Alati za olakšavanje putovanja unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19 Inicijative su bile relevantne, ali njihov se učinak kretao od uspjeha do ograničene primjene

Sažetak

I. Nakon otkrivanja prvih slučajeva bolesti COVID-19 u EU-u države članice počele su u ožujku 2020. uvoditi zabrane putovanja i druga ograničenja slobodnog kretanja građana. Kako bi olakšala putovanja i pomogla u praćenju slučajeva bolesti COVID-19, Komisija je osmislila sljedeća četiri alata:

• europski federacijski pristupnik (engl. European Federation Gateway Service, poznat i kao europski pristupnik povezanosti) – pristupnik za jamčenje interoperabilnosti nacionalnih aplikacija za praćenje kontakata na razini cijelog EU-a;
• digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika – alat kojim se zamjenjuju papirnati obrasci koji se upotrebljavaju za prikupljanje podataka o praćenju kontakata tijekom putovanja;
• EU digitalnu COVID potvrdu – potvrda kojom se potvrđuje cijepljenje protiv bolesti COVID-19, oporavak ili negativan test;
• platformu za razmjenu obrazaca za lociranje putnika – rješenje za razmjenu podataka o praćenju kontakata za nacionalna tijela u različitim državama članicama.

II. Cilj revizije koju je Sud proveo bio je procijeniti je li Komisija osmislila djelotvorne alate za olakšavanje putovanja unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19. Cilj Suda stoga je bio utvrditi primjere dobre prakse i područja u kojima su potrebna poboljšanja u načinu na koji Komisija osmišljava IT alate za olakšavanje slobodnog kretanja tijekom zdravstvene krize. Ovom se revizijom dopunjuje tematsko izvješće Suda 13/2022, u kojem se procjenjuje je li Komisija poduzela djelotvorne mjere za zaštitu prava građana na slobodno kretanje tijekom pandemije bolesti COVID-19.

III. Općenito, Sud zaključuje da je Komisija, unatoč svojoj ograničenoj nadležnosti u području javnozdravstvene politike, brzo predložila odgovarajuća tehnološka rješenja kako bi olakšala putovanja unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19. Međutim, upotreba tih alata u državama članicama znatno se razlikovala pa je njihov učinak na olakšavanje putovanja bio neujednačen.

IV. Komisija je brzo osigurala 71 milijun eura za osmišljavanje tih alata kombiniranjem nekoliko izvora financiranja i upotrebom postojećih okvirnih ugovora umjesto javnih natječaja. Pristupnik za praćenje kontakata postao je dostupan ubrzo nakon početka pandemije, a EU digitalna COVID potvrda u trenutku u kojem su se napori u pogledu cijepljenja pojačavali diljem kontinenta. Tehničke i zakonodavne aktivnosti u pogledu tih alata bile su brze. Međutim, nekoliko država članica već je izradilo vlastite digitalne obrasce za lociranje putnika prije nego što je rješenje EU-a u pogledu takvih obrazaca postalo dostupno.

V. Komisija je pri osmišljavanju alata uzela u obzir zahtjeve u pogledu zaštite podataka i dobre prakse u području IT sigurnosti. Međutim, Komisija nema ovlasti provjeriti jesu li zemlje koje se koriste EU digitalnim COVID potvrdama ispunile zahtjeve u pogledu IT sigurnosti.

VI. EU digitalna COVID potvrda bila je djelotvorna u olakšavanju putovanja i njome su poboljšane razmjena informacija i koordinacija u vezi s ograničenjima putovanja. Države članice i brojne zemlje izvan EU-a u velikoj su se mjeri koristile sustavom EU digitalnih COVID potvrda, pri čemu je do ožujka 2022. u državama članicama EU-a i državama Europskog gospodarskog prostora (EGP) izdano više od 1,7 milijardi potvrda. Nadalje, u roku od mjesec dana od stupanja na snagu Uredbe o EU digitalnoj COVID potvrdi države članice znatno su uskladile svoja ograničenja putovanja. Međutim, Sud je utvrdio da su mehanizmi kojima se zemlje međusobno obavješćuju o incidentima za koje je potreban hitan odgovor (npr. lažne potvrde) bili dugotrajni zbog poteškoća u utvrđivanju odgovarajućih partnera u drugim zemljama.

VII. Ostali alati koje je Sud ispitao nisu imali željeni učinak jer je njihova upotreba bila ograničena. Digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika upotrebljavale su samo četiri države članice, a druge su se zemlje nastavile oslanjati na svoja rješenja. Ukupna upotreba platforme za razmjenu obrazaca i pristupnika za praćenje kontakata ostala je na ograničenoj razini.

VIII. Sud na temelju tih zaključaka preporučuje Komisiji da učini sljedeće:

• analizira razloge za slabu primjenu digitalnih obrazaca EU-a za lociranje putnika te ih otkloni;
• pojednostavni komunikaciju u slučaju incidenata povezanih s EU digitalnom COVID potvrdom;
• pripremi relevantne alate EU-a za buduće krize.

Uvod

01. Slobodno kretanje osoba pravo je građana EU-a i njihovih članova obitelji na slobodno kretanje i boravak na teritoriju država članica. To je jedna od četiriju temeljnih sloboda EU-a (zajedno sa slobodnim kretanjem robe, usluga i kapitala) i u središtu je europskog projekta od njegova začetka¹. Direktivom o slobodnom kretanju² utvrđeni su primjenjivi uvjeti i ograničenja.

02. Zaštita javnog zdravlja u nadležnosti je država članica³. Europska komisija stoga ima ograničenu ulogu u zdravstvenoj politici i uglavnom je usmjerena na koordinaciju⁴. Može podupirati i dopunjavati mjere država članica, koje imaju znatne ovlasti za određivanje vlastitih zdravstvenih politika⁵.

03. Nakon otkrivanja prvih slučajeva bolesti COVID-19 države članice počele su u ožujku 2020. uvoditi granične kontrole i ograničenja slobodnog kretanja građana kako bi pokušale suzbiti širenje pandemije. Međutim, Komisija je bila odgovorna za praćenje usklađenosti tih ograničenja sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na slobodu kretanja. Kako bi se ograničio učinak mjera povezanih s bolešću COVID-19 na slobodu kretanja, Komisija je poduzela razne inicijative s ciljem podupiranja koordinacije među državama članicama.

04. Komisija je osmislila i sljedeće alate kako bi olakšala putovanja i pomogla u praćenju pozitivnih slučajeva zaraze bolešću COVID-19 (za detaljan opis alata vidjeti Prilog I.):

• pristupnik za praćenje kontakata, tj. europski federacijski pristupnik;
• digitalni obrazac za lociranje putnika;
• EU digitalnu COVID potvrdu;
• platformu za razmjenu obrazaca za lociranje putnika.

05. Jedan od prvih dostupnih alata bile su aplikacije za praćenje kontakata, kojima se korisnike anonimno obavješćuje da su možda bili u kontaktu sa zaraženom osobom. Komisija je osmislila međusobno povezivanje aplikacija za praćenje kontakata različitih država članica, čime je njihovim koristima dodala i olakšavanje putovanja unutar EU-a.

06. Kako bi se olakšalo praćenje kontakata na putovanjima, od putnika je tijekom pandemije zatraženo da dostave podatke o kontaktima i lokaciji s pomoću obrazaca za lociranje putnika, koji su poslani relevantnim nacionalnim tijelima. Ako je rezultat testa određene osobe bio pozitivan, nadležna tijela koristila su se tim obrascima kako bi stupila u kontakt s putnicima koji su imali sjedišta u blizini te osobe i upozorila ih da se testiraju na bolest COVID-19 i poduzmu mjere predostrožnosti. Komisija je osmislila digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika kako bi se pojednostavnila upotreba obrazaca država članica tijekom prekograničnih zdravstvenih kriza, kao što je pandemija bolesti COVID-19. Treći zdravstveni program EU-a (2014. – 2020.) uključivao je zajedničku akciju „EU Healthy Gateways”, u okviru koje su se s pomoću međunarodnih predložaka i prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 počeli osmišljavati papirnati obrasci za pomorski i kopneni promet. Zajednička akcija „EU Healthy Gateways” kasnije je upotrijebljena za potporu digitalizaciji obrazaca za lociranje putnika.

07. Komisija je osmislila i EU digitalnu COVID potvrdu, koja je sadržavala provjerljiv dokaz o tome je li njezin nositelj bio cijepljen protiv bolesti COVID-19, je li nedavno bio negativan na COVID-19 ili je li prebolio COVID-19. Države članice dužne su prihvatiti te potvrde u slučaju da, tijekom pandemije bolesti COVID-19, odluče zahtijevati od putnika da predoče dokaz o cijepljenju, negativnom rezultatu testa ili oporavku od bolesti.

