Education and Training Monitor 2024

1. Učenje za održivost

Učenje za održivost prisutno je na svim razinama obrazovanja i sve je zastupljenije. Hrvatska je njegovu važnost istaknula u nekoliko strateških dokumenata. U Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja do 2027. navodi se da bi do 2030. trebalo „osigurati da svi učenici steknu znanja i vještine koje su potrebne za promicanje održivog razvoja” (NPRSO, 2023.). Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u skladu je s vrijednostima održivosti jer je predviđeno da djeca uče o zajedništvu, uključenosti i odgovornosti (uključujući odgovornost prema prirodi). Održivost je od 2019. uključena u tri međupredmetne teme koje je potrebno integrirati u sve predmete u osnovnoj i srednjoj školi, a to su održivi razvoj, građanski odgoj i obrazovanje te osobni i socijalni razvoj. Učitelji i nastavnici ne vrednuju učenička postignuća na kraju svake godine, već na kraju svakog od pet ciklusa, koji zajedno obuhvaćaju 12 godina odgoja i obrazovanja u školi. Kurikulum za održivi razvoj donosi preporuke za ostvarivanje očekivanja, konkretne sadržaje i detaljna odgojno-obrazovna očekivanja. I u strukovnim školama kurikulumi za neke sektore (tehnički, ekonomski i zdravstveni) uključuju održivi razvoj na način koji je relevantan za određeno zanimanje. Predloženi novi modularni kurikulumi integrirat će održivost na način koji je relevantan za zanimanje u više sektora. U visokom obrazovanju provedba se razlikuje ovisno o pojedinim sveučilištima i fakultetima, koji osmišljavaju programe održivosti usredotočene na različita područja interesa i ciljeve (Raditya-Ležaić i dr., 2018.) i integriraju održivost u druge studijske programe. Visoka učilišta provode i kratke programe obrazovanja odraslih o održivosti, čiji su ishod mikrokvalifikacije koje se mogu financirati vaučerima.

Učenici su dobro upoznati s temom održivosti, a mnogi su i sudjelovali u s njom povezanim aktivnostima. Međunarodno istraživanje građanskog odgoja i obrazovanja 2022. pokazuje da je u osmom razredu znanje učenika iznad prosjeka EU-a (519,8 bodova u usporedbi s prosjekom EU-17 od 506,7 bodova). Općenito promatrano bolje rezultate postižu djevojčice i djevojke (28,15 bodova više) i učenici s visokoobrazovanim roditeljima (79,3 boda više). U 53,8 % škola gotovo svi učenici osmih razreda sudjelovali su u aktivnostima povezanima s okolišnom održivošću, što je vrlo visok rezultat (EU- 17: 48 %) (Schulz i dr., 2023.). Gotovo četvrtina svih škola u Hrvatskoj sudjeluje u međunarodnom programu Ekoškole, a održivost se često poučava u okviru projekata, npr. „Najljepši školski vrtovi”¹.

Učitelji i nastavnici nedovoljno su osposobljeni za poučavanje održivosti, a ipak mnogi sudjeluju u projektima i aktivnostima. Prema ICCS-u samo je 30 % učitelja u nižem sekundarnom obrazovanju sudjelovalo u osposobljavanju o okolišu i održivosti, što je najmanji udio među zemljama sudionicama², unatoč kurikularnoj obvezi povezivanja te teme sa svim predmetima. Kompetencije povezane s održivošću nisu uključene u okvire kompetencija nastavnog osoblja ni u stručne standarde. Od nastavnog osoblja se očekuje da imaju teorijsko znanje o održivosti, ali ne i o tome kako poučavati o održivosti (Europska komisija, 2024.a). Riječ je o aspektu koji je izostavljen iz obrazovnih programa za nastavno osoblje (Mlađenović, 2023.). U školama su teme povezane s održivošću uglavnom integrirane u poučavanje temeljeno na projektima i aktivnostima (56,8 % učitelja u osmom razredu u odnosu na 52,8 % za EU-17) (Schulz i dr., 2023.). Čini se da osposobljavanje nastavnog osoblja nije dostatno ni u inicijalnom obrazovanju učitelja i nastavnika (Vukelić i dr., 2019.) ni u trajnom stručnom usavršavanju (Anđić, 2020.). Samo tri od sedam sveučilišta koja obrazuju odgojitelje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju izvode kolegije o obrazovanju za održivost (Višnjić-Jevtić i dr., 2022.).

