Održiva uporaba vode u poljoprivredi: financijska potpora u okviru ZPP-a vjerojatnije promiče veću, a ne učinkovitiju uporabu vode

Sažetak

I.

Demografski rast, gospodarska aktivnost i klimatske promjene pogoršavaju sezonski i trajni problem nestašice vode u EU-u. Znatan dio njegova teritorija već je opterećen zahvaćanjem vode koje prekoračuje dostupne zalihe te aktualni trendovi upućuju na sve veću nestašicu vode.

II.

Poljoprivreda ovisi o dostupnosti vode. Navodnjavanjem se pomaže zaštititi poljoprivrednike od neredovitih padalina te se povećavaju održivost, prinos i kvaliteta usjeva, ali se znatno iscrpljuju vodni resursi. U EU-u se 2016. navodnjavalo oko 6 % poljoprivrednih zemljišta, a u okviru poljoprivrede odvija se 24 % zahvaćanja vode.

III.

Okvirnom direktivom o vodama iz 2020. u oblikovanje politika EU-a uveden je koncept količine vode. Time je utvrđena ambiciozna ciljna vrijednost za dobro kvantitativno stanje svih podzemnih voda najkasnije do kraja 2027. To znači da zahvaćanje vode ne bi trebalo smanjiti razine podzemnih voda do mjere koja bi dovela do pogoršanja stanja ili spriječila postizanje dobrog stanja voda. U većini država članica situacija se popravila, ali je 2015. kvantitativno stanje oko 9 % podzemnih voda u EU-u bilo loše. Komisija je procijenila da je Okvirna direktiva o vodama u velikoj mjeri prilagođena svojoj svrsi, ali je uočila znatna kašnjenja u dostizanju ciljnih vrijednosti.

IV.

Zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP) moglo bi se poticati održivu poljoprivredu u EU-u povezivanjem plaćanja s okolišnim standardima. Održiva poljoprivreda u pogledu uporabe vode ugrađena je u ciljeve politike trenutačnog ZPP-a i u prijedloge ZPP-a za razdoblje nakon 2020. Širok raspon podržanih praksi (uključujući potpore povezane s određenim proizvodima, potpore mjerama za zadržavanje vode ili ulaganja u nove projekte navodnjavanja) na različite načine utječe na uporabu vode u poljoprivredi.

V.

Revizija Suda usmjerena je na učinak poljoprivrede na kvantitativno stanje vodnih tijela. Ispitano je u kojoj mjeri Okvirna direktiva o vodama i ZPP promiču održivu uporabu vode u poljoprivredi.

VI.

Utvrđeno je da ni u EU-u ni u državama članicama poljoprivredne politike nisu dosljedno usklađene s vodnom politikom EU-a. U sustavima za odobravanje zahvaćanja vode i mehanizmima za određivanje cijena vode postoji mnogo iznimaka za uporabu vode u poljoprivredi. Malo je programa u okviru ZPP-a u kojima su plaćanja povezana sa strogim uvjetima održive uporabe vode. Višestruka sukladnost, mehanizam kojim se mogu (obično u maloj mjeri) umanjiti isplate subvencija ako se utvrdi da su poljoprivrednici prekršili određene uvjete, odvraća od neodržive uporabe vode, ali se ne odnosi na sve potpore u okviru ZPP-a niti na sve poljoprivrednike. U okviru ZPP-a financiraju se projekti i prakse za koje se očekuje da će poboljšati održivu uporabu vode, primjerice mjere za zadržavanje vode, oprema za pročišćavanje otpadnih voda i projekti koji poboljšavaju učinkovitost sustava za navodnjavanje. Međutim, oni su rjeđi od projekata koji će vjerojatno povećati pritisak na vodne resurse, kao što su novi projekti navodnjavanja.

VII.

Sud na temelju svojih nalaza Komisiji preporučuje da:

1. od država članica zatraži da obrazlože razine cijene vode i iznimke od zahtjeva za dobivanje odobrenja za zahvaćanje vode kada se Okvirna direktiva o vodama primjenjuje u praksi u poljoprivredi;
2. poveže plaćanja u okviru ZPP-a s okolišnim standardima o održivoj uporabi vode;
3. zajamči da projekti financirani sredstvima EU-a doprinesu ostvarenju ciljeva Okvirne direktive o vodama.

Uvod

Dostupnost vode u EU-u: trenutačno stanje i budući scenariji

01.

Svjetska banka navodi da su se u posljednjih 55 godina na razini cijelog EU-a obnovljivi izvori vode po glavi stanovnika smanjili za 17 %¹. Iako je djelomično razlog tomu porast broja stanovnika, pritisak gospodarskih aktivnosti i klimatskih promjena također dovodi do sezonskog i trajnog problema nestašice vode u određenim dijelovima EU-a.

02.

Klimatske promjene s natprosječnim temperaturama te češćim i ekstremnijim vremenskim nepogodama (uključujući sušama) dovode do sve veće nestašice slatke vode u EU-u². Predviđanja upućuju na to da će do 2030. nestašica vode u velikom dijelu EU-a vjerojatno postati izraženija (slika 1.).

03.

Prema navodima Komisije „ekstremne suše u zapadnoj i središnjoj Europi 2018., 2019. i 2020. prouzročile su znatnu štetu. (…) Uz globalno zagrijavanje za 3 °C suše bi bile dvostruko češće, a apsolutni godišnji gubici zbog suše u Europi povećali bi se na 40 milijardi EUR godišnje³.”

Za poljoprivredu je potrebna voda

04.

Poljoprivredna proizvodnja ovisi o dostupnosti vode. Navodnjavanje poljoprivrednicima pruža višestruke koristi, kao što su povećanje održivosti, prinosa i kvalitete usjeva. Voda za navodnjavanje dolazi iz potoka, rijeka i jezera (površinskih vodnih tijela), bunara (podzemnih vodnih tijela), prikupljanjem kišnice i pročišćavanjem otpadnih voda. U EU-u se 2016. navodnjavalo oko 6 % poljoprivrednih zemljišta. Pitka voda za životinje zauzima mali udio vode koja se upotrebljava u poljoprivredi.

05.

Poljoprivreda ne utječe samo na kvalitetu (npr. raspršivanjem onečišćujućih tvari gnojivom ili pesticidima) nego i na količinu vode. Slab protok vode smanjuje na primjer razrjeđivanje onečišćujućih tvari, čime se smanjuje kvaliteta vode, a prekomjerno zahvaćanje vode u priobalnim područjima može prouzročiti prodor morske vode u podzemne vode.

06.

U nedavnom izvješću Europske agencije za okoliš (EEA)⁴ navedeno je da se u okviru poljoprivrede odvija 24 % zahvaćanja vode u EU-u: „Posljednjih 30 godina došlo je do određenog smanjenja pritiska, što je postignuto zahvaljujući povećanju učinkovitosti u uporabi resursa. Na razini EU-a uporaba vode u poljoprivredi smanjila se od 1990. za 28 %, dok se od 2000. višak dušika smanjio za 10 % i koncentracija nitrata u rijekama za 20 %. Međutim, daljnja povećanja tijekom drugoga desetljeća 21. stoljeća bila su niska, a pritisak se nastavio na vrlo neodrživoj razini”. Države članice izvijestile su 2015. Komisiju o udjelu vodnih tijela koja su pod znatnim pritiskom prouzročenim zahvaćanjem vode u poljoprivredi (vidjeti sliku 2.).

Uloga EU-a u politici o pitanju količine vode

07.

Glavne elemente regulatornog okvira EU-a za pitanje količine vode i poljoprivredu čine Okvirna direktiva o vodama⁵ i zajednička poljoprivredna politika (ZPP). Glavne uloge i odgovornosti na razini EU-a ukratko su prikazane na slici 3.

Okvirna direktiva o vodama

08.

EU od 1991. provodi politike za poboljšanje kvalitete vode (Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktiva o nitratima). Okvirnom direktivom o vodama iz 2000. uvedene su politike koje se odnose i na pitanje količine vode. Tom politikom promiče se pristup gospodarenja vodama koji se temelji na ekosustavu, uključujući načela kao što su gospodarenje vodama u riječnim sljevovima, sudjelovanje javnosti te potreba da se u obzir uzme učinak ljudskih aktivnosti na vodne resurse.

09.

Na temelju Okvirne direktive o vodama države članice dužne su pripremiti planove upravljanja riječnim sljevovima⁶. U navedenim dokumentima iznose se pojedinosti o praćenju stanja, glavnim uzorcima pritiska, ciljevima, iznimkama i mjerama za sljedeće šestogodišnje razdoblje. Države članice svoje su planove dostavile Komisiji najprije 2009. te ponovno 2015. Komisija svake tri godine procjenjuje napredak⁷.

10.

Okvirnom direktivom o vodama postavljena je ciljna vrijednost postizanja dobrog kvantitativnog stanja svih podzemnih voda do 2015. godine, odnosno najkasnije do 2027. u slučajevima u kojima se primjenjuju opravdane iznimke. To znači da zahvaćanje vode ne bi trebalo smanjiti razine podzemnih voda do mjere koja bi dovela do pogoršanja stanja ili spriječila postizanje dobrog stanja voda. Prema podatcima iz najnovijeg relevantnog izvješća Komisije o provedbi⁸ u većini država članica stanje se u razdoblju 2009. – 2015. popravilo, ali kvantitativno stanje za oko 9 % podzemnih voda u EU-u (po površini) i dalje je loše (slika 4.). Pri definiranju dobrog ekološkog stanja u Okvirnoj direktivi o vodama naglasak je stavljen na kvantitativne aspekte površinskih vodnih tijela, odnosno na hidromorfološke elemente (npr. režim protoka). Države članice trebale bi definirati ciljeve „ekološkog protoka” za svako površinsko vodno tijelo, kojima se nastoje osigurati dovoljne količine vode.

