Mjere EU-a za suzbijanje nezakonitog ribolova Uvedeni su sustavi kontrole, ali njihova je djelotvornost smanjena jer države članice neujednačeno provode kontrole i primjenjuju sankcije

Sažetak

I. Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov („nezakoniti ribolov”) jedna je od najvećih prijetnji morskim ekosustavima jer se njime ugrožavaju napori usmjereni na održivo upravljanje ribarstvom. EU je jedan od najvažnijih aktera u području ribarstva na svjetskoj razini, i u pogledu svoje ribarske flote (koja broji otprilike 79 000 plovila) i u pogledu činjenice da je najveći svjetski uvoznik proizvoda ribarstva (s udjelom od 34 % u vrijednosti ukupne svjetske trgovine). EU se obvezao ostvariti cilj održivog razvoja 14.4., koji se odnosi na ukidanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova do 2020. Taj cilj nije ostvaren, neodrživi ribolov se nastavlja i postoji rizik od prodaje proizvoda dobivenih nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom na tržištu EU-a.

II. Sud je ispitao okvir, mjere i potrošnju EU-a čiji je cilj spriječiti da proizvodi nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova završe na tanjurima građana EU-a. Europski parlament zatražio je od Suda izvješće o tom pitanju 2018. i 2021. Cilj je Suda ovim izvješćem pružiti doprinos raspravama o politikama i promjenama zakonodavstva povezanima sa suzbijanjem nezakonitog ribolova. Revizijom se obuhvatilo razdoblje 2014. – 2020. Pritom je naglasak stavljen na sljedeće:

• djelotvornost sustava kontrole za sprječavanje uvoza proizvoda nezakonitog ribarstva;
• djelotvornost sustava kontrole država članica za kontrole nacionalnih flota i voda.

III. Općenito, Sud je zaključio da su sustavi kontrole uspostavljeni za suzbijanje nezakonitog ribolova djelomično djelotvorni; iako se tim sustavima ublažava rizik, njihova je djelotvornost smanjena jer države članice neujednačeno provode kontrole i primjenjuju sankcije.

IV. U nastavku se iznose glavni nalazi Suda:

1. EU je 2008. uspostavio program certificiranja ulova kako bi se zajamčila zakonitost uvezenih proizvoda ribarstva. Međutim, jamčenjem zakonitosti pojedinog proizvoda ne jamči se da taj proizvod potječe iz održivih izvora. Sud je utvrdio da se tim programom poboljšala sljedivost i pojačala kontrola uvoza. Međutim, postoji rizik da bi se zbog razlika u opsegu i kvaliteti kontrola u državama članicama mogla ugroziti djelotvornost programa. Činjenica da taj program nije digitaliziran vodi do manje učinkovitosti i većeg rizika od prijevara.
2. Komisija i Vijeće mogu poduzeti mjere kako bi potaknuli uvođenje reforme ako smatraju da postoje nedostatci u sustavima kontrole uvedenima u zemljama izvan EU-a iz kojih se proizvodi ribarstva izvoze u EU. Sud je utvrdio da su se te mjere pokazale korisnima i dovele do pozitivne reforme u većini relevantnih zemalja.
3. Države članice odgovorne su za pravilnu primjenu sustava EU-a za kontrolu ribarstva. Sud je utvrdio da se nacionalnim kontrolama često otkrivaju slučajevi nezakonitog ribolova. Međutim, Komisija je utvrdila znatne nedostatke u sustavima kontrole ribarstva u nekim državama članicama, koji dovode do prelova i nedovoljnog izvješćivanja o ulovu. Komisija poduzima mjere za otklanjanje tih nedostataka.
4. Iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo pružila se potpora za aktivnosti praćenja, kontrole i izvršavanja propisa ukupnim proračunom od 580 milijuna eura. Sud je utvrdio da su 23 projekta obuhvaćena revizijom koju je proveo u četirima državama članicama bila usklađena s prioritetima i da su doprinijela jačanju sustava kontrole.
5. U skladu s okvirom EU-a države članice dužne su u slučaju svih teških kršenja pravila izricati djelotvorne i razmjerne sankcije s odvraćajućim učinkom. Iako je velika većina utvrđenih teških prekršaja dovela do primjene sankcija, sankcije za slične prekršaje u znatnoj su se mjeri razlikovale među državama članicama. U nekim državama članicama sankcije nisu bile razmjerne gospodarskoj koristi proizašloj iz prekršaja niti su imale odvraćajući učinak.

V. Na temelju tih nalaza Sud preporučuje Komisiji sljedeće:

• da prati jačaju li države članice svoje sustave kontrole za sprječavanje uvoza proizvoda nezakonitog ribarstva i poduzimaju li neophodne mjere; te
• da zajamči da države članice primjenjuju odvraćajuće sankcije protiv nezakonitog ribolova.

Uvod

01. EU je jedan od najvažnijih aktera u području ribarstva na svjetskoj razini. Njegova ribarska flota broji otprilike 79 000 plovila¹ i jedna je od najvećih na svijetu, a njegov udio u svjetskoj proizvodnji ribarstva iz ulova iznosi 6 %.² U njegovom ribarskom sektoru izravno je zaposleno 129 540 ribara i ostvaruje se godišnji prihod u vrijednosti od 6,3 milijarde eura. Španjolska, Danska, Francuska i Nizozemska vodeće su države članice na tržištu po količinama.³

02. Potrošnja proizvoda ribarstva u EU-u daleko nadmašuje količine koje se ulove ili uzgoje u EU-u: 60 % potrošnje uvozi se kako bi se zadovoljila potražnja. EU je stoga najveći svjetski uvoznik proizvoda ribarstva (s udjelom od 34 % u ukupnoj vrijednosti svjetske trgovine)⁴.

03. U EU su 2020. uvezeni proizvodi ribarstva u vrijednosti od 23 milijarde eura. Na slici 1. prikazani su njegovi glavni dobavljači.

Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov

04. Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov („ribolov NNN”), u daljnjem tekstu: „nezakoniti ribolov”, obuhvaća razne ribolovne aktivnosti⁵ kojima se krše nacionalne i regionalne mjere očuvanja i upravljanja te koje nisu usklađene s odgovornostima država zastave temeljenima na međunarodnom pravu. Ribolovne aktivnosti smatraju se:

• nezakonitima kada se provode bez povlastice ili odobrenja te kada se njima krše mjere očuvanja i upravljanja ili nacionalni zakoni / međunarodne obveze;
• neprijavljenima kada nisu prijavljene ili kada su pogrešno prijavljene relevantnim tijelima;
• nereguliranima kada se provode u područjima u kojima ne postoje primjenjive mjere očuvanja i upravljanja i kada se provode na način koji nije u skladu s odgovornostima država u području očuvanja živih morskih resursa ili kada ribarsko plovilo nema državnu pripadnost.

05. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) procjenjuje da se oko 94 % svjetskih ribljih stokova iskorištava potpuno ili prekomjerno⁶ (vidjeti sliku 2.). Nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom dovodi se do osiromašenja ribljih stokova, što ga čini jednom od najvećih prijetnji morskim ekosustavima kojom se ugrožavaju napori koji se ulažu u održivo upravljanje ribarstvom⁷ i kojom se neki od ribljih stokova dovode na rub propasti⁸.

06. Iako je točne razmjere nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova teško utvrditi, u jednoj studiji na tu temu⁹ iznesena je procjena da je obujam takvog ribolova na svjetskoj razini početkom 2000-ih iznosio 10 – 26 milijuna tona, odnosno činio 11 – 19 % prijavljenih ulova, i to u vrijednosti od 10 – 23 milijarde američkih dolara.

Globalni odgovor na nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov

07. Od mreže do tanjura, ulov, prekrcavanje, iskrcavanje, skladištenje, prerada, prijevoz i prodaja proizvoda ribarstva mogu se odvijati u okviru vrlo složenih globaliziranih lanaca opskrbe. Suzbijanje nezakonitog ribolova stoga iziskuje globalni odgovor svih uključenih strana, uključujući suverene države u svojstvu država zastave, obalnih država, država luke i država trgovine (vidjeti sliku 3.).

08. UN i FAO pojedinačno su razvili i donijeli niz pravno obvezujućih instrumenata, akcijskih planova i dobrovoljnih smjernica. Njima se uspostavlja međunarodni okvir za odgovorno ribarstvo i suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Ti instrumenti, akcijski planovi i dobrovoljne smjernice navedeni su u Prilogu I.

09. Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom ključni su dionici međunarodnog upravljanja ribarstvom. Obuhvaćaju države s ribolovnim interesima na određenom području i odgovorne su za zajedničko upravljanje pograničnim i visokomigracijskim ribljim stokovima. Većina tih organizacija ovlaštena je za postavljanje obvezujućih ograničenja ulova i ribolovnih napora, tehničkih mjera i obveza kontrole za svoje članice. EU je stranka svih glavnih međunarodnih instrumenata i član 18 regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom i tijela za ribarstvo¹⁰.

10. Suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova obuhvaćeno je ciljevima održivog razvoja koje je 2015. utvrdila Opća skupština UN-a¹¹. Ciljem održivog razvoja 14. naslovljenim „Život pod vodom” postavlja se ambiciozna ciljna vrijednost za održivi ribolov (14.4): „Djelotvorno reguliranje izlova i okončanje prelova, nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i štetnih ribolovnih praksi do 2020. (…)”. EU se obvezao ostvariti cilj ukidanja nezakonitog ribolova do 2020.¹² Navedena ciljna vrijednost nije dostignuta¹³, neodrživi se ribolov nastavlja¹⁴ te je i dalje prisutan rizik od prodaje proizvoda dobivenih nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom (u daljnjem tekstu: „proizvodi nezakonitog ribarstva”) na tržištu EU-a.

Okvir EU-a za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova

11. Ribarstvena politika u isključivoj je nadležnosti EU-a, što znači da samo EU ima zakonodavne ovlasti i može donositi obvezujuće akte o očuvanju morskih bioloških resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike. Tom se politikom utvrđuju pravila za upravljanje europskom ribarskom flotom i očuvanje ribljih stokova. Primjerice, pravilima EU-a utvrđuju se kvote i najmanje dopuštene lovne veličine ribe za određene vrste ribarstva. EU također regulira ribolovni alat i može zabraniti ribolov na određenim područjima ili u određenim sezonama.

12. Uredba o organizaciji zajedničkog tržišta važna je komponenta ribarstvene politike EU-a. Njome se utvrđuju tržišni standardi EU-a za proizvode ribarstva i zahtjevi u pogledu informacija za potrošače (označivanja) kako bi im se omogućilo donošenje informiranih odluka o kupnji. Primjerice, na oznakama moraju biti navedeni trgovački naziv, način proizvodnje, područje ulova i ribolovni alat. Ne postoji oznaka EU-a kojom se potvrđuje održivost proizvoda ribarstva.

13. EU je u okviru zajedničke ribarstvene politike donio sljedeće glavne regulatorne instrumente i dodijelio financijska sredstva za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Regulatorni okvir EU-a

14. Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (koja se uglavnom odnosi na uvoz) i Uredba o kontroli ribarstva (s naglaskom uglavnom na usklađenosti ribara iz EU-a) glavni su regulatorni instrumenti za suzbijanje nezakonitog ribolova.

15. Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu glavni je instrument EU-a za sprječavanje navedenih oblika ribolova, odvraćanje od njih i njihovo zaustavljanje. Njome se od država članica zahtijeva poduzimanje mjera protiv ribarskih plovila i državljana EU-a koji se bave aktivnostima nezakonitog ribolova bilo gdje u svijetu. Dva najistaknutija obilježja te uredbe program su certificiranja ulova i sustav „izdavanja kartona”. Prvim se nastoji zajamčiti zakonitost uvoza, a drugim se utvrđuju „treće zemlje” (izvan EU-a) koje ne surađuju u suzbijanju nezakonitog ribolova.

16. U Uredbi o kontroli ribarstva naglasak je stavljen na aktivnosti flote EU-a uz uspostavu sustava kontrole na razini EU-a kako bi se zajamčila usklađenost sa zajedničkom ribarstvenom politikom. Navedena se Uredba primjenjuje na sve ribolovne aktivnosti u vodama EU-a, kao i na aktivnosti koje plovila iz EU-a obavljaju izvan njegovih voda. Nadopunjuje je Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama. U toj uredbi naglasak je na kontroli ribarskih plovila trećih zemalja koja djeluju u vodama EU-a, kao i plovilima EU-a koja obavljaju ribolovne aktivnosti izvan voda EU‑a.

17. Uredba o kontroli sadržava odredbe za države članice i gospodarske subjekte u cilju sprječavanja i suzbijanja nezakonitog ribolova. One uključuju:

• praćenje pristupa vodama i resursima;
• nadzor iskorištavanja ribolovnih mogućnosti i kapaciteta;
• jamčenje odgovarajućih izvršnih mjera u slučaju prekršaja;
• omogućivanje sljedivosti i kontrole proizvoda ribarstva u okviru cijelog lanca opskrbe, od mreže do tanjura.

18. Europska komisija objavila je u travnju 2017. svoju evaluaciju Uredbe o kontroli ribarstva¹⁵ u kojoj zaključuje da je djelotvornost sustava kontrole ugrožena zbog nedostataka u načinu na koji je Uredba osmišljena. Komisija je predložila niz izmjena Uredbe o kontroli ribarstva u svojem Prijedlogu o izmjeni sustava EU-a za kontrolu ribarstva od 31. svibnja 2018.¹⁶ Prijedlog je usvojen tek u svibnju 2022.

Upotreba financijskih sredstava EU-a

19. EU osigurava financijska sredstva za potporu kontroli ribarstva. Pomorska i ribarstvena politika EU-a za razdoblje 2014. – 2020. financirala se iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). U okviru prioriteta Europske unije 3., „Poticanje provedbe zajedničke ribarstvene politike”, iz fonda se pružila potpora za aktivnosti praćenja, kontrole i izvršavanja propisa ukupnim proračunom od 580 milijuna eura. Potpore za mjere kontrole u razdoblju 2021. – 2027. nastavit će se pružati u okviru Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu koji će biti njegov sljednik. Najmanje 15 % financijske potpore EU-a u ukupnom iznosu od 797 milijuna eura planira se dodijeliti svakoj državi članici za poticanje učinkovite kontrole i izvršavanja propisa u području ribarstva, kao i pouzdani podatci za donošenje odluka utemeljenih na znanju. Ti su iznosi dopunjeni sredstvima iz nacionalnog sufinanciranja.

Uloge i obveze

20. Glavna uprava Komisije za pomorstvo i ribarstvo (GU MARE) glavno je tijelo odgovorno za nadzor zajedničke ribarstvene politike. Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) promiče i koordinira razvoj ujednačenih metodologija za upravljanje rizicima te organizira osposobljavanje i koordinaciju/suradnju između nacionalnih tijela za kontrolu i nacionalnih tijela za inspekciju. Države članice odgovorne su za provedbu ključnih zahtjeva zajedničke ribarstvene politike kao što su inspekcija plovila, kontrole uvoza i primjena sankcija.

Zakonitost nije jamstvo održivosti

21. Prethodno opisanim pravnim okvirom nastoji se zajamčiti zakonitost svih proizvoda ribarstva koji se prodaju u EU-u. Okvirom bi se potrošačima u EU-u trebalo zajamčiti da proizvodi koje konzumiraju nisu dobiveni nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom. Međutim, jamčenjem zakonitosti pojedinog proizvoda ne jamči se da taj proizvod potječe iz održivih izvora.

22. U slučaju uvezenih proizvoda programom EU-a za certificiranje ulova nastoji se zajamčiti da države zastave certificiraju zakonitost svih uvezenih proizvoda ribarstva na temelju vlastitih sustava kontrole i praćenja. Ribarska plovila moraju poštovati pravila koje je uvela država zastave i prema potrebi pravila nadležne regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom ili obalne države. Programom se ne može zajamčiti da će ta pravila, koja se donose izvan EU-a, biti dovoljno stroga da bi se njima zajamčila održivost. Primjerice, ulovi na određenom području smatraju se zakonitima čak i u slučaju u kojem obalna država ne uvede pravila za suzbijanje prelova ili ribolovnih praksi štetnih za okoliš.

23. Slično tomu, kad je u pitanju aktivnost flote EU-a, jamčenje usklađenosti s pravilima EU-a ne znači da su sama pravila dovoljna da bi se njima zajamčila održivost ribljih stokova i njihovih staništa. Europska agencija za okoliš izvijestila je 2019. da se „prekomjerno iskorištavanje stokova riba, rakova i mekušaca koji se koriste u komercijalne svrhe nastavlja u svim europskim morima”. Sud je u tematskom izvješću iz 2020. naslovljenom „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”¹⁷ zaključio da su mjere EU-a namijenjene zaštiti morskog okoliša dovele do mjerljivog napretka u Atlantskom oceanu, ali da je u Sredozemnom moru i dalje dolazilo do znatnog prelova.

Opseg revizije i revizijski pristup

24. Sud je ispitao okvir EU-a kojim se sprječava da proizvodi dobiveni nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom završe na tanjurima građana EU-a. Europski parlament zatražio je od Suda izvješće o tom pitanju 2018. i 2021. Sud je analizirao i potrošnju i mjere EU-a u razdoblju 2014. – 2020. Tu je temu Sud odabrao zbog utjecaja nezakonitog ribolova na održivost morskih resursa. Naglasak je bio na djelotvornosti:

•  sustava kontrole za sprječavanje uvoza u EU proizvoda ribarstva dobivenih nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom, uključujući pitanje je li Komisija svoje mjere usmjerila na otklanjanje ključnih rizika i jesu li države članice provodile djelotvorne kontrole;
•  sustava država članica za kontrolu nacionalnih flota i voda, uključujući pitanje jesu li financijska sredstva EU-a bila usmjerena na velike rizike i jesu li njima ostvareni rezultati.