Hrvatska nastoji ozeleniti svoj sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Od 2022. digitalne i zelene vještine definirane su za katalog integriran u aplikaciju za vaučere za obrazovanje, koji se financiraju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i fonda ESF+. Svi novi standardi zanimanja uključuju zelene i digitalne vještine (Cedefop i ReferNet, 2023.d). Osim toga, hrvatska Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) nastavnicima u SOO-u nudi edukaciju za zelene vještine putem konferencija za nastavnike u SOO-u, osposobljavanja po pojedinačnim sektorima i portala za osposobljavanje nastavnog osoblja.

2. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju raste, ali je i dalje ispod prosjeka EU-a. U formalnu skrb za djecu 2023. bilo je upisano 29,6 % djece u dobi do tri godine, što je 2,1 postotni bod više nego 2022. i blizu nacionalnog cilja za 2030. (29,9 %). Ta se stopa od 2013. do 2023. povećala za 18,6 postotnih bodova. U 2022. stopa sudjelovanja djece od 3. godine do početka obveznog osnovnoškolskog obrazovanja bila je 83,5 %, što je 5,7 postotnih bodova više nego 2021. Iako je i dalje među najnižima u EU-u (EU: 93,1 %), od 2013. do 2022. znatno se povećala (za 15,9 postotnih bodova).

Hrvatska poduzima velike korake za povećanje sudjelovanja zahvaljujući velikim ulaganjima u infrastrukturu i novom modelu državnog sufinanciranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Infrastrukturnim ulaganjima koja su uvrštena u Nacionalni plan oporavka i otpornosti nastoji se otvoriti 22 500 dodatnih mjesta u dječjim vrtićima te do drugog tromjesečja 2026. stopa sudjelovanja povećati na 90 %. Prema izvješćima odabrana su 343 projekta koji će osigurati 21 380 dodatnih mjesta³. Additional Dodatna sredstva za infrastrukturu dječjih vrtića osiguravaju se iz fondova kohezijske politike (45,6 milijuna EUR)⁴ i iz državnog proračuna⁵. Središnji državni ured za demografiju i mlade raspisao je javni poziv (s proračunom od 3,3 milijuna EUR) radi poboljšanja materijalnih uvjeta u dječjim vrtićima, namijenjen opremanju igrališta i uređenju vanjskih prostora. Od 1. listopada 2023. vlada sufinancira operativne troškove dječjih vrtića na temelju broja djece i indeksa razvijenosti općina. Ta će se sredstva iskoristiti za povećanje dostupnosti, održivosti i priuštivosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja⁶.

I dalje je premalo odgojitelja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, što može otežati povećanje sudjelovanja. Prema ažuriranim podacima o manjku odgojitelja potrebno ih je zaposliti još 7002 da bi se ispunili ciljevi za 2030. Za to bi trebalo povećati broj osoba sa završenim studijskim programima za odgojitelje i uvesti dodatne hitne mjere (Matković, 2021.). U 2022. Ministarstvo znanosti i obrazovanja zakonski je omogućilo zapošljavanje učitelja pod uvjetom da završe program prekvalifikacije u roku od dvije godine nakon zapošljavanja na radnom mjestu odgojitelja, a odobreni programi još nisu započeli s provedbom (Sveučilište u Osijeku). Unatoč sve većem broju odgojitelja prema nacionalnim statističkim podacima (njih 1948 više u razdoblju od 2020. do 2023.)⁷, podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje upućuju i na njihov sve veći manjak⁸.

