološki (6., 7., 11., 12., 13., 14. i 15. cilj održivog razvoja), dok se ostali ciljevi odnose na dimenziju okoliša/održivosti i obuhvaćaju ekološke ciljeve (2., 3., 8. i 9. cilj održivog razvoja). U Europi Eurostat od 2017. godine prati napredak u postizanju 17 ciljeva održivog razvoja s pomoću namjenskog skupa pokazatelja ciljeva održivog razvoja EU-a te objavljivanjem izvješća EU-a o praćenju održivog razvoja. Pokazatelji ciljeva održivog razvoja EU-a općenito su usklađeni s pokazateljima ciljeva održivog razvoja UN-a⁹.

33

Skup pokazatelja ciljeva održivog razvoja EU-a obuhvaća otprilike 100 pokazatelja. Komisija ga svake godine preispituje u okviru savjetodavnog procesa. Skup pokazatelja mora se temeljiti na nizu načela, uključujući sljedeće:

• broj pokazatelja za jedan cilj održivog razvoja mora biti ograničen na šest pokazatelja. Skup pokazatelja ciljeva održivog razvoja EU-a također može uključivati dodatne višenamjenske pokazatelje koji se upotrebljavaju za praćenje više od jednog cilja. Slijedom toga, svaki se cilj prati s pomoću ukupno 5 do 11 pokazatelja u okviru skupa pokazatelja ciljeva održivog razvoja EU-a za 2019. godinu
• kako bi se za cilj koji već ima šest pokazatelja dodao novi pokazatelj, mora se ukloniti jedan od postojećih pokazatelja
• pokazatelji mogu biti zamijenjeni samo ako će novi pokazatelji omogućiti točnije mjerenje. Stoga svaki novi pokazatelj mora biti u potpunosti razvijen i relevantan za politike te u statističkom pogledu mora biti kvalitetniji od pokazatelja kojega će zamijeniti.

34

Eurostat upotrebljava dva modula europskih ekonomskih računa okoliša za praćenje napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja u EU-u (vidi sliku 6.). Međutim, u skladu s Europskom strategijom za račune okoliša za razdoblje 2019. – 2023. svi obvezni moduli europskih ekonomskih računa okoliša, osim računa rashoda za zaštitu okoliša te dva računa na kojima se još radi (računi ekosustava i vodni računu), mogli bi pridonijeti praćenju ciljeva održivog razvoja u Europi.

35

Različite službe Komisije predložile su 2018. i 2019. godine dva alternativna pokazatelja, koja bi se primjenjivala s pomoću modula za emisije u zrak i modula za sektor ekoloških dobara i usluga (emisije u zrak po industriji i zeleno gospodarstvo). Eurostat je taj prijedlog stavio na čekanje zbog neslaganja u pogledu izvora podataka koji bi se upotrebljavali ili u pogledu zamjene postojećih pokazatelja ciljeva održivog razvoja ili zbog nedostupnosti podataka na razini zemalja.

36

Sedmi program djelovanja za okoliš predstavlja strategiju Komisije za okoliš, koja pruža smjernice za europsku politiku u području okoliša do 2020. godine. U njemu se ne navodi način na koji se europski ekonomski računi okoliša mogu upotrijebiti za praćenje i evaluaciju te politike. Europska agencija za okoliš pruža pokazatelje u okviru procesa praćenja. Agencija upotrebljava tri modula europskih ekonomskih računa okoliša¹⁰ u svojim godišnjim izvješćima o pokazateljima u svrhu praćenja provedbe 7. EAP-a. U okviru 7. EAP-a Agencija odabire kojim će se pokazateljima koristiti.

37

Jedan je od triju ključnih ciljeva 7. EAP-a „zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije”. Kako bi pratila taj cilj, Komisija razvija račune prirodnog kapitala¹¹ (koji se također nazivaju računi ekosustava¹²) kao novi modul europskih ekonomskih računa okoliša. Računi prirodnog kapitala također bi se odnosili na ekološke ciljeve održivog razvoja kao što su 6., 14. i 15. cilj održivog razvoja, za koje Komisija nema zadovoljavajući skup pokazatelja.

38

Kako bi mogli pratiti 7. EAP, donositeljima politika potrebni su računi okoliša koji trebaju činiti integrirani okvir. Takvim bi se okvirom računi okoliša doveli u vezu s drugim gospodarskim podatcima (npr. u tablicama inputa i outputa¹³). Na taj bi se način prikazala interakcija između gospodarstva i okoliša (primjerice, u pogledu emisija u zrak, poreza za okoliš, iskorištavanja i uporabe materijala, djelatnosti u cilju zaštite okoliša). Eurostat zasebno objavljuje module o računima okoliša. Iako se rad na izradi takvog integriranog okvira nastavlja¹⁴, Komisija upotrebljava alternativne izvore podataka koji se temelje na različitim metodologijama (vidi okvir 3.).

Eurostat se suočava s izazovima pri prikupljanju pravovremenih podataka visoke kvalitete

39

Države članice trebaju dostaviti svoje podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša i povezana izvješća o kvaliteti u određenom roku, u skladu s dogovorenim računovodstvenim standardima utvrđenima na razini EU-a. Eurostat bi trebao procijeniti kvalitetu podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša u skladu s utvrđenim načelima¹⁵ i kriterijima¹⁶. Eurostat bi trebao pružiti metodološke smjernice u cilju poboljšanja kvalitete i pouzdanosti te bi trebao izraditi i objaviti procjene za podatke koje države članice nisu dostavile.

