Financijska struktura EU-a Niz pojedinačnih sastavnica koje zahtijevaju dodatno pojednostavnjenje i više odgovornosti

Sažetak

I. Financijska struktura EU-a mijenjala se tijekom desetljeća. Njezin središnji element čine proračun EU-a i instrumenti koji su u njega u potpunosti integrirani, ali uključuje i instrumente izvan proračuna EU-a. Broj takvih novouspostavljenih instrumenata umnogostručio se tijekom posljednjih 15 godina. Uglavnom je bila riječ o odgovoru na različite krize, a ujedno i o posljedici pravnih i praktičnih ograničenja u pogledu upotrebe postojećih instrumenata. Umnogostručivanje broja instrumenata dovelo je do potrebe da Sud obavi opsežnu analizu te strukture.

II. Razina učinkovitosti i transparentnosti financijske strukture EU-a privukla je znatnu pozornost dionika EU-a u kontekstu potencijalne institucijske reforme. Posebice je Europski parlament opisao financijsku strukturu EU-a kao „galaksiju financijskih sredstava i instrumenata oko proračuna EU-a”.

III. Cilj revizije koju je proveo Sud bio je pružiti uvid u način na koji su osmišljeni postojeći mehanizmi i utvrditi mogući prostor za pojednostavnjenje i racionalizaciju financijske strukture EU-a na temelju analize odabranih instrumenata. Sud je procijenio jesu li umnogostručivanje broja instrumenata i njihova raznolikost u financijskoj strukturi EU-a opravdani. Za potrebe ove revizije Sud je ispitao razloge za uspostavu instrumenata izvan proračuna EU-a. Ujedno je procijenio jamči li se postojećim mehanizmima odgovarajući javni nadzor nad financiranjem politika EU-a te poduzimaju li se odgovarajuće mjere za razdoblje 2021. – 2027. kako bi se unaprijedila integracija financijske strukture EU-a.

IV. Sud zaključuje da je, čak i u slučajevima u kojima su postojali razlozi za uspostavu novih vrsta instrumenata, nesustavan pristup uspostavi financijske strukture EU-a doveo do neujednačene strukture.

V. Sud je utvrdio da se financijska struktura EU-a sastoji od mnogih instrumenata s različitim mehanizmima upravljanja i izvorima sredstava te različitim načinima osiguravanja sredstava za potencijalne obveze, što dovodi do mnoštva različitih sastavnica. U pravilu su postojali valjani razlozi za uspostavu tih instrumenata, no u slučaju većine njih nije se primjenjivala dobra praksa u smislu uključivanja jasnih dokaza da je odabrana najprikladnija opcija i da je ona osmišljena na najprikladniji način.

VI. Sud je također utvrdio da je EU uveo integrirano izvješćivanje, ali njime nisu obuhvaćeni svi instrumenti. Sud nema ovlasti za reviziju nekih od instrumenata izvan proračuna EU-a. U slučaju nekih od tih instrumenata ne obavlja se dostatna revizija uspješnosti i ne postoji nadzor na razini Europskog parlamenta. Za financijsku strukturu EU-a stoga se ne može snositi potpuna javna odgovornost.

VII. Sud prima na znanje nedavni napredak u konsolidaciji nekoliko instrumenata. Međutim, potencijal za pojednostavnjenje još nije u potpunosti iskorišten, posebno za instrumente kojima se pruža financijska pomoć.

VIII. Sud Komisiji preporučuje da učini sljedeće:

1. zajamči da svaki novi instrument koji predloži obuhvaća procjenu načina na koji je osmišljen i odabranih opcija te da s Vijećem razmjenjuje te primjere dobre prakse;
2. prikuplja i objavljuje informacije o cjelokupnoj financijskoj strukturi EU-a;
3. predloži integraciju Fonda za modernizaciju u proračun EU-a;
4. predloži integraciju i konsolidaciju postojećih instrumenata financijske pomoći.

Uvod

Razvoj financijske strukture EU-a

01. Pedesetih godina 20. stoljeća države članice osnovale su Europsku zajednicu za ugljen i čelik (Ugovor iz 1951.¹), Europsku ekonomsku zajednicu (Ugovor o EEZ-u iz 1957.²) i Europsku zajednicu za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu iz 1957.³) s različitim pravnim identitetima, vlastitim mehanizmima upravljanja i odvojenim proračunima. Ugovorom o EEZ-u iz 1957. osnovana je i Europska investicijska banka (EIB) kao zaseban subjekt koji djeluje kao „zajmovni ogranak” EEZ-a, kao i Europski razvojni fond (ERF) s vlastitim višegodišnjim proračunom za pružanje bespovratnih sredstava i izdavanje zajmova određenim zemljama izvan EU-a.

02. Do 1970. ti različiti proračuni ugrađeni su u proračun EEZ-a, čime je stvoren jedinstveni proračun Zajednice (opći proračun) za administrativne i operativne rashode, koji se uglavnom upotrebljavao za financiranje programa potrošnje. Velika većina proračuna EU-a upotrebljava se za financiranje programa potrošnje u okviru kojih se korisnicima pružaju bespovratna sredstva, subvencije ili drugi bespovratni oblici financijske potpore. Na dan 1. siječnja 2021. iz proračuna EU-a financirala su se 43 programa potrošnje.

03. Ugovor iz Luxembourga iz 1970.⁴ doveo je i do postupne zamjene doprinosa država članica sustavom „vlastitih sredstava” (na temelju poreza na dodanu vrijednost (PDV) i carina). Tijekom 1970-ih iz općeg proračuna pružale su se i nove vrste financijske potpore. Kao prvo, novi instrument Zajednice omogućio je Zajednicama da malim i srednjim poduzećima pružaju zajmove, kapital i druge povratne oblike financijske potpore. Kao drugo, opći proračun upotrebljavao se za davanje jamstva za zajmove EIB-a izdane u mikroekonomske svrhe u sredozemnim zemljama. Kao treće, nakon naglog porasta cijena nafte 1973. iz općeg proračuna Zajednica pružalo se jamstvo za zaduživanje i kreditiranje u svrhu pružanja financijske pomoći državama članicama u poteškoćama (instrument za platnu bilancu (BoP)).

04. Ugovorom iz Bruxellesa iz 1975.⁵ uspostavljeno je proračunsko tijelo sastavljeno od Vijeća i Europskog parlamenta koje donosi opći proračun i nadzire njegovo izvršenje te je Europski revizorski sud imenovan revizorom svih prihoda i rashoda. Osim toga, države članice osnovale su i prve decentralizirane agencije. Te agencije obavljaju tehničke, znanstvene ili upravljačke zadaće kojima se institucijama EU-a pomaže u osmišljavanju i provedbi politika. Većina decentraliziranih agencija financira se iz proračuna EU-a ili naplaćuje naknade za svoje usluge te Sud provodi reviziju nad njima, a proračunsko ih tijelo nadzire. Na dan 31. prosinca 2021. EU je imao 35 decentraliziranih agencija.

05. Vijeće i Europski parlament dogovorili su 1988. prvi dugoročni proračun, financijske perspektive⁶ za razdoblje 1988. – 1992., kojima je uvedena godišnja granica rashoda iz općeg proračuna – gornja granica vlastitih sredstava⁷ – izražena kao postotak ukupnog bruto nacionalnog proizvoda (BNP) država članica (1,2 % za 1992.).

06. U okviru financijskih perspektiva za razdoblje 1993. – 1999.⁸ države članice dogovorile su godišnja ograničenja za rashode za poljoprivredu, strukturne operacije, unutarnje politike, vanjske politike, administrativne rashode i pričuve („naslovi”). Dogovorile su i nova vlastita sredstva na temelju BNP-a čija je svrha bila djelovati kao sredstvo za uravnoteženje proračuna EU-a.

07. Financijske perspektive za razdoblje 2000. – 2006.⁹ uključivale su administrativnu reformu koja je obuhvaćala nove mehanizme financijskog upravljanja, među ostalim, osnivanje izvršnih agencija (kojih je na kraju 2021. bilo sedam) za upravljanje određenim programima potrošnje u okviru izravnog upravljanja Komisije. Nadalje, bruto nacionalni dohodak (BND) zamijenio je BNP kao osnovu za izračun vlastitih sredstava za uravnoteženje.

08. Višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) za razdoblje 2007. – 2013.¹⁰ povećan je opseg pričuva za hitne slučajeve (posebnih instrumenata), posebno novog Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji čija je svrha pomoći radnicima nakon restrukturiranja, Fonda solidarnosti Europske unije čija je svrha pružiti odgovor na velike prirodne katastrofe i pričuve za pomoć u nuždi čija je svrha odgovoriti na krize u zemljama izvan EU-a. EU je ujedno uveo prva javno-privatna partnerstva kako bi se postigli posebni tehnološki ciljevi (zajedničke tehnološke inicijative) koje financiraju EU i partneri iz relevantnih sektora ili iz vlada.

09. Nadalje, financijska kriza iz razdoblja 2008. – 2010. dovela je do povećane uporabe instrumenata financijske pomoći. Države članice nanovo su aktivirale instrument za platnu bilancu 2009. kako bi se izdali zajmovi državama članicama izvan europodručja. Države članice uspostavile su za europodručje 2010. jamstveni instrument za Grčku (GLF) na temelju koordiniranih bilateralnih zajmova, Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) koji se upotrebljavao za pružanje pomoći Irskoj, Portugalu i Grčkoj i koji se temeljio na izravnim jamstvima za zajmove država članica europodručja te Mehanizam za europsku financijsku stabilnost (EFSM) za potporu bilo kojoj državi članici EU-a u ozbiljnim financijskim poteškoćama, koji se temeljio na zajmovima za koje se jamstvo pružalo u okviru gornje granice vlastitih sredstava. Države članice europodručja uspostavile su 2012. Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) koji je preuzeo dodjelu nove financijske pomoći u europodručju od EFSM-a i EFSF-a.

10. U sklopu VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.¹¹ države članice i EU dogovorili su se da će u većoj mjeri upotrebljavati instrumente namijenjene iskorištavanju drugih izvora javnog i privatnog financiranja. To je uključivalo osnivanje uzajamnih fondova izvan proračuna EU-a u okviru kojih se doprinosi iz proračuna EU-a kombiniraju s financijskim sredstvima drugih donatora za pružanje vanjske pomoći određenim zemljama. EU je ujedno proširio primjenu javnih i privatnih partnerstava u području istraživanja i inovacija te je zamijenio prijašnje zajedničke tehnološke inicijative zajedničkim poduzećima (kojih je na dan 31. prosinca 2021. bilo osam). Osim toga, EU je odlučio u većoj mjeri iskoristiti doprinose iz proračuna EU-a u svrhu objedinjavanja sredstava kako bi se financijskim partnerima kao što je EIB omogućilo izdavanje zajmova, izvršavanje vlasničkih ulaganja ili pružanje druge povratne financijske potpore za projekte i poduzeća (financijski instrumenti).

11. Tijekom navedenog razdoblja proračunska jamstva EU-a upotrebljavala su se za prikupljanje sredstava za pružanje povratne potpore za ulaganja unutar i izvan EU-a, naime za mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje tijekom 2014. u svrhu pružanja potpore ulaganjima izvan EU-a, za Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) tijekom 2015. u svrhu poticanja dugoročnog gospodarskog rasta i konkurentnosti u EU-u te za Europski fond za održivi razvoj (EFOR) tijekom 2016. u svrhu pružanja potpore održivom razvoju u Africi i susjedstvu EU-a. Kako bi se ublažile socioekonomske posljedice pandemije bolesti COVID-19, države članice i EU uspostavili su 2020. instrument SURE – instrument za zaduživanje i kreditiranje – u svrhu pružanja „privremene potpore radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji”, pri čemu se za zajmove državama članicama pruža jamstvo u okviru gornje granice vlastitih sredstava. Države članice ujedno su pružale jamstva kojima se pokriva 25 % ukupne vrijednosti zajmova. Osim toga, EU je uspostavio Jedinstveni fond za sanaciju (SRF) izvan proračuna EU-a, koji se financira naknadama koje se naplaćuju bankama u svrhu pružanja pomoći u slučajevima u kojima banke propadaju.

