Direktiva o poplavama: napredak u procjeni rizika, a u području planiranja i provedbe potrebna su poboljšanja

Sažetak

I

Poplave mogu prouzročiti ozljede i gubitak života, znatne gospodarske troškove te štetu za okoliš i kulturnu baštinu. Velike poplave postale su sve učestalije u Europi. Posljednjih je godina zabilježen više nego dvostruko veći broj bujičnih poplava srednjeg do velikog opsega u usporedbi s kasnim osamdesetima. Klimatske promjene otegotni su čimbenik koji potiče promjene u obrascima oborina i vremenskim obrascima te porastu razine mora i posljedično dovodi do češćih i jačih poplava. Nekoliko pojava, kao što su obalna erozija, oluje na moru te visoke plime i vjetrovi koji guraju plime prema kopnu, povećava poplavni rizik na obalnim područjima.

II

EU je 2007. godine kao odgovor na sve veću pojavu poplava donio Direktivu o poplavama. U sklopu ovog okvira nastojalo se utvrditi jesu li se sprječavanje poplava te zaštita i pripravnost u slučaju poplava u skladu s Direktivom o poplavama temeljili na pouzdanoj analizi te je li bilo vjerojatno da će primjenjivani pristup biti djelotvoran.

III

Utvrdili smo da je Direktiva o poplavama općenito imala pozitivne učinke, no da provedba mjera povezanih s poplavama ima nedostataka u pogledu raspodjele sredstava. Sve države članice počele su provoditi svoje planove upravljanja poplavnim rizicima, no potrebna su poboljšanja. Uočili smo da se najveći budući izazovi i dalje odnose na cjelovitiju integraciju pitanja klimatskih promjena, osiguranja od poplava i prostornog planiranja u upravljanje poplavnim rizicima.

IV

Utvrdili smo da je Direktivom o poplavama poboljšana koordinacija između Komisije i država članica, a posebno zahvaljujući Komisijinoj nadzornoj ulozi i ulozi praćenja i namjenskoj radnoj skupini koja je uspostavljena kao forum za koordinaciju i razmjenu znanja i najboljih praksi. Posjećene države članice potvrđuju pozitivnu ulogu koju je Direktiva o poplavama imala u standardizaciji procjene poplavnih rizika i upravljanju tim rizicima. Direktiva se također temelji na postojećem radu, a posebno na dugotrajnoj suradnji država članica, te obvezuje države članice na provedbu aktivnosti podizanja razine osviještenosti o poplavama među određenim građanima.

V

Izvori financiranja u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima bili su samo djelomično utvrđeni i osigurani, a financiranje za prekogranična ulaganja bilo je ograničeno. Osim toga, postupci rangiranja na temelju kojih se provodila raspodjela tih ograničenih sredstava općenito su imali nedostatke te se u okviru njih novac nije dodjeljivao u skladu s utvrđenim prioritetima.

VI

U pogledu provedbe projekata povezanih s poplavama, većina država članica primjenjivala je analize troškova i koristi radi ostvarivanja najveće vrijednosti za uloženi novac, no utvrdili smo neke nedostatke u njihovoj primjeni. Vodilo se računa o jamčenju usklađenosti projekata s Okvirnom direktivom o vodama, no neke države članice moraju poduzeti dodatne napore u tom pogledu. Projekti povezani sa zelenom infrastrukturom isplativ su načini smanjenja poplavnih rizika, no planovi dvije trećine posjećenih država članica nisu bili usmjereni na zelenu infrastrukturu.

VII

U pogledu izazova u budućnosti, utvrdili smo da posjećene države članice nisu mogle kao jedan od čimbenika uzeti u obzir učinak klimatskih promjena na opseg, učestalost i mjesto poplava. Države članice uglavnom su se koristile povijesnim podatcima, pri čemu postoji rizik od neuzimanja u obzir vremenskih uvjeta u budućnosti ili mogućih promjena u učestalosti i jakosti poplava. U pogledu nestrukturnih mjera povezanih s poplavama, Sud je utvrdio da je u slučaju kada su se države članice opredijelile za privatno osiguranje od poplava razina pokrivenosti osiguranjem ostala niska. Uspostavljeni su neki propisi za uporabu zemljišta i prostorno planiranje s ciljem ublažavanja poplavnih rizika, no države članice trebale su učiniti više kako bi se oni poboljšali.

VIII

Sud na temelju tih nalaza Komisiji preporučuje sljedeće:

• provjeriti jesu li države članice poboljšale odgovornosti s pomoću mjerljivih i vremenski utvrđenih ciljeva za mjere povezane s poplavama u planovima upravljanja poplavnim rizicima;
• procijeniti jesu li države članice utvrdile izvore financiranja radi pokrivanja potreba u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima i uspostavile odgovarajuće rokove te izvijestiti o tome i zatražiti od država članica da zajednički razmotre mogućnost potencijalnih prekograničnih ulaganja za mjere protiv poplava na međunarodnim riječnim sljevovima;
• sufinancirati samo one mjere protiv poplava za koje su uspostavljeni prioritetni projekti na temelju objektivnih i relevantnih kriterija, kao što su analiza troškova i koristi dobre kvalitete, i, kada je relevantno, kriterija razmatranja prekograničnog učinka projekata;
• zajamčiti usklađenost nove infrastrukture protiv poplava predložene u planovima upravljanja poplavnim rizicima s Okvirnom direktivom o vodama i provjeriti, u svim slučajevima u kojima se traži sufinanciranje sredstvima EU-a, jesu li države članice provele analizu izvedivosti provedbe važnih dopunskih zelenih mjera;
• provjeriti obuhvaćaju li planovi upravljanja poplavnim rizicima mjere za poboljšavanje znanja i modeliranja u pogledu učinka klimatskih promjena na poplave. Pri ocjenjivanju dokumenata potrebnih za drugi ciklus potrebno je provjeriti jesu li države članice bolje integrirale učinke klimatskih promjena u sprječavanje poplavnih rizika te u mjere zaštite i pripravnosti u slučaju poplavnih rizika i jesu li isplanirale mjere za podizanje razine osviještenosti javnosti o koristima pokrivenosti osiguranjem od poplavnih rizika i za povećanje pokrivenosti osiguranjem, npr. suradnjom javnog i privatnog sektora u području osiguranja od poplave;
• provjeriti jesu li države članice upotrijebile svoje planove upravljanja poplavnim rizicima kako bi ocijenile u kojoj su mjeri pravila o planiranju uporabe zemljišta u državama članicama usklađena s Direktivom o poplavama te pružiti državama članicama primjere dobre prakse i smjernice.

Uvod

Važnost poplava

01

Poplave mogu prouzročiti ozljede, gubitak života, znatne gospodarske troškove, štetu za okoliš i kulturnu baštinu te preseljenje stanovništva. Primjerice, u manje od dva tjedna u svibnju i lipnju 2016. godine u poplavama u devet država članica poginulo je 18 osoba, a prouzročeni gubitci iznosili su 3,7 milijardi eura¹. U sličnim je događajima u svibnju i lipnju 2013. godine u sedam država članica poginulo najmanje 26 osoba, a prouzročeni gubitci iznosili su više od 13 milijardi eura².

02

Gospodarski troškovi za hidrološke događaje u EU-u u razdoblju od 1980. do 2017. godine iznosili su otprilike 166 milijardi eura. To je otprilike jedna trećina gubitaka prouzročenih događajima povezanima s klimatskim promjenama³. U scenariju uobičajenog načina rada⁴ predviđa se da će štete u EU-u prouzročene poplavama na osnovi kombiniranog učinka klimatskih i gospodarskih promjena narasti sa 7 milijardi eura godišnje iz kontrolnog razdoblja 1981. – 2010. na 20 milijardi eura godišnje do 2020-tih, 46 milijardi eura godišnje do 2050-tih i 98 milijardi eura godišnje do 2080-ih godina⁵.

03

Poplave su u Europi postale učestalije od 1985. godine. Trendovi posljednjih godina pokazuju da je zabilježen više nego dvostruko veći broj bujičnih poplava srednjeg do velikog opsega⁶ u usporedbi s kasnim osamdesetima⁷.

Važnost klimatskih promjena

04

Uslijed klimatskih promjena EU je suočen s većim padalinama, snažnijim olujama i porastom razine mora. Prema navodima Europske agencije za okoliš (EEA)⁸ zbog sve snažnijih i učestalijih poplava na lokalnoj i regionalnoj razini pogoršat će se posljedice riječnih i kišnih poplava te poplava obalnih područja u Europi.