11.

Komisija je 2019. procijenila uspješnost Okvirne direktive o vodama u razdoblju između kraja 2017. i sredine 2019.⁹ Sveukupni je zaključak te procjene da je Okvirna direktiva o vodama u velikoj mjeri prilagođena svojoj svrsi, iako je Komisija uočila i sljedeće: „Provedba Direktive uvelike kasni (…). Do toga je uglavnom došlo zbog nedostatnog financiranja, spore provedbe i nedovoljne integracije okolišnih ciljeva u sektorske politike”.

Zajednička poljoprivredna politika

12.

Održivo gospodarenje prirodnim resursima (uključujući vodom) jedan je od tri cilja politike ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020.¹⁰, uz održivu proizvodnju hrane i uravnotežen teritorijalni razvoj. Komisija je 2018. objavila prijedlog za ZPP za razdoblje nakon 2020.¹¹ Devet posebnih ciljeva koji su predloženi uključuju poticanje održivog razvoja i učinkovito gospodarenje prirodnim resursima kao što su voda, tlo i zrak.

13.

Najveći dio proračuna ZPP-a otpada na izravna plaćanja (71 %)¹². Ona uključuju:

• Proizvodno nevezanu potporu dohotku, kao što su program osnovnih plaćanja, program jedinstvenih plaćanja po površini i program zelenih plaćanja, koji zajedno čine 61 % proračuna ZPP-a: 35,3 milijarde eura u 2019.¹³
• Dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu koja se plaća po površini ili po grlu. Države članice mogu upotrebljavati ovaj neobvezan program izravnih plaćanja kako bi pružile potporu određenim poljoprivrednim sektorima u određenim poteškoćama koji su od posebne važnosti za gospodarstvo, društvo ili okoliš. Za dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu države članice izdvojile su oko 4,24 milijarde eura u 2020.¹⁴, pri čemu jedna četvrtina tog iznosa otpada na potporu po površini.

14.

Proizvođači voća i povrća, vina i maslinovog ulja ispunjavaju uvjete za potporu u okviru „zajedničke organizacije tržišta” koja doprinosi njihovoj prilagodbi promjenama na tržištu. Mjere u okviru zajedničke organizacije tržišta uključuju potporu za ulaganja koja bi mogla utjecati na uporabu vode.

15.

Potpora Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za politiku ruralnog razvoja EU-a pruža se u okviru programa ruralnog razvoja (PRR) država članica. PRR-ovi se sastavljaju na nacionalnoj ili regionalnoj osnovi te doprinose ostvarenju prioriteta EU-a tijekom sedmogodišnjeg razdoblja. Uključuju potporu za poljoprivredne prakse i ulaganja koja bi mogla utjecati na uporabu vode.

16.

Ponovna upotreba pročišćenih otpadnih voda dio je kružnog gospodarstva. Prema podatcima iz studije koja je provedena za Komisiju 2015. u EU-u se svake godine ponovno upotrebljava oko 1 100 milijuna m3 otpadnih voda (otprilike 0,4 % slatke vode koja se godišnje zahvaća u EU-u)¹⁵. EU je u svibnju 2020. donio uredbu o ponovnoj upotrebi otpadnih voda za poljoprivredno navodnjavanje¹⁶. U njoj su utvrđeni minimalni zahtjevi za kvalitetu vode, praćenje stanja, upravljanje rizicima i transparentnost i počinje se primjenjivati od lipnja 2023. Prema Komisijinoj procjeni učinka¹⁷ uredbom će se omogućiti ponovna upotreba „više od 50 % ukupne količine vode koja je teoretski dostupna za navodnjavanje iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u EU-u, kao i to da se izbjegne više od 5 % izravnog zahvaćanja iz vodnih tijela i podzemnih voda, čime bi se ukupna nestašica vode smanjila za više od 5 %”. Infrastruktura za pročišćavanje voda radi ponovne upotrebe otpadnih voda za navodnjavanje može se financirati u okviru ZPP-a.

17.

Na većinu izravnih plaćanja, kao i na neka plaćanja u okviru ruralnog razvoja i određena plaćanja u okviru zajedničke organizacije tržišta za sektor vina, primjenjuje se skup pravila poznat kao višestruka sukladnost. On obuhvaća propisane zahtjeve o upravljanju (SMR) iz odabranih direktiva i uredbi o okolišu, sigurnosti hrane, zdravlju biljaka, zdravlju i dobrobiti životinja, kao i standarde za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete (GAEC), kojima se određuju obavezne održive poljoprivredne prakse. Korisnicima koji primaju potporu u okviru ZPP-a, a koji ne poštuju ta pravila utvrđena nacionalnim zakonodavstvom, može se umanjiti iznos godišnjih bespovratnih sredstava EU-a.

18.

Na primjer, uvjet GAEC 2 omogućuje da se procijeni pridržavaju li se poljoprivrednici koji zahvaćaju vodu za navodnjavanje postupaka odobrenja koji se primjenjuju u njihovoj državi članici. Između 2015. i 2018. svake godine provjereno je 1,2 % korisnika koji primaju potporu u okviru ZPP-a te na koje se GAEC 2 primjenjuje. Tim je provjerama otkriven nizak postotak povrede obveza (1,5 %), pri čemu je većina kažnjena smanjenjem subvencije koja se isplaćuje relevantnom poljoprivredniku za 3 % (slika 5.).

Opseg revizije i revizijski pristup

19.

Ova je revizija usmjerena na učinak poljoprivrede na kvantitativno stanje voda. S obzirom na to da je poljoprivreda ne samo među najvećim potrošačima slatke vode nego i jedan od prvih sektora koje nestašica vode pogađa, Sud je procijenio u kojoj mjeri politike EU-a, posebno ZPP i vodna politika, promiču održivu uporabu vode u poljoprivredi.

20.

Komisija je 2016.¹⁸ izjavila da bi se ciljevi vodne politike EU-a trebali bolje odražavati u drugim područjima politika, poput onih o hrani i poljoprivredi. Europski parlament također je pozvao na bolje usklađivanje politika. Voda je predmet UN-ova cilja održivog razvoja br. 6 („jamčenje dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima”), čije se ciljne vrijednosti odnose na učinkovitost i integrirano gospodarenje vodama.

21.

Sud je ispitao u kojoj se mjeri:

• Okvirnom direktivom o vodama promiče održiva uporaba vode u poljoprivredi;
• programima izravnih plaćanja u okviru ZPP-a uzimaju u obzir načela održive uporabe vode iz Okvirne direktive o vodama;
• u fondove za ruralni razvoj i tržišne mjere ZPP-a integriralo načelo održive uporabe vode iz Okvirne direktive o vodama.

22.

Revizijom nije obuhvaćeno pitanje raspršenog onečišćenja voda uzrokovanog poljoprivrednom djelatnošću (npr. zbog nitrata i pesticida). Prethodna izvješća Suda¹⁹ detaljnije su usmjerena na te probleme.

23.

Revizija se provodila u razdoblju od travnja do prosinca 2020. Sud je razgovarao s osobljem Komisije i tijela država članica te se savjetovao s drugim dionicima u sektoru voda i poljoprivrede. Sud je ispitao sljedeće:

• strateške dokumente, radne dokumente, studije, evaluacije, dokumente sa smjernicama, statističke podatke, izvješća o provedbi koja se odnose na pitanje količine vode i poljoprivredne politike koje je donijela Komisija;
• programe ruralnog razvoja te nacionalna i regionalna pravila i smjernice o višestrukoj sukladnosti, programe izravnih plaćanja, tržišne mjere i mjere ruralnog razvoja, kao i studije, istraživanja, analize i statističke podatke o kaznama;
• planove upravljanja riječnim sljevovima, pravila o zahvaćanju vode i politike određivanja cijene;
• druge relevantne studije i izvješća, uključujući one koje su izradili Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Europska agencija za okoliš (EEA).

24.

Revizijom je obuhvaćeno programsko razdoblje ZPP-a 2014. – 2020. Sud je obavio prošireni pregled dokumentacije za 11 država članica/regija (vidjeti sliku 6.), nastojeći postići ravnomjernu zemljopisnu zastupljenost između područja koja su trenutačno suočena s nestašicom vode i drugih područja u kojima je vjerojatno da će se problem pojaviti u budućnosti. U šest država članica Sud je usmjerio svoje aktivnosti na jednu ili dvije regije jer neke države članice imaju regionalne programe ruralnog razvoja te se o mjerama gospodarenja vodama odlučuje na razini riječnog slijeva. Sud je pregledom dokumentacije za 24 dodatna programa ruralnog razvoja i revizijskim radom provedenim za potrebe sastavljanja svojeg godišnjeg izvješća pribavio i dokaze od drugih država članica/regija.

Opažanja

Politikom EU-a o održivoj uporabi vode predviđena su odstupanja koja se primjenjuju na poljoprivredu

25.

Okvirna direktiva o vodama sadržava zaštitne mjere protiv neodržive uporabe vode. U njoj se od država članica, među ostalim, zahtijeva da:

• upravljaju sustavom za odobrenje zahvaćanja vode i uspostave registar zahvaćanja²⁰;
• donesu politike određivanja cijena vode koje potiču učinkovitu uporabu vode i u odgovarajućoj mjeri jamče povrat troškova za vodne usluge od različitih korisnika (uključujući poljoprivrednike)²¹.

26.

Sud je ispitao u kojoj mjeri države članice primjenjuju prethodno navedene zahtjeve na gospodarenje zahvaćanjem vode, određivanje cijena vode i povrat troškova u poljoprivrednom sektoru te kako Komisija prati njihov rad.

Države članice uspostavile su sustave odobrenja i primjenjuju mnogo odstupanja

27.