08. Posljednji alat koji je osmislila Komisija bila je platforma za države članice za razmjenu obrazaca za lociranje putnika. Platformom je timovima za praćenje kontakata omogućeno da izravno razmjenjuju obrasce u elektroničkom obliku, čime je skraćeno vrijeme potrebno za obavješćivanje putnika koji su bili u opasnosti od zaraze.

09. Osmišljavanjem tih alata bavilo se nekoliko službi Komisije. Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane te Glavna uprava za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije bile su vlasnice sustava pristupnika za praćenje kontakata. Te su dvije glavne uprave zajedno s Glavnom upravom za pravosuđe i zaštitu potrošača te Glavnom upravom za migracije i unutarnje poslove predvodile i osmišljavanje EU digitalne COVID potvrde. Osim toga, Glavna uprava za informatiku osigurala je potrebnu IT infrastrukturu.

10. Države članice bile su uključene u osmišljavanje tih alata uglavnom u okviru mreže e-zdravstva (vidjeti okvir 1.). U tome su sudjelovale i agencije EU-a, kao što su Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti te Europska agencija za lijekove. Osmišljavanje alata za lociranje putnika bila je zajednička akcija kojom su koordinirale države članice financirana u okviru trećeg zdravstvenog programa EU-a te iz Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i Glavne uprave za mobilnost i promet.

11. Svrha alata EU-a bila je jedinstvena, što znači da u vrijeme njihova osmišljavanja nisu postojali drugi sustavi koji bi bili prikladni za usporedbu. Da bi prethodno opisani alati EU-a bili što djelotvorniji u olakšavanju putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19, bilo je važno da ih primijene sve države članice kako bi se one dosljedno koristile zdravstvenim podatcima u svrhu upravljanja putovanjima u EU-u i kako bi njihova ograničenja putovanja bila koordinirana.

12. Osim što je osigurala 71 milijun eura za potporu osmišljavanju IT alata, Komisija je državama članicama stavila na raspolaganje 100 milijuna eura kako bi im pomogla da snose financijski teret testiranja na COVID-19. Povećanim testiranjem i cijepljenjem zatim je došlo do povećanja broja izdanih EU digitalnih COVID potvrda. U prekograničnim putovanjima unutar EU-a mogu biti uključeni pojedini ili svi ti alati, kako je opisano na slici 1.

Opseg revizije i revizijski pristup

13. Ovom se revizijom dopunjuje ranije objavljeno tematsko izvješće Suda⁷, kojim se procijenilo je li Komisija poduzela djelotvorne mjere za zaštitu prava osoba na slobodno kretanje tijekom pandemije bolesti COVID-19. Tim izvješćem obuhvaćeni su Komisijin nadzor kontrola na unutarnjim šengenskim granicama, povezana ograničenja putovanja i koordinacijska nastojanja na razini EU-a.

14. Cilj ove, druge revizije bio je procijeniti je li Komisija osmislila djelotvorne alate za olakšavanje putovanja unutar EU-a tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19. Cilj Suda u okviru ove revizije bio je utvrditi primjere dobre prakse i područja u kojima su potrebna poboljšanja u načinu na koji Komisija osmišljava IT alate za olakšavanje slobodnog kretanja tijekom zdravstvenih kriza. Kako bi odgovorio na glavno revizijsko pitanje, Sud se usredotočio na sljedeća dva potpitanja:

• Je li Komisija pravilno osmislila alate EU-a za olakšavanje putovanja?
• Jesu li se države članice u velikoj mjeri koristile alatima EU-a i je li to dovelo do bolje koordinacije i razmjene informacija o njihovim ograničenjima putovanja?

15. Ovom revizijom obuhvaćeno je razdoblje od listopada 2020. do lipnja 2022. te je ona usmjerena na četiri alata EU-a navedena u odlomku 04., uključujući povezana financijska sredstva EU-a. Njome nisu obuhvaćena financijska sredstva EU-a za cijepljenje protiv bolesti COVID-19, koja je Sud prethodno procijenio u svojem tematskom izvješću o nabavi cjepiva protiv bolesti COVID-19 u EU-u⁸.

16. Sud se u reviziji koristio pregledom dokumentacije, pisanim upitnicima i razgovorima s relevantnim dionicima. Sud je pregledao i analizirao sljedeće:

• relevantno zakonodavstvo EU-a, kako bi se utvrdili ključni regulatorni zahtjevi i odgovornosti različitih aktera;
• Komisijine interne dokumente povezane s tehničkim razvojem i pravnom primjenom EU digitalne COVID potvrde, europskog federacijskog pristupnika, digitalnog obrasca za lociranje putnika i platforme za razmjenu obrazaca za lociranje putnika;
• Komisijine publikacije koje se odnose na putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, kao što su smjernice, komunikacije, prijedlozi preporuka ili prijedlozi zakonodavnih akata;
• tehničke specifikacije alata EU-a, procjene sigurnosti i rizika, izvješća o penetracijskim testiranjima i planove IT sigurnosti, kako bi se IT stručnjacima Suda omogućilo da provjere ispunjavaju li alati sigurnosne zahtjeve.

17. Kako bi prikupio dokaze, potvrdio činjenice i potkrijepio podatke prikupljene iz drugih izvora, Sud je obavio revizijske razgovore sa sljedećima:

• Komisijinim GU-om za pravosuđe i zaštitu potrošača, GU-om za mobilnost i promet, GU-om za zdravlje i sigurnost hrane te GU-om za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije;
• Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti, čije odgovornosti uključuju karte opasnosti od bolesti COVID-19 i smjernice;
• javnozdravstvenim tijelima u državama članicama EU-a i zemljama izvan EU-a;
• predstavnicima zračnih prijevoznika, putnog sektora i udruga potrošača.

18. Sud je također proveo anketu kako bi prikupio povratne informacije o upotrebi takvih alata u svakoj državi članici. Na tu je anketu od 27 delegata država članica koji čine mehanizam Vijeća za integrirani politički odgovor na krizu odgovorilo njih 13. Riječ je o stopi odgovora od 48 %. Sud je tom anketom potkrijepio analizu i potvrdio opažanja.

Opažanja

Komisija je osmislila odgovarajuća tehnološka rješenja, ali države članice nisu ih uvijek primjenjivale

19. U ovom se odjeljku ispituje je li Komisija pravilno osmislila alate za olakšavanje putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19, a konkretno je li učinila sljedeće:

1. brzo osigurala sredstva EU-a nakon početka pandemije;
2. pravodobno isporučila alate;
3. razmotrila potrebe država članica i njihovu spremnost da se koriste tim alatima;
4. uzela u obzir pitanja u pogledu IT sigurnosti i privatnosti povezana s osjetljivim zdravstvenim podatcima.

20. Sud je ispitao je li Komisija svojim odabirom izvora financiranja i pružatelja usluga dobila mogućnost da započne s osmišljavanjem alata odmah nakon početka pandemije. Sud je ispitao i postupak savjetovanja kako bi procijenio jesu li alati bili usklađeni s prioritetima država članica. Naposljetku, Sud je procijenio jesu li se alatima slijedile najbolje prakse u pogledu zaštite osobnih podataka i IT sigurnosti.

Komisija je brzo osigurala sredstva EU-a za alate

21. Komisija je osigurala financijska sredstva EU-a iz različitih izvora, kao što su Instrument za hitnu potporu i program Digitalna Europa. EU je za osmišljavanje alata dodijelio 71 milijun eura. Na slici 2. prikazan je vizualni pregled financijskih sredstava EU-a dodijeljenih za te alate.

22. Financijska sredstva EU-a za EU digitalnu COVID potvrdu iznosila su ukupno 50 milijuna eura (43 milijuna eura iz Instrumenta za hitnu potporu i dodatnih 7 milijuna eura iz programa Digitalna Europa). Prema stanju iz ožujka 2022. 77 % tog iznosa bilo je dodijeljeno za osmišljavanje i prilagodbu rješenja država članica te njihovo povezivanje s pristupnikom za EU digitalne COVID potvrde, od čega je 21,9 milijuna eura dodijeljeno privatnom izvođaču, a 16,7 milijuna eura isplaćeno je državama članicama u obliku bespovratnih sredstava.

23. Financijska sredstva EU-a dodijeljena za pristupnik za praćenje kontakata iznosila su oko 16,8 milijuna eura (13 milijuna eura iz Instrumenta za hitnu potporu). Komisija je to financiranje opravdala potrebom da se „olakša razmjena podataka među zemljama, čime se aplikacijama država članica omogućuje obavješćivanje pojedinog korisnika o izloženosti korisniku aplikacije različite države članice koji je bio pozitivan na COVID-19”.