25. Revizija koju je proveo Sud obuhvaćala je:

• pregled izvješća Komisije i relevantnih agencija te mjera povezanih s kontrolom i izvršavanjem propisa u području ribarstva;
• razgovore s nacionalnim tijelima zaduženima za kontrolu ribarstva u Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Švedskoj, koje su odabrane zbog veličine njihova ribarskog sektora i trgovinskih tokova s trećim zemljama, iznosa financijskih sredstava EU-a koja primaju za kontrolu te geografske ravnoteže;
• posjet švedskim tijelima zaduženima za kontrolu ribarstva, opažanje rada Švedskog centra za praćenje ribarstva, inspekciju tržnice ribe te inspekciju plovila u luci. Uslijed ograničenja putovanja uvedenih uslijed pandemije bolesti COVID-19 Sud je zbog vremena predviđenog za reviziju bio u mogućnosti obaviti samo terenski posjet Švedskoj;
• usporedbu opsega i glavnih obilježja programa EU-a za certificiranje ulova sa sličnim sustavima u SAD-u i Japanu;
• pregled 23 projekta u vrijednosti od 26,9 milijuna eura povezana s kontrolom ribarstva koji su financirani sredstvima EU-a i provedeni u programskom razdoblju 2014. – 2020. Navedeni projekti odabrani su s namjerom da se pregledom obuhvati širok raspon rashoda i ulaganja kao što su ophodna plovila, inovativne tehnologije i operativni troškovi.

26. Cilj je Suda ovim izvješćem pružiti doprinos raspravama o politikama i pravnim promjenama povezanima sa suzbijanjem nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Opažanja

27. Opažanja se iznose u dvama glavnim odjeljcima. Prvim je obuhvaćen sustav kontrole uvoza za proizvode ribarstva, a drugim sustavi država članica za kontrolu nacionalnih flota i voda.

Sustavom kontrole uvoza smanjeni su rizici od pojave nezakonite ribe na tržištu EU-a, ali kontrole koje države članice provode neujednačene su

Programom EU-a za certificiranje ulova poboljšana je sljedivost i pojačana kontrola uvoza

28. EU je 2008. donio Uredbu o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, uspostavivši inovativni program EU-a za certificiranje ulova. Za pojedinosti programa vidjeti sliku 4.

29. Sud je utvrdio da je tim programom otklonjena važna manjkavost u kontroli, budući da se prije njegova stupanja na snagu nije kontrolirala zakonitost uvezenih proizvoda ribarstva, uz izuzetak određenih pravila specifičnih za pojedinačne regije koja su uključivala program dokumentiranja ulova. U okviru tog programa sve proizvode morskog ribarstva koji se izvoze u EU mora popratiti certifikat o ulovu koji potvrđuje država zastave ribarskog plovila. Tim se programom omogućuje sljedivost proizvoda ribarstva u cijelom lancu opskrbe do ulaska u EU. Država zastave odgovorna je za certificiranje kojim se potvrđuje da proizvodi ribarstva nisu dobiveni aktivnostima nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i provjeravanje njihove usklađenosti s primjenjivim pravilima očuvanja i upravljanja.

30. Sud je proveo komparativnu analizu kojom se program EU-a za certificiranje ulova uspoređuje sa sličnim sustavima u SAD-u i Japanu. Te su zemlje druga i treća najveća svjetska uvoznica¹⁸. Sud je usporedio programe u pogledu vrsta koje su njima obuhvaćene, zahtjeva u pogledu informacija i mehanizama za kontrolu.

31. U SAD-u su Programom za praćenje uvoza morskih prehrambenih proizvoda (eng. Seafood Import Monitoring Program –SIMP)¹⁹ uspostavljeni postupci izdavanja dozvola, izvješćivanja i vođenja evidencije za uvoz proizvoda ribarstva za koje se utvrdi da su podložni nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu ili prijevarama. To se odnosi na 13 vrsta morskih prehrambenih proizvoda i gotovo polovinu ukupnog uvoza morskih prehrambenih proizvoda SAD-a²⁰.

32. U Japanu trenutačno ne postoji nacionalni program dokumentiranja ulova za uvezene proizvode ribarstva iako će se takav sustav uspostaviti novim zakonom o suzbijanju nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Japan se umjesto toga oslanja na programe regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom²¹, čije su ugovorne stranke EU i SAD. EU priznaje te programe dokumentiranja ulova za morske prehrambene proizvode koji pristižu na njegovo tržište²².

33. Sud je utvrdio da EU ima najsveobuhvatniji program certificiranja ulova u pogledu opsega, potrebnih informacija i postupaka potvrđivanja i kontrole.

• EU ima najsveobuhvatniji program: gotovo svi proizvodi ribarstva moraju biti sljedivi i certificirani. Za razliku od ostalih programa, programom EU-a obuhvaćena je sva prerađena i neprerađena divlja ulovljena morska riba koja se uvozi iz trećih zemalja na tržište EU-a.
• Programi EU-a i SAD-a sadržava široke zahtjeve u pogledu informacija kojima se omogućuje detaljna sljedivost. U okviru tih programa u mnogim se slučajevima prikupljaju detaljnije informacije nego u okviru programa koje su uspostavile regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom.
• Program EU-a ima najsveobuhvatniji sustav potvrđivanja i kontrole. U EU-u svaku pošiljku mora popratiti certifikat koji je potvrdila relevantna država zastave, a tijela država članica moraju provoditi kontrole i provjere temeljene na procjeni rizika.

34. U Prilogu II. iznose se daljnje pojedinosti komparativne analize koju je proveo Sud (usporedba programa EU-a za certificiranje ulova i sličnih sustava u SAD-u i Japanu).

Sustav je oslabljen znatnim razlikama u opsegu i kvaliteti kontrola koje provode države članice

35. Države članice moraju svake dvije godine podnijeti izvješće Komisiji o svojoj primjeni Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu. Najnoviji dostupni podatci potječu iz 2019. (uključujući podatke za Ujedinjenu Kraljevinu), kada su izvješća podnijele sve države članice osim Luksemburga. Europska agencija za kontrolu ribarstva izradila je analizu izvješćivanja država članica te pružila pregled načina na koje države članice provode Uredbu.

36. U toj se analizi navodi da je 2019. oko 2 000 stranih plovila, uglavnom iz Norveške i Venezuele te sa Farskih otoka, izravno iskrcalo svoje ulove u nekoj od luka EU-a. Države luke EU-a bile su obvezne provesti inspekcije u slučaju najmanje 5 % iskrcanih ulova. Prosječna stopa inspekcija iznosila je oko 20 % na razini cijelog EU-a, iako Poljska i Danska nisu ispunile zahtjev od 5 %. Inspekcijama u lukama pomoglo se u otkrivanju prekršaja u 11 % slučajeva, koji su se uglavnom odnosili na obveze izvješćivanja.

37. Većina uvezenih proizvoda ribarstva ne iskrcava se izravno s ribarskog plovila u luci EU-a. Proizvodi se umjesto toga iskrcavaju drugdje u svijetu i prevoze u EU teretnim brodovima. Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu zahtijeva se da se kontrole obavljaju u državi članici odredišta, a ne na mjestu ulaska u EU. Nakon što se prihvate, proizvodi se mogu prodavati bilo gdje u EU-u. Kontrole koje provode države članice moraju stoga biti dovoljno stroge kako bi se gospodarske subjekte spriječilo u tome da ciljano biraju države članice koje imaju najslabije kontrole i tako iskorištavaju najslabiju kariku u sustavu kontrole. Taj su rizik naglasila tijela za kontrolu s kojima je Sud obavio razgovore u dvjema državama članicama, a on se naglašava i u jednoj studiji iz 2018.²³

38. Tijela država članica primila su 2019. oko 285 000 certifikata o ulovu i 35 000 izjava o preradi iz trećih zemalja. Države članice dužne su na temelju upravljanja rizicima Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu kontrolirati sljedeće:

• je li država zastave ispunila i potvrdila certifikate o ulovu (pravilan potpis i žig);
• je li državi zastave odobren izvoz u EU, odnosno je li EU utvrdio da dotična država ne surađuje u suzbijanju nezakonitog ribolova (je li joj dodijeljen „crveni karton”, vidjeti odlomak 50.) te nalazi li se predmetno ribarsko plovilo na popisu plovila koja obavljaju nezakoniti ribolov;
• jesu li na certifikatima o ulovu za prerađene proizvode navedeni ista vrsta i količina kao na izjavi o preradi.

39. Države članice mogu provoditi daljnje detaljnije kontrole (koje se nazivaju „provjere”), temeljene na analizi rizika. Provjera je potrebna ako postoji bilo kakva sumnja u vjerodostojnost certifikata o ulovu, ako se sumnja u to je li plovilo u skladu s važećim pravilima ili ako postoji bilo kakva sumnja u nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov.

40. Opseg provjera ovisi o tijelima za kontrolu u državama članicama. One mogu uključivati unakrsne provjere svih dokumenata u pogledu njihove dosljednosti (npr. certifikata o ulovu, izjava o preradi, prijevoznih dokumenata) ili prikupljanje dokaza iz vanjskih izvora (važeća povlastica za plovilo, odobrenje za ribolov na prijavljenom području ulova, sumnja u uključenost vlasnika plovila / stvarnog vlasnika u nezakoniti ribolov, usklađenost obrazaca trgovine i poznatih ribolovnih aktivnosti itd.). Provjera može uključivati i fizički inspekcijski pregled proizvoda, primjerice ako postoje sumnje u pogledu vrste.