12. Za tekuće razdoblje 2021. – 2027. EU je donio zakonodavni paket povezan s financijama EU-a. To uključuje Uredbu o VFO-u¹² i popratno sektorsko zakonodavstvo kojim se uređuju programi potrošnje EU-a. ERF je uključen u proračun EU-a, a EFSU i financijski instrumenti pod središnjim upravljanjem zamijenjeni su programom InvestEU. Države članice uspostavile su i financirale Europski instrument mirovne pomoći (EPF) izvan proračuna EU-a radi financiranja određenih troškova povezanih sa zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom. Osim toga, posebni instrumenti EU-a ažurirani su i prošireno je područje njihove primjene. Vijeće je uspostavilo i instrument NextGenerationEU kako bi se pružila dodatna financijska sredstva EU-a za potrošnju i ulaganja u razdoblju 2021. – 2026. u svrhu ublažavanja gospodarskih posljedica pandemije bolesti COVID-19. Tijekom 2022. Sud je objavio mišljenja 07/2022¹³ i 08/2022¹⁴ u vezi s prijedlogom Komisije da se uvede makrofinancijska pomoć i prijedlogom Vijeća da se uvede Socijalni fond za klimatsku politiku.

13. U ovom izvješću Sud upotrebljava pojam „instrument” za sve oblike financiranja politika EU-a, koji se u zakonodavnim aktima EU-a nazivaju „instrumenti”, „mehanizmi”, „fondovi”, ili „sredstva”. Sud ujedno upotrebljava pojam „instrument” za posebne vrste financijskih sredstava koje pružaju institucije kao što su ESM i EIB. Slika 1. sadržava kronološki prikaz uspostave instrumenata opisanih u prethodnim odlomcima te pokazuje kako se broj instrumenata u posljednjih 15 godina umnogostručio.

Trenutačna financijska struktura EU-a

14. Ugovorom o funkcioniranju EU-a propisuju se ključna načela upravljanja proračunom¹⁵. Ta su načela dodatno objašnjena u Financijskoj uredbi¹⁶. U okviru 1. prikazana su proračunska načela uključena u Financijsku uredbu. Novim instrumentima proračunska načela mogu se prekršiti na više načina. Na primjer, uspostavom programa potrošnje na temelju međuvladinih sporazuma prekršilo bi se načelo jedinstva, namjenjivanjem određenih izvora prihoda određenim rashodima odstupilo bi se od načela univerzalnosti, a složenošću koja proizlazi iz povećanja broja instrumenta ugrozili bi se uspješnost i transparentnost.

15. Proračun EU-a¹⁷ donosi se na godišnjoj razini. Njime se moraju poštovati ograničenja rashoda¹⁸ utvrđena u Uredbi o VFO-u i konačna „gornja granica” sredstava koja EU može prikupiti od država članica u odluci o vlastitim sredstvima (vidjeti sliku 2.), za koju su potrebni jednoglasna odluka Vijeća i odobrenje država članica u skladu s njihovim ustavnim odredbama.

16. Razlika između ograničenja rashoda utvrđenih u VFO-u i gornje granice vlastitih sredstava naziva se „prostorom u proračunu”. Nakon što se uzme u obzir sigurnosna pričuva za pokrivanje mogućih negativnih gospodarskih kretanja, taj se „prostor u proračunu” upotrebljava za pružanje jamstva za financijske obveze i potencijalne gubitke EU-a („nepredviđene obveze”). Kako bi se na tržištima mogla uzeti u zajam potrebna sredstva za instrument NextGenerationEU, u Odluku o vlastitim sredstvima uvedena je privremena dodatna gornja granica namjenskih sredstava u visini od 0,6 % BND-a EU-a. Gornja granica VFO-a za rashode iz proračuna EU-a (približno 1 %) sada iznosi oko polovice ukupne gornje granice vlastitih sredstava (2 %).

17. Za potrebe ovog izvješća Sud smatra da je određeni instrument uključen u proračun EU-a ako se u potpunosti financira (ili ako se za njega izdvajaju sredstva) u skladu s Uredbom o VFO-u i ako se u okviru njega primjenjuju metode izvršenja proračuna iznesene u Financijskoj uredbi¹⁹. Instrumenti u nastavku u potpunosti su uključeni u proračun EU-a:

• programi potrošnje i fondovi, financijski instrumenti te agencije i druga tijela EU-a²⁰ (kao što su zajednička poduzeća) koji se financiraju iz proračuna EU-a u svrhu provedbe politika EU-a;
• posebni instrumenti kojima se pruža odgovor na određene događaje i koji se financiraju iz proračuna EU-a, kao što su pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi (SEAR), jedinstveni instrument za razliku do gornje granice (SMI) i Europski fond za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom (EGF);
• vanjski namjenski prihodi. Ta posebna vrsta prihoda služi za usmjeravanje dodatnih sredstava iz vanjskih izvora u proračun EU-a za posebne rashode. Riječ je o dodatnim sredstvima u odnosu na doneseni proračun i VFO koja bi se trebala dodijeliti posebnoj proračunskoj liniji. Ona uključuju financijske doprinose zemalja izvan EU-a, inovacijski fond (za koji se sredstva prikupljaju u okviru sustava trgovanja emisijama (ETS) za inovativne niskougljične tehnologije) i bespovratnu potporu iz instrumenta NextGenerationEU koji se financira zajmovima;
• instrumenti proračunskih jamstava, kao što su InvestEU i EFOR+, u okviru kojih se u slučaju aktivacije jamstva sredstva isplaćuju iz proračuna EU-a do gornje granice jamstva.

18. Instrumenti koji nisu obuhvaćeni proračunom EU-a i koji uključuju operacije zaduživanja i kreditiranja koje provodi EU, ali za koje se jamstvo pruža u okviru gornje granice vlastitih sredstava, obuhvaćaju sljedeće:

• instrumente financijske pomoći za zemlje izvan EU-a, kao što su makrofinancijska pomoć (MFP) i zajmovi Euratoma, u sklopu kojih Komisija uzima u zajam sredstva s tržišta kapitala i pozajmljuje ih zemljama korisnicama pod istim uvjetima (naizmjenični zajmovi). Ti se zajmovi u konačnici pokrivaju iz proračuna EU-a.
• financijsku pomoć državama članicama EU-a, kao što su instrument za platnu bilancu, EFSM i SURE, koji također funkcioniraju kao naizmjenični zajmovi;
• zajmove iz Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) financirani zaduživanjem u okviru instrumenta NextGenerationEU.

19. Instrumenti uspostavljeni izvan proračuna EU-a koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava uključuju sljedeće:

• instrumente financijske pomoći u okviru ESM-a, EFSF-a i GLF-a koji se temelje na kapitalu, jamstvima ili zajmovima predviđenima međuvladinim ugovorima ili sporazumima;
• razne instrumente povratnih ulaganja Grupe EIB-a (vlastite operacije);
• druge instrumente kojima se osiguravaju sredstva za provedbu politika EU-a:

• Europski instrument mirovne pomoći (EPF);
• Jedinstveni fond za sanaciju (SRF);
• Fond za modernizaciju za države članice koje rade na dekarbonizaciji svojih gospodarstava te rashodi država članica za ostvarivanje dekarbonizacije na temelju prihoda od sustava trgovanja emisijama;
• bespovratna sredstva država Europskog gospodarskog prostora, Norveške i Švicarske koja se pružaju državama članicama EU-a čiji je cilj smanjiti socijalne i gospodarske nejednakosti unutar Europskog gospodarskog prostora i EU-a.

20. Europski parlament opisao je trenutačnu financijsku strukturu EU-a, koja se razvijala desetljećima, kao „galaksiju financijskih sredstava i instrumenata oko proračuna EU-a”. Na slici 3. prikazan je pregled financijske strukture EU-a na dan 1. siječnja 2021. Prilog I. sadržava financijske informacije o instrumentima koje je Sud obuhvatio svojom analizom, posebno o njihovoj veličini/kapacitetu.

Opseg revizije i revizijski pristup

21. Razina učinkovitosti i transparentnosti financijske strukture EU-a privukla je znatnu pozornost dionika EU-a u kontekstu potencijalne institucijske reforme²¹. Cilj je revizije koju je proveo Sud pružiti uvid u način na koji su osmišljeni postojeći mehanizmi i utvrditi mogući prostor za pojednostavnjenje i racionalizaciju financijske strukture EU-a.

22. Sud je ispitao je li financijska struktura EU-a uspostavljena na dosljedan način. Sud je posebno procijenio sljedeće:

• jesu li postojali legitimni razlozi za djelomično uključivanje instrumenata u proračun EU-a u trenutku kad su oni uspostavljeni;
• jesu li uvedene odgovarajuće odredbe kako bi se zajamčila javna odgovornost za financijsku strukturu EU-a u pogledu mehanizama izvješćivanja, revizije i javnog nadzora;
• jesu li tijekom vremena poduzete odgovarajuće mjere za bolju integraciju financijske strukture EU-a.

23. Ovim su izvješćem uglavnom obuhvaćeni instrumenti izvan proračuna EU-a koji su dostupni za pokretanje novih operacija u razdoblju 2021. – 2027. ili kojima se i dalje stvaraju znatna imovina ili potencijalne obveze („nepredviđene” obveze) za EU ili države članice (vidjeti popis u Prilogu I.). Sud nije analizirao instrumente koji su u potpunosti uključeni u proračun EU-a i kojima se ne stvaraju nepredviđene obveze ili koji se ne temelje najvećim dijelom na vanjskim namjenskim prihodima, odnosno na programima potrošnje i agencijama ili drugim tijelima koja se financiraju iz proračuna EU-a. Osim toga, analizom koju je Sud proveo nisu obuhvaćena bespovratna sredstva zemalja izvan EU-a i njihovi doprinosi proračunu EU-a²², kao ni prihodi država članica u okviru ETS-a jer je riječ o sredstvima koje izravno troše države članice.

24. Za potrebe ove procjene Sud je kao kriterije upotrijebio proračunska načela i pravila utvrđena u Ugovorima, Odluci o vlastitim sredstvima i Financijskoj uredbi. Kao referentne vrijednosti Sud je upotrijebio međunarodne standarde, najbolje prakse i preporuke o dobrom proračunskom upravljanju i upravljanju javnim financijama (npr. Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj²³, Međunarodnog monetarnog fonda²⁴ te programa za javne rashode i financijsku odgovornost²⁵).

25. Sud je pregledao prijedloge za različite instrumente i pravne akte kojima su ti instrumenti uspostavljeni te obavio razgovore s djelatnicima iz službi Komisije odgovornih za predlaganje različitih instrumenata ili upravljanje tim instrumentima. Revizori Suda također su prikupili informacije od Europskog parlamenta, Vijeća, ESM-a i Grupe EIB-a kako bi bolje razumjeli ulogu različitih dionika u financijskoj strukturi EU-a. Osim toga, savjetovali su se s nizom stručnjaka za javne financije EU-a kako bi s njima raspravili o svojoj analizi i preliminarnim zaključcima revizije.

Opažanja

Financijska struktura EU-a za 2021. sastoji se od niza raznih pojedinačnih sastavnica

26. Kao što je prikazano na slici 3., financijska struktura EU-a sastoji se od znatnog broja različitih sastavnica. Kako bi se procijenila opravdanost umnogostručivanja broja instrumenata koji nisu u potpunosti integrirani u proračun EU-a, kao i opravdanost njihove raznolikosti (vidjeti Prilog I.), u odlomcima u nastavku ispituju se razlozi njihove uspostave , povezani mehanizmi upravljanja i izvori financiranja.