Okvirnom direktivom o vodama zahtijeva se od država članica da vode registar zahvaćanja površinskih i podzemnih voda te skladištenja površinskih voda („akumuliranja vode”). Korisnici vode moraju podnijeti zahtjev za prethodno odobrenje za zahvaćanje ili skladištenje vode, ali države članice mogu primijeniti iznimke ako zahvaćanje ili skladištenje nema znatan učinak na stanje vode.

28.

U okviru gospodarenja zahvaćanjem vode, od država članica zahtijeva se da utvrde i kazne svaki subjekt koji upotrebljava vodu bez odobrenja/obavijesti ili koji ne postupa u skladu s pravilima o zahvaćanju vode (npr. u skladu s konkretnim odobrenjem).

Sustavi prethodnog odobrenja

29.

Nadležna tijela u osam od 11 država članica/regija obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud moraju biti obaviještena o svim mjestima zahvaćanja vode. Sve države članice/regije obuhvaćene revizijom imaju sustave prethodnog odobrenja za zahvaćanje vode. Prilikom izdavanja odobrenja, tijela države članice u obzir uzimaju stanje predmetnog vodnog tijela i navode maksimalnu godišnju (ili mjesečnu) količinu koja se može zahvatiti.

30.

Države članice primjenjuju brojne iznimke (vidjeti sliku 7.), koje mogu imati znatan učinak na kvantitativno stanje relevantnih vodnih tijela. U slučaju da mjerenje nije obvezno, nadležna tijela ne mogu pratiti ostaje li zahvaćanje u kontinuitetu ispod znatne razine. To je slučaj s određenim vrstama zahvaćanja u Belgiji (Flandriji), Bugarskoj, Njemačkoj (Berlin-Brandenburgu), Italiji (Emiliji i Romanji), na Cipru i u Portugalu.

Sustavi za otkrivanje nezakonite uporabe vode

31.

Malo je službenih novijih podataka o nezakonitom zahvaćanju vode u EU-u. OECD je 2015. sastavio procjene iz niza izvora, kao što je 50 000 nezakonitih bušotina na Cipru te preko pola milijuna neovlaštenih ili nezakonitih bunara u Španjolskoj²². Prema podatcima Svjetskog fonda za prirodu problem je osobito ozbiljan u Kastilji-La Manchi i Andaluziji²³. Za Mađarsku stručnjaci procjenjuju da uporaba vode bez dozvole doseže gotovo 100 milijuna m3/godišnje odnosno 12 % registriranih zahvaćanja²⁴.

32.

U 10 država članica/regija koje je Sud ispitao uspostavljeni su sustavi kontrole za otkrivanje i kažnjavanje nezakonite uporabe vode. Oni obavljaju terenske provjere registriranih mjesta zahvaćanja koje se temelje na godišnjem planu kontrole, analizama rizika i/ili pritužbama. Povrede obveza koje su otkrivene na ovaj način uključuju neovlaštenu uporabu vode, crpljenje bez vodomjera, prekomjerno crpljenje i razna druga kršenja uvjeta odobrenja. Slika 8. pokazuje stopu povrede obveza otkrivenu inspekcijskim pregledima na mjestima zahvaćanja vode.

33.

Neke države članice utvrdile su ili razvijaju i druge mehanizme za kontrolu povrh terenskih provjera registriranih postrojenja za zahvaćanje vode. Oni uključuju:

• satelitska daljinska istraživanja (vidjeti okvir 1.);
• obveznu akreditaciju poduzeća koja se bave bušenjem za nove projekte zahvaćanja podzemnih voda. Poduzeća koja se bave bušenjem u Belgiji (Flandriji) moraju dostavljati redovna izvješća o operacijama bušenja i unaprijed obavijestiti relevantna tijela o početku zahvata kako bi se omogućile provjere prilikom izvođenja radova. Nepoštovanje tih obveza može dovesti do suspenzije ili ukidanja akreditacije;
• redovite provjere pravilnog funkcioniranja mjerača protoka u slučajevima zahvaćanja podzemnih voda u Belgiji (Flandriji). Vrijednosti koje su izmjerene uspoređuju se s podatcima poljoprivrednih gospodarstava i godišnjom izjavom o vađenju podzemne vode.

34.

U nekim državama članicama praktične poteškoće čine sustave za borbu protiv nezakonite uporabe vode manje djelotvornima. Belgija (Flandrija) i Bugarska navele su da nisu mogle uvesti odgovarajuće sustave kako je predviđeno zbog manjka osoblja. Na Cipru su nadležna tijela do listopada 2020. rijetko izricala kazne ili sankcije jer su prekršitelji imali dva mjeseca da usklade i podnesu izmijenjene dozvole. Bugarska i Mađarska u više su navrata produljivale rokove za usklađivanje nezakonitih zahvaćanja ne naloživši novčane kazne.

35.

Regionalna tijela u dvije španjolske regije koje je Sud ispitao (Andaluzija i Kastilja-La Mancha) nisu Sudu dostavila informacije o tome otkrivaju li i kažnjavaju li nezakonitu uporabu vode te na koji način.

Države članice uvele su poticajne mehanizme za određivanja cijena, ali povrat troškova u poljoprivredi niži je nego u ostalim sektorima

36.

Okvirnom direktivom o vodama zahtijeva se od država članica da u skladu s načelom prema kojem onečišćivač plaća prihvate načelo povrata troškova za vodne usluge. To znači da se primjenjuju poticajne politike određivanja cijena i jamstvo da sve kategorije korisnika vode (industrija, kućanstva, poljoprivreda itd.) na odgovarajući način doprinose povratu troškova.

Poticajno određivanje cijena

37.

Nekoliko država članica/regija uvelo je mehanizme za određivanje cijena koji potiču učinkovitu uporabu vode. Neki od tih mehanizama primjenjuju se samo na poljoprivredu, a drugi na sve korisnike vode. Na primjer:

• Njemačka (Berlin-Brandenburg), Mađarska i Portugal primjenjuju porez na vodne resurse koji se temelji na izmjerenoj količini potrošene vode;
• Cipar je uveo dodatnu naknadu za svaki kubični metar vode koji je potrošen izvan odobrene količine;
• Italija (Emilija i Romanja) planira sustav promjenjivih cijena vode prema učinkovitosti sustava za navodnjavanje;
• Bugarska naplaćuje više za vodu koja je potrošena izvan dopuštene količine za određeni usjev;
• Belgija (Flandrija) upotrebljava progresivno određivanje cijena za određene vrste podzemnih voda (što je veća zahvaćena količina, to je veća i cijena).

38.

Druge države članice/regije uvele su diferencijaciju cijena kako bi obeshrabrile/potaknule uporabu vode iz različitih izvora. Na primjer:

• cijene su više na područjima pogođenima sve većom nestašicom vode ili gdje je voda pod većim kvantitativnim pritiskom u Belgiji (Flandriji), Francuskoj (Centre-Val de Loire), Mađarskoj i Portugalu;
• podzemna voda skuplja je od površinske vode u Bugarskoj, Njemačkoj (Berlin-Brandenburgu) i Francuskoj (Centre-Val de Loire);
• slatka voda skuplja je od reciklirane vode na Cipru.

39.

Države članice koriste se raznim metodama kako bi izmjerile količinu vode koja se upotrebljava u poljoprivredi (vidjeti sliku 9.). Određivanje cijena po količini može na odgovarajućoj razini potaknuti prelazak na tehnologije i prakse navodnjavanja koje učinkovito upotrebljavaju vodu ili na usjeve koji zahtijevaju manje vode. U Španjolskoj (Andaluziji i Kastilji-La Manchi) se većina vode za navodnjavanje naplaćuje na temelju navodnjavane površine, dok u Italiji (Emiliji i Romanji) naknada za vodu za navodnjavanje obično ovisi o crpnom kapacitetu.

Niže cijene vode za poljoprivredu

40.

U osam od 11 država članica/regija koje je Sud obuhvatio revizijom voda je znatno jeftinija ako se upotrebljava u poljoprivredi. Na slici 10. uspoređeni su neki troškovi zahvaćanja vode za uporabu u poljoprivredi s naknadama koje se naplaćuju za uporabu u drugim sektorima. Nekoliko država članica/regija primjenjuje određena odstupanja za vodu za navodnjavanje (vidjeti sliku 11.).

41.

U šest država članica/regija plaćanje za zahvaćanje vode nije obavezno do određene količine. Prag za određivanje cijena nije ujednačen. U Belgiji (Flandriji) i Mađarskoj prag iznosi 500 m3/godišnje, u Bugarskoj 10 m3/dnevno, u Španjolskoj (Andaluziji) i Francuskoj (područja pogođena nestašicom vode) 7 000 m3/godišnje, u Francuskoj (izvan područja pogođenih nestašicom vode) 10 000 m3/godišnje te u Portugalu (privatno zahvaćanje) 16 600 m3/godišnje. U svakom slučaju to se primjenjuje na sve korisnike, a ne samo na poljoprivrednike.

Povrat troškova za vodne usluge

42.

Okvirnom direktivom o vodama zahtijeva se od država članica da provedu ekonomsku analizu uporabe vode. Taj izračun trebao bi doprinijeti procjeni mjere u kojoj korisnici (prema načelu povrata troškova) snose troškove vodnih usluga (npr. zahvaćanje vode za navodnjavanje). Prema smjernicama EU-a²⁵ države članice trebale bi razmotriti uključivanje sljedećeg u takvu ekonomsku analizu:

(1)  Financijskih troškova pružanja i upravljanja vodnim uslugama:

• operativni troškovi i troškovi održavanja (npr. energija);
• troškovi kapitala (npr. amortizacija infrastrukture);
• administrativni troškovi (obračun, administracija i praćenje).