24. Za platformu za razmjenu obrazaca za lociranje putnika i digitalni obrazac EU-a za putnike bilo je potrebno mnogo manje financijskih sredstava EU-a: za platformu za razmjenu dodijeljeno je oko 2,9 milijuna eura (uglavnom iz Instrumenta za hitnu potporu), a za digitalne obrasce 1,3 milijuna eura (financiranjem iz zdravstvenih programa EU-a). Sredstva dodijeljena za platformu za razmjenu iskorištena su za financiranje pilot-projekta u svrhu ispitivanja izvedivosti platforme te za njegovo proširenje u svrhu obuhvaćanja više država članica i načina prijevoza. Financijska sredstva za digitalnu verziju obrazaca za lociranje putnika upotrijebljena su za osmišljavanje tog alata, njegov smještaj u oblaku i prijenos u IT okruženje Europske komisije.

25. Osim toga, nakon uvođenja EU digitalnih COVID potvrda EU je stavio na raspolaganje 100 milijuna eura za potporu testiranju na COVID-19 u državama članicama⁹. To je financiranje uslijedilo nakon političkog dogovora Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o Uredbi o EU digitalnoj COVID potvrdi. Države članice iskoristile su veliku većinu (90 %) dodijeljenih sredstava, što je omogućilo izdavanje dodatnih potvrda na temelju testiranja kako bi se olakšalo putovanja.

26. Sud je utvrdio da je Komisija brzo osigurala ta sredstva i da je zauzela pragmatičan pristup za osmišljavanje alata kojim se odražavala potreba za njihovom brzom isporukom. Alati su osmišljeni u vremenskim ograničenjima te nije bilo traženja ponuda od različitih ugovaratelja. Umjesto upotrebe konkurentnih natječaja za nabavu licencija i osmišljavanje pristupnika za praćenje kontakata, EU digitalne COVID potvrde i platforme za razmjenu obrazaca za lociranje putnika Komisija se koristila okvirnim ugovorima koje je ranije, 30. listopada 2019. i 24. veljače 2020., potpisala s jednim pružateljem IT usluga. Okvirnim ugovorima utvrđuju se opći uvjeti trgovačkog odnosa i pruža osnova za potpisivanje posebnih ugovora za pojedinačne isporuke. Prva sredstva za digitalne obrasce EU-a za lociranje putnika osigurana su u srpnju 2020. u okviru zajedničke akcije „EU Healthy Gateways” preraspodjelom sredstava za aktivnosti koje nisu bile moguće zbog pandemije.

27. Kad je riječ o EU digitalnoj COVID potvrdi, Komisija je odabrala dobavljača na temelju okvirnog ugovora dodijeljenog u pregovaračkom postupku pokrenutom 2019. bez objave poziva na nadmetanje. Komisija navodi da je odabrani dobavljač imao iskustvo osmišljavanja pristupnika za praćenje kontakata te je bio jedini s potrebnim stručnim znanjem u pogledu softvera koji se trebao upotrebljavati za EU digitalne COVID potvrde.

Komisija je pravodobno osmislila pristupnik za praćenje kontakata i sustav EU digitalnih COVID potvrda, ali države članice stavile su na raspolaganje rješenja za obrasce za lociranje putnika prije nego što je EU utvrdio svoja

28. Kad je Svjetska zdravstvena organizacija u ožujku 2020. proglasila bolest COVID-19 pandemijom, države članice počele su uvoditi ograničenja slobodnog kretanja¹⁰ te je Komisija počela izdavati smjernice za olakšavanje koordinacije među državama članicama¹¹. Pristupnik za praćenje kontakata pušten je u rad sedam mjeseci nakon proglašenja pandemije, a za puštanje u upotrebu EU digitalnih COVID potvrda i obrasca za lociranje putnika trebalo je 15 mjeseci od tog datuma. Na slici 3. prikazana je kronologija osmišljavanja i uvođenja tih alata. Uzimajući u obzir pravne i tehničke zahtjeve tih alata opisane u nastavku, Sud smatra da su pristupnik za praćenje kontakata i EU digitalna COVID potvrda pravodobno osmišljeni, ali ne i alati koji se odnose na obrasce za lociranje putnika.

29. Prvi osmišljeni alat bio je pristupnik za praćenje kontakata, sustav na razini EU-a u svrhu jamčenja interoperabilnosti među aplikacijama država članica za praćenje kontakata. Komisija je 13. svibnja 2020. objavila skup smjernica i preporuka za postupno ukidanje ograničenja putovanja¹² koja su uvele države članice. Smjernicama se poticala upotreba tehnologije u tu svrhu. Pristupnik je pušten u rad u listopadu 2020., pet mjeseci nakon što je Komisija objavila smjernice.

30. Krajem travnja 2020., samo mjesec dana nakon uvođenja prvih ograničenja, u okviru zajedničke akcije „EU Healthy Gateways” Komisiji je podnesen prijedlog za digitalizaciju obrazaca za lociranje putnika. Međutim, rasprave između Komisije i država članica trajale su nekoliko mjeseci te je prijedlog prihvaćen u kolovozu 2020. Vijeće je u listopadu 2020. preporučilo¹³ osmišljavanje zajedničkog digitalnog obrasca EU-a za lociranje putnika. Dotad je nekoliko država članica već bilo u naprednoj fazi osmišljavanja vlastitih rješenja (vidjeti tablicu 1.).

31. Na temelju preporuke Vijeća Komisija je u studenome 2020. započela s radom na platformi za razmjenu obrazaca za lociranje putnika. Međutim, Provedbena odluka Komisije¹⁴ kojom se uređuje razmjena obrazaca donesena je tek 27. svibnja 2021. Države članice mogle su zapravo početi razmjenjivati digitalne obrasce na platformi tek u srpnju 2021.

32. EU digitalna COVID potvrda četvrti je alat koji je osmislila Komisija. Rad na njoj započeo je kasnije nego na drugim alatima jer je ona bila usko povezana s procesom cijepljenja u EU-u. Od studenoga 2020. Komisija i države članice vodile su rasprave o potvrdi o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 u okviru mreže e-zdravstva¹⁵ (vidjeti okvir 1.), u sklopu koje je Estonija predstavila prvi pilot-projekt potvrde o cijepljenju koja se može digitalno provjeriti.

33. Europska agencija za lijekove preporučila je 21. prosinca 2020. odobrenje prvog cjepiva, a nekoliko dana kasnije započelo se s prvim cijepljenjima diljem EU-a. Mjesec dana kasnije, 28. siječnja 2021., zemlje EU-a donijele su osnovne smjernice za interoperabilan dokaz o cijepljenju u medicinske svrhe¹⁶, jedinstveni identifikator potvrde i načela okvira pouzdanosti.

34. U političkom dogovoru Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o Uredbi o EU digitalnoj COVID potvrdi kao rok za provedbu sustava digitalnih potvrda utvrđen je kraj lipnja. Komisija je stoga morala raditi na tehničkom razvoju usporedno sa zakonodavnim radom na uredbi¹⁷. Pri osmišljavanju tehničkog ustroja uzela je u obzir prethodno iskustvo s pristupnikom za praćenje kontakata, što joj je omogućilo da ubrza osmišljavanje alata. Komisija je 17. ožujka 2021. dovršila zakonodavni prijedlog¹⁸. Sedam zemalja počelo je upotrebljavati EU digitalne COVID potvrde 1. lipnja 2021., mjesec dana prije stupanja Uredbe na snagu, čime je građanima EU-a i osobama s boravištem u EU-u omogućeno da se njihove potvrde izdaju, provjeravaju i prihvaćaju u cijelom EU-u. Do 1. srpnja sve države članice EU-a/EGP-a (osim Irske, koja se pridružila 14. srpnja 2021., nakon što je u svibnju 2021. pretrpjela kibernapad na svoju nacionalnu javnozdravstvenu službu) bile su povezane na pristupnik za EU digitalne COVID potvrde.

35. Europski parlament i Vijeće donijeli su uredbu 14. lipnja 2021., manje od tri mjeseca nakon početnog prijedloga¹⁹. To je bilo vrlo brzo ako se uzme u obzir da zakonodavni postupak za zakone EU-a donesene u prvom čitanju obično traje malo manje od 18 mjeseci²⁰. To je značilo da su se EU digitalne COVID potvrde mogle početi izdavati upravo u trenutku početka razdoblja ljetnih praznika i u vrijeme u kojem su se napori u pogledu cijepljenja pojačavali diljem kontinenta. Naime, EU je 10. srpnja 2021. primio dovoljno cjepiva za cijepljenje 71 % odraslog stanovništva.

Pri osmišljavanju nekih od alata Komisija nije uspjela prevladati zadrške pojedinih država članica

36. Zbog potrebe za brzom isporukom alata i olakšavanjem putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 Komisija je počela osmišljavati alate, a da prethodno nije provela procjene učinka. Takve se procjene upotrebljavaju kako bi se utvrdili vjerojatni učinci javnih politika i kako bi se utvrdilo postoji li potreba za djelovanjem EU-a. U skladu sa smjernicama EU-a za bolju regulativu²¹ Komisija je u uobičajenim okolnostima dužna provesti procjenu učinka politike prije donošenja svake nove uredbe. Međutim, u tim smjernicama također se priznaje da u izvanrednim okolnostima, kao što je hitna situacija koja zahtijeva brz odgovor, možda neće biti moguće ili prikladno slijediti sve korake koje se njima propisuju.