Postojali su legitimni razlozi za uspostavu novih instrumenata, ali za mnoge od njih nije obavljena odgovarajuća prethodna evaluacija

Postojali su legitimni razlozi za uspostavu većine instrumenata

27. U proračunskim načelima utvrđenima u Financijskoj uredbi²⁶, a posebno u načelu jedinstva, navodi se da se proračunom EU-a moraju predvidjeti i odobriti svi prihodi i rashodi koji se smatraju potrebnima za EU. Uspostava instrumenata izvan proračunskog procesa trebala bi biti legitimna i primjereno opravdana²⁷. Sud je analizirao postoji li legitiman razlog za vrstu instrumenta koja je odabrana i, u relevantnim slučajevima, za uspostavu instrumenta izvan proračuna EU-a.

28. Sud je utvrdio da su u većini slučajeva razlozi za izvanproračunske aspekte tih instrumenata proizlazili iz političkih ili gospodarskih okolnosti u trenutku uspostave svakog instrumenta. Instrumenti koji se temelje na zaduživanju i kreditiranju i kojima se pruža financijska pomoć (vidjeti sliku 3.) morali su se osmisliti izvan proračuna EU-a jer nije moguće uzimati zajmove u okviru proračuna EU-a. Ti su instrumenti uglavnom uspostavljeni kako bi se odgovorilo na krize. GLF je bio politička opcija za brzi odgovor na neposredne potrebe za financiranjem Grčke. EFSF je bio privremeno rješenje za odgovor na dužničku krizu iz 2010 ., a zamijenio ga je ESM. Razlike između država članica europodručja i država članica izvan europodručja dovele su do uspostave tih triju instrumenata izvan gornje granice vlastitih sredstava.

29. I instrument za platnu bilancu uspostavljen je 1970-ih kako bi se odgovorilo na krize i pružila potpora državama članicama koje imaju problema s platnom bilancom. Slično tome, MFP je uveden radi pružanja financijske pomoći zemljama koje nisu članice EU-a. EFSM je uspostavljen istodobno i s istim ciljevima kao i EFSF, no postojala je mogućnost da se taj instrument obuhvati gornjom granicom vlastitih sredstava. Instrumenti SURE i NextGenerationEU odgovor su EU-a na gospodarske i društvene posljedice pandemije bolesti COVID-19.

30. Drugi instrumenti uspostavljeni su u okviru proračuna kako bi se sredstva EU-a iskoristila za poticanje ulaganja pružanjem proračunskih jamstava EU-a. Oni su uvedeni kako bi se proračunska sredstva EU-a mogla upotrebljavati za pružanje povratne potpore i mobiliziranje resursa potrebnih u svrhu financiranja djelovanja EU-a sredstvima financijskih institucija. Ta vrsta potpore ide korak dalje od bespovratne potpore koja se obično pruža iz proračuna EU-a. Upotrebljava se kao gospodarski poticaj u odgovoru na krize usmjeravanjem na utvrđene nedostatke ulaganja. InvestEU i EFOR+ dva su instrumenta uspostavljena u tu svrhu.

31. Uspostava Europskog instrumenta mirovne pomoći izvan proračuna EU-a opravdana je pravnim ograničenjima koja proizlaze iz članka 41. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), kojim se sprječava upotreba proračuna EU-a za financiranje operativnih rashoda s vojnim ili obrambenim implikacijama. Izvanproračunska priroda tog instrumenta omogućuje državama članicama da prevladaju to ograničenje.

32. SRF je mehanizam za financiranje sanacije. Riječ je o jednoj od predloženih mjera za jačanje europskog bankarskog sektora i izbjegavanje učinka prelijevanja u eventualnim budućim slučajevima banaka koje propadaju s negativnim učincima na deponente i porezne obveznike. Činjenica da se SRF u potpunosti financira doprinosima banaka europodručja (udruživanje financijskih sredstava) pokazuje da je riječ o instrumentu koji je uspostavljen izvan proračuna EU-a.

33. Fond za modernizaciju i inovacijski fond financiraju se prihodima od ETS-a. Dva različita načina na koje su osmišljeni ti fondovi utvrđena su u Direktivi o ETS-u²⁸ (vidjeti okvir 4.). Iako se iz oba fonda pruža bespovratna potpora (na sličan način kao i iz proračuna EU-a), njihova uspostava značila je da se politike EU-a mogu financirati udruživanjem sredstava kojima bi se inače koristile isključivo države članice. Osim toga, ta se sredstva upotrebljavaju povrh proračuna EU-a i gornje granice VFO-a (1 % BND-a EU-a) te se stoga mogu iskoristiti i za pružanje bespovratne potpore iznad tih granica.

Za većinu instrumenata obuhvaćenih procjenom ne postoje jasni dokazi da je odabrana najučinkovitija opcija

34. Odgovarajuća ex ante evaluacija važna je kako bi se opravdala uspostava određenog instrumenta i procijenila njegova potencijalna učinkovitost. U EU-u procjena učinka ima ključnu ulogu u tom pogledu i predviđena je okvirom za bolju regulativu za inicijative Komisije koje će vjerojatno imati znatne gospodarske, okolišne ili socijalne učinke²⁹. Okvirom za bolju regulativu predviđaju se situacije u kojima nije moguće provesti procjenu učinka ili ju je potrebno skratiti ili pojednostavniti. To je, primjerice, slučaj kada postoji hitna politička potreba.

35. Sud je utvrdio da, iako je njihova uspostava opravdana (vidjeti odlomke 27.–32.), odabrani oblik (uključujući izvanproračunske značajke instrumenata) u većini slučajeva nije potkrijepljen procjenama učinka ili sličnim ex ante evaluacijama (od 16 instrumenata koje je Sud analizirao njih 10 nije bilo potkrijepljeno procjenama učinka). U slučaju instrumenata obuhvaćenih gornjom granicom vlastitih sredstava, Komisija je taj izbor opravdala hitnom prirodom konkretnih prijedloga za uspostavu instrumenata (tj. NextGenerationEU, SURE i EFSM). Kad je riječ o ostalim slučajevima, Sud smatra da bi takva analiza bila korisna iako procjena učinka nije bila formalno nužna jer konkretni instrumenti nisu bili inicijative Komisije (npr. Europski instrument mirovne pomoći, ESM, EFSF i GLF) ili su uspostavljeni prije uvođenja zahtjeva u pogledu provedbe procjene učinka (npr. instrument za platnu bilancu, zajmovi Euratoma i MFP).

36. Zbog nedostatka odgovarajućih procjena učinka ili drugih sličnih evaluacija ujedno nije moguće opravdati činjenicu da je uspostava izvanproračunskog instrumenta bila bolji izbor od upotrebe proračuna EU-a te dokazati da je predloženi instrument bio najučinkovitije rješenje (analiza troškova i koristi).

Klauzule o vremenskom ograničenju valjanosti ili preispitivanju uključene su u većinu instrumenata koje je Sud analizirao

37. Uključivanje odredbi o vremenskom ograničenju valjanosti pri pripremi novog instrumenta dobra je praksa te se time dugoročno izbjegavaju nepotrebni ili suvišni instrumenti³⁰. U većinu instrumenata koje je Sud analizirao uključena je klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti u kojoj se navodi trajanje primjene instrumenta ili klauzula o redovitom preispitivanju kojom se zahtijeva preispitivanje razloga za nastavak primjene instrumenata. Analizom koju je Sud proveo utvrđeno je da su se te klauzule primjenjivale u skladu sa zakonodavnim aktima. Iznimku od te prakse čini jamstveni instrument Euratoma, koji ne uključuje takve klauzule (vidjeti okvir 2.).

Postoji niz različitih sustava upravljanja, izvora financiranja i nepredviđenih obveza

38. Instrumenti bi trebali biti što dosljedniji uzimajući u obzir njihove posebne značajke. Postojanje zajedničkog okvira kojim se utvrđuju opća pravila za uspostavu i usklađivanje mehanizama upravljanja može donijeti veću transparentnost, jednostavnost i učinkovitost u funkcioniranju instrumenata³¹.

Postoje znatne razlike u mehanizmima upravljanja

39. Kako bi procijenio razinu dosljednosti instrumenata u financijskoj strukturi EU-a, Sud je ispitao različite mehanizme upravljanja provjerom temeljnih zakonodavnih akata i usporedbom procesa donošenja odluka za slične instrumente. Sud je ujedno analizirao posljedice primjene različitih mehanizama upravljanja.

40. Razni instrumenti koje je Sud analizirao zasnivaju se na različitim temeljnim aktima. Oni se kreću od ugovora koje je sklopila posebna skupina država članica (kao što je ESM, u slučaju kojeg su ugovor potpisale države članice europodručja) do uredbi Vijeća (kao što je SURE). U slučaju MFP-a (vidjeti odlomak 83.) nepostojanje okvirne uredbe znači da se odluke o odobravanju zajmova i odgovarajućim uvjetima donose na pojedinačnoj osnovi. Nepostojanje zajedničkog okvira za uspostavu bilo kojeg novog instrumenta dovodi do prevelike raznolikosti među mehanizmima upravljanja.

41. Iako se ta razlika u mehanizmima upravljanja u određenoj mjeri može objasniti različitim značajkama instrumenata, Sud je utvrdio da se na slične instrumente u financijskoj strukturi EU-a također primjenjuju različiti mehanizmi upravljanja. Primjerice, upravljanje instrumentima financijske pomoći razlikuje se od instrumenta do instrumenta (vidjeti okvir 3.).

42. U jednom slučaju posebni mehanizmi upravljanja utječu na stanje duga povezanih država članica. EFSF je privatno društvo na koje se primjenjuje luksemburško pravo i ne smatra se međunarodnom organizacijom za potrebe kriterija nacionalnih računa. Stoga se iznosi pozajmljeni od EFSF-a moraju bilježiti kao državni dug država članica koje pružaju jamstvo za njegov kapital³³. To znači da se zajmovi uzeti na tržištima odražavaju kao dug u nacionalnim računima država članica. To se ne odnosi na slične instrumente kao što je ESM ili na one koji su obuhvaćeni gornjom granicom iz odluke o vlastitim sredstvima (EFSM, instrument za platnu bilancu, MFP, zajmovi Euratoma i SURE) jer međunarodne organizacije ne sastavljaju nacionalne račune.

43. Drugi su primjeri inovacijski fond i Fond za modernizaciju, koji su nedavno uspostavljeni instrumenti sa sličnim izvorima financiranja, vrstom potpore i ciljevima (vidjeti okvir 4.). Iako je u obama slučajevima riječ o programima bespovratne potpore, na njih se također primjenjuju različiti upravljački mehanizmi: glavne odluke o inovacijskom fondu donosi Komisija, dok odluke o Fondu za modernizaciju donosi odbor za ulaganja koji se uglavnom sastoji od predstavnika država članica korisnica.

Postoje raznoliki izvori financiranja

44. Kako bi procijenio razinu dosljednosti financijske strukture EU-a, Sud je ispitao podrijetlo sredstava koja se upotrebljavaju za instrumente i rasporedio ih u skupine prema različitim izvorima.

45. Sud je utvrdio da se za ESM, EFSF, EFSM, instrument za platnu bilancu, MFP, zajmove Euratoma, NextGenerationEU, SURE i vlastite operacije EIB-a sredstva stavljaju na raspolaganje zaduživanjem na financijskim tržištima. Operacije financiranja i ulaganja za koje se potpora pruža iz programa InvestEU i EFOR+ za financiranje odabiru i ocjenjuju provedbeni partneri (iako su obuhvaćeni proračunskim jamstvom koje pokriva EU i za koje se dijelom izdvajaju sredstva iz proračuna EU-a). Fond za modernizaciju i inovacijski fond financiraju se prihodima od prodaje emisijskih jedinica na dražbama u okviru EU ETS-a. SRF financiraju financijske institucije koje su članice bankovne unije, a GLF se sastoji od izravnih zajmova država članica europodručja Grčkoj. Europski instrument mirovne pomoći financira se izravnim doprinosima država članica. Na slici 4. prikazani su različiti izvori financiranja za instrumente koje je Sud analizirao.

