Intervencije EU-a za poduzetnički kapital pod središnjim upravljanjem potrebno je ciljanije usmjeravati

Sažetak

Poduzetnički kapital usmjeren je na financiranje malih, inovativnih poduzeća u ranoj fazi poslovanja za koje se smatra da imaju velik potencijal rasta. Često se smatra katalizatorom za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast. Europska unija (EU) pruža poduzetnički kapital malim i srednjim poduzećima više od 20 godina kako bi im pomogla u pokretanju poslovanja. EU također potiče održiv europski ekosustav poduzetničkog kapitala.

Sud je odlučio preispitati tržišta poduzetničkog kapitala zbog sve veće uključenosti EU-a u to područje politike, koje dosad nije bilo predmet revizije. Sud je obavio reviziju načina na koji Komisija provodi intervencije poduzetničkog kapitala pod središnjim upravljanjem. Sud je procijenio je li se osmišljavanje tih intervencija temeljilo na procjenama učinka i evaluacijama te jesu li predmetne intervencije pravilno provedene. Također je razmotrio je li postojala sveobuhvatna strategija ulaganja.

Revizijom je obuhvaćeno šest intervencija pod središnjim upravljanjem koje se provode od 1998. godine te su ujedno razmotreni prijedlozi za instrument koji bi ih mogao naslijediti u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (za razdoblje 2021. – 2027.). Sud je pregledao relevantnu dokumentaciju te obavio razgovore s članovima osoblja Komisije i Europskog investicijskog fonda (EIF), dionicima iz javnog i privatnog sektora te akademskim djelatnicima. Osim toga, Sud je proveo ankete među upraviteljima fondova poduzetničkog kapitala.

Sud je utvrdio da je Komisija povećala potporu tržištu poduzetničkog kapitala a da nije u cijelosti procijenila tržišne potrebe za svakim od instrumenata ni kapacitet za iskorištavanje sredstava. Sud je ujedno pronašao tek ograničene dokaze o učinku njezine potpore.

Strategija ulaganja Komisije nije bila sveobuhvatna, dok manje razvijena tržišta poduzetničkog kapitala i sektori gospodarske djelatnosti nisu ostvarili bitnu korist od intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem.

Komisija i drugi (javni i privatni) ulagači u jednakoj mjeri doprinose fondovima poduzetničkog kapitala te dijele istu dobit i iste gubitke (prema načelu pari passu). Niska stopa povrata od ulaganja jedan je od razloga slabog zanimanja privatnih ulagača za poduzetnički kapital EU-a. Iako Komisija već dopušta da se načelo pari passu ne primijeni u području socijalnih ulaganja, još nije analizirala mogućnost da EU prepusti svoj dio povrata od ulaganja privatnim ulagačima.

Fondovima upravlja EIF, i to u prvom redu u ime Komisije, Europske investicijske banke i nacionalnih tijela. EIF je postao važan akter na tržištu poduzetničkog kapitala EU-a. Međutim, njegove je postupke potrebno pojednostavniti jer do odobrenja zahtjeva za financiranje može proći i više od 12 mjeseci. Potrebno je ažurirati i poboljšati EIF-ovu politiku dodjele sredstava. Sud je utvrdio da se EIF suočava s poteškoćama pri zaključenju isteklih mandata.

Naposljetku, Komisija ne prikuplja informacije o stvarnim troškovima koje EIF snosi prilikom primjene instrumenata koje podupire EU. Sud je utvrdio da su se naknade za pokretanje novih instrumenata koje Komisija plaća EIF-u s vremenom povećale te da nisu ostvarene uštede na temelju eventualne sinergije ili stručnog znanja i iskustva koje je EIF prikupio tijekom posljednja dva desetljeća. Sud je ujedno utvrdio da naknade nisu bile u cijelosti usmjerene na poticanje ostvarivanja općih ciljeva fondova.

Sud je iznio Komisiji niz preporuka u cilju povećanja dodane vrijednosti intervencija EU-a u području tržišta poduzetničkog kapitala. Sud preporučuje Komisiji:

1. da provede potrebne analize kako bi poboljšala evaluaciju intervencija EU-a
2. da osmisli sveobuhvatnu strategiju ulaganja
3. da u suradnji s EIF-om pojednostavni upravljanje intervencijama EU-a.

Uvod

Poduzetnički kapital može biti katalizator za inovacije, otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast. Slijedom toga, dinamično tržište poduzetničkog kapitala može donijeti izravne gospodarske koristi. Štoviše, stručnjaci i dionici u EU-u, uključujući Komisiju, prepoznali su poveznicu između inovacija, poduzetništva, poduzetničkog kapitala i gospodarskog rasta.

Poduzetnički kapital: vrsta privatnog vlasničkog kapitala

Poduzetnički kapital vrsta je privatnog vlasničkog kapitala koja je usmjerena na financiranje malih, inovativnih poduzeća u nastajanju ili novoosnovanih poduzeća u ranoj fazi poslovanja za koje se smatra da imaju velik potencijal rasta. Ta poduzeća često započinju poslovanje tek na temelju ideje ili neprovjerenog poslovnog modela, što znači da postoji znatan element rizika. Međutim, ako se ideja i poslovni model pokažu uspješnima, ta poduzeća naposljetku mogu ostvariti visoke povrate, čime dugoročni povrati poduzetničkog i privatnog vlasničkog kapitala mogu polučiti bolje rezultate od tradicionalnih ulaganja.

Inovativnim poduzećima u nastajanju i novoosnovanim poduzećima potrebna su financijska sredstva za razvoj novih tehnologija/inovacija. Istodobno, njihovi su početni prihodi niski. Stoga, s obzirom na to da im je teško pružiti potrebne razine kolaterala, ta poduzeća mogu naići na poteškoće u osiguravanju dostatnih financijskih sredstva od banaka. Vlasnici poduzetničkog kapitala nude rješenje za taj manjak financijskih sredstava jer su spremni preuzeti veće rizike od banaka zbog mogućnosti povrata ili iz strateških razloga.

Nova poduzeća prolaze različite faze razvoja, kako je prikazano na slici 1.

• Početna faza: početnim kapitalom podupiru se preliminarne aktivnosti kao što su istraživanje tržišta i proizvoda ili izrada poslovnog plana. Uglavnom ga pružaju vlasnici poduzeća, poslovni anđeli i/ili obitelj i prijatelji.
• Rana i kasnija faza poslovnog pothvata: potrebno je više kapitala za izradu i provedbu poslovnog modela. Vlasnici poduzetničkog kapitala uglavnom se uključuju u ovoj fazi. Pred kraj ove faze uspješna poduzeća polako postaju profitabilna.
• Faza rasta i širenja: uspješna poduzeća ostvaruju veće prihode i veću dobit. Ako su vlasnici poduzetničkog kapitala uložili u takva poduzeća, nastojat će prodati ta poduzeća (ili „izaći” iz njih) kako bi vratili uloženo.

Izvor: Sud.

Ulaganja poduzetničkog kapitala uglavnom se izvršavaju preko fonda u kojemu je objedinjen kapital određenog broja ulagača (koji se nazivaju komanditori) i kojim upravlja upravitelj fonda (koji se naziva komplementar). Fondovi poduzetničkog kapitala oslanjaju se na načelo diversifikacije: njihov raznolik portfelj omogućuje im širok raspon izloženosti (uglavnom od 10 do 20 operacija ulaganja), što doprinosi boljem upravljanju rizicima (za glavne značajke ulaganja poduzetničkog kapitala u Europi vidi okvir 1.). U prilogu I. nalazi se prikaz uobičajene strukture fonda poduzetničkog kapitala.

Fondovi poduzetničkog kapitala također mogu ponuditi stručno znanje, koje poduzetnici koji žele ostvariti rast poduzeća redovito traže. Ta vrijedna usluga može obuhvaćati teme kao što su dorada strategije i komercijalizacija inovacija, razvoj novih proizvoda i usluga ili pokretanje poslovanja na globalnom tržištu. Dorađena strategija i brzo postizanje vidljivosti na globalnom tržištu ključni su za uspjeh visokotehnoloških poduzeća i drugih novoosnovanih poduzeća.

Fond poduzetničkog kapitala ostvaruje povrat nakon prodaje poduzeća (ili „izlaska” iz poduzeća). Do izlaska dolazi inicijalnom javnom ponudom na tržištu dionica ili prodajom poduzeća ulagaču iz istog sektora (komercijalna prodaja), drugom fondu poduzetničkog kapitala ili poduzeću za ulaganje privatnog vlasničkog kapitala. Ako portfeljno društvo nema preostalu vrijednost, njegova knjigovodstvena vrijednost otpisuje se u skladu s važećim računovodstvenim standardima.

Uključenost Komisije u tržište poduzetničkog kapitala

Djelovanje EU-a u području rasta i zapošljavanja trenutačno je zacrtano u strategiji Europa 2020. Njome se naglašava pametan, održiv i uključiv rast kao način prevladavanja strukturnih slabosti europskog gospodarstva i poboljšanja njegove konkurentnosti i produktivnosti te podupiranja održivog socijalnog tržišnog gospodarstva¹. Budući da je poduzetnički kapital katalizator za inovacije, otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast, EU izdvaja financijska sredstva kako bi europskim poduzećima u fazi osnivanja i rasta osigurao pristup financiranju. EU također potiče održiv ekosustav poduzetničkog kapitala u Europi².

Intervencijama EU-a mobiliziraju se dodatna privatna i javna sredstva u vidu financijske potpore u cilju postizanja najvećeg mogućeg stupnja djelotvornosti proračuna EU-a. Ta izravna ulaganja u fondove poduzetničkog kapitala dolaze iz različitih dijelova proračuna EU-a.

• Intervencije pod središnjim upravljanjem financiraju se iz raznih proračunskih područja, kao što su poduzetništvo, industrija i istraživanje. Komisija je izravno uključena u osmišljavanje i razvoj tih instrumenata i njihove strategije ulaganja te u utvrđivanje razine doprinosa EU-a.
• Intervencije pod podijeljenim upravljanjem³, koje se provode u području kohezijske politike, financiraju se iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF). Svaka se intervencija mora provesti u okviru operativnog programa čijom provedbom upravlja upravljačko tijelo države članice. Upravljačko tijelo odgovorno je za osmišljavanje financijskog instrumenta i utvrđivanje iznosa sredstava koja će se dodijeliti tom instrumentu.

Mnogi strukturni čimbenici koji mogu ili potaknuti ili ograničiti poduzetnički kapital na razini cijele Europe i dalje su u velikoj mjeri u nadležnosti država članica. Primjerice, nacionalni porezni zakoni mogu otežati razvoj tržišta poduzetničkog kapitala⁴, zakoni o trgovačkim društvima i zakoni u području radnog prava mogu biti prepreka zapošljavanju djelatnika, a regulatorno okruženje može oslabiti sklonost ulagača preuzimanju rizika i ograničiti prikupljanje sredstava⁵.

Tržište poduzetničkog kapitala u Europi

Od 2012. nadalje u okviru europskih fondova poduzetničkog kapitala prikuplja se sve veći iznos sredstava. Ukupan iznos prikupljenih sredstava dosegnuo je 2018. 11,4 milijarde eura, odnosno najvišu razinu u deset godina. Trenutačna razina viša je od pretkrizne razine iz 2007. Očekuje se da će iznos koji će Komisija izdvojiti u razdoblju 2014. – 2020. za ulaganja poduzetničkog kapitala prijeći 3,3 milijarde eura.

Kao što je prikazano na slici 2., u razdoblju 2015. – 2017. javna tijela⁶ znatno su povećala potporu europskim fondovima poduzetničkog kapitala. Potpora je 2018. smanjena. U relativnom smislu, najviša stopa financiranja sredstvima javnih tijela zabilježena je 2010. i 2011. Sredstva javnih tijela činila su 2018. 14 % ukupnih prikupljenih sredstava, što je znatno manji udio u odnosu na dvije prethodne godine, no i dalje više od pretkrizne razine iz 2007.

Izvor: podatci koje je Europskom revizorskom sudu dostavila organizacija Invest Europe.