05

Zapaženi klimatski trendovi i klimatske projekcije za budućnost pokazuju znatne razlike u padalinama diljem Europe. Projekcije ukazuju na povećanje godišnje količine kiše u sjevernoj Europi. Količina zimskih oborina mogla bi se povećati za više od 25 % do posljednjih 20 godina ovog stoljeća u nekim dijelovima Europe (vidi sliku 1.).

06

Ako riječni sustav nema odvodni kapacitet koji je dovoljan za količinu vode nastale padalinama, to dovodi do riječnih poplava. Na velikim rijekama kao što su Dunav, Rajna ili Elba poplave se mogu javiti znatno kasnije nakon padalina i čak mogu trajati mjesecima⁹.

07

Međutim, na obali Sredozemnog mora EU-a količina ukupnih godišnjih padalina mogla bi se smanjiti za više od 50 %¹⁰ do posljednjih 20 godina ovog stoljeća. Dulja i češća razdoblja bez kiše mogla bi dovesti do oštećivanja zemljišnog pokrova, što bi potaklo eroziju i dovelo do većeg otjecanja tijekom grmljavinskih oluja¹¹.

08

Vjerojatno je da će oborine u Europi postati sve intenzivnije¹². Vrlo lokalizirane i intenzivne padaline mogu prouzročiti bujične poplave. One mogu prouzročiti smrtne slučajeve i razaranje širokih razmjera¹², posebno u gradovima i naseljima bez odgovarajuće odvodnje. Bujične poplave sve su uobičajenije, osobito na Sredozemlju i u planinama¹³. Bujične poplave teže je predvidjeti jer zbog lokalnih uvjeta, kao što su topografija, vjetrovi i udaljenost od mora, nastaju kao rezultat posebne meteorološke dinamike. Potrebna su posebna istraživanja kako bi se poboljšala predviđanja takvih događaja (vidi okvir 1.).

09

Nekoliko pojava, kao što su obalna erozija, oluje na moru, visoke plime i vjetrovi koji guraju plime prema kopnu, povećava poplavni rizik na obalnim područjima u EU-u. Porast razine mora potaknut klimatskim promjenama pogoršava taj rizik (vidi okvir 2.).

10

Razine mora neće jednako rasti diljem EU-a, no vjerojatno je da će do kraja stoljeća razina mora na velikoj većini obala porasti za više od 30 cm u odnosu na razdoblje 1986. – 2005. u skladu s IPCC-ovim scenarijem porasta od 1,8°C na globalnoj razini¹⁷ (vidi sliku 2.). Prema scenariju visokih emisija (porast temperature za 3,7˘C do kraja stoljeća u usporedbi s razdobljem 1986. – 2005.¹⁸), porast bi mogao iznositi između 45 i 82 cm.

11

Očekuje se da će predviđeni porast razine mora i promjene u učestalosti i jakosti olujnih udara prouzročiti znatne štete na obalnim područjima diljem Europe²⁰. Na tim vrlo naseljenim područjima znatan je udio imovine. Takva kombinacija klimatskih rizika i znatno iskorištavanih područja povećava razmjere mogućih gubitaka te unosi dodatnu razinu složenosti u modeliranje rizika i cjenovne nesigurnosti²¹.

12

Isto tako, sve češći, intenzivniji i trajniji klimatski događaji svih vrsta pogoršat će sve prethodno navedeno²². Topljenje glečera vjerojatno će oslabiti glavne morske struje, uključujući golfsku struju, i struje vjetra, uključujući mlaznu struju, između Amerike i Europe²³. Te bi promjene mogle izmijeniti vremenske obrasce u Europi, na primjer produljiti razdoblja oluja, padalina ili suša.

13

U tablici 1. u nastavku sažeti je prikaz pojava opisanih u odlomcima 5. – 12. i njihova utjecaja na razne vrste poplava.

Tablica 1

Pregled pojava povezanih s klimatskim promjenama i njihova utjecaja na poplave

	Učinak na jakost…
Pojave povezane s klimatskim promjenama	riječnih poplava	kišnih poplava	poplava obalnih područja
Više kiše u nekim dijelovima Europe na godišnjoj osnovi, intenzivnije padaline	⇧	⇧
Manje kiše u drugim područjima na godišnjoj osnovi, ali veće otjecanje i intenzivniji vremenski događaji	⇩	⇧
Porast razine mora	⇧ (estuariji)		⇧
Sve češći, intenzivniji i trajniji ekstremni događaji svih vrsta	⇧	⇧	⇧

Koje aktivnosti provodi EU?

Koja rješenja za sprječavanje poplava te zaštitu i pripravnost u slučaju poplava postoje?

14

EU je 2007. godine kao odgovor na velike poplave u središnjoj Europi i južnoj Francuskoj 2002. donio Direktivu o poplavama²⁴ radi koordinacije sprječavanja poplava te zaštite i pripravnosti u slučaju poplava unutar država članica i između njih na razini riječnog slijeva. Poplavama se najbolje upravlja na razini slijeva, uz širok raspon mjera kojima se ograničava otjecanje, usporava riječni tok, omogućuje širenje poplava na prirodno i poljoprivredno zemljište, štiti ugrožena imovina (vidi mjere na razini riječnog slijeva na slici 3.) i ne pogoršava nizvodno poplavljivanje kako se zahtijeva u skladu s Direktivom o poplavama (vidi pristup kojim se izbjegava nizvodno poplavljivanje na slici 4.).

15

Zelena i siva infrastruktura, kako je opisano u nastavku, mogu se kombinirano upotrebljavati u rješavanju problema poplava na razini riječnih sljevova, što je također prikazano na slikama 3. i 4.:

• Tradicionalna rješenja za zaštitu od poplava uključuju brane, nasipe, kanale, brane za olujne udare i općenito brane²⁵. Takve metode, koje su često načinjene od betona, nazivaju se „siva infrastruktura”.
• Poplavna područja, močvare ili revitalizacija meandara rijeka mogu smanjiti učinak poplava. Takva rješenja nazivaju se „zelena infrastruktura”. U skladu s člankom 7. Direktive o poplavama planovima upravljanja poplavnim rizicima trebaju se uzeti u obzir područja s potencijalom za zadržavanje poplavne vode, kao što su prirodna poplavna područja.

16

Uz strukturnu sivu i zelenu infrastrukturu (vidi Prilog I.), i drugim se rješenjima može smanjiti izloženost ljudi i imovine poplavama. Takva rješenja uključuju planiranje uporabe zemljišta²⁶, aktivnosti podizanja razine osviještenosti²⁷ i osiguranje. Takve mjere nazivamo nestrukturnim mjerama.

Uloga Europske komisije i država članica

17

Glavna uprava za okoliš koja djeluje u okviru Komisije ima koordinirajuću i nadzornu ulogu u prenošenju i provedbi Direktive o poplavama. Također je ovlaštena pokretati postupke zbog povrede u slučajevima nesukladnosti država članica. I druge glavne uprave Komisije sudjeluju u provedbi mjera povezanih s poplavama, i to uglavnom Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj i Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku ispunjavanjem obveza koje im se dodjeljuju u okviru podijeljenog upravljanja europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF²⁸) (vidi odlomak 21.).

18

Plan je Komisije da 2019. godine dovrši evaluaciju zakonodavstva povezanog s vodama radi usmjeravanja budućeg razvoja vodne politike u EU-u, uključujući upravljanje poplavnim rizicima.

19

Države članice odgovorne su za provedbu Direktive o poplavama u praksi radi upravljanja poplavnim rizicima. U tu svrhu države članice odredile su nadležna tijela za vodna područja. U skladu s Direktivom zahtijeva se da države članice procijene poplavni rizik za sva zemljišta koja obično nisu prekrivena vodom, izrade nacrt opsega prethodnih i vjerojatnih budućih poplava, naprave pregled ugrožene imovine i ljudi te poduzmu mjere smanjivanja poplavnih rizika (vidi okvir 3.).

20

U skladu s Direktivom države članice također su obvezne koordinirati svoje prakse upravljanja poplavnim rizicima u prekograničnim riječnim sljevovima i izbjegavati mjere kojima bi se povećao poplavni rizik u susjednim zemljama. Prvi ciklus provedbe Direktive u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima obuhvaća razdoblje 2016. – 2021., a drugi ciklus razdoblje 2022. – 2027.

21

Za programe ESIF-a, države članice u okviru podijeljenog upravljanja pripremaju programske dokumente koje Komisija potom ocjenjuje i odobrava. Države članice izrađuju, provode i prate mjere u okviru programa. Tim programima mogu se sufinancirati mjere povezane s poplavama obuhvaćene planovima upravljanja poplavnim rizicima.