U tijeku je osmišljavanje novih kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. U 2023. osnovane su radne skupine za izradu nacrta prijedloga nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje⁹ i nacionalnog kurikuluma predškole¹⁰. Program predškolskog odgoja i obrazovanja obvezan je dio ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu prije polaska u osnovnu školu. On je integriran u dugotrajnije programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a djeca koja ne sudjeluju u tim programima morala bi ga pohađati godinu dana prije polaska u školu¹¹. Trenutačnim prijedlogom novog kurikuluma predškole broj sati predškolskog odgoja i obrazovanja povećao bi se na 700 te bi se on prvi put temeljio na definiranim razvojnim područjima i odgojno-obrazovnim očekivanjima. Na nedavnim javnim savjetovanjima Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju i Hrvatska psihološka komora iznijeli su kritike tog prijedloga jer nije pedagoški dovoljno prilagođen razvojnoj razini djece¹².

3. Odgoj i obrazovanje u školi

Osnovne vještine općenito su stabilne od 2018., a u području prirodoslovlja su se i poboljšale. Rezultati OECD-ova Programa za međunarodno ispitivanje znanja i vještina učenika (PISA) za 2022. pokazuju relativno stabilne rezultate učenika unatoč poremećajima uslijed pandemije bolesti COVID-19 i potresa koji su u tom razdoblju pogodili dijelove Hrvatske, što ukazuje na otpornost hrvatskog obrazovnog sustava. Ti bi rezultati mogli biti posljedica relativno kratkog razdoblja zatvaranja škola u Hrvatskoj (Markočić Dekanić i dr., 2023.), uspješnog prelaska na digitalno obrazovanje kada je počela pandemija i uvođenja u škole novih kurikuluma temeljenih na kompetencijama u razdoblju 2019. – 2022. Stopa učenika sa slabim rezultatima (tj. udio učenika s nezadovoljavajućom razinom vještina) sad je ispod prosjeka EU-a u čitanju (22,7 % u odnosu na 26,2 % u EU-u) i prirodoslovlju (22,4 % u odnosu na 24,2 % u EU-u). U prirodoslovlju je dugoročni trend negativan (povećanje slabih rezultata za 5,1 postotni bod od 2012.), ali kratkoročni je trend pozitivan, o čemu svjedoči pad slabih rezultata za 2,9 postotnih bodova (OECD, 2023.). Riječ je o drugom najvećem poboljšanju u EU-u od 2018. Iako su trenutačni rezultati Hrvatske u usporedbi s prosjekom EU-a bolji nego prije, to je uglavnom posljedica pada prosjeka EU-a (od 2018. do 2022. za 6,6 postotnih bodova u matematici, 3,7 u čitanju i 2 postotna boda u prirodoslovlju).

Slika 1: Kretanje slabih rezultata u matematici, čitanju i prirodoslovlju prema istraživanjima PISA 2012. – 2022. (%)

Trećina svih učenika i gotovo polovina učenika u nepovoljnom položaju postižu slabe rezultate u matematici. Stopa slabih rezultata u matematici i dalje je visoka (32,9 % u usporedbi s 29,5 % u EU-u). Slabi rezultati češći su među učenicima u nepovoljnom položaju (47,8 %). Prema nacionalnom izvješću o rezultatima istraživanja PISA učenici navode da ih se uglavnom poučava formalnoj, a ne primijenjenoj matematici. Rezultati istraživanja PISA pokazuju da je 70 % hrvatskih učenika (onih sa slabim rezultatima) te godine pohađalo dodatnu (obično privatnu) poduku iz matematike (Markočić Dekanić i dr., 2023.). Slabi rezultati možda su povezani i s malim brojem nastavnih sati te nedostatkom kvalificiranih učitelja i nastavnika matematike i fizike.