Na slici 3. prikazan je sličan trend ulaganja u poduzeća. Ulaganja europskih fondova poduzetničkog kapitala u posljednjem su se desetljeću povećala te su 2018. dosegla najvišu razinu od 8,2 milijarde eura. Povrh toga, trenutačna razina ulaganja viša je od pretkrizne razine iz 2007.

Od izbijanja financijske krize vrijednost i broj izlazaka europskih fondova poduzetničkog kapitala iz poduzeća relativno su stabilni. Tijekom 2018. fondovi poduzetničkog kapitala izašli su iz 1193 novoosnovanih poduzeća ostvarivši povrat od 2,0 milijardi eura, no nije dosegnuta pretkrizna razina iz 2007. kada su izašli iz 1622 novoosnovanih poduzeća ostvarivši povrat od 3,1 milijarde eura. Vidi sliku 3.

Izvor: podatci koje je Europskom revizorskom sudu dostavila organizacija Invest Europe.

Tijekom proteklih 20 godina Komisija podupire fondove poduzetničkog kapitala s pomoću intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem te je izdvojila 1,7 milijardi eura u okviru 140 fondova, od čega je do sredine 2018. isplaćeno 0,9 milijardi eura. U prosjeku je iz svakog od tih fondova poduzetničkog kapitala uloženo 3 milijuna eura te je zahvaljujući njima otvoreno 48 radnih mjesta po poduzeću. Ta poduzeća zapošljavala su otprilike 74 000 osoba u trenutku ulaganja.

Funkcioniranje intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem

Komisija daje Europskom investicijskom fondu (EIF) / Europskoj investicijskoj banci (EIB) mandat za provedbu intervencija poduzetničkog kapitala te im za to plaća dogovorenu naknadu. Komisija snosi krajnju odgovornost, osim u jednom slučaju u kojem se odgovornost dijeli s Grupom EIB-a i drugim tijelima. Intervencijama EU-a pružena je potpora velikom broju novoosnovanih poduzeća te su neka od njih postala važni akteri u svojim sektorima. U okviru 2. nalaze se primjeri rizika i koristi ulaganja EIF-a na temelju mandata Komisije.

Sredstva uložena u okviru intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem koje su u prvom redu usmjerene na poduzetnički kapital znatno su se povećala tijekom posljednjeg desetljeća, porastavši s 33 milijuna eura godišnje (prosjek u razdoblju 1998. – 2000.) na 458 milijuna eura godišnje (prosjek u razdoblju 2014. – 2020.).

Ti instrumenti EU-a funkcioniraju na temelju potražnje, što znači da se u okviru njih pruža financiranje kada fondovi poduzetničkog kapitala to zatraže, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije prihvatljivosti i prođu proces dubinske analize i odobravanja. U tablici 1. nalazi se prikaz šest intervencija EU-a koje su u prvom redu usmjerene na poduzetnički kapital i koje su u tu svrhu pod središnjim upravljanjem⁷.

Tablica 1.

Intervencije EU-a pod središnjim upravljanjem usmjerene na poduzetnički kapital

Izvor: Sud, prilagođeno na temelju pravne osnove.

Godine 2015. zakonodavci EU-a donijeli su uredbu o uspostavi Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) (vidi prilog II.). Komisija je povjerila EIB-u upravljanje EFSU-om, a EIB je tu zadaću djelomično delegirao EIF-u¹⁵. EFSU je pokrenut u cilju stvaranja kapaciteta za preuzimanje rizika s pomoću jamstva u vrijednosti od 16 milijardi eura iz proračuna EU-a i 5 milijardi eura vlastitih sredstava EIB-a kako bi se Grupi EIB-a (EIB i EIF) omogućilo pružanje dodatnog financiranja. Financiranje za poduzetnički kapital u okviru EFSU-a dosegnut će 2320 milijuna eura te je u tom pogledu riječ o najvećem od šest programa¹⁶.

Komisija je u travnju 2018. pokrenula paneuropski program krovnog fonda. U suradnji s EIF-om odabrala je šest europskih krovnih fondova, od kojih su u okviru dvaju već sklopljeni određeni sporazumi. U krovnom fondu udružen je kapital više partnera koji se ulaže u fondove poduzetničkog kapitala, koji zatim ulažu u novoosnovana poduzeća. Tom strukturom omogućuje se veća diversifikacija rizika, no uvodi se dodatna razina administracije. U okviru intervencija pod središnjim upravljanjem dostupna su sredstva u iznosu do najviše 343 milijuna eura te dodatnih 67 milijuna eura vlastitih sredstava EIF-a. Očekuje se da će se s pomoću tih šest krovnih fondova privući dodatan iznos od 1,7 milijardi eura od drugih (javnih ili privatnih) ulagača, u cilju kataliziranja 6,5 milijardi eura ulaganja u novoosnovana poduzeća.

U lipnju 2018. Komisija je objavila prijedlog za intervenciju koja će naslijediti postojeću pod nazivom „InvestEU”¹⁷, u okviru paketa prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir (2021. – 2027.).

Uloga Europskog investicijskog fonda

EIF pruža potporu financijskim posrednicima koji financiraju MSP-ove diljem Europe. Njegove glavne dioničare čine EIB (58,6 % kapitala), EU koji predstavlja Komisija (29,7 %) i drugi dionici, uključujući javne i privatne banke i financijske institucije¹⁸. EIF provodi intervencije poduzetničkog kapitala u prvom redu u ime drugih subjekata, kao što su EU, EIB (u okviru mandata za sredstva rizičnog kapitala), nacionalna ili regionalna tijela i privatni ulagači. Na slici 4. nalazi se prikaz funkcioniranja instrumenata poduzetničkog kapitala koje podupire EU i pregled uloge EIF-a.

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

EIF je postao jedan od najvećih aktera na europskom tržištu poduzetničkog kapitala. Sam EIF je 2018. godine sklopio sporazume s fondovima poduzetničkog kapitala kojima se obvezao da će uložiti 1,4 milijarde eura.

Opseg revizije i revizijski pristup

Sud je odlučio preispitati tržišta poduzetničkog kapitala zbog sve veće uključenosti EU-a u to područje politike, koje dosad nije bilo predmet revizije. Sud je procijenio je li Komisija dobro upotrebljavala svoje instrumente poduzetničkog kapitala, ispitavši:

1. je li Komisija provela kvalitetne ex ante evaluacije, evaluacije tijekom razdoblja provedbe i ex post evaluacije
2. je li strategija ulaganja koju je EU primjenjivao za pružanje pomoći bila sveobuhvatna i
3. je li EIF pravilno primjenjivao instrumente EU-a.

Sud očekuje da će njegovo izvješće pomoći Komisiji da postigne učinkovitiju i djelotvorniju provedbu relevantne politike. Sud se pri procjenjivanju prikladnosti načina na koji su intervencije osmišljene usmjerio na razdoblje 2014. – 2020. Za ostale aspekte Sud je razmotrio sve intervencije EU-a pod središnjim upravljanjem koje se provode od 1998. U relevantnim slučajevima Sud je vodio računa i o nacrtu programa InvestEU za razdoblje 2021. – 2027.

U cilju prikupljanja revizijskih dokaza Sud je pregledao relevantnu dokumentaciju, uključujući uzorak u kojem je dokumentiran proces koji EIF primjenjuje za odabir fondova poduzetničkog kapitala. Također su obavljeni razgovori s članovima osoblja Komisije, EIF-a, francuske javne investicijske banke (Banque Publique d'Investissement) i organizacije Invest Europe¹⁹, kao i akademskim djelatnicima i upraviteljima fondova. Nadalje, Sud je posjetio udruge poduzetničkog kapitala i novoosnovanih poduzeća, razvojne banke, ministarstva i fondove poduzetničkog kapitala u Danskoj i Italiji. Naposljetku, Sud je proveo dvije ankete među upraviteljima fondova poduzetničkog kapitala.

Opažanja

Nedostatci u ex ante i ex post evaluacijama

Prije pokretanja nove intervencije Komisija mora provesti ex ante evaluaciju i/ili procjenu učinka, uključujući analizu tržišnih potreba. U okviru evaluacije i procjene trebalo bi analizirati i strukturu i financijske potrebe poduzeća kojima je relevantni instrument namijenjen, kao i već dostupne izvore financiranja. Na temelju tih informacija Komisija može procijeniti manjak financijskih sredstava i utvrditi odgovarajući opseg vlastite potpore tržištu poduzetničkog kapitala.

Svim intervencijama EU-a od 1998. godine nadalje nastojalo se prije svega poboljšati pristup financiranju za poduzeća, posebno MSP-ove, i to podupiranjem poduzetništva i inovacija. Očekuje se da će Komisija za svaku intervenciju provesti evaluacije tijekom razdoblja provedbe i/ili ex post evaluacije kako bi procijenila djelotvornost intervencije.

Intervencije se nisu temeljile na odgovarajućoj procjeni tržišnih potreba

Sud je ispitao je li i na koji je način Komisija utvrdila i kvantificirala manjak financijskih sredstava za intervencije tijekom trenutačnog programskog razdoblja (2014. – 2020.). Sud je ujedno ispitao je li ta aktivnost provedena i na objedinjenoj razini EU-a i na razini država članica. Naposljetku, Sud je analizirao je li se manjak financijskih sredstava utvrđivao za različite faze životnog ciklusa poduzeća (vidi sliku 1.).

Iako je Komisija provela ex ante evaluacije i procjene učinka te analizirala tržišne potrebe ispitivanjem ponude i potražnje, Sud je utvrdio da kvantifikacija manjka financijskih sredstava nije bila sveobuhvatna. Razlog tomu uglavnom je bio nedostatak podataka. Komisija je ujedno napomenula da „u akademskoj literaturi ne postoji konsenzus u pogledu toga jesu li niske razine ulaganja poduzetničkog kapitala u odnosu na BDP u većini država članica EU-a prije svega pitanje ponude ili potražnje, tj. je li ponuda poduzetničkog kapitala nedovoljna ili nema dovoljno poduzeća u koja bi se moglo uložiti”²⁰.

Na primjer, Komisija je 2011. godine provela ex ante evaluaciju i procjenu učinka instrumenta vlasničkog kapitala za rast (EFG), koji se primjenjuje pod središnjim upravljanjem. Sud je utvrdio da u povezanoj studiji koja je provedena u ime Komisije nisu objašnjeni razlozi na kojima se temelji procjena manjka financijskih sredstava²¹.

Za drugi instrument pod središnjim upravljanjem, instrument vlasničkog kapitala InnovFin (IFE), Sud je utvrdio da je procjena iz 2013. godine provedena tek nakon što je zakonodavni prijedlog iznesen i nakon što su Komisija, Parlament i Vijeće završili rasprave o okvirnom proračunu.

Sud je ujedno utvrdio da Komisija pri pokretanju EFSU-a 2015. nije provela sveobuhvatnu ex ante evaluaciju ili procjenu učinka u pogledu manjka financijskih sredstava ili tržišnih potreba. Takvu procjenu nije provela ni 2017., kada je jamstvo EU-a povećano za 10 milijardi eura (na 26 milijardi eura) i kada je razdoblje ulaganja produženo s 31. srpnja 2019. na 31. prosinca 2020.²²

Tijekom 2015. godine u ime Komisije provedena je i posebna procjena kako bi se ispitala mogućnost upotrebe strukture krovnog fonda²³. Na temelju razgovora sa 105 upravitelja fondova poduzetničkog kapitala pokazalo se da su mišljenja o stanju i potrebama tržišta poduzetničkog kapitala podijeljena. U okviru procjene nije kvantificiran manjak sredstava niti se razmatralo pitanje iskorištavanja sredstava pri davanju preporuke o financijskoj veličini krovnog fonda koji se uspostavlja.

Komisija je za intervencije poduzetničkog kapitala koje će u okviru budućeg programa InvestEU u nadolazećem razdoblju 2021. – 2027. naslijediti postojeće intervencije već provela ex ante evaluaciju / procjenu učinka. Međutim, ni u ovom slučaju nije kvantificiran manjak financijskih sredstava.

Prema mišljenju Suda povećanje proračunskih sredstava za fondove poduzetničkog kapitala (vidi tablicu 1.) bez odgovarajućeg kvantificiranja manjka financijskih sredstava može dovesti do rizika da se sredstva iz takvih fondova neće moći iskoristiti (vidi okvir 3.).

