Potpora iz ESF-a u borbi protiv dugotrajne nezaposlenosti: mjere treba bolje usmjeriti, prilagoditi i pratiti

Sažetak

I. Pojam „dugotrajna nezaposlenost” odnosi se na osobe koje su nezaposlene najmanje 12 mjeseci. Nepostojanje formalnog zaposlenja tijekom tako dugog razdoblja može imati ozbiljne posljedice za dotične pojedince, kao što su veći rizik od siromaštva, socijalna isključenost, pa čak i zdravstveni problemi. Stoga dugotrajna nezaposlenost utječe i na našu društvenu strukturu. Istodobno, iz gospodarske perspektive, dugotrajna nezaposlenost negativno utječe na rast i javne financije.

II. Politike tržišta rada u EU-u u nacionalnoj su nadležnosti: države članice (ponekad zajedno sa svojim regijama) odgovorne su za odlučivanje o odgovarajućim mjerama za smanjenje (dugotrajne) nezaposlenosti i njihovu provedbu. Države članice istodobno surađuju s EU-om na razvoju koordinirane strategije zapošljavanja, osobito u cilju promicanja kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama. U okviru strategije uloga EU-a obuhvaća poticanje suradnje među državama članicama te pružanje potpore njihovim aktivnostima i, ako je to potrebno, dopunjavanje njihovih aktivnosti.

III. Komisija od 2011. godine provodi pregled politika tržišta rada država članica u okviru procesa europskog semestra. Na temelju analize Komisije Vijeće je donijelo niz preporuka za pojedine zemlje u kojima se od dotičnih država članica traži da poduzmu posebne mjere protiv dugotrajne nezaposlenosti, što uključuje individualizirani pristup. Taj je pristup 2016. godine potvrđen Preporukom Vijeća o dugotrajnoj nezaposlenosti.

IV. Europski socijalni fond (ESF) glavni je financijski instrument EU-a za potporu aktivnim mjerama na tržištu rada država članica. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. četiri od 11 tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove relevantna su za ESF, a tri od njih barem se djelomično odnose na konkretan problem dugotrajne nezaposlenosti. Konkretno, oko 11,4 milijardi eura dodijeljeno je prioritetu ulaganja „Pristup zapošljavanju za tražitelje zaposlenja i neaktivne osobe, uključujući dugotrajno nezaposlene, i osobe udaljene od tržišta rada, među ostalim kroz lokalne inicijative za zapošljavanje i potpore za mobilnost radne snage”. To je jedini prioritet ulaganja koji se konkretno odnosi na dugotrajno nezaposlene osobe, zajedno s drugim skupinama tražitelja zaposlenja u nepovoljnom položaju i neaktivnim osobama. Komisija smatra da je tim prioritetom obuhvaćena otprilike polovica svih rashoda ESF-a za mjere protiv dugoročne nezaposlenosti.

V. Sud je tijekom revizije procijenio jesu li financijska sredstva iz ESF-a za razdoblje 2014. – 2020., uložena na temelju prioriteta ulaganja u području „pristupa zapošljavanju”, bila djelotvorna u borbi protiv dugotrajne nezaposlenosti. Konkretno, Sud je analizirao u kojoj su mjeri rashodi ESF-a bili usmjereni na mjere kojima se dugoročnim tražiteljima zaposlenja pomaže da pronađu posao. Osim toga, Sud je ispitao primjenjuju li države članice individualizirani pristup pri provedbi mjera „pristupa zapošljavanju” kako bi se dugotrajno nezaposlenim osobama olakšao (ponovni) ulazak na tržište rada. Konačno, Sud je provjerio je li Komisija poduzela potrebne radnje kako bi prikupila relevantne i dostatne podatke za utvrđivanje učinka financiranja iz ESF-a na dugotrajnu nezaposlenost.

VI. Sud je utvrdio da su se mjerama ESF-a koje se odnose na „pristup zapošljavanju” financirale različite intervencije provedene tijekom razdoblja 2014. – 2020. od kojih su brojni dugoročni tražitelji zaposlenja ostvarili korist. Te su mjere ESF-a uglavnom bile usmjerene na dugotrajno nezaposlene osobe kao podskupinu svih nezaposlenih i/ili skupina „u nepovoljnom položaju”. To je bilo u skladu s opsegom financiranja tog prioriteta ulaganja, koji se odnosi na dugotrajno nezaposlene osobe, ali obuhvaća sve tražitelje zaposlenja i neaktivne osobe. Taj se pristup primjenjivao i na druge relevantne prioritete ulaganja ESF-a. Na temelju podataka dostupnih za prioritet „pristup zapošljavanju” Sud je također utvrdio da udio dugotrajno nezaposlenih osoba koje ostvaruju korist od mjera ESF-a koje se odnose na „pristup zapošljavanju” ne odražava nužno razmjere tog problema u nekim državama članicama.

VII. Analiza koju je proveo Sud također je pokazala da se koncept individualiziranog pristupa nije uvijek primjenjivao u okviru mjera ESF-a provedenih za razdoblje 2014. – 2020. Takav pristup mogao je biti prilika za povećanje djelotvornosti mjera ESF-a za dugoročne tražitelje zaposlenja jer se tim mjerama možda nije uvijek odgovorilo na njihove konkretne potrebe.

VIII. Revizijom koju je proveo Sud također je istaknut još jedan čest nedostatak u okviru ESF-a za praćenje i evaluaciju: nedostatak posebne kategorije rashoda za različite ciljne skupine (kao što su dugotrajno nezaposlene osobe) ne otežava samo utvrđivanje iznosa financijskih sredstava EU-a dodijeljenih takvim mjerama, nego i evaluaciju njihovih rezultata i učinka na ciljnu skupinu.

IX. Za programsko razdoblje 2021. – 2027. Sud preporučuje Komisiji sljedeće:

• da ustraje u tome da države članice sredstva iz Europskog socijalnog fonda plus ciljano usmjere na dugotrajno nezaposlene osobe i njihove potrebe kada je nacionalna ili regionalna dugotrajna nezaposlenost visoka;
• da ustraje u tome da države članice pri provedbi mjera „pristupa zapošljavanju” u okviru Europskog socijalnog fonda plus primjenjuju individualizirani pristup svim dugotrajno nezaposlenim osobama i
• da ocijeni djelotvornost mjera „pristupa zapošljavanju” za dugotrajno nezaposlene osobe.

Uvod

Dugotrajna nezaposlenost: trajni problem na tržištima rada nekih država članica

01. Dugotrajna nezaposlenost u EU-u već je godinama prepoznata kao poseban problem. Osobe koje su nezaposlene tijekom duljeg razdoblja suočavaju se s većim problemima u pronalaženju zaposlenja jer gube motivaciju, samopouzdanje i vještine^[1]. Osim toga, poslodavci možda nisu skloni zaposliti osobu koja dugo nije radila^[2]. Dugotrajna razdoblja nezaposlenosti podrazumijevaju veći rizik od siromaštva, socijalne isključenosti, pa čak i zdravstvenih problema^[3]. Stoga dugotrajna nezaposlenost utječe i na našu društvenu strukturu. Istodobno, iz gospodarske perspektive, dugotrajna nezaposlenost negativno utječe na rast i javne financije^[4].

02. Okvir 1. sadrži definiciju izraza „dugotrajna nezaposlenost”. Definicija je u skladu sa smjernicama Međunarodne organizacije rada, a Eurostat je upotrebljava za pružanje podataka o dugotrajnoj nezaposlenosti u EU-u.

03. Dugotrajnu nezaposlenost u EU-u pogoršala je financijska i gospodarska kriza do koje je došlo krajem prvog desetljeća 21. stoljeća: tijekom 2014. godine oko 11 % svih osoba aktivnih na tržištu rada bilo je nezaposleno, u usporedbi s oko 9 %, koliko je ta brojka iznosila 2009. godine. Istodobno je tijekom 2014. godine oko 50 % svih nezaposlenih osoba bilo bez posla više od godinu dana, dok je 2009. godine ta brojka iznosila oko 34 %. Nedavno se stanje u velikoj mjeri vratilo na razinu prije krize. Prema najnovijim dostupnim godišnjim podatcima (2020.) broj tražitelja zaposlenja u 27 država članica EU-a iznosio je 15 milijuna, od kojih je 35 % (5,3 milijuna osoba) bilo dugotrajno nezaposleno (vidjetigrafikon 1., grafikon 2. i Prilog I. za informacije o stanju u svakoj državi članici). Međutim, gospodarske posljedice pandemije bolesti COVID-19 povećavaju rizik od preokretanja tog silaznog trenda u nadolazećim godinama.

04. Iako je zahvaljujući gospodarskom oporavku nakon financijske krize u prosjeku smanjen broj dugotrajno nezaposlenih osoba na razini EU-a, napredak je neujednačen, a među državama članicama i dalje postoje znatne razlike u dugotrajnoj nezaposlenosti. Iz podataka Eurostata za 2020. godinu, dostupnih u vrijeme provođenja revizije, vidljivo je da je sedam država članica^[6] bilo iznad prosjeka 27 država članica EU-a u pogledu prosječne stope dugotrajne nezaposlenosti kao udjela u ukupnoj nezaposlenosti (35,4 %), u usporedbi s 10^[7], koliko je ta brojka iznosila 2014. godine. Od tih sedam država članica Grčka je dosegla 66,5 %, a Italija 51,5 %. Tri preostale države članice (Belgija, Bugarska i Slovačka) imale su stopu dugotrajne nezaposlenosti kao udjela u ukupnoj nezaposlenosti veću od 40 %, dok je u Sloveniji i Francuskoj ta stopa bila viša od 35 % (vidjeti Prilog I.). U tim je državama članicama stopa dugotrajne nezaposlenosti u prosjeku za 13,1 postotni bod viša od stope za 27 država članica EU-a (u usporedbi s 9,2 postotna boda, koliko je ta razlika iznosila 2014. godine).

