Borba protiv dezertifikacije u EU‑u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije

Sažetak

I

Dezertifikacija, oblik degradacije zemljišta u sušnim područjima, sve je veća prijetnja u EU‑u koja znatno utječe na korištenje zemljišta. Taj se pojam obično upotrebljava za opis ljudskih postupaka i klimatskih procesa koji dovode do problema koji nepovoljno utječu na sušna područja, kao što su smanjena proizvodnja hrane, neplodnost tla, smanjenje prirodne otpornosti zemljišta i smanjenje kvalitete vode. Predviđanja u pogledu klimatskih promjena u Europi upućuju na sve veći rizik od dezertifikacije. Vruće polupustinje već postoje u južnoj Europi, gdje se klima mijenja iz umjerene u suhu. Ta se pojava širi prema sjeveru. Dugo razdoblje visokih temperatura i mala količina padalina u Europi u ljeto 2018. podsjetili su nas na hitnu potrebu rješavanja tog problema.

II

Sud je ispitao otklanja li se rizik od dezertifikacije u EU‑u na djelotvoran i učinkovit način. Sud je procijenio je li Komisija odgovarajuće upotrijebila raspoložive podatke i je li EU poduzeo korake za borbu protiv dezertifikacije na usklađen način. Sud je proveo reviziju projekata u vezi s dezertifikacijom u EU‑u i ispitao je li vjerojatno da će EU ispuniti obvezu u skladu s kojom bi se do 2030. godine trebala postići neutralnost degradacije zemljišta, pri čemu bi količina i kvaliteta zemljišnih resursa trebale ostati nepromijenjene ili se povećati.

III

Sud zaključuje da, iako su dezertifikacija i degradacija zemljišta prijetnje koje su već prisutne u EU‑u i koje postaju sve veće, Komisija nema jasnu sliku o tim izazovima, a koraci koji se poduzimaju u borbi protiv dezertifikacije nisu dovoljno usklađeni. Komisija nije procijenila napredak u pogledu ispunjenja obveze postizanja neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine.

IV

Iako Komisija i države članice prikupljaju podatke o raznim čimbenicima koji utječu na dezertifikaciju i degradaciju zemljišta, Komisija ne analizira te podatke u svrhu izrade pouzdane procjene dezertifikacije i degradacije zemljišta u EU‑u.

V

Na razini EU‑a ne postoji strategija o dezertifikaciji i degradaciji zemljišta. Umjesto toga, postoji cijeli niz strategija, akcijskih planova i programa potrošnje, kao što su zajednička poljoprivredna politika, strategija EU‑a za šume i strategija EU‑a za prilagodbu klimatskim promjenama, koji su relevantni za borbu protiv dezertifikacije, ali nisu usmjereni na nju.

VI

Projekti EU‑a povezani s dezertifikacijom obuhvaćeni su različitim područjima politika EU‑a, prije svega ruralnim razvojem, ali i politikama u području okoliša i klime, istraživanja ili regionalnom politikom. Ti projekti mogu imati pozitivan učinak na borbu protiv dezertifikacije, no postoje određeni razlozi za zabrinutost u pogledu njihove dugoročne održivosti.

VII

EU i države članice obvezali su se 2015. na postizanje neutralnosti degradacije zemljišta u EU‑u do 2030. godine. Međutim, nije provedena cjelovita procjena degradacije zemljišta na razini EU‑a te nije dogovorena metodologija za provedbu takve procjene. Između država članica ne postoji koordinacija, a Komisija nije pružila praktične smjernice o toj temi. U EU‑u još ne postoji jasna zajednička vizija o tome kako će se do 2030. postići neutralnost degradacije zemljišta.

VIII

Na temelju prethodno navedenoga, Sud iznosi preporuke Komisiji u svrhu boljeg razumijevanja degradacije zemljišta i dezertifikacije u EU‑u, procjenjivanja potrebe za unaprjeđenjem pravnog okvira EU‑a za tlo te povećanja napora koji se ulažu u ispunjavanje obveze EU‑a i država članica u pogledu postizanja neutralnosti degradacije zemljišta u EU‑u do 2030. godine.

Uvod

Dezertifikacija u EU‑u – sve veća prijetnja prouzročena klimatskim promjenama i ljudskim aktivnostima

01

Dezertifikacija sve više pogađa Europu. Rizik od dezertifikacije najozbiljniji je u južnom Portugalu, u dijelovima Španjolske i južne Italije, u jugoistočnoj Grčkoj, na Malti i Cipru te u područjima Bugarske i Rumunjske uz Crno more. Studije pokazuju da su ta području često pogođena erozijom tla, salinizacijom, gubitkom organskog ugljika iz tla, gubitkom biološke raznolikosti tla i klizanjem tla¹. Dugo razdoblje visokih temperatura i mala količina padalina u Europi u ljeto 2018. podsjetili su nas na hitnu potrebu rješavanja tog problema.

02

Dezertifikacija je oblik degradacije zemljišta u sušnim područjima. Taj se pojam upotrebljava za opis ljudskih postupaka i klimatskih procesa koji dovode do problema koji nepovoljno utječu na sušna područja, kao što su smanjena proizvodnja hrane, neplodnost tla, smanjenje prirodne otpornosti zemljišta i smanjenje kvalitete vode (vidi okvir 1.).

03

Dezertifikacija je posljedica ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena.

• Ljudske aktivnosti. Prekomjernom ili neučinkovitom uporabom vode, npr. lošim tehnikama navodnjavanja, smanjuju se ukupne zalihe vode u određenom području, što može dovesti do nestanka vegetacije i u konačnici do dezertifikacije. Prekomjerna ispaša i krčenje šuma⁸ mogu dovesti do dezertifikacije jer se tim postupcima uklanja ili oštećuje vegetacija koja štiti zemljište i održava njegovu vlažnost i plodnost. Studije su pokazale da napuštanje zemljišta može biti čimbenik koji povećava rizik od degradacije i dezertifikacije zemljišta⁹. Međutim, nedostatak ljudske aktivnosti može biti i pogodan, na primjer u vidu oporavka tla, povećane biološke raznolikosti ili aktivnog pošumljavanja¹⁰.
• Klimatske promjene. Porast prosječnih temperatura te sve učestalije i intenzivnije suše i ostale teške vremenske nepogode uzrokovane klimatskim promjenama (vidi odlomak 9.) vode do sve veće degradacije sušnih područja (te stoga i dezertifikacije). Kada je zemljište izuzetno suho, ranjivije je na eroziju, uključujući tijekom bujičnih poplava kada površina tla brzo erodira, čime dolazi do daljnje degradacije površine zemljišta¹¹.

04

S druge strane, dezertifikacija ne samo da može nepovoljno utjecati na klimatske promjene nego i utječe na njih.

• Degradacijom tla dolazi do ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu, što stvara dodatni rizik od klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti (vidi sliku 1.). Predviđeno pojačanje intenziteta oluja, divljih požara, degradacije tla i porast broja nametnika upućuju na rizik od gubitka zaliha ugljika njihovim ispuštanjem iz biomase i tla u atmosferu¹².
• Tijekom obnove tla staklenički plinovi postupno se apsorbiraju iz atmosfere, što omogućava rast drveća i vegetacije. Takvo bilje tada može apsorbirati više ugljika. U područjima u kojima je tlo degradirano taj se proces ne može odvijati te se ugljik ne apsorbira iz atmosfere.

05

Europska agencija za okoliš (EEA) provela je 2008. godine studiju¹³ o dezertifikaciji u južnoj, središnjoj i istočnoj Europi kojom je obuhvaćeno 1,68 milijuna km². Godine 2017. na temelju iste metodologije provedena je dodatna studija radi usporedbe stanja¹⁴. Istraživanje je pokazalo da se teritorij s velikom ili vrlo velikom izloženošću dezertifikaciji povećao za 177 000 km² u manje od deset godina, što je područje čija veličina otprilike odgovara površini Grčke i Slovačke zajedno (vidi tablicu 1.).

Tablica 1.

Izloženost dezertifikaciji u južnoj, središnjoj i istočnoj Europi 2008. i 2017. godine

	2008		2017		Razlika između 2008. i 2017.
	tisuća km2	%	tisuća km2	%	tisuća km2	%
Vrlo velika	10	1	28	2	+18	+1.1
Velika	224	13	383	23	+159	+9.5
Umjerena	419	25	381	23	-38	-2.2
Mala	560	33	475	28	-85	-5.1
Vrlo mala	467	28	413	24	-54	-3.2
UKUPNO	1 680	100	1 680	100	-	-

Izvor: Sud, na temelju studije koju su proveli Prăvălie i dr., 2017.

06

Na slici 2. prikazano je pogoršanje stanja u južnoj Europi i na Balkanu utvrđeno u okviru navedene studije.

07

Cipar, koji nije obuhvaćen prethodno navedenom studijom, osobito je jako pogođen. U studijama je utvrđeno da je 99 % te zemlje ugroženo dezertifikacijom¹⁶. Prilog  I. sadržava zemljovide na kojima je prikazana izloženost dezertifikaciji u pet posjećenih država članica (vidi odlomak 26.).

Scenariji klimatskih promjena potvrđuju povećanu izloženost EU‑a dezertifikaciji

08

Predviđanja u pogledu klimatskih promjena u Europi upućuju na sve veći rizik od dezertifikacije¹⁷. U južnoj Europi, gdje se, kako je utvrđeno u studijama, klima mijenja iz umjerene u suhu, postoje vruće polupustinje¹⁸. Ta se pojava već širi prema sjeveru. Znanstveni dokazi upućuju na to da je zbog emisija uzrokovanih ljudskim djelovanjem rizik od sušnih godina u sredozemnoj regiji znatno veći¹⁹.

09

Uslijed klimatskih promjena u određenim dijelovima Europe ima sve manje vode, a u studijama je utvrđeno da su suše sve češće²⁰. To povećava izloženost dezertifikaciji. Prema modelima klimatskih promjena kojima se koristi Komisija predviđa se da će se do kraja stoljeća temperature u određenim regijama (npr. u Španjolskoj) povećati za više od 2 °C. Predviđa se da će se u istom razdoblju ljetne oborine u južnoj Europi smanjiti za 50 % ili više²¹. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojem je izvješću iz 2018.²² s visokom sigurnošću potvrdio da će se uz globalno zatopljenje od 1,5 °C temperature u umjerenom pojasu za izrazito vrućih dana povećati za do otprilike 3 °C, a uz globalno zatopljenje od 2 °C za do 4 °C te da se predviđa povećanje broja vrućih dana u većini kopnenih regija.