Nedovoljno dokaza o učinku intervencija EU-a

Sud je ispitao je li prethodnim evaluacijama tijekom razdoblja provedbe i ex post evaluacijama dokazana djelotvornost potpore koju EU pruža poduzetničkom kapitalu. Odgovarajućim evaluacijama tijekom razdoblja provedbe i ex post evaluacijama pružaju se dragocjene informacije za osmišljavanje novih instrumenata.

Otkad je počela pružati potporu poduzetničkom kapitalu, Komisija je izradila šest evaluacija u sredini programskog razdoblja i dvije završne evaluacije. U evaluacijama se obično izvješćuje o ostvarenjima i rezultatima kao što su broj fondova poduzetničkog kapitala kojima se pruža potpora ili broj poduzeća u koja su izvršena ulaganja iz fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU. Međutim, u evaluacijama se nije analizirao učinak pojedinačnih intervencija EU-a na sektor poduzetničkog kapitala ili njihovi gospodarski utjecaji (kao što su rast, inovacije ili sačuvana i otvorena radna mjesta).

Obje ex post evaluacije provedene su prerano. Na primjer, završna evaluacija kojom je obuhvaćen instrument pomoći za brzorastuće i inovativne MSP-ove objavljena je 2011. godine. Međutim, EIF je sve do 2013. mogao odobravati sklapanje sporazuma o komanditnom društvu s fondovima poduzetničkog kapitala, ostavljajući im približno pet godina za ulaganje u poduzeća.

Na evaluaciju GIF-a tijekom razdoblja njegove provedbe i ex post evaluacije intervencija ESU 1998. i ESU 2001. nepovoljno je utjecala ograničena dostupnost podataka.

• Za prve instrumente – Europski tehnološki mehanizam za novoosnovana poduzeća 1998. i Europski tehnološki mehanizam za novoosnovana poduzeća 2001. – nisu postojali pokazatelji uspješnosti. U okviru ex post evaluacije tih instrumenata preporučena je upotreba dobro osmišljenih pokazatelja uspješnosti.
• Iako su pravnom osnovom za instrument GIF utvrđeni pokazatelji i ciljne vrijednosti, oni su se uglavnom odnosili na ostvarenja. Stoga je u evaluaciji tijekom razdoblja provedbe kojom je obuhvaćen instrument GIF ponovno preporučeno da se izrade pokazatelji rezultata i učinka kako bi se omogućila završna evaluacija djelotvornosti. Komisija je dodala pokazatelje, no nisu se mogli iskoristiti u okviru završne evaluacije jer je provedena u roku od godine dana od evaluacije u sredini razdoblja provedbe.

Evaluacije su se uglavnom oslanjale na kvalitativne metode kao što su razgovori i ankete. Iako su prikupljene informacije bile korisne, nisu bile potkrijepljene kvantitativnim metodama.

U okviru evaluacija tijekom razdoblja provedbe i završnih evaluacija koje je provela Komisija nije se analizirao protučinjenični scenarij. Ocjenjivači nisu procijenili koliko su radnih mjesta otvorila ili sačuvala poduzeća kojima je pruženo financiranje poduzetničkog kapitala u odnosu na teoretski broj radnih mjesta koja su mogla otvoriti da nisu primila financijska sredstva.

U okviru jednog istraživačkog projekta²⁵ financiranog sredstvima EU-a 2011. godine provedena je takva protučinjenična analiza, kojom se u obzir uzeo poduzetnički kapital iz svih izvora (ne samo iz EU-a) i društva iz sedam država članica i jedne zemlje izvan EU-a. Zaključak analize bio je sljedeći: „Rezultati općenito idu u prilog stava da su ulagači poduzetničkog kapitala imali znatan povoljan učinak na rast i produktivnost poduzeća te njihovu uspješnost u pogledu ulaganja i inovacija. Ulagači poduzetničkog kapitala pomogli su poduzećima u svojim portfeljima da budu uspješnija od drugih poduzeća kojima se ne pruža potpora u obliku poduzetničkog kapitala, čak i tijekom financijske krize 2008. i 2009. godine. Poduzećima u svojim portfeljima pružili su resurse i kompetencije potrebne kako bi brzo prilagodila svoj proizvod / tržišnu ponudu tijekom svjetske krize.”

S pozitivne strane, EIF je objavio niz radnih dokumenata o gospodarskom doprinosu ulaganja kojima je pružio potporu i uspješnosti podržanih novoosnovanih poduzeća²⁶, uključujući protučinjeničnu analizu. Jedina je napomena da su u tim dokumentima razmatrana sva ulaganja EIF-a u poduzetnički kapital, a ne samo ona koja podupire EU.

U pogledu instrumenata u programskom razdoblju 2014. – 2020. Komisija je za EFG, IFE i EFSU utvrdila pokazatelje rezultata i učinka. Ciljne vrijednosti za EFG i IFE postavljene su za sve pokazatelje osim za promet poduzeća korisnika i njihov broj zaposlenika (vidi tablicu 2.). Nadalje, ciljne vrijednosti za IFE ne odnose se samo na poduzetnički kapital, nego na kombinaciju poduzetničkog kapitala i potpore za financiranje zaduživanjem, čime je otežana evaluacija uspješnosti svakog pojedinačnog instrumenta.

Izvor: Sud, na temelju zakonodavstva i dokumenata Komisije.

U evaluaciji tijekom razdoblja primjene EFSU-a preporučeno je da se pojasni učinak te inicijative na financijsko tržište i, konkretno, utjecaj na tržišni neuspjeh i moguće istiskivanje, i to obavljanjem analize protučinjeničnih scenarija. U toj evaluaciji prepoznati su napori koje Grupa EIB-a trenutačno ulaže u ispitivanje takvih pristupa za instrumente u okviru EFSU-a, posebno u pogledu uspostave potrebne podatkovne infrastrukture²⁷.

Komisija nije utvrdila sveobuhvatnu strategiju ulaganja

Poboljšanje pristupa financiranju za poduzeća u vidu paneuropskog tržišta poduzetničkoga kapitala iziskuje dosljednu i sveobuhvatnu politiku i strategiju ulaganja kojom se, među ostalim, nastoji poduprijeti slabije razvijena tržišta, smanjiti ovisnost o javnom sektoru i pojednostavniti intervencije.

Pristup temeljen na potražnji ne pogoduje razvoju manje razvijenih tržišta poduzetničkog kapitala ili sektora gospodarske djelatnosti

U cilju procjenjivanja strategije ulaganja Komisije Sud je analizirao trenutačno stanje, ispitavši u kojim su zemljama smještena sjedišta fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU i poduzeća korisnika te provjerivši aspekt faze razvoja poduzeća i sektora gospodarske djelatnosti.

Manje razvijena tržišta poduzetničkog kapitala nisu ostvarila bitnu korist od intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem

Otkako je Komisija 1998. započela djelovati u području poduzetničkog kapitala, njezin način dodjele financijskih sredstava temeljio se na kvaliteti projekata te zemljopisna lokacija fondova poduzetničkog kapitala ili sektor ulaganja u tome nisu imali ulogu.

Budući da ne postoji strategija kojom bi se zajamčilo ciljano usmjeravanje odgovarajućih ulaganja na manje razvijena tržišta, ta bi tržišta mogla dobiti manje potpore. Taj je rizik potvrđen ex ante evaluacijama / procjenama učinka koje je Komisija provela u pogledu svojih intervencija tijekom razdoblja 2014. – 2020. (IFE i EFG), u kojima je istaknuta visoka koncentracija ulaganja poduzetničkog kapitala u određenim državama članicama.

Sud je utvrdio da su krajem lipnja 2018. dvije države članice s najvećim brojem registriranih fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU bile Francuska s 20 % i Italija s 14 % ukupnog broja fondova. Nakon tih zemalja slijede Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Njemačka i Finska. U 12 država članica nijedan fond poduzetničkog kapitala koji podupire EU nije uložio u fondove registrirane u tim zemljama (vidi  sliku 5.).

Jedan od čimbenika koje upravitelji fondova uzimaju u obzir pri donošenju odluke o mjestu registriranja fonda poduzetničkog kapitala primjenjivi je regulatorni sustav. Prema rezultatima ankete²⁸ koju je proveo EIF „upravitelji fondova pozvali su na pružanje potpore paneuropskim fondovima, više prekograničnih ulaganja te usklađivanje zakonodavnih okvira i poreznih sustava”.

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

Ulaganja iz fondova poduzetničkog kapitala mogu se izvršiti ili samo u poduzeća u zemlji u kojoj su ti fondovi registrirani ili u nekoliko zemalja. Na dan 30. lipnja 2018. 42 % fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU bilo je usmjereno na više zemalja.

Kad je riječ o iznosima koji su uloženi u poduzeća iz fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU, na slici 6. vidljivo je da su države članice koje su privlačne za ulaganje poduzetničkog kapitala²⁹ ostvarile najviše koristi od intervencija EU-a. Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina ističu se jer je u njima izvršeno 50 % tih ulaganja. Budući da su te države članice najveća gospodarstva u EU-u, koncentriranjem na njih ne doprinosi se poticanju europskog tržišta poduzetničkog kapitala.

Do sredine 2018. ni iz jednog od fondova poduzetničkog kapitala pod središnjim upravljanjem koje podupire EU nisu izvršena ulaganja na Cipru i Malti te u Sloveniji i Slovačkoj, dok su u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj izvršena tek ograničena ulaganja (ukupne vrijednosti od 29 milijuna eura).

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

Iz analize podataka koju je proveo Sud vidljivo je da dodjeljivanje pomoći na temelju potražnje pogoduje najrazvijenijim tržištima poduzetničkog kapitala. Time se ne doprinosi u cijelosti deklariranom cilju EU-a o poticanju paneuropskog tržišta poduzetničkog kapitala, kao ni određenim prioritetima navedenima u sporazumima o delegiranju ovlasti. Na primjer, u pravnoj osnovi triju najnovijih vlasničkih instrumenata (tj. EFG-a, IFE-a i EFSU-a) uvijek se poziva na potporu razvoju poduzetničkog kapitala na razini EU-a. Osim toga, u članku 2. sporazuma o mandatu za GIF navodi se da je jedan od ciljeva tog instrumenta smanjiti manjak sredstava na tržištu vlasničkog i rizičnog kapitala s ciljem poboljšanja tržišta poduzetničkog kapitala u EU-u. U nekoliko evaluacija intervencija EU-a koje je provela Komisija ili koje su provedene u njezino ime kritizirao se pristup temeljen na potražnji i preporučena je njegova zamjena proaktivnijim pristupom.

Na primjer, u procjeni učinka iz 2018. godine za program InvestEU koji će naslijediti postojeći program (u razdoblju 2021. – 2027.) preporučeno je uravnoteženje pristupa temeljenog na potražnji na razini pojedinačnih operacija obavljanjem temeljitije provjere njihove usklađenosti s ciljevima relevantnih politika. Komisija nije utvrdila način na koji bi se ta ravnoteža postigla u praksi, kao ni način na koji bi utjecala na pristup temeljen na potražnji.

Potrebe za financiranjem nisu kvantificirane prema fazi razvoja poduzeća ili sektoru gospodarske djelatnosti

Tijekom proteklih 20 godina Komisija podupire fondove poduzetničkog kapitala s pomoću različitih intervencija pod središnjim upravljanjem te ulaže u MSP-ove u različitim fazama njihova razvoja. Na slici 7. prikazano je koliko je od 4,6 milijardi eura uloženih u tom razdoblju iz fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU iskorišteno u svakoj fazi razvoja poduzeća.

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

Rane faze (tj. početna faza i faza osnutka) čine 56 % ukupnih ulaganja. Fondovi poduzetničkog kapitala uglavnom ulažu u veći broj poduzeća u ranim fazama njihova rasta, a ne u kasnijima. Ipak, u ranim se fazama bilježe manji prosječni iznosi ulaganja po MSP-u. Iz fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU prosječno ulaganje po MSP-u iznosilo je 1,36 milijuna eura u početnoj fazi, odnosno 2,56 milijuna eura u fazi osnutka. Istodobno, prosječno ulaganje po MSP-u u fazi rasta iznosilo je 4,82 milijuna eura, a u fazi otkupa 7,16 milijuna eura³⁰.