Raspoloživa financijska sredstva u EU-u

22

Rashodi za upravljanje poplavnim rizicima financiraju se iz proračuna država članica i proračuna EU-a. Podatci o potrošnji povezanoj s poplavama sustavno se ne prikupljaju ni prijavljuju ni u državama članicama ni na razini Europske komisije.

23

Komisija je na temelju istraživanja³⁰ o potrošnji povezanoj s poplavama među državama članicama procijenila da je 17 država članica, koje su raspolagale podatcima o tome, u prosjeku ukupno potrošilo 2,5 milijardi eura godišnje³¹ u razdoblju od četiri godine do 2015. iz nacionalnih izvora i izvora EU-a.

24

Iznosi namijenjeni za poplave u okviru EFRR-a, Kohezijskog fonda i EPFRR-a ne mogu se izračunati. Potrošnja iz EFRR-a i Kohezijskog fonda za prilagodbu klimatskim promjenama i sprječavanje rizika povezanih s klimom i upravljanje njima za razdoblje 2014. – 2020., čime su obuhvaćene poplave te erozija, požari, oluje i suše, iznosila je otprilike 6,3 milijarde eura³², tj. prosječno godišnje otprilike 0,9 milijardi eura. Stoga je za poplave relevantna nepoznata količina tog iznosa. Pouzdane procjene iznosa koji se odnose na poplave u okviru EPFRR-a nisu dostupne.

Opseg revizije i revizijski pristup

25

Nastojali smo utvrditi jesu li se sprječavanje poplava te zaštita i pripravnost u slučaju poplava u skladu s Direktivom o poplavama temeljili na pouzdanom okviru te je li bilo vjerojatno da će primjenjivani pristup biti djelotvoran.

26

Konkretnije, ispitali smo je li Direktiva o poplavama imala pozitivne ukupne učinke u uspostavi okvira za mjere povezane s poplavama te jesu li države članice na odgovarajući način upravljale korištenim financijskim sredstvima, dobro provele svoje planove upravljanja poplavnim rizicima i na odgovarajući način razmotrile neke od najvećih budućih izazova.

27

Kriterije za reviziju utvrdili smo na temelju dokumenata EU-a o politikama, zakonskih akata, smjernica Komisije, studija i drugih publikacija te sastanaka s nadležnim tijelima država članica³³ i na osnovi pilot-misije koju smo proveli u Nizozemskoj u rujnu 2017. godine. Također smo preispitali postojeću literaturu i savjetovali se sa stručnjacima u području klimatskih promjena i osiguranja od poplava.

28

U razdoblju između listopada i prosinca 2017. godine proveli smo reviziju u odabranim riječnim sljevovima u sljedećih osam država članica: Sloveniji, Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Bugarskoj, Austriji i Češkoj Republici³⁴. Na tim riječnim sljevovima³⁵ na licu mjesta također smo ispitali 31 sufinancirani projekt povezan s poplavama³⁶ radi procjene sukladnosti s Direktivom o poplavama i planovima upravljanja poplavnim rizicima.

29

Također smo ocjenjivali je li Komisija³⁷ zajamčila odgovarajuću provedbu Direktive o poplavama i mjera povezanih s poplavama u drugim područjima politika.

30

S obzirom na to da je potrošnja u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima za razdoblje 2016. – 2021. još u ranoj fazi, ovo izvješće usmjereno je na planirane rashode uključene u te planove i programe ESIF-a. Stoga se u izvješću ne ocjenjuje ukupna djelotvornost mjera planiranih za prvi ciklus Direktive o poplavama.

31

Iz opsega svojega rada izuzeli smo hitne mjere i mjere oporavka jer smo već revidirali to područje³⁸, a one nisu ni u nadležnosti Direktive o poplavama.

Opažanja

Direktiva o poplavama općenito je imala pozitivne učinke…

32

U ovom odjeljku ocjenjuje se je li Direktiva o poplavama bila uspješna u uspostavi okvira kojim se, na temelju postojećih razvojnih kretanja u državama članicama i uključivanja svih relevantnih dionika, poboljšavaju procjena poplavnih rizika i upravljanje njima.

Direktivom je poboljšana koordinacija između Komisije i država članica

33

Komisija je pregledala preliminarne procjene poplavnih rizika i karte opasnosti i poplavnih rizika koje su poslale države članice³⁹. Planovi upravljanja poplavnim rizicima još se pregledavaju. To će biti osnova za izvješće Komisije o provedbi Direktive o poplavama u kojemu se uzimaju u obzir i klimatske promjene, a koje treba biti dostavljeno Europskom parlamentu i Vijeću do prosinca 2018. godine.

34

Komisija je provjerila⁴⁰ kako su države članice prenijele Direktivu o poplavama. Do srpnja 2018. Komisija je zaključila sve postupke zbog povrede povezane s prenošenjem. Međutim, dva predmeta ostala su otvorena jer su Grčka i Španjolska kasno podnijele planove upravljanja poplavnim rizicima.

35

Direktiva o poplavama mora se provoditi u koordinaciji s Okvirnom direktivom o vodama. Komisija tu koordinaciju uglavnom jamči s pomoću zajedničke provedbene strategije kojom se podupiru te dvije direktive, a posebno s pomoću Radne skupine za poplave, poznate pod nazivom „radna skupina F”, u okviru koje države članice razmjenjuju iskustva.

36

Utvrdili smo da je radna skupina F uspješan forum u okviru kojega Komisija i države članice surađuju⁴¹.

37

U Direktivi o poplavama zahtijeva se da su odgovornosti u pogledu procjene rizika i planiranja diskrecijske ovlasti država članica. Općenito smo utvrdili da su nadležna tijela u državama članicama zajamčila jasnu podjelu uloga i odgovornosti među raznim tijelima uključenima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Direktiva o poplavama dovela je do napretka u procjeni poplavnih rizika

38

Ključan rezultat Direktive o poplavama bila je standardizacija definicije poplavnog rizika. Poplavni rizik podrazumijeva vjerojatnost pojave poplave, zajedno s njezinim učinkom na ljude, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarstvo. Sve su posjećene države članice pri utvrđivanju poplavnih rizika primjenjivale taj pristup.

39

Sve su posjećene države članice u svojim postupcima procjenjivanja i upravljanja postupale u skladu s pristupom na osnovi pet koraka (vidi sliku 5.) koji se zahtijeva u skladu s Direktivom o poplavama.

40

Karte opasnosti pokazuju opseg poplava za razne scenarije vjerojatnosti. Sve posjećene države članice primjenjivale su tri scenarija vjerojatnosti kako se zahtijeva u skladu s Direktivom o poplavama: poplave male vjerojatnosti, poplave srednje vjerojatnosti i poplave velike vjerojatnosti. U skladu s Direktivom o poplavama također se zahtijeva da se u kartama opasnosti za svaki scenarij vjerojatnosti uz opseg poplava navede dubina vode (vidi jedan primjer u Prilogu II.) te po potrebi brzina toka. Ti su parametri od ključne važnosti u procjeni potencijalne štete od poplava za imovinu i ljudske živote, a posebno u slučaju bujičnih poplava. Države članice izrađivale su karte s pomoću složenih modela kalibriranih s terenskim mjerenjima (vidi također odlomke 63. – 67.).

Direktiva o poplavama temelji se na prethodnom radu, uključujući postojeću dugotrajnu suradnju država članica

41

Kako bi se izbjeglo udvostručivanje rada, Direktiva o poplavama državama članicama omogućuje da upotrebljavaju postojeće dokumente o procjeni rizika i planiranju. Na primjer, Italija i Portugal nisu proveli novu preliminarnu procjenu poplavnog rizika nego su upotrijebili postojeće dokumente, čime je zajamčena dosljednost praksi.

42

Direktiva o poplavama obvezuje nadležna tijela da u svakoj fazi procjene rizika i postupka planiranja vode računa o prekograničnim aspektima (vidi okvir 4.).

43

Prekogranične mjere povezane s poplavama temelje se na postojećoj dugotrajnoj suradnji država članica i uglavnom su uključivale razmjenu informacija u okviru bilateralnih sastanaka, komunikaciju u pogledu hidroloških prognoza i usklađivanje tehničkih standarda. Posjećene države članice još nisu uspostavile međunarodne planove upravljanja poplavnim rizicima na razini međunarodnih slivnih područja kako se preporučuje u Direktivi o poplavama⁴².

Države članice provodile su aktivnosti podizanja razine osviještenosti o poplavama među građanima

44

Javne informacije i savjetovanja pomažu u postizanju veće osviještenosti građana o poplavnim rizicima. U skladu s Direktivom o poplavama države članice obvezne su preliminarnu procjenu poplavnih rizika, karte opasnosti i poplavnih rizika i planove upravljanja poplavnim rizicima staviti na raspolaganje javnosti. Utvrdili smo da su sve države članice ispunile taj zahtjev tako što su te dokumente stavile na raspolaganje na internetu.