41. Države članice izvijestile su da su provele osnovne ili detaljnije kontrole za sveukupno oko 64 % zaprimljenih certifikata o ulovu. Pet država članica (Njemačka, Litva, Malta, Portugal i Švedska) izvijestilo je da su provele samo osnovnije kontrole, dok Belgija, Finska, Italija i Rumunjska nisu dostavile nikakve informacije u vezi s time.

42. Ponekad provjera izazove sumnje i tijela države članice moraju od države zastave zatražiti dodatne informacije kako bi potvrdila valjanost dokumenata koje je dostavio uvoznik. To se dogodilo 2019. u više od 1 000 slučajeva u 19 država članica. Četiri države članice (Mađarska, Rumunjska, Švedska i Slovačka) nisu u razdoblju 2016. – 2019. zatražile dodatne informacije ni od jedne treće zemlje.

43. Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu od država se članica zahtijeva da odbiju uvoz ako ne prime primjerene odgovore na svoja pitanja. Austrija, Francuska i Poljska navele su u svojim dvogodišnjim izvješćima da su neke treće zemlje u cijelosti odgovorile na njihov zahtjev, međutim, druge su zemlje samo potvrdile valjanost certifikata i odbile dostaviti dodatnu dokumentaciju.

44. Tijela u deset država članica odbila su 29 uvoza tijekom 2019. (što čini manje od 0,01 % svih certifikata o ulovu zaprimljenih te godine), uglavnom zbog nepostojanja važećeg certifikata o ulovu ili zbog neusklađenosti relevantnog dokumenta i proizvoda. Proizvodi su u većini slučajeva poslani natrag u zemlju izvoznicu.

45. Analizom sustava kontrole uvezenih proizvoda koju je Sud proveo u Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Švedskoj potvrđene su znatne razlike u opsegu i kvaliteti kontrola među državama članicama, kao i u stupnju sofisticiranosti informatičkih sustava (vidjeti tablicu 1.). Sud ih je kategorizirao kao niske, srednje i visoke.

Program EU-a za certificiranje ulova temelji se na dokumentima u papirnatom obliku, čime se smanjuje učinkovitost i povećava rizik od prijevara

46. Program EU-a za certificiranje ulova i dalje se temelji na dokumentima u papirnatom obliku. Iako neke treće zemlje (Norveška, SAD i Ujedinjena Kraljevina) potvrđuju i šalju elektroničke certifikate o ulovu, uvoznici iz drugih zemalja tijelima država članica šalju skenirane preslike dokumenata.

47. Ne postoji baza podataka na razini EU-a koja bi obuhvaćala certifikate o ulovu koje primaju države članice i informacije u jednoj državi članici nisu dostupne ostalima. Budući da se digitalizacija i sustavna razmjena informacija među državama članicama ne provode, postoje višestruki izazovi za učinkovitost i djelotvornost sustava kontrole:

• Sporija obrada i administrativno opterećenje: Tijela država članica moraju prikupljati, obrađivati i pohranjivati sve certifikate o ulovu i izjave o preradi u papirnatom obliku. Tih je dokumenata 2019. bilo više od 300 000. Međutim, Njemačka, Španjolska, Finska, Nizozemska i Švedska²⁴ razvile su vlastite informatičke sustave u okviru kojih uvoznici moraju unositi sve relevantne podatke i prilagati skenirane preslike dokumenata, čime se smanjuje administrativno opterećenje i vrijeme obrade za uvoznika.
• Rizik od prijevara: Papirnate dokumente koji nose pečat i potpis trećih zemalja lakše je krivotvoriti nego elektronički potpisane dokumente. Budući da se informacije ne razmjenjuju na razini EU-a, moguće je lažno dostaviti duplikate certifikata u više država članica.
• Propuštena prilika za automatizaciju kontrole i unakrsnih provjera: Jedinstvenom bazom podataka omogućili bi se rudarenje podataka i automatizirana upozorenja unakrsnim provjerama svih podataka dostavljenih u svim državama članicama u stvarnom vremenu. Iako su neke države članice razvile sofisticirane informatičke sustave u okviru kojih se provode automatizirane kontrole,²⁵ druge i dalje rade bez ikakvih informatičkih alata.

48. Kako bi se ti nedostatci otklonili, države članice opetovano su tražile od Komisije da uspostavi informatički sustav na razini EU-a za praćenje certifikata o ulovu i olakšavanje provjera. Komisija je stoga razvila alat „CATCH” kako bi državama članicama pomogla u otkrivanju prijevara i zloupotreba sustava koji se temelji na dokumentima u papirnatom obliku te istovremeno pojednostavnila i ubrzala kontrole i provjere.

49. Sustav „CATCH” postao je dostupan 2019., ali se njime ne koristi nijedna država članica. Tijela u četirima državama članicama obuhvaćenima ovom revizijom objasnila su da ne vide potrebu za time niti dodanu vrijednost ako se alatom „CATCH” ne koriste sve države članice. Komisija u svojem Prijedlogu o izmjeni Uredbe o kontroli ribarstva namjerava učiniti alat „CATCH” obveznim u EU-u.

Sustav EU-a za „izdavanje kartona” pokazao se korisnim, ali često utječe na zemlje koje tek minimalno trguju ribom s EU-om i u njemu postoje manjkavosti

50. Program certificiranja ulova oslanja se na treće zemlje, koje bi trebale primjenjivati djelotvorne sustave kontrole pri certificiranju ulova ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom. Kad država zastave ima sustav kontrole koji je manjkav u ključnim aspektima, potvrđenim certifikatima o ulovu ne jamči se zakonitost proizvoda koji se izvoze u EU. Stoga je utvrđivanje nekooperativnih trećih zemalja, općenito poznato kao izdavanje „crvenog kartona” u okviru sustava „izdavanja kartona”, neophodno kako bi se to spriječilo. Funkcioniranje sustava „izdavanja kartona” prikazano je na slici 5.

51. Komisija je razvila metodologiju u etapama za svoju administrativnu suradnju s trećim zemljama i postupak za utvrđivanje nekooperativnih trećih zemalja koji se temelji na Uredbi o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu. Sud je preispitao uspostavljenu metodologiju kako bi provjerio je li Komisija stavila naglasak na odgovarajuće rizike i temelji li se njezina odluka na transparentnim i objektivnim kriterijima.

52. Komisija prikuplja informacije o mjerama trećih zemalja za suzbijanje nezakonitog ribolova iz velikog broja izvora. Oni uključuju države članice, FAO, regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom i nevladine organizacije. Ako postoje naznake da treća zemlja možda ne poštuje međunarodne zakone o ribarstvu ili ne ispunjava svoje odgovornosti u svojstvu države zastave, obalne države, države luke ili države prerade, Komisija može odlučiti pokrenuti administrativnu suradnju s tom zemljom u svrhu provedbe sveobuhvatnije evaluacije.

53. Komisija evaluira usklađenost dotične zemlje na temelju upitnika koji se šalje tijelima te zemlje, u većini slučajeva analize uzorka certifikata o ulovu i izjava o preradi iz dotične zemlje koju provodi Europska agencija za kontrolu ribarstva te, u dogovoru s nacionalnim tijelima, jedne evaluacije na terenu ili više njih.

54. Ako Komisija otkrije ozbiljne probleme, može pružiti potporu dotičnoj zemlji u vidu seminara za izgradnju kapaciteta ili smjernica za poboljšanje nacionalnog sustava. U većini slučajeva dotična zemlja poduzima potrebne reforme i postiže poboljšanja te nema potrebe za izdavanjem službenog upozorenja. Ako postoji dovoljno dokaza o znatnim nedostatcima, a neslužbeni dijalog ne dovede do rezultata, Komisija obavješćuje dotičnu zemlju o riziku njezina utvrđivanja kao „nekooperativne treće zemlje” („žuti karton”).

55. Komisija dotičnu treću zemlju obavješćuje o svojoj odluci o prethodnom utvrđivanju te u njoj iznosi svoje obrazloženje (vidjeti sliku 6.) na temelju kriterija utvrđenih u Uredbi. Odluka je popraćena akcijskim planom. U njemu se predlažu mjere za rješavanje otkrivenih problema s početnim rokom od šest mjeseci (koji je moguće produžiti). Tijekom tog razdoblja Komisija nastavlja surađivati s dotičnom zemljom i pružati joj tehničku pomoć.

56. Iako prethodno utvrđivanje ne uključuje nikakve sankcije, upozorenje je obično dovoljan poticaj za odgovarajuće reforme. Od pokretanja sustava „izdavanja kartona”, Komisija je izdala žute kartone 27 trećih zemalja. Četrnaest žutih kartona ukinuto je nakon jedne do četiri godine nakon što su relevantne zemlje provele znatne reforme. Sud je utvrdio dokaze da su žuti karton i suradnja koja je iz njega proizašla doveli do pozitivnih promjena (vidjeti okvir 1.).