05. Na regionalnoj su razini razlike u stopi dugotrajne nezaposlenosti još veće. To je vidljivo iz iskazivanja stope dugotrajne nezaposlenosti kao postotka aktivnog stanovništva: 2019. godine u otprilike trećini regija 27 država članica EU-a (u skladu s Eurostatovom klasifikacijom NUTS 2) stopa dugotrajne nezaposlenosti premašivala je prosjek EU-27 (2,8 %). Stopa dugotrajne nezaposlenosti kretala se između 0,3 % i 18,4 % (vidjeti sliku 1. i sliku 2.).

06. Osim praćenja podataka o dugotrajnoj nezaposlenosti, Komisija također prati promjene u udjelu potencijalnih radnika u EU-u koji su „raspoloživi za rad, ali ne traže zaposlenje”, uključujući one koji „smatraju da nema dostupnog posla” (takozvani „obeshrabreni tražitelji zaposlenja”).^[8] Budući da ti potencijalni radnici ne traže zaposlenje aktivno, ne smatraju se nezaposlenima i/ili dugotrajno nezaposlenima, nego neaktivnima.

07. Prema podatcima Eurostata financijska kriza iz 2008. godine dovela je do toga da je više ljudi napustilo tržište rada i postalo neaktivno, pri čemu je vrhunac dosegnut u razdoblju 2013. – 2014., kada je oko devet milijuna osoba spadalo u kategoriju „raspoloživi za rad, ali ne traže zaposlenje”, uključujući više od pet milijuna njih u potkategoriji koja smatra da „nema dostupnog posla”. Nakon toga broj potencijalnih „obeshrabrenih” tražitelja zaposlenja padao je do 2020. godine, kada se ponovno povećao na 3,5 milijuna osoba, zajedno s ukupnom kategorijom osoba koje su „raspoložive za rad, ali ne traže zaposlenje” (vidjeti grafikon 3.).

08. Međutim, ti podatci ne pokazuju koliko je osoba koje su prethodno spadale u kategoriju dugotrajno nezaposlenih osoba prestalo tražiti zaposlenje jer su postale „obeshrabrene”. U statističkim podatcima ne bi ih se smatralo dugotrajno nezaposlenima, nego neaktivnima, što bi dovelo do automatskog smanjenja broja dugotrajno nezaposlenih osoba. Postoji rizik da bi to moglo stvoriti pogrešnu predodžbu o pozitivnoj promjeni situacije u pogledu zaposlenosti na određenom zemljopisnom području.

Inicijative EU-a u području politika zapošljavanja

Politike zapošljavanja: pitanje u nacionalnoj nadležnosti

09. Politike tržišta rada u EU-u u nacionalnoj su nadležnosti: države članice (ponekad zajedno sa svojim regijama) odgovorne su za odlučivanje o odgovarajućim mjerama za smanjenje (dugotrajne) nezaposlenosti i njihovu provedbu. Države članice istodobno surađuju s EU-om na razvoju koordinirane strategije zapošljavanja, osobito u cilju promicanja kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama. EU u okviru svojeg strateškog i koordinacijskog okvira potiče suradnju među državama članicama, ali i pruža potporu njihovim aktivnostima i, ako je to potrebno, dopunjava ih^[9].

Strategija EU-a Europa 2020.

10. Komisija je 2010. godine predložila strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast^[10], čiji je cilj bolja koordinacija nacionalnih politika i politika EU-a. Jedan od pet glavnih ciljeva te strategije odnosi se na zapošljavanje, a osobito na povećanje stope zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine sa 69 % na najmanje 75 % do 2020. godine. Europsko vijeće donijelo je tu strategiju u ožujku 2010.

11. U okviru strategije Europa 2020. Komisija je donijela inicijativu „Program za nove vještine i radna mjesta”^[11]. U njemu je predloženo 13 aktivnosti kojima se želi pomoći boljem funkcioniranju europskog tržišta rada povećanjem fleksibilnosti i sigurnosti radnih mjesta, poticanjem ulaganja u osposobljavanje, pristojnim radnim uvjetima i jednostavnijim otvaranjem radnih mjesta.

12. Još jedan sastavni dio strategije Europa 2020. jest Europska strategija zapošljavanja(engl. European Employment Strategy (EES)), koja je prvi put predstavljena 1992. godine. Ta je strategija okosnica politike zapošljavanja EU-a, a njezin je cilj stvaranje većeg broja boljih radnih mjesta diljem EU-a. Strategija se provodi u okviru europskog semestra. Provedbu te strategije podupire Odbor za zapošljavanje Vijeća (EMCO), glavni savjetodavni odbor ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja u Vijeću za zapošljavanje i socijalna pitanja (EPSCO) u području zapošljavanja.

Proces europskog semestra

13. Provedba europske strategije zapošljavanja sastavni je dio procesa europskog semestra, godišnjeg ciklusa koordinacije makroekonomske, proračunske i strukturne politike među državama članicama. U okviru europskog semestra države članice podnose svoje nacionalne programe reformi, koje Komisija zatim analizira radi provjere dosljednosti sa strategijom Europa 2020.

14. Komisija i Vijeće detaljnije prate zapošljavanje i socijalno stanje u državama članicama kroz svoje zajedničko izvješće o zapošljavanju koje predlaže Komisija, a donosi Vijeće nakon savjetovanja i prilagodbi. Ta se ocjena odražava i u Komisijinim izvješćima za pojedine zemlje, u kojima se analiziraju ekonomske politike država članica, te u njezinim preporukama za pojedine zemlje. Od njegova uvođenja 2010. godine, paketom europskog semestra obuhvaćene su i smjernice za zapošljavanje, u kojima Komisija predlaže zajedničke prioritete i ciljeve za politike zapošljavanja koje moraju prihvatiti nacionalne vlade, a koje donosi Vijeće Europske unije.

15. EU je prepoznao važnost dugotrajne nezaposlenosti na razini politika te je izdao nekoliko povezanih preporuka za pojedine zemlje u okviru procesa europskog semestra. Između 2011. i 2020. godine EU je izdao takve preporuke za 15 država članica, a preporuke za njih 11 izdane su u razdoblju prije donošenja operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020. Tijekom razdoblja provedbe operativnih programa (2015. – 2020.) četiri od tih država članica primile su dodatnu preporuku, dok su druge četiri države članice prvi put primile preporuku nakon 2014. godine.

Individualizirani pristup ključan je za djelotvornost aktivnih politika tržišta rada

16. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) definira aktivne politike tržišta rada kao sve rashode za socijalnu skrb (osim za obrazovanje) čiji je cilj poboljšati izglede korisnika za pronalazak plaćenog zaposlenja ili na drugi način povećati njihovu sposobnost ostvarivanja zarade^[12]. Prema Komisiji, aktivne politike tržišta rada obuhvaćaju četiri glavne kategorije: osposobljavanje, pomoć pri traženju zaposlenja, uključujući usmjeravanje i savjetovanje, poticaje za zapošljavanje za zapošljavanje u privatnom sektoru i programe izravnog zapošljavanja u javnom sektoru.^[13].

17. Djelotvorne aktivne politike tržišta rada ključne su za rješavanje potreba (dugotrajno) nezaposlenih osoba i pomažu im da (ponovno) uđu na tržište rada. Komisija smatra da različite vrste aktivnih politika tržišta rada nisu jednako uspješne za sve nezaposlene osobe: te će politike biti djelotvorne samo ako su usmjerene na odgovarajuću skupinu stanovništva, ako se sastoje od prilagođenih mjera koje se temelje na individualiziranom pristupu te ako se prate i ocjenjuju s obzirom na rezultate s ciljem prilagodbe budućih mjera^[14].

18. Individualiziranim pristupom uzimaju se u obzir specifični problemi nezaposlenih osoba i jamči se da su usluge prilagođene njihovim pojedinačnim potrebama. Takav je pristup posebno važan za dugotrajno nezaposlene osobe, kojima je teže priključiti se tržištu rada (ili ponovno se priključiti). Eurostat procjenjuje da je u 2020. godini vjerojatnost zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene osobe u prosjeku iznosila 11 %, dok je za kratkotrajno nezaposlene iznosila 25 %. Najveće razlike između dugotrajno nezaposlenih i kratkotrajno nezaposlenih osoba zabilježene su u Belgiji i Mađarskoj (više od 22 postotna boda), dok su najmanje razlike zabilježene u Danskoj, Hrvatskoj i Švedskoj, gdje je ta brojka bila manja od 10 postotnih bodova^[15] (vidjeti Prilog II.). Osim toga, iako se prosječna stopa prelaska u zaposlenost za kratkotrajno nezaposlene osobe poboljšala u razdoblju 2013. – 2020. (s 21 % na 25 %), za dugotrajno nezaposlene osobe ostala je stabilna na razini od 11 %.