Sredstva za nepredviđene obveze osiguravaju se na različite načine

46. Djelotvornim upravljanjem imovinom i obvezama jamči se da se javnim ulaganjima ostvaruje vrijednost za uloženi novac, da se imovina evidentira i da se njome upravlja, da se utvrđuju fiskalni rizici te da se dugovi i jamstva planiraju, odobravaju i prate na razborit način³⁴. Time su obuhvaćene i nepredviđene obveze – potencijalne obveze koje bi mogle nastati u budućnosti – kao i način na koji se za njih mogu osigurati sredstva.

47. Instrumenti koji uključuju zaduživanje na financijskim tržištima (vidjeti odlomak 45.) sa sobom donose nepredviđene obveze za EU i države članice. Ovisno o instrumentu, za te se obveze sredstva osiguravaju na različite načine. To se može učiniti u obliku proračunskog jamstva (vidjeti Prilog II.), uporabom prostora u proračunu do gornje granice vlastitih sredstava (vidjeti sliku 2.), izvanrednim povećanjem gornje granice vlastitih sredstava ili upotrebom uplaćenog kapitala i dodatnih jamstava država članica. Na slici 5. prikazano je kako se osiguravaju sredstva za nepredviđene obveze.

48. U slučaju zajmova za instrumente koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava i koji se financiraju na tržištima (EFSF i ESM) određeni postotak iznosa uplaćen je u kapitalu, a države članice pružaju dodatna jamstva za potporu odgovarajućim operacijama zaduživanja. U slučaju EFSF-a jamstva pokrivaju 165 % pozajmljenih iznosa. To prekomjerno jamstvo bilo je potrebno kako bi se zajamčila najveća moguća kreditna sposobnost za instrumente financiranja koje izdaje EFSF. Iz sličnih razloga, kapital ESM-a iznosi 704,8 milijardi eura (od čega je 80,5 milijardi eura uplaćeno, a ostatak je kapital koji se može aktivirati), dok njegov kreditni kapacitet iznosi 500 milijardi eura. Nakon pridruživanja Hrvatske ESM-u 2023. odobreni kapital ESM-a iznosit će 708,5 milijardi eura.

49. Za instrumente koji se temelje na proračunskim jamstvima (InvestEU i EFOR+) dijelom su izdvojena sredstva iz proračuna EU-a. Svrha je rezerviranja tih sredstava pokriti neto očekivane gubitke i, osim toga, zajamčiti odgovarajuću sigurnosnu pričuvu. Budući da je proračun EU-a (kako je ograničen gornjom granicom VFO-a) krajnje sredstvo kojim se može pokriti neispunjavanje obveza u pogledu tih instrumenata, cilj je te odredbe zaštititi proračun EU-a od takvih mogućih neispunjavanja obveza. Slično tome, za zajmove EURATOM-a zemljama izvan EU-a ili MFP sredstva se također djelomično izdvajaju i u konačnici pokrivaju iz proračuna EU-a. Iznosima izdvojenima za proračunska jamstva i zajmove zemljama koje nisu članice EU-a upravlja se u okviru zajedničkog fonda za rezervacije (vidjeti Prilog II.).

50. U slučaju zajmova za instrumente koji su obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava i kojima se pruža potpora državama članicama (instrument za platnu bilancu i EFSM), izravno se upotrebljava „prostor u proračunu” (vidjeti odlomak 15.) kao implicitno jamstvo tržištima da će se sredstva otplatiti ako zajmoprimac ne ispuni svoje obveze. Stoga se predmetni iznosi moraju pažljivo pratiti kako bi se zajamčilo da se prostor u proračunu zadrži na razini koja ne utječe na sposobnost aktiviranja iznosa potrebnih za proračun EU-a. Slično tome, u sklopu instrumenta SURE može se iskoristiti prostor u proračunu do gornje granice vlastitih sredstava. Osim toga, od svih država članica zatraženo je dodatno jamstvo u ukupnom iznosu od 25 milijardi eura (25 % kapaciteta instrumenta SURE).

51. U tom pogledu postoje znatne razlike. Kad je riječ o instrumentu za platnu bilancu i instrumentu SURE, preko prostora u proračunu do gornje granice vlastitih sredstava sve države članice pružaju jamstvo za sve iznose koji su pozajmljeni državama članicama korisnicama. Slučaj EFSM-a drukčiji je jer se Uredbom o EFSM-u³⁵ propisuje da se u slučajevima u kojima se financijska pomoć dodjeljuje državi članici europodručja državama članicama koje nisu dio europodručja u potpunosti nadoknađuju sve obveze koje mogu nastati zbog toga što država članica korisnica nije vratila financijsku pomoć³⁶.

52. To dovodi do različitog postupanja prema državama članicama za koje Sud nije pronašao nikakvo opravdanje. Države članice europodručja dužne su otplatiti svu pomoć pruženu državama članicama izvan europodručja (preko instrumenta za platnu bilancu), dok države članice izvan europodručja nisu obvezne otplatiti pomoć pruženu državama članicama europodručja (preko EFSM-a).

53. Instrumentom NextGenerationEU uveden je novi oblik pružanja potpore načinu dobivanja financijskih sredstava na tržištima. Privremeno povećanje gornje granice vlastitih sredstava od 0,6 % omogućilo je dobivanje sredstava na tržištima primjenom diversificirane strategije financiranja.

Za financijsku strukturu EU-a javna odgovornost snosi se tek u djelomičnoj mjeri

EU je uveo integrirano izvješćivanje, ali nisu obuhvaćeni svi instrumenti

54. Godišnja financijska izvješća za sve instrumente trebala bi se pripremati na sveobuhvatan i pravodoban način kako bi se pružila potpora donošenju odluka i odgovarajućoj kontroli. Ona bi trebala biti popraćena odgovarajućim pregledom financijske strukture EU-a u cjelini³⁷.

Komisija priprema nekoliko izvješća, ali nijedno od njih ne uključuje pregled svih instrumenata obuhvaćenih financijskom strukturom EU-a

55. U skladu s Financijskom uredbom Komisija priprema integrirani skup financijskih izvješća i izvješća o odgovornosti³⁸, uključujući godišnju računovodstvenu dokumentaciju EU-a. Godišnja računovodstvena dokumentacija EU-a sadržava informacije o instrumentima koji su obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava. Osim toga, druga izvješća propisana Financijskom uredbom sadržavaju dodatne informacije o tim instrumentima (npr. izvješće o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nepredviđenim obvezama³⁹ ili 13 radnih dokumenata priloženih proračunu EU-a za 2022.). Iako se u tim dokumentima detaljno iznose određeni aspekti, u njima se ne iznosi pregled svih instrumenata obuhvaćenih financijskom strukturom EU-a. Instrumenti koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava nisu uključeni, naime SRF, EPF, Fond za modernizaciju, ESM, EFSF i GLF.

56. Komisija je 2021. prvi put pripremila izvješće o proračunskoj transparentnosti⁴⁰ kao rezultat međuinstitucijskog sporazuma koji je sklopila s Europskim parlamentom i Vijećem u okviru VFO-a⁴¹. Izvješće uključuje informacije o nekim instrumentima koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava (npr. EFSF i ESM). Iznesenim informacijama pruža se opći pregled instrumenata, objedinjenih po vrstama i s poveznicama na izvore dodatnih informacija o svakom od njih. Sud napominje da to izvješće ne obuhvaća SRF, GLF i vlastite operacije EIB-a. Europski instrument mirovne pomoći i Fond za modernizaciju nisu bili aktivni u vrijeme izrade tog izvješća.

57. Sud je utvrdio da se za instrumente koji se ne spominju u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji EU-a općenito obavlja redovito financijsko izvješćivanje kako je propisano posebnim zakonodavstvom koje se primjenjuje na svaki od njih. Dvije su iznimke Europski instrument mirovne pomoći, za koji pravnom osnovom nije izričito predviđeno izvješćivanje javnosti ili Europskog parlamenta (redovito financijsko izvješćivanje trebalo bi se obavljati samo za Vijeće) i GLF, za koji Komisija priprema tromjesečna izvješća o iznosima koje Grčka duguje i potraživanjima država članica. Njihova je izrada potrebna u skladu sa sporazumom o međusobnom kreditiranju te se šalju zajmoprimcima i zajmodavcima u svrhu izračuna kamata, ali nisu javno dostupna.

Ne obavlja se dostatna revizija uspješnosti instrumenata koji nisu obuhvaćeni revizijskim ovlastima Suda

58. U skladu s međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija (tj. standardima INTOSAI-ja) vrhovne revizijske institucije trebale bi provoditi reviziju svih javnih financijskih operacija⁴², neovisno o tome odražavaju li se one u nacionalnim proračunima i na koji način. Kako bi se zajamčila potpuna odgovornost i transparentnost, ključna je pouzdana i opsežna vanjska revizija⁴³. Sud je Ugovorima utvrđen kao neovisni revizor EU-a⁴⁴. Na slici 6. prikazani su instrumenti za koje Sud ima revizijske ovlasti i oni za koje ih nema.

59. Sud ima revizijske ovlasti za većinu instrumenata uključenih u analizu koju je proveo. U prilogu III. sažeto su prikazani mehanizmi vanjske revizije za instrumente koji nisu obuhvaćeni revizijskim ovlastima Suda. Financijski izvještaji ESM-a, EFSF-a i EIB-a uključuju mišljenje vanjskog privatnog revizora koje treba pripremiti u skladu s međunarodnim revizijskim standardima. Budući da su Europski instrument mirovne pomoći i Fond za modernizaciju uspostavljeni tek nedavno, javni vanjski revizori još nisu izradili revizijsko izvješće. Međutim, u skladu s mehanizmima predviđenima MrevS-ima, nad financijskim izvještajima potrebno je obaviti reviziju. U slučaju GLF-a revizijske ovlasti imaju vrhovne revizijske institucije država članica koje izdaju zajmove.

60. Sud je u prošlosti istaknuo važnost posjedovanja revizijskih ovlasti⁴⁵ te se zalagao za to da bi „trebalo uvesti revizijske ovlasti za sve vrste financiranja politika EU-a” i da bi „Sud trebao biti pozvan da provodi reviziju nad svim tijelima osnovanima na temelju sporazuma izvan pravnog poretka EU-a radi provedbe politika EU-a. To uključuje ESM i operacije EIB-a koje nisu povezane s proračunom EU-a.”, dodatno napomenuvši da bi „u nekim slučajevima mogla biti potrebna izmjena zakonodavstva za uvođenje ovlasti javne revizije”⁴⁶. Sud je u Mišljenju 2/18⁴⁷ također preporučio da bi ESM Sudu trebao povjeriti ovlasti za uklanjanje nedostataka u reviziji uspješnosti koje je Sud utvrdio. ESM je u svojem odgovoru na mišljenje Suda spomenuo da su „trenutačne postavke sustava revizije na razini ESM-a u skladu s najboljom praksom za međunarodne financijske institucije”. Povrh toga, revizijski odbor ESM-a podsjetio je na to da odluka o pitanju bi li drugi mehanizmi revizije i odgovornosti bili prikladniji u budućnosti leži na strankama Ugovora o ESM-u.

61. Isto tako, Europski parlament pozvao je na veću uključenost Suda u reviziji tih instrumenata. Na primjer, pozvao je Vijeće da izmijeni članak 12. Protokola br. 5 priloženog UEU-u i UFEU-u kako bi se Sudu dala uloga u reviziji temeljnog kapitala EIB-a⁴⁸. Još je jedan primjer rezolucija Europskog parlamenta o Komisijinom prijedlogu Europskog monetarnog fonda⁴⁹, u kojoj je zaključeno da bi se u slučajevima u kojima su uključena proračunska sredstva EU-a Sud trebao smatrati neovisnim vanjskim revizorom i imati jasnu i službenu ulogu u postupku davanja razrješnice⁵⁰.