40

Slika 7. prikazuje proces procjene kvalitete od podnošenja podataka do njihove objave.

Izazovi u pogledu pravovremenog prikupljanja podataka

41

Pravovremenost podataka važan je kriterij kvalitete. Pritisci na okoliš sve su veći, a pravovremeni podatci pomažu u razumijevanju stanja kako bi se omogućilo poduzimanje djelotvornih mjera. Podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša potrebno je prikupiti i staviti na raspolaganje Komisiji kako bi ih mogla pravodobno i u širokom opsegu upotrebljavati u svrhu donošenja politika EU-a i njihova praćenja.

42

U pravnom okviru za europske ekonomske račune okoliša utvrđeno je da bi države članice trebale dostaviti podatke s vremenskim odmakom od dvije godine. Sud je utvrdio da su ključne službe Komisije koje se koriste tim podatcima zatražile od Eurostata da se podatci dostavljaju ranije nego što se to zahtijeva na temelju Uredbe. Stoga je Eurostat za prva tri modula razvio postupke za procjenu novijih podataka. Komisija za račune tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu pruža procjene s vremenskim odmakom od šest mjeseci, a za račune za emisije u zrak s vremenskim odmakom od jedne godine. Za poreze povezane s okolišem prema gospodarskoj djelatnosti Eurostat nastoji pružiti procjene s vremenskim odmakom od jedne godine. Za preostala tri modula Komisija je 15. svibnja 2019. radnoj skupini DIMESA predstavila dokument za raspravu u vezi s ranijim prijenosom podataka (vidi sliku 3.).

43

Sud je ispitao usporedbu za jedan modul (računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu) koju je proveo Eurostat kako bi usporedio svoje procjene i stvarne podatke koje su poslale države članice za 2013. i 2014. godinu. Taj se modul upotrebljava za dobivanje pokazatelja „Iskorištavanje domaćih izvora” (vidi okvir 4.). Eurostat je u svojoj analizi usporedio razliku između procjena Komisije i stvarnih podataka za taj pokazatelj (i njegovu raščlambu prema vrsti materijala). Sveukupno, na razini EU-a apsolutna je razlika mala, unatoč znatnim razlikama u pojedinim stavkama. Kako bi se poboljšalo rane procjene, potrebno je više raditi na tome da se uzmu u obzir posebnosti država članica.

Izvor: Sud, na temelju informacija koje je pružila Komisija.

44

Za nacionalne račune i ekonomske račune u poljoprivredi države članice, odnosno Komisija, objavljuju podatke u dvjema fazama. U prvoj, ranoj fazi predstavljaju se objedinjeni podatci, uključujući procjene. U kasnijoj se fazi objavljuju točniji i detaljniji podatci. Tim postupkom objavljivanja podataka u dvije faze omogućuje se veća razina pravovremenosti, a time i veća korisnost računa. Taj postupak objavljivanja podataka u dvije faze ne primjenjuje se za module europskih ekonomskih računa okoliša.

45

Za prva tri modula (vidi tablicu 1.) većina država članica ispuni rokove utvrđene u Uredbi. Godine 2016. i 2017. sve su države članice izuzev jedne u roku poslale izvješća o kvaliteti. Godine 2017. samo su četiri države članice poslale podatke nakon isteka roka (dvije za jedan modul i dvije za dva modula).

46

U pogledu drugih triju modula Komisija je za svaki modul u prvoj godini primjene dopustila tromjesečno produljenje roka za dostavu izvješća o kvaliteti. Osam¹⁷ država članica poslalo je izvješća nakon isteka produljenog roka. Izostanak izvješća o kvaliteti tijekom procesa provjere valjanosti onemogućuje Komisiji da pravilno procijeni usporedivost podataka. Četirima državama članicama odobreno je odstupanje od Uredbe te su one za jedan ili više modula mogle dostaviti podatke nakon isteka roka. Jedna država članica, kojoj nije odobreno odstupanje, poslala je podatke za račune sektora ekoloških dobara i usluga osam mjeseci nakon zakonskog roka.

47

U razdoblju 2015. – 2017. za neke je module došlo do poboljšanja u pogledu vremena koje je prošlo od provjere valjanosti do objavljivanja podataka za šest obveznih modula. To je dovelo do ranijeg objavljivanja podataka. Međutim, nije objavljen raspored koji bi pokazivao kada će moduli europskih ekonomskih računa okoliša biti objavljeni. Eurostat objavljuje podatke nakon što prođu provjeru valjanosti. Zbog nepostojanja rasporeda s datumima objave glavne službe Komisije koje se koriste podatcima raspolažu samo s naznakom vremenskog rasporeda objave podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša. Ako država članica pošalje podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša nakon isteka roka ili joj predugo treba da odgovori na zahtjeve Komisije za pojašnjenja, time se može produljiti vrijeme potrebno za dovršetak procesa provjere valjanosti i, posljedično, odgoditi objavljivanje podataka.