10

Modeli kojima se koristi Komisija također pružaju projekcije o riziku od dezertifikacije, za koji se očekuje da će biti posebno velik u Španjolskoj, južnoj Italiji, Portugalu i dijelovima jugoistočne Europe, uključujući Bugarsku, Grčku, Cipar i deltu Dunava u Rumunjskoj (vidi sliku 3.). Druge studije pokazuju da će u slučaju globalnog zatopljenja od 2 °C umjesto 1,5 °C posljedica biti osobito veliko povećanje sušnosti i smanjenja dostupnost vode u južnoj Europi i Sredozemlju²³.

– Predviđene promjene u riziku od dezertifikacije²⁴ prema scenariju porasta temperature za 2,4°C (RCP od 4,5 – lijevo) i scenariju porasta temperature za 4,3°C (RCP od 8,5 – desno) u razdoblju 2071. – 2100. u odnosu na razdoblje 1981. – 2010.²⁵

– Predviđena promjena u indeksu aridnosti prema scenariju porasta temperature za 2,4°C (RCP od 4,5 – lijevo) i scenariju porasta temperature za 4,3°C (RCP od 8,5 – desno) u razdoblju 2071. – 2100. u odnosu na razdoblje 1981. – 2010.

Okvir UN‑a za borbu protiv dezertifikacije

11

Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD) međunarodni je sporazum kojim je utvrđen globalni okvir za borbu protiv dezertifikacije. Sastavljena je 1994., nakon sastanka na vrhu o okolišu i razvoju koji je održan 1992. godine u Rio de Janeiru²⁶. Riječ je o pravno obvezujućem sporazumu o pitanjima u vezi sa tlom usmjerenom na degradaciju i dezertifikaciju zemljišta koji pruža platformu za prilagodbu, ublažavanje i izgradnju otpornosti. UNCCD ima 197 zemalja potpisnica, uključujući EU²⁷ i njegovih 28 država članica. Zemlje potpisnice surađuju na poboljšanju životnih uvjeta ljudi u sušnim područjima, održavanju i obnovi produktivnosti zemljišta i ublažavanju učinaka dezertifikacije i suša.

12

Zemlje potpisnice UNCCD‑a mogu se dobrovoljno izjasniti „pogođenima dezertifikacijom”. Te zemlje moraju izraditi i provesti nacionalne programe djelovanja (NAP) za suzbijanje dezertifikacije.

13

Ujedinjeni narodi donijeli su 2015. Program održivog razvoja do 2030.²⁸, koji uključuje obvezu postizanja svih ciljeva održivog razvoja UN‑a. Jedan je od tih ciljeva (cilj održivog razvoja br. 15) „zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo gospodariti šumama, boriti se protiv dezertifikacije i zaustaviti degradaciju tla i poništiti njezine učinke te zaustaviti gubitak biološke raznolikosti”, koji uključuje podcilj „borbe protiv dezertifikacije, obnove degradiranog zemljišta i tla, uključujući zemljišta pogođena dezertifikacijom, sušom i poplavama, te težnje ostvarivanju svijeta bez degradacije zemljišta” do 2030. godine (podcilj br. 15.3).

14

Godine 2017. donesen je strateški okvir UNCCD‑a za razdoblje 2018. – 2030. u kojem je naglasak stavljen na postizanje podcilja održivog razvoja br. 15.3. Kao potpisnica UNCCD‑a, Europska unija potvrdila je da se obvezuje postići neutralnost degradacije zemljišta do 2030. godine.

Borba protiv dezertifikacije u EU‑u

15

EU nema zasebnu strategiju ili poseban pravni okvir za dezertifikaciju. Međutim, određeni čimbenici povezani s dezertifikacijom obuhvaćeni su raznim drugim strategijama ili programima potrošnje, kako je opisano u nastavku.

16

Komisija je u rujnu 2006. donijela tematsku strategiju EU‑a za zaštitu tla²⁹, istaknuvši da procesi degradacije tla u konačnici mogu dovesti do dezertifikacije. Cilj strategije bio je zajamčiti održivo korištenje tla sprječavanjem daljnje degradacije tla i očuvanjem njegovih funkcija te obnavljanjem degradiranog tla do razine funkcionalnosti koja najmanje odgovara postojećoj i planiranoj uporabi tla. Tematska strategija za zaštitu tla iz 2006. temeljila se na četirima stupovima: podizanju razine osviještenosti, integraciji s drugim politikama, istraživanju te zakonodavstvu, odnosno prijedlogu okvirne direktive o tlu³⁰.

17

U skladu s prijedlogom okvirne direktive o tlu države članice bile bi dužne utvrditi područja ugrožena degradacijom, odrediti ciljne vrijednosti za zaštitu tla i provoditi programe za dostizanje tih ciljnih vrijednosti. Predloženom direktivom također se trebalo doprinijeti zaustavljanju dezertifikacije uzrokovane degradacijom i gubitkom biološke raznolikosti tla. Međutim, u Vijeću gotovo osam godina nije postignuta kvalificirana većina³¹ koja je potrebna za donošenje direktive. Komisija je povukla prijedlog u travnju 2014. godine.

18

U travnju 2013. Komisija je donijela strategiju EU‑a za prilagodbu klimatskim promjenama čiji je cilj potaknuti države članice na provedbu mjera za prilagodbu. U strategiji se ističe potreba za time da EU poduzima mjere za prilagodbu neizbježnim klimatskim utjecajima i njihovim troškovima za gospodarstvo, okoliš i društvo.

19

U studenome 2013. EU je donio Opći program djelovanja unije za okoliš čiji je cilj zajamčiti da se do 2020. „u Uniji zemljištem upravlja na održiv način, da je tlo odgovarajuće zaštićeno te da zbrinjavanje onečišćenih lokacija dobro napreduje”.

20

U strategiji EU‑a za šume iz 2013. istaknuto je da šume nisu važne samo za ruralni razvoj nego i za okoliš i borbu protiv klimatskih promjena. Šume imaju važnu ulogu u borbi protiv degradacije tla i dezertifikacije.

21

Za financiranje mjera za borbu protiv dezertifikacije mogu se upotrebljavati razni fondovi EU‑a:

• Provedba zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koja obuhvaća ruralni razvoj³², ekologizaciju i komponente višestruke sukladnosti³³, može imati pozitivne učinke na poljoprivredno tlo. Međutim, intenzivne ili neodržive poljoprivredne prakse mogu nanijeti štetu tlu.
• Svrha je europskih strukturnih i investicijskih fondova³⁴ smanjiti regionalne neravnoteže u EU‑u. Jedan je od njihovih tematskih ciljeva „prilagodba klimatskim promjenama i sprječavanje rizika”. Projekti za borbu protiv dezertifikacije mogu se sufinancirati – ako države članice utvrde odgovarajuću potrebu za time – iz, primjerice, Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) ili Kohezijskog fonda.
• Ostali su instrumenti EU‑a za financiranje koji su relevantni za dezertifikaciju Sedmi okvirni istraživački program i istraživački program Obzor 2020.³⁵, instrument LIFE³⁶ za okoliš ili Fond solidarnosti Europske unije (FSEU)³⁷.

22

Iako su u okviru programa potrošnje EU‑a dostupna sredstva za projekte za borbu protiv dezertifikacije, iznos sredstava EU‑a planiranih i iskorištenih u tu svrhu nije dostupan.

23

Vijeće je u okviru EU‑a uspostavilo radnu skupinu za dezertifikaciju³⁸. Ta radna skupina priprema stajališta EU‑a za međunarodne pregovore u vezi s dezertifikacijom i degradacijom zemljišta te je jedini redoviti forum za raspravljanje o UNCCD‑u i pitanjima povezanima s dezertifikacijom na razini EU‑a.

24

GU ENV, zajedno s Vijećem i drugim službama Komisije, koordinira donošenje stajališta EU‑a za događaje u vezi s UNCCD‑om kao što su konferencije stranaka koje se održavaju svake dvije godine. Zajednički istraživački centar (JRC) ima ključnu ulogu u pružanju znanstvenih pozadinskih informacija i osiguravanju sudionika u stručnim skupinama UNCCD‑a. I druge službe Komisije mogu imati ulogu u kontekstu borbe protiv dezertifikacije u EU‑u, kako je prikazano na slici 4. Osim toga, Glavna uprava Europske komisije za statistiku (GU ESTAT) objavljuje godišnje izvješće o napretku u postizanju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU‑a, uključujući procjenu pokazatelja degradacije tla u okviru cilja br. 15 (vidi odlomak 13.).

Opseg revizije i revizijski pristup

25

S obzirom na to da je Europa sve više pogođena dezertifikacijom, Sud je u okviru ove revizije ispitao otklanja li se rizik od dezertifikacije u EU‑u na djelotvoran i učinkovit način. Sud je posebno ispitao sljedeće:

• jesu li Komisija i države članice upotrijebile raspoložive podatke na odgovarajući način
• je li EU poduzimao mjere za borbu protiv dezertifikacije na usklađen način
• jesu li projekti za borbu protiv dezertifikacije u EU‑u imali pozitivan učinak
• je li vjerojatno da će EU ispuniti obvezu postizanja neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine.

26

Revizija je provedena u razdoblju od rujna 2017. do svibnja 2018. te su u okviru nje prikupljeni revizijski dokazi na sljedeće načine:

• pregledom dokumentacije i razgovorima s osobljem iz pet glavnih uprava Komisije³⁹
• revizijskim posjetima u pet država članicama koje su se izjasnile pogođenima dezertifikacijom. Riječ je o pet država članica: Španjolskoj, Italiji, Cipru, Portugalu i Rumunjskoj, koje su odabrane zbog izloženosti dezertifikaciji i u svrhu obuhvaćanja različitih klimatskih uvjeta, vegetacije, ljudskih aktivnosti i utvrđenih rizika. Sud je obavio razgovore te analizirao strateške dokumente (uključujući programe ruralnog razvoja), postupke i podatke
• posjeta kojima je obuhvaćen uzorak od 25 projekata koje su države članice utvrdile relevantnima za dezertifikaciju i koji se financiraju ili sufinanciraju sredstvima EU‑a. Ti su projekti uključivali ulaganja u navodnjavanje, projekte za šumarstvo, raznolikost usjeva ili obnovu suhozida ili nasipa radi sprečavanja erozije tla. Cilj posjeta projektima bio je procijeniti jesu li oni imali održiv učinak u kontekstu borbe protiv dezertifikacije, a ne izraziti mišljenje o njihovoj zakonitosti ili pravilnosti. Sud je revizijom obuhvatio i projekte koji uključuju istraživanje u području tehnika suzbijanja dezertifikacije (vidi prilog III.)
• sastancima s raznim dionicima, uključujući stručnjake u okviru UNCCD‑a i EEA‑e te akademske stručnjake, radi raspravljanja o strateškim pristupima ili metodama suzbijanja i praćenja dezertifikacije i degradacije zemljišta u EU‑u.