Europski parlament ne provodi demokratski nadzor nad instrumentima koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava

62. Javni nadzor ključan je za uspostavu novih instrumenata i nadzor nad njihovom primjenom kako bi se zajamčilo da su ti instrumenti legitimni i opravdani te da se primjenjuju s odgovornošću⁵¹. To bi se trebalo primjenjivati na sve instrumente koji uključuju upotrebu javnih sredstava, čak i ako nisu obuhvaćeni proračunskim okvirom.

63. Sud je utvrdio da Europski parlament ima opća prava nadzora nad instrumentima obuhvaćenima gornjom granicom vlastitih sredstava (vidjeti sliku 7.). U slučaju nekih od tih instrumenata Europski parlament provodi ograničen nadzor, što znači da, iako nije odgovoran za službeni postupak davanja razrješnice, dobiva informacije o ključnim odlukama. Za instrumente koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava (vlastite operacije EIB-a, GLF, ESM, EFSF, Europski instrument mirovne pomoći i Fond za modernizaciju) Europski parlament nema službena prava nadzora, a demokratski nadzor mogu provoditi samo nacionalni parlamenti. Međutim, time se stvara praznina jer se priroda ili stupanj javnog nadzora, a time i odgovornosti, mogu razlikovati ovisno o vrsti instrumenta financiranja koji se upotrebljava.

64. U mehanizmima odgovornosti u velikoj se mjeri odražava mehanizam donošenja odluka za uspostavu novog instrumenta. Konkretno, o uspostavi nekih instrumenata nije provedeno savjetovanje s Europskim parlamentom jer su uspostavljeni međuvladinim sporazumima, a ne pravnim aktom EU-a (EFSF, ESM i GLF).

65. Osim toga, Ugovorima se od Europskog parlamenta ne zahtijeva da sudjeluje u uspostavi instrumenata povezanih s kriznim situacijama (MEFS, SURE i NextGenerationEU)⁵². To je prepoznato i u određenoj mjeri uzeto u obzir u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije iz 2020.⁵³, u kojoj su te tri institucije dogovorile i uvele mehanizme za postupak proračunskog nadzora između Europskog parlamenta i Vijeća uz aktivnu pomoć Komisije. Taj bi se postupak trebao primjenjivati u slučajevima u kojima Komisija iznese prijedlog novog instrumenta koji bi mogao imati znatne posljedice za proračun EU-a. U okviru tog postupka Europski parlament i Vijeće uključili bi se u konstruktivan dijalog s ciljem zajedničkog razumijevanja posljedica predviđenog pravnog akta za proračun.

66. Tim se dogovorom poboljšao nadzor Europskog parlamenta pri uspostavi novih instrumenata. Međutim, zbog prethodno objašnjenih razloga, on se temelji samo na zajedničkoj izjavi i ne obuhvaća izvanproračunske instrumente koji ne utječu na proračun.

Potencijal za pojednostavnjenje financijske strukture EU-a nije u potpunosti iskorišten

67. Proračun EU-a trebao bi zadržati uravnoteženu razinu fleksibilnosti kako bi se smanjila potreba za stvaranjem instrumenata izvan njega, a dobra je praksa redovito procjenjivati mogućnost konsolidacije postojećih instrumenata⁵⁴. U ovom odjeljku Sud detaljnije opisuje promjene u financijskoj strukturi EU-a uvedene VFO-om za razdoblje 2021. – 2027. Sud također utvrđuje područja u kojima smatra da ima prostora za daljnju konsolidaciju.

VFO za razdoblje 2021. – 2027.: ostvaren je dobar napredak u pojednostavnjenju financijske strukture EU-a

Veća fleksibilnost proračuna EU-a i upotreba vanjskih namjenskih prihoda

68. Kako bi utvrdio postoji li odgovarajuća ravnoteža između predvidljivosti i fleksibilnosti, Sud je ispitao postojeće mehanizme fleksibilnosti proračuna EU-a. Tim se mehanizmima neutraliziraju ograničenja koja proizlaze iz gornje granice VFO-a jer se njima omogućuje utvrđivanje pričuve unutar postojećih ograničenja kako bi se odgovorilo na posebne i nepredvidive potrebe (vidjeti Prilog IV.).

69. Opseg i kapacitet mehanizama fleksibilnosti povećali su se u trenutačnom VFO-u i mogu dosegnuti ukupno 21 milijardu eura⁵⁵. Primjenom tih mehanizama proračun EU-a postaje prilagodljiviji i omogućuje mu se da odgovori na krize bez potrebe za uspostavom namjenskih instrumenata.

70. Drugi je način da se izbjegne uspostava novih bespovratnih instrumenata izvan proračuna EU-a upotreba vanjskih namjenskih prihoda. Prednost je tih prihoda to što se njima osiguravaju dodatna sredstva za mjere EU-a koje Komisija provodi u skladu s financijskim pravilima EU-a. Iako donose poboljšanje u odnosu na upotrebu izvanproračunskih instrumenata, vanjski namjenski prihodi znatno mijenjaju proračun jer se pridodaju iznosima koje je dogovorilo proračunsko tijelo u sklopu pregovora o godišnjem proračunu. Njihovom upotrebom ujedno se odstupa od proračunskog načela univerzalnosti, prema kojem bi se ukupnim prihodima trebala pokriti sva plaćanja bez namjenskih sredstava za rashode⁵⁶.

71. Vanjski namjenski prihodi znače odstupanje od uobičajenog proračunskog postupka jer nisu uključeni u odobreni proračun. Međutim, izvor i odredište sredstava navedeni su u posebnim pravnim aktima, kao što su Uredba o instrumentu NextGenerationEU i temeljni akti kojima se uspostavljaju programi potrošnje u okviru kojih se ta sredstva iskorištavaju. Zbog njihove posebne prirode vanjski namjenski prihodi nisu uključeni u naslove rashoda VFO-a⁵⁷, a proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka ne „pregovara” o tim iznosima na godišnjoj razini. Međutim, Komisija svake godine priprema detaljne procjene namjenskih prihoda⁵⁸.

72. U VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. vanjski namjenski prihodi znatno će se povećati. Ukupan iznos namjenskih prihoda izvršenih 2020. iznosio je 7,4 milijarde eura u obvezama i 9,7 milijardi eura u plaćanjima. Prema mjesečnim Komisijinim izvješćima o dodatnim odobrenim sredstvima taj je iznos 2021. porastao na 154 milijarde eura u obvezama i 62,3 milijarde eura u plaćanjima. To je povećanje uglavnom posljedica uvođenja instrumenta NextGenerationEU koji je uspostavljen radi financiranja gospodarskog oporavka EU-a nakon pandemije. Uspostava inovacijskog fonda⁵⁹ i njegova konsolidacija u proračunu EU-a još je jedan primjer vanjskih namjenskih prihoda (vidjeti okvir 4.).

Konsolidacija instrumenata i učinci krize uzrokovane bolešću COVID-19

73. Kako bi se zajamčilo da je postojanje instrumenata izvan proračuna EU kontinuirano opravdano, dobra je praksa procijeniti mogu li se takvi instrumenti konsolidirati kako bi se pojednostavnila cjelokupna financijska struktura⁶⁰ (vidjeti sliku 3.).

74. VFO za razdoblje 2021. – 2027. donio je znatne promjene u financijskoj strukturi EU-a. S jedne strane, konsolidirano je nekoliko instrumenata, dok su, s druge strane, za odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 bili potrebni novi instrumenti.

75. Kad je riječ o instrumentima koji se odnose na unutarnje politike EU-a, fondom InvestEU ujedinjeni su instrumenti za ulaganja za operacije unutar EU-a, objedinivši 13 prethodno odvojenih financijskih instrumenata pod središnjim upravljanjem, kao i proračunsko jamstvo EU-a koje se prethodno primjenjivalo u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU).

76. Kad je riječ o vanjskom djelovanju, sveobuhvatnim Instrumentom za globalnu Europu (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju ili NDICI) u jednom je okviru objedinjena većina postojećih instrumenata i programa. U okviru NDICI-ja Komisija je u proračun uključila bivši ERF koji je 50 godina bio izvan proračuna EU-a (vidjeti okvir 5.). U okviru EFOR-a+, koji se primjenjuje i u okviru NDICI-ja, objedinjeni su proračunsko jamstvo EU-a za vanjska djelovanja, bivši mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje, regionalni mehanizmi mješovitog financiranja i vraćena sredstva iz bivšeg Investicijskog instrumenta za zemlje AKP-a.

77. Ukinuta su i dva druga instrumenta: Instrument za izbjeglice u Turskoj te četiri uzajamna fonda EU-a (Afrika, Bêkou, Kolumbija i Madad). Umjesto toga, potpora koja se pružala iz tih instrumenata zamijenjena je programom NDICI – Globalna Europa u okviru proračuna EU-a, u sklopu kojeg su predviđene metode za koje se očekuje da će bolje odgovoriti na potrebe koje se mogu pojaviti.

78. Osim toga, dva bivša izvanproračunska instrumenta za obranu – Instrument mirovne pomoći za Afriku i mehanizam Athena – objedinjena su u Europski instrument mirovne pomoći, čime su svi rashodi EU-a s vojnim implikacijama obuhvaćeni jednim instrumentom.

79. Unatoč nastojanjima da se konsolidira financijska struktura EU-a, odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 doveo je do uspostave dvaju novih instrumenata, instrumenta SURE i instrumenta NextGenerationEU. Međutim, Sud napominje da su, za razliku od nekih prethodnih mehanizama za odgovor na krizu (npr. GLF, EFSF ili ESM), instrumenti SURE i NextGenerationEU uspostavljeni odlukom o vlastitim sredstvima (primjenom privremene dodatne gornje granice), čime je omogućen transparentniji javni nadzor.

Složen niz instrumenata financijske pomoći

80. Kao što je prikazano na slici 3., trenutačno postoji osam instrumenata financijske pomoći: GLF, EFSF, ESM, EFSM, instrument za platnu bilancu, SURE, MFP i zajmovi EURATOM-a. Iako su osmišljeni kako bi se njima odgovorilo na različite potrebe, ti su instrumenti općenito slični jer se svi koriste pozajmljenim novcem (osim GLF-a) za pružanje financijske pomoći državama članicama⁶³ i određenim trećim zemljama⁶⁴. U odlomcima u nastavku prikazani su rezultati analize koju je Sud proveo u pogledu mogućnosti konsolidacije tih instrumenata financijske pomoći.

Neuspješni pokušaji reforme ili ažuriranja nekih od instrumenata

81. Sud je razmotrio prethodne Komisijine prijedloge za reformu instrumenata financijske pomoći i u nastavku opisao zašto su takvi pokušaji bili neuspješni.

82. Komisija je 2012. iznijela prijedlog za ažuriranje instrumenta za platnu bilancu⁶⁵. Glavni ciljevi prijedloga bili su uvođenje novih instrumenata u svrhu predostrožnosti i povećanje učinkovitosti procesa donošenja odluka smanjenjem broja proceduralnih koraka. Vijeće nije odobrilo taj prijedlog.

83. Utvrđeno je da nedostatak okvirne uredbe (vidjeti odlomak 40.) ograničava djelotvornost instrumenta makrofinancijske pomoći jer se odluke donose na pojedinačnoj osnovi. Kako bi odgovorila na to ograničenje, Komisija je iznijela prijedlog, ali ga je zatim morala povući jer su stajališta Europskog parlamenta bila u suprotnosti sa stajalištima Vijeća (vidjeti okvir 6.).

84. EFSM je uspostavljen kao privremeno rješenje za odgovor na financijsku krizu iz 2010. Međutim, to „privremeno” rješenje sada postoji već više od 10 godina. Komisija navodi da se EFSM ne bi trebao upotrebljavati, ali i dalje ga se može ponovno aktivirati⁶⁹.