48

Tablica 3. prikazuje postotak varijabli koje države članice nisu poslale u okviru prikupljanja podataka za 2017. godinu na odgovarajuće datume objave. Uz nekoliko iznimaka, države članice poslale su potrebne podatke za prva tri modula. Međutim, podatci za druga tri modula bili su u manjoj mjeri cjeloviti, posebno za sektor ekoloških dobara i usluga, za koji 16 država članica, od kojih je trima odobreno odstupanje, nije poslalo podatke. Ako neki od podataka država članica nedostaju, Komisija procjenjuje posebne varijable potrebne za izračun objedinjenih podataka na razini Europe.

49

Eurostat neslužbeno kontaktira sa svakom državom članicom koja prije isteka roka nije dostavila sve podatke ili dio podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša. Za tri ispitane godine Sud je utvrdio da 16 država članica nije poslalo cjelovite podatke o modulu za emisije u zrak. Eurostat je 2015. godine utvrdio probleme u vezi s određenim podatcima o računima tokova materijala u Finskoj. Eurostat je te podatke zamijenio svojim procjenama, s kojima se složila Finska, i objavio ih uz podatke za ostale države članice za 2015., 2016. i 2017. godinu. Finska je 2018. godine poslala ažurirane podatke za razdoblje 2015. – 2017.

50

Eurostat je u pet slučajeva poslao službene dopise kojima je zatražio podatke koji su nedostajali za module europskih ekonomskih računa okoliša. Komisija nije poslala službene dopise drugim državama članicama kojima bi zatražila podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša koji nedostaju. Komisija ima pravo poduzeti pravne mjere (postupak zbog povrede) protiv bilo koje države članice koja ne provodi pravo EU-a. Sud nije pronašao dodatne dokaze o tome da je Eurostat državama članicama nametnuo obvezu da dostave sve potrebne podatke.

Izazovi u pogledu kvalitete podataka

51

Eurostat provodi provjere valjanosti podataka država članica. Tim provjerama valjanosti utvrđeni su određeni problemi. Na primjer, u okviru prikupljanja podataka za 2015. godinu Finska je poslala račune tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu, no Eurostat je tijekom provjera valjanosti utvrdio određene probleme te nije odobrio podatke. Kao alternativno rješenje, Eurostat je izradio procjenu ukupnih vrijednosti za Finsku za razdoblje 2015. – 2017., uz suglasnost te države članice, kako bi izradio procjenu ukupnih vrijednosti na razini Europe.

52

Sud je u svojoj analizi podataka četiriju država članica utvrdio nedostatke u dokumentaciji procesa provjere valjanosti (dodatne pojedinosti dostupne su u okviru 5.). Provjere valjanosti koje provodi Eurostat obuhvaćaju provjere cjelovitosti, dosljednosti i vjerojatnosti. U pogledu vjerojatnosti, Eurostat, na primjer, uspoređuje račune tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu s bazom podataka o međunarodnoj trgovini te ujedno s podatcima koje su države članice podnijele prethodnih godina. Te provjere uključuju i analizu godišnjih stopa promjene. Bitne razlike ukazuju na određeni problem koji zahtijeva pojašnjenje. Eurostat šalje izvješće o provjeri valjanosti predmetnoj državi članici, koje uključuje zahtjev za pojašnjenje tih relevantnih pitanja.

53

Usporedivost je jedan od elemenata procesa procjene kvalitete koji provodi Eurostat. U skladu s pravnim okvirom, informacije koje se uključuju u izvješća o kvaliteti država članica trebale bi Eurostatu omogućiti da pravilno procijeni primjenjuju li države članice definicije na usporediv način. Međutim, izvješća o kvaliteti nisu sadržavala dostatne informacije koje bi omogućile ispravnu procjenu usporedivosti. Sud je u okviru svojeg uzorka država članica utvrdio da su izvješća o kvaliteti sadržavala informacije o glavnim upotrijebljenim izvorima podataka, ali da nisu sadržavala detaljne informacije o metodama prikupljanja podataka. Međutim, jedna država članica (Belgija) podnijela je zasebnu metodološku bilješku za svaki modul kao dopunu izvješćima o kvaliteti.

54

Komisija može pravovremeno riješiti probleme povezane s pojedinim državama članicama. U okviru uzorka od četiriju država članica Sud je utvrdio samo jedan slučaj u kojemu Komisija nije riješila određeni metodološki problem. Švedska je u svojim izvješćima o kvaliteti za 2015., 2016. i 2017. godinu zatražila metodološke smjernice o emisijama biogenog CO₂ iz uporabe nusproizvoda postupka proizvodnje celuloze (označenog kao „crni lug”).

55

Proces pružanja odgovarajućih smjernica o metodološkim problemima u nekim složenim slučajevima transverzalne prirode traje nekoliko godina i to može ugroziti kvalitetu povezanih podataka. Sud je primijetio da se od 2012. godine radi na nekim transverzalnim metodološkim problemima, na primjer u okviru djelovanja radne skupine za rješavanje metodoloških problema koji se odnose na promet. Problemi koji se odnose na poreze koje plaćaju nerezidenti i procjenu veznih stavki (koje se odnose na to da se pokazatelj utemeljen na osnovi područja zamijeni pokazateljem koji se temelji na načelu rezidentnosti) već su bili istaknuti kada su podatci prvi put prikupljeni 2013. godine. Radne skupine za rješavanje tih problema uspostavljene su tek 2017. odnosno 2015. godine.