U okviru ankete koju je proveo Sud 68 % upravitelja fondova poduzetničkog kapitala koji su odgovorili na ankeu smatralo je da je uključivanje javnih sredstava u poduzetnički kapital najpotrebnije za ulaganja tijekom početne faze i faze osnutka.

Kad je riječ o raspodjeli po sektorima, više od 50 % ukupnih ulaganja iz fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU otpada na poduzeća koja posluju s računalima i potrošačkim elektroničkim uređajima te u sektorima bioloških znanosti (vidi sliku 8.).

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

Iako je EU uložio u različite faze razvoja i sektore gospodarske djelatnosti, dodjela sredstava nije se temeljila na detaljnoj analizi ponude i potražnje na europskom tržištu poduzetničkog kapitala. U ex ante evaluacijama koje je provela Komisija nedostajali su podatci o manjku financijskih sredstava za različite faze razvoja ili sektore gospodarske djelatnosti (vidi odlomak 36.).

Sud napominje da je Komisija u svojoj procjeni učinka za program InvestEU (razdoblje 2021. – 2027.) navela da bi se vlasničke instrumente moglo ciljano usmjeravati „ovisno o sektoru […] i o životnom ciklusu poduzeća (na temelju analize manjka financijskih sredstava)”³¹. U toj se procjeni ne spominju ciljano usmjeravanje ili analiza prema državama članicama.

Tržište poduzetničkog kapitala EU-a nije dovoljno privlačno privatnim ulagačima

Intervencijama koje podupire EU potrebno je pružiti rješenje za tržišne neuspjehe ili, preciznije, one neuspjehe za koje države članice – u skladu s načelom supsidijarnosti i postizanja dodane vrijednosti – ne mogu same pronaći rješenje³². Konačni je cilj javnih intervencija privlačenje privatnih ulagača radi razvoja održivog tržišta poduzetničkog kapitala. Sud je ispitao je li Komisija potaknula druge javne i privatne ulagače na ulaganje sredstava zajedno s EU-om. U ex ante evaluaciji IFE-a iz 2013. godine niski povrati istaknuti su kao jedan od glavnih razloga za slab interes ulagača za poduzetnički kapital. „Osim razdoblja dot.com mjehura koje je trajalo od 1997. do 2000. godine, prosječni godišnji povrat u europske fondove poduzetničkog kapitala bio je manji od 10 %, a posljednjih desetak godina bio je negativan, te čak ni rezultati fondova s najboljim upravljanjem nisu bili na dovoljno visokoj razini za ostvarenje povrata koje traže institucijski ulagači.”³³

Kako bi određena intervencija EU-a bila u skladu s pravilima o državnim potporama, Komisija je utvrdila minimalne ciljne vrijednosti za udio privatnih ulagača u okviru fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU. Te su ciljne vrijednosti postavljene na 50 % za prve instrumente kao što su ESU 1998. i ESU 2001., no poslije su za intervencije za razdoblje 2014. – 2020. spuštene na 30 %. To dodatno dobiva na važnosti ako se uzme u obzir da ulaganja EIF-a/EIB-a i razvojnih banaka na njihov vlastiti rizik Komisija smatra neovisnima i privatnima. Osim navedenoga, Komisija nije utvrdila nikakve druge ciljne vrijednosti za sudjelovanje privatnog sektora.

Komisija kao cilj svojih intervencija nije utvrdila ostvarenje visokih povrata, niti je od EIF-a zatražila da s pomoću sredstava EU-a ostvari dobit. Međutim, u skladu sa zakonodavstvom i sporazumima o delegiranju ovlasti, EIF mora primjenjivati načelo pari passu, prema kojemu javni i privatni ulagači pod jednakim uvjetima sudjeluju u fondovima poduzetničkog kapitala te dijele istu dobit i iste gubitke. Privlačenje privatnih ulagača, koje je ključno za održivo tržište poduzetničkog kapitala, moguće je postići samo uz ostvarivanje velikih povrata od ulaganja.

Prema financijskim izvještajima iz 2017. godine, u okviru intervencije ESU 1998. uložen je iznos od 101 milijuna eura i zabilježen globalni neto gubitak od 12 milijuna eura od njezina osnutka. Na slično upućuju i ostvareni portfelji mehanizma ESU 2001. i instrumenta GIF (oni koji su već otpisani ili prodani). Za ESU 2001. zabilježen je ostvareni neto gubitak od 82 milijuna eura na uloženih 207 milijuna eura, dok je za GIF zabilježen gubitak od 88 milijuna eura na uloženih 470 milijuna eura³⁴. U portfeljima posljednjih dvaju instrumenata i dalje se nalazi znatan dio ulaganja (ESU 2001.: 31 %; GIF: 64 %). Još je prerano da bi se mogli prikupiti relevantni podatci o novijim intervencijama EU-a (vidi tablicu 3.).

U nekim završnim evaluacijama i evaluacijama tijekom razdoblja provedbe koje je Komisija izradila za programe pod središnjim upravljanjem navodi se da je primjena načela pari passu bila promašaj ili prepreka poticanju privatnih ulaganja. U još jednoj evaluaciji (evaluacija EFG-a iz 2011.) nije iznesen zaključak o tome treba li odstupiti od načela pari passu te je donošenje odluke o tome odgođeno do provedbe detaljne procjene tržišta. Do trenutka obavljanja revizije Komisija nije provela takvu procjenu. Komisija dopušta da se načelo pari passu ne primijeni samo u slučaju socijalnih ulaganja u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove.

Jedan je od argumenata Komisije za primjenu načela pari passu taj da u protivnome postoji rizik od toga da će se ulaganja smatrati državnom potporom. Državnim potporama koje pružaju države članice i koje su nespojive s unutarnjim tržištem narušava se tržišno natjecanje te Komisija može naložiti njihov povrat. Međutim, u smjernicama Komisije³⁵ i zakonodavstvu EU-a³⁶ jasno su utvrđene okolnosti u kojoj asimetrična podjela dobiti nije u suprotnosti s pravilima o državnoj potpori.

Na primjer, javni ulagač može povećati povrat za privatne ulagače ako se odrekne dijela vlastitog povrata (u okviru asimetrične strukture povrata). To bi značilo da javni ulagač ne bi ulagao pod istim uvjetima kao drugi ulagači, protivno načelu jednakosti pari passu.

U procjeni krovnog fonda iz 2015. godine navodi se: „Većina ispitanih upravitelja fondova privatnog vlasničkog kapitala i fondova poduzetničkog kapitala tvrdi da bi EU privatnom sektoru, ako ga doista želi potaknuti da se vrati europskom poduzetničkom kapitalu, trebao osigurati veći potencijalni povrat od ulaganja u zamjenu za ulaganje tijekom rizičnijih faza. Asimetrični povrati smatrali su se mogućom pomoći za prevladavanje prepreka privlačenju privatnih ulagača na razini krovnog fonda.”

Prije uspostave europskog programa krovnog fonda Komisija je osnovala radnu skupinu za njegovu analizu. Ta je skupina predložila omogućivanje asimetričnih povrata u okviru poziva na iskaz interesa, iako bi trebalo dati prednost fondovima poduzetničkog kapitala u okviru kojih se primjenjuje načelo pari passu. Predložila je postizanje ravnoteže između toga i ulaganja u zemlje s manje razvijenim okruženjem za poduzetnički kapital. Usprkos toj preporuci, pozivom na iskaz interesa nisu omogućeni asimetrični povrati.

Još jedan način za poticanje samoodrživog tržišta poduzetničkog kapitala javnih ulagača čini omogućivanje postupnog povlačenja tj. prijevremenog izlaska iz fondova poduzetničkog kapitala. Međutim, ni u sporazumima o komanditnim društvima između EIF-a i fondova poduzetničkog kapitala, ni u dvama sporazumima o krovnim fondovima koje je EIF dosad sklopio ne postoje odredbe o prijevremenom izlasku. Sud napominje da je u procjeni krovnog fonda iz 2015. godine predloženo uključivanje mehanizama za prijevremeni izlazak.

Složenost prouzročena primjenom više od jedne intervencije za pružanje potpore EU-a tržištu poduzetničkog kapitala

Iako je Komisija u prethodnim razdobljima svoju potporu tržištu poduzetničkog kapitala usmjeravala s pomoću jednog instrumenta, u razdoblju 2014. – 2020. primjenjivala je tri intervencije u tu svrhu (tj. EFG, IFE i vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove). Sud je ispitao je li Komisija zajamčila usklađenost tih triju intervencija.

Cilj je EFG-a poboljšati pristup MSP-ova vlasničkom kapitalu tijekom faze širenja i rasta, dok je IFE usmjeren na ulaganja tijekom ranih faza. U skladu s relevantnim uredbama kojima su uređeni predmetni instrumenti dopuštena su unakrsna ulaganja u različitim fazama. Ta dva instrumenta osmišljena su kao dvije sastavnice jedinstvenog financijskog instrumenta vlasničkog kapitala Unije.

S pokretanjem vlasničkog instrumenta u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove sredinom 2016. godine (vidi prilog II.) povećala se složenost zbog kombinacije proračunskog jamstva i financijskog instrumenta, uz sudjelovanje Komisije, EIB-a i EIF-a.

Kako bi se izbjeglo preklapanje tog novog proizvoda s već postojećim EFG-om, Komisija je 2016. godine odlučila preusmjeriti EFG prije svega na operacije poduzetničkog kapitala u zemljama sudionicama izvan EU-a³⁷, koje nije moguće obuhvatiti vlasničkim instrumentom u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove.

Postojanje triju instrumenata sa sličnim ciljevima, kojima upravljaju tri različite službe Komisije, podrazumijeva povećanje napora koji se ulažu u upravljanje, izvješćivanje i praćenje. U skladu s raznim pravnim odredbama, EIF mora pripremiti zasebna operativna izvješća za svaki instrument, barem dvaput godišnje.

Trenutačno u operativnim izvješćima EIF-a o instrumentu za vlasnička ulaganja u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove nema dovoljno jasnih informacija o različitim odjeljcima te je teško stvoriti sveobuhvatnu predodžbu o strukturi kombiniranih intervencija.

Sud napominje da je Komisija prepoznala neučinkovitosti i preklapanja te je predložila uvelike pojednostavnjenu strukturu za budući program InvestEU (2021. – 2027.). Prijedlog je da se umjesto triju instrumenata (EFG, IFE i EFSU) uspostavi samo jedan instrument proračunskog jamstva.

EIF je temeljni ulagač, no moguće je pojednostavniti njegovo upravljanje intervencijama EU-a

Od samoga osnutka intervencija poduzetničkog kapitala pod središnjim upravljanjem krajem 90-ih godina prošlog stoljeća Komisija ih usmjerava preko EIF-a. Komisija bi stoga trebala zajamčiti da EIF pravilno provodi intervencije EU-a.

EIF je važan akter

Sredstva koja je sektor poduzetničkog kapitala u EU-u prikupio od javnih ulagača udvostručena su u razdoblju od 2015. do 2016. te su u 2018. i dalje bila na razini višoj od pretkrizne 2007. (vidi sliku 2.). EIF, koji upravlja sve većim brojem mandata (vidi odlomak 22.), postao je jedan od najvećih aktera na europskom tržištu poduzetničkog kapitala. Sam EIF sklopio je 2018. godine sporazume s fondovima poduzetničkog kapitala kojima se obvezao da će uložiti 1,4 milijarde eura, uključujući 214 milijuna eura iz instrumenata koje podupire EU. Sud je ispitao je li EIF učinkovito upravljao tim instrumentima.

EIF je 2018. godine proveo anketu³⁸ koja je pokazala da se njegovo sudjelovanje smatra važnim jer ima ulogu temeljnog ulagača i pomaže privući privatne ulagače jačanjem vjerodostojnosti fonda. Upravitelji fondova koji su sudjelovali u anketi općenito smatraju da je sudjelovanje EIF-a u ulaganjima pozitivno.