19. EU je naglasio važnost individualiziranog pristupa u nekoliko dokumenata o politikama:

• europskom stupu socijalnih prava, u kojem je personalizirani pristup jedno od prava nezaposlenih osoba, zajedno s pravom na detaljnu individualnu procjenu najkasnije 18 mjeseci od gubitka posla^[16];
• smjernicama Vijeća za politike zapošljavanja za 2010., 2015. i 2018. godinu, u kojima se zagovara poboljšanje rada službi za zapošljavanje uvođenjem personaliziranih usluga za sve, uključujući one najudaljenije od tržišta rada, te se preporučuje individualizirana aktivna potpora za povratak na tržište rada^[17];
• u većini dokumenata o stajalištu Komisije za pojedinu zemlju navodi se potreba za primjenom personaliziranog pristupa i prilagođenih mjera.

20. Vijeće je 2016. godine donijelo Preporuku o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada^[18]. U Preporuci se poseban naglasak stavlja na individualizirani pristup (vidjeti okvir 2.).Iako je Komisijinim izvješćem o evaluaciji iz 2019. godine^[19] potvrđeno da postoji sveobuhvatniji pristup pružanju individualne potpore, mjera u kojoj se individualizirani pristup primjenjuje znatno se razlikuje među državama članicama. Podatci pokazuju da je 2019. godine ukupno 78,4 % dugotrajno nezaposlenih osoba bilo obuhvaćeno sporazumom o integriranju na tržište rada. Međutim, stopa pokrivenosti među državama članicama 2019. godine kretala se od 100 % pa do tek 11,2 %.

Financiranje EU-a za aktivne politike tržišta rada država članica

21. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. glavni izvori financiranja EU-a za provedbu strategije Europa 2020. bili su europski strukturni i investicijski fondovi (ESI) te, posebno kad je riječ o aktivnim politikama tržišta rada država članica, Europski socijalni fond^[20] (ESF).

22. Četiri tematska cilja od njih 11 utvrđenih u Uredbi o zajedničkim odredbama^[21] za ESI fondove za razdoblje 2014. – 2020. relevantna su za ESF, a tri od njih relevantna su za rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti:

• „Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage” (8. tematski cilj);
• „Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svake diskriminacije” (9. tematski cilj) i
• „Ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje” (10. tematski cilj).

23. Svaki tematski cilj obuhvaća niz prioriteta ulaganja. Pet od tih prioriteta relevantno je za pružanje potpore dugotrajno nezaposlenim osobama kao pojedincima (8.i., 8.ii., 9.i. i 10.iii.) ili za rješavanje promjena u strukturama javnih službi za zapošljavanje i pružanju usluga (8.vii). Od tih pet prioriteta samo prioritet ulaganja 8.i („Pristup zapošljavanju za osobe koje traže posao i neaktivne osobe, uključujući one koji su dugotrajno nezaposlene i one koje su udaljene od tržišta rada, kao i provedbom lokalnih inicijativa za zapošljavanje i potpore za mobilnost radne snage”; dalje u tekstu: „pristup zapošljavanju”) konkretno se odnosi na dugotrajno nezaposlene osobe^[22].

24. Za razdoblje 2014. – 2020. za mjeru „Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podupiranje mobilnosti radne snage” (8. tematski cilj) izdvojeno je ukupno 27,7 milijardi eura, odnosno 26 % proračuna ESF-a. Oko 11,4 milijarde eura dodijeljeno je za mjere „pristupa zapošljavanju” (prioritet ulaganja 8.i). Četiri države članice dodijelile su po više od 1 milijardu eura za prioritet ulaganja 8.i: Španjolska, Italija, Poljska i Slovačka (vidjeti Prilog III.).

25. Većina operativnih programa ESF-a odnosi se na tematske ciljeve i prioritete ulaganja koji su najrelevantniji za dugotrajnu nezaposlenost. Konkretno, sredstva u okviru 145 od 178 operativnih programa (81 %) dodijeljena su 8. tematskom cilju, dok su za prioritet ulaganja 8.i dodijeljena sredstva u okviru 106 operativnih programa. Nadalje, sve države članice osim jedne uspostavile su operativne programe kojima su dodijeljena sredstva za prioritet ulaganja 8.i.

26. Financijska sredstva iz ESF-a mogu se upotrijebiti za pružanje potpore različitim vrstama mjera i intervencija kojima se dugotrajno nezaposlenim osobama može pomoći da pronađu zaposlenje (vidjeti okvir 3.).

27. Mjere i intervencije za koje se ostvaruje potpora iz ESF-a koje se odnose na dugotrajnu nezaposlenost provode javna tijela (nacionalne, regionalne ili lokalne službe za zapošljavanje), nevladine organizacije i privatna poduzeća koja su imenovala nacionalna ili regionalna upravljačka tijela (ili posrednička tijela) ili koja su odabrana na temelju poziva na podnošenje prijedloga.

Učinak pandemije bolesti COVID-19 na zaposlenost

28. Mjere ograničenja kretanja koje su države članice uvele kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 počevši od ožujka 2020. godine znatno su utjecale na gospodarsku aktivnost i zaposlenost u svim državama članicama i većini gospodarskih sektora, iako u različitoj mjeri. U tom je kontekstu Komisija u proljeće 2020. godine predložila hitne mjere za ublažavanje posljedica pandemije. Europski parlament i Vijeće u svibnju 2020. godine uspostavili su instrument SURE^[23], kojim se pruža potpora uporabi programa skraćenog radnog vremena i sličnih mjera za očuvanje radnih mjesta u čitavom EU-u. Taj je program dosad doprinio ograničavanju rasta nezaposlenosti unatoč dramatičnom padu gospodarske aktivnosti^[24]. Međutim, nakon što se program prestane primjenjivati u prosincu 2022., postoji rizik od rasta stopa nezaposlenosti i utjecaja na dugotrajno nezaposlene osobe^[25].

29. Komisija je također predložila fleksibilniju upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova. U travnju 2020. godine na snagu su stupile investicijske inicijative kao odgovor na koronavirus (CRII i CRII+) koje su donijeli Europski parlament i Vijeće. Njima je predviđena privremena mogućnost 100-postotnog sufinanciranja iz proračuna EU-a i uvedena je dodatna fleksibilnost za prijenos proračunskih sredstava između različitih fondova i programa. Kao rezultat navedenoga, više od polovice svih država članica odlučilo je izmijeniti svoje operativne programe kako bi se uvela mogućnost 100-postotnog sufinanciranja mjera ESF-a i/ili prijenosa dodatnih sredstava iz drugih ESI fondova u operativne programe ESF-a.

Opseg revizije i revizijski pristup

30. Revizijom koju je proveo Sud procijenjeno je jesu li financijska sredstva iz ESF-a za razdoblje 2014. – 2020. u okviru prioriteta ulaganja u području „pristupa zapošljavanju” usmjerena na posebne potrebe dugotrajno nezaposlenih osoba kako bi im se olakšao (ponovni) ulazak na tržište rada. U tu je svrhu Sud razmotrio tri posebna pitanja:

• Sud je analizirao u kojoj su mjeri rashodi ESF-a bili usmjereni na mjere kojima se pomaže (ponovnom) ulasku dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada;
• Sud je ispitao primjenjuju li države članice individualizirani pristup pri provedbi mjera „pristupa zapošljavanju” i
• Sud je provjerio je li Komisija poduzela potrebne radnje kako bi prikupila relevantne i dostatne podatke za utvrđivanje učinka financiranja iz ESF-a na dugotrajnu nezaposlenost.

31. Analiza koju je proveo Sud usmjerena je na ulogu i odgovornosti Komisije u izradi i naknadnoj provedbi operativnih programa ESF-a za razdoblje 2014. – 2020. Sud je analizirao relevantnu dokumentaciju i razgovarao s predstavnicima Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (GU EMPL) i Eurostata kao pružatelja podataka.

32. Provedenom analizom obuhvaćene su sve države članice. Osim toga, Sud je detaljnije ispitao četiri države članice (Irsku, Italiju, Poljsku i Slovačku) koje su se na početku programskog razdoblja suočile s posebnim poteškoćama s dugotrajnom nezaposlenošću ili su dodijelile znatan dio svojih sredstava iz ESF-a prioritetu ulaganja 8.i.

33. Sud je proveo analizu četiriju operativnih programa ESF-a (po jedan za svaku od država članica koje je Sud odabrao)^[26] te je procijenio je li se logikom intervencije utvrđenom za potporu povezanu s dugotrajnom nezaposlenosti doprinijelo rješavanju problema dugotrajne nezaposlenosti. Na temelju značajnosti i razine provedbe Sud je također pregledao između jedne i tri aktivnosti „pristupa zapošljavanju” za svaki operativni program kako bi provjerio jesu li provedene tako da se njima odgovara na posebne potrebe dugotrajno nezaposlenih osoba primjenom individualiziranog pristupa. Za svaki od odabranih operativnih programa Sud je također pregledao pojedinačne slučajeve između 18 i 24 nasumično odabrana pojedinca koji su bili nezaposleni više od 12 mjeseci, ali koji su sudjelovali u mjeri koja se financirala iz ESF-a za dugotrajno nezaposlene osobe. Sud je pregledao ukupno 78 takvih pojedinačnih slučajeva. Osim toga, Sud je obavio razgovore s predstavnicima relevantnih nacionalnih tijela (tj. ministarstava odgovornih za politiku zapošljavanja, kao i upravljačkih i provedbenih tijela).