Zaključci i preporuke

56

Za praćenje napretka prema održivom razvoju u području okoliša važno je da donositelji politika raspolažu ažurnim i pouzdanim informacijama. Europski ekonomski računi okoliša opisuju odnos između okoliša i gospodarstva te su važan izvor podataka za praćenje i evaluaciju politika u području okoliša (vidi odlomke 01. – 08.).

57

Sud je utvrdio da Komisija nije navela svoje srednjoročne i dugoročne potrebe za podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša koji se upotrebljavaju pri donošenju politika u području okoliša. Eurostat i službe Komisije koje se koriste europskim ekonomskim računima okoliša surađuju na njihovu razvoju, no nisu jasno izrazili svoje potrebe u pogledu tih računa te nisu detaljno naveli koji su pokazatelji potrebni za osmišljavanje i praćenje politika u području okoliša (vidi odlomke 14. – 18.).

58

U dokumentu o provedbi Europske strategije za račune okoliša predložene su neke aktivnosti za postizanje ciljeva strategije. Međutim, za postizanje tih ciljeva nedostaje sveobuhvatan plan s ključnim etapama i proračunskim procjenama. Sud je utvrdio da su se neki strateški ciljevi ponavljali u strategijama tijekom više od deset godina (vidi odlomke 19. – 22.).

1. preporuka – Potrebno je poboljšati strateški okvir za podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša

Komisija bi trebala:

1. izraditi dokument u kojemu bi se iznijela dugoročna perspektiva o informacijama u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša koje su potrebne za donošenje politika u području okoliša
2. sastaviti cjelovit skup potreba za podatcima u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša, uključujući pokazatelje potrebne za donošenje politika u području okoliša
3. izraditi sveobuhvatan plan djelovanja (s ključnim etapama i proračunskim procjenama) za provedbu strategije za europske ekonomske račune okoliša.

Rok za provedbu: 31. prosinca 2021.

59

Komisija nije odabrala obvezne module europskih ekonomskih računa okoliša koji se u prvom redu temelje na potrebama koje su izrazile njezine službe, niti je provela cjelovitu analizu troškova i koristi prije nego što je razvila module europskih ekonomskih računa. Kad je riječ o kratkoročnim i srednjoročnim potrebama za podatcima, Komisija je podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša dopunila podatcima iz drugih izvora, i to uglavnom zbog vremena potrebnog za provedbu modula europskih ekonomskih računa okoliša (od 8 do 14 godina) (vidi odlomke 23. – 29.).

60

Moduli europskih ekonomskih računa okoliša nisu se u potpunosti iskoristili za praćenje napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja i 7. EAP-a. Račune okoliša potrebno je predstaviti ključnim korisnicima i donositeljima politika na integriran način kako bi mogli razumjeti interakciju između gospodarstva i okoliša u svim njezinim dimenzijama. Međutim, Eurostat objavljuje module europskih ekonomskih računa okoliša zasebno, što onemogućuje takav integrirani prikaz. Komisija upotrebljava alternativne izvore podataka na temelju različitih metodologija (vidi odlomke 31. – 38.).

2. preporuka – Potrebno je poboljšati razinu relevantnosti modula europskih ekonomskih računa okoliša za donošenje politika

Komisija bi trebala:

1. provesti evaluaciju troškova i koristi razvoja integriranog okvira za računovodstvo okoliša kako bi se poboljšala usklađenost informacija u vezi s okolišem i korisnost za donošenje politika u EU-u
2. procijeniti potrebe koje su iskazale njezine relevantne službe i provesti analizu troškova i koristi pri predlaganju novih modula europskih ekonomskih računa okoliša.

Rok za provedbu: 31. prosinca 2021. za (a) te 31. prosinca 2023. za (b)

61

U pravnom okviru utvrđeno je da bi Komisija trebala dostavljati podatke u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša s vremenskim odmakom od dvije godine. Međutim, bržim dostavljanjem podataka omogućuje se veća korisnost europskih ekonomskih računa okoliša, a Eurostat već pruža pravovremenije podatke za dva od šest modula europskih ekonomskih računa okoliša. U tijeku su aktivnosti u vezi s još jednim modulom. Komisija je 15. svibnja 2019. predložila aktivnosti za preostala tri modula. Ranijim dobivanjem podataka omogućilo bi se brže objavljivanje podataka, čime bi se povećala korisnost europskih ekonomskih računa okoliša. U nekim slučajevima države članice nisu poslale tražene podatke unutar utvrđenih rokova. Došlo je do poboljšanja u pogledu vremena potrebnog za objavljivanje podataka, no zbog izostanka rasporeda s datumima objave korisnici europskih ekonomskih računa okoliša raspolažu samo s naznakom kada će podatci postati dostupni (vidi odlomke 41. – 50.).

62

Općenito govoreći, Eurostat je utvrdio probleme u procesu provjere valjanosti podataka država članica. Međutim, Sud je utvrdio nedostatke u dokumentaciji procesa provjere valjanosti. Sud je utvrdio da izvješća o kvaliteti koja su države članice priložile uz podnesene podatke nisu uključivala dostatne informacije koje bi Eurostatu omogućile da pravilno procijeni kvalitetu podataka. Eurostat je pružio smjernice te je rješavao probleme na koje su ukazale države članice i metodološka pitanja transverzalne prirode (vidi odlomke 51. – 55.).