37. Iako nije provela procjenu učinka, Komisija se o pristupniku za praćenje kontakata i o digitalnim potvrdama savjetovala s državama članicama u okviru radnih skupina. Već u prosincu 2020. tehnička podskupina u okviru mreže e-zdravstva analizirala je mogućnosti za podupiranje digitalnih potvrda o cijepljenju i olakšavanje razmjene takvih informacija među državama članicama. Komisija nije provela takva detaljna savjetovanja prije nego što je započela s osmišljavanjem ostalih alata. Anketa koju je Sud proveo potvrdila je da nisu sve države članice bile zainteresirane za upotrebu svih alata EU-a koje je Sud ispitao.

38. Prema anketi koju je Sud proveo gotovo polovina od 11 država članica koje su izvijestile da se nisu koristile alatima za lociranje putnika nije htjela to učiniti zbog zaštite podataka i drugih pravnih pitanja. Tri države članice istaknule su da su već bile osmislile vlastite obrasce za lociranje putnika prilagođene svojim individualnim potrebama te da nisu vidjele nikakvu korist od prelaska na rješenja EU-a.

39. Nadalje, u sklopu savjetovanja u okviru akcije „EU Healthy Gateways” koja su održana u listopadu 2021. i ožujku 2022. države članice iznijele su podijeljena mišljenja o korisnosti alata u vezi s obrascem za lociranje putnika. Pet država članica EU-a koristilo se barem jednim alatom te je njih 10 izrazilo zanimanje za njima, ali 12 država članica izjavilo je da se alatima vjerojatno neće koristiti, uključujući dvije (Dansku i Švedsku) koje su izjavile da ih primjena tih alata ne zanima.

40. Kad je riječ o pristupniku za praćenje kontakata, nisu se sve države članice pridružile kad je rješenje postalo dostupno u rujnu 2020. Države članice postupno su se pridruživale, ovisno o tome jesu li željele to učiniti i jesu li njihove aplikacije bile spremne. Do sredine studenoga 2020. šest država članica povezalo je svoje aplikacije. Ostale države članice postupno su slijedile sve do srpnja 2021., do kada je bilo povezano 19 država članica.

Komisija je riješila pitanja u vezi sa zaštitom podataka i primijenila dobre prakse u području IT sigurnosti

41. Dva su važna rizika koja se moraju riješiti pri osmišljavanju alata za upravljanje zdravstvenim podatcima²² sljedeća:

1. Zaštita podataka: zdravstveni podatci vrlo su osjetljive prirode i u Općoj uredbi EU-a o zaštiti podataka prepoznati su kao posebna kategorija podataka²³. Alati koji se upotrebljavaju za upravljanje takvim podatcima stoga moraju uključivati posebne zaštitne mjere i kontrole za zaštitu pohranjenih i poslanih informacija. Sud je ispitao procjene učinka alata na zaštitu podataka i je li se postojećim procesima obrada osobnih podataka svela na najmanju moguću mjeru.
2. IT sigurnost: digitalizacijom zdravstvenih usluga i pristupom digitalnoj zdravstvenoj evidenciji povećava se rizik od kiberincidenata jer se njima otvaraju potencijalne nove pristupne točke za kiberkriminalce. Sud je stoga procijenio jesu li alati osmišljeni u skladu s dobrom sigurnosnom praksom²⁴ i je li se njima upravljalo na taj način.

42. Države članice sudionice iz perspektive su zaštite podataka „zajednički voditelji obrade podataka” (u smislu utvrđenom u Općoj uredbi o zaštiti podataka) za aplikacije na razini EU-a, kao što su pristupnik za praćenje kontakata i određene posebne značajke EU digitalnih COVID potvrda. Dijele odgovornost za odlučivanje o tome kako se i u koju svrhu obrađuju osobni podatci te za uvođenje odgovarajućih kontrola. Svaka od njih treba pripremiti procjene učinka na zaštitu podataka kako bi se utvrdili i ublažili rizici koji proizlaze iz upotrebe takvih aplikacija u svrhu obrade osobnih podataka. Komisija, koja u njihovo ime djeluje kao „izvršitelj obrade podataka”, pomogla je državama članicama u pripremi njihovih procjena učinka na zaštitu podataka za alate EU-a obuhvaćene ovim izvješćem pružanjem popratne dokumentacije i predložaka²⁵. Upotreba tih predložaka bila je dobrovoljna te Komisija nije bila dužna pratiti upotrebljavaju li ih države članice ili ne.

43. I EU digitalnim COVID potvrdama i pristupnikom za praćenje kontakata primijenjen je tehnički ustroj kojim se prikupljanje osobnih podataka s pomoću središnjih pristupnika EU-a svelo na najmanju moguću mjeru. Kad je riječ o EU digitalnoj COVID potvrdi, osobni podatci građana EU-a zadržani su u sustavima država članica, koji su njihova odgovornost. U središnji pristupnik dostavljene su samo kriptografske informacije (te kasnije popisi opozvanih potvrda) koje su tijelima država članica bile potrebne za provjeru valjanosti potvrda. U slučaju pristupnika za praćenje kontakata obrađeni su samo pseudonimizirani osobni podatci u obliku nasumičnih identifikatora, poznatih pod nazivom „ključevi”, koji se stvaraju u aplikacijama za praćenje kontakata. Tim su pristupom znatno smanjeni rizici za zaštitu podataka.

44. Uredbom o EU digitalnoj COVID potvrdi nije propisan standardni postupak za opoziv potvrde ako se, primjerice, utvrdi da je ona lažna. Zemlje sudionice mogle su uvesti tehničko rješenje po vlastitom izboru. Komisija nije bila odgovorna za procjenu pouzdanosti tih rješenja iz perspektive zaštite podataka.

45. Kako bi se zajamčilo da se opozvana potvrda može prepoznati u drugim zemljama, države članice morale su bilateralno razmjenjivati informacije u obliku popisa opozvanih potvrda. Tijekom revizije koju je Sud proveo istaknuta je zabrinutost zbog toga što je takva bilateralna razmjena, koja uključuje različite aktere i rješenja za opoziv potvrde, bila neučinkovita, posebice uzimajući u obzir činjenicu da se broj novih potvrda povećavao.

46. Kako bi riješila te probleme, Komisija je 30. ožujka 2022., osam mjeseci nakon uvođenja EU digitalne COVID potvrde, objavila tehničke specifikacije i pravila za uspostavu učinkovitijeg mehanizma za razmjenu popisa opozvanih potvrda s pomoću središnjeg pristupnika. U specifikacijama su preporučena i tri modela tehnologije za prijenos popisa opozvanih potvrda iz nacionalnih baza podataka u aplikacije koje se upotrebljavaju za provjeru potvrda. Ako se ispravno primijene, može se smatrati da se tim predloženim rješenjima čuva privatnost, iako se jednim od njih (Bloomovim filtrima) pitanja privatnosti uzimaju u obzir puno bolje nego drugim dvama²⁶. Međutim, primjena tih rješenja bila je dobrovoljna i Komisija nije bila nadležna pratiti primjenjuju li ih države članice.

47. Rizici za IT sigurnost mogu se ukloniti i ublažiti strukturiranim okvirom za IT sigurnost²⁷. Taj okvir obično obuhvaća nekoliko elemenata, kao što su mehanizmi upravljanja te sigurnosne politike, zahtjevi i standardi. Uključuje i dobre prakse, kao što su aktivno traženje nedostataka („pregledi ranjivosti”) i aktivno testiranje obrane („penetracijska testiranja”).

48. Komisija ima vlastiti okvir za IT sigurnost²⁸ koji se primjenjuje na sve informacijske sustave smještene u njezinim podatkovnim centrima, uključujući pristupnik za praćenje kontakata i pristupnik za EU digitalne COVID potvrde. Okvir je u skladu s međunarodnim standardima²⁹. Njime se od Komisije zahtijeva da provede procjenu rizika za svaki IT sustav, otkloni relevantne rizike na temelju plana IT sigurnosti i primijeni skup formalnih sigurnosnih politika i standarda.

49. Komisija je poduzela razumne korake kako bi zajamčila IT sigurnost u vezi s pristupnikom za praćenje kontakata. Specijalizirano poduzeće provelo je sigurnosnu procjenu dizajna pristupnika i njegova izvornog koda kad je sustav pušten u rad (listopad 2020.) i nije pronašlo nikakve relevantne nedostatke. Izvršene su tri aktivnosti etičkog hakiranja kako bi se dobila dodatna jamstva o sigurnosti pristupnika.