57. Neke zemlje kojima su dosad izdani kartoni važni su trgovinski partneri sa znatnim izvozom u EU (npr. Tajland, Ekvador i Vijetnam). Mnoge druge zemlje to nisu. Četrnaest od tih 27 zemalja minimalno ili uopće ne trguje proizvodima ribarstva s EU-om (vidjeti sliku 7.). Neke od njih nisu obavijestile Komisiju o tome koje je njihovo tijelo zaduženo za izdavanje certifikata te stoga nemaju odobrenje za trgovanje proizvodima ribarstva. Stoga se čini da je rizik od ulaska ribljih proizvoda dobivenih nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim aktivnostima iz tih zemalja na tržište EU-a neznatan.

58. Komisija obrazlaže da je naglasak stavljen na zemlje koje minimalno trguju ribom s EU-om jer te zemlje djeluju kao „zastave pogodnosti” (vidjeti okvir 2.). U cijelom lancu opskrbe dolazi do više interakcija između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela u državi zastave, obalnoj državi, državi luke i državi trgovine. Stoga, ako te zemlje ne ispunjavaju svoje obveze, prisutan je rizik od aktivnosti nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i ugrožena je sljedivost, što za posljedicu može imati uvoz proizvoda dobivenih nezakonitim ribolovom na tržište EU-a.

59. Ako nacionalna tijela ne ulože dovoljne napore u rješavanje otkrivenih problema, Komisija može utvrditi da je dotična zemlja „nekooperativna treća zemlja” (izdati joj „crveni karton”). Crveni karton znači da države članice moraju odbiti svaki uvoz proizvoda ribarstva s plovila dotične zemlje. Nakon utvrđivanja Komisija Vijeću predlaže provedbenu odluku kojom se dotična zemlja uvrštava na popis „nekooperativnih” zemalja. Time se pokreću daljnje mjere ograničavanja nakon što se odluka donese, kojima se plovilima EU-a zabranjuje ribolov u vodama zemlje na popisu, a postojeća se partnerstva u ribarstvu otkazuju.

60. Ne postoji međunarodna pravna osnova na temelju koje bi se pojedino ribarsko plovilo spriječilo u tome da zamijeni zastavu niti na temelju koje bi se plovila trećih zemalja spriječila u tome da djeluju u isključivom gospodarskom pojasu zemalja kojima su kartoni izdani. Stoga mogućnost da plovila koja plove pod zastavom „nekooperativne” države zastave promijene zastavu i mogućnost plovila trećih zemalja da i dalje djeluju u isključivom gospodarskom pojasu dotične zemlje manjkavost je zbog koje crveni kartoni imaju ograničen gospodarski utjecaj. U oba slučaja moguć je zakonit izvoz njihovih certificiranih ulova u EU.

61. Od 27 postupaka pokrenutih od 2012. šest ih je dovelo do izdavanja crvenog kartona (vidjeti primjer u okviru 3.). Od tih zemalja tri su zemlje u međuvremenu uklonjene s popisa.

62. Komisija može predložiti Vijeću da zemlju kojoj je izdan crveni karton ukloni s popisa kad se otklone glavni utvrđeni nedostatci i kad bude postojala politička predanost ustrajnom ulaganju napora u suzbijanje nezakonitog ribolova i poštovanje međunarodnog prava.

63. Nakon ukidanja žutog ili crvenog kartona, Komisija nastavlja suradnju s dotičnom zemljom i utvrđuje eventualna nazadovanja kad se ona pojave. Primjerice, Komisija je provela daljnje mjere u Panami i Gani nakon ukidanja žutih kartona i utvrdila da su te zemlje smanjile nastojanja usmjerena na suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Te su dvije zemlje drugi put prethodno utvrđene.

Države članice otkrile su nezakonit ribolov u nacionalnim flotama i vodama, ali sankcije nemaju uvijek odvraćajući učinak

Kontrolama nacionalnih flota i voda koje su provodile države članice otkriven je nezakonit ribolov

64. Države članice odgovorne su za pravilnu primjenu sustava EU-a za kontrolu ribarstva kako bi se zajamčila usklađenost sa zajedničkom ribarstvenom politikom²⁷. One moraju kontrolirati ribolovne aktivnosti u svojim vodama, kao i ribolovne aktivnosti ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom, bez obzira na lokaciju. Oko 20 % ulova plovila EU-a odvija se u trećim zemljama ili na otvorenom moru²⁸.

65. Na slici 8. prikazani su resursi dodijeljeni za kontrolu ribolovnih aktivnosti u vodama EU-a ili ribolovnih aktivnosti koje obavlja flota EU-a.

66. U pet morskih bazena (istočni Atlantik i Sredozemno more, Crno more, Baltičko more, Sjeverno more, zapadne vode sjeveroistočnog Atlantika), određeni oblici ribarstva podliježu posebnim programima kontrole i inspekcije. Ti programi uključuju zajedničke ciljeve, prioritete i postupke za aktivnosti inspekcije koje provode sve uključene države članice. Kako bi se potaknula tješnja suradnja i razmjena najboljih praksi među državama članicama, Europska agencija za kontrolu ribarstva koordinira planove o zajedničkom korištenju sredstava, u okviru kojih inspektori iz različitih država članica sudjeluju u inspekcijama. Tijekom 2020. države članice provele su 38 450 inspekcija i o njima izvijestile Agenciju u okviru planova o zajedničkom korištenju sredstava, otkrivši 2 351 prekršaj²⁹.

67. Države članice izvješćuju o rezultatima svojih aktivnosti kontrole svakih pet godina. U razdoblju 2015. – 2019. provele su 345 510 inspekcija, od čega je u njih 13 %³⁰ utvrđen najmanje jedan slučaj pretpostavljenog prekršaja, a u njih 6 % najmanje jedan slučaj pretpostavljenog teškog prekršaja. Države članice u navedenom su razdoblju prijavile ukupno 69 400 prekršaja, od čega ih je više od 76 % otkriveno u samo trima državama članicama i Ujedinjenoj Kraljevini: Italija (46 %), Ujedinjena Kraljevina (12 %), Grčka (11 %) i Španjolska (8 %).

68. Na slici 9. prikazana je raščlamba teških prekršaja po aktivnosti ribarstva.

69. Pogrešno prijavljivanje ulova i dalje je jedan od najvećih problema u ribarstvu EU-a. Neprijavljivanje neželjenih ulova jedan je od njegovih aspekata (vidjeti okvir 4.).

Komisija je utvrdila znatne nedostatke u nacionalnim sustavima kontrole i počela ih otklanjati

70. Odgovornost je Komisije nadzirati primjenjuju li sve države članice pravilno Uredbu o kontroli ribarstva i pravila zajedničke ribarstvene politike³⁴ te jamčiti njihovu pravilnu primjenu. Komisija evaluira države članice provjerama, nezavisnim inspekcijama i revizijama.

71. Komisija je 2021. izvijestila o rezultatima svojeg nadzora koji je nad državama članicama provela u razdoblju 2015. – 2019.³⁵ Naglasak je bio na pravilnom vaganju, registraciji i sljedivosti ulova, kontroli obveze iskrcavanja, praćenju i kontroli vanjske flote te provjeri snage motora. Sve su te mjere neophodne za pravilno praćenje iskorištenosti kvote i održivosti resursa.

72. Aktivnostima koje je Komisija obavila „utvrđeni su znatni nedostatci” u državama članicama u kojima je provedena revizija kontrole vaganja, registracije i sljedivosti ulova (Danska, Irska, Belgija i Nizozemska). Ti su nedostatci doveli do prelova i nedovoljnog izvješćivanja o ulovu.

73. Komisija poduzima korektivne mjere. U razdoblju 2015. – 2020. pokrenula je 34 neformalna slučaja na svojoj mrežnoj platformi za rješavanje problema nazvanoj „EU Pilot” kako bi u suradnji s državama članicama otklonila utvrđene nedostatke. Također je zajedno s državama članicama³⁶ izradila 16 akcijskih planova za otklanjanje nedostataka u području registracije ulova te u sustavima sankcija, postupcima upravljanja rizicima, računalnim sustavima potvrđivanja podataka / automatskih unakrsnih provjera i zahtjevima sljedivosti.

74. Komisija je u razdoblju 2015. – 2021. pokrenula jedanaest postupaka zbog kršenja prava (pravne postupke) protiv država članica u vezi s njihovim propustima u pogledu djelotvorne primjene obveze iskrcavanja, odgovarajuće kontrole svojih vanjskih flota ili svojeg ribarstva, primjene djelotvornog sustava sankcija u slučaju teških prekršaja ili provedbe kontrola registracije ulova i sustava vaganja.

Projektima financiranima sredstvima EU-a doprinijelo se jačanju sustava kontrole

75. Iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo pruža se potpora za aktivnosti praćenja, kontrole i izvršavanja propisa ukupnim proračunom od 580 milijuna eura za programsko razdoblje 2014. – 2020.