34. Sud je proveo reviziju u razdoblju od rujna 2020. do srpnja 2021. godine. Zbog ograničenja putovanja i zdravstvenih ograničenja povezanih s bolešću COVID-19 Sud nije mogao obavljati posjete na terenu. Svi sastanci s Komisijom, nacionalnim tijelima i Europskom zakladom za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) održani su s pomoću videokonferencije.

Opažanja

ESF nije bio uvijek ciljano usmjeren na dugotrajno nezaposlene osobe

35. Sud je ispitao je li Komisija pružila potporu državama članicama u fazi programiranja na način da se pitanje dugotrajno nezaposlenih osoba uključilo u izradu operativnih programa ESF-a te jesu li mjere „pristupa zapošljavanju” bile usmjerene na dugotrajno nezaposlene osobe, ako je to primjenjivo. Sud je također analizirao je li razmjer dugotrajne nezaposlenosti u državama članicama utjecao na način upotrebe potpore.

Potpora iz ESF-a doprla je do dugotrajno nezaposlenih osoba kroz različite vrste intervencija

36. Očekuje se da će mjere koje se podupiru iz ESF-a biti dopuna dostupnoj potpori dugotrajno nezaposlenim osobama u državi članici. Do kraja 2020. godine preuzete su obveze za oko 96 % potpore iz ESF-a koja je dugotrajno nezaposlenima stavljena na raspolaganje kroz mjere iz prioriteta ulaganja 8.i, a 58 % već je prijavljeno Komisiji (vidjeti Prilog III.).

37. Prema podatcima Komisije, dostupnima u vrijeme provođenja revizije, financijskim sredstvima iz ESF-a obuhvaćeno je oko 1,6 milijuna dugotrajno nezaposlenih osoba, tj. 36 % od 4,4 milijuna sudionika obuhvaćenih prioritetom ulaganja 8.i. U četiri države članice (Španjolska, Italija, Poljska i Slovačka) potporom iz ESF-a obuhvaćeno je više od 100 000 dugotrajno nezaposlenih osoba (vidjeti tablicu 1.). To je ostvareno nizom intervencija za „pristup zapošljavanju”, kao što su usmjeravanje i potpora (20 %), financijski poticaji (17 %), obrazovanje i osposobljavanje (8 %) te znatan udio intervencija u kojima se kombinira nekoliko vrsta mjera (30 %)^[27].

38. Sud je utvrdio da su u četiri države članice koje je Sud odabrao upotrijebljene sve glavne vrste intervencija ESF-a, iako u različitoj mjeri. Talijanski operativni program uglavnom je bio usmjeren na financijske poticaje za zapošljavanje, dok je irski operativni program bio usmjeren na osposobljavanje. Poljska je najčešće nudila kombinirane pakete aktivnosti, koji su uglavnom uključivali osposobljavanje i stažiranje. U Slovačkoj su se češće upotrebljavali poticaji za zapošljavanje i izravno otvaranje radnih mjesta (vidjeti okvir 4.).

Mnoge intervencije u okviru ESF-a općenito su bile usmjerene na nezaposlenost, ali ne ciljano na dugotrajno nezaposlene osobe

39. Prije donošenja programa ESF-a za razdoblje 2014. – 2020. 11,4 milijuna osoba smatralo se dugotrajno nezaposlenima, što je predstavljalo 5,5 % aktivnog stanovništva ili 48,3 % ukupnog broja nezaposlenih osoba (u 2013.) (vidjeti Prilog I.).

40. Prilikom izrade dokumenata o stajalištu za države članice koji su prethodili sporazumima o partnerstvu i operativnim programima za razdoblje 2014. – 2020. Komisija je analizirala pitanje dugotrajno nezaposlenih osoba te je usmjeravala rasprave s državama članicama o određivanju prioritetnih potreba. U 19 od 27 dokumenata o stajalištu za 27 država članica EU-a pitanje dugotrajne zaposlenosti istaknuto je kao poseban problem. Komisija je u njih 17 od 19 kao prioritet financiranja navela dugotrajno nezaposlene osobe, a u tri je slučaja navela dugotrajnu nezaposlenost kao jedan od „glavnih izazova”.

41. Istodobno zakonodavstvom o ESIF-u za razdoblje 2014. – 2020.^[28] nije predviđen prioritet ulaganja koji bi se ciljano odnosio na pitanje dugotrajne nezaposlenosti. Sredstvima ESF-a pružena je potpora dugotrajno nezaposlenim osobama, ali u okviru sveobuhvatnijih ciljeva, zbog čega je teško utvrditi koliko je financijskih sredstava EU-a dodijeljeno mjerama povezanima s pitanjem dugotrajne nezaposlenosti.

42. Financijska sredstva dodijeljena su 8. tematskom cilju o zapošljavanju u ukupno 145 od 178 (odnosno 81 %) operativnih programa ESF-a za razdoblje 2014. – 2020. (ne uključujući programe Ujedinjene Kraljevine i Inicijativu za zapošljavanje mladih)^[29]. Međutim, tek otprilike jedna trećina svih operativnih programa ESF-a u 14 država članica^[30] konkretno se odnosi na potporu dugotrajno nezaposlenim osobama^[31]. Sud je također utvrdio da to nije bio slučaj u pet država članica (Bugarska, Latvija, Malta, Mađarska i Cipar), u kojima je stopa dugotrajne nezaposlenosti bila viša od prosjeka EU-a tijekom pregovora o operativnim programima 2013. godine.

43. U studiji iz 2019.^[32] o održivosti i djelotvornosti rezultata za sudionike ESF-a utvrđeno je da je 101 intervencija bila usmjerena na potporu dugotrajno nezaposlenim osobama. Istodobno su u 158 intervencija možda bile uključene dugotrajno nezaposlene osobe, iako ne ciljano (te su intervencije bile usmjerene na nezaposlenost općenito i tek su potencijalno obuhvaćale dugotrajno nezaposlene osobe).

44. Analizom koju je proveo Sud i koja se odnosila na aktivnosti navedene pod prioritetom ulaganja 8.i za četiri odabrana operativna programa potvrđeno je da su, iako su postojali slučajevi u kojima su dugotrajno nezaposlene osobe bile jedina ciljna skupina intervencija, mjere najčešće bile usmjerene na dugotrajno nezaposlene osobe samo kao na podskupinu svih nezaposlenih i/ili „skupina u nepovoljnom položaju” u okviru operativnog programa.

Neke od mjera ESF-a koje je Sud ispitao podrazumijevale su rizik od takozvanog učinka „ubiranja vrhnja”

45. Ako aktivnosti na tržištu rada nisu ciljano usmjerene, postoji rizik od davanja prednosti osobama s većom vjerojatnošću zaposlenja na štetu onih koji su najudaljeniji od tržišta rada, kao što su dugotrajno nezaposlene osobe (takozvani učinak „ubiranja vrhnja”). Primjerice, u jednoj studiji Komisije navodi se da pristup koji se temelji na davanju prednosti zapošljavanju nad svim ostalim aspektima može dovesti do „nastojanja pružatelja usluga da se usredotoče na osobe za koje je najvjerojatnije da će ostvariti ishode povezane s radnim mjestom”^[33]. U drugoj studiji Komisije^[34] savjetuje se da bi javne službe za zapošljavanje trebale unaprijed odabrati sudionike kako bi se izbjegao učinak „ubiranja vrhnja”. Time se dodatno naglašava da se od samog početka intervencije u okviru ESF-a konkretno trebaju odnositi na dugotrajno nezaposlene osobe.

46. Analiza koju je proveo Sud također je pokazala da postoji rizik od učinka „ubiranja vrhnja” u nekim operativnim programima ESF-a koje je Sud ispitao u okviru ove revizije: na primjer, u Poljskoj je u okviru ocjenjivanja operativnog programa koji je Sud odabrao^[35] utvrđeno da su među sudionicima bile prekomjerno zastupljene osobe u dobi od 30 do 39 godina koje primaju potporu, za koje je ionako postojala veća vjerojatnost da će pronaći posao u usporedbi s drugim dobnim skupinama; u Italiji je postojao rizik da kriteriji sudjelovanja za poticaj za zapošljavanje nisu u dovoljnoj mjeri ublažili mogući učinak „ubiranja vrhnja” jer su poslodavci mogli birati mlade zaposlenike, bez obzira na njihove izglede za zapošljavanje. Zbog pandemije bolesti COVID-19 moglo bi doći do povećanja broja kratkotrajno nezaposlenih osoba. Budući da je do njih lakše doprijeti nego do dugotrajno nezaposlenih osoba, rizik od učinka „ubiranja vrhnja” mogao bi se povećati ako budu nedostajale mjere ciljano osmišljene za dugotrajno nezaposlene osobe.

Mjere „pristupa zapošljavanju” koje se financiraju iz ESF-a nisu uvijek odražavale razmjer problema dugotrajne nezaposlenosti u nekoliko država članica

47. Kako je navedeno u odlomku 37., mjerama „pristupa zapošljavanju” u okviru ESF-a pružena je potpora za 1,6 milijuna dugotrajno nezaposlenih osoba. Međutim, Sud je utvrdio da su dugotrajno nezaposlene osobe koje su primale potporu u nekoliko država članica bile nedovoljno zastupljene u okviru mjera „pristupa zapošljavanju” ESF-a u usporedbi sa stopom dugotrajne nezaposlenosti u istim državama članicama.