50. Komisija je utvrdila i minimalne sigurnosne zahtjeve za nacionalne aplikacije za praćenje kontakata koje se povezuju na platformu za razmjenu u sklopu pristupnika za praćenje kontakata. Na temelju analize tog sigurnosnog ustroja i odgovora koje je anketom prikupio od država članica Sud je utvrdio da je tehnički proces povezivanja nacionalnih sustava s pristupnikom EU-a („priključivanje”) bio strukturiran i usmjeren na aspekte IT sigurnosti.

51. Kad je riječ o EU digitalnim COVID potvrdama, Glavna uprava za informatiku provela je procjene ranjivosti pristupnika, a neovisni izvođač proveo je dodatna penetracijska testiranja. Testiranjima je potvrđeno da je središnji pristupnik osmišljen na način kojim se jamči visoka razina sigurnosti. Većina utvrđenih problema odnosila se na infrastrukturu, a ne na izvorni kod. Poduzete su daljnje mjere u vezi s utvrđenim slabim točkama. Savjetnici koji su provodili penetracijska testiranja na pristupniku preporučili su da se provede potpuna revizija više komponenata, uključujući one koje se mogu upotrebljavati na nacionalnoj razini, kao što su usluga izdavanja potvrda ili mobilne aplikacije. Ta dodatna revizija zaključena je u travnju 2022. i sigurnosni ustroj alata njome nije doveden u pitanje.

52. Države članice i zemlje izvan EU-a koje su sudjelovale u sustavu EU digitalnih COVID potvrda izdavale su potvrde u svojim nacionalnim sustavima. U slučaju da su nacionalni sustavi bili ugroženi i da su neovlašteni subjekti dobili pristup njima, zlonamjerni korisnici mogli su izdavati valjane, ali lažne potvrde. Raširenim optjecajem takvih potvrda moglo se utjecati na slobodu kretanja jer bi se njima narušilo povjerenje u EU digitalnu COVID potvrdu, čime bi se povećao rizik od toga da države članice ponovno uvedu dodatna ograničenja. Stoga je bilo važno zajamčiti da nacionalni sustavi uključuju odgovarajuće sigurnosne kontrole.

53. Za sigurnosne kontrole sustava zemalja sudionica Komisija se oslanjala i na upitnike za samoprocjenu koje su ispunile te zemlje, ali nije imala ovlasti provjeriti njihovu stvarnu usklađenost (primjerice ispitivanjem izvješća o pregledima ranjivosti, revizorskih izvješća, akcijskih planova ili međunarodnih certifikata). To je ograničilo jamstvo u pogledu razine sigurnosti nacionalnih sustava.

54. Razgovorima koje je Sud obavio potvrđeno je da se jedan incident u području IT sigurnosti dogodio u zemlji koja nije članica EU-a. Rješenje te zemlje imalo je ranjivu točku, što je neovlaštenim korisnicima omogućilo pristup aplikaciji i izdavanje nezakonitih potvrda na nacionalnoj razini dok incident nije bio otkriven i razriješen. Prema izvješću predmetne zemlje o tom incidentu njegovo izbijanje utjecalo je na samo nekoliko potvrda.

55. Ne postoje tehnička rješenja kojima bi se ublažili svi rizici te se, primjerice, čak ni najsuvremenijim sigurnosnim kontrolama ne može spriječiti ovlašteno osoblje s legitimnim pristupom nacionalnim sustavima da svoje ovlasti zloupotrijebi za izradu lažnih potvrda.

56. Za prijavljivanje i rješavanje incidenata kao što su lažne potvrde stoga je potrebna brza razmjena informacija među nadležnim tijelima. Države članice i zemlje izvan EU-a s kojima se Sud savjetovao izjavile su da je za prijavljivanje takvih problema bilo potrebno određeno vrijeme zbog poteškoća u utvrđivanju odgovarajućih partnera u drugim zemljama.

57. Za digitalne obrasce EU-a za lociranje putnika i platformu za njihovu razmjenu primijenjene su sljedeće preporučene prakse³⁰ u području IT sigurnosti: dvostruka autentifikacija, protokoli za sigurnu komunikaciju, vatrozidovi internetskih aplikacija i sigurnosne kontrole za fizički pristup. Izvođač je proveo i procjenu rizika u području IT-a i utvrdio strukturirani postupak za priključivanje zemalja u sustav.

58. Međutim, prvo penetracijsko testiranje tog sustava provedeno je tek u ožujku 2022., godinu dana nakon povezivanja prve zemlje. Nakon testiranja vanjski pružatelj usluga osmislio je provedbeni plan za poduzimanje mjera u vezi s nalazima. To znači da je sustav godinu dana bio u upotrebi s neotkrivenim slabim točkama.

Učinak alata EU-a na olakšavanje putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 bio je neujednačen

59. U ovom se odjeljku ispituje je li alatima EU-a olakšano putovanje unutar EU-a tijekom prvih godina pandemije bolesti COVID-19. Konkretno, Sud je procijenio sljedeće:

1. jesu li se države članice u velikoj mjeri koristile alatima uzimajući u obzir činjenicu da je to potrebno da bi oni bili djelotvorni; i
2. je li alatima poboljšana koordinacija i razmjena informacija među državama članicama u pogledu uvođenja ograničenja putovanja, čime se poduzelo mjere u pogledu dvaju pitanja za koja je prethodno utvrđeno da se njima ugrožavaju putovanja unutar EU-a³¹.

60. Sud je prikupio i analizirao podatke o upotrebi alata u državama članicama. Usporedio je i ograničenja putovanja koja su bila na snazi u državama članicama prije i nakon uvođenja EU digitalne COVID potvrde.

Alati EU-a za lociranje putnika i pristupnik za praćenje kontakata nisu imali predviđeni učinak zbog njihove ograničene primjene među državama članicama

61. Alati EU-a morali su biti u širokoj upotrebi da se postigne njihov željeni učinak. U tablici 2. sažeto je prikazana upotreba alata u svakoj državi članici. Iz nje je vidljivo da je EU digitalna COVID potvrda bila jedini alat koji se upotrebljavao u svim državama članicama.

62. Države članice nisu se dovoljno koristile digitalnim obrascima EU-a za lociranje putnika i platformom za razmjenu da bi ti alati imali bitan učinak na suzbijanje širenja bolesti COVID-19 i olakšavanje sigurnog putovanja.

63. Digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika³² upotrebljavale su samo četiri države članice, a drugih 17 država članica nastavilo se oslanjati na svoja rješenja. Od gotovo 27 milijuna obrazaca izdanih do veljače 2022. njih 91,6 % (24,7 milijuna) izdano je u Italiji.

64. Slično tomu, prihvaćenost platforme za razmjenu bila je vrlo ograničena. Iako se taj alat u teoriji mogao upotrebljavati za razmjenu informacija s bilo koje nacionalne platforme, njime su se uglavnom koristile zemlje koje su ujedno upotrebljavale i obrasce EU-a. Ukupna upotreba platforme ostala je na zanemarivoj razini, pri čemu su 2021. razmijenjena samo tri obrasca, a u prvim dvama mjesecima 2022. njih 253. Svi osim jednog od tih 256 obrazaca bili su iz Španjolske.

65. Primjena aplikacija za praćenje kontakata znatno se razlikovala među državama članicama. Neke države članice uopće se nisu služile nijednom aplikacijom za praćenje kontakata. U državama članicama koje su se služile tim aplikacijama stvarna primjena među stanovništvom bila je ograničena. Broj preuzimanja svih aplikacija za praćenje kontakata koja su izvršili građani EU-a ukupno je iznosio 74 milijuna (do listopada 2021.). Međutim, na razini EU-a ne postoje statistički podatci o tome koliko se ljudi zaista koristilo tim aplikacijama.

66. Ukupan broj potvrđenih slučajeva bolesti COVID-19 iznosio je više od 522 milijuna³³ do 22. svibnja 2022., a do tog je datuma učitano 55 milijuna ključeva. Podatci iz pristupnika za praćenje kontakata upućuju na nejednaku upotrebu alata za praćenje kontakata među državama članicama, pri čemu su 83 % ključeva učitali samo korisnici iz Njemačke (vidjeti Prilog II.).

67. Općenito gledajući, ispitani alati bili su osmišljeni kako bi se odgovorilo na novonastale potrebe, što je otežalo stvaranje sinergija među njima na dosljedan način. Primjerice, unatoč tomu što su neodvojivo povezani, digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika i platforma za razmjenu takvih obrazaca osmišljeni su zasebno (obrasce je osmislila zajednička akcija „EU Healthy Gateways”, a platformu Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa). Slično tomu, smjernice za kombiniranje EU digitalne COVID potvrde s obrascima za lociranje putnika stavljene su na raspolaganje na razini EU-a nakon što su ti alati uvedeni te dosad nisu primijenjene.

