Education and Training Monitor 2023

1. Učiteljska profesija

U Hrvatskoj općenito gledano ne nedostaje nastavnog osoblja, no velika je potražnja za odgojiteljima u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Prema Nacionalnom planu za oporavak i otpornost (NPOO) potrebno je još 5658 odgojitelja da bi se ostvario cilj postavljen za 2030., naime da u rani i predškolski odgoj i obrazovanje bude uključeno 96 % djece od navršene 3 godine do obveznog upisa u osnovnu školu (NPOO, 2021.). Da bi se nadoknadio taj manjak, učitelji razredne nastave mogu raditi kao odgojitelji pod uvjetom da u roku od dvije godine završe program za prekvalifikaciju na visokom učilištu (ZID ZPOO, 2022.). Na sveučilišta će se takvi programi početi uvoditi tek kad se unutar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira utvrdi odgovarajući standard kvalifikacije. Vlada dugoročno namjerava povećati broj studijskih mjesta za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Plaće odgojitelja određuju se i isplaćuju na lokalnoj razini. Prema Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju njihove bi plaće trebale biti barem jednake kao za učitelje u osnovnom školstvu (ZID ZPOO, 2022.). Međutim, 2021. su plaće obrazovnog osoblja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u prosjeku dosezale tek 80 % iznosa plaća u osnovnoškolskom obrazovanju (DZS, 2023.a). U kombinaciji s velikim udjelom ugovora o radu na određeno vrijeme (19,7 %) (Ivšić, Jaklin, 2020.) to smanjuje privlačnost tog zanimanja.

Vlada je uvela stipendije da nadoknadi manjak nastavnog osoblja u području STEM-a. Prema istraživanju Zavoda za zapošljavanje iz 2020. Hrvatskoj nedostaju 294 učitelja i nastavnika matematike. Gotovo 15 % učitelja matematike u osnovnim školama i, prema anketi provedenoj među ravnateljima osnovnih škola, 14 % učitelja fizike nije kvalificirano za predmete koje predaju, nego za druge predmete (Erceg i dr., 2022.). Malo je studenata matematike i fizike koji studiraju nastavnički smjer. Zbog toga su u listopadu 2022. uvedene nove stipendije (financirane iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost) za studente nastavničkog smjera u području STEM-a. Kako bi se smanjile regionalne razlike, stipendije su uvjetovane time da primatelj nakon što diplomira radi kao učitelj ili nastavnik u području STEM-a u regiji svojeg podrijetla. Obveza poučavanja traje onoliko godina koliko je primao stipendiju. Stipendija, koja iznosi 600 EUR, dvostruko je veća od stipendija za nenastavničke smjerove u području STEM-a¹ i gotovo četiri puta veća od prijašnjih stipendija u području STEM-a². Nastavne godine 2022./2023. dodijeljeno je 456 takvih stipendija.

Odgojno-obrazovni djelatnici u Hrvatskoj visoko su obrazovani. Odgojitelji koji rade u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju moraju završiti barem prijediplomski studij, a učitelji i nastavnici koji rade u školama barem diplomski studij. Inicijalno obrazovanje učitelja u nižem sekundarnom obrazovanju (predmetna nastava u višim razredima osnovne škole) među najduljima je u EU-u (360 ECTS bodova), od čega se 60 ECTS bodova odnosi na pedagoško obrazovanje (Europska komisija, 2021.). Nakon studija učitelji i nastavnici moraju proći jednogodišnje osposobljavanje uz rad (pripravnički staž), koje uključuje mentorstvo, i položiti stručni ispit³. Imaju pravo i obvezu trajnog stručnog usavršavanja, koje organiziraju odgovarajuće državne agencije.

Struktura karijere učitelja i nastavnika koji rade u školama ima više stupnjeva, a udio stalno zaposlenih je velik. Oni su državni službenici, a postotak stalno zaposlenih učitelja (u nižem sekundarnom obrazovanju) među najvišima je u EU-u: 90,9 % u odnosu na prosjek za EU-23 od 82,4 % (OECD, 2020.). Stupnjevi napredovanja i zvanja, uvjeti za napredovanje i način napredovanja utvrđeni su nacionalnim propisima (Pravilnik, 2019.).