(2)  Troškova vodnih usluga povezanih s okolišem i resursima:

• šteta nanesena okolišu zbog zahvaćanja, skladištenja i akumuliranja vode;
• oportunitetni troškovi alternativnih načina uporabe vode (npr. troškovi povezani s prekomjernim zahvaćanjem podzemnih voda), jer će trenutačni i budući korisnici trpjeti ako se vodni resursi iscrpe.

43.

Nekoliko država članica/regija u svojim ekonomskim analizama procjenjuje troškove povezane s okolišem na temelju troškova mjera potrebnih za postizanje dobrog stanja vode na razini cijelog područja riječnog slijeva. Relevantna tijela u Italiji (Emiliji i Romanji) i Španjolskoj (Andaluziji i Kastilji-La Manchi) troškove resursa smatraju relevantnima samo ako se procijeni da postoji nestašica vode. Relevantna tijela u Bugarskoj i Njemačkoj (Berlin-Brandenburgu) navode da još uvijek ne postoji zajednički sporazum o metodologiji za izračun troškova povezanih s okolišem i resursima.

44.

Osam nacionalnih i regionalnih tijela iz država članica obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud smatra da je povrat troškova za vodne usluge u poljoprivredi nepotpun. Jedan je od razloga u tome što se troškovi povezani s okolišem i resursima (još uvijek) ne uzimaju u obzir pri određivanju cijena vode. Komisija je u svojoj provjeri primjerenosti Okvirne direktive o vodama (vidjeti odlomak 11.) istaknula da je riječ o skrivenim troškovima za društvo i da to opterećuje moguće izvore prihoda za financiranje mjera za provedbu Okvirne direktive o vodama.

Komisija smatra da provedba Okvirne direktive o vodama napreduje sporo

45.

Komisija je dužna pratiti na koji način države članice provode Okvirnu direktivu o vodama. U tu svrhu svake tri godine procjenjuje napredak provedbe (vidjeti odlomak 09.), uglavnom na temelju izvješća država članica, te objavljuje vlastito izvješće o provedbi. Najnovije izvješće Komisije (veljača 2019.) obuhvaćalo je drugi krug planova upravljanja riječnim sljevovima te je sadržavalo pregled na razini EU-a i procjene za pojedinačne zemlje s preporukama.

Sustavi prethodnog odobrenja

46.

U relevantnom radnom dokumentu službi Komisije²⁶ navodi se da je ostvaren napredak u uspostavi i funkcioniranju sustava prethodnog odobrenja, kao što su bolja mjerenja potrošnje, kontrole zahvaćanja vode, licencije i skupovi podataka o zahvaćanju vode. Međutim, kako opažanja Suda potvrđuju (odlomci 29. i 30.), u tom radnom dokumentu službi Komisije zaključuje se da je „potreban veći napredak, posebice u državama članicama u kojima su zahvaćanja malih količina vode izuzeta od kontrola i/ili evidentiranja u registru, ali vodna tijela su pod znatnim pritiskom prouzročenim zahvaćanjem vode te stoga ne postižu dobro stanje”. U predmetnom se dokumentu zaključuje da od prvog kruga planova upravljanja riječnim sljevovima nije ostvaren veliki napredak u poboljšanju stanja koji se može pripisati smanjenju pritiska prouzročenog zahvaćanjem vode, ali i da se ukupno zahvaćanje vode u razdoblju 2002. – 2014. smanjilo za oko 7 %.

Određivanje cijena vode i povrat troškova

47.

Uredbom o zajedničkim odredbama²⁷ u programskom razdoblju 2014. – 2020. za nekoliko je fondova EU-a, uključujući fond za ruralni razvoj, uveden mehanizam poznat pod nazivom „ex ante uvjet”. Ako neki od ex ante uvjeta nije bio ispunjen do 30. lipnja 2017., Komisija je imala mogućnost obustaviti međuplaćanja za relevantni prioritet PRR-a dok se ne provedu korektivne mjere.

48.

Jedan od tih uvjeta odnosi se na sektor voda. Financiranje ulaganja u navodnjavanje predviđeno u okviru tematskog područja 5.a „povećanje učinkovitosti u korištenju voda u poljoprivredi” u praksi ovisi o tome ima li određena država članica ili regija politiku određivanja cijena vode kojom se:

1. korisnicima daju prikladni poticaji da učinkovito upotrebljavaju vodu; i
2. u obzir uzima povrat troškova za vodne usluge.

49.

Komisija općenito smatra da je mehanizam ex ante uvjeta bio djelotvoran način kojim se države članice potaknulo da poboljšaju svoje politike određivanja cijena vode²⁸: „Ostvaren je određeni napredak u definiranju vodnih usluga, izračunavanju financijskih troškova, mjerenju potrošnje, provođenju ekonomske analize te procjeni okolišnih troškova i troškova resursa”. Istodobno Komisija potvrđuje da je u većini država članica povrat troškova za vodne usluge nepotpun.

50.

Unatoč pozitivnom učinku ex ante uvjeta na sektor voda tijekom razdoblja 2014. – 2020., mehanizam ex ante uvjeta ne pojavljuje se u Komisijinom prijedlogu za ZPP za razdoblje nakon 2020.

Usklađenost s Okvirnom direktivom o vodama

51.

Ako Komisija smatra da određena država članica ne poštuje obveze iz Okvirne direktive o vodama, protiv te države članice može pred Sudom Europske unije pokrenuti postupak zbog povrede prava. Sud Europske unije utvrdio je u predmetu C‑525/12²⁹ da države članice mogu slobodno odrediti kombinaciju politika i financiranja koji su potrebni za postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama. U skladu s općom politikom o povredi obveza, Komisija sada daje prednost strukturnim, a ne individualnim slučajevima nepoštovanja obveza.

52.

Komisija se nedavno u dopisima svim državama članicama odlučila posvetiti konkretnim pitanjima koja zahtijevaju pozornost. U razdoblju od rujna 2020. do travnja 2021. Komisija je poslala dopise nadovezujući se na svoju procjenu informacija koje su iznesene u drugom krugu planova upravljanja riječnim sljevovima. U tim je dopisima utvrdila očite primjere nepoštovanja obveza i zatražila od država članica da obrazlože te probleme, isprave ih ili pojasne kako su riješeni ili kako će se riješiti u trećem krugu planova upravljanja riječnim sljevovima. Komisija je u prosincu 2020. svim državama članicama poslala još jedan skup dopisa u kojem se posebno osvrnula na njihove mehanizme za osiguravanje usklađenosti i kazne u području zahvaćanja i onečišćenja iz točkastih ili raspršenih izvora. Od država članica tražilo se da u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (e) Okvirne direktive o vodama dostave pojedinosti o nacionalnim pravilima o zahvaćanju vode.

Izravnim plaćanjima u okviru ZPP-a ne pruža se znatan poticaj za učinkovitu uporabu vode

53.

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije „zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju se uključiti u utvrđivanje i provedbu politika i aktivnosti Unije, posebice s ciljem promicanja održivog razvoja”. Sud je stoga provjerio jesu li ciljevi vodne politike EU-a navedeni u glavnim instrumentima financiranja u okviru ZPP-a.

54.

Proizvodno nevezani (potpora dohotku) i vezani programi (po površini) pružaju potporu na temelju obrađene površine. Sud je procijenio:

1. jesu li isplate potpore uvjetovane održivom uporabom vode; i
2. potiču li ili destimuliraju navodnjavanje.

Potporom dohotku u okviru ZPP-a ne promiče se učinkovita uporaba vode niti zadržavanje vode

55.

Plaćanja u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini i programa osnovnih plaćanja trenutačno su neutralna u pogledu navodnjavanja: ne potiču ni učinkovitu uporabu vode niti navodnjavanje ili uporabu veće količine vode. Stopa plaćanja po hektaru u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini jednaka je za sve korisnike i vrste usjeva u svakoj od 10 država članica koje provode program jedinstvenih plaćanja po površini. Stopu plaćanja u okviru programa osnovnih plaćanja utvrđuju države članice i ona se može razlikovati ovisno o korisniku te djelomično ovisi o povijesti plaćanja u okviru ZPP-a koja su izvršena u korist relevantnog korisnika. U nekim državama članicama (npr. Španjolskoj i Grčkoj) stopa se također može razlikovati ovisno o vrsti poljoprivrednog zemljišta. Sud je prethodno izvijestio³⁰ o znatnim razlikama koje i dalje postoje u određenim državama članicama, kao što je Španjolska.

56.

Nijedan od tih dvaju programa izravnih plaćanja, kao ni program zelenih plaćanja, ne propisuje poljoprivrednicima obveze koje se odnose na održivu uporabu vode. Međutim, zelena plaćanja mogu imati neizravne pozitivne učinke zbog zahtjeva da poljoprivrednici očuvaju trajne travnjake (koji se obično, za razliku od obradivog zemljišta, ne navodnjavaju). Također su usmjerena na očuvanje terasa, drugih obilježja krajobraza i ekološki značajne površine kao što su neobrađeni granični pojasevi – svi oni pospješuju prirodno zadržavanje vode. Kao što je Sud naveo 2017.³¹, u praksi su zelena plaćanja dovela do promjena u poljoprivrednim praksama na tek otprilike 5 % cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta u EU-u.

57.

Potporom u okviru ZPP-a potiče se odvodnjavanje polja, a ne zadržavanje vode. U okviru ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020. isušena tresetišta postaju prihvatljiva za potporu dohotku, dok obrađena vlažna tresetišta inspekcije nekada smatraju neprihvatljivima. Osim negativnog učinka na zalihe podzemnih voda, isušivanjem tresetišta oslobađaju se staklenički plinovi³². Amandmanima koje je Europski parlament donio o Komisijinu prijedlogu za ZPP za razdoblje nakon 2020.³³ uzima se u obzir paludikultura (poljoprivreda i šumarstvo na vlažnom tlu, uglavnom na tresetištima) kao prihvatljiva poljoprivredna aktivnost za potporudohotku u okviru ZPP-a.