45

Nizozemska i Portugal čak su analizirali razinu osviještenosti o poplavnim rizicima, što je dobra praksa. Međutim, utvrdili su da je ta razina osviještenosti i dalje niska.

… no postojali su nedostatci u dodjeli financijskih sredstava

46

U ovom odjeljku ocjenjujemo postupke koje su države članice primjenjivale radi dodjele sredstava za upravljanje poplavnim rizicima.

Ciljevi u planovima upravljanja poplavnim rizicima općenito nisu mjerljivi ili vremenski utvrđeni

47

U skladu s načelima pouzdanog financijskog upravljanja ciljevi politika trebaju biti utvrđeni tako da budu konkretni, mjerljivi, ostvarivi, usmjereni na rezultate i vremenski definirani. U skladu s člankom 7. Direktive o poplavama države članice obvezne su utvrditi odgovarajuće ciljeve za upravljanje poplavnim rizicima i u svoje planove upravljanja poplavnim rizicima uključiti mjere za njihovo ostvarivanje.

48

U Austriji su ciljevi bili vremenski utvrđeni i nadležna su tijela upotrebljavala sedam kategorija za praćenje napretka u pogledu mjera. U Nizozemskoj su bili utvrđeni mjerljivi ciljevi za program „Room for the River” (Prostor za rijeku) (vidi odlomak 67.).

49

Međutim, u ostalih sedam posjećenih država članica ciljevi politika u planovima upravljanja poplavnim rizicima uglavnom su bili odviše općeniti. Na primjer, u planu za istočne Alpe u Italiji ciljevi iz Direktive o poplavama nisu bili prilagođeni tamošnjem slijevu nego su ostali općeniti: smanjivanje negativnog učinka poplava na i.) zdravlje ljudi ii.) okoliš iii.) kulturnu baštinu i iv.) gospodarske aktivnosti. U tom planu nisu bili utvrđeni mjerljivi ciljevi s vremenskim odrednicama. Komisija je u svojoj procjeni nacrta planova upravljanja poplavnim rizicima iz 2015. godine utvrdila slične zaključke.

Za planirane mjere povezane s poplavama utvrđena su i osigurana nedostatna financijska sredstva, a financiranje za prekogranična ulaganja bilo je ograničeno

50

U planovima upravljanja poplavnim rizicima trebalo bi utvrditi izvore financiranja za mjere povezane s poplavama, a države članice trebale bi osigurati potrebna sredstva. Ocijenili smo u kojoj su mjeri u planovima upravljanja poplavnim rizicima bila utvrđena stvarno raspoloživa nacionalna sredstva i sredstva EU-a za mjere povezane s poplavama, uključujući za prekogranična ulaganja.

Djelomično utvrđena i osigurana financijska sredstva

51

U planovima upravljanja poplavnim rizicima šest od devet posjećenih država članica izvor i iznos financijskih sredstava potrebnih za njihovo financiranje nisu bili jasno utvrđeni (vidi okvir 5.). U procjeni Komisije iz odlomka 49. navodi se da su u samo manjem dijelu pregledanih nacrta planova pružene jasne informacije o raspoloživom proračunu.

52

Planovi upravljanja poplavnim rizicima nisu programi za financiranje. Zabilježeni iznos u planu nije nužno raspoloživ. Tijela nadležna za riječne sljevove koja upravljanju planovima općenito nemaju nikakve financijske ovlasti. Više nadležnih tijela financira planove i donosi odluke u skladu s vlastitim postupcima. Takva situacija povećava nesigurnost u financiranju mjera povezanih s poplavama. Na primjer, procijenili smo da je u vodnom području u istočnim Alpama u Italiji postojao nesrazmjer od 1,1 milijardu eura, odnosno 80 %, između planiranih rashoda i raspoloživih sredstava.

53

Međutim, pronašli smo dokaze o ulaganju napora u osiguravanje financiranja mjera povezanih s poplavama. Nizozemski fond Delta namijenio je otprilike 7 milijardi eura za ulaganja povezana s poplavama do 2030. godine te je utvrdio svoje financijske potrebe sve do 2050. godine. Slovenija je jasno utvrdila izvore financiranja za otprilike 75 % potrebnog iznosa od 540 milijuna eura za razdoblje 2017. – 2021.

Financijskim sredstvima EU-a potpomognuto je financiranje nekih planova upravljanja poplavnim rizicima

54

U četirima državama članicama koje smo posjetili financijska sredstva EU-a činila su znatan udio u financiranju (vidi okvir 6.).

55

U Španjolskoj, dva tijela nadležna za sljevove koje smo posjetili nisu imala jednak pristup financiranju sredstvima EU-a: mjere protiv poplava u jednom riječnom slijevu nisu ispunjavale uvjete za sufinanciranje iz EFRR-a, dok istodobno nacionalna sredstva nisu bila osigurana⁴⁴. To je dovelo do proračunskog manjka za dva projekta koja smo posjetili. Suprotno tomu, u drugom riječnom slijevu operativnim programom EFRR-a financirano je 15 % plana upravljanja poplavnim rizicima.

56

Rumunjska je 44 % financijskih sredstava za poseban cilj u okviru velikog infrastrukturnog operativnog programa, koji pripada prioritetnoj osi „promicanja prilagodbe klimatskim promjenama, sprječavanja rizika i upravljanja njima” (vidi okvir 6.), namijenila za projekt zaštite obale radi obnove 13 km dugih plaža na Crnome moru. Taj će projekt pogodovati lokalnom tržištu nekretnina i turističkom tržištu. To znači da bi se preostalim sredstvima EU-a u okviru tog operativnog programa u iznosu od 239 milijuna eura mogli pokriti troškovi za otprilike dvije trećine utvrđenih projekata od najvećeg prioriteta za zaštitu od poplava i njihovo sprječavanje.

Potrošnja na prekogranična ulaganja povezana s poplavama bila je ograničena

57

Prekogranični projekti uglavnom su se sastojali od razmjene informacija (vidi odlomke 20., 42. i 43.). Financiranje je bilo ograničeno na infrastrukturu protiv poplava s mogućim međunarodnim učinkom. Međutim, utvrđeni su pozitivni primjeri, kao što je primjer u okviru 7.

Postupci rangiranja projekata trebali bi biti snažnije povezani s prioritetima u planovima upravljanja poplavnim rizicima

58

U skladu s Direktivom o poplavama zahtijeva se da određivanje prioritetnih mjera u planovima upravljanja poplavnim rizicima bude u skladu s ciljevima. Ispitano je jesu li države članice primjenjivale takve postupke radi rangiranja i odabira projekata.

59

Utvrđeni su slučajevi određivanja prioriteta na temelju objektivnih kriterija (vidi okvir 8.).

60

Planovi upravljanja poplavnim rizicima koje smo ispitali obuhvaćali su postupke rangiranja. Međutim, u sedam od devet posjećenih država članica ti su postupci imali nedostatke. Na primjer, u Češkoj Republici, Portugalu, Rumunjskoj i Sloveniji ključni kriterij koji se razmatrao u rangiranju bila je spremnost projekta za provedbu, a ne njegova moguća djelotvornost. U Rumunjskoj je jedan projekt predložen za financiranje u okviru operativnog programa unatoč tomu što nije uvršten u projekte od prioriteta u skladu s odobrenom metodologijom, i to zato što je studija izvedivosti bila spremna.

Iako su države članice počele provoditi svoje planove upravljanja poplavnim rizicima, potrebna su poboljšanja

61

Direktivom o poplavama propisuje se razmatranje troškova i koristi projekata u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima. U ovom odjeljku ocjenjuje se u kojoj su mjeri države članice razmotrile takve aspekte u provedbi svojih planova upravljanja poplavnim rizicima s pomoću tehnologija i kvalitetnih podataka, analiza troškova i koristi te modela.

62

Također se ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice provedbu Direktive o poplavama koordinirale s provedbom Okvirne direktiva o vodama i sukladno tomu razmotrile zelenu infrastrukturu za rješavanje poplavnih rizika⁴⁶.

Podatci su ključni za upravljanje poplavnim rizicima

63

Upravljanje poplavnim rizicima zahtijeva kvalitetne podatke o vremenu i oborinama, topografiji i pokrovu zemljišta, riječnim i hidrološkim režimima te ljudskim djelatnostima. Utvrdili smo da se podatci o opasnostima i rizicima prikupljaju iz raznih izvora, kao što su baza podataka o pokrovu zemljišta CORINE⁴⁷, popisi stanovništva, topografski podatci i informacije iz trgovačkih registara te meteorološki i hidrološki podatci. Prognoze poplava i sustav ranog upozoravanja (vidi također odlomak 43.) općenito su se pokazali ključnima za sve bolju pripravnost.