Plaće učitelja i nastavnika povećavaju se s godinama radnog staža i stupnjem napredovanja. Prosječna neto plaća u obrazovnom sektoru (za osobe s diplomom tercijarnog obrazovanja) 2021. bila je na razini 81,9 % plaće svih osoba s tercijarnim obrazovanjem u Hrvatskoj (DZS, 2023.b). Početna plaća za učitelje i nastavnike iznosi približno 64 % navedenog prosjeka za obrazovni sektor (Erceg, N. i dr., 2022.). Plaća raste za 0,5 postotnih bodova po godini radnog staža (Europska komisija, 2022.), no znatne su razlike između najviših i najnižih plaća u istoj vrsti škola.

Učitelji i nastavnici vole svoj posao iako smatraju da se njihova profesija u društvu ne cijeni dovoljno. Prema Međunarodnom istraživanju o poučavanju i učenju (TALIS) iz 2018. čak 90,8 % učitelja i nastavnika smatra da se učiteljska profesija ne cijeni, a postoci se povećavaju s iskustvom: za one s najviše pet godina iskustva u poučavanju dvostruko je vjerojatnije da smatraju tu profesiju cijenjenom nego oni s više iskustva (15,4 % u odnosu na 7,6 %) (OECD, 2020.). Mnogi učenici u završnoj godini srednje škole (60,5 %) slažu se da se nastavno osoblje ne cijeni dovoljno, a to je mišljenje najizraženije među najuspješnijim učenicima. Unatoč tome 82,8 % učitelja i nastavnika voli svoj posao, a 78,4 % i dalje ga obavlja s entuzijazmom. Učitelji i nastavnici navode da je njihov posao postao složeniji nego što je bio prije pandemije (njih 61,8 %). Nadalje, 64,1 % ih se žali na previše administrativnih zadaća, a 9,4 % na prijetnje ili uvredljive izjave učenika. Osim toga, smatraju da ne mogu utjecati na obrazovnu politiku (88,8 %) i da političari ne cijene njihova mišljenja (95,8 %) (Jokić i dr., 2022.). Nedavnim izmjenama povezanima s pedagoškom dokumentacijom i obvezama izvješćivanja nastoji im se smanjiti administrativno opterećenje.

2. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Stopa sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i dalje je niska. Stopa sudjelovanja djece do tri godine u formalnoj skrbi za djecu 2022. je iznosila 27,5 %, što je 5,8 postotnih bodova manje nego 2021., ali 16,5 postotnih bodova više nego 2015. Unatoč projektima za izgradnju i obnovu infrastrukture za rani i predškolski odgoj i obrazovanje stopa sudjelovanja djece od navršene 3 godine do početka obveznog osnovnoškolskog obrazovanja iznosi samo 77,8 %, što je među najnižim rezultatima u EU-u. Ta je stopa jedan postotni bod manja nego 2020., ali 10,2 postotnih bodova viša nego 2013. Sudjelovanje je slabo do dobi od četiri godine (70,9 %, dok je u EU-u čak 93,5 %), ali povećava se u dobi od pet godina (86,8 % u odnosu na 96,3 %)⁴.

Participacije roditelja za sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju razlikuju se na lokalnoj razini i mogu biti prepreka sudjelovanju.Prema studiji UNICEF-a iz 2020. 69 % djece živi na područjima na kojima participacija nije povezana s dohotkom kućanstva, a 47 % na područjima na kojima čak i primatelji socijalne pomoći moraju plaćati punu cijenu. Međutim, neka područja (uglavnom gradovi) povezuju participaciju s dohotkom kućanstava, pa su ondje rani i predškolski odgoj i obrazovanje pristupačniji. U 2018. samo je 0,6 % djece živjelo na područjima s besplatnim pristupom ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (UNICEF, 2020.). U međuvremenu se besplatni pristup nešto povećao jer ga je uvelo još pet općina. Uz pomoć financijskih sredstava iz jamstva za djecu UNICEF je izradio kalkulator koji se može koristiti za prilagodbu participacije prema dohotku kućanstva⁵.

Broj ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i djece koja sudjeluju u njemu polako se povećava zahvaljujući infrastrukturnim ulaganjima. Od 2020./2021. do 2021./2022. broj područja koja pružaju usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja povećao se za 11, a broj ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje za 24. Upisano je gotovo 5000 djece više. Većina djece pohađa redovne programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (91,5 %), dok ostala djeca pohađaju predškolske programe ili druge kraće programe. Među djecom koja sudjeluju u programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja njih 41,1 % bilo je u dobi od pet do sedam godina ili starije, 37,2 % u dobi od tri do pet godina, a 21,7 % bilo je mlađe od tri godine (DZS, 2021. i DZS, 2022.). U godini 2022./2023. 8,5 % sve djece koja sudjeluju u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju imalo je poteškoće u razvoju. Više od četvrtine sve djece koja sudjeluju u tom odgoju i obrazovanju živi u Gradu Zagrebu⁶, gdje je sudjelovanje i najveće, dok se među regijama znatno razlikuje (vidjeti sliku 1).

U okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornost financiraju se velika ulaganja. Infrastrukturnim projektima koji su trenutačno u tijeku nastoji se do drugog tromjesečja 2026. otvoriti još 22 500 mjesta u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te povećati stopa sudjelovanja djece u dobi od 3 godine do polaska u školu na 90 %. Provedba je na samom početku; mapiranje ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje pokazuje da ih 2022. 55 općina uopće nije imalo, a da je najbliža ustanova bila udaljena od 0,5 do 11,5 km⁷.

Slika 1: Sudjelovanje djece od 3. godine do dobi uključivanja u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje prema regiji na razini NUTS 2, 2021.

Ostvaren je napredak i u reformama iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Počela je izrada novog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje⁸. Osmišljava se novi model za financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se osigurala održivost tih ustanova u općinama i gradovima s manjim financijskim kapacitetom. Vlada će sufinancirati njihove troškove rada na temelju broja djece u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i kategorije razvijenosti općina (sufinancirat će se do 50 % za najmanje razvijene općine)⁹. U planu je da financiranje počne 1. listopada 2023.

3. Odgoj i obrazovanje u školi

Stopa ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja općenito je niska, a vještine čitanja su dobre. Stopa osoba koje su rano napustile školovanje 2022. iznosila je 2,3 %, što je najniža stopa u EU-u i daleko manja od cilja na razini EU-a od ispod 9 %. Od 2012. ta se stopa smanjila za 2,8 postotnih bodova. Rodna razlika također je mala (1,3 postotnih bodova) i stabilna, s tim da je za djevojčice manja vjerojatnost da će rano napustiti školovanje. Za učenike iz ruralnih područja ta je vjerojatnost nešto veća (3,2 %) nego za one koji žive u gradovima (2,2 %)¹⁰. Prema podacima iz Međunarodnog istraživanja o učeničkim postignućima u području čitanja (PIRLS) iz 2021. prosječni rezultati u čitanju drugi su najbolji među zemljama u kojima je to mjerenje provedeno u petom razradu (557 bodova). Osim toga, Hrvatska je jedna od dvije zemlje sudionice u kojoj je postotak učenika koji postižu najbolje rezultate u čitanju veći od postotka učenika koji postižu slabe rezultate (15 % u odnosu na 12 %)¹¹.

Donesen je novi strateški dokument za obrazovanje. Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i s njim povezani Akcijski plan za razdoblje do 2024. godine doneseni su u ožujku 2023. Prema tom planu nastoji se da predškolski odgoj i obrazovanje budu pristupačni, da se olakša razvoj osnovnih i stručnih vještina i kompetencija i poboljša visoko obrazovanje. Obuhvaćeno je i korištenje digitalnih tehnologija u odgoju i obrazovanju te obrazovanje djece i učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Za plan je izdvojeno više od 2 milijarde EUR, a većina projekata financirat će se iz fondova EU-a za kohezijsku politiku za razdoblje 2021. – 2027. i NPOO-a¹².