3. preporuka – Potrebno je poboljšati pravovremenost podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša

Komisija bi trebala:

1. analizirati u kojoj bi se mjeri postupak u dvije faze, sličan onom koji se upotrebljava za nacionalne račune, mogao primijeniti na sve module europskih ekonomskih računa okoliša
2. iskoristiti raspoložive alate kojima bi se poboljšala pravovremenost informacija koje pružaju države članice
3. izraditi raspored s datumima objave podataka u vezi s europskim ekonomskim računima okoliša.

Rok za provedbu: 31. prosinca 2022.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 11. rujna 2019.

Prilozi

Prilog I – Pregled šest obveznih modula europskih ekonomskih računa okoliša

Računi emisija u zrak

U računima emisija u zrak bilježe se tokovi ostataka plinovitih i čestičnih materijala koji se iz gospodarstva emitiraju u atmosferu. Prirodni tokovi, kao što su vulkani i šumski požari, emisije iz uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva te neizravne emisije izuzeti su.

Ti se računi temelje na načelu rezidentnosti, u skladu s nacionalnim računima. To znači da uključuju emisije prema rezidentnim gospodarskim jedinicama čak i ako se one pojavljuju izvan državnog područja (kao što su zračni prijevoznici ili brodarska društva koja posluju u ostatku svijeta).

Ti računi uključuju:

• podatke za šest stakleničkih plinova i sedam onečišćujućih tvari u zraku raščlanjene prema gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima. Razne onečišćujuće tvari u zraku izražene su u ekvivalentima druge onečišćujuće tvari u zraku (na primjer metan je izražen u ekvivalentima ugljikova dioksida) kako bi se omogućilo izračunavanje pokazatelja pritiska na okoliš, kao što su potencijal globalnog zagrijavanja, plinovi koji prouzročuju zakiseljavanje ili prekursori troposferskog ozona.
• Podatke o intenzitetu emisija u zrak, tj. omjeru emisija u tonama na milijun eura bruto dodane vrijednosti.
• Podatke o razlikama između ukupnih nacionalnih računa emisija u zrak i ukupnih računa emisija u zrak izvedenih na temelju nacionalnih inventara emisija.

Porezi povezani s okolišem prema gospodarskoj djelatnosti

U okviru poreza za okoliš bilježe se porezi za okoliš grupirani u četiri kategorije: energija, promet, onečišćenje i resursi. Svaka kategorija poreza raščlanjena je prema gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima.

U primjeru 2. opisano je kako se mogu upotrebljavati podatci dobiveni s pomoću tog modula.

Računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu

U računima tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu bilježe se tokovi materijala u gospodarstvo i iz gospodarstva u tisućama tona godišnje. Oni pružaju podatke za pokazatelje kao što su iskorištavanje resursa prema gospodarstvima, potrošnja materijala, produktivnost resursa, otisci materijala i odvajanje gospodarskog rasta i iskorištavanja prirodnih resursa.

Ti računi obuhvaćaju 50 kategorija krutih, plinovitih i tekućih materijala (biomasa, metalne rude, nemetalni minerali i fosilne energetske sirovine). Ne uključuju vodu i zrak.

Inputi materijala u nacionalna gospodarstva uključuju iskorištavanje materijala iz domaćeg okruženja i fizički uvoz iz drugih gospodarstava. Outputi uključuju ispuštanje materijala u domaće okruženje i fizički izvoz u druga gospodarstva.

Primjer 3. pokazuje kako se upotrebljavaju podatci dobiveni računima tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu.

Računi rashoda za zaštitu okoliša

U računima rashoda za zaštitu okoliša bilježe se rashodi koje su izvršile rezidentne gospodarske jedinice u svrhu zaštite okoliša. Oni predstavljaju nacionalne rashode za zaštitu okoliša, proizvodnju i potrošnju usluga zaštite okoliša i druge prijenose u svrhu zaštite okoliša.

Djelatnosti u svrhu zaštite okoliša uključuju zaštitu okolnog zraka i klime, upravljanje otpadnim vodama, gospodarenje otpadom, zaštitu i sanaciju tla, podzemnih i površinskih voda, smanjenje buke i vibracija, zaštitu bioraznolikosti i krajobraza, zaštitu od zračenja te istraživanje i razvoj u području zaštite okoliša. Tim računima kvantificiraju se napori koje društvo i poduzeća ulažu u provedbu načela „onečišćivač plaća”.

Primjer 4. opisuje jedan način uporabe računa rashoda za zaštitu okoliša.

Računi sektora ekoloških dobara i usluga

U računima sektora ekoloških dobara i usluga bilježe se podatci o proizvodnji dobara i usluga koji su posebno osmišljeni i proizvedeni u svrhu zaštite okoliša ili upravljanja resursima.

Ti računi predstavljaju podatke o proizvodnji ekoloških proizvoda (dobara i usluga) koje proizvode proizvođači, mjerenoj u novčanim vrijednostima te prema bruto dodanoj vrijednosti i zaposlenosti povezanoj s tom proizvodnjom. Podatci se raščlanjuju prema gospodarskim djelatnostima i djelatnostima za zaštitu okoliša.

Primjer 5. pokazuje kako se mogu upotrijebiti podatci koje pruža sektor ekoloških dobara i usluga.

Računi fizičkog toka energije

U računima fizičkog toka energije bilježe se fizički tokovi energije (izraženi u teradžulima) iz okoliša u gospodarstvo, unutar gospodarstva i iz gospodarstva natrag u okoliš. Tokovi se raščlanjuju prema gospodarskoj djelatnosti i kućanstvima. Gospodarske djelatnosti podrazumijevaju proizvodnju, potrošnju i akumulaciju.