U sva tri područja Hrvatska ima manje učenika koji postižu najbolje rezultate od prosjeka EU-a. U matematici (5,9 % u odnosu na 7,9 % u EU-u) i čitanju (4,2 % u odnosu na 6,5 % u EU-u) taj se udio nije poboljšao od 2012. U prirodoslovlju (5,4 % u odnosu na 6,9 % u EU-u) se od 2018. povećao za 1,8 postotnih bodova, što je najveće povećanje u tom razdoblju u EU-u. U prirodoslovlju nema rodnih razlika, ali dječaci češće postižu najbolje rezultate u matematici, a djevojčice u čitanju.

Slika 2: Nejednake mogućnosti: utjecaj socioekonomskog položaja na slabe rezultate u matematici, čitanju i prirodoslovlju zajedno, PISA 2018. i 2022.

U hrvatskom obrazovnom sustavu utjecaj socioekonomskog položaja na rezultate učenika znatno je manji od prosjeka EU-a. Vrlo slabi rezultati (tj. slabi rezultati u sve tri osnovne vještine zajedno) na nešto su nižoj razini od prosjeka EU-a (13,6 % u odnosu na 16,1 % u EU-u), a razlika u slabim rezultatima učenika u povoljnom i onih u nepovoljnom socioekonomskom položaju jedna je od najnižih u EU-u (14,9 postotnih bodova u odnosu na 24,1 postotni bod u EU-u). Više se učenika smatra akademski otpornima¹³ u odnosu na prosjek u EU-u (10,7 % u odnosu na 9,4 %). Stopa ponavljanja razreda najniža je u EU-u: samo 1,2 % učenika ponavlja razred, i to se u pravilu događa samo jedanput, u višim razredima osnovne i u srednjim školama. Udio učenika migrantskog podrijetla također je relativno nizak (8,8 %), a njihovo migrantsko podrijetlo ne utječe znatno na njihove rezultate. Obrazovanje i osposobljavanje 2023. je rano napustilo 2 % učenika, što je najniži postotak u EU-u. Unatoč relativno dobroj razini jednakih mogućnosti neke su prepreke i dalje prisutne. Iako je osnovno obrazovanje besplatno, neki materijali i aktivnosti nisu dostupni učenicima koji su u nepovoljnom položaju (UNICEF, 2022.). Jedan od problema može biti i pristup školi jer se prijevoz organizira samo za učenike od prvog do četvrtog razreda koji žive na udaljenosti većoj od 3 km do škole i za učenike od petog do osmog razreda koji žive na udaljenosti većoj od 5 km (Pravobraniteljica, 2022.). Učenici u nepovoljnom položaju prekomjerno su zastupljeni u trogodišnjim strukovnim srednjoškolskim programima, koji im ne omogućuju pristup državnoj maturi ni visokom obrazovanju. Više od polovine romske djece pohađa segregirane škole, u kojima su sva ili većina djece Romi¹⁴

Dobrobit itekako utječe na uspjeh učenika. Prema rezultatima istraživanja PISA za 2022. 15,9 % učenika trpi vršnjačko nasilje barem nekoliko puta mjesečno, a češće je među učenicima i u školama u nepovoljnom položaju. S tim je povezan pad rezultata u matematici za 24 boda u istraživanju PISA¹⁵. Negativni učinci najizraženiji su u slučajevima prijetnji (–42 boda), iznude (–64 boda), tučnjava (–50 bodova) i nedostatka osjećaja sigurnosti u školi (–45 bodova). Osjećaj pripadnosti školi ima većina učenika (83,2 % u odnosu na 72,4 % u EU-u) i oni u matematici postižu 15 bodova više.

Interes za karijere u području STEM-a raste, ali na odabir karijere utječu stereotipi. Interes učenika za karijere u području STEM-a raste kako prelaze u više razrede, ali njihov odabir područja studija oblikuju stereotipi. Dječaci su uglavnom zainteresirani za informatiku i inženjerstvo, djevojčice za biomedicinu i zdravstvo, a zajednički im je interes za prirodne znanosti i matematiku (Jokić i Ristić Dedić, 2024). Digitalne vještine mladih u dobi od 16 do 19 godina 2023. bile su među najvišima u EU-u: 90,29 % njih imalo je osnovne ili iznadprosječne digitalne vještine (prosjek u EU-u: 66,49 %).