Većina upravitelja fondova poduzetničkog kapitala koji su odgovorili na anketu koju je proveo Sud pozitivno je ocijenila EIF-ov temeljiti proces dubinske analize, koji se stoga često smatra potvrdom kvalitete. Međutim, ispitanici su također naveli da je narav EIF-a formalistička, da sam fond stavlja najveći naglasak na usklađenost s pravilima i da proces odobrenja zahtjeva za financiranje traje predugo. Anketa pokazuje da je 45 % upravitelja fondova izjavilo da je EIF-u trebalo više od godine dana da odobri određeni zahtjev, dok je njih 41 % navelo da mu je trebalo između šest mjeseci i godine dana. Većina ispitanika (66 %) izjavila je da je tijekom procesa podnošenja zahtjeva kontaktirala s tri do pet sugovornika u EIF-u i da neki sugovornici nisu bili upoznati s nacionalnim posebnostima.

U procjeni krovnih fondova iz 2015. naglašena je „protuciklična uloga koju EIF ima u tome da zajamči da inovativna novoosnovana poduzeća te mala i srednja poduzeća zadrže pristup kapitalu tijekom razdoblja gospodarskog pada”. Međutim, navedeno je i da je „određeni broj dionika, posebice fondovi poduzetničkog kapitala, udruge poduzetničkog kapitala i neki upravitelji nacionalnih krovnih fondova, izrazio stav da dominantna uloga EIF-a kao temeljnog ulagača na europskom tržištu poduzetničkog kapitala i upravitelja krovnog fonda otvara pitanja povezana s dugoročnom održivošću”.

Instrumenti koje podupire EU preklapaju se s drugim instrumentima kojima upravlja EIF umjesto da ih dopunjuju

EIF je osmislio politiku dodjele sredstava iz različitih mandata. Sud je ispitao je li EIF primjereno proveo tu politiku s obzirom na prirodu svojih različitih mandata.

EIF mora odlučiti u koji će fond poduzetničkog kapitala uložiti i u okviru kojeg mandata. Relevantnim pravnim osnovama i sporazumima o delegiranju ovlasti za instrumente financirane sredstvima EU-a pod središnjim upravljanjem dopušteno je ili zabranjeno zajedničko ulaganje sredstava iz fondova u okviru drugih mandata.

U okviru mehanizma ESU 1998. zajednička ulaganja sredstava iz EIF-a ili instrumenata kojima EIF upravlja bila su izričito zabranjena³⁹. Razlog je taj što je ESU 1998. osmišljen kao dopuna mandatima kojima upravlja EIF i pruža rješenja za „one MSP-ove kojima ni EIB ni EIF ne mogu pružiti potporu zbog svojih propisanih kriterija većeg rizika⁴⁰”.

Koncept kriterija većeg rizika ponovno je upotrijebljen za ESU 2001. i GIF, no zajedničko ulaganje bilo je dopušteno. Na kraju 2017. godine sredstva iz 30 % fondova poduzetničkog kapitala kojima se pružala potpora iz tih instrumenata uložena su zajedno sa sredstvima iz drugih mandata EIF-a (prije svega iz mandata EIB-a za sredstva rizičnog kapitala⁴¹). To pokazuje da odabrani fondovi nisu bili usmjereni na različite segmente rizika u odnosu na druge mandate EIF-a.

U pravnim osnovama kojima su obuhvaćeni EFG, IFE i EFSU više nema govora o konceptu kriterija većeg rizika. U svim trima osnovama navodi se da bi tim instrumentima trebalo dopunjavati financijske instrumente koji se financiraju iz nacionalnih ili regionalnih programa. Iako se u pravnoj osnovi EFSU-a izričito potiče komplementarnost s postojećim operacijama i aktivnostima EIB-a, pravna osnova ostalih dvaju instrumenta ne sadržava nikakve odredbe u tom pogledu.

U Uredbi o EFSU-u poziva se na pružanje smjernica o kombiniranoj upotrebi instrumenata EU-a i financiranja EIB-a pod jamstvom EU-a radi jamčenja komplementarnosti. Komisija je izdala smjernice o komplementarnosti između EFSU-a i ESIF-a. Ne postoje smjernice koje bi se odnosile na zajednička ulaganja s drugim mandatima kojima EIF upravlja, npr. mandatom EIB-a za sredstva rizičnog kapitala.

Zbog porasta broja mandata kojima upravlja EIF, u evaluaciji tijekom razdoblja provedbe koja je u ime Komisije provedena za intervenciju GIF iznesena je preporuka da EIF osmisli politiku dodjele sredstava⁴². EIF provodi predmetnu politiku od 2009. Nakon nekoliko ažuriranja politika je ostala nepromijenjena od kraja 2011. do 2018. godine, kada je došlo do njezine temeljite prerade.

U okviru politike dodjele iz 2011. godine nije došlo do bitnih preklapanja različitih mandata. Međutim, u okviru intervencije GIF-a došlo je do zajedničkih ulaganja, tj. EIF je uložio sredstva iz nekoliko mandata u isti fond poduzetničkog kapitala⁴³. U okviru politike dodjele iz 2018. godine nisu doneseni zaključci o bilo kakvom potencijalnom preklapanju. Međutim, uzimajući u obzir preferencije u okviru mandata (primjerice, za određene sektore ili određenu razinu uspješnosti) i njihovu usmjerenost na određena zemljopisna područja, postoji preklapanje između intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem i drugih mandata.

Iako su u okviru prvotne politike (koja je bila na snazi do 2018.) odluke o dodjeli sredstava bile prepuštene isključivo stručnoj prosudbi EIF-a, novom politikom obuhvaćeni su kriteriji za kvantitativnu⁴⁴ i kvalitativnu procjenu u cilju donošenja odluke o tome koji je mandat najprikladniji za koji fond poduzetničkog kapitala. EIF Sudu nije pružio nikakve dokaze o tome daje li svojim djelatnicima smjernice za primjenu tih kriterija.

EIF je testirao svoju novu politiku primijenivši je na operacije dogovorene 2017. i 2018. godine. Rezultati tog retroaktivnog testiranja pokazali su, samo na temelju kvantitativne procjene, da je EIF u slučaju određenih ulaganja izvršenih s pomoću intervencija EU-a pod središnjim upravljanjem mogao upotrijebiti druge javne mandate jer su oni, u usporedbi s mandatima koje podupire EU, imali iste ili bolje ocjene. Sud od EIF-a nije dobio detaljne dokaze o načinu izračuna pojedinačnih ocjena.

EIF je imao poteškoća pri izlasku iz fondova kojima EU pruža potporu

Fond poduzetničkog kapitala ostvaruje povrat nakon prodaje poduzeća (odnosno „izlaska” iz poduzeća). Do izlaska dolazi inicijalnom javnom ponudom na tržištu dionica ili prodajom poduzeća ulagaču iz istog sektora (komercijalna prodaja), drugom fondu poduzetničkog kapitala ili poduzeću za ulaganje privatnog vlasničkog kapitala. Ako portfeljno društvo nema preostalu vrijednost, njegova knjigovodstvena vrijednost otpisuje se u skladu s važećim računovodstvenim standardima. Sud je ispitao strategiju izlaska koju fondovi primjenjuju kako bi se ostvario najveći mogući povrat od ulaganja. Osim toga, ispitao je strategiju zaključenja mandata obuhvaćenih preispitivanjem.

Tri glavne izlazne strategije na europskom tržištu poduzetničkog kapitala 2018. godine prema veličini iznosa bile su: (1) komercijalna prodaja s 35 %, (2) inicijalna javna ponuda s 22 % i (3) otpisi s 12 %⁴⁵. Upravitelji europskih fondova poduzetničkog kapitala smatraju da su izlazak iz ulaganja i tržište inicijalnih javnih ponuda najveći izazovi s kojima se susreću⁴⁶.

U dokumentu platforme Partnerstvo novoosnovanih poduzeća u Europi (Start-up Europe Partnership) iz 2017. iznesen je sljedeći zaključak: „Za samo 2 % europskih rastućih poduzeća pokreće se inicijalna javna ponuda te je u okviru tih postupaka prikupljeno približno 15 % ukupnog iznosa prikupljenog u Europi […]. Riječ je o problemu jer se inicijalnim javnim ponudama ne nudi samo kapital za rast, nego i mogućnost za fondove poduzetničkog kapitala da izađu iz poduzeća. Bez tih izlazaka postoji rizik da će doći do zastoja u neometanom funkcioniranju mehanizma ulaganja poduzetničkog kapitala.”⁴⁷

U tablici 3. nalazi se prikaz broja izlazaka i preostalih ulaganja za sve intervencije pod središnjim upravljanjem koje podupire EU na dan 30. lipnja 2018.

Razdoblje poslovanja fonda utvrđeno je u sporazumu o komanditnom društvu. EIF se suočio s poteškoćama pri zaključenju dvaju mandata Komisije (ESU 1998. i ESU 2001.) jer fondovi rizičnog kapitala nisu do kraja razdoblja poslovanja prodali sva poduzeća u svojem portfelju. Pri procjeni toga u koje će se fondove ulagati u okviru instrumenata ESU 1998. i ESU 2001. EIF je tek donekle obratio pozornost na kapacitet fondova za upravljanje fazom prodaje. Rješenje za problematično pitanje izlaska ponuđeno je sa zakašnjenjem te je za dva prva instrumenta (ESU 1998. i ESU 2001.) bilo potrebno produžiti razdoblje primjene, koje je već bilo isteklo, kako bi EIF dobio na vremenu i pronašao način da proda imovinu.

Izvor: Sud, na temelju podataka EIF-a.

Slijedom toga, instrument ESU 1998., za koji je mandat istekao u srpnju 2014., još se upotrebljavao sredinom 2018. u okviru fondova iz kojih su postojala tekuća ulaganja u 12 poduzeća, odnosno 4 % poduzeća u koje se uložilo. Slično tome, sredinom 2018. još se upotrebljavao i instrument ESU 2001., i to u okviru fondova koji su još držali udio u 98 poduzeća, u visini od 31 % ulaganja.

Naknade koje se plaćaju EIF-u nisu u potpunosti transparentne ni osmišljene kako bi se s pomoću njih ostvarili ciljevi relevantnih politika

Komisija plaća EIF-u naknade za upravljanje da bi u njezino ime provodio intervencije EU-a za poduzetnički kapital⁴⁸. Komisija također nadoknađuje EIF-u određene troškove koji ispunjavaju uvjete za nadoknadu jer se smatraju povezanima s primjenom fondova EU-a (tzv. drugi troškovi upravljanja). Sud je ispitao jesu li naknade za upravljanje koje je Komisija platila bile opravdane i je li se s pomoću njih poticalo ostvarivanje ciljeva relevantnih politika.

Sporazumima o delegiranju ovlasti naknade su ograničene na razinu između 5,7 % i 8,5 % intervencije EU-a (vidi tablicu 4. za detalje o pragovima za naknade za svaku intervenciju).

Izvor: Sud, na temelju sporazuma o delegiranju ovlasti.

Osim naknada za upravljanje koje Komisija plaća EIF-u, naknade za upravljanje naplaćuju i upravitelji fondova poduzetničkog kapitala koje podupire EU-a. Te naknade uglavnom iznose 2 % iznosa godišnjeg rezerviranog iznosa. Nadalje, pokretanjem paneuropskog programa za krovni fond poduzetničkog kapitala uvedena je dodatna razina administracije (vidi odlomak 20.). Upravitelj svakog krovnog fonda također naplaćuje naknade za upravljanje, koje mogu iznositi između 8 % i 12 % doprinosa EU-a koji je rezerviran tijekom razdoblja poslovanja fonda (često oko 12 godina).

Manjak transparentnosti u pogledu opravdanosti naknada za pokretanje

Sporazumima o delegiranju ovlasti koje su sklopili Komisija i EIF propisano je plaćanje naknade za pokretanje na početku provedbenog razdoblja kao dijela administrativnih naknada (prilog III.). Tim naknadama trebalo bi se pokriti: (1) priprema poziva na iskaz interesa (kojim su obuhvaćeni detaljni zahtjevi i uvjeti, kao i obveze u pogledu izvješćivanja), (2) uspostava internih procesa i IT sustava EIF-a, uključujući internetsku stranicu i (3) izrada standardizirane pravne dokumentacije.