Odnose se na opskrbu i uporabu:

• inputa prirodne energije (na primjer prirodne energije iz neobnovljivih fosilnih materijala ili neobnovljivih nuklearnih materijala te prirodne energije dobivene na temelju hidroenergije, vjetra, solarne energije, biomase)
• energenata (kao što su ugljen, bioplin, tekuća biogoriva, električna energija, drvo, nuklearno gorivo, naftni proizvodi, prirodni plin, isključujući bioplin itd.)
• ostataka energije (kao što su obnovljivi otpad, neobnovljivi otpad i energija ugrađena u proizvode za neenergetsku uporabu).

Primjer 6. opisuje jedan način uporabe računa rashoda za zaštitu okoliša.

Pokrate i skraćeni nazivi

7. EAP: Sedmi program djelovanja za okoliš

CO₂: ugljikov dioksid

DIMESA: direktori sektorskih i okolišnih statistika i računa

Države EFTA-e: Europsko udruženje slobodne trgovine (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska)

ESEA: Europska strategija za račune okoliša

ETEA: Porezi povezani s okolišem prema gospodarskoj djelatnosti

EU: Europska unija

Eurostat: Statistički ured Europske unije

EW-MFA: računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu

GU CLIMA: Glavna uprava za klimatsku politiku

GU ENV: Glavna uprava za okoliš

GU JRC: Glavna uprava Zajednički istraživački centar

OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

Sud: Europski revizorski sud

UN: Ujedinjeni narodi

Odgovori Komisije

Sažetak

I

Uz europske ekonomske račune okoliša (EERO) Komisija upotrebljava niz sustava za podatke i izvješćivanje u okviru direktiva o okolišu koje se upotrebljavaju za praćenje i evaluaciju politika zaštite okoliša (pri primjeni Smjernica za bolju regulativu), na primjer Direktive o pticama i Direktive o staništima, Okvirne direktive o vodama, Okvirne direktive o pomorskoj strategiji i drugih. Ti i drugi izvori, primjerice istraživanja, stručne studije, metastudije i drugo, upotrebljavaju se za evaluaciju politika zaštite okoliša.

II

Dugoročne potrebe Komisije za podacima utvrđene su u strateškim dokumentima kao što su Sedmi program djelovanja za okoliš, Strategija za biološku raznolikost i drugi, a ispitane su i provjerom prikladnosti u pogledu praćenja i izvješćivanja, vidjeti COM(2017) 312.

Uzastopna izdanja europske strategije za račune okoliša kontinuirani su korpus vizije koja se mijenja. Ako su strateški ciljevi ostali isti, odnose se na različite skupove računa. Točnije, u vrijeme prvih dvaju izdanja strategije nijedan pravni modul nije bio na snazi. Kao rezultat provedbe tih prvih izdanja strategije, tijekom trećeg izdanja strategije na snazi je bio početni skup modula, a tijekom četvrtog izdanja i širi skup modula.

III

Komisija je predložila obvezne module EERO-a na temelju nekoliko kriterija, uključujući potrebe svojih službi, dostupnost i prirodu podataka te administrativno opterećenje država članica.

IV

Komisija se slaže da se korisnost podataka povećava ako su oni brže dostupni.

V

Komisija prihvaća sve preporuke.

Uvod

01

Komisija se slaže da je EERO važan za oblikovatelje politika. Cilj je računa okoliša utvrditi veze između okoliša i gospodarstva, što je korisno i jedno je od glavnih područja primjene.

Opseg revizije i pristup

10

Komisija se slaže da je ocjenjivanje EERO-a osobito relevantno sada jer su od 2013. provedena prva tri obvezna modula EERO-a, druga tri obvezna modula provedena su 2017., a novi se moduli trenutačno razmatraju za buduće izvješćivanje.

Opažanja

17

Srednjoročne i dugoročne potrebe za informacijama EERO-a izražene su uzastopnim izdanjima europske strategije za račune okoliša te raznim inicijativama politika (npr. učinkovitost resursa, kružno gospodarstvo, energetska unija, strategija za biološku raznolikost itd.), koje su popraćene posebnim okvirima za praćenje.

21

Komisija je u svibnju 2019. raspravljala s državama članicama o nacrtu plana provedbe Europske strategije za račune okoliša 2019.–2023.

22

Zajednički odgovor Komisije na točku 22. i okvir 1.

Uzastopna izdanja europske strategije za račune okoliša kontinuirani su korpus vizije koja se mijenja, a ciljevi se zadržavaju prema potrebi. Ako su strateški ciljevi ostali isti, odnose se na različite skupove računa. Točnije, u vrijeme prvih dvaju izdanja europske strategije za račune okoliša nijedan pravni modul nije bio na snazi. Kao rezultat provedbe tih prvih izdanja strategije, tijekom trećeg izdanja strategije na snazi je bio početni skup modula, a tijekom četvrtog izdanja i širi skup modula.

26

Komisija je odabrala module EERO-a na temelju nekoliko kriterija, uključujući potrebe svojih službi i očekivane troškove.