48. Na razini EU-a dugotrajno nezaposlene osobe čine 38 % svih nezaposlenih osoba koje primaju potporu u okviru prioriteta ulaganja ESF-a 8.i, koji se odnosi na „pristup zapošljavanju”. Sud je također proveo analizu postotka dugotrajno nezaposlenih osoba kojima je pružena potpora ESF-a i svih nezaposlenih sudionika koji primaju potporu iz ESF-a za svaku od 27 država članica EU-a, na temelju podataka iz njihovih godišnjih izvješća o provedbi za 2019. godinu. Sud je usporedio tu brojku s nacionalnim prosječnim brojem dugotrajno nezaposlenih osoba kao udjelom u ukupnoj nezaposlenosti u razdoblju 2014. – 2019. Tom su analizom utvrđene razlike u 15 država članica; to je osobito važno u slučajevima Rumunjske, Portugala, Mađarske, Francuske, Malte i Latvije, u kojima je razlika veća od 20 postotnih bodova (vidjeti tablicu 1.).

49. U nedavnom izvješću Suda o uspješnosti također je istaknuta nedostatna zastupljenost dugotrajno nezaposlenih sudionika u mjerama ESF-a za zapošljavanje; konkretno, pokazalo se da je najviša stopa sudjelovanja u svim operacijama ESF-a usmjerenima na zapošljavanje zabilježena među osobama aktivnima na tržištu rada ili osobama koje su nezaposlene no koje su bliže tržištu rada, dok je do onih koji su u većoj mjeri odvojeni od tržišta rada bilo teško doprijeti (nezaposleni 40 %, zaposleni 26 %, dugotrajno nezaposleni 22 %, neaktivne osobe 12 %)^[36].

50. Iako se svim četirima odabranim operativnim programima pružala potpora dugotrajno nezaposlenim osobama, Sud je utvrdio da neke od prvotno planiranih aktivnosti koje su bile ciljano usmjerene na njih nisu provedene uz potporu ESF-a ili je njihovo područje primjene prošireno. To je bio slučaj u Irskoj i Italiji. Iako je u Irskoj operativni program u početku sadržavao aktivnost koja je izravno usmjerena na dugotrajno nezaposlene osobe, aktivnost je u konačnici povučena iz operativnog programa i financirala ju je ta država članica. Unatoč tome što su bili predviđeni u operativnom programu, poticaji za zapošljavanje u Italiji nisu bili ciljano usmjereni na dugotrajno nezaposlene jer su bili dostupni drugim kategorijama nezaposlenih osoba i obuhvaćali su pretvaranje ugovora na određeno vrijeme u ugovore na neodređeno vrijeme. Osim toga, nisu provedene mjere osposobljavanja planirane u operativnom programu, osim kao dio sustavnih aktivnosti koje nisu usmjerene na pojedinačne dugotrajno nezaposlene osobe.

51. U Slovačkoj su aktivnosti definirane na razini operativnih programa također bile usmjerene na nezaposlene osobe općenito. Nadalje, četiri od 27 nacionalnih projekata koji su provedeni u okviru prioriteta ulaganja 8.i isključivo su bili usmjereni na dugotrajno nezaposlene osobe. Dva su primjera prikazana u okviru 5.

Nije uvijek bilo moguće uspostaviti vezu između potpore iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” i individualiziranog pristupa

52. Osim potpore iz ESF-a usmjerene na dugotrajnu nezaposlenost, Sud je preispitao je li se u okviru potpore iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” primjenjivao individualizirani pristup kako bi se ispunile posebne potrebe dugotrajno nezaposlenih osoba (vidjeti odlomke 16. –20.).

53. U razdoblju 2014. – 2020. ex ante uvjeti predstavljali su alat kojim se jamčilo da sustavi država članica ispunjavaju zahtjeve za učinkovito i djelotvorno trošenje sredstava EU-a. Države članice same su ocijenile svoje ispunjavanje na temelju unaprijed utvrđenih kriterija, a Komisija je to morala provjeriti u fazama donošenja sporazuma o partnerstvu i operativnih programa. Ex ante uvjet 8.1 („Osmišljene su politike aktivnog tržišta rada i provode se u skladu sa smjernicama za zapošljavanje”), koji je bio povezan s prioritetom ulaganja 8.i, obuhvaćao je kriterij koji se odnosi na sposobnost javnih službi za zapošljavanje da primijene personalizirani pristup. Osim toga, Komisija je 2015. godine istaknula da su „ograničenja u pogledu individualiziranih usluga glavni uzrok nedjelotvornog modela aktivacije” te da „djelotvorni model aktivacije kombinira individualizirane usluge za tražitelje zaposlenja i poslodavce te prilagođenu ponudu aktivnih politika tržišta rada”^[37].

54. Za četiri operativna programa iz uzorka Suda države članice i Komisija procijenile su da je ex ante uvjet 8.1. ispunjen. Ta je procjena provedena samo na početku programskog razdoblja jer se pravnom osnovom od Komisije nije zahtijevalo da procijeni jesu li uvjeti i dalje ispunjeni tijekom provedbe operativnih programa^[38]. Međutim, Sud je utvrdio da je u naknadnim izvješćima po državama članicama za dva odabrana operativna programa (Irska i Slovačka) Komisija navela da su kapaciteti javnih službi za zapošljavanje nedovoljni za pružanje usluga prilagođenih potrebama^[39].

55. Javne službe za zapošljavanje u Irskoj, Italiji i Slovačkoj možda su primijenile individualizirani pristup za osobe koje su prijavljene kao dugotrajno nezaposlene osobe. Međutim, te informacije nisu dostavile tijelima koja provode aktivnosti u okviru ESF-a niti su ta tijela izričito zatražila njihovo slanje.

56. U Poljskoj se individualizirana potpora mora upotrebljavati za sve aktivnosti koje se provode u okviru operativnog programa ESF-a (vidjeti okvir 6.).

57.Vijeće je 2016. godine izdalo preporuku u kojoj se zalaže za primjenu individualiziranog pristupa kako bi se dugotrajno nezaposlenima pomoglo da (ponovno) uđu na tržište rada (vidjeti odlomak 20.). Sud je utvrdio da na temelju te preporuke nijedan operativni program koji je Sud ispitao nije izmijenjen ili nadopunjen povezanim akcijskim planom, osim u Slovačkoj. U studiji Komisije iz 2019. godine istaknuto je da upravljačka i posrednička tijela nisu uvijek bila upoznata s preporukom^[40].

58. Odbor Vijeća za zapošljavanje (EMCO) prati provedbu Preporuke Vijeća na temelju okvira pokazatelja. To je praćenje odvojeno od ESF-a. Kad je riječ o primjeni individualiziranog pristupa, većina država članica izvijestila je da je pandemija bolesti COVID-19 negativno utjecala na sposobnost javnih službi za zapošljavanje da provode individualizirano savjetovanje ili izradu profila zbog ograničenog pristupa uslugama i njihove dostupnosti.

Novi mehanizmi za razdoblje 2021. – 2027. u okviru programa „ESF+”

59. Uredbom o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021. – 2027.^[41] uveden je niz daljnjih mjera, kao što su uvjeti koji omogućuju provedbu, a koji su sljednici ex ante uvjeta. Kad je riječ o posebnom cilju ESF-a+ za „pristup zapošljavanju”, kriteriji za uvjet koji omogućuje provedbu „Strateški okvir politike za aktivne politike tržišta rada” uključuju mehanizme za profiliranje tražitelja zaposlenja i procjenu njihovih potreba.

60. Nova značajka programskog razdoblja 2021. – 2027. jest da će države članice morati osigurati da se novouvedeni uvjeti koji omogućuju provedbu ispune i primjenjuju tijekom programskog razdoblja te obavijestiti Komisiju o svim izmjenama^[42]. Ako uvjet koji omogućuje provedbu više nije ispunjen, Komisija ne bi smjela nadoknađivati rashode.

61. Nadalje, tijekom razdoblja 2014. – 2020. nije postojala veza između sadržaja ex ante uvjeta i prihvatljivosti odabranih operacija. To je izmijenjeno za razdoblje 2021. – 2027.: upravljačka tijela sada moraju „osigura[ti] da su odabrane operacije koje su obuhvaćene područjem primjene uvjeta koji omogućuje provedbu sukladne odgovarajućim strategijama i dokumentima u okviru planiranja uspostavljenima radi ispunjenja tog uvjeta koji omogućuje provedbu”^[43].

Sustav praćenja ESF-a sam po sebi ne omogućuje potpunu procjenu postignuća mjera među dugotrajno nezaposlenima

62. Komisija prati provedbu operativnih programa kroz sastanke s upravljačkim tijelima, imenovane odbore za praćenje, godišnje pregledne sastanke i godišnja izvješća o provedbi koja podnose regionalna i nacionalna upravljačka tijela. To obuhvaća izvješćivanje o financijskim podatcima, pokazateljima i ključnim etapama. Komisija pregledava izvješća i dostavlja svoja očitovanja državama članicama. Sud je ispitao je li okvirom za praćenje omogućena procjena djelotvornosti rezultata mjerâ ESF-a u području „pristupa zapošljavanju” za dugotrajno nezaposlene osobe.

Sposobnost Komisije da dobije potpunu sliku o rezultatima ograničena je zbog nedostataka u okviru praćenja ESF-a za razdoblje 2014. – 2020.