Uzimajući u obzir da EIF već 20 godina upravlja instrumentima koje podupire EU, moglo bi se očekivati da je razvio sinergije i prikupio stručno znanje i iskustvo koje bi moglo dovesti do ušteda, prije svega tijekom postupka pokretanja novih instrumenata. Međutim, to nije slučaj, a naknade za pokretanje koje Komisija plaća EIF-u s vremenom su se povećale. Za instrument GIF Komisija je platila 0,3 milijuna eura naknada za pokretanje (0,8 % ukupnih maksimalnih naknada). Za novije instrumente naknada za pokretanje porasla je na 2,5 milijuna eura u slučaju instrumenta EFG (13 % ukupnih maksimalnih naknada), 4,0 milijuna eura za IFE (14 % ukupnih maksimalnih naknada) i 5,0 milijuna eura za vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove (7 % ukupnih maksimalnih naknada).

Komisija ne prikuplja informacije o stvarnim troškovima koje EIF snosi za potrebe pokretanja. Sud se u svojem tematskom izvješću br. 20/2017 o instrumentima kreditnog jamstva⁴⁹ osvrnuo na proces pregovora o naknadama između Komisije i EIF-a. Sud je utvrdio da se zaključci izneseni u izvješću odnose i na instrumente poduzetničkog kapitala, posebice nalaz da Komisija nije raspolagala detaljnim informacijama o stvarnim troškovima prethodnih programa.

Poticajne naknade u vezi s relevantnom politikom ne ispunjavaju u cijelosti željenu svrhu

Postojećim poticajnim naknadama ne potiče se razvoj europskog tržišta poduzetničkog kapitala. Primjerice, EIF-u se isplaćuje poticajna naknada za svaki ugovor koji sklopi s određenim upraviteljem fonda, pri čemu iznos te naknade ovisi o broju sklopljenih ugovora. Međutim, poticajne naknade osmišljene su na takav način da ne postoji poveznica između poticajne naknade i bilo koje utvrđene ciljne vrijednosti u pogledu broja fondova u koje bi EIF trebao uložiti. Nadalje, Sud je uočio da ta se naknada ne povećava razmjerno broju potpisanih ugovora. Kad je riječ o instrumentima GIF i EFG, EIF prima paušalnu naknadu, a u slučaju instrumenta IFE najviše naknade plaćaju se za prva četiri sklopljena ugovora.

Poticajne naknade nisu u cijelosti usmjerene na dosezanje ciljnih vrijednosti utvrđenih za intervencije. Na primjer, u slučaju instrumenta EFG, Komisija je kao minimalnu ciljnu vrijednost utvrdila pružanje potpore za najmanje 360 prihvatljivih poduzeća. Međutim, dio poticajne naknade isplaćuje se EIF-u čak i ako se ta ciljna vrijednost ne dosegne (vidi tablicu 2.).

Poticajnim naknadama u vezi s relevantnom politikom ne potiču se u cijelosti ulaganja u manje razvijena tržišta poduzetničkog kapitala ili sektore gospodarske djelatnosti u EU-u. U okviru instrumenata ESU 1998. i ESU 2001. nema poticaja za EIF da ulaže na novim tržištima. U okviru drugih instrumenata barem postoji poticaj, iako su iznosi mali u usporedbi s drugim vrstama poticaja, no ne daje se prednost manje razvijenim tržištima poduzetničkog kapitala.

Zaključci i preporuke

EU je uključen u tržište poduzetničkog kapitala već više od dva desetljeća. Tijekom tog razdoblja Komisija je u velikoj mjeri povećala potporu koju pruža tržištu poduzetničkog kapitala. Osiguran je znatan iznos financijskih sredstava EU-a za jačanje tržišta poduzetničkog kapitala EU-a, no i dalje postoje određeni izazovi.

Evaluacija intervencija EU-a

Sud je utvrdio da se odluke o utvrđivanju opsega intervencija EU-a nisu temeljile na zadovoljavajućim informacijama, bilo zbog toga što nije provedena ex ante evaluacija ili procjena učinka bilo zbog toga što su evaluacije izrađene tek nakon što je proračunska odluka već donesena. Analizom manjka financijskih sredstava nisu obuhvaćeni različiti aspekti te nije provedena analiza na razini država članica, kao ni na razini sektora gospodarske djelatnosti ili faza poduzetničkog pothvata (vidi odlomke 29. – 36.).

Pri osmišljavanju budućih intervencija Komisija treba pravodobno provesti korisne evaluacije tijekom razdoblja provedbe i ex post evaluacije, uzimajući u obzir stečena iskustva. Dosadašnje ex post evaluacije općenito su se provodile prerano, često čak i prije završetka razdoblja provedbe programa. Nadalje, te evaluacije nisu sadržavale analizu utemeljenu na kvantitativnim podatcima te nisu razmatrani protučinjenični scenariji. Stoga unatoč tome što Komisija pruža potporu poduzetničkom kapitalu već 20 godina, dosad je pružila tek ograničene dokaze o postignutom učinku (vidi odlomke 37. – 46.).

Komisija bi trebala poboljšati skup informacija na kojima temelji svoje odluke. Konkretnije, trebala bi učiniti sljedeće:

1. provesti temeljitu analizu tržišnih neuspjeha ili neoptimalnih ulaganja na razini EU-a, država članica i sektora, kao i u različitim fazama razvoja, i to kako bi se osigurala odgovarajuća financijska sredstva za intervencije poduzetničkoga kapitala.

Preporučeni rok provedbe: prije sklapanja sporazuma o delegiranju ovlasti s provedbenim partnerima (kraj 2022.).

Kako bi poboljšala svoje evaluacije, Komisija bi trebala:

2. zajamčiti da ocjenjivači raspolažu skupom relevantnih podataka kako bi se mogli usmjeriti na djelotvornost potpore, koristeći se u relevantnim slučajevima protučinjeničnom analizom
3. provoditi retrospektivne evaluacije nakon što protekne određeno vrijeme od razdoblja ulaganja za ESU 1998., ESU 2001. i GIF kako bi se omogućilo donošenje korisnih zaključaka o učinku intervencija.

Preporučeni rok provedbe: što je prije moguće, a najkasnije do kraja 2021.

Osmišljavanje sveobuhvatne strategije ulaganja

Komisija nije utvrdila sveobuhvatnu strategiju ulaganja u cilju razvijanja paneuropskog tržišta poduzetničkog kapitala. U okviru intervencija EU-a nije se davala prednost manje razvijenim tržištima poduzetničkog kapitala ili sektorima gospodarske djelatnosti. Tržište EU-a i dalje je vrlo ovisno o uključenosti javnog sektora te je zbog upotrebe raznolikih instrumenata došlo do nepotrebne složenosti.

Intervencije Komisije na europskom tržištu poduzetničkog kapitala zasnivaju se na pristupu temeljenom na potražnji, prema kojem se potpora projektima pruža na temelju njihove kvalitete te zemljopisna lokacija ili sektor gospodarske djelatnosti u tome nemaju ulogu. Međutim, Sud je utvrdio da se tim pristupom najrazvijenija tržišta poduzetničkog kapitala dovode u jasno povoljniji položaj, što uzrokuje koncentriranje ulaganja i ne doprinosi u cijelosti stvaranju paneuropskog tržišta poduzetničkog kapitala (vidi odlomke 49. – 63.).

Komisija među ciljevima svojih intervencija nije utvrdila ostvarivanje visoke stope povrata. Općenito govoreći, privlačenje privatnih ulagača, koje je ključno za održivo tržište poduzetničkog kapitala, moguće je postići samo uz ostvarivanje velikih povrata od ulaganja. U okviru intervencije ESU 1998. uložen je iznos od 101 milijuna eura i zabilježen je globalni neto gubitak od 12 milijuna eura od njezina osnutka. Na slično upućuju i ostvareni portfelji intervencija ESU 2001. i GIF. Komisija je dosad pružala potporu isključivo u skladu s načelom pari passu te nije prepuštala svoj dio povrata privatnim ulagačima niti je preuzimala veće gubitke (vidi odlomke 64. – 73.).

U cilju razvoja paneuropskog tržišta poduzetničkog kapitala, Komisija bi trebala:

1. poduzeti dodatne konkretne mjere za potporu ulaganjima u manje razvijena tržišta poduzetničkog kapitala i sektore gospodarske djelatnosti.

Preporučeni rok provedbe: na vrijeme za pripremu novog programskog razdoblja (kraj 2020.).

U cilju smanjenja ovisnosti tržišta poduzetničkog kapitala EU-a o uključenosti javnog sektora, Komisija bi trebala:

2. utvrditi odgovarajuće ciljne vrijednosti na razini instrumenata radi privlačenja privatnih ulagača, uzimajući u obzir posebne ciljeve relevantnih politika i razvoj različitih lokalnih tržišta poduzetničkog kapitala i sektora gospodarske djelatnosti
3. istražiti mogućnost uvođenja klauzula o postupnom izlasku
4. istražiti mogućnost primjene asimetrične podjele dobiti ili asimetrične podjele rizika u slučaju ozbiljnog tržišnog neuspjeha, pri čemu bi Komisija prepustila svoj dio povrata u korist drugih ulagača ili preuzela prve gubitke u slučaju negativnih povrata.

Preporučeni rok provedbe: prije pregovora o novim sporazumima o delegiranju ovlasti (kraj 2022.).

Provedba intervencija EU-a

EIF je postao jedan od najvećih aktera na europskom tržištu poduzetničkog kapitala koji upravlja sve većim brojem mandata. Proces dubinske analize koji EIF provodi prilično je temeljit te se stoga često smatra potvrdom kvalitete. S druge strane, taj se proces često smatrao predugim i prekomjerno formalističkim te je 45 % upravitelja fondova potvrdilo da je EIF-u bilo potrebno više od godine dana za odobrenje zahtjeva. Nadalje, tijekom čitavog tog razdoblja upravitelji su morali kontaktirati s brojnim sugovornicima koji nisu bili uvijek dobro upoznati s njihovim slučajevima.

Intervencije EU-a pod središnjim upravljanjem preklapaju se s određenim brojem drugih javnih intervencija kojima također upravlja EIF. Komisija je primala malo informacija o tome kako EIF odlučuje u koji fond poduzetničkog kapitala ulagati i u okviru kojeg mandata (vidi odlomke 86. – 95.).

EIF se suočio s poteškoćama pri zaključenju dvaju mandata Komisije koje je trebalo okončati (ESU 1998. i ESU 2001.) jer fondovi rizičnog kapitala nisu do kraja razdoblja poslovanja prodali sva poduzeća u svojem portfelju. S obzirom na to da se pozornost na taj problem skrenula tek kasnije, bilo je potrebno produžiti razdoblje primjene tih dvaju instrumenata, koje je već bilo isteklo, kako bi EIF dobio na vremenu i pronašao način da proda imovinu (vidi odlomke 96. – 101.).

Sud je utvrdio da je Komisija plaćala znatne naknade za pokretanje svakog novog instrumenta. Sud nije primijetio nikakve uštede na temelju eventualne sinergije ili stručnog znanja i iskustva koje je EIF prikupio tijekom dva desetljeća upravljanja instrumentima koje podupire EU. Povrh toga, Komisija nije bila upućena u stvarne troškove koji EIF snosi (vidi odlomke 105. – 107.).

Poticajne naknade u vezi s relevantnom politikom nisu u potpunosti usmjerene na dosezanje ciljnih vrijednosti utvrđenih za intervencije niti su osmišljene da u cijelosti potaknu ulaganja u zemlje s manje razvijenim tržištima poduzetničkog kapitala ili manje razvijene sektore gospodarske djelatnosti (vidi odlomke 108. – 110.).

U cilju povećanja učinkovitosti Komisija bi u suradnji s EIF-om trebala:

1. pojednostavniti proces odobrenja projekata skraćivanjem vremena koje je trenutačno potrebno za različite elemente tog procesa
2. zajamčiti primjenu politike dodjele sredstava kojom bi se postigla komplementarnost intervencija EU-a i drugih mandata kojima upravlja EIF
3. zajamčiti da se pri odobrenju ulaganja u određeni fond utvrdi dovoljan broj mogućnosti izlaska.