64

U Rumunjskoj smo utvrdili nedostatke u topografskim podatcima i podatcima o uporabi zemljišta, koji su ključni za modeliranje otjecanja i riječnih tokova koji nastaju kao posljedica. Utvrdili smo i da je Rumunjska nedavno pokrenula inicijative za poboljšanje kvalitete podataka.

65

Utvrdili smo da su sve posjećene države članice uvjerene u koristi od ulaganja u tehnologije i podatke za uspostavu modela koji pomažu u upravljanju poplavnim rizicima. Na primjer, Španjolska, Portugal, Rumunjska i Slovenija uložile su u ugradnju i nadogradnju postaja za praćenje kišnog i riječnog režima (vidi okvir 9.). Te postaje mogu davati bolje meteorološke i hidrološke prognoze, a posebno za kratkotrajne događaje kao što su bujične poplave (vidi odlomak 8. i okvir 1.).

66

Podatci koje prikupljanju postaje za praćenje mogu se dopunjavati informacijama iz drugih izvora. Na primjer, inovativni pilot-projekt „WeSenseIT” u vodnom području u Italiji koje smo posjetili omogućuje građanima da dijele informacije na društvenim mrežama i aplikacijama na pametnim telefonima. Ti se podatci dodaju podatcima koji se prikupljaju putem postaja za praćenje. Ovom uzajamnom komunikacijom građana i nadležnih tijeka nastoji se poboljšati razina primjerene reakcije. Plan upravljanja poplavnim rizicima uključuje mjere za proširenje tog projekta na cijeli riječni slijev.

Iako je većina posjećenih država članica primjenjivala analizu troškova i koristi i modele pri izradi projekata, potrebna su poboljšanja

67

U svim posjećenim državama članicama nadležna tijela primjenjivala su modeliranje i pristup koji se temelji dokazima pri mapiranju poplavnih rizika (vidi odlomak 40.). Modeliranje je ujedno pomoglo u izradi projekata povezanih s poplavama. Na primjer, hidraulički modeli pomogli su nadležnim tijelima da utvrde potrebne mjere (vidi, npr., okvir 10.).

68

Osim Italije i Portugala, sve posjećene države članice primijenile su analizu troškova i koristi pri izradi ili odabiru projekata. Međutim, te su analize imale razne nedostatke. Na primjer, analiza troškova i koristi u Španjolskoj još je bila u razvoju te se nije sustavno i odgovarajuće primjenjivala.

Koordiniranje provedbe Direktive o poplavama i Okvirne direktive o vodama općenito je dovelo do sinergije

69

Planovi upravljanja poplavnim rizicima u Italiji i Sloveniji te jedan plan upravljanja poplavnim rizicima za jedan španjolski riječni slijev bili su usmjereni i na sukladnost s Okvirnom direktivom o vodama. U talijanskim i slovenskim planovima upravljanja poplavnim rizicima utvrđene su mjere koje su u sinergiji s ciljevima obiju direktiva, ali i mjere koje potencijalno nisu u skladu s njima. U Italiji je utvrđeno da je otprilike 25 % mjera u sinergiji s Okvirnom direktivom o vodama, i da je samo 1 % mjera potencijalno nesukladno.

70

Međutim, ispitali smo projekte u Bugarskoj i Rumunjskoj u okviru kojih mjere protiv poplava nisu bile u skladu s Okvirnom direktivom o vodama. Bugarska nadležna tijela nisu u svim posjećenim projektima razmotrila zelenu infrastrukturu (vidi odlomke 71. – 76.) kao alternativu za uzvodno zadržavanje vode⁴⁸ (vidi okvir 11.). U Rumunjskoj su nadležna tijela imala u planu upotrijebiti beton i kamen za jačanje 6 km riječne obale ne razmotrivši rješenja koja se temelje na zelenoj infrastrukturi.

Projekti povezani sa zelenom infrastrukturom imaju višestruke koristi, no može biti teško staviti ih u praksu

71

U nedavnom izvješću Europske agencije za okoliš⁴⁹ utvrđeno je da je zelena infrastruktura isplativ način smanjenja poplavnih rizika. Komisija je, osobito s pomoću radne skupine F, poduzela mjere s ciljem promicanja zelenih rješenja, uglavnom izdavanjem dokumenata sa smjernicama⁵⁰. Ocijenjeno je u kojoj su mjeri planovi upravljanja poplavnim rizicima bili usmjereni na zelenu infrastrukturu kao alat za upravljanje rizicima te je provedena analiza načina njezine provedbe.

Nekoliko planova usmjereno je na zelenu infrastrukturu…

72

Planovi upravljanja poplavnim rizicima Portugala i Španjolske usmjereni su na zelenu infrastrukturu. Na primjer, sve mjere zaštite u jednom španjolskom planu upravljanja poplavnim rizicima temeljile su se na zelenoj infrastrukturi. U okviru projekta u drugom španjolskom riječnom slijevu koji smo posjetili vidjeli smo kombinaciju sivih i zelenih metoda (vidi okvir 12.).

73

Međutim, u ostalih šest država članica zelena infrastruktura nije imala znatan udio u planovima upravljanja poplavnim rizicima koje smo pregledali. U Češkoj Republici samo se 15 % mjera zaštite temeljilo na zelenoj infrastrukturi. U Italiji se manje od 2 % od 469 primjenjivih mjera odnosilo na zelenu infrastrukturu.

… i postoje prepreke za njihovu provedbu

74

U najmanje trima državama članicama neki dionici nisu podupirali zelenu infrastrukturu. U okviru slovenskog plana namjeravalo se promicati zelenu infrastrukturu unatoč tomu što su građani i lokalni donositelji odluka davali prednost sivoj infrastrukturi smatrajući da je djelotvornija u zaštiti od poplava. Isti skepticizam utvrđen je u Bugarskoj u kojoj zelena infrastruktura još nije uspostavljena unatoč tomu što je uključena u nacionalni katalog mjera.

75

Utvrdili smo i da postoje praktične prepreke za provedbu zelene infrastrukture. Na primjer, nadležna rumunjska tijela istaknula su da nepostojanje zemljišnih knjiga, koje su od ključne važnosti za utvrđivanje vlasnika zemljišta, predstavlja važnu prepreku za provedbu zelene infrastrukture. Nadležna tijela u Bugarskoj nemaju metodologiju za utvrđivanje potencijalno odgovarajućih zemljišnih parcela na kojima bi se mogla uspostaviti zelena infrastruktura. Talijanska i španjolska nadležna tijela objasnila su da razlog za manjak zelene infrastrukture leži u složenim administrativnim i pravnim postupcima ili nedostatku raspoloživog zemljišta.

76

U okviru EPFRR-a također bi se mogle financirati zelene mjere protiv poplava⁵¹. Međutim, utvrdili smo da je trenutačno ograničena uloga EPFRR-a još jedna prepreka razvoju zelene infrastrukture (vidi odlomak 24.). Na primjer, planovi upravljanja poplavnim rizicima koje smo ocjenjivali u Bugarskoj, Italiji, Portugalu, Sloveniji i Rumunjskoj nisu uključivali sredstva EPFRR-a za sufinanciranje mjera protiv poplava. Isto tako, Europska komisija je 2016. godine zaključila sljedeće⁵²: „U većini programa ruralnog razvoja (PRR) nije iskorištena mogućnost promicanja prirodnih mjera za zadržavanje vode […] koje mogu služiti kao djelotvorne korektivne mjere”.

U budućnosti nas i dalje očekuju veliki izazovi

77

Jedno od ključnih obrazloženja za uvođenje Direktive o poplavama bila je potreba da se uzmu u obzir promjene u pogledu poplavnih rizika kao posljedica klimatskih promjena. Naime, u Direktivi o poplavama navodi se da su velike poplave učestalije zbog klimatskih promjena.

78

U preliminarnim procjenama poplavnih rizika u prvom ciklusu trebalo je razmotriti učinak klimatskih promjena na temelju dostupnih ili lako izvodivih informacija⁵³. Za drugi ciklus koji počinje 2022. godine „vjerojatan učinak klimatskih promjena na pojavu poplava uzima se u obzir tijekom preispitivanja”⁵⁴ tih procjena i planova upravljanja poplavnim rizicima koje provode države članice.

79

U Direktivi o poplavama također se preporučuje da se po potrebi primjenjuju nestrukturne mjere (vidi odlomak 16.). Također smo ocijenili u kojoj su mjeri nadležna tijela primjenjivala mjere kao što su osiguranje od poplava i planiranje uporabe zemljišta u okviru upravljanja poplavama.