63. Okvirom za praćenje za programsko razdoblje 2014. – 2020. utvrđeni su zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata za utvrđivanje postignuća prioritetâ ulaganja, posebnih ciljeva i aktivnosti predviđenih operativnim programom^[44]. Za pitanje dugotrajne nezaposlenosti postojala su dva pokazatelja ostvarenja:

• zajednički pokazatelj ostvarenja „CO01 – nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene”, koji je općenito obuhvaćao nezaposlene i uključivao dugotrajno nezaposlene kao podskupinu;
• zajednički pokazatelj ostvarenja „CO02 – dugotrajno nezaposleni”, koji se izravno odnosio na dugotrajno nezaposlene osobe. Podatci prijavljeni za ovaj pokazatelj predstavljali su podskup podataka dostavljenih za zajednički pokazatelj ostvarenja „CO01”.

Okvirom za praćenje nisu predviđeni zajednički pokazatelji rezultata koji bi se ciljano odnosili na pitanje dugotrajne nezaposlenosti.

64. Države članice morale su svake godine izvješćivati o svim zajedničkim pokazateljima, ali nisu morale utvrditi ciljne vrijednosti za sve njih (ciljne vrijednosti za CO02 utvrđene su samo za 27 od 178 operativnih programa ESF-a). Države članice mogle su utvrditi pokazatelje specifične za pojedine programe ako je to prikladnije za obuhvaćanje postignuća planiranih ulaganja.

65. Sud je utvrdio određene nedostatke u okviru za praćenje zbog kojih Komisija možda ne može dobiti potpunu sliku o postignućima intervencija u okviru ESF-a kad je riječ o potpori povezanoj s dugotrajno nezaposlenim osobama.

66. U 106 operativnih programa ESF-a (ne uključujući programe Ujedinjene Kraljevine) kojima su dodijeljena sredstva za prioritet ulaganja 8.i utvrđeno je ukupno 357 različitih pokazatelja ostvarenja i rezultata. Međutim, gotovo svi ti pokazatelji ostvarenja i rezultata (328) bili su specifični za pojedine programe, a objedinjene informacije o tome koliko se pokazatelja specifičnih za pojedine programe odnosi na dugotrajno nezaposlene osobe nisu dostupne. Za odabrane operativne programe utvrđeni su posebni pokazatelji rezultata programa koji se odnose na dugotrajno nezaposlene u dvije od četiriju država članica koje je Sud ispitao (Irska i Italija).

67. Nadalje, ne upotrebljavaju uvijek sve države članice definiciju dugotrajne nezaposlenosti (za potrebe praćenja ESF-a) na isti način. U Italiji se smatralo da su sudionici dugotrajno nezaposleni ako su zarađivali manje od otprilike 8 000 eura godišnje. U Irskoj osobe koje primaju „pomoć za tražitelje zaposlenja” u skladu s nacionalnim pravilima mogu biti potpuno nezaposlene ili raditi najviše tri dana tjedno. Prema tome, budući da se upotrebljavaju različite definicije dugotrajne nezaposlenosti, pregled koji pruža zajednički pokazatelj ostvarenja povezan s dugotrajnom nezaposlenosti nužno je manje precizan u pogledu toga koliko je dugotrajno nezaposlenih osoba stvarno obuhvaćeno sredstvima ESF-a na razini EU-a.

68. Uredba o ESF-u nije sadržavala zajednički pokazatelj rezultata koji je izričito usmjeren na dugotrajno nezaposlene osobe. Države članice dostavljaju informacije o postignutim rezultatima za dugotrajno nezaposlene osobe u odnosu na ciljne vrijednosti na temelju pokazatelja rezultata specifičnih za pojedini program ako su takvi pokazatelji definirani. Ti se pokazatelji, naravno, razlikuju među operativnim programima. Osim toga, države članice mogu primjenjivati različite metode i određivati ciljne vrijednosti na temelju omjera ili apsolutnog broja sudionika.

69. U studijama Komisije već su bile utvrđene poteškoće u smislenom agregiranju podataka te su u njima istaknute posebne slabosti u nacionalnim sustavima praćenja/sustavima praćenja operativnih programa koje su uzrokovale probleme u pogledu pravodobnosti informacija i ispravnog prikaza podataka^[45]. Na primjer, pokazatelji ostvarenja prijavljeni su u godini u kojoj su sudionici počeli sudjelovati u operaciji^[46]. Sudionici koji su napustili određenu aktivnost (npr. jer nisu dovršili osposobljavanje) i dalje bi bili obuhvaćeni pokazateljem jer su nastali troškovi za ESF. S obzirom na to da su u nekim aktivnostima zabilježene visoke stope napuštanja programa (npr. u slučaju poljskog operativnog programa), djelovanjem samo na temelju broja sudionika ne radi se razlika između sudionika koji su napustili program i uspješnih sudionika te se tako pruža neprecizna slika.

70. Sud je analizirao pokazatelje iz prioriteta ulaganja 8.i za četiri odabrana operativna programa. U operativnim programima za Irsku i Italiju upotrebljavali su se zajednički pokazatelji ostvarenja i posebni pokazatelji rezultata. U slučaju slovačkog i poljskog operativnog programa Sud je utvrdio da, iako je zajednički pokazatelj ostvarenja (CO02) bio usmjeren na dugotrajno nezaposlene i predstavljao je više od polovice svih sudionika obuhvaćenih prioritetom ulaganja 8.i (tj. 70 % u slovačkom operativnom programu i više od 50 % u poljskom operativnom programu), nisu utvrđeni pokazatelji rezultata specifični za program kojima bi se utvrdila povezana postignuća. U apsolutnom smislu to se odnosi na 172 445 dugotrajno nezaposlenih osoba u Slovačkoj i 27 395 dugotrajno nezaposlenih osoba u odabranom operativnom programu u Poljskoj.

71. Kad je riječ o razdoblju 2021. – 2027., zakonodavstvo se još uvijek ne odnosi konkretno na dugotrajno nezaposlene osobe i ne obuhvaća zajednički pokazatelj rezultata povezan s dugotrajno nezaposlenim osobama. Zakonodavni paket za razdoblje 2021. – 2027.^[47] sadrži poseban cilj „Veći pristup zaposlenju i aktivacijske mjere za sve tražitelje zaposlenja, posebice mlade, osobito provedbom Garancije za mlade, za dugotrajno nezaposlene te skupine u nepovoljnom položaju na tržištu rada i za neaktivne osobe, kao i promicanjem samozapošljavanja” u okviru šireg cilja politike „Uključivija Europa s istaknutijom socijalnom komponentom provedbom europskog stupa socijalnih prava”.

Nekoliko evaluacija potpore iz ESF-a za dugotrajno nezaposlene osobe

72. Uz redovito praćenje ESF-a koje se temelji na godišnjim izvješćima o provedbi, Komisija može provoditi i posebne evaluacije kako bi procijenila rezultate ostvarene potporom iz ESF-a. Pravodobnim i sveobuhvatnim evaluacijama olakšava se primjena stečenih iskustava na ostatak tekućeg programskog razdoblja ili na buduća programska razdoblja te širenje potencijalnih dobrih praksi.

73. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. Komisija je objavila dvije studije koje se odnose na dugotrajno nezaposlene osobe^[48].

74. U studijama je istaknuto da upravljačka tijela provode vrlo malo evaluacija potpore ESF-a za dugotrajno nezaposlene osobe: od ukupno 205 evaluacija objavljenih 2017. godine samo ih je šest ciljano obuhvatilo takvu potporu. Stanje se do trenutka provedbe revizije nije znatno poboljšalo: prema navodima Komisije, osam evaluacija odnosilo se na pitanja povezana s dugotrajno nezaposlenim osobama. Nadalje, objema studijama potvrđeno je da su informacije o praćenju ESF-a bile od ograničene koristi za potrebe evaluacije.

75. S obzirom na tu situaciju, procjena djelotvornosti mjera ESF-a za „pristup zapošljavanju” za dugotrajno nezaposlene osobe i dalje predstavlja izazov. Trenutačno nije moguće utvrditi u kojem su razmjeru mjere EU-a doprinijele promjenama stopa dugotrajne nezaposlenosti, koje su se znatno razlikovale među državama članicama, kao ni glavne korisnike ESF-a (vidjeti Prilog I.). To pokazuje da je potrebno bolje razumjeti čini li ESF razliku.

Zaključci i preporuke

76. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. u okviru mjera Europskog socijalnog fonda (ESF) za potporu „pristupu zapošljavanju” različitim vrstama intervencija obuhvaćeni su mnogi dugoročni tražitelji zaposlenja, iako te intervencije nisu bile ciljano usmjerene na njih. Budući da su prioriteti ulaganja obuhvaćali područja politike, a ne ciljne skupine, nije bilo posebnog prioriteta ulaganja, a dugotrajno nezaposlene osobe obično su se smatrale dijelom šire skupine svih nezaposlenih. Osim toga, mjere nisu uvijek odražavale razinu dugotrajne nezaposlenosti u državama članicama (vidjeti odlomke 35. –51.).