U tijeku su pripreme za reformu cjelodnevne škole. Najveća reforma školstva u Hrvatskoj u narednim je godinama prelazak na jednosmjenski rad škola i cjelodnevnu školu. Hrvatska time nastoji povećati broj sati nastave i poboljšati odgojno-obrazovne ishode. U proljeće 2023. odabrane su 62 škole koje rade u jednoj smjeni za sudjelovanje u pilot-projektu cjelodnevne škole, u kojem će se testirati predloženi novi model nastave. Pilot-projekt počeo je u rujnu 2023. i trajat će četiri godine, a sudjelovat će učenici od prvog do osmog razreda. Uključivat će stručno usavršavanje učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja, razmjenu iskustava te ulaganje u infrastrukturu u vrijednosti od 150 000 do preko 500 000 EUR po školi. Vanjsko praćenje i vrednovanje obavljat će Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. U planu je da se od 2027./2028. taj model proširi na sve škole.¹³ U pilot-projektu¹⁴ manje su zastupljene škole u gradovima jer ih većina i dalje radi u dvije ili čak tri smjene. Predloženi model cjelodnevne škole objavljen je u travnju 2023. Sastoji se od obveznog prijepodnevnog dijela (koji uključuje satove nastave, potpomognuto učenje i zadaću) i izbornog popodnevnog dijela (koji se sastoji od dodatnog potpomognutog učenja i zadaće ili izvannastavnih aktivnosti koje organiziraju škola ili vanjski pružatelji usluga). Produljenje školskog dana osjetit će se u gotovo svim predmetima. Produljit će se nastava hrvatskog jezika i matematike, ali i likovne, tjelesne i tehničke kulture te prirodoslovnih predmeta. Informatika, koja je u nižim razredima izborni predmet, postat će obvezna jedan sat tjedno u svim razredima. Svi učitelji koji sudjeluju u pilot-projektu dobivaju fiksni dodatak od 5 % na osnovnu plaću, a dobit će i naknadu za dodatni rad u okviru potpomognutog učenja i izvannastavnih aktivnosti. Ukupno povećanje plaće može dosegnuti 25 %. Za ta će se povećanja plaća iz državnog proračuna u sljedeće četiri godine izdvojiti 36,8 milijuna EUR (MZO, 2023.b).

U školama je potrebno više psihologa, logopeda i drugog pomoćnog osoblja.Pravobraniteljica za djecu preporučila je da ih se svakako angažira u školama kojima su potrebni, barem kao mobilne timove koji pokrivaju nekoliko škola. U obzir bi trebalo uzeti i potrebe učenika u manjim, izoliranijim školama (Pravobraniteljica za djecu, 2023.). Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo je zapošljavanje još 285 psihologa, što je povećanje od 40 %.

Nacionalni ispiti uvedeni su u sve osnovne škole. U ožujku 2023. prvi su put svi učenici osmog razreda u Hrvatskoj polagali nacionalne ispite. Učenički rezultati izražavaju se kao četiri razine postignuća: ispod osnovne razine, osnovna razina, srednja razina i napredna razina. Učenicima bi trebali pomoći da ocijene svoje znanje i kompetencije, a školama u njihovu samovrednovanju i poboljšanju kvalitete. No ti rezultati ne utječu na upis u srednje škole. Istog su mjeseca nacionalne ispite polagali i učenici četvrtog razreda u 81 školi uključenoj u pilot-projekt¹⁵. Takav uzorak učenika četvrtog razreda i svi učenici osmog razreda polagat će nacionalne ispite i narednih godina¹⁶.

Udio učenika koji se uspješno upisuju na visoka učilišta nakon polaganja mature stalno se povećava.Taj se postotak od 2018. do 2022. povećao sa 67,1 % na 74,4 %. To je povećanje mnogo izraženije za učenike iz škola za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO), za koje se taj postotak u istom razdoblju povećao s 51,0 % na 62,2 %.¹⁷ Sve veći broj upisa učenika iz strukovnih škola i velik interes za programe SOO-a koji omogućuju pristup visokom obrazovanju (Matković, Šabić, 2022.) pozitivni su pokazatelji za reformu srednjoškolskog obrazovanja u okviru NPOO-a. Reformom se do drugog tromjesečja 2026. planira povećati postotak učenika u općem srednjoškolskom obrazovanju s 30 % na 35 % kako bi se povećalo stjecanje tercijarnog obrazovanja (Prilog Provedbenoj odluci Vijeća, 2021.). Velik interes učenika u SOO-u za sudjelovanje u visokom obrazovanju upućuje i na potencijalno veći interes za sudjelovanje u općem srednjoškolskom obrazovanju. To pokazuju i prijave za programe srednjih škola (Matković, Šabić, 2022.).

Od siječnja 2023. svi učenici osnovnih škola imaju besplatne školske obroke. Prethodne školske godine (2021/2022) imalo ih je samo 30 % učenika. Iz državnog proračuna dodijeljeno je 72,3 milijuna EUR za besplatne obroke u drugom polugodištu 2023.¹⁸ Prema podacima PIRLS-a iz 2021 44,2 % djece izjavilo je da su često gladna kad dolaze u školu (jedna od najviših stopa među zemljama sudionicama iz EU-a), a uspješnost te djece u čitanju bila je u prosjeku lošija za 19,2 boda (Europska komisija, 2023.). Zato će obroci za sve učenike tijekom školskog dana poboljšati i njihove ishode učenja.

4. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje

Hrvatska nastavlja ulagati u poboljšanje relevantnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada. Stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno stekle kvalifikaciju u SOO-u¹⁹ 2022. je bila veća nego 2021., ali i dalje ispod prosjeka EU-a (75,9 % u odnosu na 79,7 %). Za razliku od toga udio učenika u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju²⁰ jedan je od najvećih u EU-u (2021. bio je 70,0 % u odnosu na prosjek EU-a od 48,7 %). Osim toga, stopa zaposlenosti niskokvalificiranih radnika 2022. (40,4 %) znatno zaostaje za stopama zaposlenosti srednjekvalificiranih (69,2 %) i visokokvalificiranih radnika (84,7 %)²¹. To pokazuje da su neusklađenosti postojećih i traženih vještina i dalje velike među najranjivijim niskokvalificiranim osobama. Kako bi se riješio taj problem, izrađuju se novi standardi kvalifikacija i zanimanja, a programi SOO-a brže se moderniziraju i usklađuju s tim standardima. Međutim, sustav za mapiranje vještina i predviđanje budućih potreba tržišta rada za vještinama koji bi uključivao stalne povratne informacije od socijalnih partnera tek treba izraditi. U 2022. je 40 % osoba koje su završile SOO (ISCED 3 – 4) sudjelovalo u učenju temeljenom na radu tijekom obrazovanja i osposobljavanja (prosjek EU-a je 60,1 %)²². U okviru hrvatskog programa fonda ESF+ ulagat će se u povećanje relevantnosti SOO-a za potrebe tržišta rada i poticanje poduzeća da uvedu učenje temeljeno na radu. Nacionalni ciljevi učenja u SOO-u i cjeloživotnog učenja za naredne godine su poboljšati relevantnost, kvalitetu i privlačnost SOO-a.

5. Visoko obrazovanje

Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja je niska, a rodne i regionalne razlike znatne. Ta je stopa 2022. iznosila 35,5 %, što je ispod prosjeka EU-a od 42 % i cilja na razini EU-a od 45 %²³. Iako se u zadnjih deset godina povećala za 11,9 postotnih bodova (više od prosjeka EU-a), u protekle dvije godine nešto se smanjila. Rodna razlika u stopi stjecanja tercijarnog obrazovanja u korist žena (20,1 postotni bod) među najvećima je u EU-u (vidjeti sliku 2), a u zadnjih deset godina gotovo se udvostručila (s 11,4 postotna boda 2012.). Stope stjecanja tercijarnog obrazovanja znatno se razlikuju i među regijama, pa je stopa u Gradu Zagrebu (54,6 %) više nego dvostruko veća od stope u Panonskoj Hrvatskoj (26,1 %)²⁴. Razlika između gradova i ruralnih područja skoro je jednako toliko velika (20,8 postotnih bodova)²⁵.

Slika 2: Rodna razlika (žene – muškarci) u stopi stjecanja tercijarnog obrazovanja (od 25 do 34 godine) 2022. (razlika u postotnim bodovima)

Povećanje stope stjecanja tercijarnog obrazovanja važan je strateški cilj. Ključni je cilj Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i s njim povezanog Akcijskog plana povećati stopu stjecanja tercijarnog obrazovanja osoba u dobi od 25 do 34 godine na 45 % do 2027. (MZO, 2023.a). Osim toga, potrebno je dodatno ulaganje u relevantnost visokog obrazovanja za tržište rada jer je stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno diplomirale među najnižima u EU-u (80,7 % u odnosu na prosjek EU-a od 86,7 %)²⁶

U okviru reformi koje podupire NPOO doneseni su novi zakoni o visokom obrazovanju.U listopadu 2022. Hrvatska je donijela novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, kojim se nastoji poboljšati kvaliteta visokog obrazovanja te se uvode programski ugovori s visokim učilištima i inicijalna akreditacija studija koja uključuje kriterije relevantnosti za tržište rada (ZVOZD, 2022.). U prosincu 2022. donesen je novi Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, koji dodatno regulira unutarnje osiguravanje kvalitete i vanjsko vrednovanje kvalitete visokih učilišta i znanstvenih instituta. Uvode se kriteriji i postupci za inicijalnu akreditaciju i reakreditaciju visokih učilišta i akreditaciju studija (uključujući zahtjev za dostavljanje mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada). Ujedno se nastoji poboljšati međunarodna dimenzija uvođenjem združenih studija s drugim sveučilištima u EU-u i uspostavom mehanizama za potporu mobilnosti studenata u europskom prostoru obrazovanja. Naposljetku, taj zakon regulira organizaciju i ovlasti Agencije za znanost i visoko obrazovanje te osigurava da javna sveučilišta ne mogu uvoditi nove studije bez odobrenja Agencije (ZOKVOZ, 2022.). Te zakone dopunjuje Uredba o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj, u kojoj se utvrđuju detaljna pravila o sadržaju programskih ugovora i s njima povezanim postupcima (Uredba, 2023.).