27

Komisija se slaže da razvoj i provedba novih modula EERO-a mogu dugo trajati. To je vrijeme potrebno radi 1. testiranja i dokazivanja njihove izvedivosti te analize troškova i koristi; 2. uspostavljanja razumne i troškovno učinkovite metodologije; 3. međunarodne rasprave i dogovora oko metodologije; te 4. pokretanja i dovršavanja zakonodavnih postupaka koji uključuju Europski parlament i Vijeće nakon opsežnih savjetovanja sa statističkim uredima država članica. Prepreka su i ograničeni resursi jer stručnjaci koji moraju razviti nove module pripremaju i redovite podatke za postojeće module. Komisija napominje da uvođenjem novih modula Europska unija otvara put EERO-u na globalnoj razini. Doista, međunarodni statistički standard iz 2012. naveden u točki 2. temelji se na europskom iskustvu u godinama prije Uredbe iz 2011.

28

Zajednički odgovor Komisije na točku 28. i okvir 2.

Eurostat već mnogo godina prikuplja i objavljuje podatke o računima šumarstva. Redovita prilagodba upitnika nužna je da bi upitnici ostali usklađeni s ekonomskom stvarnošću (npr. novi proizvodi na tržištu), napretkom u tehnologiji i promjenama u statističkim klasifikacijama i standardima.

Računi šumarstva kao jedan od sedam predloženih modula koji su kandidati za uvrštenje u Uredbu (EU) br. 691/2011 najvažniji su aspekt Europske strategije za račune okoliša 2019.–2023.

36

Komisija je nedavno objavila svoju evaluaciju Sedmog programa djelovanja za okoliš, vidjeti COM (2019) 233. Razvila je skupove pokazatelja prema potrebi, kao što su tablica pokazatelja za učinkovitost resursa, ključni pokazatelji za energetsku uniju, pokazatelji biološke raznolikosti i okvir za praćenje kružnog gospodarstva, a upotrebljava i pokazatelje u postupku pregleda aktivnosti u području okoliša te u europskom semestru.

42

Komisija planira dodatno poboljšati pravovremenost svih modula.

44

Rane procjene već su objavljene za nekoliko modula EERO-a. Rane procjene nisu nužno u svim slučajevima manje detaljne od stvarnih podataka.

50

Budući da Komisija ima niz dostupnih sredstava, uključujući pravni postupak (postupak zbog povrede), ona odabire sredstva kojima se najbolje ostvaruje predmetni cilj. Za postupke zbog povrede i naknadne postupke Suda Europske unije potrebni su vrijeme i resursi te mogu potrajati dulje od jedne godine. Ako je cilj da država članica što prije dostavi podatke, podrška ili pritisak okoline često su učinkovitiji, djelotvorniji i razmjerniji. U većini je slučajeva problem moguće riješiti u roku od godinu dana.

Okvir 5. – Slabosti Eurostatove dokumentacije

Kako bi se ublažilo administrativno opterećenje, Eurostat od država članica traži objašnjenja samo ako su problemi znatni, a objašnjenja se ne nalaze u već dostupnoj dokumentaciji.

Zaključci i preporuke

56

Uz EERO Komisija upotrebljava niz sustava za podatke i izvješćivanje u okviru direktiva o okolišu koje se upotrebljavaju za praćenje i evaluaciju politika zaštite okoliša (pri primjeni Smjernica za bolju regulativu), na primjer Direktive o pticama i Direktive o staništima, Okvirne direktive o vodama, Okvirne direktive o pomorskoj strategiji i drugih. Ti i drugi izvori, primjerice istraživanja, stručne studije, metastudije i drugo, upotrebljavaju se za evaluaciju politika zaštite okoliša.

57

Komisija smatra da Europska strategija za račune okoliša pruža strateški okvir za EERO, uključujući srednjoročne i dugoročne potrebe za podacima.

58

Komisija je u svibnju 2019. raspravljala s državama članicama o nacrtu plana provedbe Europske strategije za račune okoliša 2019.–2023.

Uzastopna izdanja strategije za račune okoliša kontinuirani su korpus vizije koja se mijenja, a ciljevi se zadržavaju prema potrebi. Ako su strateški ciljevi ostali isti, odnose se na različite skupove računa. Točnije, u vrijeme prvih dvaju izdanja strategije nijedan pravni modul nije bio na snazi, početni skup bio je na snazi tijekom trećeg izdanja, a širi skup tijekom četvrtog izdanja strategije.

Preporuka 1. – Poboljšati strateški okvir za podatke EERO-a

Komisija prihvaća preporuku 1. (a) i pripremit će dokument kojim će utvrditi dugoročnu strategiju za EERO.

Komisija prihvaća preporuku 1 (b) i sastavit će popis potreba za podacima radi daljnjeg razvijanja EERO-a, uključujući pokazatelje potrebne za donošenje politika o zaštiti okoliša.

Komisija prihvaća preporuku 1. (c) i pripremit će sveobuhvatan akcijski plan provedbe strategije EERO-a.

59

Komisija je odabrala module EERO-a na temelju nekoliko kriterija, uključujući potrebe svojih službi i očekivane troškove.

60

Komisija se slaže da bi bolje integrirani pregled i prikaz modula EERO-a uz što bržu objavu svakog modula bili pozitivni i poboljšali bi upotrebu EERO-a. Komisija je voljna ostvariti taj cilj.

Preporuka 2. – Poboljšati relevantnost modula EERO-a za donošenje politika

Komisija prihvaća preporuku 2. (a) i procijenit će troškove i koristi razvoja integriranog okvira za računovodstvo okoliša kako bi se poboljšala dosljednost informacija o okolišu i korisnost za donošenje politika u EU-u.