68. Budući da su alati osmišljeni za upotrebu u kratkom roku, ne postoje fleksibilni postupci za njihovu dugoročnu upotrebu ili njihovu brzu ponovnu aktivaciju ako budu potrebni u budućnosti. Primjerice, valjanost trenutačne pravne osnove za EU digitalnu COVID potvrdu istječe u lipnju 2023. te bi je Europski parlament i Vijeće trebali ponovno utvrditi na temelju prijedloga Komisije. Komisija je u okviru revizije koju je Sud proveo istaknula da bi bilo iznimno teško i u pravnom i u tehničkom smislu ponovno uspostaviti taj sustav potvrda u kratkom roku.

Države članice u velikoj su se mjeri koristile EU digitalnom COVID potvrdom, čime su olakšana putovanja

69. Pristupnik za EU digitalne COVID potvrde pušten je u rad 1. lipnja 2021. te je na njega u tom trenutku bilo povezano sedam država članica. U roku od mjesec i pol dana bilo je povezano svih 27 država članica EU-a. To rješenje koje je predložila Komisija privuklo je i veliko zanimanje izvan EU-a. Do srpnja 2022. 45 zemalja i područja izvan EU-a služilo se okvirom EU-a za EU digitalne COVID potvrde.

70. Do 13. listopada 2021. države članice izdale su 585 milijuna potvrda. Pet mjeseci kasnije broj izdanih potvrda povećao se na 1,7 milijardi, od kojih je većina (1,1 milijarda) izdana na temelju cijepljenja. Taj je broj veći od broja stanovnika EU-a jer bi jedna osoba mogla imati više potvrda (na primjer, osoba bi mogla dobiti dvije potvrde na temelju testiranja prije nego što se cijepi). Jedna EU digitalna COVID potvrda bila je izdana nakon svake doze cjepiva, nakon oporavka od bolesti ili nakon testiranja. Osim olakšavanja putovanja, EU digitalne COVID potvrde u državama članicama upotrebljavale su se za kontrolu pristupa javnim prostorima, kao što su restorani ili kazališta. Detaljan prikaz tih 1,7 milijardi potvrda po državi članici nalazi se na slici 4.

71. Alati obuhvaćeni ovim izvješćem bili su usmjereni na olakšavanje sigurnog putovanja. Mnoge države članice odlučile su zbog pandemije uvesti niz ograničenja putovanja. Sud je u tematskom izvješću o slobodnom kretanju u EU-u tijekom pandemije bolesti COVID-19³⁴ zaključio da su u lipnju 2021. u državama članicama još uvijek bila na snazi brojna nekoordinirana ograničenja putovanja, uključujući PCR testove, zahtjeve u pogledu karantene i zabrane ulaska.

72. Štoviše, do stupanja na snagu EU digitalne COVID potvrde mjere ograničenja ulaska za putnike temeljile su se na riziku za zdravlje na zemljopisnom području iz kojeg su ti putnici putovali. To se promijenilo u srpnju 2021. uvođenjem Uredbe o EU digitalnoj COVID potvrdi, nakon čega su se ograničenja ubrzo postupno počela primjenjivati na pojedince umjesto na zemljopisna područja te su se uglavnom temeljila na posjedovanju valjane potvrde.

73. Osim te promjene u prirodi ograničenja putovanja na temelju Uredbe o EU digitalnoj COVID potvrdi uveden je i novi formalni mehanizam za poboljšanje razmjene informacija o takvim ograničenjima. Od stupanja Uredbe na snagu države članice morale su obavijestiti Komisiju i druge države članice o tome namjeravaju li uvoditi nova ograničenja. Takve obavijesti moraju sadržavati razloge za dodatna ograničenja te njihov opseg i trajanje. Do ožujka 2022. informacije u skladu s tom odredbom dostavilo je 13 država članica.

74. U srpnju 2021. u sklopu Komisijina savjetovanja o ograničenjima putovanja utvrđeno je da su sve države članice (osim Grčke, Mađarske i Italije, koje su odgovorile tek kasnije) ukinule svoja ograničenja za nositelje EU digitalnih COVID potvrda. Na slici 5. prikazane su razlike u ograničenjima putovanja prije uvođenja sustava digitalnih potvrda i neposredno nakon njegova uvođenja (lipanj i srpanj 2021.). 12 ispitanika u anketi koju je Sud proveo od njih 13 složilo se da se uvođenjem EU digitalne COVID potvrde pomoglo u koordinaciji ograničenja putovanja među državama članicama.

Zaključci i preporuke

75. Sud zaključuje da je Komisija, unatoč svojoj ograničenoj nadležnosti u području javnozdravstvene politike, brzo predložila odgovarajuća tehnološka rješenja kako bi olakšala putovanja unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19. Međutim, učinak nekih od tih alata ovisi o spremnosti država članica da ih upotrebljavaju. I dok je EU digitalna COVID potvrda prihvaćena u velikom obimu te se djelotvorno upotrebljavala za olakšavanje putovanja, učinak drugih alata bio je skroman zbog njihove ograničene prihvaćenosti.

76. Komisija je brzo osigurala 71 milijun eura za osmišljavanje tih alata kombiniranjem nekoliko izvora financiranja i upotrebom postojećih okvirnih ugovora umjesto javnih natječaja. Svrha tih alata bila je jedinstvena, što znači da ne postoje drugi sustavi koji bi bili prikladni za usporedbu (odlomci 21.–27.).

77. Komisija je pravodobno isporučila pristupnik za praćenje kontakata i EU digitalnu COVID potvrdu. Pristupnik za praćenje kontakata, osmišljen kako bi se zajamčila interoperabilnost aplikacija za praćenje kontakata, pušten je u rad u listopadu 2020., sedam mjeseci nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila bolest COVID-19 pandemijom. U tehničkom razvoju EU digitalne COVID potvrde koristilo se prethodnim iskustvom s pristupnikom za praćenje kontakata te je taj razvoj dovršen prije nego što su države članice dovršile provedbu svojih planova cijepljenja. Zakonodavni postupak za uvođenje EU digitalnih COVID potvrda također je bio mnogo brži od uobičajenog (odlomci 28.–35.).

78. Komisija nije uspjela prevladati zadrške nekih država članica u pogledu prihvaćanja rješenja EU-a za obrasce za lociranje putnika, koja su isporučena nakon što je nekoliko država članica već razvilo vlastite alate. To je dovelo do toga da ta rješenja EU-a upotrebljava samo pet država članica (odlomci 36.–40.).

1. preporuka – Potrebno je otkloniti razloge za slabu primjenu digitalnih obrazaca EU-a za lociranje putnika

Komisija bi trebala otkloniti razloge za slabu upotrebu digitalnih obrazaca EU-a za lociranje putnika i platforme za njihovu razmjenu te promicati veću primjenu tih alata u državama članicama tijekom budućih faza pandemije bolesti COVID-19.

Ciljni rok provedbe: prosinac 2023.

79. Općenito gledajući, Komisija je pri osmišljavanju alata uzela u obzir zahtjeve u pogledu zaštite podataka i dobre prakse u području IT sigurnosti. Alatima EU-a upotreba osobnih podataka svedena je na najmanju moguću mjeru (odlomci 42. i 43.). Procjene sigurnosnih rizika i penetracijska testiranja općenito su se provodili sustavno – jedina iznimka bila su određena odgođena ispitivanja sigurnosti za digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika, što je značilo da je taj alat godinu dana bio u upotrebi s neotkrivenim slabim točkama (odlomci 47.–51. te 57. i 58.).

80. Kad je riječ o EU digitalnim COVID potvrdama, zemlje sudionice morale su bilateralno razmjenjivati popise lažnih potvrda koristeći se različitim komunikacijskim kanalima. Tim se pristupom smanjuje učinkovitost blokiranja lažnih potvrda. Komisija je do ožujka 2022. predložila održiva rješenja tog pitanja, ali njihovo je uvođenje dobrovoljno (odlomci 44.–46.). Nadalje, mehanizmi kojima se zemlje međusobno obavješćuju o incidentima za koje je potreban hitan odgovor (npr. lažne potvrde) oduzimaju mnogo vremena (odlomci 55. i 56.).

2. preporuka – Potrebno je pojednostavniti komunikaciju u slučaju incidenata povezanih s EU digitalnom COVID potvrdom

Komisija bi trebala olakšati izravnu komunikaciju među službenim osobama za kontakt u svakoj zemlji koja sudjeluje u sustavu EU digitalnih COVID potvrda kako bi se pojednostavnila komunikacija u hitnim slučajevima povezanima s tim potvrdama.

Ciljni rok provedbe: lipanj 2023.