76. Najnoviji podatci (s kraja 2020.) pokazuju da su države članice za mjere kontrole odabrale aktivnosti u vrijednosti od 440 milijuna eura³⁷. Mjere prihvatljive za financiranje uključivale su postavljanje i razvoj tehnologije za kontrolu, modernizaciju i nabavu ophodnih plovila i zrakoplova, operativne troškove i razvoj inovativnih tehnika kontrole (vidjeti sliku 10.).

77. Sud je odabrao uzorak koji se sastojao od 23 projekta ukupne vrijednosti od 27 milijuna eura (od čega je 22,4 milijuna eura sufinancirano sredstvima EU-a), dodijeljenih za kontrolu i izvršavanje propisa u Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Švedskoj. Odabrani projekti obuhvaćali su informatički razvoj, ophodna plovila, inovativne tehnologije i operativne troškove (vidjeti sliku 11.). Od 23 uzorkovana projekta 20 su ih provela javna tijela, a tri privatni korisnici.

78. Sud je za svaki od tih projekata procijenio ispunjavaju li se njihovim ciljevima potrebe koje je relevantno upravljačko tijelo utvrdilo u nacionalnim operativnim programima za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo ili ispunjavaju li se tim ciljevima prioriteti na razini EU-a u području kontrole i izvršavanja propisa³⁸. Sud je proveo dokumentacijski pregled svakog projekta na način da je analizirao prijavu, postupke odabira, provedbu i troškove. U svim slučajevima Sud je utvrdio da su svi odabrani projekti bili usklađeni s nacionalnim prioritetima ili prioritetima EU-a te da su doprinijeli jačanju sustava kontrole država članica.

79. U okviru pet projekata obuhvaćenih uzorkom Suda, ukupne vrijednosti od 8,5 milijuna eura, pokriven je dio troškova povezanih sa sudjelovanjem tijela za kontrolu u planovima o zajedničkom korištenju sredstava ili određenim aktivnostima kontrole. Sredstvima EU-a financirani su elementi kao što su održavanje plovila, plaće i gorivo za ophodnje. Tijela država članica s kojima je Sud obavio razgovore potvrdila su da su financijska sredstva EU-a bila neophodna za potporu tim aktivnostima. Planovima o zajedničkom korištenju sredstava na razini EU-a omogućeno je otkrivanje 2 351 prekršaja tijekom 2020., kako je objašnjeno u odlomku 66.

80. Tri projekta, ukupne vrijednosti od 5,31 milijun eura, odnosila su se na kupnju ili nadogradnju ophodnih plovila. Uključivala su jedno novo ophodno plovilo i zamjenu šest motora u četirima plovilima galicijske obalne straže te obnovu jednog ophodnog plovila u Francuskoj za uporabu u Indijskom oceanu. Sud je potvrdio da su relevantna tijela organizirala postupke javne nabave s ciljem maksimalnog smanjenja troškova i da će se navedena plovila upotrebljavati ponajprije za kontrolu ribarstva.

81. Sedam projekata, ukupne vrijednosti od 5,1 milijun eura, odnosilo se na „nabavu, postavljanje i razvoj tehnologije”. Uglavnom su se odnosili na ulaganja u informatičke kapacitete tijela za kontrolu kako bi im se pomoglo u boljem usmjeravanju i provođenju kontrola. Među projektima koje je Sud odabrao neki su uključivali primjenu modela temeljenih na umjetnoj inteligenciji za kontrolu na temelju procjene rizika, razvoj internetskih stranica za prijavljivanje nezakonitog ribolova i više informatičkih sustava za analizu i razmjenu podataka o ribarstvu. Tijela za kontrolu s kojima je Sud obavio razgovore potvrdila su da su ti alati bili korisni u njihovim aktivnostima.

82. Sud je odabrao pet inovativnih projekata ukupne vrijednosti od 1,83 milijuna eura, čiji je cilj utvrditi isplative načine za poboljšanje kontrole. Četiri od tih projekata prikazana su na slici 12. u nastavku.

83. Drugi odabrani projekti odnosili su se na kupnju spremnika za pohranu zaplijenjene opreme kao što su nezakoniti alati, izgradnju operativnih centara za ribarske inspektore i ulaganja privatnih gospodarskih subjekata u sustave sljedivosti.

Sankcije koje izriču države članice razlikuju se i nemaju uvijek odvraćajući učinak

84. U preambuli Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu potvrđuje se da se postojano velik broj slučajeva ozbiljnih kršenja pravila ribarstvene politike u vodama EU-a ili teških prekršaja koje počine gospodarski subjekti iz EU-a u velikoj mjeri mogu pripisati činjenici da sankcije država članica nemaju dovoljno odvraćajući učinak. Dodaje se da se velikim razlikama u sankcijama u državama članicama nezakoniti gospodarski subjekti potiču na to da biraju pomorske vode ili pomorsko područje država članica koje imaju najblaže sankcije. Kako bi se taj nedostatak otklonio, Uredbom su uvedene odredbe za jačanje i standardizaciju sankcija u cijelom EU-u.

85. Pravila EU-a o sankcijama primjenjuju se na sve „teške prekršaje”. Tijelo svake države članice određuje bi li se određeni prekršaj trebao smatrati teškim, uzimajući pritom u obzir kriterije kao što su nanesena šteta, njezina vrijednost, razmjeri prekršaja i prethodna kaznena djela. Teški prekršaji odnose se na nezakonite aktivnosti kao što su obavljanje ribolova bez važeće povlastice ili odobrenja, neprijavljivanje ulova, obavljanje ribolova na području zabrane ribolova ili bez dodjele kvote te upotreba nezakonitih alata³⁹. Neispunjavanje obveze iskrcavanja također se može smatrati teškim prekršajem⁴⁰.

86. U skladu s pravilima EU-a države članice dužne su u slučaju svih teških prekršaja izricati djelotvorne i razmjerne sankcije s odvraćajućim učinkom. U skladu s jednim od ključnih načela ukupnom razinom sankcija trebalo bi se djelotvorno zajamčiti da „osobama odgovornim za teške prekršaje bude [...] uskraćena ekonomska korist koja proizlazi iz teških prekršaja koje su počinili”. Trebalo bi uzeti u obzir i vrijednost štete nanesene ribolovnim resursima i morskom okolišu.

87. Sustav sankcija za teške prekršaje uveden je zakonodavstvom u svrhu promicanja jednakih uvjeta u cijelom EU-u. Kad se teški prekršaj otkrije, relevantna tijela moraju dodijeliti kaznene bodove ovlašteniku povlastice za ribolov i zapovjedniku plovila. Ako se prijeđe određeni prag koji je definiran u Uredbi, povlastica se privremeno ili trajno ukida.

88. Komisija je 2019. provela studiju o sustavima sankcija svih država članica za kršenja pravila zajedničke ribarstvene politike⁴¹. Studija se temelji na podatcima koje su dostavila tijela država članica za razdoblje 2015. – 2019. U njoj se naglašavaju brojni pozitivni nalazi.

• Velika većina otkrivenih teških prekršaja (92 %) dovela je do pokretanja istrage ili kaznenog progona.
• Od ukupnog broja prekršaja zbog kojih je provedena istraga ili kazneni progon, 92% ih je dovelo do primjene sankcija.
• Vrijeme potrebno za provedbu izvršnih mjera obično je bilo kratko, pri čemu su sankcije za teške prekršaje u prosjeku primijenjene u roku od deset mjeseci od otkrivanja. Države članice koje pretežito primjenjuju kaznene, a ne upravne postupke zabilježile su dulje rokove.

89. U studiji se također naglašavaju brojni nedostatci u načinu na koji države članice primjenjuju sankcije, kojima se dovode u pitanje djelotvornost sustava kontrole i jednaki uvjeti. Ti su nedostatci navedeni u nastavku:

• znatna razlika u postotku prekršaja koji su svrstani u kategoriju „teških” prekršaja, koja je posljedica razlika u nacionalnim kriterijima. Stoga se i sankcije za te prekršaje razlikuju;
• znatne razlike u novčanim kaznama predviđenim u nacionalnim zakonodavstvima, pri čemu najviši iznosi variraju od 1 624 eura (Rumunjska) do 600 000 eura (Španjolska) za upravne sankcije, odnosno od 10 224 eura (Bugarska) do 16 000 000 eura (Estonija) za kaznene sankcije. U praksi je prosječna novčana kazna izrečena za sličan prekršaj varirala od oko 200 eura (Cipar, Litva i Estonija) do više od 7 000 eura (Španjolska). U nekim državama članicama čije se ribarske flote sastoje od velikih plovila ili djeluju izvan voda EU-a (Grčka, Litva, Latvija) najviši iznosi novčanih kazni vrlo su niski u odnosu na razinu aktivnosti, zbog čega se javljaju sumnje u njihovu razmjernost i odvraćajući učinak;
• neke države članice (Cipar, Litva, Rumunjska) često za lakše prekršaje izriču upozorenja umjesto kazni, dok neke druge (Danska, Španjolska) to čine i u slučaju teških prekršaja;
• znatne razlike u primjeni popratnih sankcija (npr. zapljena proizvoda ribarstva / nezakonitih alata, privremeno ukidanje povlastice za ribolov), koje su često primjenjivale samo neke države članice (Belgija, Danska, Francuska, Italija, Nizozemska);
• znatne razlike u primjeni sustava kaznenih bodova, pri čemu neke države članice (Grčka, Rumunjska, Hrvatska, Irska) rijetko primjenjuju bodove za teške prekršaje ili ih uopće ne primjenjuju (što je suprotnosti s Uredbom o kontroli ribarstva).