27

Opsegom revizije nije obuhvaćena prenamjena zemljišta u svrhu urbanog i ostalog umjetnog razvoja. Prema podatcima Europske agencije za okoliš⁴⁰ u razdoblju 2006. – 2012. u zemljama EU 28 u tu je svrhu prenamijenjeno otprilike 850 km² zemljišta godišnje, što je manje od 0,1 % ukupne kopnene površine EU‑a. Obrada revizijskih pitanja utvrđenih u odlomak 25. nije obuhvaćala procjenu okvira za borbu protiv dezertifikacije koji je uspostavljen UNCCD‑om.

Opažanja

Komisija i države članice prikupljaju podatke koji su relevantni za dezertifikaciju, no Komisija ih ne upotrebljava na odgovarajući način

28

Sud je ispitao način na koji Komisija upotrebljava raspoložive podatke o dezertifikaciji i degradaciji zemljišta. Kako bi donijela odluku o mjerama koje su potrebne za borbu protiv dezertifikacije i potom ih provela, Komisija bi trebala prikupljati i analizirati podatke o dezertifikaciji i povezanim rizicima. Ti podatci moraju biti dostatni, usklađeni i pouzdani te ih je potrebno redovito ažurirati i preispitivati.

Komisija i države članice prikupljaju podatke povezane s dezertifikacijom

29

Jedan je od ključnih sustava koji se upotrebljavaju za praćenje pokazatelja relevantnih za dezertifikaciju i degradaciju zemljišta u EU‑u program Copernicus za promatranje Zemlje koji koordinira i kojim upravlja Komisija ⁴¹. U okviru tog sustava upotrebljavaju se razne tehnologije, od satelita u svemiru do sustava mjerenja na kopnu, u moru i u zraku. Program Copernicus pruža javne i besplatne podatke u širokom rasponu područja: atmosfera, more, kopno, klima, krizne situacije i sigurnost. U okviru jedne od komponenti tog sustava – usluga praćenja stanja kopna – dostupne su geografske informacije o pokrovu zemljišta i povezanim varijablama, na primjer o vegetacijskom pokrovu i hidrološkom ciklusu. Tijekom 2015. godine lansiran je dodatni satelit. Kao jedan od njegovih ciljeva navodi se praćenje dezertifikacije⁴², no jasne informacije o tome još nisu dostupne (vidi također odlomak 39.).

30

Komisija redovito prikuplja korisne, relevantne informacije o raznim elementima povezanima sa stanjem tla u EU‑u, uključujući informacije o trima potpokazateljima UNCCD‑a (vidi odlomak 38.).

31

U izvješću koje se temelji na satelitskim promatranjima u razdoblju 1982. – 2010. Zajednički istraživački centar analizirao je produktivnost zemljišta s pomoću podataka iz programa Copernicus⁴³. Slika 5., koja se temelji na najnovijim sveobuhvatnim podatcima o dinamici produktivnosti zemljišta u EU‑u koje je objavila Komisija⁴⁴, pokazuje da je pad produktivnosti zemljišta vjerojatniji u vrućim, suhim sredozemnim zemljama.

32

Komisija prati razinu organskog ugljika u tlu s pomoću višenamjenske platforme za statističko istraživanje o uporabi/pokrovu zemljišta (LUCAS)⁴⁵, standardizirane trogodišnje analize svojstava površine tla u EU‑u koju provodi JRC. Prema Europskoj agenciji za okoliš „U prosjeku je najvjerojatnije da će u Europi doći do nakupljanja ugljika u tlu. Tla pokrivena travnjacima i šumama omogućavaju ponor ugljika… dok su tla pokrivena obradivim zemljištem manji izvor ugljika”⁴⁶. Slika  6. pokazuje da su područja ugrožena dezertifikacijom u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu i Rumunjskoj povezana s niskom razinom organskog ugljika u tlu.

33

Pokrov zemljišta i promjene u pokrovu zemljišta u EU‑u redovito se prate u okviru programa koordinacije informacija o okolišu (CORINE)⁴⁷, koji je sastavni dio programa Copernicus i kojim upravlja Europska agencija za okoliš. Od 2000. svakih šest godina izrađuju se relevantni skupovi podataka prikupljenih u okviru programa CORINE. Posljednji skup podataka izrađen je 2012. godine. Poljoprivredno zemljište i šume zajedno čine 85 % zemljišta u EU‑u⁴⁸.

34

Komisija redovito prikuplja i objedinjuje dodatne podatke o raznim čimbenicima koji su povezani s dezertifikacijom u EU‑u, kao što su erozija tla, suše, voda i šumski požari, kako je opisano u prilogu  II. Međutim, Komisija ih ne upotrebljava za procjenu razmjera dezertifikacije i degradacije zemljišta.

35

Svjetski atlas dezertifikacije prvi je put objavljen 1992., a izdali su ga Ujedinjeni narodi⁴⁹. Ažuriran je 1997. godine. Objavljivanje atlasa preuzela je Komisija, koja je 2018. objavila treće izdanje. Atlas sadržava preglede čimbenika koji mogu dovesti do dezertifikacije, kao što su erozija tla, salinizacija, urbanizacija i migracije. Novi atlas sadržava zemljovide i podatke o nizu interakcija čovjeka s okolišem koje su relevantne za degradaciju zemljišta, ali ne sadržava nikakve posebne zemljovide u vezi s dezertifikacijom. Komisija smatra da nije lako izraditi zemljovid dezertifikacije jer je ona vrlo složen proces koji je, kako pokazuju studije, rezultat mnogih različitih čimbenika⁵⁰.

36

Posjećene države članice izradile su zemljovide rizika od dezertifikacije (vidi prilog  I.). Međutim, ti se zemljovidi nisu redovito ažurirali i ne mogu se uspoređivati jer se u okviru njih primjenjuju različiti pokazatelji i različito označivanje bojama. Oni stoga ne mogu pružiti sveobuhvatnu sliku dezertifikacije na razini EU‑a.

37

Države članice koje je Sud posjetio također su pratile čimbenike povezane s dezertifikacijom i degradacijom zemljišta, kao što su količina vode, suša ili oborina. U pogledu mehanizama prikupljanja podataka o tlu Sud je utvrdio sljedeće:

• Španjolska, Italija i Rumunjska raspolagale su vlastitim sustavima koji su sadržavali preciznije podatke o tlu, ali su se u određenoj mjeri preklapali s mehanizmima EU‑a za prikupljanje podataka. Nacionalni podatci o tlu nisu bili potpuni, nisu se redovito prikupljali i tumačili te nisu uvijek bili pouzdani⁵¹.
• Cipar i Portugal oslanjali su se isključivo na platformu Komisije LUCAS za prikupljanje podataka o tlu.

Ne postoji dogovorena metodologija za procjenu dezertifikacije i degradacije zemljišta unutar EU‑a

38

Dezertifikacija i degradacija zemljišta složene su pojave na koje utječu brojni međuovisni čimbenici te ne postoji znanstveni konsenzus o načinu procjenjivanja tih čimbenika. Međutim, kako bi se otkrilo pogoršanje stanja tla mogu se upotrebljavati zamjenski pokazatelji. Postoji nekoliko takvih zamjenskih pokazatelja, no UNCCD preporučuje da se za procjenu degradacije zemljišta upotrebljavaju tri potpokazatelja: produktivnost zemljišta, organski ugljik u tlu te pokrov zemljišta i promjena u pokrovu zemljišta⁵².

39

Komisija i države članice nisu se usuglasile o metodologiji za prikupljanje podataka u okviru raspoloživih pokazatelja s ciljem provedbe sustavne procjene dezertifikacije i degradacije zemljišta u EU‑u. To otežava usporedbu razmjera dezertifikacije u različitim državama članicama EU‑a.

40

Komisija se u izvješću o praćenju napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU‑a iz 2018. služi dvama pokazateljima degradacije tla koji su posebno usklađeni s pokazateljima UNCDD‑a: umjetni pokrov zemljišta po stanovniku i procijenjena razina erozije tla uzrokovane vodom (vidi tablicu 2.). Postoje mnoge druge značajke degradacije zemljišta koje nisu obuhvaćene tim pokazateljima, kao što su organski ugljik u tlu, produktivnost zemljišta, salinizacija ili zagađenje. Dodatne informacije o drugim relevantnim pokazateljima dostupne su na razini Komisije (vidi odlomke 30. i 34.), ali se ne upotrebljavaju u svrhu procjene degradacije zemljišta u EU‑u.

EU poduzima korake za borbu protiv dezertifikacije, ali oni su usklađeni tek u ograničenoj mjeri

41

Sud je ispitao poduzima li EU mjere za borbu protiv dezertifikacije na usklađen način. Za takve mjere potrebna je usklađena struktura upravljanja i odgovarajući dugoročni plan za ublažavanje rizika od donošenja odluka kojima se ostvaruje mala vrijednost za uloženi novac i izbjegavanje mjera koje nisu usustavljene i koordinirane.

42

Okvir UNCCD‑a i njegova provedba u EU‑u opisani su u okviru 2.

Na razini EU‑a ne postoji posebno zakonodavstvo o dezertifikaciji i tlu

43

4Kako je opisano u odlomaku 16., tematska strategija EU‑a za zaštitu tla iz 2006. uključivala je prijedlog okvirne direktive o tlu. Jedan od ciljeva predložene direktive bio je da se doprinese zaustavljanju dezertifikacije uzrokovane degradacijom i gubitkom biološke raznolikosti tla. Taj zakonodavni prijedlog nije dobio većinsku potporu Vijeća te ga je Komisija povukla 2014. godine. Slijedom toga, dok se na druge ključne prirodne resurse kao što su zrak ili voda primjenjuju razne direktive i uredbe EU‑a, za tlo ne postoji slično integrirano zakonodavstvo na razini EU‑a.

44

U nedavno provedenoj studiji zaključeno je da je povlačenjem prijedloga okvirne direktive o vodi propuštena prilika za utvrđivanje zajedničkog shvaćanja i vizije zaštite tla u EU‑u⁵⁶. Ista je studija potvrdila da, u nedostatku sveobuhvatnog zakonodavstva o zaštiti tla na razini EU‑a, nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti tla, ako ono postoji, nije spriječena dezertifikacija i degradacija tla u EU‑u.

Strategije, politike i programi potrošnje EU‑a doprinose borbi protiv dezertifikacije, ali nisu posebno usmjereni na nju

45

Na razini EU‑a ne postoji posebna strategija za borbu protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta. Na dezertifikaciju se upućuje u različitim strategijama, politikama i programima potrošnje EU‑a, od kojih su za dezertifikaciju najrelevantniji ZPP te strategija EU‑a za prilagodbu klimatskim promjenama.