81. Budući da su se kodovi koji se upotrebljavaju u EU digitalnim COVID potvrdama stvarali u sklopu nacionalnih sustava zemalja sudionica, bilo je važno da ti sustavi uključuju odgovarajuće sigurnosne kontrole. Komisija se oslanjala na samoprocjene IT sigurnosti zemalja sudionica jer nije ovlaštena provjeravati njihovu stvarnu usklađenost sa sigurnosnim zahtjevima. Time se ograničava jamstvo u pogledu razine sigurnosti nacionalnih sustava (odlomci 52.–54.).

82. Obrasci EU-a za lociranje putnika i pristupnik za praćenje kontakata nisu imali predviđeni učinak jer je njihova prihvaćenost bila ograničena. Digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika upotrebljavale su samo četiri države članice, a druge su se zemlje nastavile oslanjati na svoja rješenja. Ukupna upotreba platforme za razmjenu obrazaca za lociranje putnika ostala je na zanemarivoj razini, pri čemu su 2021. razmijenjena samo tri obrasca, a u prvim dvama mjesecima 2022. njih 253. Korištenje pristupnikom za praćenje kontakata bilo je otežano činjenicom da je prihvaćenost aplikacija za praćenje kontakata bila ograničena među državama članicama, a veliku većinu prijenosa podataka ostvarila je samo jedna zemlja (odlomci 61.–67.).

83. Alati koje je Sud ispitao bili su osmišljeni kako bi se odgovorilo na novonastale potrebe i kako bi bili u upotrebi neovisno jedan o drugome. To je, u kombinaciji s različitim rješenjima država članica u pogledu obrazaca za lociranje putnika, otežalo jamčenje ravnomjerne primjene alata EU-a. Alati su osmišljeni i za upotrebu u kratkom roku kao odgovor na zdravstvenu krizu. Ne postoje posebni postupci za njihovu dugoročnu upotrebu ili njihovu brzu ponovnu aktivaciju ako budu potrebni u budućnosti. Valjanost trenutačne pravne osnove za EU digitalnu COVID potvrdu istječe u lipnju 2023. i morala bi se ponovno utvrditi u okviru standardnog zakonodavnog postupka EU-a (odlomak 68.).

84. Sud je utvrdio da su EU digitalne COVID potvrde bile djelotvorne u olakšavanju putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19. Države članice i nekoliko zemalja izvan EU-a u velikoj su se mjeri koristile tim potvrdama, pri čemu je do ožujka 2022. u zemljama EU-a i zemljama EGP-a izdano više od 1,7 milijardi potvrda. Nadalje, Sud je utvrdio da su u roku od mjesec dana od stupanja na snagu Uredbe o EU digitalnoj COVID potvrdi države članice znatno uskladile svoja ograničenja putovanja. Konkretnije, sve su države članice ukinule ograničenja putovanja za građane EU-a koji su vlasnici te potvrde jer su bili u potpunosti cijepljeni, nedavno su bili negativni na COVID-19 ili su preboljeli COVID-19.

85. Osim toga, EU digitalnim COVID potvrdama poboljšana je razmjena informacija i koordinacija u pogledu ograničenja putovanja jer se primjenjivom uredbom od država članica zahtijeva da prijavljuju i opravdaju uvođenje ograničenja putovanja (odlomci 69.–74.).

3. preporuka – Potrebno je pripremiti relevantne alate EU-a za buduće krize

Komisija bi trebala učiniti sljedeće:

1. utvrditi koji su od alata EU-a osmišljenih tijekom pandemije bolesti COVID-19 bili najkorisniji građanima i državama članicama te pripremiti postupke za njihovu brzu ponovnu aktivaciju u slučaju budućih kriznih situacija;
2. s pomoću sinergija ili pojednostavnjenja građanima EU-a olakšati pristup alatima EU-a koji se koriste kao pomoć u prekograničnom praćenju kontakata tijekom kriza;
3. zajedno s državama članicama analizirati potrebu za bilo kojim dodatnim alatima u svrhu rješavanja mogućih budućih kriza.

Ciljni rok provedbe: rujan 2023. za točke (a) i (c) te rujan 2024. za točku (b)

Ovo je izvješće usvojilo III. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Bettina Jakobsen, u Luxembourgu 22. studenoga 2022.

Prilozi

Prilog I. – Opis alata EU-a za olakšavanje sigurnih putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19

Europski federacijski pristupnik

Europski federacijski pristupnik sustav je kojim se omogućuje interoperabilnost nacionalnih aplikacija za praćenje kontakata. Nacionalne aplikacije za praćenje kontakata osmišljene su kako bi se građane informiralo o potencijalnom rizičnom kontaktu i kako bi se pomoglo u prekidanju lanaca zaraze bolešću COVID-19.

U aplikaciji za praćenje kontakata kontinuirano se bilježe kontakti s obližnjim korisnicima takvih aplikacija. Za njezina se pojedinačnog korisnika u svrhu zaštite privatnosti ključ (identifikacijska oznaka) stvara svakih 15 minuta. U radu aplikacije tehnika Bluetooth upotrebljava se za otkrivanje drugih pametnih telefona u blizini i ključeva za razmjenu. Svakim susretom s određenim drugim korisnikom dolazi do razmjene ključeva među korisnicima. Ti se ključevi pohranjuju na mobilnim telefonima obaju korisnika.

Kada korisnik sazna da je pozitivan na COVID-19, on to prijavljuje u aplikaciji, kojom se zatim svi korisnički ključevi iz prethodnih 14 dana šalju na nacionalni backend poslužitelj zemlje zaraženog korisnika. S pomoću poslužitelja ključevi zaraženog korisnika šalju se aplikacijama svih korisnika, u kojima se uspoređuju s ključevima pohranjenima na mobilnom telefonu. Ako dođe do podudaranja, to znači da je korisnik bio u blizini zaražene osobe i stoga ga se upozorava.

Većina država članica primijenila je taj decentralizirani pristup u okviru kojeg se kombinacija ključeva zaraženih osoba šalje u aplikacije korisnika, a usporedba se izvodi u mobilnim telefonima korisnika. Nekoliko država članica odabralo je centraliziraniji pristup u okviru kojeg se usporedba ključeva i povezivanje s uređajima korisnika izvode na središnjim nacionalnim poslužiteljima.

Za nacionalne platforme za praćenje kontakata u kojima se primjenjuju decentralizirani pristup i kompatibilni tehnološki sastavni dijelovi postoji mogućnost međusobne razmjene anonimiziranih ključeva zaraženih osoba s pomoću pristupnika EU-a za praćenje kontakata. Pristupnikom za praćenje kontakata putniku je stoga omogućeno da se koristi svojom nacionalnom aplikacijom za praćenje kontakata tijekom putovanja u druge zemlje povezane na pristupnik EU-a.

Digitalni obrazac za lociranje putnika

Javnozdravstvena tijela koriste se obrascima za lociranje putnika kako bi olakšala praćenje kontakata u slučajevima u kojima su putnici izloženi zaraznoj bolesti tijekom putovanja zrakoplovom, vlakom, brodom ili autobusom. Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo već su počele osmišljavati te obrasce tijekom prethodnih izbijanja bolesti (posebice ebole).

Zemlje koje zahtijevaju ispunjavanje obrazaca za lociranje putnika u pravilu su se služile papirnatim obrascima. Međutim, papirnati obrasci imaju znatna ograničenja – može ih biti teško čitati, a podatci koje sadržavaju moraju se ručno unositi u računalne sustave za automatiziranu obradu. Ta su ograničenja potaknula mnoge zemlje na osmišljavanje elektroničkih inačica. Digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika internetska je aplikacija osmišljena da bi se pojednostavnila upotreba obrazaca za lociranje putnika tijekom prekograničnih prijetnji zdravlju, kao što je COVID-19.

Putnik ispunjava internetski obrazac s detaljima svojeg putovanja i dobiva jedinstveni QR kod. Nadležna tijela u odredišnim zemljama mogu skenirati taj kod kako bi provjerila jesu li putnici dostavili tražene informacije. Cilj je digitalnog formata tog obrasca olakšati i ubrzati prikupljanje podataka i njihovu razmjenu među dionicima kako bi praćenje kontakata bilo učinkovitije i djelotvornije.

Razmjena obrazaca za lociranje putnika

Ako je rezultat putnikova testa na COVID-19 pozitivan, podatci iz obrasca za lociranje putnika koje je prikupila jedna zemlja možda će se trebati na siguran način dostaviti drugim relevantnim zemljama isključivo u svrhu praćenja kontakata s bolešću COVID-19. Zbog ograničenosti postojećeg europskog sustava za razmjenu zdravstvenih informacija (sustav ranog upozoravanja i odgovora) Komisija je odlučila osmisliti posebnu platformu za razmjenu podataka iz obrazaca za lociranje putnika među različitim nacionalnim sustavima.