Nekoliko dionika pozvalo je na uključivanje ESM-a i EFSF-a u „pravni okvir EU-a”

85. Sud je analizirao različita stajališta ključnih dionika o postojećim instrumentima financijske pomoći, pri čemu je posebnu pozornost posvetio njihovim prijedlozima za daljnju konsolidaciju.

86. Prethodnih je godina nekoliko dionika predložilo da se ESM uključi u „pravni okvir EU-a”. Komisija je iznijela prijedlog za osnivanje Europskog monetarnog fonda, kojim bi se ESM preoblikovao i uključio u „pravni okvir EU-a”. Sud je pozdravio⁷⁰ prijedlog Komisije, a Europska središnja banka objavila je pozitivno mišljenje⁷¹. Međutim, Vijeće nije odobrilo predmetni prijedlog (vidjeti okvir 7.).

87. Europski parlament već je prethodno pozvao na uključivanje ESM-a u skup zajedničkih prava i obveza koji su obvezujući za sve države članice EU-a (pravna stečevina⁷⁵) ili pravo EU-a⁷⁶, a ESM također podupire dugoročni cilj integracije u „okvir EU-a” istodobno zadržavajući ključne značajke svoje upravljačke strukture. To su bivši predsjednik Euroskupine i predsjednik Vijeća guvernera ESM-a izrazili u pismu tadašnjem predsjedniku Vijeća od 25. lipnja 2018.⁷⁷ Revizijom koju je proveo Sud potvrdilo se da su ta stajališta i dalje valjana.

88. EFSF je osnovan s vrlo ograničenim trajanjem djelovanja (nakon 30. lipnja 2013. više nije bilo moguće uspostaviti nove programe ili sporazume)⁷⁸, a okvirnim sporazumom povezanim s njime potvrđuje se mogućnost njegove integracije u ESM⁷⁹. Ugovor o ESM-u također sadrži klauzule⁸⁰ kojima se omogućuje integracija EFSF-a u ESM. Novim Ugovorom o ESM-u trenutačno u postupku ratifikacije dodatno se pojednostavnjuju te klauzule kako bi se omogućila integracija EFSF-a⁸¹. Međutim, unatoč tim klauzulama, EFSF još nije integriran u ESM.

Instrumenti financijske pomoći još nisu konsolidirani

89. Sud je ispitao je li opravdano zadržati svu postojeću financijsku pomoć kao odvojene instrumente ili ima li prostora za konsolidaciju.

90. Većina tih instrumenata uspostavljena je kao odgovor na izvanrednu situaciju, a GLF, EFSF, EFSM i SURE izričito su uspostavljeni kao prijelazna ili privremena rješenja. Ni GLF ni EFSF više nisu aktivni, ali njihova se imovina i dalje drži i njome se upravlja odvojeno od ostalih instrumenata. Iako je svih osam instrumenata financijske pomoći bilo opravdano u trenutku njihove uspostave, oni još nisu konsolidirani.

91. U svojem prijedlogu za osnivanje Europskog monetarnog fonda Komisija je također izrazila potrebu za konsolidacijom: „Za snažniju ekonomsku i monetarnu uniju potrebno je snažnije upravljanje i učinkovitije korištenje dostupnih sredstava. Postojeći sustav i dalje se odlikuje mnoštvom raznolikih odluka donesenih u cilju suočavanja s nezapamćenom krizom. Katkad je to dovodilo do umnožavanja instrumenata i vrlo sofisticiranih pravila, što je uzrok složenosti i izvor rizika od udvostručenja napora. Veća sinergija, pojednostavnjeni postupci i integracija međuvladinih sporazuma u sklopu pravnog okvira EU-a pridonijeli bi boljem upravljanju i postupku odlučivanja.”⁸²

92. Potreba za konsolidacijom i temeljitim preispitivanjem svih tih financijskih instrumenata potvrđena je krizom uzrokovanom bolešću COVID-19. Iako je ESM-om uspostavljena posebna kreditna linija povezanu s bolešću COVID-19 kako bi se državama članicama europodručja pružila brza pomoć, ona se zapravo nije koristila. Međutim, instrument SURE uspostavljen je u izvanrednoj situaciji, a povezane zajmove iskoristilo je 19 država članica.

Zaključci i preporuke

93. Sud zaključuje da je, čak i u slučajevima u kojima su postojali razlozi za uspostavu novih vrsta instrumenata, nesustavan pristup uspostavi financijske strukture EU-a doveo do neujednačene strukture instrumenata s različitim izvorima financiranja i mehanizmima upravljanja.

94. Sud je utvrdio da su uspostavljeni novi instrumenti kako bi se odgovorilo na nove izazove u okviru politika te na pravna ili praktična ograničenja u pogledu upotrebe postojećih instrumenata. Međutim, u slučaju većine instrumenata obuhvaćenih procjenom koju je obavio Sud (njih 10 od 16), uključujući one koje nije predložila Komisija, nisu primijenjeni primjeri dobre prakse uključivanja jasnih dokaza da su odabrana opcija i način na koji je ona osmišljena najprikladniji (vidjeti odlomke 34.–36.). Zbog toga se mehanizmi upravljanja sličnim vrstama instrumenata znatno razlikuju, čime se povećava ukupna složenost (vidjeti odlomke 39.–43.).

1. preporuka – Potrebno je zajamčiti obavljanje odgovarajuće prethodne procjene načina na koji su osmišljeni svi novi instrumenti i povezanih opcija

Komisija bi trebala učiniti sljedeće:

1. u sklopu postojećeg okvira zajamčiti da svaki novi instrument koji predloži obuhvaća procjenu odabranog načina na koji je on osmišljen i potrebe za uspostavom tog instrumenta unutar ili izvan proračuna EU-a, te
2. razmjenjivati primjere takve dobre prakse s Vijećem kako bi se ona primijenila na instrumente koje nije predložila Komisija.

Ciljni rok provedbe: 2024.

95. Sud je ujedno utvrdio da se na neke instrumente ne primjenjuju odgovarajući mehanizmi javne odgovornosti. Unatoč određenim poboljšanjima u izvješćivanju koja su zabilježena, ne postoje konsolidirane informacije za sve instrumente. Iako je nedavno uvedeno izvješće o proračunskoj transparentnosti korak naprijed, njime nisu obuhvaćeni svi instrumenti (vidjeti odlomke 55. i 56.).

2. preporuka – Potrebno je prikupljati i objavljivati informacije o cjelokupnoj financijskoj strukturi EU-a

Komisija bi trebala prikupljati i objavljivati informacije o svim instrumentima iz cjelokupne financijske strukture EU-a.

Ciljni rok provedbe: 2024.

96. Osim toga, Sud je utvrdio da se ne obavlja dostatna revizija uspješnosti instrumenata koji nisu obuhvaćeni njegovim revizijskim ovlastima (vidjeti odlomke 59.–61.), kao i nedostatak odredbi o nadzoru koji Europski parlament treba obavljati nad instrumentima koji nisu obuhvaćeni gornjom granicom vlastitih sredstava (vidjeti odlomke 62. i 63.). Sud je u prethodno objavljenim dokumentima predložio da bi „trebalo uvesti revizijske ovlasti za sve vrste financiranja politika EU-a” i da bi „Sud trebao biti pozvan da provodi reviziju nad svim tijelima osnovanima na temelju sporazuma izvan pravnog poretka EU-a radi provedbe politika EU-a. To uključuje Europski stabilizacijski mehanizam i operacije Europske investicijske banke koje nisu povezane s proračunom EU-a.”, dodatno napomenuvši da bi „u nekim slučajevima mogla biti potrebna izmjena zakonodavstva za uvođenje ovlasti javne revizije”. Sud je ujedno preporučio da bi ESM Sudu mogao povjeriti ovlasti za uklanjanje nedostataka u reviziji uspješnosti koje je Sud utvrdio. Sud ponovno iznosi te prijedloge. Isto tako, Europski parlament i predmetne institucije mogli bi sastaviti sporazum kako bi se Europskom parlamentu omogućilo obavljanje nadzora, kao nadopuna postojećem nadzoru koji provode nacionalni parlamenti.

97. Fond za modernizaciju osnovan je izvan proračuna EU-a, za razliku od sličnog inovacijskog fonda (vidjeti odlomak 43.). To je dovelo do različitih mehanizama upravljanja, izostanka nadzora koji bi obavljao Europski parlament i nepostojanja revizijskih ovlasti za Sud (vidjeti odlomke 43., 59.–61. i 63.).

98. Sud prima na znanje nedavan napredak u konsolidaciji nekoliko vrsta instrumenata u proračun EU-a, ali potencijal za pojednostavnjenje još nije u potpunosti iskorišten. Sud je utvrdio da je u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. ostvaren dobar napredak u pogledu konsolidacije financijske strukture EU-a, posebno uključivanjem mjera koje su se prethodno financirale iz Europskog razvojnog fonda u proračun EU-a. EU je ujedno konsolidirao niz instrumenata za ulaganja iz proračuna EU-a u okviru programa InvestEU i Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (uključujući Europski fond za održivi razvoj plus) (vidjeti odlomke 73.–79.). Međutim, Sud smatra da i dalje ima prostora za konsolidaciju Fonda za modernizaciju u proračun EU-a.

3. preporuka – Potrebno je predložiti integraciju Fonda za modernizaciju u proračun EU-a

Komisija bi trebala predložiti integraciju Fonda za modernizaciju u proračun EU-a za sljedeći višegodišnji financijski okvir, uzimajući u obzir posebne značajke tog fonda.

Ciljni rok provedbe: 2025.

99. Kad je riječ o instrumentima financijske pomoći, Sud je utvrdio da ima prostora za pojednostavnjenje postojećih mehanizama, koji su složeni (vidjeti odlomke 80.–88.), kao i neopravdano različitog postupanja (vidjeti odlomak 52.). Sud je utvrdio da je Komisija u nekim slučajevima utvrdila da postoje ograničenja u postojećim mehanizmima, kao što su instrument makrofinancijske pomoći i instrument za platnu bilancu, te je predložila rješenja koja zakonodavci nisu prihvatili (vidjeti odlomke 82. i 83.). Komisija je posebice utvrdila da se zadržavanjem Europskog stabilizacijskog mehanizma izvan „pravnog okvira EU-a” narušava upravljanje i donošenje odluka (vidjeti odlomak 91.). Nekoliko dionika pozvalo je na uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma (i Europskog fonda za financijsku stabilnost) u „pravni okvir EU-a” (vidjeti odlomke 85.–91.), uključujući predsjednike Komisije, Vijeća, Europske središnje banke, Europskog parlamenta i Euroskupine. Predsjednik Euroskupine i predsjednik Vijeća guvernera Europskog stabilizacijskog mehanizma također su se složili s tim stajalištem u pogledu integracije (vidjeti odlomak 87.). U tom kontekstu Sud napominje da države članice u stvarnosti nisu upotrebljavale kreditne linije Europskog stabilizacijskog mehanizma povezane s bolešću COVID-19 , suprotno od drugih mehanizama za odgovor na krizu koje je uspostavila Komisija, kao što su Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) i instrument NextGenerationEU (vidjeti odlomak 92.).

4. preporuka – Potrebno je predložiti integraciju i konsolidaciju postojećih instrumenata financijske pomoći

Komisija bi trebala učiniti sljedeće:

1. surađivati s Europskim parlamentom, Vijećem i Europskim stabilizacijskim mehanizmom s ciljem postizanja zajedničkog stajališta o integraciji Europskog stabilizacijskog mehanizma u „pravni okvir EU-a”;
2. predstaviti nove zakonodavne prijedloge s ciljem konsolidacije postojećih instrumenata financijske pomoći.

Ciljni rok provedbe: 2025.

Ovo je izvješće usvojilo V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Jan Gregor, u Luxembourgu 17. siječnja 2023.