46

Iako bi ZPP mogao imati važnu ulogu u borbi protiv dezertifikacije, Sud je utvrdio sljedeća ograničenja:

• Prema navodima Europske agencije za okoliš izravna plaćanja mogu dovesti do intenzifikacije poljoprivrede, koja s druge strane vodi do gubitka organske tvari u tlu, smanjivanja razine zadržavanja vode u tlu i promjena u uporabi zemljišta⁵⁷.
• Odredbe o višestrukoj sukladnosti uključuju obvezu održavanja triju dobrih poljoprivrednih i ekoloških uvjeta usmjerenih na sprječavanje degradacije tla koji se odnose na minimalni zemljišni pokrov, upravljanje zemljištem u svrhu ograničavanja erozije i održavanje razine organske tvari u tlu. Prema podatcima Europske agencije za okoliš višestruka sukladnost može doprinijeti održavanju razina organske tvari u tlu i zaštiti tla od erozije⁵⁸. Međutim, iako se u tematskom izvješću Suda br. 26/2016 ne donose posebni zaključci o učinku višestruke sukladnosti na degradaciju tla, u njemu je utvrđeno da Komisija na temelju dostupnih informacija nije mogla odgovarajuće procijeniti ukupnu djelotvornost višestruke sukladnosti⁵⁹. U jednom drugom izvješću navodi se da se učinci višestruke sukladnosti na okoliš ne mogu kvantificirati⁶⁰.
• U slučaju ekologizacije nije utvrđena potpuno razrađena logika intervencije s jasno definiranim, ambicioznim ciljnim vrijednostima. Proračunska sredstva koja su dodijeljena za ekologizaciju nisu izravno povezana s ciljevima politike koji bi se trebali postići u području okoliša i klime. Štoviše, ovisno o pojedinačnoj situaciji poljoprivrednika i stanju njihova poljoprivrednog zemljišta, postoji nekoliko izuzeća od pravila u pogledu ekologizacije⁶¹. Sud je u izvješću iz 2017. zaključio da nije vjerojatno da će se ekologizacijom, na način na koji se ona trenutačno primjenjuje, ostvariti znatne koristi za okoliš i klimu⁶². Statistički podatci koje je Komisija objavila 2018.⁶³. pokazuju da je u državama članicama pogođenima rizikom od dezertifikacije, kao što su Grčka, Hrvatska, Italija, Malta, Portugal ili Rumunjska, udio korištenih poljoprivrednih površina na kojima se primjenjuje barem jedna obveza u vezi s ekologizacijom iznosio otprilike 50 % ili manje⁶⁴.
• Prema navodima Komisije u okviru programa ruralnog razvoja država članica pogođenih dezertifikacijom prepoznat je rizik od dezertifikacije i degradacije zemljišta. Sud je pregledao pet nacionalnih i dva regionalna programa ruralnog razvoja⁶⁵ i zaključio sljedeće:
• svi programi ruralnog razvoja uključivali su mjere⁶⁶ koje mogu doprinijeti borbi protiv dezertifikacije i degradacije tla, kao što su mjere za poljoprivredu i okoliš te klimatske mjere, mjere potpore za područja s prirodnim ograničenjima, mjere za šumarstvo ili mjere ulaganja u navodnjavanje
• samo je jedan program ruralnog razvoja obuhvaćao poseban paket mjera protiv dezertifikacije, no taj paket nije bio osmišljen na odgovarajući način (vidi okvir 3.).

47

Zaštita tla jedan je od elemenata prijedloga Komisije za sljedeći ZPP⁶⁷ u kojem se predlažu razni standardi povezani sa zaštitom i kvalitetom tla. U prijedlogu su utvrđeni i mogući pokazatelji rezultata⁶⁸ i pokazatelji učinka za zaštitu tla, o kojima bi države članice izvješćivale. Tim predloženim elementima novog ZPP‑a poljoprivrednicima bi se mogao pružiti veći poticaj za odgovarajuću brigu o tlu u EU‑u. O tim se prijedlozima još raspravlja. Stoga je prerano za procjenu mogućeg djelovanja predloženih mehanizama u praksi.

48

U strategiji EU‑a za prilagodbu klimatskim promjenama iz 2013. prepoznata je važnost borbe protiv dezertifikacije kao jedne od mjera za prilagodbu klimatskim promjenama kojoj je potrebno pružiti potporu. Države članice potiču se na izradu vlastitih nacionalnih strategija. Na osnovi dokumentacije koja je dostupna na razini Komisije Sud je utvrdio da je, do studenoga 2018., od trinaest država članica koje su se izjasnile pogođenima dezertifikacijom (vidi okvir 2.):

• osam država članica uključilo posebne mjere protiv dezertifikacije u svoje strategije za prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući pet država članica koje je Sud posjetio⁶⁹
• dvije države članice, Mađarska i Slovenija, ne spominju dezertifikaciju u svojim strategijama za prilagodbu
• tri države članice, Bugarska, Hrvatska i Latvija, još nisu utvrdile strategije za prilagodbu klimatskim promjenama.

49

Predmetne strategije provode se na razini država članica. Komisija trenutačno ne raspolaže sveobuhvatnim informacijama na razini cijelog EU‑a o rezultatima njihove provedbe. Komisija je 2016. pokrenula evaluaciju strategije EU‑a za prilagodbu kako bi ispitala njezinu provedbu i uspješnost. Evaluacija bi trebala biti dovršena do kraja 2018. godine.

50

Druge politike i programi potrošnje EU‑a relevantni su za dezertifikaciju, ali njihov učinak nije dokumentiran (kako je objašnjeno u nastavku).

51

Regionalni fondovi: iz EFRR‑a i Kohezijskog fonda mogu se financirati ulaganja u infrastrukturu za prilagodbu klimatskim promjenama. Za dezertifikaciju i degradaciju zemljišta najrelevantnija su ulaganja u brane i sustave navodnjavanja. Njihovi su učinci na zemljište mješoviti (vidi odlomke 62. i  63.). Prema navodima Europske agencije za okoliš projekti koji se financiraju sredstvima iz EFRR‑a „mogu imati širok raspon učinaka na zemljište; neka ulaganja, primjerice ulaganja u cestovni promet, mogu dodatno potaknuti nekontrolirano širenje urbanih područja i prenamjenu zemljišta”⁷⁰. Nadalje, Fond solidarnosti EU‑a upotrebljava se za obnovu zemljišta nakon kriznih situacija koje povećavaju rizik od dezertifikacije, kao što su suše i šumski požari.

52

Istraživanja u EU‑u: u sklopu okvirnih istraživačkih programa EU‑a financiran je niz istraživačkih projekata koji su izravno ili neizravno povezani s dezertifikacijom⁷¹. Ti su projekti uglavnom bili usmjereni na razumijevanje fenomena dezertifikacije, osmišljavanje pokazatelja za praćenje dezertifikacije ili potporu koordiniranim mjerama za podizanje razine osviještenosti. Međutim, ni države članice ni Komisija ne iskorištavaju rezultate istraživanja na djelotvoran način kako bi procijenile razmjere dezertifikacije, uspostavile djelotvoran sustav praćenja ili osmislile bilo kakvu povezanu strategiju.

53

Voda: u skladu s Okvirnom direktivom o vodama nestašica vode smatra se jednim od aspekata integriranog gospodarenja vodama i opći je cilj te direktive bio postići dobro stanje voda u Europi do 2015. godine. U svibnju 2018. Komisija je iznijela prijedlog uredbe o ponovnoj uporabi vode u kojem se naglasak stavlja na ponovnu uporabu pročišćenih otpadnih voda za poljoprivredno navodnjavanje. Jamčenje dostupnosti dovoljne količine vode dobre kvalitete ključan je izazov u borbi protiv dezertifikacije.

54

Šumarstvo: strategija EU‑a za šume iz 2013. nije pravno obvezujuća. U svih pet država članica koje je Sud posjetio postojalo je nacionalno zakonodavstvo o šumarstvu. Nacionalni programi za šume i nacionalne održive prakse u području šumarstva imaju pozitivne učinke na tlo. EU pruža potporu za određene mjere u području šumarstva u okviru politike ruralnog razvoja, koje također mogu imati pozitivan učinak u pogledu dezertifikacije.

55

Razne službe Komisije (vidi odlomak 24.) surađuju na rješavanju pitanja dezertifikacije na ad hoc osnovi. Komisija je 2015. uspostavila stručnu skupinu za zaštitu tla „kako bi se u suradnji s državama članicama razmotrili načini na koje bi se pitanja kvalitete tla mogla riješiti primjenom ciljanog i razmjernog pristupa koji se temelji na riziku uz obvezujući pravni okvir⁷².

56

Stoga na razini EU‑a i nacionalnoj razini postoji niz strategija, akcijskih planova i programa potrošnje koji su relevantni za borbu protiv dezertifikacije, ali nisu usmjereni na nju.

Projekti povezani s dezertifikacijom koje financira EU mogu imati pozitivan učinak, no ne postoje relevantne informacije o njihovoj uspješnosti u pogledu dezertifikacije

57

Sud je procijenio jesu li projekti za borbu protiv dezertifikacije u EU‑u imali pozitivan učinak. Kako bi takvi projekti imali pozitivan učinak na suzbijanje te pojave, njima se mora pružiti odgovor na relevantne potrebe te oni moraju biti ekološki i financijski održivi. Podatci o uspješnosti u pogledu djelotvornosti i učinkovitosti potrošnje korisni su u evaluaciji postignuća ostvarenih s pomoću proračuna EU‑a.

58

Studije su pokazale da je obnavljanje degradiranog zemljišta općenito skuplje od sprječavanja dezertifikacije i degradacije zemljišta⁷³. Projekti relevantni za dezertifikaciju također bi se trebali provoditi pravodobno jer zakašnjele mjere potencijalno mogu biti skuplje ili se njima ne može spriječiti nepovratne negativne posljedice za zemljište.

59

Na regionalnoj ili nacionalnoj razini ili na razini EU‑a nisu dostupni sveobuhvatni podatci o planiranim ili stvarnim rashodima za projekte relevantne za dezertifikaciju. Ne postoje podatci o broju takvih projekata u EU‑u. Pet posjećenih država članica dostavilo je popise projekata koje su utvrdile relevantnima za dezertifikaciju, na temelju kojih je Sud sastavio ogledni uzorak od 25 projekata (vidi odlomak 26.)⁷⁴.