EU podupire uzgoj usjeva koji zahtijevaju velike količine vode u područjima pogođenima nestašicom vode s pomoću dobrovoljne proizvodno vezane potpore

58.

Sve države članice osim Njemačke upotrebljavaju dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu kako bi održale ili povećale proizvodnju određenih usjeva u sektorima koji se suočavaju s poteškoćama³⁴. EU ograničava potporu na određene sektore³⁵, uključujući usjeve koji zahtijevaju velike količine vode, kao što su riža, orašasto voće te voće i povrće (vidjeti sliku 12.).

59.

Pravila EU-a o dobrovoljnoj proizvodno vezanoj potpori navode da „svaka [dodijeljena] proizvodno vezana potpora [mora biti] sukladna s drugim mjerama i politikama Unije”³⁶, što bi Komisiji trebalo omogućiti da odbaci nespojive programe. Komisija nije ocijenila učinak predloženih mjera na održivu uporabu vode.

60.

Nijedna država članica/regija koje je Sud pregledao nije uvela zaštitne mjere povezane s uporabom vode, kao što su ograničenja za potporu u područjima pogođenima nestašicom vode ili na parcelama koje nemaju učinkovite sustave za navodnjavanje.

61.

U devet od 11 država članica/regija obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud dobrovoljna proizvodno vezana potpora upotrebljava se za usjeve. U osam ih se bez zemljopisnih ograničenja njome podupiru usjevi koji zahtijevaju velike količine vode. Slijedom toga, države članice upotrebljavaju financijska sredstva EU-a za usjeve koji zahtijevaju velike količine vode u područjima pogođenima nestašicom vode. Na slici 13. prikazano je da se u šest država članica dobrovoljna proizvodno vezana potpora upotrebljava za usjeve koji zahtijevaju velike količine vode u područjima s visokom ili vrlo visokom razinom nestašice vode.

Višestruka sukladnost usmjerena je i na pitanje nezakonitog zahvaćanja vode, ali provjere su rijetke, a kazne niske

62.

Višestruka sukladnost povezuje izravna plaćanja (i neka druga plaćanja u okviru ZPP-a) s određenim obvezama u području okoliša. Jednim od uvjeta višestruke sukladnosti (GAEC 2) obuhvaćeni su postupci za dodjelu odobrenja za zahvaćanje vode koje su utvrdile države članice. Nacionalna/regionalna tijela provjeravaju 1 % određene skupine poljoprivrednika koji navodnjavaju svoja polja te nalažu kazne (obično im se smanjuje subvencija iz programa osnovnih plaćanja i programa jedinstvenih plaćanja po površini za 3 %) za poljoprivrednike koji se ne pridržavaju nacionalnih/regionalnih postupaka za dodjelu odobrenja.

63.

U praksi, uvjeti su se slabo promijenili od kada je Sud 2014. izvijestio o njima³⁷. GAEC 2 sročen je u općim crtama: „Ako je za uporabu vode za navodnjavanje potrebno odobrenje, trebaju se poštovati postupci za dodjelu odobrenja”. Komisija nije od država članica tražila da uvedu posebne zahtjeve, kao što su postavljanje vodomjera i izvješćivanje o potrošnji vode. GAEC neće imati nikakav učinak na države članice s nekvalitetnim postupcima za dodjelu odobrenja. Činjenica da se taj uvjet ne odnosi na sve korisnike koji primaju potporu u okviru ZPP-a (npr. korisnici programa za male poljoprivrednike, plaćanja za ruralni razvoj koja nisu godišnja ili potpore u okviru zajedničke organizacije tržišta za sektor voća i povrća ili sektor maslina) te da države članice ne provode odgovarajuće provjere dodatno umanjuje njegov potencijal.

64.

Komisijin prijedlog za ZPP za razdoblje nakon 2020. zadržava koncept višestruke sukladnosti (sada preimenovan u „sustav uvjetovanosti”). Njime se proširuje primjena na program za male poljoprivrednike, ali se istodobno isključuju korisnici u sektoru vina koji primaju potporu u okviru zajedničke organizacije tržišta.

65.

Na temelju načela supsidijarnosti države članice mogu slobodno, prema vlastitom nahođenju, provoditi obvezu za dodjelu odobrenja za uporabu vode i jamčiti njezinu provedbu. U 10 država članica/regija obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud primjenjuje se selektivan pristup prema uvjetu GAEC 2 i često se u njihovim provjerama izostavljaju određeni nacionalni ili regionalni regulatorni zahtjevi za zahvaćanje vode (slika 14.).

66.

Jedina provjera koja je zajednička svim sustavima kontrole koje je Sud ispitao odnosi se na potrebu za dobivanje odobrenja za zahvaćanje vode za navodnjavanje. U većini slučajeva inspekcijski pregledi uključuju i vizualne provjere parcela kako bi se otkrilo nezakonito zahvaćanje ili navodnjavanje. To se odnosi na Belgiju (Flandriju), Njemačku (Berlin-Brandenburg), Španjolsku (Andaluziju i Kastilja-La Manchu), Italiju (Emiliju i Romanju), Mađarsku i Portugal. Od 11 država članica i regija u njih tri provjerava se prisutnost mjerača, a to su Belgija (Flandrija), Francuska (Centre-Val de Loire) i Cipar. U 10 od 11 država nije se provjeravao sadržaj odobrenja, kao što je gornja granica količine zahvaćene vode i vrijeme navodnjavanja (u svim državama članicama/regijama obuhvaćenima revizijom koju je proveo Sud osim u Belgiji (Flandriji)). Sličan nedostatak naveden je u popratnoj studiji za potrebe evaluacije u vezi s učinkom ZPP-a na vodu³⁸.

67.

Statistički podatci o kontrolama višestruke sukladnosti koje države članice dostavljaju Komisiji pokazuju da postoje znatne razlike među državama i među regijama. Na primjer, u Španjolskoj je stopa neusklađenosti za Kastilju-La Manchu znatno veća nego za Andaluziju (slika 15.). Za sve države članice/regije za koje je Sud prikupio podatke, stopa neusklađenosti s uvjetom GAEC 2 niža je od stope za ostale provjere zahvaćanja vode, kako je opisano u odlomku 32. (vidjeti sliku 15.). Postoji znatan rizik da se provjerama višestruke sukladnosti ne otkrivaju slučajevi nezakonitog zahvaćanja vode.

68.

Europski parlament i Vijeće pozvali su 2013. Komisiju³⁹ da prati provedbu Okvirne direktive o vodama i njezino prenošenje u nacionalno zakonodavstvo država članica te da iznese prijedlog za uključivanje relevantnih dijelova Okvirne direktive o vodama u sustav višestruke sukladnosti. Komisija nije iznijela prijedlog uključivanja nijednog dijela Okvirne direktive o vodama u okvir višestruke sukladnosti za razdoblje 2014. – 2020. Međutim, prijedlog ZPP-a za razdoblje nakon 2020. izravno upućuje na članak Okvirne direktive o vodama o kontrolama zahvaćanja vode⁴⁰, čime one postaju obvezan zahtjev (SMR1) prema novim pravilima o sustavu uvjetovanosti. Time se uvodi jasna veza između Okvirne direktive o vodama i plaćanja poljoprivrednicima u okviru ZPP-a te bi taj članak zbog toga mogao dobiti na važnosti.

Fondovi za ruralni razvoj i tržišne mjere ne promiču održivu uporabu vode u znatnoj mjeri

69.

Osim izravnih plaćanja, ZPP financira i ulaganja poljoprivrednika u dugotrajnu materijalnu imovinu i pruža potporu određenim aktivnostima, kao što je primjena određenih poljoprivrednih praksi. Određena ulaganja i aktivnosti imaju pozitivan učinak na uporabu vode, dok ostala povećavaju uporabu vode (vidjeti također sliku 16.). Financiranje sustava za savjetovanje poljoprivrednika ili projekata suradnje također može imati određen učinak na uporabu vode, iako neizravno.

Programi ruralnog razvoja rijetko se koriste kako bi povoljno utjecali na pitanje količine vode

70.

Nacionalna ili regionalna tijela mogu kroz programe ruralnog razvoja pružati potporu:

1. poljoprivrednim praksama ili zelenoj infrastrukturi s pozitivnim učinkom na dostupnost vode u poljoprivrednom tlu (mjere za zadržavanje vode);
2. poljoprivrednicima za dodatne troškove i izgubljene prihode koji nastaju zbog provedbe zahtjeva iz Okvirne direktive o vodama;
3. infrastrukturi za pročišćavanje otpadnih voda koje će se ponovno upotrijebiti za navodnjavanje.

Sud je ispitao u kojoj se mjeri iskorištavaju navedene mogućnosti.

71.

Države članice mogu upotrebljavati fondove za ruralni razvoj kako bi financirale mjere za prirodno zadržavanje vode (vidjeti sliku 17.). Tu mogućnost iskorištava pet država članica/regija obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud:

• u Belgiji (Flandriji), Španjolskoj (Andaluziji), Mađarskoj, Italiji (Emiliji i Romanji) te Portugalu financirane su obveze u području poljoprivrede, okoliša i klime⁴¹, čija je glavna svrha očuvati tlo, povećati količinu organskih tvari i smanjiti erozije i time doprinijeti zadržavanju veće količine vode.
• Belgija (Flandrija) je financirala jedan projekt povezan sa zelenom infrastrukturom za zadržavanje vode⁴², a Mađarska osam projekata.

72.