Prilozi

Prilog I. – Veličina i kapacitet instrumenata koje je Sud analizirao

Prilog II. – Nepredviđene obveze i zajednički fond za rezervacije

Proračunski okvir EU-a obuhvaća tri glavna izvora nepredviđenih obveza:

• Proračunska jamstva – jamstva pružena provedbenim partnerima (među kojima je glavna Grupa EIB-a). Za VFO za razdoblje 2021. – 2027. ta su jamstva objedinjena u dvama glavnim područjima: InvestEU i EFOR+. Postoje i preostala proračunska jamstva iz prethodnih VFO-a kojima su obuhvaćeni EFSU, EFOR i mandat za vanjsko kreditiranje. U okviru svih tih instrumenata EU pruža jamstva za gubitke proizašle iz operacija financiranja i ulaganja zajamčenih jamstvom provedbenih partnera;
• Financijska pomoć zemljama izvan EU-a – u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. primjenjuje se na zajmove makrofinancijske pomoći i EURATOM-a. U tim se slučajevima svaki zajam financira odgovarajućom obveznicom EU-a, čija vrijednost u potpunosti odgovara iznosu zajma EU-a. Riječ je o nepredviđenoj obvezi za EU jer za podmirenje duga EU-a nisu potrebna sredstva EU-a, osim ako zemlja korisnica ne ispuni svoje obveze;
• Financijska pomoć državama članicama EU-a – isti slučaj kao i s instrumentom za platnu bilancu, EFSM-om, instrumentom SURE i preostalim zajmovima Euratoma državama članicama. Riječ je pomoći sličnoj financijskoj pomoći zemljama izvan EU-a, ali predmetni zajmovi odobravaju se državama članicama EU-a.

Za nepredviđene obveze koje proizlaze iz financijske pomoći državama članicama nisu izdvojena sredstva. Stoga, ako određena država članica ne ispuni obvezu otplate, EU bi trebao prikupiti potrebne iznose od drugih država članica koristeći prostor između gornje granice VFO-a i gornje granice vlastitih sredstava.

S druge strane, za nepredviđene obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava i financijske pomoći zemljama izvan EU-a dijelom su izdvojena sredstva. Cilj je tog izdvajanja pokriti očekivane gubitke i uključiti prostor za neočekivane gubitke (stopa izdvojenih sredstava kreće se ovisno o instrumentu između 9 % i 50 %). Time se proračun EU-a štiti od neispunjavanja obveza, ali se zahtijeva da se novac rezervira za predmetni fond.

U prošlosti se iznosima izdvojenima za proračunska jamstva upravljalo odvojeno (svaki jamstveni fond imao je zasebno upravljanje), a u nekim su slučajevima delegirani provedbenim partnerima (npr. Grupi EIB-a). Međutim, izmjenama uvedenima člankom 212. Financijske uredbe zahtijevalo se da se sredstva izdvojena za pokrivanje financijskih obveza koje proizlaze iz financijskih instrumenata, proračunskih jamstava ili financijske pomoći čuvaju u zajedničkom fondu za rezervacije. Za VFO za razdoblje 2021. – 2027. Komisija je odlučila uspostaviti zajednički fond za rezervacije, koji dosad uključuje sredstva izdvojena za sva proračunska jamstva i financijsku pomoć zemljama izvan EU-a, a njime centralizirano upravlja Komisija. Do kraja 2021. u okviru tog fonda upravljalo se s imovinom u vrijednosti od 12,3 milijarde eura.

Komisija smatra da je uspostava zajedničkog fonda za rezervacije i upravljanje pripadajućom imovinom koja se prenosi na nju važan korak prema konsolidaciji financijske strukture EU-a jer se u njemu pod jednim okvirom objedinjuje nekoliko sličnih instrumenata (jamstvenih fondova) koji postoje u okviru različitih politika i programa.

Prilog III. – Instrumenti u pogledu kojih Sud nema izričite revizijske ovlasti

Prilog IV. – Mehanizmi fleksibilnosti proračuna

Mehanizmi fleksibilnosti proračuna EU-a mogu se podijeliti u pet skupina:

1. Izmjene i prilagodbe proračuna:

• pisma izmjene (prije izvršenja proračuna);
• izmjene proračuna (tijekom izvršenja proračuna);
• tehničke prilagodbe, posebne prilagodbe (npr. zbog inflacije).

1. Aktivacija sredstava iznad gornje granice VFO-a:

• posebni instrumenti (do 21 milijarde eura za cijeli VFO za razdoblje 2021. – 2027.);
  • tematski: pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi, Europski fond za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom, pričuva za prilagodbu Brexitu (mobilizirana odlukom proračunskog tijela);
  • netematski: jedinstveni instrument za razliku do gornje granice, instrument fleksibilnosti (mobiliziran odlukom proračunskog tijela, a u slučaju prilagodbi plaćanja izravno odlukom Komisije).

• jamstva za financijsku pomoć državama članicama (mobilizacija jamstva u slučaju da određena država članica nije u mogućnosti otplatiti zajmove koji su pruženi kao financijska pomoć);
• postupci za vanjske namjenske prihode (dodatne proračunske linije iz vanjskih izvora).

1. postupci kojima se omogućuje prebacivanje sredstava u okviru godišnjeg proračuna i iz jedne godine u drugu:

• prijenosi (prebacivanje planiranih iznosa, samostalno na razini Komisije ili ovisno o odobrenju proračunskog tijela ili obavješćivanju proračunskog tijela, u skladu s pravilima i ograničenjima iz Financijske uredbe);
• prijenosi (prenošenje neiskorištenih iznosa iz jedne godine u sljedeću, u skladu s uvjetima utvrđenima u Financijskoj uredbi);
• ponovna uporaba opozvanih sredstava (ponovna uporaba iznosa koji nisu izvršeni kako je planirano i koji bi inače bili stornirani, u skladu s pravilima iz Financijske uredbe).

1. predviđena fleksibilnost programa:

• neprogramirani iznosi i pričuve za fleksibilnost u okviru programa EU-a;
• fleksibilnost u okviru naslova (15 % fleksibilnosti za svaku dodjelu u okviru programa, uz poštovanje gornje granice određenog proračunskog naslova).

1. izdvojena sredstva i pričuve:

• naslovi povezani s izdvojenim sredstvima (iznosi planirani na provizoran način koji se mogu upotrijebiti samo nakon odobrenja proračunskog tijela);
• negativna pričuva (pričuva u iznosu do 200 milijuna eura).

Pokrate i skraćeni nazivi

BAR: pričuva za prilagodbu Brexitu

BDP: bruto domaći proizvod

BND: bruto nacionalni dohodak

BNP: bruto nacionalni proizvod

BoP: instrument za platnu bilancu

EFOR: Europski fond za održivi razvoj

EFOR+: Europski fond za održivi razvoj plus

EFSF: Europski fond za financijsku stabilnost

EFSM: Mehanizam za europsku financijsku stabilnost

EGF: Europski fond za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom

EGP: Europski gospodarski prostor

EIB: Europska investicijska banka

EPF: Europski instrument mirovne pomoći

ERF: Europski razvojni fond

ESM: Europski stabilizacijski mehanizam

ETS: sustav trgovanja emisijama

FI: instrument fleksibilnosti

GLF: jamstveni instrument za Grčku

IF: inovacijski fond

MF: Fond za modernizaciju

MFP: makrofinancijska pomoć

NDICI: Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju

RRF: Mehanizam za oporavak i otpornost

SEAR: Pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi

SRF: Jedinstveni fond za sanaciju

SURE: Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji

VFO: višegodišnji financijski okvir

Pojmovnik

Europska investicijska banka: banka na razini EU-a u vlasništvu država članica koja osigurava financiranje projekata kojima se podupire politika EU-a, i to uglavnom u EU-u, ali i izvan njega.

Europski fond za financijsku stabilnost: privremeni mehanizam za rješavanje krize koji su 2010. uspostavile države članice europodručja kako bi pomogle Grčkoj, Irskoj i Portugalu.

Europski fond za održivi razvoj plus: paket bespovratnih sredstava, jamstava i drugih financijskih instrumenata EU-a za poticanje održivog i uključivog gospodarskog i socijalnog razvoja te promicanje socioekonomske otpornosti, uglavnom u Africi i europskom susjedstvu.

Europski fond za strateška ulaganja: program koji je Komisija pokrenula u suradnji s EIB-om u sklopu Plana ulaganja za Europu u svrhu mobilizacije ulaganja u projekte čiji je cilj promicati rast i otvaranje radnih mjesta u EU-u, koji je 2021. zamijenjen programom InvestEU.

Europski instrument mirovne pomoći: instrument koji financiraju države članice s ciljem jačanja mogućeg zajedničkog angažmana u zemljama izvan EU-a u području obrane i sprječavanja sukoba.

Europski razvojni fond: fond EU-a kojim se do 2021. upravljalo izvan općeg proračuna i kojim se pruža razvojna pomoć afričkim, karipskim i pacifičkim državama te prekomorskim zemljama i područjima koji su povezani s EU-om preko država članica.

Europski stabilizacijski mehanizam: trajni mehanizam za pružanje odgovora na krize s ciljem pružanja financijske pomoći bilo kojoj od 19 država članica europodručja koje imaju ili bi mogle imati financijske poteškoće.

Europski strukturni i investicijski fondovi: pet glavnih fondova EU-a iz kojih se pruža potpora gospodarskom razvoju cijeloga EU-a u razdoblju 2014. – 2020.: Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

Financijska pomoć: potpora zemljama u obliku zajmova koji su uvjetovani provedbom politika osmišljenih s ciljem rješavanja povezanih gospodarskih problema.

Fond za modernizaciju: program EU-a u okviru kojeg se prihodi iz sustava EU-a za trgovanje emisijama upotrebljavaju kako bi se u 10 država članica pružila pomoć za ostvarenje njihovih energetskih ciljeva za 2030.

Inovacijski fond: program EU-a u okviru kojeg se prihodi iz sustava EU-a za trgovanje emisijama upotrebljavaju za potporu inovativnim niskougljičnim tehnologijama.

Instrument za platnu bilancu: mehanizam EU-a kojim se odobravaju srednjoročni zajmovi državama članicama izvan europodručja koje imaju ili bi mogle imati poteškoće u pogledu svoje platne bilance ili kretanja kapitala.

InvestEU: program čiji je cilj mobilizirati privatna ulaganja u projekte koji imaju stratešku važnost za EU.

Jedinstveni fond za sanaciju: udružena sredstva financijskih institucija u bankovnoj uniji EU-a koja se upotrebljavaju za zaštitu deponenata i poreznih obveznika u slučaju propasti određene banke.

Krizni uzajamni fondovi EU-a: fond kojim upravlja EU i u kojem se objedinjuje novac iz više izvora radi financiranja međunarodnog odgovora na krizne situacije ili krizu koja je u tijeku, uglavnom u zemljama u razvoju.

Makrofinancijska pomoć: oblik financijske pomoći koju EU pruža partnerskim zemljama koje imaju poteškoće s platnom bilancom ili proračunom.

Mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje: mandat koji je EU dao EIB-u za sudjelovanje u operacijama financiranja u partnerskim zemljama, uz jamstvo iz proračuna EU-a.

Mehanizam za europsku financijsku stabilnost: mehanizam za pružanje odgovora na krizu čiji je cilj pružiti financijsku pomoć svakoj državi članici EU-a u financijskim poteškoćama.

Mehanizam za oporavak i otpornost: mehanizam EU-a za financijsku potporu namijenjen ublažavanju gospodarskih i društvenih učinaka pandemije bolesti COVID-19 i poticanju oporavka uz istodobno promicanje zelene i digitalne transformacije.

Namjenski prihodi: sredstva uplaćena u proračun EU-a koja se mogu upotrijebiti isključivo za određenu namjenu.

Nepredviđena obveza: potencijalna obveza isplate sredstava koja može nastati ovisno o ishodu nekog budućeg događaja.

NextGenerationEU: financijski paket čija je svrha pomoći državama članicama EU-a u oporavku od ekonomskih i društvenih učinaka pandemije bolesti COVID-19.