Projekti EU‑a mogu imati pozitivan učinak na borbu protiv dezertifikacije

60

Sud je u okviru uzorka utvrdio dva osobito uspješna projekta koja smatra primjerima dobre prakse. Ti projekti omogućili su obogaćivanje prethodno neproduktivnog tla te zaštitu od degradacije zemljišta. Osim što su doprinijeli borbi protiv dezertifikacije, smanjenju erozije i poboljšanju stanja zemljišta, ti su projekti također donijeli ekonomske koristi za korisnike ili doprinijeli biološkoj raznolikosti (vidi okvir 4.).

Međutim, postoje razlozi za zabrinutost u pogledu dugoročne održivosti projekata

61

Projekti iz uzorka Suda najčešće su se odnosili na ulaganje u navodnjavanje (10 od 25 projekata, pri čemu je devet projekata sufinancirano sredstvima iz EPFRR‑a). Studije pokazuju da takvi projekti mogu imati mješovite učinke na dezertifikaciju i degradaciju zemljišta⁷⁵.

62

S jedne strane, navodnjavanjem se može povećati profitabilnost zemljišta. Njime se mogu povećati prinosi od usjeva, osobito kratkoročno, kao i količine zemljišta raspoloživog za poljoprivredne djelatnosti te se, isto tako, može povećati otpornost na sušu. Sud je uočio takve pozitivne učinke u okviru projekata iz uzorka.

63

S druge strane, navodnjavanje može dovesti do problema u pogledu održivosti, odnosno do osiromašenja vodnih resursa, zagađivanja podzemnih voda, veće erozije tla ili rizika od salinizacije⁷⁶ i smanjene plodnosti tla. Kako bi se riješilo ta pitanja, Uredbom o EPFRR‑om predviđeno je da projekti navodnjavanja moraju ispunjavati određene uvjete ekološke održivosti kako bi mogli primiti sufinanciranje⁷⁷. U okviru  5. opisani su problemi dugoročne održivosti koje je Sud utvrdio u dva posjećena projekta navodnjavanja.

64

Projekti u području šumarstva (svi takvi projekti iz uzorka Suda sufinancirani su sredstvima iz EPFRR‑a) imaju pozitivan učinak na sprečavanje dezertifikacije i degradacije zemljišta: šumski pokrov štiti tlo od erozije te dolazi do povećanja kapaciteta za apsorpciju ugljika. Obnovom šumskog krajolika može se očuvati biološka raznolikost i smanjiti degradacija tla. Inicijative u području agrošumarstva također mogu doprinijeti rješavanju pitanja degradacije tla, i to ulaganjem zajedničkih napora na razini lokalnih zajednica u rubnim područjima⁷⁸. Sud je jedan od četiriju projekata u području šumarstva iz uzorka utvrdio kao primjer dobre prakse (vidi okvir 4.). Međutim, projekti u području šumarstva manje su uspješni ako vegetacijski pokrov nije dovoljno prilagođen lokalnim klimatskim uvjetima (vidi okvir 6.).

Ograničena primjena i opseg analize troškova i koristi

65

Analize troškova i koristi te procjene ekološke održivosti od ključne su važnosti za projekte povezane s dezertifikacijom. Najčešći izvor sufinanciranja sredstvima EU‑a u okviru uzorka Suda bio je EPFRR (17 od 25 projekata). U skladu s Uredbom o EPFRR‑u, provedba analize troškova i koristi nije obvezna. Neke države članice odredile su da je takva analiza obvezna za određene projekte navodnjavanja, uključujući Cipar i Rumunjsku. Analiza troškova i koristi provedena je za šest od devet projekata navodnjavanja u okviru EPFRR‑a iz uzorka Suda. U tim se slučajevima analizom nastojalo dokazati da projekt ima financijske koristi u odnosu na alternativnu opciju nepoduzimanja nikakvih mjera. Međutim, u troškovima ulaganja u projekt nisu uzeti u obzir troškovi mjera za ispravljanje mogućeg negativnog učinka na okoliš (iako su bile potrebne razne dozvole od tijela nadležnih za zaštitu okoliša).

Tijela država članica nisu procjenjivala uspješnost projekata u pogledu dezertifikacije i degradacije tla

66

Države članice nisu dužne prikupljati ili evaluirati podatke o učinku projekata EU‑a na dezertifikaciju i degradaciju tla⁷⁹. Nijedno od tijela u državama članicama koje je Sud posjetio nije procjenjivalo djelotvornost takvih projekata u borbi protiv dezertifikacije.

Komisija nije procijenila napredak u pogledu ispunjenja obveze postizanja neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine

67

Sud je ispitao je li vjerojatno da će EU ispuniti obvezu postizanja neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine. Kako bi se na razini EU‑a postigao taj cilj, potrebne su redovita procjena degradacije zemljišta, prekogranična suradnja i koordinacija te provedba relevantnih mjera, kao i relevantne smjernice za države članice o koracima koji su potrebni za postizanje neutralnosti degradacije zemljišta. Takve smjernice trebale bi obuhvaćati promicanje dobrih praksi, kao i tehnike za evaluaciju učinka ulaganja u navodnjavanje zemljišta i za procjenu gubitka biološke raznolikosti.

68

EU i države članice preuzeli su obvezu Ujedinjenih naroda da se do 2030. postigne neutralnost degradacije zemljišta (vidi odlomke 13. i 14.). GU ESTAT na godišnjoj osnovi objavljuje izvješće o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU‑a, uključujući pokazatelje kojima su obuhvaćena dva aspekta u pogledu degradacije zemljišta: umjetni pokrov i erozija tla uzrokovana vodom (vidi odlomak 40. i tablicu 2.). GU ESTAT, u ime Komisije, analizira samo promjene u tim pokazateljima i ne donosi zaključke o stanju u pogledu neutralnosti degradacije zemljišta u EU‑u⁸⁰.

69

Degradacija zemljišta ima prekogranični učinak. Tlo nije statično i čimbenici koji potiču degradaciju često su globalni. Degradacija zemljišta često se smatra lokalnom pojavom, no čestice se tla kreću. Studije pokazuju da procesi erozije uzrokovane vodom i vjetrom, pješčane oluje⁸¹ ili ljudske aktivnosti, kao što je onečišćenje pesticidima, imaju važnu ulogu u smislu prekograničnog učinka degradacije tla te da imaju posljedice za gospodarstvo, društvo i okoliš⁸², kao što su klimatske promjene, zdravstveni problemi i nedostatak hrane. Unatoč prekograničnoj prirodi tog problema, države članice i Komisija ne koordiniraju svoje napore u ostvarenju cilja EU‑a da se postigne neutralnost degradacije zemljišta.

70

Komisija nije procijenila napredak u pogledu ispunjenja obveze postizanja neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine. To potvrđuju i studije kao što je ona izrađena u ime njemačke agencije za okoliš, u kojoj se navodi da je „rasprava o cjelokupnom ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, a posebno o ostvarivanju cilja neutralnosti degradacije tla, tek u vrlo ranoj fazi” te da je „EU imao ključnu ulogu u osmišljavanju ciljeva održivog razvoja, no njihovo ostvarenje u EU‑u napreduje sporo”⁸³. U EU‑u i dalje ne postoji jasna zajednička vizija o tome kako će se do 2030. godine postići neutralnost degradacije zemljišta.

71

U okviru UNCCD‑a uspostavljen je dobrovoljni program kojemu je cilj da se zemljama pruži potpora u ispunjavanju obveza u pogledu neutralnosti degradacije zemljišta, primjerice u definiranju nacionalnih polaznih vrijednosti, ciljeva ili povezanih mjera. Do studenoga 2018. u taj se program uključilo 119 zemalja. Italija je jedina država članica EU‑a koja je sudionica. Komisija državama članicama ne pruža smjernice o praktičnim aspektima postizanja neutralnosti degradacije zemljišta.

Zaključci i preporuke

72

Dezertifikacija je oblik degradacije zemljišta u sušnim područjima. Ta je pojava sve veća prijetnja u EU‑u koja znatno utječe na zemljište. Budući scenariji klimatskih promjena upućuju na povećanje izloženosti dezertifikaciji u EU‑u u tekućem stoljeću, uz porast temperature, sve veći broj suša i manje količine oborina u južnim dijelovima Europe. Očekuje se da će učinci te pojave biti posebno snažni u južnom Portugalu, velikom dijelu Španjolske, južnoj Italiji, jugoistočnoj Grčkoj, na Cipru te na bugarskoj i rumunjskoj obali (vidi odlomke 1.-24.).

73

Sud je utvrdio da se rizik od dezertifikacije u EU‑u ne otklanja na djelotvoran i učinkovit način. Iako su dezertifikacija i degradacija zemljišta prijetnje koje su već prisutne u EU‑u i koje postaju sve veće, Komisija nema jasnu sliku o tim izazovima, a koraci koji se poduzimaju u borbi protiv dezertifikacije nisu dovoljno usklađeni.

74

Sud je utvrdio da ne postoji dogovorena metodologija za procjenu dezertifikacije i degradacije zemljišta unutar EU‑a. Iako Komisija i države članice prikupljaju podatke o raznim čimbenicima koji utječu na dezertifikaciju i degradaciju zemljišta, Komisija ne analizira te podatke u svrhu izrade pouzdane procjene dezertifikacije i degradacije zemljišta u EU‑u (vidi odlomke 28. – 40.).

1. preporuka – Razumijevanje degradacije zemljišta i dezertifikacije u EU‑u

Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala:

1. utvrditi metodologiju i relevantne pokazatelje, počevši od triju pokazatelja predviđenih u okviru UNCCD‑a, na temelju kojih će se procijeniti razmjeri dezertifikacije i degradacije zemljišta u EU‑u

Ciljni rok provedbe: 31. prosinca 2020.

2. objediniti i analizirati, na temelju dogovorene metodologije, relevantne podatke o dezertifikaciji i degradaciji zemljišta, od kojih se većina već prikuplja, te ih redovito predstavljati na jasan i korisnicima pristupačan način u svrhu javne uporabe, po mogućnosti u obliku interaktivnih zemljovida za uporabu u EU‑u.

Ciljni rok provedbe: 31. prosinca 2021.

75

Mjere EU‑a za suzbijanje dezertifikacije nisu dovoljno usklađene. Na razini EU‑a ne postoji posebno zakonodavstvo o dezertifikaciji. Dok se na druge ključne prirodne resurse kao što su zrak ili voda primjenjuju razne direktive i uredbe EU‑a, za tlo ne postoji slično integrirano zakonodavstvo na razini EU‑a.

76

Na razini EU‑a ne postoji strategija o dezertifikaciji i degradaciji zemljišta. Umjesto toga na razini EU‑a postoji niz strategija, akcijskih planova i programa potrošnje, kao što su zajednička poljoprivredna politika ili strategija EU‑a za prilagodbu klimatskim promjenama, koji su relevantni za borbu protiv dezertifikacije, ali nisu usmjereni na nju. Borba protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta u praksi nije koordinirana na odgovarajući način (vidi odlomke 41. - 56.).