Nedostatak najnovijih saznanja o vjerojatnom učinku klimatskih promjena na pojavu poplava

80

Posjećene države članice nisu mogle kao jedan od čimbenika uzeti u obzir učinak klimatskih promjena na opseg, učestalost i mjesto poplava. Neki su trendovi prepoznati, na primjer veća pojavnost bujičnih poplava, no oni još nisu uzeti u obzir u modelima poplava.

Nedostatak znanja o učinku klimatskih promjena na kišne poplave i režim padalina

81

Bugarska, Rumunjska i Slovenija ne raspolažu dostatnim informacijama o učinku klimatskih promjena na oborinske obrasce i povezane poplave i u tom pogledu planiraju provesti studije za drugi ciklus Direktive o poplavama koji bi trebao početi 2022. godine. Češka nadležna tijela prognoziraju više oborina u proljeće i jesen, a manje ljeti i zimi. Češki nacionalni meteorološki institut nije planirao povećati stopu vjerojatnosti poplava zbog klimatskih promjena u svojim modelima.

82

Kad je riječ o južnoj Europi, Europska agencija za okoliš izvijestila je o tome da su se u razdoblju od 1960. do 2015. godišnje količine padalina na Pirenejskom poluotoku smanjile⁵⁵. Europska agencija za okoliš u istom izvješću upozorava i na veće štete od kraćih i lokaliziranijih bujičnih poplava. Međutim, talijanska, portugalska i španjolska nadležna tijela nisu kvantificirala učinak klimatskih promjena na vjerojatnost kišnih i riječnih poplava.

Porast razine mora ne uzima se u potpunosti u obzir

83

Porast razine mora, potaknut klimatskim promjenama, povećava poplavni rizik obalnog područja (vidi odlomke 9., 10. i 13.). U prvom ciklusu provedbe Direktive o poplavama, posjećene države članice s morskom obalom (Bugarska, Španjolska, Italija, Nizozemska, Rumunjska i Slovenija) općenito su utvrdile konkretna područja s potencijalno znatnim poplavnim rizikom u obalnim područjima, uz iznimku Portugala.

84

Na radionici o klimatskim promjenama radne skupine F održanoj u ožujku 2017. godine u osnovi je zaključeno da je većina država članica razmatrala klimatske promjene samo pri utvrđivanju područja s potencijalno znatnim poplavnim rizikom u obalnim područjima, ali ne i na kopnu. Štoviše, utvrdili smo da uglavnom nije jasno na koji su način buduća kretanja u pogledu porasta razine mora uzeta u obzir kao čimbenik u primjenjenim metodologijama. Bugarska je bila iznimka utvrdivši širok raspon vrijednosti za porast razine mora potaknut klimatskim promjenama, uzimajući u obzir tri razine vjerojatnosti u dvama scenarijima.

85

Za države članice s ključnim gradovima, stanovništvom i infrastrukturom u obalnim regijama postat će sve važnije da budu svjesne vjerojatnog porasta razine mora na globalnoj i lokalnoj razini. Vjerojatni rizik od porasta razine mora izmjeren je do 2050. godine; veća nesigurnost utječe na moguću stopu promjene od 2050. do 2100. godine (vidi sliku 6.), kada bi se ona mogla dodatno ubrzati.

Države članice uglavnom su se koristile povijesnim podatcima, pri čemu postoji rizik od neuzimanja u obzir sve većih klimatskih rizika

86

U skladu s Direktivom o poplavama ne zahtijeva se mapiranje s ciljem razmatranja učinka klimatskih promjena na poplave. Pri mapiranju poplavnih rizika, sve posjećene države članice primijenile su scenarije poplava na temelju tri scenarija vjerojatnosti kako se zahtijeva u skladu s Direktivom o poplavama (vidi odlomak 40.). Te vjerojatnosti pojave poplava iskazane su pojmom „vjerojatnost da će se ponoviti u razdoblju” ili kao postotak koji odražava vjerojatnost pojave poplave u određenoj godini. Te opće klasifikacije temeljile su se na povijesnim statističkim nizovima u kojima se u obzir uzimaju samo povijesni hidrološki i meteorološki obrasci. Međutim, one ne odražavaju vremenske uvjete u budućnosti ili moguće promjene u učestalosti i jakosti poplava zbog klimatskih promjena. Uzimanje u obzir tih uvjeta u budućnosti zahtijeva odgovarajuće prognostičke sposobnosti (vidi odlomke 80. – 82.).

87

Slično tomu, također smo utvrdili da su se odluke o ulaganjima često temeljile na procjenama rizika na osnovi iskazane razine zaštite, na primjer s pomoću pojma „1 u 100” godina. To bi moglo narušiti odluke o ulaganjima zbog nedovoljne osviještenosti o profilima rizika koji se mijenjaju zbog klime koja se brzo mijenja (vidi odlomke 4. – 13.).

88

Posljedice bujičnih poplava prouzročenih razdobljem intenzivnijih kiša (vidi odlomke 4., 8. i 82.) i učinak porasta razine mora (vidi okvir 13.) mogli bi se podcijeniti, što bi dovelo do rizika od toga da ulaganja budu „pod vodom” ili neodgovarajuća prije nego što je predviđeno, odnosno da postanu „neupotrebljiva imovina”.

U slučajevima kada su se države članice opredijelile za privatno osiguranje od poplave, razina pokrivenosti osiguranjem ostala je niska

89

U strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama kao jedna od ključnih mjera preporučuje se „promicanje osiguranja i drugih financijskih instrumenata za otporno ulaganje i poslovne odluke”⁵⁶. Premije prilagođene poplavnom riziku mogu pomoći u podizanju razine osviještenosti među privatnim pojedincima ugroženima poplavama i odvratiti od naseljavanja u područjima ugroženima poplavama. Isplate osiguranja za potraživanja u slučaju poplave također mogu potaknuti gospodarski oporavak nakon katastrofe. Prema podatcima industrije osiguranja⁵⁷, oko 25 % gubitaka od poplava u Europi u razdoblju od 1980. do 2017. godine pokriveno je osiguranjem.

90

Komisija je pri praćenju provedbe ove strategije u državama članicama utvrdila da instrumenti osiguranja još nisu dobro integrirani u nacionalne postupke donošenja odluka u pogledu prilagodbe ili šire strategije za upravljanje klimatskim rizicima. Cilj Komisije pri izradi strategije EU-a bio je povećati uporabu osiguranja od prirodnih katastrofa. Ako razina pokrivenosti osiguranjem ostane niska, premije koje se odnose na poplave ostaju visoke, što s druge strane dodatno smanjuje potražnju za osiguranjem⁵⁸.

91

Utvrdili smo da je razina pokrivenosti osiguranjem od poplava niska. Iako postoje razni modeli osiguranja (vidi sliku 7.), u posjećenim državama članicama najviše se upotrebljava neobvezno privatno osiguranje od poplava. Taj se model upotrebljava u Bugarskoj, Češkoj Republici, Italiji, Portugalu i Sloveniji. Rumunjski sustav također je privatan, a osiguranje od poplava navodno je obvezno za kućanstva. U Bugarskoj, Italiji i Rumunjskoj utvrđen je mali broj osoba koje imaju osiguranje od poplava (vidi okvir 14.).

92

OECD također je zaključio da bi vlade zbog niske razine pokrivenosti osiguranjem mogle biti pod velikim pritiskom da osiguraju naknadu za gubitke od poplava, što bi ograničilo rast pokrivenosti osiguranjem⁵⁸. Jedan od primjera takvog stanja pronašli smo u Austriji u kojoj je u okviru nedavno provedene studije⁵⁹ zaključeno da bi javni sustav naknade „Katastrophenfonds” mogao odvratiti sektor osiguranja od preuzimanja veće uloge u nadoknađivanju šteta prouzročenih ekstremnim vremenskim uvjetima.

93

U Nizozemskoj postoji vrlo visoka razina rizika⁶⁰, potencijalno zbog velikih poplava obalnog područja ili probijanja nasipa, što objašnjava potrebu za javnim interveniranjem. Tamošnji javni sustav zaštite i prevencije ustvari djeluje kao kolektivni ili javni sustav osiguranja od poplava obalnog područja ili probijanja nasipa.

94

Jedno javno tijelo u Španjolskoj upravlja sustavom za pokrivanje izvanrednih rizika, uključujući poplave, u suradnji s privatnim sektorom. Utvrdili smo neke prednosti u načinu financiranja i opsegu pokrivenosti imovine u okviru tog sustava (vidi okvir 15.).