Mjere za prirodno zadržavanje vode mogu donijeti višestruke koristi, uključujući obnavljanje podzemnih voda, upravljanje sušama i smanjenje rizika od poplava, ali njihova je djelotvornost ograničena ako se koriste na malom području⁴³. U sedam od 11 država članica/regija obuhvaćenih revizijom koju je proveo Sud, mjere ruralnog razvoja ne financiraju navedene mjere (vidjeti također sliku 18.).

73.

Države članice mogu upotrebljavati fondove za ruralni razvoj⁴⁴ kako bi se poljoprivrednicima nadoknadili dodatni troškovi i izgubljeni prihodi nastali zbog zahtjeva iz plana za upravljanje riječnim sljevovima. Nijedna država članica/regija obuhvaćena revizijom koju je proveo Sud nije iskoristila tu mogućnost.

74.

Nacionalna/regionalna tijela u svoje PRR-ove mogu uključiti potporu za ulaganja u infrastrukturu za ponovnu upotrebu otpadnih voda za navodnjavanje⁴⁵. Pet država članica/regija koje je Sud ispitao nije uzelo u obzir tu mogućnost u svojim programima ruralnog razvoja. U tri države članice/regije ta je mogućnost predviđena kao dio podmjere, ali se nije upotrijebila za financiranje nijednog projekta. Dvije države članice financirale su relevantne projekte (vidjeti okvir 2.).

U okviru fondova EU-a za projekte navodnjavanja postoje nezadovoljavajuće zaštitne mjere protiv neodržive uporabe vode

75.

Dostupni su razni oblici fondova EU-a koji financiraju projekte navodnjavanja. Države članice mogu upotrebljavati fondove za ruralni razvoj za ulaganja u fizičku imovinu ili potporu u okviru zajedničke organizacije tržišta u određenim sektorima (voća i povrća, maslina i maslinovog ulja, vina) kako bi financirale modernizaciju ili prvo postavljanje opreme za navodnjavanje (npr. na poljoprivrednim gospodarstvima) ili infrastrukture za navodnjavanje (npr. mreže).

76.

Sud je ispitao sljedeće:

1. u kojoj se mjeri navedeni fondovi upotrebljavaju za pružanje potpore projektima navodnjavanja;
2. jesu li Komisija i države članice definirale zaštitne mjere protiv neodržive uporabe vode; i
3. jesu li države članice provjerile odgovarajuće zahtjeve.

77.

Modernizacija postojećih sustava za navodnjavanje može povećati učinkovitost uporabe vode, na primjer popravljanjem kanala koji propuštaju vodu, natkrivanjem otvorenih kanala radi smanjenja isparavanja ili prelaskom na učinkovitije sustave za navodnjavanje. Međutim, povećanja učinkovitosti ne mogu uvijek dovesti do ukupne uštede vode jer se ušteđena voda može preusmjeriti u druge svrhe, kao što su usjevi koji zahtijevaju velike količine vode ili navodnjavanje veće površine. Taj je problem poznat kao povratni učinak⁴⁶. Osim toga, zbog pojave poznate pod nazivom „hidrološki paradoks” povećanom učinkovitošću navodnjavanja može se smanjiti povrat površinskih voda u rijeke, čime se smanjuju i osnovni tokovi koji su korisni daljnjim korisnicima i osjetljivim ekosustavima⁴⁷.

78.

Postavljanjem nove infrastrukture za navodnjavanje kojom se povećava navodnjavana površina vjerojatno se povećava pritisak na resurse slatke vode, osim ako sustav upotrebljava kišnicu ili recikliranu vodu. Popratna studija Komisije za potrebe evaluacije u vezi s učinkom ZPP-a na vodu (vidjeti fusnotu 38) potvrdila je taj rizik: „teško je jamčiti da su dosadašnja ulaganja u navodnjavanje korisna za vodna tijela, osobito ako se navodnjavana površina povećava tamo gdje su vodna tijela opterećena”.

Potpora ulaganjima u okviru ruralnog razvoja

79.

Sve osim jedne države članice/regije koje je Sud procijenio upotrebljavaju fondove za ruralni razvoj za financiranje ulaganja s učinkom na uporabu vode (vidjeti sliku 18.). Nove instalacije i infrastruktura za navodnjavanje prihvatljive su u svih 10 država članica/regija te su ulaganja u infrastrukturu za zahvaćanje vode (npr. bunare) prihvatljiva u najmanje tri države. U okviru polovice od 24 programa ruralnog razvoja u dodatnom uzorku Suda bila su moguća ulaganja u novu infrastrukturu za navodnjavanje.

80.

Potpora iz EPFRR-a za ulaganja u navodnjavanje podložna je uvjetima utvrđenima u pravilima EU-a⁴⁸ (vidjeti sliku 19.). Države članice mogu također odrediti dodatne zahtjeve. Za određena ulaganja tri države članice/regije obuhvaćene revizijom koju je proveo Sud zahtijevaju potencijalnu uštedu vode koja je veća od 5 %. Za novu infrastrukturu za navodnjavanje pet država članica/regija zahtijeva dokaze o vlasništvu nad zemljištem i/ili valjano odobrenje za zahvaćanje vode.

81.

Neki zahtjevi opisani na slici 19. nisu dodatno pojašnjeni u pravnim tekstovima. Primjerice, Okvirnom direktivom o vodama nije utvrđeno što se misli pod kvantitativnim stanjem površinskih vodnih tijela. Države članice dužne su stoga utvrditi u pogledu površinskih vodnih tijela koji kvantitativni razlozi uzrokuju stanje „koje nije dobro”. U osam država članica/regija koje je Sud obuhvatio revizijom nije jasno kako je i je li uopće to utvrđeno. Komisija je u vezi s tim problemom izdala neobvezujuće smjernice⁴⁹. Države članice također različito tumače povećanje navodnjavane površine jer u takve površine mogu uračunati i površine koje su navodnjavane u nedavnoj prošlosti. Neke države pod „nedavnom prošlošću” podrazumijevaju razdoblje od posljednjih pet godina, dok druge to tumače kao razdoblje od 2004.

82.

Iako pravila EU-a dopuštaju više mogućih tumačenja i iznimaka (vidjeti sliku 19.), postoji rizik da EU financira projekte za navodnjavanje koji nisu u skladu s ciljevima Okvirne direktive o vodama. Komisija je za ZPP za razdoblje nakon 2020. predložila određena pojednostavnjenja uvjeta za financiranje projekata za navodnjavanje. Mogućnost financiranja ulaganja u navodnjavanje bila bi izričito isključena ako ona ne bi bila usklađena s postizanjem ciljeva Okvirne direktive o vodama u pogledu dobrog stanja vodnih tijela. Povećanje navodnjavane površine ne bi bilo prihvatljivo kad bi navodnjavanje utjecalo na vodna tijela čije je stanje definirano kao stanje koje nije dobro⁵⁰. Na državama članicama bilo bi da to prenesu u vlastite uvjete prihvatljivosti.

83.

Usklađenost s uvjetima na slici 19. ne provjerava se temeljito. Osam država članica/regija koje je Sud procijenio navodi da osnovne zahtjeve (kao što je potreba za vodomjerima i potencijalna ušteda vode) provjeravaju na temelju projektne prijave ili ex post. Sedam država članica dostavilo je pismene dokaze za ex post provjere stvarne uštede vode. U četirima slučajevima iz dokumenata nije jasno kako je procijenjeno povećanje navodnjavane površine. Sud je od dviju država članica/regija tražio detaljnije projektne informacije. Iz dokumentacije koju je Sud dobio kao odgovor nekada nije bilo jasno kako su se zahtjevi provjeravali: Sud nije pronašao nikakve dokaze o provedbi nekih provjera, uključujući osnovne provjere vodomjera ili potencijalne uštede vode.

Zajednička organizacija tržišta

84.

Infrastrukturu za navodnjavanje EU financira i u okviru zajedničke organizacije tržišta za tri sektora: voća i povrća, maslina i maslinovog ulja te vina. Potpora za infrastrukturu za navodnjavanje u sektoru voća i povrća dodjeljuje se u 10 od 11 država članica/regija koje je Sud obuhvatio revizijom, u sektoru maslina i maslinovog ulja u njih dvije te u sektoru vina u njih tri. Sve države članice/regije pružaju potporu ne samo novoj infrastrukturi nego i modernizaciji postojećih sustava, osim za sektor maslina i maslinovog ulja u kojemu su za potporu EU-a prihvatljiva jedino poboljšanja. Pravila koja se primjenjuju na ulaganja koja se financiraju u okviru zajedničke organizacije tržišta razlikuju se od onih koja se primjenjuju u okviru ruralnog razvoja.

85.

Posljednjih je godina financiranje projekata za navodnjavanje u sektoru voća i povrća najveće u Španjolskoj (Andaluziji) i Portugalu (vidjeti sliku 20.). U Francuskoj i na Cipru dostupne su se mjere upotrebljavale malo ili se uopće nisu upotrebljavale. U Italiji (Emiliji i Romanji) relevantna tijela nisu bila u mogućnosti dostaviti podatke o projektima navodnjavanja i povezanim financiranjima, provjerama i sankcijama.

86.

Ulaganja za smanjenje uporabe vode u sektoru voća i povrća, ako se financiraju u okviru naslova „ulaganja korisna za okoliš”⁵¹:

• trebala bi smanjiti potrošnju vode u sustavima navodnjavanja kapanjem ili sličnim sustavima za barem 5 %;
• ne bi trebala uzrokovati neto povećanje navodnjavane površine, osim ako ukupna potrošnja vode za navodnjavanje cijelog poljoprivrednog gospodarstva, čak i nakon povećanja površine, ne premaši prosječnu potrošnju vode iz posljednjih pet godina prije ulaganja.

87.