2. preporuka – Procjena potrebe za unaprjeđenjem pravnog okvira EU‑a za tlo

Komisija bi trebala procijeniti prikladnost tekućeg pravnog okvira za održivo korištenje tla u EU‑u, uključujući pitanje borbe protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta.

Ciljni rok provedbe: 30. lipnja 2021.

77

Sud je utvrdio da projekti EU‑a mogu imati pozitivan učinak na dezertifikaciju. Projekti povezani s dezertifikacijom obuhvaćeni su različitim područjima politika EU‑a, prije svega ruralnim razvojem, ali i politikama u području okoliša i klime, istraživanja ili regionalnom politikom. Međutim, postoje određeni razlozi za zabrinutost u pogledu njihove dugoročne održivosti. Države članice primjenjivale su analizu troškova i koristi u ograničenoj mjeri te nisu procijenile učinak projekata financiranih sredstvima EU‑a u pogledu dezertifikacije jer ona nije bila njihov primarni cilj (vidi odlomke  57. - 66.).

78

Komisija nije procijenila napredak u ispunjenju obveze ulaganja napora u postizanje neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine. Nije provedena procjena degradacije zemljišta na razini EU‑a. Komisija državama članicama nije pružila praktične smjernice o tome kako postići neutralnost degradacije zemljišta. U EU‑u još ne postoji jasna zajednička vizija o tome kako će se do 2030. postići neutralnost degradacije zemljišta (vidi odlomke  67. - 71.).

3. preporuka – Postizanje neutralnosti degradacije zemljišta u EU‑u do 2030. godine

Komisija bi trebala:

1. navesti dodatne pojedinosti o tome kako će se ispuniti obveza EU‑a da se do 2030. godine postigne neutralnost degradacije zemljišta te redovito izvješćivati o napretku

Ciljni rok provedbe: 31. prosinca 2020.

2. pružiti državama članicama smjernice o praktičnim aspektima očuvanja tla i postizanja neutralnosti degradacije zemljišta u EU‑u, uključujući promicanje dobrih praksi

Ciljni rok provedbe: 31. prosinca 2020.

3. na zahtjev pružiti državama članicama tehničku potporu u izradi nacionalnih planova djelovanja za postizanje neutralnosti degradacije zemljišta do 2030., uključujući utvrđivanje usmjerenih mjera, jasnih ključnih etapa i plana za srednjoročno izvješćivanje na razini država članica.

Ciljni rok provedbe: 31. prosinca 2022.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos A. Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 14. studenoga 2018.

Pokrate

CORINE program koordinacije informacija o okolišu

EEA Europska agencija za okoliš

EFRR Europski fond za regionalni razvoj

EPFRR Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj

FSEU Fond solidarnosti Europske unije

GU AGRI Glavna uprava Europske komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj

GU CLIMA Glavna uprava Europske komisije za klimatsku politiku

GU ENV Glavna uprava Europske komisije za okoliš

GU ESTAT Glavna uprava Europske komisije za statistiku

GU JRC Zajednički istraživački centar Europske komisije

GU RTD Glavna uprava Europske komisije za istraživanje i inovacije

IPCC Međuvladin panel o klimatskim promjenama

LUCAS okvirno statističko istraživanje o uporabi/pokrovu zemljišta

NAP nacionalni program djelovanja za suzbijanje dezertifikacije u skladu s okvirom UNCCD‑a

PRR program ruralnog razvoja

RCP reprezentativna putanja koncentracije (engl. representative concentration pathway)

UNCCD Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije

ZPP zajednička poljoprivredna politika

Endnotes

¹ Montanarella, L., Toth, G., JRC, „Desertification in Europe” (Dezertifikacija u Europi), 2008.

² Vidi Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (UNCCD) iz 1994., članak 1.

³ Ibid.

⁴ Vidi npr. izvješće Međuvladine znanstveno‑političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava „Assessment Report on Land Degradation and Restoration” (Izvješće o procjeni degradacije i obnove zemljišta).

⁵ Vidi Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (UNCCD) iz 1994., članak 1.

⁶ Ibid.

⁷ World Atlas of Desertification (Svjetski atlas dezertifikacije), JRC, 2018.

⁸ Prekomjerna ispaša javlja se kada poljoprivrednici imaju previše stoke na malom području ili ako predugo drže stoku na određenom području. Do krčenja šuma često dolazi zbog potrebe za prikupljanjem drva za gorivo ili stvaranja prostora za poljoprivredne djelatnosti ili stambenog prostora.

⁹ Vidi Rubio, J. L. i Recatalá, L., „The relevance and consequences of Mediterranean desertification including security aspects” (Važnost i posljedice dezertifikacije na Sredozemlju, uključujući sigurnosne aspekte), Centar za istraživanja o dezertifikaciji, Valencia, Španjolska, 2006. ili Salvati, L. i Bajocco, S. „Land sensitivity to desertification across Italy: Past, present, and future” (Osjetljivost zemljišta na dezertifikaciju u Italiji: prošlost, sadašnjost i budućnost), Applied Geography 31, 2011.

¹⁰ Rey Benayas, J. M., Martins, A., Nicolau, J. M. i Schulz, J. J., „Abandonment of agricultural land: an overview of drivers and consequences” (Napuštanje poljoprivrednog zemljišta: pregled uzroka i posljedica), CABI Publishing, 2007.

¹¹ Vidi tematsko izvješće Suda br. 25/2018 „Direktiva o poplavama: napredak u procjeni rizika, a u području planiranja i provedbe potrebna su poboljšanja”.

¹² Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), „Global Warming of 1.5°C” (Globalno zatopljenje od 1,5 °C), 2018., sjednica IPCC‑a u svrhu odobrenja, str. 3. – 72.; Settele, J. i dr., “Terrestrial and Inland Water Systems” (Kopneni sustavi i sustavi unutarnjih voda), Climate Change 2014: Impacts, Adaptation and Vulnerability. Part A: Global and Sectoral Aspects. Contribution of Working Group II to the Fifth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change (Klimatske promjene 2014.: učinak, prilagodba i osjetljivost, Dio A: globalni i sektorski aspekti. Doprinos II. radne skupine petom izvješću o procjeni koje sastavlja Međuvladin panel o klimatskim promjenama), [Field, C. B., Barros, V. R., Dokken, D. J., Mach, K. J., Mastrandrea, M. D., Bilir, T. E., Chatterjee, M., Ebi, K. L., Estrada, Y. O., Genova, R. C., Girma, B., Kissel, E. S., Levy, A. N., MacCracken, S., Mastrandrea, P. R. and White, L. L. (urednici.)]. Cambridge University Press, 2014., str. 271.– 359.; Seidl, R. i dr., „Forest disturbances under climate change” (Poremećaji šuma uzrokovani klimatskim promjenama), Nature Climate Change, 7, 2017., str. 395. – 402., 7 doi:10.1038/nclimate3303.

¹³ Studija je obuhvaćala Portugal, Španjolsku, južni dio Francuske, Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Albaniju, Grčku, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Rumunjsku i Bugarsku.

¹⁴ Prăvălie, R., Patriche, C., Bandoca, G., „Quantification of land degradation sensitivity areas in Southern and Central Southeastern Europe. New results based on improving DISMED methodology with new climate data” (Kvantifikacija izloženosti područja u južnoj i središnjoj jugoistočnoj Europi degradaciji zemljišta. Novi rezultati na temelju razrade metodologije DISMED s pomoću novih podataka o klimi), Catena – An Interdisciplinary Journal of Soil Science – Hydrology – Geomorphology focusing on Geoecology and Landscape Evolution, br. 158, 2017.; str. 309. – 320.

¹⁵ Oba zemljovida izrađena su na temelju iste metodologije, no pri izradi zemljovida za 2017. uzet je u obzir dodatan indeks kvalitete klimatskih prilika.

¹⁶ I.A.CO Environmental & Water Consultants, Cipar, 2008.

¹⁷ Peto izvješće IPCC‑a o procjeni, izvješće III. radne skupne „Climate Change 2014: Mitigation of Climate Change” (Klimatske promjene 2014.: ublažavanje klimatskih promjena); EEA, „Climate Change Impacts and Vulnerability” (Učinci klimatskih promjena i izloženost), 2012.; Europski revizorski sud, „Panoramski pregled: mjere EU‑a u području energije i klimatskih promjena”, odlomak 117.

¹⁸ Vidi, npr., Spinoni, J., Vogt, J., Barbosa, P., McVormick, N., Dosio, A., „Is Europe at risk of desertification due to climate change?” (Je li Europa ugrožena dezertifikacijom zbog klimatskih promjena?), Geophysical Research Abstracts Vol. 20, 2018., EGU2018-9557, Opća skupština Europske unije za geoznanosti.

¹⁹ IPCC, „Global Warming of 1.5°C” (Globalno zatopljenje od 1,5 °C), 2018., sjednica IPCC‑a u svrhu odobrenja, str. 3. – 36.; Gudmundsson, L. i Seneviratne, S. I., „Anthropogenic climate change affects meteorological drought risk in Europe” (Antropogene klimatske promjene nepovoljno utječu na rizik od meteoroloških suša u Europi), Environmental Research Letters, 11(4), 2016., 044005, doi: 10.1088/1748-46 9326/11/4/044005; Gudmundsson, L., Seneviratne, S. I., i Zhang, X., 2017., „Anthropogenic climate change detected in European renewable freshwater resources” (Otkriće antropogenih klimatskih promjena u europskim obnovljivim izvorima svježe vode), Nature Climate Change, 7, str. 813.

²⁰ Vidi, npr., Poljansek, K., Marin Ferrer, M., De Groeve, T., Clark, I. (urednici), „Science for disaster risk management 2017: knowing better and losing less” (Znanost u korist upravljanja rizicima od katastrofe 2017.: znati više i gubiti manje), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2017. i http://ec.europa.eu/environment/water/quantity/scarcity_en.htm.

²¹ „Climate Impacts in Europe” (Klimatski utjecaji u Europi). Projekt PESETA II JRC‑a, 2014. Znanstvena i politička izvješća JRC‑a. Izvor podataka: Dosio i Paruolo 2011. i Dosio i dr. 2012.

²² IPCC, „Global Warming of 1.5°C” (Globalno zatopljenje od 1,5 °C), 2018., Sažetak za donositelje politika, str. 9.