Preporučeni rok provedbe: na vrijeme za pregovore o novim sporazumima o delegiranju ovlasti (kraj 2022.).

Naknade za upravljanje koje Komisija plaća EIF-u trebale bi:

4. odgovarati iznosu stvarnih troškova pokretanja koji nastanu pri uspostavi novih intervencija
5. biti osmišljene na način kojim se potiče ostvarivanje općih ciljeva intervencija, posebice razvoj europskog tržišta poduzetničkog kapitala, te se postupno povećavati kad se dosegnu dogovorene nužne ključne etape uspješnosti.

Preporučeni rok provedbe: na vrijeme za pregovore o novim sporazumima o delegiranju ovlasti (kraj 2022.).

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Alex Brenninkmeijer, na sastanku održanom u Luxembourgu 17. rujna 2019.

Za Revizorski sud

Klaus-Heiner Lehne
predsjednik

Prilozi

Prilog I. – Uobičajena struktura fonda poduzetničkog kapitala

Izvor: prilagođeno na temelju dokumenta „2018 Professional Standards Handbook – Invest Europe” (Priručnik o strukovnim standardima – Invest Europe, 2015.).

Prilog II. – Vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove

U lipnju 2015. Parlament je odobrio Uredbu o EFSU-u s jamstvom EU-a u visini od 16 milijardi eura. Zajedno s doprinosom Grupe EIB-a u visini od 5 milijardi eura, ukupni iznos dosegnuo je 21 milijardu eura. U prosincu 2017. Parlament je odobrio povećanje jamstva EU-a od 10 milijardi eura, odnosno na 26 milijardi eura. Grupa EIB-a također je povećala svoj doprinos za 2,5 milijardi eura, odnosno na 7,5 milijardi eura. Ukupno uzevši, predviđen je proračun u visini od 33,5 milijardi eura. Na slici 9. prikazano je opisano kretanje.

Izvor: izvješće EIB-a/EIF-a za 2017. godinu.

Ukupni iznos od 33,5 milijardi eura podijeljen je na dva dijela: (1) dio za infrastrukturu i inovacije i (2) dio za MSP-ove. Nakon povećanja iznosa jamstva EU-a za EFSU, dio za MSP-ove povećan je za 5,5 milijardi eura te iznosi 10,5 milijardi eura, od čega se 6,5 milijardi pokriva iz proračuna EU-a.

Vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove sastavnica je dijela za MSP-ove. Sastoji se od dva odjeljka. U okviru 1. odjeljka EIF izvršava ulaganja u vlasnički kapital u: (1) fondove poduzetničkog kapitala usmjerene na fazu širenja i rasta, (2) fondove poduzetničkog kapitala usmjerene na više faza i (3) društveni učinak. Maksimalno jamstvo EU-a pokriva 1 milijardu eura, dok likvidnost jamči EIB. Osim toga, EIF mora financirati 50 milijuna eura na vlastiti rizik.

2. odjeljak nadređena je tranša instrumenta IFE. Uvedena je zajedno s nadređenom tranšom EIB-a kao dopuna postojećem instrumentu IFE (Obzor 2020.). Na slici 10. nalazi se prikaz vlasničkog instrumenta u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove prije povećanja jamstva EU-a za EFSU.

Izvor: upravljački odbor EFSU-a SB/16/16.

Ulaganje u visini od 100 eura u okviru 1. odjeljka financiralo bi se sredstvima EIB-a u visini od 95,2 eura (uz jamstvo EU-a) i s 4,8 eura vlastitih sredstava EIF-a. Rizik bi se dijelio prema načelu pari passu u omjeru 4,8/95,2.

Kad je riječ o 2. odjeljku, svako ulaganje financira se u skladu s postotkom tranši. U slučaju ulaganja u visini od 100 eura, 45 eura financiralo bi se iz podređene tranše instrumenta IFE, 26,5 eura iz nadređene tranše EIB-a (uz jamstvo iz proračuna EU-a iz vlasničkog instrumenta u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove) i 28,5 eura iz nadređene tranše EIF-a. Sredstvima iz instrumenta IFE pokrivao bi se gubitak u visini do 45 eura, a iznad tog vrijednosnog praga gubitak bi se prema načelu pari passu pokrio iz proračuna EU-a i nadređene tranše EIF-a u omjeru 26,5/28,5.

Kao posljedica povećanja iznosa jamstva EU-a za EFSU, u listopadu 2018. upravljački odbor EFSU-a odlučio je povećati jamstvo EU-a za vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove za 1050 milijuna eura, odnosno na 2320 milijuna eura. Od te nadopune za 1. odjeljak namijenjeno je 950 milijuna eura, a za 2. odjeljak 100 milijuna eura.

Zbog aranžmana za podjelu rizika prikazanog na slici 10. EIF će morati izvršiti zajedničko ulaganje u 1. odjeljak u visini od dodatnih 47 milijuna eura (4,8 %). Dodatno povećanje jamstva EU-a za 2. odjeljak EFSU-a u visini od 100 milijuna eura ujedno podrazumijeva povećanje doprinosa EU-a za instrument IFE za 170 milijuna eura te nadređene tranše EIF-a za 108 milijuna eura.

Ukupni kapacitet za ulaganja koji iznosi 2068 milijuna eura, kako je prikazano na slici 10., tada će porasti za 1375 milijuna eura te će iznositi 3443 milijuna eura. Tom je brojkom obuhvaćeno 2948 milijuna eura iz programa pod središnjim upravljanjem i 495 milijuna eura iz tranši EIF-a koje on pokriva na vlastiti rizik.

Zbog predviđenog povećanja bile su potrebne dodatne izmjene sporazuma EFSU-a o delegiranju ovlasti, koji nije potpisan do sredine prosinca 2018.

Prilog III. – Struktura naknada za upravljanje koje Komisija plaća EIF-u prema instrumentima

Izvor: Sud, na temelju sporazuma o delegiranju ovlasti.

Pokrate i skraćeni nazivi

BDP: bruto domaći proizvod

CIP: Okvirni program za konkurentnost i inovacije

COSME: Program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća

EFG: Instrument vlasničkog kapitala za rast

EFSU: Europski fond za strateška ulaganja

EIB: Europska investicijska banka

EIF: Europski investicijski fond

ESU 1998.: Europski tehnološki mehanizam za novoosnovana poduzeća za višegodišnje programsko razdoblje koje je započelo 1998.

ESU 2001.: Europski tehnološki mehanizam za novoosnovana poduzeća za višegodišnje programsko razdoblje koje je započelo 2001.

G&E: Inicijativa za rast i zapošljavanje

GIF: Instrument pomoći za brzorastuće i inovativne MSP-ove

IFE: Instrument vlasničkog kapitala InnovFin za ulaganja u ranim fazama

InvestEU: nacrt programa za višegodišnje programsko razdoblje 2021. – 2027.

IPO: inicijalna javna ponuda

MAP: Višegodišnji program za poduzeća i poduzetništvo

MSP-ovi: mala i srednja poduzeća

Vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove: Vlasnički instrument u okviru dijela Europskog fonda za strateška ulaganja za mala i srednja poduzeća (prilog II.)

Pojmovnik

Državna potpora: izravna ili neizravna potpora države određenom poduzeću ili organizaciji kojom se tom subjektu daje prednost pred konkurentima. EU je donio pravila o državnim potporama kako bi se spriječilo narušavanje jedinstvenog tržišta. Komisija nadzire pridržavanje tih pravila.

Ex ante evaluacija: procjena provedena prije provedbe određene intervencije u kojoj se, primjerice, razmatraju potrebe, opseg s obzirom na manjak financijskih sredstava, dodana vrijednost EU-a i potencijalna sinergija s drugim financijskim instrumentima.

Financijski instrument: financijska potpora iz proračuna EU-a u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, zajmova ili jamstava, ili drugih instrumenata podjele rizika.

Fond poduzetničkog kapitala: investicijski fond koji upravlja financijskim sredstvima profesionalnih ulagača koji žele ulagati u mala i srednja poduzeća sa snažnim potencijalom za rast.

Inicijalna javna ponuda: proces pokretanja prve javne prodaje ili distribucije dionica određenog poduzeća.

Intervencija pod središnjim upravljanjem: ulaganje koje se financira ili podupire iz proračuna EU-a i kojim upravlja Komisija.

Krovni fond: udruženi investicijski fond iz kojega se ulaže u druge fondove umjesto izravno u vrijednosne papire.

Pari passu: načelo prema kojem svi ulagači ulažu pod istim uvjetima i uživaju jednaka prava.

Poduzetnički kapital: financijska sredstva koja se, u zamjenu za vlasnički udio, ulažu u novoosnovana poduzeća ili inovativna poduzeća u nastajanju koja nose znatan rizik i kojima je potrebna pomoć stručnjaka da bi ostvarila rast.

Privatni vlasnički kapital: ulaganje u neuvršteno privatno trgovačko društvo u zamjenu za srednjoročni do dugoročni interes, koji se kasnije prodaje. Dokapitalizacija djeluje kao financiranje u fazi osnutka ili razvoja.

Procjena učinka: prikupljanje i analiza informacija kako bi se utvrdile vjerojatne prednosti i nedostaci planirane mjere radi potpore donošenju odluka.

Proračunsko jamstvo: pravna obveza da se ulaganja financijskih partnera u određenim okolnostima podupiru osiguravanjem sredstava iz proračuna EU-a kako bi se zadovoljila obveza plaćanja u okviru programa EU-a koji prima potporu.

Temeljni ulagač: pouzdani ulagač koji kupi znatan udio u fondu poduzetničkog kapitala. Ima važnu ulogu jer jamči da će određeni udio biti prodan i potiče potražnju zbog vjerodostojnosti koja je njegov dodatni doprinos ulaganju.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim presjeda član Suda Alex Brenninkmeijer. i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodio član Suda Baudilio Tomé Muguruza, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Daniel Costa de Magalhães, ataše u njegovu uredu Ignacio García de Parada i analitičar Simon Dennett, ravnateljica IV. revizijskog vijeća Ioanna Metaxopoulou, glavna rukovoditeljica Marion Colonerus, i voditelj radnog zadatka Helmut Kern. Revizorski tim činili su Christian Detry, Ezio Guglielmi i Natalie Hagmayer. Jezičnu podršku pružala je Hannah Critoph.

Slijeva nadesno: Daniel Costa de Magalhães, Christian Detry, Baudilio Tomé Muguruza, Ignacio García de Parada, Ioanna Metaxopoulou, Helmut Kern, Ezio Guglielmi.

Bilješke

¹ Komunikacija Komisije „EUROPA 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010) 2020 final od 3. ožujka 2010.).

² http://www.eif.org/what_we_do/equity/venture/index.htm.

³ Komisija djeluje u suradnji s državama članicama.

⁴ Pitanja u vezi s dvostrukim oporezivanjem, administrativne prepreke povezane s porezom, nesigurnost u pogledu oporezivanja.

⁵ https://www.investeurope.eu/policy/key‐topics/investor‐regulation/insurance/
https://www.investeurope.eu/policy/key‐topics/investor‐regulation/capital‐requirements‐forbanks/

⁶ Uključujući EIF i EIB.

⁷ Za potrebe ovog izvješća intervencijama EU-a pod središnjim upravljanjem smatraju se financijski instrumenti (ESU 1998., ESU 2001., GIF, IFE i EFG) i proračunsko jamstvo za vlasnički instrument u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove, kako je navedeno u tablici 1.

⁸ 98/347/EZ: Odluka Vijeća od 19. svibnja 1998. o mjerama financijske pomoći malim i srednjim poduzećima (MSP) koja su inovativna i pridonose otvaranju radnih mjesta – inicijativa za rast i zapošljavanje (SL L 155, 29.5.1998., str. 43.).

⁹ 2000/819/EZ: Odluka Vijeća od 20. prosinca 2000. o višegodišnjem programu za poduzeća i poduzetništvo, a posebno za mala i srednja poduzeća (MSP) (2001. – 2005.) (SL L 333, 29.12.2000., str. 84.).