Održivi razvoj integriran je u neke studijske programe. Trinaest programa posebno se bavi održivim razvojem, npr. trogodišnji studij održivog razvoja u Čakovcu, koji je usmjeren na održivu gradnju, termotehničko strojarstvo i ekoinženjerstvo²⁷, četverogodišnji studij menadžmenta održivog razvoja u Opatiji, u okviru kojeg se kombiniraju ekonomija, turizam, menadžment i održivi razvoj²⁸, i studij održivog razvoja i međunarodnih odnosa na Libertas međunarodnom sveučilištu, na kojem se kombinira politika, energetika, ekonomija i zaštita okoliša. Na nekim je drugim visokim učilištima održivi razvoj komponenta drugih programa, obično onih povezanih s ekonomijom i/ili tehnološkim studijima. U Splitu je „Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj” obvezni dio studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (Raditya-Ležaić i dr., 2018.). To odgovara preporuci Vijeća danoj svim državama članicama u okviru preporuka za pojedine zemlje iz 2023.: „Pojačati napore na razini politika usmjerene na pružanje i stjecanje vještina i kompetencija potrebnih za zelenu tranziciju.”

6. Obrazovanje odraslih

Zahvaljujući uspješnoj provedbi sustava vaučera za obrazovanje Hrvatska je na dobrom putu da ostvari cilj za 2030. Stopa obrazovanja odraslih u Hrvatskoj među najnižima je u EU-u, posebno za niskokvalificirane radnike i dugotrajno nezaposlene. U obrazovanju je 2022. u prethodna četiri tjedna sudjelovalo 4,4 % odraslih, dok je prosjek EU-a 11,9 %²⁹. Hrvatska do 2027. želi povećati stopu sudjelovanja na 5,5 %, a cilj za 2030. je da se 55 % odraslih osoba osposobljava u danoj godini, dakle više nego dvostruko od stope zabilježene 2016. (31,8 %). Provedba sustava vaučera za prekvalifikaciju i usavršavanje zaposlenih i nezaposlenih osoba radi stjecanja zelenih i digitalnih vještina dobro napreduje; prve je godine iskorišteno više od 10 000 vaučera. Sustav za mapiranje vještina i predviđanje budućih potreba tržišta rada za vještinama u početnoj je fazi i potrebno je još rada da se dopre do ranjivih skupina.

Manjak kvalificiranog nastavnog osoblja i premalo programa za obrazovanje odraslih usklađenih s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom i dalje su prepreke razvoju sustava obrazovanja odraslih. Manjak kvalificiranih nastavnika nastoji se smanjiti dodatnim osposobljavanjem za nastavnike koji su stručnjaci u svojem području, ali još trebaju steći stručne kompetencije za poučavanje odraslih. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih iskoristila je financijska sredstva iz Europskog socijalnog fonda za osposobljavanje više od 640 nastavnika za obrazovanje odraslih, a Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine uključuje mjeru za jačanje kapaciteta nastavnika u sustavu obrazovanja odraslih. Međutim, potreban je napredak u sustavu vrednovanja i jačanja njihovih kompetencija i motivacije, uključujući sustav napredovanja i nagrađivanja. Bit će potrebne dodatne mjere kako bi se riješio problem manjka kvalitetnog nastavnog osoblja na svim razinama obrazovanja. Osmišljavanje novih kurikuluma usklađenih s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom, što nadilazi trenutačnu ponudu programa za stjecanje zelenih i digitalnih vještina, financirat će se nacionalnim sredstvima i sredstvima iz fonda ESF+. Ta ulaganja, zajedno s razvojem mehanizama za osiguravanje kvalitete i sustava za priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja, trebala bi Hrvatskoj omogućiti da ostvari svoj cilj za 2030. Evaluacija sustava obrazovanja odraslih, koja se planira za sljedeću godinu, trebala bi pridonijeti kontinuiranom razvoju tog sustava u pravom smjeru.