Infrastruktura za navodnjavanje može se financirati i u okviru drugih naslova, kao što je „planiranje proizvodnje”. U takvim slučajevima pravila EU-a ne zahtijevaju zaštitne mjere protiv neodržive uporabe vode kao što je to slučaj kod financiranja sredstvima EPFRR-a (vidjeti odlomak 80.). U Španjolskoj (Andaluziji) se 2018. 98 % rashoda za mjere povezane s navodnjavanjem i održivom uporabom vode odnosilo na projekte planiranja proizvodnje. Tri države članice od njih 11 koje je Sud procijenio postavile su još ambicioznija pravila od EU-a i odredile su dodatne zahtjeve za neke ili sve projekte za navodnjavanje (slika 21.).

88.

Tijela država članica ne provjeravaju u dovoljnoj mjeri usklađenost ulaganja koja povoljno utječu na okoliš s relevantnim uvjetima (odlomak 86.). Sud, nakon što je provjerio smjernice, administrativne kontrolne popise i izvješća o terenskim provjerama, u većini država članica/regija nije pronašao dokaze o provedbi provjera usklađenosti sa zahtjevima u području okoliša za financiranje u okviru zajedničke organizacije tržišta.

89.

Općenito gledajući, u sklopu financiranja nove infrastrukture za navodnjavanje i poboljšanja postojećih sustava u okviru zajedničke organizacije tržišta predviđeno je manje zaštitnih mjera za okoliš nego u slučaju EPFRR-a. Određene vrste ulaganja podliježu uvjetima u pogledu uštede vode i povećavanja navodnjavane površine, ali ne postoje zahtjevi za postojanje vodomjera prije ulaganja ili kao dio ulaganja.

Zaključci i preporuke

90.

EU je 2000. donio Okvirnu direktivu o vodama kako bi sva vodna tijela u EU-u do 2015. ili (uz opravdane iznimke) najkasnije do 2027. bila u dobrom stanju. U njoj su postavljeni ciljevi u pogledu količine vode. Revizija koju je Sud proveo pokazala je da potpora za poljoprivredu nije dosljedno usklađena s ciljevima vodne politike.

91.

Iako su protiv neodržive uporabe vode predviđene zaštitne mjere, na poljoprivredne proizvođače često se primjenjuju odstupanja koja su predviđena vodnom politikom EU-a. Države članice napredovale su od 2009. u uvođenju sustava prethodnog odobrenja za zahvaćanje vode, sustava za otkrivanje nezakonite uporabe vode te mehanizama za određivanje cijena koji potencijalno potiču učinkovitu uporabu vode. Međutim:

• u državama članicama koje je Sud ispitao (uključujući i regije pogođene nestašicom vode) za poljoprivrednike i dalje postoji mnogo iznimaka u pogledu odobrenja za zahvaćanje vode (odlomci 27. – 30.); i
• mnoge države članice ne primjenjuju načelo povrata troškova za vodne usluge u poljoprivredi, kao što je to slučaj u drugim sektorima (odlomci 36. – 44.).

92.

Komisija prati provedbu Okvirne direktive o vodama u državama članicama i smatra da se ona može odvijati i brže (odlomci 45. – 52.).

1. preporuka – Potrebno je zahtijevati obrazloženja za iznimke od provedbe Okvirne direktive o vodama u poljoprivredi

Komisija bi trebala:

zatražiti od država članica da obrazlože razine cijene vode za poljoprivredu i iznimke od zahtjeva za dobivanje prethodnog odobrenja za zahvaćanje vode te da objasne na temelju čega su zaključile da te iznimke nemaju znatan učinak na stanje vodnih tijela.

Preporučeni rok provedbe: 2025.

93.

U programima izravnih plaćanja u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) poljoprivrednicima nisu izravno uvedene obveze u vezi s održivom uporabom vode. Pravilima EU-a o dobrovoljnoj proizvodno vezanoj potpori omogućuje se državama članicama da usjeve koji zahtijevaju velike količine vode u regijama pogođenima nestašicom vode financiraju bez ikakvih provjera ili zaštitnih mjera za okoliš. Ex ante uvjetom za sektor voda koji se primjenjuje na financiranje u okviru ruralnog razvoja potaknulo se države članice da poboljšaju svoje politike određivanja cijena vode. Međutim, ex ante uvjeti vjerojatno će se ukinuti u ZPP-u za razdoblje nakon 2020. (odlomci 47. – 49 . i 53. – 61.).

94.

Nekoliko država članica koristi se dobrovoljnom proizvodno vezanom potporom kako bi financirale usjeve koji zahtijevaju velike količine vode u područjima pogođenima nestašicom vode (odlomci 60. i 61.).

95.

Drugim dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetom (GAEC 2) višestruke sukladnosti može se smanjiti prekomjerno iskorištavanje vodnih resursa u poljoprivredi, i to poticanjem poljoprivrednika da poštuju postupke država članica za dodjelu odobrenja za zahvaćanje vode. Međutim, pravilima EU-a obveze višestruke sukladnosti nisu uvedene za sve poljoprivrednike koji primaju financijska sredstva u okviru ZPP-a te države članice u razmjerno ograničenoj mjeri primjenjuju GAEC 2 u svrhu zaštite vodnih resursa. Nijedna država članica obuhvaćena revizijom koju je proveo Sud ne provodi sveobuhvatne provjere zahtjeva GAEC 2 (odlomci 62. – 68.).

2. preporuka – Potrebno je povezati plaćanja u okviru ZPP-a s poštovanjem okolišnih standarda

Komisija bi trebala:

1. potporu ruralnom razvoju za ulaganja u navodnjavanje uvjetovati provedbom politika koje potiču održivu uporabu vode u državama članicama;
2. povezati sva plaćanja poljoprivrednicima u okviru ZPP-a, uključujući ona u okviru zajedničke organizacije tržišta, s jasnim okolišnim zahtjevima u pogledu održive uporabe vode, uključujući uvjetovanost;
3. zahtijevati određivanje zaštitnih mjera kako bi se spriječila neodrživa uporaba vode za usjeve koji su financirani dobrovoljnom proizvodno vezanom potporom.

Preporučeni rok provedbe: 2023. (početak novog razdoblja ZPP-a)

96.

Komisija je djelomično integrirala načela održive uporabe vode u pravila za mehanizme financiranja u okviru ZPP-a, kao što su ruralni razvoj i tržišna potpora. Fondovima za ruralni razvoj mogu se financirati poljoprivredne prakse i infrastruktura koje povoljno utječu na pitanje količine vode. Tim fondovima i tržišnom potporom mogu se plaćati i projekti navodnjavanja. Takve vrste plaćanja povezane su s određenim obvezama, ali pravila EU-a u svim programima nisu dosljedna te se dopuštaju razna tumačenja i iznimke (odlomci 69. – 89.).

97.

Države članice djelomično se koriste potporom za ruralni razvoj i tržišnim potporama kako bi potaknule održivu uporabu vode u poljoprivredi. Sud je utvrdio sljedeće:

• Programima ruralnog razvoja rijetko se pruža potpora mjerama za zadržavanje vode i infrastrukturi za ponovnu upotrebu vode (odlomci 70. – 72.);
• Fondovi EU-a upotrebljavaju se za pružanje potpore novim projektima navodnjavanja u državama članicama/regijama obuhvaćenima revizijom koju je proveo Sud (odlomci 75. – 79., 84. i 85.);
• Države članice ne provjeravaju u dovoljnoj mjeri pridržavanje okolišnih uvjeta koji su povezani s financiranjem u okviru ruralnog razvoja i tržišnom potporom (odlomci 80. – 83. i 86. – 89.).

98.

Komisijin prijedlog za ZPP za razdoblje nakon 2020. izričito bi isključio financiranje ulaganja u navodnjavanja koja nisu u skladu s postizanjem ciljeva Okvirne direktive o vodama u pogledu postizanja dobrog stanja. Povećanje navodnjavanog područja više ne bi bilo prihvatljivo ako bi utjecalo na vodna tijela u stanju koje nije dobro (odlomak 82.).

3. preporuka – Potrebno je da se fondovi EU-a upotrebljavaju za poboljšanje kvantitativnog stanja vodnih tijela

Komisija bi trebala:

1. pobrinuti se za to da države članice prilikom odobravanja svojih strateških planova za ZPP primjenjuju pravila ZPP-a za razdoblje nakon 2020. kako bi financirani projekti za navodnjavanje doprinijeli ciljevima Okvirne direktive o vodama;
2. procijeniti učinak fondova za ruralni razvoj i tržišne potpore na uporabu vode u ZPP-u za razdoblje nakon 2020.

Preporučeni rok provedbe: 2023. (početak novog razdoblja ZPP-a) i 2026. (međuevaluacija)

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Samo Jereb, u Luxembourgu 14. srpnja 2021.

Pokrate i skraćeni nazivi

EEA: Europska agencija za okoliš

EPFRR: Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj

GAEC: Dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti

OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

PRR: program ruralnog razvoja

SMR: propisani zahtjev o upravljanju

ZPP: zajednička poljoprivredna politika

Pojmovnik

Copernicus: sustav EU-a za promatranje i praćenje Zemlje koji prikuplja i obrađuje satelitske podatke i podatke sa senzora na Zemlji kako bi pružio podatke u vezi s okolišem i sigurnosne podatke.

Dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti: stanje u kojem poljoprivrednici moraju držati sva poljoprivredna zemljišta, posebice zemljišta koja se trenutačno ne upotrebljavaju za proizvodnju, kako bi primili određena plaćanja u okviru ZPP-a. Obuhvaća pitanja kao što su gospodarenje vodama i tlom.

Dobrovoljna proizvodno vezana potpora: neobvezan način na koji države članice izvršavaju izravna plaćanja za poljoprivredu EU-a poljoprivrednicima koji se odluče potraživati na temelju obujma proizvodnje.