¹⁰ Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

¹¹ Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ (Uredba o programu COSME) (SL L 347, 20.12.2013.).

¹² Taj iznos prikazuje dodijeljena proračunska sredstva na dan 31. prosinca 2018. i moguće je da se otada promijenio jer je EFG dio ukupne proračunske linije u okviru Uredbe o programu COSME.

¹³ Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Uredba o programu Obzor) (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

¹⁴ Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (Uredba o EFSU-u) (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.). S obzirom na to da je donesena 2015. godine, ovom Uredbom nije obuhvaćeno cjelokupno razdoblje 2014. – 2020.

¹⁵ EFSU je promijenio ulogu EIF-a tako što ga je ugovorno obvezao na doprinošenje dvama odjeljcima vlasničkog instrumenta u okviru dijela EFSU-a za MSP-ove (vidi prilog II.).

¹⁶ Sud je objavio mišljenje o EFSU-u: „Mišljenje br. 2/2016 „EFSU: rani prijedlog za proširenje i povećanje” i tematsko izvješće br. 3/2019 „Europski fond za strateška ulaganja: za potpuni uspjeh EFSU-a potrebno je uložiti dodatne napore”.

¹⁷ Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU (COM(2018) 439 final od 6. lipnja 2018.).

¹⁸ http://www.eif.org/who_we_are/index.htm

¹⁹ Invest Europe udruga je koja predstavlja europske sektore privatnog vlasničkog kapitala, poduzetničkog kapitala i infrastrukture, kao i njihove ulagače.

²⁰ Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz serije Znanost za politiku, „Improving access to finance: which schemes best support the emergence of high-growth innovative enterprises?” (Poboljšanje pristupa financiranju: s pomoću kojih se programa pruža najbolja potpora uspostavi inovativnih poduzeća s velikim rastom?), str. 12.

²¹ Prilog A izvješću iz 2011. godine koje je izradilo društvo Economisti Associati Srl u suradnji s društvom EIM Business & Policy Research, organizacijom The Evaluation Partnership te Centrom za usluge razvoja strategije i provedbe ocjenjivanja (CSES) i Centrom za europske studije, str. A.13.

²² Mišljenje Suda br. 2/2016 „EFSU: rani prijedlog za proširenje i povećanje”, odlomak 26. i tematsko izvješće Suda br. 3/2019 „Europski fond za strateška ulaganja: za potpuni uspjeh EFSU-a potrebno je uložiti dodatne napore”, odlomak 17.

²³ Centar za usluge razvoja strategije i provedbe ocjenjivanja Oxford, „Assessing the Potential for EU Investment in Venture Capital and Other Risk Capital Fund of Funds” (Procjenjivanje potencijala za ulaganja EU-a u krovni fond poduzetničkog kapitala i druge fondove rizičnog kapitala), listopad 2015. godine.

²⁴ Izvješće iz 2011. godine koje je izradilo društvo Economisti Associati Srl u suradnji s društvom EIM Business & Policy Research, organizacijom The Evaluation Partnership te Centrom za usluge razvoja strategije i provedbe ocjenjivanja (CSES) i Centrom za europske studije.

²⁵ Projekt VICO, „Final Report Summary – Financing Entrepreneurial Ventures in Europe: Impact on innovation, employment growth, and competitiveness” (Sažetak završnog izvješća – Financiranje poduzetničkih pothvata u Europi: učinak na inovacije, rast zaposlenosti i konkurentnost), rujan 2011. (https://cordis.europa.eu/project/rcn/88431/reporting/en).

²⁶ Radni dokument EIF-a 2016/34 (Helmut Kraemer-Eis, Simone Signore, Dario Prencipe), „The impact of EIF on the Venture Capital ecosystem” (Učinak EIF-a na ekosustav poduzetničkog kapitala), svezak I., The European venture capital landscape: an EIF perspective (Europski krajobraz poduzetničkog kapitala: perspektiva EIF-a), 2016.

²⁷ Europska komisija, „Independent Evaluation of the EFSI Regulation. Final Report” (Neovisna evaluacija Uredbe o EFSU-u. Završno izvješće), lipanj 2018., str. 140.

²⁸ Radni dokument EIF-a 2018/48, „EIF VC Survey 2018 – Fund managers' market sentiment and views on public intervention” (Anketa EIF-a o poduzetničkom kapitalu iz 2018. – Pogled upravitelja fondova na tržišnu klimu i njihovi stavovi o javnim intervencijama), travanj 2018.

²⁹ Indeks privlačnosti zemalja u pogledu poduzetničkog i privatnog vlasničkog kapitala (https://blog.iese.edu/vcpeindex/).

³⁰ Klasifikacija faza ulaganja koju EIF primjenjuje na kupnju većinskog ili kontrolnog udjela određenog poduzeća, uglavnom u naprednoj fazi razvoja kao što je faza rasta i širenja.

³¹ Radni dokument službi Komisije „Impact Assessment” (Procjena učinka), SWD(2018) 314 final, 6. lipnja 2018.

³² Članak 209. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 193, 30.7.2018., str. 1).

³³ Ex ante evaluacija koju je provela Komisija, „Financial instrument facilities supporting access to risk finance for research and innovation in Horizon 2020” (Financijski instrumenti kojima se pruža podrška pristupu rizičnom financiranju za istraživanje i inovacije u okviru programa Obzor 2020.), 2013.

³⁴ Prema financijskim izvještajima o tim instrumentima za 2017. godinu, vrijednost poduzeća koja su još bila u portfelju fondova kojima je pružena potpora iz mehanizma ESU 2001. i instrumenta GIF (neostvarena dobit) iznosila je 97 milijuna eura za ESU 2001., odnosno 79 milijuna eura za GIF.

³⁵ Europska komisija, Smjernice o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja (2014/C 19/04), odlomci 108. i 109.

³⁶ Članak 21. stavak 13. Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1).

³⁷ Program COSME otvoren je sudionicima iz trećih zemalja, koji s Komisijom moraju postići dogovor o uvjetima primjene tog programa.

³⁸ Radni dokument EIF-a 2018/51, „EIF Venture Capital Survey 2018 – Fund managers' perception of EIF's Value Added” (Anketa EIF-a o poduzetničkom kapitalu iz 2018. – Pogled upravitelja fondova na dodanu vrijednost EIF-a), rujan 2018.

³⁹ Unatoč zabrani Sud je utvrdio jedno zajedničko ulaganje u kojem su upotrijebljena vlastita sredstva EIF-a.

⁴⁰ Europska komisija, Prijedlog odluke Vijeća o mjerama financijske pomoći malim i srednjim poduzećima (MSP) koja su inovativna i pridonose otvaranju radnih mjesta (COM(1998.) 26 final od 21. siječnja 1998.).

⁴¹ EIB je dao EIF-u mandat da uloži 9,5 milijardi eura u kapacitete za preuzimanje rizika u svrhu pružanja potpore tehnološkim i industrijskim inovacijama. U okviru mandata za sredstva rizičnog kapitala EIB cilja na fondove nižeg srednjeg tržišta koji su posebno usmjereni na Europu.

⁴² GU za poduzetništvo i industriju Europske komisije (GHK i Technopolis), „Interim evaluation of the Entrepreneurship and Innovation Programme” (Evaluacija Programa za poduzetništvo i inovacije tijekom razdoblja provedbe), 2009., str. IV.

⁴³ EIF se za 41 % fondova poduzetničkog kapitala kojima se pruža potpora iz GIF-a koristio i sredstvima iz drugih mandata.

⁴⁴ Poredak koji se utvrđuje temelji se primjerice na strategiji fonda poduzetničkog kapitala, sektorima ili fazama u koje se žele uložiti sredstva iz fonda ili njegovoj usmjerenosti na određena zemljopisna područja. Postoje i kriteriji za diskvalifikaciju, kao što je kriterij „upravitelji početnici”, jer u okviru nekih mandata koji nisu u nadležnosti EU-a nisu dopušteni upravitelji početnici.

⁴⁵ Invest Europe, izvješće „2018 European Private Equity Activity” (Aktivnosti u području europskog privatnog vlasničkog kapitala za 2018.). U druge načine izlaska ubrajaju se otplaćivanje povlaštenih dionica, prodaja drugom poduzeću za ulaganje vlasničkog kapitala, prodaja financijskoj instituciji, ponovna prodaja upravi/vlasniku i drugi načini.

⁴⁶ Radni dokument EIF-a 2018/48 (Helmut Kraemer-Eis, Antonia Botsari, Salome Gvetadze, Frank Lang), „EIF venture capital Survey 2018: Fund managers’ market sentiment and views on public intervention” (Anketa EIF-a o poduzetničkom kapitalu iz 2018. – Pogled upravitelja fondova na tržišnu klimu i njihovi stavovi o javnim intervencijama).

⁴⁷ Platforma Partnerstvo novoosnovanih poduzeća u Europi (Start-up Europe Partnership), SEP Monitor: Scale-up report (Izvješće o širenju poduzeća), lipanj 2017.

⁴⁸ Komisija također plaća naknade EIB-u za jamstvo poduzetničkog kapitala u vezi s EFSU-om.

⁴⁹ Tematsko izvješće Suda br. 20/2017„Instrumenti kreditnog jamstva financirani sredstvima EU-a: ostvareni su pozitivni rezultati, ali potrebno je poboljšati usmjeravanje na ciljne korisnike i koordinaciju s nacionalnim programima”.

⁵⁰ InvestEurope, Aktivnosti u području europskog privatnog vlasničkog kapitala tijekom 2018. https://www.investeurope.eu/media/811517/invest-europe-2018-european-private-equity-activity.pdf.

⁵¹ Marco Buti i Philipp Mohl: Lacklustre investment in the Eurozone: Is there a puzzle? (Nezadovoljavajuća ulaganja u europodručju: postoje li nedoumice?), Vox, lipanj 2014. https://voxeu.org/article/raising-investment-eurozone

⁵² Marco Buti: Lacklustre investment in the Eurozone: The policy response (Nezadovoljavajuća ulaganja u europodručju: odgovor politike), Vox, prosinac 2014. https://voxeu.org/article/lacklustre-investment-eurozone-policy-response

⁵³ Bergljot B. Barkbu, Pelin Berkmen, Pavel Lukyantsau, Sergejs Saksonovs i Hanni Schoelermann: Investment in the Euro Area: Why Has It Been Weak? (Ulaganja u europodručju: zašto su nedostatna?) Radni dokument MMF-a br. 15/32, 19. veljače 2015. https://www.imf.org/en/Publications/WP/Issues/2016/12/31/Investment-in-the-Euro-Area-Why-Has-It-Been-Weak-42717

⁵⁴ EIB: Investment and Investment Finance in Europe 2013 (Ulaganja i financiranje ulaganja u Europi 2013.), 14. studenoga 2013. https://www.eib.org/en/infocentre/publications/all/investment-and-investment-finance-in-europe.htm

⁵⁵ ESRI: Access to External Financing and Firm Growth (Pristup vanjskom financiranju i rast poduzeća). Dodatna studija za izvješće o europskoj konkurentnosti 2014., svibanj 2014. https://www.google.be/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=2ahUKEwjY_475pujeAhVQKuwKHTn6AI4QFjABegQIAxAC&url=https%3A%2F%2Fec.europa.eu%2Fdocsroom%2Fdocuments%2F8786%2Fattachments%2F1%2Ftranslations%2Fen%2Frenditions%2Fpdf&usg=AOvVaw2SPzw1L4aRoQVrA_MZ19Y8

⁵⁶ Florencio Lopez de Silanes Molina, Joseph McCahery, Dirk Schoenmaker i Dragana Stanišić: The European Capital Markets Study. Estimating the Financing Gaps of SMEs. (Istraživanje europskih tržišta kapitala. Procjena nedostataka u financiranju MSP-ova), izvješće pod pokroviteljstvom nizozemskog Ministarstva financija i EBRD-a, srpanj 2015. https://web.archive.org/web/20161213054417/http:/www.dsf.nl/wp-content/uploads/2015/09/European-Capital-Markets-Study_2015_FINAL-15-7.pdf

Kronologija

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2019.

© Europska unija, 2019.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Kontakt s EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Traženje informacija o EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.