90. Sud je na temelju vlastite procjene rezultata navedene studije i revizije koju je sam proveo zaključio da se u EU-u ne primjenjuju jednaki uvjeti. Najozbiljniji problem je taj što u nekim državama članicama sankcije nisu razmjerne gospodarskoj koristi proizašloj iz prekršaja i nisu dostatne za odvraćajući učinak. To je nepošteno prema gospodarskim subjektima koji djeluju u skladu sa zakonom i dovodi do rizika od trajne neusklađenosti.

91. Komisija je u svojem Prijedlogu o izmjeni sustava kontrole ribarstva iz 2018. predložila brojne promjene postojećeg zakonodavstva s ciljem bolje standardizacije sankcija za prekršaje u području zajedničke ribarstvene politike u svim državama članicama. Te promjene uključuju konkretnije kriterije za određivanje težine prekršaja, automatsko svrstavanje određenih prekršaja u teške prekršaje i propisivanje standardiziranih najnižih i najviših sankcija za teške prekršaje.

Zaključci i preporuke

92. Nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov vodi do osiromašenja ribljih stokova, što ga čini jednom od najvećih prijetnji morskim ekosustavima u svijetu kojom se ugrožavaju napori koji se ulažu u održivo upravljanje ribarstvom i kojom se neki od ribljih stokova dovode na rub propasti. Suzbijanjem nezakonitog ribolova potrošačima u EU-u trebalo bi se pružiti jamstvo da proizvodi koje konzumiraju nisu dobiveni nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom. Međutim, iako je neophodno zajamčiti zakonitost pojedinog proizvoda, to nije dovoljno kako bi se zajamčilo da on potječe iz održivih izvora.

93. Sud je ispitao potrošnju i mjere EU-a čiji je cilj spriječiti da proizvodi nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova dopru do građana EU-a. Pritom je obuhvatio sustave kontrole za sprječavanje uvoza proizvoda nezakonitog ribarstva u EU-u i sustave država članica za kontrolu nacionalnih flota i voda.

94. Općenito, Sud je zaključio da su sustavi kontrole uspostavljeni za suzbijanje nezakonitog ribolova djelomično djelotvorni; iako se tim sustavima ublažava rizik, njihova je djelotvornost smanjena jer države članice neujednačeno provode kontrole i primjenjuju sankcije.

95. EU je 2008. donio Uredbu o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, uspostavivši njome program EU-a za certificiranje ulova. Sud je utvrdio da se tim programom poboljšala sljedivost i pojačala kontrola uvoza (odlomci 28. i 29.). Sud je utvrdio da je program EU-a u usporedbi sa sličnim sustavima najsveobuhvatniji u pogledu opsega, propisanih informacija te postupaka potvrđivanja i kontrole (odlomci 30.–34.).

96. Tijela država članica trebala bi provoditi kontrole temeljene na procjeni rizika kako bi zajamčila da je sav uvoz popraćen važećim certifikatima o ulovu, uz provjeru informacija navedenih na svakom certifikatu. Sud je utvrdio da je djelotvornost sustava ugrožena zbog znatnih razlika u opsegu i kvaliteti kontrola i provjera koje provode države članice te da zbog njih dolazi do rizika da bi gospodarski subjekti mogli iskoristiti najslabiju kariku (odlomci 35.–45.).

97. Program EU-a za certificiranje ulova i dalje se temelji na dokumentima u papirnatom obliku. Ne postoji baza podataka na razini cijelog EU-a u kojoj bi se evidentirali svi certifikati o ulovu koje države članice zaprime. Time se smanjuju učinkovitost i djelotvornost sustava kontrole i stvara se rizik od prijevara. Komisija je razvila digitalno rješenje na razini EU-a koje je postalo dostupno 2019., ali se države članice njime ne koriste. Komisija u svojem Prijedlogu o izmjeni Uredbe o kontroli ribarstva namjerava učiniti alat „CATCH” obveznim u EU-u (odlomci 46.–49.).

98. U slučajevima u kojima je sustav kontrole države zastave manjkav u ključnim aspektima, potvrđenim certifikatima o ulovu ne može se jamčiti da proizvodi koji se u EU izvoze nisu dobiveni nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom. Utvrđivanje „nekooperativnih trećih zemalja”, općenito poznato kao izdavanje „crvenog kartona” u okviru sustava „izdavanja kartona”, neophodno je kako bi se spriječio ulazak nezakonitih proizvoda na tržište. Sud je utvrdio da se sustav „izdavanja kartona” pokazao korisnim i potaknuo reforme u većini dotičnih trećih zemalja. Iako sustav „izdavanja kartona” često utječe na zemlje koje minimalno trguju ribom s EU-om, te zemlje često nude „zastave pogodnosti”, što dovodi do rizika od nezakonitog ribolova (odlomci 50.–63.).

1. preporuka – Potrebno je pratiti jačaju li države članice svoje sustave kontrole za sprječavanje uvoza proizvoda nezakonitog ribarstva i poduzimaju li neophodne mjere

Kako bi se ojačala kontrola proizvoda koji se uvoze, Komisija bi s državama članicama trebala ostvariti suradnju u sljedećim područjima:

1. ostvarenju digitalizacije programa certificiranja ulova i razvoju automatiziranih kontrola i upozorenja o riziku radi pružanja potpore aktivnostima kontrole;
2. suradnji s državama članicama na postizanju ujednačene primjene kriterija za utvrđivanje rizika i praćenju usmjerenosti kontrola i provjera koje provode države članice na utvrđene rizike;
3. praćenju dostatnosti opsega i kvalitete kontrola koje provode države članice kako bi se njima uklonili rizici i poduzele potrebne mjere za otklanjanje svih nedostataka.

Ciljni rok provedbe: 2026.

99. Države članice moraju kontrolirati ribolovne aktivnosti u vlastitim vodama, kao i aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila koja pod njihovom zastavom plove na drugim lokacijama. Podatci pokazuju da se nacionalnim kontrolama često otkrivaju slučajevi nezakonitog ribolova, no oko 75 % svih prijavljenih prekršaja otkrile su tri države članice i Ujedinjena Kraljevina. Pogrešno prijavljivanje ulova jedan je od najčešćih prekršaja u floti EU-a, nakon kojeg slijede ribolov na području zabrane ribolova ili bez dodjele kvota te upotreba nezakonitih alata. Postoje brojni dokazi o tome da je izvršavanje obveze iskrcavanja izazov i da je nezakonito odbacivanje ulova na moru i dalje prisutno (odlomci 64.–69.).

100. Komisija je provedenim aktivnostima utvrdila znatne nedostatke u kontrolama koje neke države članice provode u pogledu vaganja, registracije i sljedivosti ulova. Ti su nedostatci doveli do prelova i nedovoljnog izvješćivanja o ulovu te Komisija poduzima mjere za njihovo otklanjanje (odlomci 70.–74.).

101. Iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo pruža se potpora za praćenje, kontrolu i izvršavanje propisa s ukupnim proračunom od 580 milijuna eura za programsko razdoblje 2014. – 2020. Sud je odabrao uzorak od 23 projekta usmjerena na kontrolu i izvršavanje propisa u četirima državama članicama. Sud je utvrdio da su ti projekti bili usklađeni s definiranim nacionalnim prioritetima ili prioritetima EU-a te da su doprinijeli jačanju sustava kontrole (odlomci 75.–83.).

102. U skladu s okvirom EU-a države članice dužne su u slučaju svih teških prekršaja izricati djelotvorne i razmjerne sankcije s odvraćajućim učinkom. U skladu s jednim od ključnih načela ukupnom razinom sankcija mora se djelotvorno zajamčiti da „osobama odgovornim za teške prekršaje bude […] uskraćena ekonomska korist koja proizlazi iz teških prekršaja koje su počinili” (odlomci 84.–87.).

103. Velika većina otkrivenih teških prekršaja dovela je do pokretanja istrage ili kaznenog progona, koji su rezultirali pravovremenim sankcijama. Međutim, razine sankcija za slične prekršaje znatno su se razlikovale među državama članicama. Usporedbom primjene sankcija u nacionalnim sustavima utvrđeno je da se na razini cijelog EU-a ne primjenjuju jednaki uvjeti. Najozbiljniji je problem taj što u nekim državama članicama sankcije nisu razmjerne gospodarskoj koristi proizašloj iz prekršaja i što nemaju odvraćajući učinak (odlomci 88.–91.).

2. preporuka – Potrebno je zajamčiti da države članice primjenjuju odvraćajuće sankcije protiv nezakonitog ribolova

Komisija bi trebala poraditi na ujednačenoj i djelotvornoj primjeni sustava sankcija s odvraćajućim učinkom za nezakonit ribolov u svim državama članicama na način da:

1. provjerava primjenjuju li države članice sankcije za teške prekršaje;
2. provjerava da težina sankcija koje države članice primjenjuju nije manja od gospodarske koristi proizašle iz prekršaja i da sankcije imaju dovoljan odvraćajući učinak kako bi se spriječilo ponavljanje prekršaja;
3. provjerava je li primjena sustava kaznenih bodova usklađena u svim državama članicama;

Ciljni rok provedbe: 2024.