Proračunsko jamstvo: obveza uporabe proračuna EU-a kako bi se nadoknadili svi gubitci koji su nastali zbog toga što korisnik nije ispunio svoje obveze, primjerice zbog neotplaćivanja zajma.

Razrješnica: godišnja odluka Europskog parlamenta kojom se Komisiji daje konačno odobrenje za način na koji je proračun izvršen.

Sporazum o jamstvenom instrumentu za Grčku: instrument EU-a u kojem su objedinjeni bilateralni zajmovi država članica europodručja i koji je uspostavljen 2010. kao odgovor na grčku financijsku krizu.

Sustav trgovanja emisijama: sustav smanjenja emisija koji se temelji na određivanju gornje granice ukupnih emisija dodjelom emisijskih jedinica poduzećima ili drugim organizacijama koje ispuštaju CO₂, koje ih mogu kupiti i prodati u skladu sa svojim potrebama.

Zajednički fond za rezervacije: fond iz kojeg se pokrivaju potencijalne obveze koje proizlaze iz financijskih instrumenata, proračunskih jamstava i financijske pomoći.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=63502

Kronologija

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=63502

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Jan Gregor i koje je specijalizirano za rashodovna područja financiranja i administracije EU-a. Reviziju je predvodio član Suda François-Roger Cazala, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Dirk Pauwels i ataše u njegovu uredu Stephanie Girard, rukovoditelj Alberto Gasperoni, voditelj radnog zadatka José Parente, zamjenica voditelja radnog zadatka Jitka Benesova te revizori Jan Olšakovský, Attila Horvay-Kovacs, Johanna Oehlin, Paul Sime i Jesús Nieto Muñoz. Jezičnu podršku pružao je Mark Smith.

Bilješke

¹ Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik.

² Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ).

³ Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

⁴ Ugovor o izmjeni određenih proračunskih odredaba ugovora o osnivanju Europskih zajednica i Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica.

⁵ Ugovor o izmjeni određenih financijskih odredaba ugovora o osnivanju Europskih zajednica i Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica.

⁶ Međuinstitucijski sporazum od 29. lipnja 1988. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i poboljšanju proračunskog postupka.

⁷ Članak 3. Odluke Vijeća 88/376/EEZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Zajednica.

⁸ Međuinstitucijski sporazum od 29. listopada 1993. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i poboljšanju proračunskog postupka.

⁹ Međuinstitucijski sporazum od 6. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i poboljšanju proračunskog postupka.

¹⁰ Međuinstitucijski sporazum između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju.

¹¹ Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.

¹² Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027. (Uredba o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027).

¹³ Mišljenje 07/2022 o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 u pogledu uspostave diversificirane strategije financiranja kao opće metode zaduživanja.

¹⁴ Mišljenje 08/2022 o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku kako ga je izmijenilo Vijeće.

¹⁵ Članak 310. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

¹⁶ Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 (Financijska uredba).

¹⁷ Članak 314. UFEU-a.

¹⁸ Članak 312. UFEU-a.

¹⁹ Članak 62. Financijske uredbe.

²⁰ Članak 70. Financijske uredbe.

²¹ Na primjer, studija „The next revision of the Financial Regulation and the EU budget galaxy: How to safeguard and strengthen budgetary principles and parliamentary oversight”, koju je zatražio Europski parlament i proveo Centar za studije europskih politika; „EU Financing for Next Decade. Beyond the MFF 2021-2027 and the Next Generation EU”, Europski sveučilišni institut u suradnji s Centrom za napredne studije Robert Schuman.

²² Pregled 3/2021 „Financijski doprinosi koje EU i njegove države članice primaju od zemalja koje nisu članice EU-a”.

²³ Allen, R. i Radev, D. (2007.), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4 i 10 načela OECD-a za dobro upravljanje proračunom (2015).

²⁴ Tehničke napomene i priručnici MMF-a, posebice tehničke napomene i priručnik „Extrabudgetary Funds”.

²⁵ „Framework for assessing public financial management”, posebice pokazatelji PEFA-e br. 6, 10, 18 i 30.

²⁶ Članci od 6. do 38. Financijske uredbe.

²⁷ Allen, R. i Radev, D. (2007), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4, odjeljak V.

²⁸ Članci 10.a i 10.b Direktive 2003/87/EZ.

²⁹ Poglavlje III. – „Guidelines on impact assessment”, str. 15 dokumenta „Better Regulation Guidelines” i Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

³⁰ Allen, R. i Radev, D. (2007.), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4.

³¹ Tehničke napomene i priručnici. „Extrabudgetary Funds”, Richard Allen i Dimitar Radev, Odjel za fiskalne poslove, MMF, lipanj 2010.

³² Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, COM(2017) 827.

³³ Eurostatovo priopćenje za medije br. 13/2011, „The statistical recording of operations undertaken by the European Financial Stability Facility”.

³⁴ Pokazatelj uspješnosti br. 13 iz okvira PEFA-e „Framework for assessing public financial management”.

³⁵ Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (Uredba o MEFS-u).

³⁶ Članak 3. stavak 2.a Uredbe o EFSM-u.

³⁷ Pokazatelj uspješnosti br. 6 i dimenzija 6.3 iz okvira PEFA-e „Framework for assessing public financial management” te Allen, Richard i Dimitar Radev (2007), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4.

³⁸ Članak 247. Financijske uredbe.

³⁹ Izvješće Komisije o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nepredviđenim obvezama, COM(2021) 676 („izvješće iz članka 250.”).

⁴⁰ Komisijino izvješće „2020 Budgetary transparency report”.

⁴¹ Međuinstitucijski Sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije.

⁴² Poglavlje 18. točka 3. Limske deklaracije. INTOSAI-P 1.

⁴³ Pokazatelj uspješnosti br. 30 iz okvira PEFA-e „Framework for assessing public financial management”.

⁴⁴ Članak 287. stavak 1. UFEU-a.

⁴⁵ Pregled br. 1/2014 „Nedostatci, preklapanja i izazovi: panoramski pregled mehanizama odgovornosti i javne revizije EU-a”.

⁴⁶ 6. prijedlog iz pregleda 01/2018: informativni dokument „Budućnost financija EU-a: reforma načina na koji funkcionira proračun EU-a”.

⁴⁷ Mišljenje br. 2/2018 „Razmatranja aspekata revizije i odgovornosti u vezi s prijedlogom od 6. prosinca 2017. o osnivanju Europskog monetarnog fonda unutar pravnog okvira Unije”.

⁴⁸ Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2021. o nadzoru financijskih aktivnosti Europske investicijske banke – godišnje izvješće za 2019., 2020/2245(INI).

⁴⁹ Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, COM(2017) 827.

⁵⁰ Stavak 5. Rezolucije Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, 2017/0333R(APP).

⁵¹ Pokazatelj uspješnosti br. 18 iz okvira PEFA-e „Framework for assessing public financial management”.

⁵² Članak 122. UFEU-a.

⁵³ Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskom nadzoru nad novim prijedlozima, 2020/C 444 I/05.

⁵⁴ Allen, Richard i Dimitar Radev (2007.), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4.

⁵⁵ Komisija: Instrumenti fleksibilnosti i posebni instrumenti.

⁵⁶ Članak 20. Financijske uredbe.

⁵⁷ Točka 5. preambule Uredbe o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027.

⁵⁸ Nacrt proračuna – Radni dokument, dio V.: Izvršenje proračuna i namjenski prihodi, COM(2022) 400.

⁵⁹ Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/856 o funkcioniranju Inovacijskog fonda.

⁶⁰ Allen, Richard i Dimitar Radev (2007.), „Managing and Controlling Extrabudgetary Funds”, OECD Journal on Budgeting, sv. 6/4.

⁶¹ Na primjer, rezolucija Europskog parlamenta o uključivanju ERF-a u proračun EU-a, 95/C 249/03; rezolucija Europskog parlamenta o uključivanju Europskog razvojnog fonda u proračun, 2003/2163(INI).

⁶² Na primjer, „Communication de la Commission au Conseil: La budgétisation du FED et son financement par les ressources propres da la Communauté”, SEC(73) 2149; „Report on arrangements and possibilities for budgetising the EDF”, SEC(94) 640; „Communication from the Commission to the Council and the European Parliament: Towards the full integration of co-operation with ACP countries in the EU budget”, COM(2003) 590.

⁶³ Na kraju 2021. financijsku pomoć primale su sljedeće države članice EU-a: Belgija, Bugarska, Cipar, Češka Republika, Estonija, Grčka, Španjolska, Hrvatska, Mađarska, Irska, Italija, Litva, Latvija, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka.

⁶⁴ Na kraju 2021. financijsku pomoć primale su sljedeće zemlje izvan EU-a: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Jordan, Kosovo, Moldova, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Tunis i Ukrajina.

⁶⁵ Točka 2. (obrazloženje), Prijedlog uredbe Vijeća o uspostavi instrumenta financijske pomoći državama članicama čija valuta nije euro, COM(2012) 336.

⁶⁶ Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih uvjeta makrofinancijske pomoći trećim zemljama, 2011/0176 (COD).

⁶⁷ Odluka br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji.

⁶⁸ Metaevaluacija operacija makrofinancijske pomoći (2010 – 2020), završno izvješće, str. 13.

⁶⁹ Komisija: Mehanizam za europsku financijsku stabilnost (EFSM)

⁷⁰ Odlomak 8. mišljenja 2/2018 „Razmatranja aspekata revizije i odgovornosti u vezi s prijedlogom od 6. prosinca 2017. o osnivanju Europskog monetarnog fonda unutar pravnog okvira Unije”.

⁷¹ Mišljenje Europske središnje banke o Prijedlogu uredbe o osnivanju Europskog monetarnog fonda, 2018/C 220/02.

⁷² „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”, izvješće Jean-Claudea Junckera u bliskoj suradnji s Donaldom Tuskom, Jeroenom Dijsselbloemom, Marijem Draghijem i Martinom Schulzom, 22. lipnja 2015.

⁷³ Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, COM(2017) 827.

⁷⁴ Članak 70. Financijske uredbe.

⁷⁵ Stavak 11. rezolucije Europskog parlamenta o jačanju europske demokracije u budućnosti, 2016/C 065/10.

⁷⁶ Stavak 1. Rezolucije Europskog parlamenta od o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, 2017/0333R(APP).

⁷⁷ Pismo predsjednika Centena predsjedniku Tusku.

⁷⁸ Odlomak 4. dokumenta o Europskom fondu za financijsku stabilnost „Statuts coordonnés au 23 avril 2014”.

⁷⁹ Članak 13. stavak 10. Okvirnog sporazuma o EFSF-u.

⁸⁰ Članak 40. stavak 2. važećeg Ugovora o ESM-u.

⁸¹ Članak 40. novi podstavak 4. izmijenjenog Ugovora o ESM-u (u postupku ratifikacije).

⁸² Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda, COM(2017) 827.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2023.

PDF	ISBN 978-92-847-9427-0	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/655606	QJ-AB-23-004-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-9451-5	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/581259	QJ-AB-23-004-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2023.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja utvrđena je uOdluci Suda br. 6-2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). Stoga je opće pravilo da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače eventualne promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj Suda ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je zatražiti dodatno dopuštenje.

U slučaju dobivanja takvog dopuštenja njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje se po potrebi mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Upotreba logotipa Suda

Logotip Suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na internetu (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Telefonom ili pismenim putem
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• putem obrasca: european-union.europa.eu/contact-eu/write-us_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa (european-union.europa.eu).

Publikacije EU-a
Publikacije EU-a možete pregledati ili naručiti preko internetske stranice op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se svojoj lokalnoj službi Europe Direct ili dokumentacijskom centru (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa (eur-lex.europa.eu).

Otvoreni podaci EU-a
Portal data.europa.eu omogućuje pristup otvorenim podatkovnim zbirkama iz institucija, tijela i agencija EU-a. Zbirke se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe. Putem portala moguć je i pristup mnoštvu podatkovnih zbirki iz europskih država.