²³ IPCC, „Global Warming of 1.5 °C” (Globalno zatopljenje od 1,5 °C), 2018., sjednica IPCC‑a u svrhu odobrenja, str. 3. – 41. i str. 3. – 142.; Schleussner, C.‑F. i dr., „Differential climate impacts for policy‑relevant limits to global warming: The case of 1.5°C and 2°C” (Diferencijalni klimatski učinci za granične vrijednosti globalnog zatopljenja relevantne za politike: slučaj povećanja temperature za 1,5 °C i 2 °C), Earth System Dynamics, 7(2), 2016., str. 327. – 351., doi:10.5194/esd‑7-327‑2016; Lehner, F. i dr., „Projected drought risk in 1.5°C and 2°C warmer climates” (Predviđeni rizik od suše u klimama toplijima za 1,5 °C i 2 °C), Geophysical Research Letters, 44(14), 2017., str. 7419. – 7428., doi:10.1002/2017GL074117; Wartenburger, R. i dr., „Changes in regional climate extremes as a function of global mean temperature: an interactive plotting framework” (Promjene u regionalnim ekstremnim klimatskim uvjetima kao funkcija prosječne globalne temperature: interaktivni okvir za izradu planova), Geoscientific Model Development, 10, 2017., str. 3609. – 3634., doi:10.5194/gmd‑2017-33; Greve, P., Gudmundsson, L., i Seneviratne, S. I., „Regional scaling of annual mean precipitation and water availability with global temperature change” (Odnos između prosječne godišnje količine padalina i dostupnosti vode i globalne promjene temperature na regionalnoj razini), Earth System Dynamics, 9(1), 2018., str. 227. – 240., doi:10.5194/esd‑9-227-2018; Samaniego, L. i sr., „Anthropogenic warming exacerbates European soil moisture droughts” (Antropogeno zatopljenje pogoršava suše uzrokovane gubitkom vlage u tlu u Europi), Nature Climate Change, 8(5), 2018., str. 421. – 426., doi: 10.1038/s41558-018-0138-5.

²⁴ Na temelju raznih pokazatelja kao što su indeks aridnosti FAO‑a i UNEP‑a, Köppen‑Geigerova klasifikacija klime i Holdridgeov sustav životnih zona.

²⁵ Reprezentativne putanje koncentracije (RCP) scenariji su koje upotrebljava IPCC i koji prikazuju u kojem će se smjeru kretati koncentracija emisija stakleničkih plinova. Predviđa se da bi u slučaju scenarija reprezentativne putanje koncentracije od 4,5 do razdoblja 2081. – 2100. došlo do povećanja površinske temperature zraka u rasponu od 1,7 °C do 3,2 °C u odnosu na (predindustrijski) prosjek iz razdoblja 1850. – 1900. (prosječno povećanje od 2,4 °C). U slučaju scenarija od 8,5 predviđa se povećanje temperature zraka u rasponu od 3,2°C do 5,4°C (prosječno povećanje od 4,3°C).

²⁶ UNCCD je jedna od triju konvencija iz Rija, zajedno s Konvencijom Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti i Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

²⁷ U Odluci Vijeća od 9. ožujka 1998. predviđeno je da će Vijeće usvojiti stajalište koja će Europska zajednica zauzeti u okviru UNCCD‑a na temelju prijedloga Komisije te da Komisija predstavlja Europsku zajednicu pri UNCCD‑u. Odgovornost je Komisije zajamčiti usklađenost pravnog okvira EU‑a s UNCCD‑om i pratiti ispunjavaju li države članice pri provedbi prava EU‑a svoje obveze koje proizlaze iz obveza Europske unije kao potpisnice UNCCD‑a.

²⁸ Program održivog razvoja do 2030. usvojili su čelnici država i vlada na posebnom sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda 25. rujna 2015. godine.

²⁹ COM(2006)231 final.

³⁰ COM(2006)232 final.

³¹ U Vijeću za okoliš 2007. manjinska skupina od pet država članica, koju su činile Njemačka, Francuska, Nizozemska, Austrija i Ujedinjena Kraljevina, glasala je protiv tog zakona. Sve ostale 22 države članice glasale su za taj prijedlog. Vidi http://europa.eu/rapid/press-release_IP‑08-924_en.htm.

³² Područje koje je ponajprije uređeno Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.) – fonda kojim se ruralnim područjima u EU‑u pomaže u suočavanju sa širokim rasponom izazova povezanih s gospodarstvom, okolišem i društvom.

³³ Područje koje je ponajprije uređeno Uredbom (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).
Višestruka sukladnost uključuje pravila za sprječavanje erozije tla, zadržavanje organskih tvari u tlu i održavanje strukture tla, jamčenje minimalne razine održavanja staništa i izbjegavanja pogoršavanja njihova stanja te gospodarenje vodom i njezinu zaštitu. Ekologizacija je povezana s nizom održivih poljoprivrednih praksi, kao što su održavanje trajnih travnjaka i raznolikost usjeva, s pozitivnim učinkom na zemljište.

³⁴ Europski strukturni i investicijski fondovi skupina su pet zasebnih fondova koju čine Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

³⁵ Istraživački i inovacijski programi EU‑a za razdoblje 2014. – 2020. (Obzor 2020.) i razdoblje 2007. – 2013. (Sedmi okvirni program).

³⁶ Fr.: L’Instrument Financier pour l’Environnement (Financijski instrument za okoliš). Financijski instrument EU‑a kojim se pruža potpora projektima u područjima okoliša, očuvanja prirode i klimatskih mjera u cijelom EU‑u.

³⁷ Uspostavljen kako bi se odgovorilo na velike prirodne katastrofe i kako bi se na europskoj razini izrazila solidarnost s regijama unutar Europe pogođenima katastrofama. Fond solidarnosti Europske unije može se upotrebljavati samo za obnovu zemljišta nakon prirodne katastrofe, ali ne i za sprječavanje ili ublažavanje procesa do kojih bi moglo doći u budućnosti.

³⁸ Radna skupina za međunarodna pitanja okoliša – dezertifikacija.

³⁹ GU za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI), GU za klimatsku politiku (CLIMA), GU za okoliš (ENV), Zajednički istraživački centar (JRC) i GU za istraživanje i inovacije (RTD).

⁴⁰ Europska agencija za okoliš, pokazatelji prenamjene zemljišta, svibanj 2018.

⁴¹ Uveden u partnerstvu s državama članicama, Europskom svemirskom agencijom, Europskom organizacijom za iskorištavanje meteoroloških satelita, Europskim centrom za srednjoročne prognoze vremena, agencijama EU‑a i institutom Mercator Océan.

⁴² Satelit Sentinel‑2A; vidi http://www.copernicus.eu/main/sentinel-2a-orbit.

⁴³ Cherlet, M., Ivits, E., Sommer, S., Tóth, G., Jones, A., Montanarella, L., Belward, A., „Land Productivity Dynamics in Europe, Towards a Valuation of Land Degradation in the EU” (Dinamika produktivnosti zemljišta u Europi: ususret vrednovanju degradacije zemljišta u EU‑u), Zajednički istraživački centar, Institut za okoliš i održivost, Odjel za upravljanje zemljišnim resursima, 2013.

⁴⁴ U izvješću je procijenjeno da 85,1 % ukupne površine EU‑a trenutačno nije pogođeno padom produktivnosti zemljišta, dok 5,6 % pokazuje rane znakove pada, a 1,5 % bilježi pad produktivnosti zemljišta.

⁴⁵ U okviru projekta LUCAS iz 2015. prikupljena su opažanja za više od 270 000 lokacija u 28 država članica EU‑a. Istraživanje u okviru projekta LUCAS za 2018. započeto je u ožujku 2018. (pri čemu uključuje više od 240 000 lokacija i otprilike 99 000 fotointerpretacija) te će njegovi rezultati biti dostupni 2019. godine.

⁴⁶ https://www.eea.europa.eu/data‑and‑maps/indicators/soil‑organic‑carbon‑1/assessment. Najveći dio emisija CO² iz tla uzrokovan je prenamjenom organskih tla (odvodom vode).

⁴⁷ Program CORINE temelji se na analizi satelitskih snimki i zemljovida koji prikazuju 44 potkategorija korištenja zemljišta raspoređenih u pet glavnih kategorija: umjetne površine, poljoprivredna područja, šume i poluprirodne površine, močvare i vodna tijela.

⁴⁸ Vidi izvješće Pokazatelji konteksta ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020.; dopuna iz 2017.

⁴⁹ Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša.

⁵⁰ Vidi, npr., Cherlet, M., Zdruli, P., Zucca, C., „Desertification: Mapping Constraints and Challenges; Encyclopedia of Soil Science” (Dezertifikacija: ograničenja i izazovi u izradi zemljovida; Enciklopedija znanosti o tlu), treće izdanje, Taylor i Francis, 2017.

⁵¹ U svojem izvješću o stanju tla u Europi iz 2012. Zajednički istraživački centar naveo je da rad na izradi zemljovida tla u državama članicama nije dovoljan kako bi se zadovoljile trenutačne potrebe i da su prekogranične analize otežane zbog razlika među raznim nacionalnim skupovima podataka.

⁵² Drugi su primjeri salinizacija i zagađenje.

⁵³ Grčka (NAP iz 2001.), Španjolska (NAP iz 2008.), Italija (NAP iz 2000.), Portugal (NAP iz 1999.) i Rumunjska (NAP iz 2000.).

⁵⁴ Bugarska i Slovačka.

⁵⁵ Travanj 2018., ponovno iznošenje zaključaka o dezertifikaciji iz 2008. Ujedinjenim narodima.

⁵⁶ Wunder, S., Kaphengst, T., Frelih‑Larsen, Dr. A., McFarland, K., Albrecht, S., „Implementing SDG target 15.3 on “Land Degradation Neutrality”– Development of an indicator based on land use changes and soil values” (Ostvarivanje podcilja održivog razvoja br. 15.3. o neutralnosti degradacije zemljišta – razvoj pokazatelja na temelju promjena u namjeni zemljišta i vrijednosti tla), Ekološki institut u Berlinu u ime Njemačke agencije za okoliš, 2018.

⁵⁷ Vidi Izvješće Europske agencije za okoliš br. 8/2016 „The direct and indirect impacts of EU policies on land” (Izravni i neizravni učinci politika EU‑a na zemljište), str. 11. i 66.

⁵⁸ Vidi Izvješće Europske agencije za okoliš br. 8/2016 „The direct and indirect impacts of EU policies on land” (Izravni i neizravni učinci politika EU‑a na zemljište), str. 66.

⁵⁹ Vidi Tematsko izvješće br. 26/2016 „Povećanje djelotvornosti sustava višestruke sukladnosti i njegovo pojednostavnjenje i dalje su izazov”.

⁶⁰ Švedski odbor za poljoprivredu, Učinci višestruke sukladnosti na okoliš, 2011.

⁶¹ Na primjer: mali poljoprivrednici, ekološki poljoprivrednici, poljoprivrednici s velikim udjelima travnjaka. Vidi https://ec.europa.eu/agriculture/direct‑support/greening_hr.