Provedba eksperimentalnog projekta cjelodnevne škole započela je u 62 škole. Ministarstvo obrazovanja dodijelilo je 2 milijuna EUR za izborne aktivnosti (sportske, kreativne ili informatičke kompetencije) koje se provode u školama u poslijepodnevnim satima. Vlada je u prosincu 2023. izmijenila Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi¹⁶ uvođenjem promjena kao što su mogućnost povećanja broja nastavnih sati za učenike u školama s jednosmjenskom nastavom, organiziranje potpomognutog i obogaćenog učenja, zapošljavanje bivših korisnika STEM stipendija te privremeno zapošljavanje umirovljenih učitelja i nastavnika do 67. godine života ako kvalificirano osoblje nije dostupno. Izmjenama su ukinuta i obvezna upisna područja te su prepuštena odluci osnivača škole. Poziv za dostavu projektnih prijedloga za razvoj školske infrastrukture za jednosmjensku nastavu, financiran u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, s proračunom od 303 milijuna EUR¹⁷, bio je raspisan od srpnja 2023. do srpnja 2024. Ta bespovratna sredstva iz NPOO-a dopunjena su zajmom iz Dodatka tom planu u iznosu od 1 milijarde EUR kako bi sve osnovne škole prešle na jednosmjensku nastavu. Sve škole u Hrvatskoj trebale bi moći izvoditi jednosmjensku nastavu do drugog tromjesečja 2026.

Nacionalni ispiti za praćenje ishoda obrazovanja prošireni su na četvrti razred osnovne škole. U ožujku 2024. svi učenici četvrtog razreda u Hrvatskoj prvi su put polagali nacionalne ispite iz hrvatskog jezika, matematike, prirode i društva te jezika nacionalne manjine¹⁸. Rezultati nacionalnih ispita iz prethodnih godina nisu javno dostupni. Međutim, učenici mogu pristupiti vlastitim rezultatima, učitelji mogu pristupiti rezultatima svojih učenika, a ravnatelji mogu pristupiti rezultatima svojih škola kako bi ih usporedili s nacionalnim prosjekom¹⁹ i vidjeli gdje ima potencijala za poboljšanje. Prve evaluacije rezultata provest će se za nekoliko godina.

4. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje

Hrvatska nastavlja poboljšavati relevantnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO) za tržište rada. Bilježi jedan od najvećih udjela polaznika srednje razine obrazovanja koji su upisani u strukovne programe u EU-u (70,5 % u odnosu na 54,2 % u EU-u 2022.)²⁰. Međutim, stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno završile SOO i dalje je ispod prosjeka EU-a (70 % u odnosu na 81 % u EU-u 2023.)²¹. Hrvatski sustav SOO-a mijenja se iz sustava temeljenog na usvajanju gradiva u sustav temeljen na ishodima učenja, pri čemu se mnogi aspekti reformiranog sustava trenutačno razvijaju. U 2023. ukupno je 25 strukovnih škola uspješno transformirano u regionalne centre kompetentnosti kako bi se osiguralo inovativno poučavanje, vrhunska infrastruktura i učenje temeljeno na radu (Cedefop i ReferNet, 2023.a).