77. Provedba mjera u okviru ESF-a općenito nije bila povezana s individualiziranim pristupom. Iako su javne službe za zapošljavanje možda primijenile individualizirani pristup za pojedinačne dugotrajno nezaposlene osobe u okviru svojih nacionalnih aktivnih politika tržišta rada, dokumenti koji sadržavaju informacije nisu dostavljeni tijelima koja provode aktivnosti ESF-a niti su ih ta tijela izričito zatražila. Osim toga, Preporuka Vijeća stupila je na snagu nakon prvotnog donošenja operativnih programa, a operativni programi općenito nisu izmijenjeni na odgovarajući način. Iako ta poveznica nije bila preduvjet za potporu iz ESF-a, njezin izostanak može ograničiti dodanu vrijednost intervencija koje se podupiru sredstvima ESF-a pri rješavanju posebnih potreba dugotrajno nezaposlenih osoba (vidjeti odlomke 52. –61.).

78. Sud je utvrdio niz nedostataka u okviru za praćenje i evaluaciju za razdoblje 2014. – 2020. zbog kojih Komisija možda ne može dobiti potpunu sliku o djelotvornosti intervencija u okviru ESF-a u kad je riječ potpori povezanoj s dugotrajnom nezaposlenošću. Konkretno, ne postoji zajednički pokazatelj rezultata koji se odnosi na dugotrajnu nezaposlenost, a zajednički pokazatelj ostvarenja povezan s dugotrajnom nezaposlenošću ne upotrebljava se uvijek za određivanje ciljnih vrijednosti. Zbog toga je teško pratiti postignuća ESF-a za dugotrajno nezaposlene osobe. Osim toga, evaluacije koje se odnose na dugotrajno nezaposlene osobe malobrojne su (vidjeti odlomke 62. –75.).

79. Pandemija bolesti COVID-19 mogla bi negativno utjecati na broj dugotrajno nezaposlenih osoba i njihovu situaciju. U tom kontekstu Sud iznosi sljedeće tri preporuke, od kojih se sve odnose na novo programsko razdoblje 2021. – 2027., a cilj im je poboljšati izradu programa kako bi se pomoglo dugotrajno nezaposlenim osobama u EU-u.

1. preporuka – Usmjeravanje potpore iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” prema dugotrajno nezaposlenim osobama ondje gdje je dugotrajna nezaposlenost visoka

U programskom razdoblju 2021. – 2027. Komisija bi trebala ustrajati na tome da države članice sredstva iz fonda ESF+ ciljano usmjere na dugotrajno nezaposlene osobe i njihove potrebe kada je nacionalna ili regionalna dugotrajna nezaposlenost visoka.

Preporučeni rok provedbe: U trenutku donošenja (ili izmjene) programâ Europskog socijalnog fonda plus za razdoblje 2021. – 2027.

2. preporuka – Povezivanje potpore iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” s individualiziranim pristupom za dugotrajno nezaposlene osobe

Komisija bi trebala ustrajati na tome da države članice primjenjuju individualizirani pristup na sve dugotrajno nezaposlene osobe pri provedbi mjera „pristupa zapošljavanju” u okviru novog Europskog socijalnog fonda plus, uzimajući u obzir profile tražitelja zaposlenja i procjenu njihovih potreba.

Preporučeni rok provedbe: U trenutku donošenja (ili izmjene) programâ Europskog socijalnog fonda plus za razdoblje 2021. – 2027.

3. preporuka – Ocjenjivanje rezultata ostvarenih zahvaljujući potpori iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” u pogledu dugotrajne nezaposlenosti

U okviru ex post evaluacije za razdoblje 2014. – 2020. i srednjoročne evaluacije za novo razdoblje 2021. – 2027. Komisija bi trebala ocijeniti djelotvornost mjera „pristupa zapošljavanju” za dugotrajno nezaposlene. Zaključci tih evaluacija trebali bi dovesti do odgovarajućih aktivnosti u okviru njezine nadležnosti (npr. po potrebi uzimanje u obzir tih zaključaka u procjeni izmjena programa nakon 2025. godine) i širenja u državama članicama dobrih praksi među nacionalnim i regionalnim tijelima nadležnima za provedbu mjera „pristupa zapošljavanju” i unutar njih.

Preporučeni rok provedbe: Do prvog tromjesečja 2025. godine za ex post i srednjoročnu evaluaciju.

Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Iliana Ivanova, u Luxembourgu dana 28. listopada 2021.

Prilozi

Prilog I. – Broj dugotrajno nezaposlenih osoba, udio dugotrajno nezaposlenih osoba i stopa dugotrajne nezaposlenosti u EU-u, 2009. – 2020.

Prilog II. – Stope prelaska u zaposlenost

Prilog III. – Dodjela sredstava iz ESF-a prioritetu ulaganja 8.i i stopa provedbe

Pokrate i skraćeni nazivi

EMCO: Odbor za zapošljavanje

ESF: Europski socijalni fond

ESF+: Europski socijalni fond plus

ETB: Odbor za obrazovanje i osposobljavanje

GU EMPL: Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje

LTU: dugotrajna nezaposlenost

NUTS 2: Nazivlje teritorijalnih jedinica za statistiku

OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

SURE: Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji

UZO: Uredba o zajedničkim odredbama

Pojmovnik

Eurofound: agencija EU-a čija je uloga pružanje informacija, savjeta i stručnog znanja u području socijalne politike EU-a na temelju komparativnih informacija, istraživanja i analize.

Europski semestar: ciklus usklađivanja ekonomske i fiskalne politike u EU-u. Dio je okvira Europske unije za gospodarsko upravljanje, usmjeren na prvih šest mjeseci u godini, pa se stoga naziva „semestar”. Tijekom europskog semestra države članice usklađuju svoje proračunske i gospodarske politike s ciljevima i pravilima dogovorenima na razini EU-a.

Europski socijalni fond (ESF): njegov je cilj ojačati gospodarsku i socijalnu koheziju u Europskoj uniji poboljšanjem mogućnosti zapošljavanja i zapošljavanja (uglavnom mjerama osposobljavanja), poticanjem visoke razine zaposlenosti i stvaranjem većeg broja boljih radnih mjesta.

Ex ante uvjeti: uvjeti utemeljeni na prethodno određenim kriterijima utvrđenima u Uredbi o zajedničkim odredbama (UZO) koji se smatraju nužnim preduvjetima za djelotvornu i učinkovitu uporabu financijskih sredstava EU‑a za sve ESI fondove. Pri izradi operativnih programa za EFRR, Kohezijski fond i ESF za programsko razdoblje 2014. – 2020. države članice bile su dužne procijeniti jesu li ti uvjeti ispunjeni. Ako uvjeti nisu bili ispunjeni, bilo je potrebno izraditi akcijske planove kojima se jamčilo ispunjavanje uvjeta do 31. prosinca 2016.

Javne službe za zapošljavanje: nacionalne organizacije odgovorne za provedbu aktivnih politika tržišta rada i pružanje kvalitetnih usluga zapošljavanja u javnom interesu. Mogu biti dio mjerodavnih ministarstava, javnih tijela ili korporacija na koje se primjenjuje javno pravo.

Kohezijska politika: jedno od najvećih područja politike na koje se troši proračun EU-a. Cilj joj je smanjiti nejednakosti u razvoju različitih regija, restrukturirati industrijska područja koja propadaju i diversificirati ruralna područja te poticati prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju. Financira se iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda (KF).

Odbor za praćenje: odbor koji prati provedbu operativnog programa. Čine ga predstavnici relevantnih tijela država članica (npr. predstavnici upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje i revizijskih tijela, provedbenih tijela, organizacija poslodavaca ili zaposlenika i civilnog društva). Sudjeluje i Komisija u ulozi promatrača.

Odbor za zapošljavanje (EMCO): glavni savjetodavni odbor Vijeća za zapošljavanje i socijalna pitanja u području zapošljavanja.

Operativni program: osnovni okvir za provedbu kohezijskih projekata financiranih sredstvima EU-a u zadanom razdoblju, u koji su ugrađeni prioriteti i ciljevi utvrđeni u sporazumima o partnerstvu između Komisije i pojedinačnih država članica. Projektima u okviru nekog operativnog programa mora se doprinijeti postizanju određenog broja ciljeva utvrđenih na razini prioritetnih osi tog operativnog programa na razini EU-a. Operativni program može se financirati sredstvima iz EFRR-a, KF-a i/ili ESF-a. Operativni program priprema država članica, a prije izvršenja bilo kakvih plaćanja iz proračuna EU-a mora ga odobriti Komisija. Operativne programe moguće je izmijeniti tijekom programskog razdoblja samo uz pristanak obiju strana.

Osoba raspoloživa za rad, ali ne traži zaposlenje: prema definiciji Eurostata, osobe „raspoložive za rad, ali ne traže zaposlenje“ jesu „osobe u dobi od 15 do 74 godine koje nisu zaposlene niti nezaposlene i koje žele raditi, koje su raspoložive za rad u iduća dva tjedna, ali ne traže zaposlenje”. Ovaj pokazatelj obuhvaća nezaposlene osobe koje ne ispunjavaju uvjete da budu evidentirane kao nezaposlene jer aktivno ne traže zaposlenje. To uključuje „obeshrabrene” tražitelje zaposlenja i osobe koje zbog osobnih ili obiteljskih okolnosti ne mogu tražiti zaposlenje.

Podijeljeno upravljanje: način izvršenja proračuna EU-a u okviru kojeg Komisija delegira zadaće provedbe državama članicama, ali i dalje zadržava krajnju odgovornost.

Pokazatelji ostvarenja: vrijednosti koje se upotrebljavaju za mjerenje ostvarenja operacija kojima je dodijeljena potpora ili ostvarenja na razini operativnog programa.