Komisija prihvaća preporuku 2. (b) i ocijenit će potrebe odgovarajućih službi Komisije te provesti analize troškova i koristi prije predlaganja novih modula EERO-a koji se očekuju do 2023.

61

Komisija planira dodatno poboljšati pravovremenost svih modula.

62

Komisija smatra da su države članice pružile dovoljno informacija na temelju kojih je Eurostat mogao ocijeniti većinu aspekata kvalitete podataka.

Preporuka 3. – Poboljšati pravovremenost podataka EERO-a

Komisija prihvaća preporuku 3. (a) i pristaje analizirati u kojoj bi se mjeri postupak u dvije faze sličan nacionalnim računima mogao upotrijebiti za više modula EERO-a.

Komisija prihvaća preporuku 3. (b) i upotrijebit će dostupne alate kako bi poboljšala pravovremenost pružanja informacija država članica.

Komisija prihvaća preporuku 3. (c) i izradit će kalendar objava za podatke EERO-a.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju su predvodili član Suda João Figueiredo, glavni rukovoditelj Robert Markus, voditeljica radnog zadatka Maria Isabel Quintela te revizori Ioan Alexandru Ilie i Mihaela Văcărașu. Jezičnu podršku pružala je Fiona Urquhart.

Slijeva nadesno: Maria Isabel Quintela, João Figueiredo, Mihaela Văcărașu.

Bilješke

¹ „Directions for the EU on Environmental Indicators and Green National Accounting” (Smjernice za EU o pokazateljima za okoliš i zelenom nacionalnom računovodstvu), COM(1994) 670.

² Uredba (EU) br. 691/2011 Europskog parlamenta i Vijeća kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 538/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 158, 27.5.2014., str. 113.).

³ Sud očekuje da će tijekom ove godine objaviti tematsko izvješće o emisijama stakleničkih plinova u EU-u.

⁴ Vidi kratki tematski pregled „Izvješćivanje o održivosti: pregled stanja u institucijama i agencijama EU-a”, lipanj 2019.

⁵ Uspostavljeni Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, članak 12. stavak 1. (SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

⁶ U skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 223/2009 „preciznost” se odnosi na vremensko razdoblje između datuma objave podataka i datuma do kojeg su se podatci trebali dostaviti.

⁷ U skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 223/2009 „pravovremenost” se odnosi na vremensko razdoblje između raspoloživosti informacije i događaja ili pojave koju ona opisuje.

⁸ Podatci u okviru računa tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu upotrebljavaju se za sastavljanje dvaju glavnih pokazatelja u okviru pregleda rezultata u učinkovitom korištenju resursa u EU-u, kojima se mjeri produktivnost resursa i domaća potrošnja materijala. Podatci iz tog modula također se upotrebljavaju za izračunavanje stope kružne upotrebe materijala unutar okvira za praćenje kružnog gospodarstva.

⁹ Vidi kratki tematski pregled „Izvješćivanje o održivosti: pregled stanja u institucijama i agencijama EU-a”, lipanj 2019.

¹⁰ Računi tokova materijala u cjelokupnom gospodarstvu, računi rashoda za zaštitu okoliša i računi sektora ekoloških dobara i usluga.

¹¹ Računovodstvo prirodnog kapitala alat je za mjerenje promjena u zalihama prirodnog kapitala na različitim razinama te za integriranje vrijednosti usluga ekosustava u sustave računovodstva i izvješćivanja na razini Unije i nacionalnoj razini.

¹² Računima ekosustava mjere se opseg i stanje ekosustava i usluga koje ti ekosustavi pružaju kako bi se poduprlo donošenje odluka u kontekstu održivog upravljanja resursima i okolišem i drugih relevantnih područja politika.

¹³ Tablice inputa i outputa imaju oblik matrica po proizvodu ili industriji sastavljenih na temelju gospodarskih podataka i podataka o vanjskoj trgovini. Njima se potkrepljuju analize gospodarskog učinka.

¹⁴ Komisija razvija integriranu bazu podataka o inputima i outputima kojom bi se obuhvatilo više zemalja.

¹⁵ Članak 2. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 223/2009 – Statistička načela: stručna neovisnost, nepristranost, objektivnost, pouzdanost, statistička povjerljivost, isplativost.

¹⁶ Članak 12. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 223/2009 – „Europske se statistike razvijaju, proizvode i diseminiraju na temelju jednakih standarda i usklađenih metoda. (…) primjenjuju se sljedeći kriteriji: relevantnost, točnost, pravovremenost, preciznost, dostupnost, usporedivost, usklađenost.”

¹⁷ Osam država članica za račune sektora ekoloških dobara i usluga, šest država članica za račune fizičkog toka energije i pet država članica za račune rashoda za zaštitu okoliša.

Kronologija

Događaj	Datum
Donošenje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	3.10.2018.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu revizije)	17.6.2019.
Usvajanje završnog izvješća nakon raspravnog postupka	11.9.2019.
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta revizije) na svim jezicima	26.9.2019.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2019.

PDF	ISBN 978-92-847-3519-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/900306	QJ-AB-19-013-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-3497-9	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/4012	QJ-AB-19-013-HR-Q

© Europska unija, 2019.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Kontakt s EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Traženje informacija o EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.