Hrvatska provodi velike reforme kako bi poboljšala relevantnost, kvalitetu i privlačnost SOO-a. Uz potporu iz fonda ESF+ zastarjeli kurikulumi koji se temelje na predmetima zamjenjuju se modularnim kurikulumima koji se temelje na standardima zanimanja i usklađeni su s potrebama tržišta rada. Modul povezuje opći predmet sa strukovnim. Iako su moduli pozitivan pomak, nastavnici, civilno društvo i šira javnost izrazili su zabrinutost zbog te reforme, na temelju koje predmet politika i gospodarstvo postaje izborni, tj. potencijalno se ukida za učenike u trogodišnjim srednjoškolskim programima. To je zabrinjavajuće jer u tom predmetu učenici u SOO-u stječu dublje znanje o građanskom odgoju i obrazovanju²². Radi se na povećanju sudjelovanja u učenju temeljenom na radu (39,5 % osoba u dobi od 20 do 34 godine koje su 2023. završile strukovnu školu, u usporedbi sa 64,5 % u EU-u²³) pružanjem poticaja za polaznike i poslodavce. Hrvatska je 2023. dovršila razvoj sustava osiguravanja kvalitete u obrazovanju odraslih, uključujući trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Cedefop, 2024.; Cedefop i ReferNet, 2023.b). Revidira i samoprocjenu pružatelja osposobljavanja u početnom SOO-u te proširuje opseg pilot-programa za praćenje osoba sa srednjoškolskom strukovnom kvalifikacijom (Cedefop i ReferNet, 2023.c). To su važne etape na putu prema sveobuhvatnom sustavu osiguravanja kvalitete SOO-a. Reformom nacionalnih natjecanja u vještinama nastoji se povećati privlačnost SOO-a i natjecanja uskladiti s međunarodnima, kao što su WorldSkills i EuroSkills, a promiče se i cjeloživotno učenje putem strateškog planiranja i informativnih kampanja (Cedefop, 2024.).

5. Visoko obrazovanje

Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja raste. Udio osoba u dobi od 25 do 34 godine koje su 2023. završile tercijarno obrazovanje iznosio je 38,8 %, što je za 3,3 postotna boda više nego 2022. Još je uvijek ispod prosjeka EU-a od 43,1 % i cilja EU-a od 45 %. Velika je rodna razlika u korist žena koja iznosi 20,7 postotnih bodova. Stopa mladih (25 – 34 godine) s tercijarnim obrazovanjem koji žive u gradovima viša je za 20,7 postotnih bodova od stope mladih koji žive u ruralnim područjima²⁴. Velike su i regionalne varijacije, pri čemu je stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja u Gradu Zagrebu (58,4 %) više nego dvostruko veća od one u Panonskoj regiji (26,7 %)²⁵. Ukupno 28,2 % mladih (18 – 29 godina) pohađa prijediplomske ili diplomske studije, što je povećanje od gotovo 5 postotnih bodova od 2013²⁶. U 2023. stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno diplomirale (20 – 34 godine) bila je 84,4 %, što je ispod prosjeka EU-a od 87,7 %, ali 3,7 postotnih bodova više nego u 2022²⁷.

Mobilnost u svrhu učenja je niska, a većina stranih studenata dolazi iz europskih zemalja koje nisu članice EU-a. U 2022. samo je 7,9 % osoba s diplomom iz Hrvatske ostvarilo mobilnost²⁸. To je jedna od najnižih stopa mobilnosti u EU-u (prosjek EU-a: 10,9 %) te je znatno niža od cilja na razini EU-a za 2030., koji je 23 %. Većina osoba s diplomom u Hrvatskoj koje su ostvarile mobilnost završila je cijeli studij u inozemstvu (4,6 % svih osoba s diplomom u Hrvatskoj). Od onih koji su otišli u inozemstvo na kraća razdoblja studiranja (3,3 %), njih 90,4 % to je učinilo putem studijskih programa EU-a. Udio stranih osoba s diplomom u Hrvatskoj 2022. bio je vrlo malen, svega 2,5 % (EU: 8,7 %), a najviše ih je došlo iz europskih zemalja koje nisu članice EU-a: 78,4 % (EU: 12,4 %).