⁶² Vidi Tematsko izvješće br. 21/2017 „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”, odlomci 26. – 57.

⁶³ Izvješće Komisije o zelenim izravnim plaćanjima, 2018., na temelju podataka iz 2015.

⁶⁴ Udio zemljišta obuhvaćenog obvezama u vezi s ekologizacijom mogao bi biti čak i manji jer je, čak i ako se obveze primjenjuju samo na jednu parcelu, neovisno o njezinoj veličini, pokazateljem obuhvaćena cijela površina poljoprivrednog gospodarstva.

⁶⁵ Sud je ispitao nacionalne programe ruralnog razvoja svih pet posjećenih država članica i regionalne programe ruralnog razvoja za Andaluziju (Španjolska) i Siciliju (Italija).

⁶⁶ Te su mjere općenito osmišljene u skladu s prioritetom programa ruralnog razvoja „obnova, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom”.

⁶⁷ COM(2018) 392 final od 1. lipnja 2018., Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike.

⁶⁸ Predloženi pokazatelji rezultata uključuju skladištenje ugljika u tlu i biomasi (R.14.), poboljšanje tla (R.18.) te održivo gospodarenje hranjivim tvarima (R.21).

⁶⁹ Neke su države članice uključile dezertifikaciju u svoju strategiju za klimatske promjene uz upućivanje na svoj nacionalni program djelovanja.

⁷⁰ Vidi Izvješće Europske agencije za okoliš br. 8/2016 „The direct and indirect impacts of EU policies on land” (Izravni i neizravni učinci politika EU‑a na zemljište).

⁷¹ Npr. LEDDRA, PRACTICE, RECARE, BIODESERT.

⁷² http://ec.europa.eu/environment/soil/process_en.htm

⁷³ Nkonya, E., Mirzabaev, A. i von Braun, J., „Economics of Land Degradation and Improvement: An Introduction and Overview” (Ekonomija degradacije i poboljšanja zemljišta: uvod i pregled), „Economics of Land Degradation and Improvement – A Global Assessment for Sustainable Development” (Ekonomija degradacije i poboljšanja zemljišta – globalna procjena radi održivog razvoja), 2016., str. 24. – 26.; Međuvladina znanstveno‑politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava, „Thematic assessment of land degradation and restoration” (Tematska procjena degradacije i obnove zemljišta), ožujak 2018.

⁷⁴ Posjećene države članice suočile su se s izazovima u izradi popisa projekata povezanih s dezertifikacijom za potrebe revizije koju je proveo Sud jer nije postojala posebna politika u okviru koje bi ti projekti bili objedinjeni. Općenito gledajući, za projekte nije utvrđeno da su povezani s dezertifikacijom, već da je to pitanje obuhvaćeno na neizravan način.

⁷⁵ Podimata, M. V. i Yannopoulos, P. C., „Evolution of Game Theory Application in Irrigation Systems” (Razvoj primjene teorije igara u sustavima navodnjavanja), Agriculture and Agricultural Science Procedia 4, 2015., str. 271. – 281.; Muñoz, P., Antón, A., Nuñez, M., Paranjpe, A., Ariño, J., Castells, X., Montero, J. I., Rieradevall, J., „International Symposium on High Technology for Greenhouse System Management” (Međunarodni simpozij o visokoj tehnologiji za sustavno upravljanje stakleničkim plinovima), ISHS Acta Horticulturae 801, Greensys, 2007.; Kattakulov, F., Špoljar, M., Razakov, R., „Advantages and disadvantages of irrigation: focus on semi‑arid regions. The Holistic Approach to Environment” (Prednosti i nedostatci navodnjavanja: usredotočivanje na semiaridne regije. Holistički pristup okolišu), 2017., str. 29. – 38.

⁷⁶ Europska agencija za okoliš procjenjuje da je 25 % poljoprivrednog zemljišta koje se navodnjava u sredozemnoj regiji pogođeno salinizacijom (Izvješće o stanju okoliša iz 2015.).

⁷⁷ Vidi članak 46. Uredbe (EU) br. 1305/2013. Na primjer, analiza utjecaja na okoliš mora pokazati da ulaganje neće imati negativan učinak na okoliš.

⁷⁸ IPCC, „Global Warming of 1.5°C” (Globalno zatopljenje od 1,5 °C), 2018., sjednica IPCC‑a u svrhu odobrenja, tablica 5.2., str. 5. – 64. i str. 5. – 68.

⁷⁹ U sklopu postojećih okvira za evaluaciju, posebice za EPFRR, ne postoje posebni pokazatelji za praćenje dezertifikacije ili degradacije zemljišta, iako postoje kontekstni pokazatelji koji su u određenoj mjeri povezani s degradacijom zemljišta: pokrov zemljišta, organska tvar u tlu na obradivom zemljištu, erozija tla uzrokovana vodom.

⁸⁰ U svojem izvješću o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u EU‑u za 2018. GU ESTAT potvrđuje da je analiza koju provodi za cilj br. 15.3 „usmjerena samo na dva aspekta: umjetni pokrov zemljišta i eroziju tla. S obzirom na to da skupom pokazatelja nisu obuhvaćeni drugi procesi degradacije kao što su zagađenje, gubitak biološke raznolikosti tla, erozija uzrokovana vjetrom, smanjenje organske tvari, zbijanje, salinizacija i dezertifikacija, rezultati analize ograničeni su”.

⁸¹ Na primjer, ciparska vlada izdala je 2016. 21 najavu nanosa pijeska i prašine.

⁸² Vidi, npr., Hagemann, N., SOILS4EU, „Transboundary effects of soil degradation in the EU” (Prekogranični učinci degradacije tla u EU‑u), Centar Helmholtz za ekološka istraživanja, 2018. i http://ec.europa.eu/environment/soil/index_en.htm.

⁸³ Wunder, S., Kaphengst, T., Frelih‑Larsen, Dr. A., McFarland, K., Albrecht, S., „Implementing SDG target 15.3 on “Land Degradation Neutrality”– Development of an indicator based on land use changes and soil values” (Ostvarivanje podcilja održivog razvoja br. 15.3. o neutralnosti degradacije zemljišta – razvoj pokazatelja na temelju promjena u namjeni zemljišta i vrijednosti tla), Ekološki institut u Berlinu u ime Njemačke agencije za okoliš, 2018., str. 12. i 38.

⁸⁴ Model MEDALUS (Dezertifikacija na Sredozemlju i korištenje zemljišta) u velikoj je mjeri testiran u zemljama sredozemnog bazena te se naširoko upotrebljava kao alat za otkrivanje područja koja su najugroženija degradacijom zemljišta.

⁸⁵ Sanjuan, M. E., del Barrio, G., Ruiz, A., Puigdefabregas, J., projekt „DesertWatch”, 2011.

⁸⁶ COM(2012) 46 final, 13. veljače 2012., „Provedba tematske strategije za zaštitu tla i tekuće aktivnosti”.

⁸⁷ Prezentacija JRC‑a (Panagos, P.) u okviru radionice GU‑a AGRI pod nazivom „Identification of challenges related to soil erosion and agriculture” (Utvrđivanje izazova povezanih s erozijom tla i poljoprivredom), 2018.

⁸⁸ https://esdac.jrc.ec.europa.eu/content/soil-erosion-water-rusle2015

⁸⁹ https://knowledge.unccd.int/glo

⁹⁰ https://www.ipbes.net/assessment-reports/ldr

⁹¹ https://wad.jrc.ec.europa.eu/

⁹² Álvarez-Martínez, J., Gómez-Villar, A., Lasanta, T., 2016. „The use of goats grazing to restore pastures invaded by shrubs and avoid desertification: a preliminary case study in the Spanish Cantabrian Mountains”, Land Degradation and Development 27, 3.–13.

⁹³ https://www.eea.europa.eu/publications/92-9167-056-1/page012.html

⁹⁴ http://ec.europa.eu/environment/soil/pdf/Soil_inventory_report.pdf

⁹⁵ Tablica 1 u dokumentu Pokrov zemljišta u EU-u.

⁹⁶ Izvor: https://ec.europa.eu/agriculture/organic/consumer-trust/environment_hr

⁹⁷ Izvor: 19. pokazatelj konteksta ZPP-a – Površine na kojima se primjenjuje ekološki uzgoj: https://ec.europa.eu/agriculture/cap-indicators/context/2017/c19_en.pdf

⁹⁸ SL C 153 od 21. svibnja 2014. i ispravak u SL C 163 od 28. svibnja 2014.

⁹⁹ Predloženi pokazatelji učinka uključuju: „smanjenje erozije tla” (I.13.) i „poboljšanje sekvestracije ugljika” (I.11.). Potonji pokazatelj formalno se dodjeljuje posebnom cilju u pogledu klimatskih promjena, a ne posebnom cilju povezanom s upravljanjem prirodnim resursima, no usprkos tome izrazito je relevantan za zaštitu i kvalitetu tla.

¹⁰⁰ https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013R0525&from=EN

¹⁰¹ https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-strategy-and-energy-union/governance-energy-union

¹⁰² http://ec.europa.eu/environment/soil/pdf/Soil_inventory_report.pdf

Događaj	Datum
Usvajanje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	15.11.2017.
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu nad kojim se obavlja revizija)	27.9.2018.
Usvajanje konačnog izvješća nakon raspravnog postupka	14.11.2018.
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta nad kojim se obavlja revizija) na svim jezicima	13.12.2018.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU‑a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Phil Wynn Owen. Pri izradi izvješća potporu su mu pružali djelatnici njegova ureda Gareth Roberts, Olivier Prigent, Katharina Bryan i Victoria Gilson, glavni rukovoditelj Colm Friel, voditeljica radnog zadatka Ramona Bortnowschi, zamjenik voditeljice radnog zadatka Jan Huth te revizori Paulo Braz, Antonio Caruda Ruiz, Marcos Homrich Hickmann, Ioan Alexandru Ilie, Michela Lanzutti, Michail Konstantopoulos, Ioannis Papadakis, Ernesto Roessing, i Raluca‑Elena Sandu. Jezičnu podršku pružao je Richard Moore. Tajničke poslove obavljala je Rachel O’Doherty.

Slijeva nadesno: Olivier Prigent, Phil Wynn Owen, Marcos Homrich Hickmann, Katharina Bryan, Antonio Caruda Ruiz, Jan Huth, Ramona Bortnowschi, Colm Friel, Victoria Gilson, Gareth Roberts, Ernesto Roessing, Richard Moore.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

PDF	ISBN 978-92-847-1515-2	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/19142	QJ-AB-18-031-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-1499-5	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/89693	QJ-AB-18-031-HR-Q

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://publications.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.