Pokazatelji rezultata: vrijednosti koje se upotrebljavaju za mjerenje rezultata ostvarenih s pomoću projekata kojima je dodijeljena potpora ili rezultata na razini operativnog programa.

Preporuka Vijeća: instrument neizravnog djelovanja čiji je cilj izrada zakonodavstva u državama članicama. Preporuke se razlikuju od uredbi, direktiva i odluka po tome što nisu obvezujuće za države članice. Iako nemaju pravnu snagu, imaju političku težinu.

Preporuke za pojedine zemlje: dokumenti koje Europska komisija priprema za svaku zemlju u kojima se analizira gospodarska situacija te zemlje i pružaju preporuke o mjerama koje bi ona trebala usvojiti u razdoblju od 12 do 18 mjeseci.

Strategija Europa 2020.: strategija rasta EU-a za oporavak od krize u sljedećih 10 godina podijeljena na pet glavnih ciljeva, koji obuhvaćaju sljedeće: zapošljavanje; istraživanje i razvoj; klimu/energiju; obrazovanje; socijalnu uključenost i smanjenje siromaštva.

Učinak „ubiranja vrhnja”: djelotvornost aktivnih politika tržišta rada može ugroziti učinak „ubiranja vrhnja”, koji podrazumijeva da se za sudjelovanje odabiru samo radnici s velikom vjerojatnošću zapošljavanja. To je posebno važno ako službenici za rješavanje predmeta radnike uključe u aktivne politike tržišta rada i imaju poticaj pokazati da njihovi klijenti imaju dobru stopu ponovnog zapošljavanja.

Odgovori Komisije

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=60158

Vremenski raspored

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=60158

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je revizijsko vijeće II. Ulaganja u koheziju, rast i uključivanje, kojim predsjeda članica Suda Iliana Ivanova. Reviziju je predvodio član Suda Lazaros S. Lazarou, a potporu su mu pružali voditelj ureda Johan Adriaan Lok i ataše Agathoclis Argyrou, zatim rukovoditelj Pietro Puricella, voditelj radnog zadatka Fernando Pascual Gil, zamjenica voditelja radnog zadatka Aleksandra Klis‑Lemieszonek te revizori Marjeta Leskovar, Marija Grgurić, Zuzana Gullova i Petra Karkosova. Jezičnu podršku pružali su Mark Smith, Miłosz Aponowicz, Tomasz Surdykowski i Paola Magnanelli.

Bilješke

^[1] Europska komisija, „The feasibility of developing a methodology for measuring the distance travelled and soft outcomes for long-term unemployed people participating in Active Labour Market Programmes”, završno izvješće, 2019.

^[2] Bertelsmann Stiftung, „Long-term Unemployment in the EU: Trends and Policies”, 2016.

^[3] Preporuka Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (2016/C 67/01).

^[4] Europska komisija, „The feasibility of developing a methodology for measuring the distance travelled and soft outcomes for long-term unemployed people participating in Active Labour Market Programmes”, završno izvješće, 2019.

^[5] Pojmovnik Eurostata.

^[6] Belgija, Bugarska, Grčka, Francuska, Italija, Slovenija i Slovačka.

^[7] Bugarska, Irska, Grčka, Španjolska, Hrvatska, Italija, Malta, Portugal, Slovenija i Slovačka.

^[8] Europska komisija, „Employment and Social Developments in Europe”, rujan 2019.

^[9] Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članak 149.

^[10] Europska komisija, „Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable and inclusive growth”, COM(2010) 2020 final.

^[11] Europska komisija, „An Agenda for new skills and jobs: A European contribution towards full employment”, COM(2010) 682 final.

^[12] Pojmovnik OECD-a.

^[13] Europska komisija, „The feasibility of developing a methodology for measuring the distance travelled and soft outcomes for long-term unemployed people participating in Active Labour Market Programmes”, završno izvješće, 2019.

^[14] Europska komisija, „European Semester Thematic Factsheet – Active Labour Market Policies”, studeni 2017.

^[15] Na temelju podataka za 26 država članica, ne uključujući Ujedinjenu Kraljevinu i Maltu.

^[16] Europski stup socijalnih prava, 4. načelo: Aktivna potpora zapošljavanju

^[17] Odluka Vijeća od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica, 2010/707/EU, Prilog, smjernica 7.: Povećanje sudjelovanja žena i muškaraca na tržištu rada, smanjenje strukturne nezaposlenosti i promicanje kvalitete radnih mjesta. Odluka Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica za 2015., Prilog, smjernica 6.: Poboljšanje ponude radne snage, vještina i kompetencija. Odluka Vijeća (EU) 2018/1215 od 16. srpnja 2018. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica.

^[18] Preporuka Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (2016/C 67/01).

^[19] Europska komisija, Izvješće Komisije Vijeću, Evaluacija Preporuke Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada, COM(2019) 169 final.

^[20] Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006.

^[21] Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006.

^[22] Prioritetom ulaganja 9.i („Aktivna uključenost, među ostalim s ciljem promicanja jednakih mogućnosti te aktivnog sudjelovanja i poboljšanja zapošljivosti”) također se podupiru dugotrajno nezaposlene osobe, no općenito se pruža druga vrsta pomoći s većim naglaskom na socijalnu uključenost.

^[23] Uredba Vijeća (EU) 2020/672 od 19. svibnja 2020. o uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19, SL L 159, 20.5.2020., str. 1.

^[24] Pregled Suda br. 06/2020, Rizici, izazovi i prilike u odgovoru EU-a u okviru gospodarske politike na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19. OECD, „Job retention schemes during the COVID-19 lockdown and beyond”, ažurirano 12. listopada 2020.

^[25] OECD, „Employment Outlook 2020”. Europska komisija, „European Economic Forecast, Spring 2021”, Institutional paper 149, svibanj 2021.

^[26] Irska (Program za zapošljivost, uključivanje i učenje 2014. – 2020.), Italija (Nacionalni operativni program za sustave aktivnih politika zapošljavanja), Poljska (Regionalni operativni program Šleskog vojvodstva 2014. – 2020.) i Slovačka (Operativni program Ljudski resursi 2014. – 2020.).

^[27] Europska komisija, „Study for the Evaluation of ESF support to Employment and Labour Mobility”, lipanj 2020., str. 26.

^[28] Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi i Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu.

^[29] Na temelju podataka Komisije.

^[30] Belgija, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka i Španjolska.

^[31] Europska komisija, „Thematic note on the ESF and YEI support to long-term unemployed (LTU) and the implementation of Council Recommendation on integration of LTU into the labour market”, siječanj 2019.

^[32] Europska komisija, Ismeri, IES i Ecorys: „Pilot and feasibility study on the sustainability and effectiveness of results for European Social Fund participants using Counterfactual impact evaluations”, srpanj 2019.

^[33] Europska komisija, „The feasibility of developing a methodology for measuring the distance travelled and soft outcomes for long-term unemployed people participating in Active Labour Market Programmes”, završno izvješće, srpanj 2019.

^[34] Europska komisija, „Thematic note on the ESF and YEI support to long-term unemployed (LTU) and the implementation of Council Recommendation on integration of LTU into the labour market”, siječanj 2019.

^[35] Šlesko vojvodstvo, „Evaluation of the OPs contribution to achieving the objectives of Priority Axis VII: Regional Labour Market”, srpanj 2020.

^[36] Izvješće Europskog revizorskog suda o uspješnosti proračuna EU-a – stanje na kraju 2020., odlomak 3.45.

^[37] Radni dokument službi Europske komisije, „Analytical Supporting Document accompanying the document Proposal for a Council Recommendation”, SWD(2015) 176 final.

^[38] Tematsko izvješće Suda br. 24/2021 „Financiranje na temelju uspješnosti u području kohezijske politike: pohvalne ambicije, ali u razdoblju 2014. – 2020. i dalje su postojale određene prepreke”, odlomak 26.

^[39] Radni dokument službi Europske komisije, „Country Report Ireland 2015 Including an In-Depth Review on the prevention and correction of macroeconomic imbalances”, SWD(2015) 27 final; Radni dokument službi Europske komisije, „Country Report Slovakia 2018”, COM(2018) 120 final; Radni dokument službi Europske komisije, „Country Report Slovakia 2020”, COM(2020) 150 final.

^[40] Europska komisija, „Thematic note on the ESF and YEI support to long-term unemployed (LTU) and the implementation of Council Recommendation on integration of LTU into the labour market”, siječanj 2019.

^[41] Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike.

^[42] Uredba (EU) 2021/1060, članak 15.

^[43] Uredba (EU) 2021/1060, članak 73. stavak 2. točka (b).

^[44] Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006, Prilog.

^[45] Europska komisija, „Study on the monitoring and evaluation systems of the ESF, Final report”, svibanj 2018.

^[46] Europska komisija, „Guidance document: Annex D – Practical guidance on data collection and validation”, svibanj 2016.

^[47] Uredba (EU) 2021/1060 i Uredba (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1296/2013.

^[48] Europska komisija, „Thematic note on the ESF and YEI support to LTU and the Council Recommendation on integration of LTU into the labour market”, siječanj 2019.; i Europska komisija, „Study for the evaluation of ESF support to employment and labour mobility”, lipanj 2020.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

PDF	ISBN 978-92-847-7039-7	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/289	QJ-AB-21-025-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-7051-9	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/352641	QJ-AB-21-025-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2021.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019. o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje privatne pojedince čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava prethodno opisano opće dopuštenje te je potrebno navesti sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite privatnosti i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: https://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (https://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.