U okviru reforme sustava visokog obrazovanja u tijeku su pregovori o prvim cjelovitim programskim ugovorima. Prije reforme sveučilišta je financirala država prema njihovim potrebama i broju studenata. Posljednjih godina u Hrvatskoj su uvedeni parcijalni programski ugovori koje koriste neka sveučilišta. Sad su programski ugovori postali obvezni način financiranja za sva javna sveučilišta pa se tako financiranje povezuje s njihovim rezultatima i ispunjenjem određenih ciljeva. O ugovorima pregovaraju ministar obrazovanja i sveučilište, a sastoje se od tri komponente: osnovne, razvojne i izvedbene proračunske komponente. Razvojna i izvedbena komponenta ovise o tome postiže li sveučilište dogovorene ciljeve. Prema novom zakonu udio razvojne komponente ne može biti veći od 20 %, a izvedbene od 10 % iznosa osnovne komponente. One bi trebale biti poticaj za poboljšanje kvalitete i povećanje internacionalizacije i relevantnosti visokog obrazovanja. Ugovori su već potpisani za 25 javnih znanstvenih instituta i dva veleučilišta, dok su pregovori s drugim javnim sveučilištima još u tijeku. Provedba će se vrednovati 2026.

6. Obrazovanje odraslih

Obrazovanje odraslih u Hrvatskoj i dalje je ograničena opsega, a neusklađenost ponuđenih i traženih vještina povećava manjak radne snage. U odnosu na prosjek EU-a stopa sudjelovanja Hrvatske u obrazovanju odraslih i dalje je na niskoj razini, pogotovo među niskokvalificiranim, starijim i dugotrajno nezaposlenim osobama te onima iz ruralnih područja. U 2022. samo je 23,3 % odraslih u Hrvatskoj u dobi od 25 do 64 godine u prethodnih 12 mjeseci sudjelovalo u obrazovanju i osposobljavanju (ne uključujući vođeno osposobljavanje na radnom mjestu), što je smanjenje u odnosu na 2016. (26,9 %) i znatno ispod prosjeka EU-a od 39,5 %²⁹. Osim toga, 2022. je bilo velikih nejednakosti u sudjelovanju odraslih u obrazovanju ovisno o spolu (19 % muškaraca u odnosu na 27,5 % žena), dobi (33,4 % odraslih u dobi od 25 do 34 godine u odnosu na samo 13,2 % u dobi od 55 do 64 godine) i radnom statusu (28,6 % zaposlenih, 12,2 % nezaposlenih, 8,9 % neaktivnih). Hrvatska ulaže (sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i fonda ESF+) u obrazovanje odraslih i stjecanje vještina relevantnih za tržište rada. Međutim, potrebno je još više angažmana kako bi se ostvario nacionalni cilj da do 2030. najmanje 55 % svih odraslih osoba svake godine sudjeluje u osposobljavanju. Potrebna su veća ulaganja za stvaranje individualnih računa za učenje na temelju uspjeha sustava vaučera za obrazovanje (Europska komisija, 2024.b).

Hrvatska ostvaruje napredak u razvoju kvalitetnog sustava obrazovanja odraslih koji je relevantan za tržište rada. Na temelju Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) razvijaju se novi kurikulumi. Provedba programa vaučera za vještine u okviru NPOO-a pomaže polaznicima da razviju digitalne i zelene vještine relevantne za tržište rada. Sustav će se nastaviti razvijati uz potporu iz fonda ESF+. Osim toga, nedavno je ostvaren znatan napredak u razvoju sustava osiguravanja kvalitete u obrazovanju odraslih (Cedefop i ReferNet, 2023.b) i u razvoju sustava za priznavanje neformalnog i informalnog učenja (okvir za vrednovanje prethodnog učenja za stjecanje mikrokvalifikacija, djelomičnih i cjelovitih kvalifikacija predstavljen u ožujku 2024.)³⁰, which was supported by the uz potporu Instrumenta Europske unije za tehničku potporu. Te su mjere važan korak naprijed u poboljšanju pružanja i kvalitete obrazovanja odraslih.