1. poduzme potrebne mjere za otklanjanje svih nedostataka.

Ciljni rok provedbe: 2026.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Joëlle Elvinger, na sastanku održanom u Luxembourgu 14. srpnja 2022.

Prilozi

Prilog I. – Međunarodni instrumenti za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova

Prilog II. – Komparativna analiza programa EU-a za certificiranje ulova sa sličnim sustavima u SAD-u i Japanu

Skraćeni nazivi

CCAMLR: Komisija za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa

CCSBT: Komisija za očuvanje južne plavoperajne tune

EFCA: Europska agencija za kontrolu ribarstva

EFPR: Europski fond za pomorstvo i ribarstvo

FAO: Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda

ICCAT: Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna

NNN: Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (ribolov)

Pojmovnik

Država zastave: Zemlja u kojoj je registrirano pojedino morsko plovilo.

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo: Fond EU-a kojim se pruža potpora ribarima u prijelazu na održiv ribolov i priobalnim zajednicama u diversifikaciji njihovih gospodarstava.

Isključivi gospodarski pojas: Područje mora, neposredno izvan teritorijalnih voda određene obalne države, u kojem ta država ima određena prava i obveze na temelju Konvencije UN-a o pravu mora.

Obveza iskrcavanja: Obveza ribarskih plovila da na obalu donose sve ulove određenih vrsta te ih prijave i odbiju od eventualnih primjenjivih kvota.

Plan o zajedničkom korištenju sredstava: Mehanizmi kontrole i inspekcija za prioritetna ribolovna područja u okviru kojih se upotrebljavaju resursi prikupljeni od država članica.

Program certificiranja ulova: Zahtjev u skladu s kojim svi proizvodi ribarstva koji se izvoze u EU moraju biti popraćeni certifikatima koje je potvrdila država zastave ribarskog plovila kako bi se dokazalo da potječu iz zakonitog ulova.

Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom: Međuvladina organizacija ovlaštena za uvođenje mjera očuvanja i upravljanja u području ribarstva u međunarodnim vodama.

Sustav „izdavanja kartona”: Metoda EU-a za utvrđivanje zemalja izvan EU-a čije su mjere za odvraćanje od nezakonitog ribolova neprimjerene i njihovo kažnjavanje službenim upozorenjem (izdavanjem „žutog kartona”) ili zabranom uvoza (izdavanjem „crvenog kartona”).

Zajednička ribarstvena politika: Okvir koji EU primjenjuje za gospodarenje ribom i upravljanje ribolovom kako bi se zajamčile održivost ribljih stokova i stabilnost dohotka ribarske zajednice.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61941

Kronološki prikaz

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=61941

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost dotičnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda Joëlle Elvinger i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodila članica Suda Eva Lindström, a potporu su joj pružali voditeljica njezina ureda Katharina Bryan, ataše u njezinu uredu Johan Stalhammar, glavni rukovoditelj Paul Stafford, voditelj radnog zadatka Frédéric Soblet, zamjenik voditelja radnog zadatka Paulo Faria te revizori Kartarzyna Radecka-Moroz, Radostina Simeonova i Anna Zalega. Grafičku podršku pružala je Marika Meisenzahl.

Slijeva nadesno: Johan Stalhammar, Frédéric Soblet, Eva Lindström, Katharina Bryan i Paul Stafford.

Bilješke

¹ „Synopsis Report of data provided by Member States”.

² „Fisheries and aquaculture production”.

³ „Eurostat Fishery Statistics”.

⁴ „The State of the World Fisheries and Aquaculture 2020”.

⁵ Za punu definiciju vidjeti Međunarodni plan djelovanja za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i Sporazum FAO-a o mjerama države luke.

⁶ „The State of World Fisheries and Aquaculture 2020”.

⁷ Internetske stranice FAO-a o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu.

⁸ Sastanak na vrhu „Jedan ocean”: novi koraci za jačanje vodeće uloge EU-a u zaštiti oceana.

⁹ „Estimating the Worldwide Extent of Illegal Fishing”, David J. et al, 2009.

¹⁰ „Regional Fisheries Management Organisations”.

¹¹ „United Nations Sustainable Development Goals”.

¹² Zajednička komunikacija:Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana.

¹³ „Europe Sustainable Development Report 2021”.

¹⁴ „Status of marine fish and shellfish stocks in European seas”.

¹⁵ Izvješće Komisije o provedbi i evaluaciji Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

¹⁶ Prijedlog nove uredbe o kontroli (COM/2018/368 final).

¹⁷ Tematsko izvješće 26/2020 „Morski okoliš:zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”, vidjeti i Izvješće o uspješnosti proračuna EU-a – stanje na kraju 2020.

¹⁸ „National Fisheries Marine Service, Current fisheries statistics No 2019”, „Japan FY2019 Trends in Fisheries FY2020 Fisheries Policy”.

¹⁹ „Magnuson-Stevens Fishery Conservation and Management Act”; Seafood Import Monitoring Program.

²⁰ SIMP:„Report to Congress Efforts to Prevent Seafood Harvested through IUU fishing”.

²¹ CCSBT, ICCAT i CCAMLR.

²² Uredba Komisije (EZ) br. 1010/2009.

²³ „The impact of the EU IUU regulation on seafood trade flows”.

²⁴ Client Earth, „Digitising the control of fishery product imports”.

²⁵ Client Earth, „Digitising the control of fishery product imports”.

²⁶ „Off the hook – How flags of convenience let illegal fishing go unpunished”.

²⁷ Uredba o kontroli.

²⁸ „Fishing outside the EU”.

²⁹ EFCA, „Annual Report for the year 2020”.

³⁰ „Synopsis Report of data provided by Member States”.

³¹ Bugarska, Cipar, Njemačka, Danska, Estonija, Španjolska, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Malta, Nizozemska, Portugal.

³² Primjerice, „Landing obligation: First study of implementation and impact on discards”, Izvješće o Uredbi o kontroli.

³³ Izvješće o primjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 1224/2009.

³⁴ Izvješće o primjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 1224/2009.

³⁵ Izvješće o primjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 1224/2009.

³⁶ Belgija, Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Hrvatska, Italija, Litva, Malta, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Slovenija, Švedska (dvaput).

³⁷ „EMFF implementation report 2020„.

³⁸ Provedbena odluka Komisije 2014/464/EU.

³⁹ Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu.

⁴⁰ Uredba o kontroli.

⁴¹ „Study on the sanctioning systems of Member States for infringements to the rules of the Common Fisheries Policy”.

⁴² „SIMP Report to Congress Efforts to Prevent Seafood Harvested through IUU fishing”.

⁴³ „A comparative study of key data elements in import control schemes aimed at tackling IUU fishing in the top three seafood markets”.

⁴⁴ „Japan to Require Catch Documents for Imports of Vulnerable Marine Species”.

⁴⁵ „Recommendation by ICCAT on an electronic Bluefin Tuna Catch Documentation Programme (eBCD)”.

⁴⁶ „Resolution on the implementation of a CCSBT Catch Documentation Scheme”.

⁴⁷ „Compliance Guide for the Seafood Import Monitoring Program”.

⁴⁸ „Conservation Measure 10-05 (2018), Catch Documentation Scheme for Dissostichus spp”.

⁴⁹ „Recommendation 18-13 by ICCAT on an ICCAT Bluefin Tuna Catch Documentation program”.

⁵⁰ „Resolution on the Implementation of a CCSBT Catch Documentation Scheme”.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2022.

PDF	ISBN 978-92-847-8652-7	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/027987	QJ-AB-22-018-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-8654-1	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/301450	QJ-AB-22-018-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2022.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja utvrđena je u Odluci Suda br. 6-2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). Stoga je opće pravilo da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače eventualne promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj Suda ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je zatražiti dodatno dopuštenje.

U slučaju dobivanja takvog dopuštenja njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje se po potrebi mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava:

Slike 3., 4., 5., 6., 8. i 12. – Ikone: Te slike izrađene su s pomoću alata dostupnih na stranici Flaticon.com. © Freepik Company S.L. Sva prava pridržana.

Fotografija 1.: © European Fisheries Control Agency, 2005. – 2021.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Upotreba logotipa Suda

Logotip Suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na internetu (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Telefonom ili pismenim putem
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• putem obrasca: european-union.europa.eu/contact-eu/write-us_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa (european-union.europa.eu).

Publikacije EU-a
Publikacije EU-a možete pregledati ili naručiti preko internetske stranice op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se svojoj lokalnoj službi Europe Direct ili dokumentacijskom centru (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa (eur-lex.europa.eu).

Otvoreni podaci EU-a
Portal data.europa.eu omogućuje pristup otvorenim podatkovnim zbirkama iz institucija, tijela i agencija EU-a. Zbirke se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe. Putem portala moguć je i pristup mnoštvu podatkovnih zbirki iz europskih država.