Izravno plaćanje: plaćanja potpore u području poljoprivrede, kao što je potpora po površini, koja se izvršavaju izravno poljoprivrednicima.

Konvergencija: proces prilagodbe dodijeljenih prava na plaćanje poljoprivrednicima kojim se uzimaju u obzir nacionalne ili regionalne prosječne vrijednosti kako bi se zajamčila pravednija raspodjela izravne poljoprivredne potpore.

Kvantitativno stanje: iskaz mjere u kojoj je zahvaćanjem opterećen određeni vodeni tok, izravno i neizravno.

Plan upravljanja riječnim slijevom: dokument koji obuhvaća upravljanje određenim riječnim slijevom u EU-u i u kojem se utvrđuju aktivnosti planirane za postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama.

Povrat troškova: načelo u skladu s kojim korisnik određene usluge plaća trošak za tu uslugu, pri čemu je ukupni prihod pružatelja usluge jednak troškovima pružanja usluge (ili veći od njih).

Program osnovnih plaćanja: program EU-a za poljoprivredu u okviru kojeg se poljoprivrednicima sredstva isplaćuju na temelju prihvatljive površine zemljišta.

Program ruralnog razvoja: skup nacionalnih ili regionalnih višegodišnjih ciljeva i aktivnosti koje odobrava Komisija i koji služe provedbi politike ruralnog razvoja EU-a.

Proizvodno nevezana potpora: plaćanja EU-a poljoprivrednicima koja nisu povezana s proizvodnjom točno određenog proizvoda.

Propisani zahtjev o upravljanju: pravilo EU-a ili nacionalno pravilo o gospodarenju poljoprivrednim zemljištima na način kojim se štite javno zdravlje, zdravlje životinja i bilja, dobrobit životinja i okoliš.

Provjera primjerenosti: evaluacija kojom se utvrđuju sva preklapanja, nedostatci, nedosljednosti ili zastarjelost mjera u regulatornom okviru određenog područja politike.

Višestruka sukladnost: mehanizam na temelju kojega plaćanja poljoprivrednicima ovise o tome poštuju li oni obveze u pogledu okoliša, sigurnosti hrane, zdravlja i dobrobiti životinja te gospodarenja zemljištem.

Vodno tijelo: jezero, akumulacijsko jezero, potok, rijeka ili kanal, prijelazno područje vode uzduž obale, dio obalne vode ili određeni volumen podzemnih voda.

Zahvaćanje: uklanjanje ili preusmjeravanje vode iz vodnog okoliša.

Zeleno plaćanje: plaćanje po površini za poljoprivredne prakse koje povoljno utječu na okoliš i klimu.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=59355

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Samo Jereb i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Joëlle Elvinger, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Ildikó Preiss i ataše u njegovu uredu Charlotta Törneling, rukovoditelj Emmanuel Rauch, zamjenik voditelja radnog zadatka Paulo Braz te revizori Greta Kapustaite, Georgios Karakatsanis, Szilvia Kelemen, Dimitrios Maniopoulos, Dainora Venckeviciene i Krzysztof Zalega. Jezičnu podršku pružao je Thomas Everett. Grafičku podršku pružala je Marika Meisenzahl.

Bilješke

¹ Svjetska banka, „Renewable internal freshwater resources per capita (cubic meters) - European Union”.

² Europska komisija – JRC, „World Atlas of Desertification”, „Change in aridity - shifts to drier conditions”.

³ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2021) 82 final).

⁴ Europska agencija za okoliš, „Water and agriculture: towards sustainable solutions”, Izvješće EEA-e br. 17/2020.

⁵ Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1. – 73.).

⁶ Europska komisija, „Status of implementation of the WFD in the Member States”.

⁷ Direktiva 2000/60/EZ, članak 18.

⁸ Europska komisija, SWD(2019) 30 final, „European Overview - River Basin Management Plans”.

⁹ Europska komisija, „EU Water Legislation - Fitness Check”.

¹⁰ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „ZPP ususret 2020. godini:Suočavanje s budućim izazovima u pogledu hrane, prirodnih resursa i teritorija”, COM(2010) 0672 final.

¹¹ Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), COM(2018) 392 final.

¹² Europska komisija, pokazatelji za ZPP – „Financing the CAP”.

¹³ Europska komisija, SWD(2020) 168 final.

¹⁴ Europska komisija, „Voluntary coupled support - Review by the Member States of their support decisions applicable as from claim year 2020”.

¹⁵ BIO by Deloitte (u suradnji s ICF-om i Sveučilištem Cranfield), „Optimising water reuse in the EU – Final report prepared for the European Commission (DG ENV)”, prvi dio.

¹⁶ Uredba (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode (SL L 177, 5.6.2020., str. 32. – 55.).

¹⁷ Europska komisija, SWD(2018) 249 final/2. – 201.8/0169 (COD).

¹⁸ Održivo upravljanje vodama – zaključci Vijeća, 17. listopada 2016.

¹⁹ Tematsko izvješće Suda br. 4/2014: „Uključivanje ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku tek je djelomično uspješno”; tematsko izvješće Suda br. 23/2015: „Kakvoća vode u dunavskom slijevu: ostvaren je napredak u provedbi Okvirne direktive o vodama, ali potrebni su dodatni napori”; tematsko izvješće Suda br. 3/2016: „Borba protiv eutrofikacije u Baltičkome moru: potrebne su dodatne i djelotvornije mjere”.

²⁰ Direktiva 2000/60/EZ, članak 11. stavak 3. točka (e).

²¹ Direktiva 2000/60/EZ, članak 9.

²² OECD, „Drying Wells, Rising Stakes: Towards Sustainable Agricultural Groundwater Use”.

²³ WWF, „Illegal water use in Spain: Causes, effects and solutions”.

²⁴ Drugi plan upravljanja dunavskim slijevom (2015.), točka 2., str. 10.

²⁵ Europska komisija, zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama, „Guidance document no. 1 Economics and the environment” i „Information Sheet on Assessment of the Recovery of Costs for Water Services for the 2004 River Basin Characterisation Report (Art 9)”.

²⁶ Europska komisija, SWD(2019) 30 final.

²⁷ Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).

²⁸ Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ) i Direktive o poplavama (2007/60/EZ), COM(2019) 95 final.

²⁹ Presuda Suda Europske unije od 11. rujna 2014. u predmetu C-525/12.

³⁰ Tematsko izvješće Suda br. 10/2018: „Program osnovnih plaćanja za poljoprivrednike – u operativnom smislu ide u pravom smjeru, ali ima ograničen učinak na pojednostavnjenje, usmjeravanje i konvergenciju razina potpore”.

³¹ Tematsko izvješće Suda br. 21/2017: „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”.

³² Peatlands in the EU - position paper.

³³ Amandmani koje je donio Europski parlament 23. listopada 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove.

³⁴ Europska komisija, „Voluntary coupled support - Review by the Member States of their support decisions applicable as from claim year 2020”.

³⁵ Uredba (EU) br. 1307/2013, članak 52. stavak 2.

³⁶ Uredba (EU) br. 1307/2013, članak 52. stavak 8.

³⁷ Tematsko izvješće Suda br. 04/2014 „Uključivanje ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku tek je djelomično uspješno”, odlomci 38. – 48.

³⁸ GU AGRI i EEIG Alliance Environnement, „Evaluation of the impact of the CAP on water. Final report”.

³⁹ Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike (SL L 347, 20.12.2013, str. 549. – 607.), Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnosti.

⁴⁰ Direktiva 2000/60/EZ, članak 11. stavak 3. točka (e).

⁴¹ Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 347, 20.12.2013, str. 487.), članak 28.

⁴² Uredba (EU) br. 1305/2013, članak 17. stavak 1. točka (d).

⁴³ Izvješće EEA-e br. 17/2020, str. 68.

⁴⁴ Uredba (EU) br. 1305/2013, članak 30.

⁴⁵ Uredba (EU) br. 1305/2013, članak 17.

⁴⁶ OECD (2016.), „Mitigating Droughts and Floods in Agriculture: Policy Lessons and Approaches”, OECD studies on water, OECD Publishing, Pariz.

⁴⁷ Izvješće EEA-e br. 17/2020.

⁴⁸ Uredba (EU) br. 1305/2013, članak 46.

⁴⁹ Smjernice. Potpora putem EPFRR-a za ulaganja u navodnjavanje (verzija: studeni 2014.)

⁵⁰ COM(2018) 392 final, članak 68. stavak 3. točka (f).

⁵¹ U skladu s člankom 3. stavkom 4., posljednjim odlomkom Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/892 оd 13. ožujka 2017. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u sektoru voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 138, 25.5.2017, str. 57. – 91.).

Kronologija

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=59355

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

PDF	ISBN 978-92-847-6675-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/699087	QJ-AB-21-022-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-6708-3	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/7785	QJ-AB-21-022-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2021.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019. o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ponovna uporaba fotografija u nastavku dopušta se uz uvjet da se navedu nositelj autorskih prava, izvor te ime i prezime fotografa/arhitekata (ako su navedeni u nastavku):

Slika 1.: © World Resources Institute, Aqueduct, podatci preuzeti 22. ožujka 2021.

Slike 5., 9., 14., 18. i 20.: ikone izrađene u programu Pixel perfect na stranici https://flaticon.com.

Slika 13.: © Europski revizorski sud i World Resources Institute, Aqueduct, podatci preuzeti 22. ožujka 2021.

Slika 17.:

Slika gore lijevo: © Europska unija, Europska komisija, 2021. / Xavier Lejeune.

Slika gore desno: © Europska unija, Europska komisija, 2021. / Lukasz Kobus.

Slika dolje lijevo: © Europska unija, Europska komisija, 2021. / Michal Cizek.

Slika dolje desno: © Europska unija, Europska komisija, 2021. / Pedro Rocha.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.