Uspostavljeni su neki propisi za uporabu zemljišta i prostorno planiranje s ciljem ublažavanja poplavnih rizika, no države članice trebale su učiniti više

95

U Direktivi o poplavama također se navodi da se u planovima upravljanja poplavnim rizicima moraju razmotriti aspekti uporabe zemljišta i prostornog planiranja. Te su aktivnosti važne za ograničavanje izloženosti ljudi i imovine u područjima ugroženima poplavama (vidi odlomak 16.) i smanjivanje otjecanja u uzvodno smještenim područjima.

96

Utvrdili smo da su sve posjećene države članice uvele neka pravila o planiranju uporabe zemljišta kojima se ograničavaju ili zabranjuju određene aktivnosti u područjima ugroženima poplavama. Austrija, Slovenija i Španjolska jasno su svoje prostorno planiranje uključile u upravljanje poplavnim rizicima (vidi okvir 16.).

97

Međutim, u pet posjećenih država članica definicije područja ugroženih poplavama često nisu bile jasne ili nije postojala izravna poveznica s kartama opasnosti od poplava koje proizlaze iz primjene Direktive o poplavama. Na primjer, iako je Rumunjska uvela ograničenja na „poplavljivim područjima”, taj pojam nije jasno definiran te se on u okviru zakona ne povezuje s mapiranjem poplava. U propisima se ne navode ni vrsta ni učestalost poplava ni razmatrana dubina vode.

98

Planovi upravljanja poplavnim rizicima u Bugarskoj, Češkoj Republici, Portugalu i Rumunjskoj obuhvaćali su još neprovedene mjere za ažuriranje propisa o planiranju ili bolje obuhvaćanje planiranja uporabe zemljišta u okviru upravljanja poplavnim rizicima, što znači da su u postojećim propisima prepoznati nedostatci. Nacionalnom mjerom zaštite u Portugalu nastoje su uspostaviti poplavna područja u skladu sa scenarijima poplava. Mjerom se nastoje odrediti uvjeti za gradnju u područjima sa srednjom vjerojatnosti poplava i zabrane za gradnju u područjima s velikom vjerojatnosti poplava.

99

Sve posjećene države članice raspolažu pravnim sredstvima za premještanje imovine, kao što je izvlaštenje (vidi sliku 8.). Međutim, nadležna tijela u posjećenim državama članicama objasnila su da se te ovlasti rijetko izvršavaju ili da se izvršavaju samo kao krajnje rješenje. Takvo je stanje svugdje utvrđeno, uglavnom zbog toga što je pravno teško i skupo ispuniti uvjete za premještanje imovine.

Zaključci i preporuke

100

Utvrdili smo da je Direktiva o poplavama općenito imala pozitivne učinke (vidi odlomke 32. – 45.), a posebno u pogledu koordinacije između Komisije i država članica (vidi odlomke 33. – 37.) i procjene poplavnih rizika (vidi odlomke 38. – 40.). U raspodjeli sredstava (vidi odlomke od 50.– 57.), određivanju prioritetnih mjera povezanih s poplavama (vidi odlomke od 58.– 60.) i provedbi planova upravljanja poplavnim rizicima (vidi odlomke od 61.– 76.) utvrđeni su nedostatci, ali i neke dobre prakse. Najveći budući izazovi odnose se na snažnije uključivanje pitanja klimatskih promjena, sustava osiguranja od poplava i prostornog planiranja u upravljanje poplavnim rizicima (vidi odlomke 77. – 99.).

101

Direktivom o poplavama poboljšana je koordinacija između Komisije i država članica te je postignut napredak u procjeni poplavnih rizika. Direktiva o poplavama temelji se na postojećem radu, uključujući dugotrajnu suradnju država članica. Međutim, prekogranična suradnja svodila se uglavnom na razmjenu informacija te se nije proširila s ciljem međunarodnog zajedničkog planiranja u području zajedničkih riječnih sljevova (vidi odlomke 32. – 45.).

102

Ciljevi u planovima upravljanja poplavnim rizicima općenito nisu bili mjerljivi ni vremenski utvrđeni. U sedam posjećenih država članica utvrdili smo da su ciljevi politika u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima odviše općeniti. To je predstavljalo prepreku u procjeni rezultata i uspostavi okvira za utvrđivanje odgovornosti za uključena tijela (vidi odlomke 47. – 49.).

1. preporuka – potrebno je poboljšati odgovornost

Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama pri ocjenjivanju planova upravljanja poplavnim rizicima za drugi ciklus i naredne cikluse trebala provjeriti jesu li države članice utvrdile mjerljive i vremenski utvrđene ciljeve za mjere povezane s poplavama kako bi se omogućila procjena napretka u njihovu ostvarivanju u skladu s Direktivom o poplavama. Komisija bi sa svim državama članicama trebala podijeliti primjere dobre prakse u utvrđivanju ciljeva.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2022.

103

Sud je utvrdio da su nacionalni izvori financiranja i izvori financiranja na razini EU-a bili samo djelomično utvrđeni i osigurani i da je financiranje za prekogranična ulaganja bilo ograničeno. Planovi upravljanja poplavnim rizicima nisu programi za financiranje i stoga bilo kakav zabilježeni iznos nije nužno raspoloživ. Takva situacija povećava nesigurnost financiranja mjera povezanih s poplavama (vidi odlomke 50. – 56.). Financiranje prekograničnog ulaganja bilo je ograničeno (vidi odlomak 57.).

2. preporuka – potrebno je poboljšati utvrđivanje financijskih sredstava u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima, uključujući za prekogranične mjere

Za drugi ciklus Direktive o poplavama Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama trebala procijeniti i izvijestiti o tome jesu li države članice:

1. utvrdile izvore financiranja za potrebna ulaganja u okviru planova upravljanja poplavnim rizicima i uspostavile vremenske rokove za njihovu provedbu u skladu s raspoloživim sredstvima
2. za mjere protiv poplava na međunarodnim riječnim sljevovima koje se smatraju prekograničnim ulaganjem.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2022.

104

Postupci rangiranja radi dodjele sredstava za mjere protiv poplava trebali bi biti snažnije povezani s prioritetima u planovima upravljanja poplavnim rizicima. U sedam posjećenih država članica ti su postupci imali nedostatke. Na primjer, u četirima državama članicama ključni kriterij koji se razmatrao pri određivanju prioriteta bila je spremnost projekta za provedbu, a ne njegova moguća djelotvornost (vidi odlomke 58. – 60.).

105

Upravljanje poplavnim rizicima zahtijeva kvalitetne podatke o vremenu, topografiji, hidrologiji i ljudskim djelatnostima. Utvrdili smo da su posjećene države članice svjesne koristi od ulaganja u tehnologije i podatke za uspostavu modela koji pomažu u upravljanju poplavnim rizicima. Sud je također utvrdio da je modeliranje u svim posjećenim državama članicama pomoglo u provedbi projekata povezanih s poplavama (vidi odlomke 63. – 67.).

106

Većina posjećenih država članica primijenila je analizu troškova i koristi pri izradi ili odabiru projekata. Naišli smo na slučajeve u kojima smo otkrili nedostatke (vidi odlomak 68.).

3. preporuka – potrebno je poboljšati postupke određivanja prioriteta i ostvariti vrijednost za uloženi novac

Kada se zahtijevaju sredstva EU-a, Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama i podijeljenim upravljanjem trebala sufinancirati samo prioritetne mjere protiv poplava u skladu s budućim planovima upravljanja poplavnim rizicima. Postupak određivanja prioriteta koji primjenjuju države članice trebao bi se temeljiti na objektivnim i relevantnim kriterijima, uključujući:

• analizu troškova i koristi dobre kvalitete radi ostvarivanja najveće vrijednosti za uloženi novac i
• kada je relevantno, kriterij razmatranja prekograničnog učinka projekata.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2022.

107

Koordiniranje provedbe Direktive o poplavama i Okvirne direktive o vodama općenito je dovelo do sinergija. U nekim planovima upravljanja poplavnim rizicima vidljivi su napori da se poštuje Okvirna direktiva o vodama. Međutim, u Bugarskoj i Rumunjskoj posjetili smo projekte koji nisu bili u skladu s Okvirnom direktivom o vodama (vidi odlomke 69. – 70.).

4. preporuka – potrebno je ostvariti sukladnost država članica s Okvirnom direktivom o vodama

Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama i Okvirnom direktivom o vodama trebala zajamčiti usklađenost nove infrastrukture protiv poplava predložene u planovima upravljanja poplavnim rizicima država članica s Okvirnom direktivom o vodama.

Ciljni rok provedbe: siječanj 2019.