Platformom za razmjenu obrazaca za lociranje putnika omogućen je sigurni šifrirani prijenos podataka među nadležnim nacionalnim tijelima i na njoj se ne pohranjuju nikakvi podatci. Tijela država članica mogu se povezati s pomoću sustava EU-a za digitalne obrasce za lociranje putnika ili s pomoću nacionalnih sustava za te obrasce.

EU digitalna COVID potvrda

EU digitalnom COVID potvrdom potvrđuje se da je osoba cijepljena protiv bolesti COVID-19, da je negativna na tu bolest ili da se od nje oporavila. Te potvrde izdaju nadležna nacionalna tijela.

Potvrde se mogu izdati i u papirnatom i u elektroničkom obliku. U oba slučaja sadržavaju QR kod kojim ih se štiti od krivotvorenja. Sigurnost tog rješenja temelji se na upotrebi javnih i privatnih kriptografskih ključeva. Postoje dva ključa: privatni, koji se koristi za digitalno potpisivanje QR koda te javni, kojim se omogućuje provjera tog digitalnog potpisa.

Svako tijelo koje izdaje potvrde ima vlastiti privatni ključ i odgovarajući javni ključ. Privatni ključevi pohranjuju se na siguran način, a javni ključevi dijele se u središnjoj nacionalnoj bazi podataka. Javno tijelo koje izdaje potvrde svoj sustav izdavanja stavlja na raspolaganje relevantnim javnozdravstvenim akterima (npr. bolnicama i centrima za testiranje) nakon što im se da ovlaštenje, čime im se omogućuje da digitalno potpisuju potvrde.

Javni ključevi šalju se iz nacionalnih baza podataka aplikacijama koje se upotrebljavaju za provjeru vjerodostojnosti EU digitalnih COVID potvrda. Nacionalnim bazama podataka javni ključevi razmjenjuju se s drugim zemljama s pomoću pristupnika za EU digitalne COVID potvrde. Pristupnikom se stoga omogućuje uzajamna provjera potvrda u različitim zemljama.

Prilog II. – Primjena aplikacija za praćenje kontakata u EU-u

Primjena aplikacija za praćenje kontakata nije bila ujednačena u cijelom EU-u. Samo je u dvjema državama članicama broj preuzimanja aplikacija za praćenje kontakata bio veći od 50 % stanovništva. Na slici u nastavku prikazana je različita situacija u državama članicama koje su upotrebljavale decentralizirane aplikacije za praćenje kontakata.

Preuzimanje aplikacije ne znači da se praćenje kontakata stvarno upotrebljava jer je za to potrebno da su aplikacije aktivne i da građani dobrovoljno prijavljuju svoje pozitivne testove na COVID-19. Kad god korisnici izjave da su pozitivni, relevantni ključevi učitavaju se u pristupnik za praćenje kontakata. Podatci iz pristupnika pokazuju da se upotreba praćenja kontakata razlikovala među državama članicama. Broj ključeva učitanih u pristupnik pokazuje da je njihova velika većina dolazila iz jedne zemlje.

Pojmovnik

Granična kontrola: provjere i nadzor koji se provode na granici nad onima koji prelaze ili koji namjeravaju prijeći granicu.

Penetracijsko testiranje: metoda procjene sigurnosti IT sustava pokušajem probijanja njegovih sigurnosnih zaštitnih mjera s pomoću alata i tehnika kojima se obično koriste napadači.

Pregled ranjivosti: proces provjere mrežnih uređaja, računalnih sustava i aplikacija kako bi se utvrdili bilo koji problemi i potencijalne slabe točke.

Šengensko područje: skupina od 26 europskih zemalja koje su ukinule kontrole putovnica i useljavanja na svojim zajedničkim granicama.

Voditelj obrade podataka: u smislu utvrđenom u Općoj uredbi o zaštiti podataka osoba ili organizacija koja određuje kako i u koju svrhu treba obraditi osobne podatke.

Odgovori Europske komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=62947

Kronologija

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=62947

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je III. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda Bettina Jakobsen i koje je specijalizirano za rashodovna područja vanjskog djelovanja, sigurnosti i pravosuđa. Reviziju je predvodio član Suda Baudilio Tomé Muguruza, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Daniel Costa De Magalhães, ataše u njegovu uredu Ignacio García de Parada Miranda, rukovoditelj Alejandro Ballester Gallardo, voditelj radnog zadatka Piotr Senator te revizori João Coelho, Mirko Iaconisi, Ioanna Topa i Andrej Minarovič. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Slijeva nadesno: Daniel Costa De Magalhães, Andrej Minarovič, Ignacio García de Parada Miranda, João Coelho, Ioanna Topa, Piotr Senator, Baudilio Tomé Muguruza, Mirko Iaconisi i Michael Pyper.

Bilješke

¹ Članak 20. stavak 2. točka (a) i članak 21. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

² Direktiva 2004/38/EZ.

³ Članak 168. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

⁴ Članak 17.Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

⁵ Članak 4. stavak 2. točka (k), članak 6. točka (a) i članak 168. UFEU-a.

⁶ Direktiva 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi.

⁷ Tematsko izvješće 13/2022.

⁸ Tematsko izvješće 19/2022.

⁹ Izjava Komisije od 15. lipnja 2021.

¹⁰ Slika 4. u tematskom izvješću 13/2022.

¹¹ „Smjernice za mjere upravljanja granicama radi zaštite zdravlja i dostupnosti robe i osnovnih usluga”, C(2020) 1753 final, SL C 86I, 16.3.2020.

¹² Komunikacije Komisije C(2020) 3250, C(2020) 3251 i C(2020) 3139.

¹³ Preporuka Vijeća (EU) 2020/1475.

¹⁴ Provedbena Odluka Komisije (EU) 2021/858.

¹⁵ e-zdravstvo i COVID-19, internetske stranice Europske komisije.

¹⁶ Mreža e-zdravstva, „Guidelines on verifiable vaccination certificates - basic interoperability elements”, 12.3.2021.

¹⁷ Uredba (EU) 2021/953.

¹⁸ Prijedlog uredbe COM(2021) 130.

¹⁹ Postupak 2021/0068/COD.

²⁰ Izvješće o radu „Development and Trends of the Ordinary legislative Procedure”, Europski parlament.

²¹ „Better Regulations Guidelines”, SWD(2017) 350, 7 srpnja 2017.

²² ENISA, „Taking Care of Health Data”.

²³ Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća.

²⁴ ISACA, „Certified Information System Auditor Review manual”, 2019.: norme Međunarodne organizacije za normizaciju / Međunarodne elektrotehničke komisije 27001.

²⁵ Nacrt procjene rizika za zaštitu podataka.

²⁶ Mreža e-zdravstva, „EU DCC Revocation - B2A Communication between the Backend and the Applications”, odjeljak 4.6.3.

²⁷ ISACA, „Certified Information System Auditor Review manual”, 2019.

²⁸ Odluka Komisije (EU) 2017/46 o sigurnosti komunikacijskih i informacijskih sustava u Europskoj komisiji i njezina provedbena pravila C(2017) 8841 final.

²⁹ Norme Međunarodne organizacije za normizaciju / Međunarodne elektrotehničke komisije 27001, 27002, 27005 i 27035.

³⁰ Norme Međunarodne organizacije za normizaciju / Međunarodne elektrotehničke komisije 27001.

³¹ Tematsko izvješće 13/2022, odlomci 69. – 75.

³² Digitalni obrazac EU-a za lociranje putnika.

³³ „Weekly epidemiological update on COVID-19 – 25 May 2022”, Svjetska zdravstvena organizacija.

³⁴ Tematsko izvješće 13/2022.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2023.

PDF	ISBN 978-92-847-9232-0	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/511356	QJ-AB-22-027-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-9237-5	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/888598	QJ-AB-22-027-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2023.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja utvrđena je uOdluci Suda br. 6-2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). Stoga je opće pravilo da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače eventualne promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj Suda ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, potrebno je zatražiti dodatno dopuštenje.

U slučaju dobivanja takvog dopuštenja njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje se po potrebi mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Upotreba logotipa Suda

Logotip Suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na internetu (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Telefonom ili pismenim putem
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• putem obrasca: european-union.europa.eu/contact-eu/write-us_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa (european-union.europa.eu).

Publikacije EU-a
Publikacije EU-a možete pregledati ili naručiti preko internetske stranice op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se svojoj lokalnoj službi Europe Direct ili dokumentacijskom centru (european-union.europa.eu/contact-eu/meet-us_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa (eur-lex.europa.eu).

Otvoreni podaci EU-a
Portal data.europa.eu omogućuje pristup otvorenim podatkovnim zbirkama iz institucija, tijela i agencija EU-a. Zbirke se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe. Putem portala moguć je i pristup mnoštvu podatkovnih zbirki iz europskih država.