108

Projekti povezani sa zelenom infrastrukturom imaju višestruke koristi. Pružaju isplative načine smanjenja poplavnih rizika i Komisija je poduzela mjere s ciljem promicanja zelenih rješenja (vidi odlomak 71.). Kao dopunske mjere također se mogu djelotvorno upotrebljavati u kombinaciji sa sivom infrastrukturom (vidi odlomak 72. i okvir 12.).

109

Međutim, zelena rješenja ponekad može biti teško staviti u praksu. U šest posjećenih država članica planovi upravljanja poplavnim rizicima nisu bili usmjereni na zelenu infrastrukturu. Uz nedostatak potpore dionika na određenim razinama, utvrdili smo i praktične prepreke uspostavi zelene infrastrukture, kao što su nedostatak odgovarajuće metodologije, zemljišnog registra ili raspoloživog zemljišta (vidi odlomke 72. – 76.).

5. preporuka – potrebno je provjeriti jesu li države članice provele analizu izvedivosti provedbe zelenih mjera u kombinaciji sa sivom infrastrukturom kada je to prikladno

Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama i Okvirnom direktivom o vodama u svim slučajevima u kojima se zahtijeva sufinanciranje sredstvima EU-a trebala provjeriti jesu li države članice provele analizu izvedivosti provedbe važnih zelenih mjera, pojedinačno ili u kombinaciji sa sivim rješenjima.

Ciljni rok provedbe: siječanj 2019.

110

Posjećene države članice nisu mogle kao jedan od čimbenika uzeti u obzir učinak klimatskih promjena na opseg, učestalost i mjesto poplava. Neki su trendovi prepoznati, na primjer bujične poplave, no oni još nisu bili uzeti u obzir u modelima poplava (vidi odlomke 81. i 82.).

111

Porast razine mora, potaknut klimatskim promjenama, povećava poplavni rizik obalnog područja. Većina država članica razmatrala je klimatske promjene samo pri utvrđivanju područja s potencijalno znatnim poplavnim rizikom u obalnim područjima. Međutim, utvrdili smo da uglavnom nije jasno na koji su način buduća kretanja u pogledu porasta razine mora uzeta u obzir kao čimbenik u primjenjenim metodologijama. Za većinu država članica, a posebno za one s ključnim gradovima, stanovništvom i infrastrukturom u obalnim regijama, postat će sve važnije da budu svjesne vjerojatnog porasta razine mora i da imaju pripremljen plan za to (vidi odlomke 83. – 85.).

112

Države članice uglavnom su se koristile povijesnim podatcima, pri čemu postoji rizik od neuzimanja u obzir sve većih i promjenjivih rizika koji su posljedica klimatskih promjena. Vjerojatnosti pojave poplava se pri mapiranju iskazuju pojmom „vjerojatnost da će se ponoviti u razdoblju” ili kao postotak koji odražava vjerojatnost pojave poplave u određenoj godini. Takvi pokazatelji, koji se temelje na povijesnim podatcima, ne odražavaju vremenske uvjete u budućnosti ili moguće promjene u učestalosti i jakosti poplava. To je često utjecalo na odluke o ulaganjima. Posljedice bujičnih poplava i učinak porasta razine mora mogli bi se podcijeniti, što bi dovelo do rizika od toga da se ulaganja ranije pokažu neodgovarajućima i da postanu „neupotrebljiva imovina” (vidi odlomke 86. – 88.).

6. preporuka – potrebno je bolje integrirati učinke klimatskih promjena u upravljanje poplavnim rizicima

A – Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama trebala provjeriti obuhvaćaju li planovi upravljanja poplavnim rizicima mjere za poboljšavanje znanja i modeliranja u pogledu učinka klimatskih promjena na poplave.

Ciljni rok provedbe: srpanj 2019.

B – Pri pregledu dokumenata potrebnih za drugi ciklus Direktive o poplavama, Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama trebala provjeriti jesu li države članice:

1. procijenile i modelirale učinak klimatskih promjena na poplave u okviru studija i istraživanja
2. razvile odgovarajuće alate za bolju analizu i prognoziranje:
   • kišnih poplava, uključujući bujične poplave
   • poplava obalnih područja zbog porasta razine mora
3. isplanirale fleksibilne mjere prilagođavanja razine zaštite po potrebi u slučaju kada učinak klimatskih promjena nije mjerljiv.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2019. (preliminarne procjene poplavnih rizika) i ožujak2022. (planovi upravljanja poplavnim rizicima).

113

U kontekstu sve većeg rizika povezanog s klimom (vidi odlomke 4. – 13.), osiguranje predstavlja alat za upravljanje poplavnim rizicima (vidi odlomak 16.). Iako postoje razni modeli osiguranja, u posjećenim državama članicama najviše se upotrebljavalo neobvezno privatno osiguranje od poplave. U slučajevima kada su se države članice opredijelile za privatno osiguranje od poplave, razina pokrivenosti osiguranjem ostala je niska, što znači da to tržište i dalje pokazuje neuspjeh. Utvrdili smo da je suradnjom javnog i privatnog sektora u pogledu osiguranja od poplave povećana pokrivenost imovine (vidi odlomke 89. – 94.).

7. preporuka – potrebno je podići razinu osviještenosti javnosti o koristima osiguranja od poplave i nastojati povećati pokrivenost osiguranjem

Komisija bi pri ocjenjivanju planova upravljanja poplavnim rizicima za drugi ciklus trebala provjeriti jesu li države članice isplanirale mjere za:

1. podizanje razine osviještenosti javnosti o koristima pokrivenosti osiguranjem od poplavnih rizika i
2. povećanje pokrivenosti osiguranjem, npr. suradnjom javnog i privatnog sektora u području osiguranja od poplave.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2022.

114

Uspostavljeni su neki propisi za uporabu zemljišta i prostorno planiranje s ciljem ublažavanja poplavnih rizika, no države članice trebale su učiniti više. Sve posjećene države članice uvele su neka pravila o planiranju uporabe zemljišta kojima se ograničavaju ili zabranjuju određene aktivnosti u područjima ugroženima poplavama. Utvrdili smo da su neke države članice jasno uključile svoju politiku prostornog planiranja u upravljanje poplavnim rizicima (vidi odlomke 95. i 96.).

115

Međutim, neki nacionalni propisi o uporabi zemljišta i prostornom planiranju nisu bili dovoljno konkretni i cjeloviti kako bi se poplavni rizik ispravno uzeo u obzir. Neki planovi upravljanja poplavnim rizicima obuhvaćali su mjere za ažuriranje propisa o planiranju ili bolje obuhvaćanje planiranja uporabe zemljišta u okviru upravljanja poplavnim rizicima u budućnosti, što znači da su prepoznati nedostatci u postojećim propisima, no te mjere još nisu bile provedene. Čak i kada su postojala pravna sredstva za premještanje imovine, kao što je izvlaštenje, te su se ovlasti rijetko izvršavale ili su se upotrebljavale samo kao krajnje rješenje (vidi odlomke 97. – 99.).

8. preporuka – potrebno je procijeniti usklađenost planova upravljanja poplavnim rizicima s pravilima o planiranju uporabe zemljišta

Komisija bi u okviru svojih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom o poplavama trebala:

1. provjeriti jesu li države članice upotrijebile svoje planove upravljanja poplavnim rizicima kako bi ocijenile u kojoj su mjeri pravila o planiranju uporabe zemljišta u državama članicama odgovarajuće osmišljena i u kojoj se mjeri ona djelotvorno provode na područjima ugroženima poplavama i
2. državama članicama osigurati primjere dobre prakse i smjernice.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2020.

Ovo je tematsko izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos A. Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 19. rujna 2018.

Pojmovnik

Bujična poplava: bujične poplave čine podskupinu kišnih poplava. Bujična poplava je poplava koja prilično brzo nastaje i jenjava uz neznatno ili nikakvo prethodno upozorenje, obično zbog jakih padalina na relativno malom području.

Kišna poplava: poplava prouzročena jakim kišama koje preplavljuju zasićene prirodne ili gradske sustave odvodnje. Prekomjerna voda ne može se apsorbirati i istječe po ulicama ili se izlijeva niz obronke.

Okvirna direktiva o vodama: Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

Opasnost od poplave: vjerojatnost potencijalno štetnog događaja poplavljivanja u određenom razdoblju.

Plan upravljanja poplavnim rizicima: dokument u kojemu su utvrđeni odgovarajući ciljevi i mjere za sprječavanje poplava te zaštitu i pripravnost u slučaju poplave. Države članice uspostavljaju planove upravljanja poplavnim rizicima i koordiniraju planirane aktivnosti na razini riječnog slijeva.

Područje s potencijalno znatnim poplavnim rizikom: područje za koje je utvrđeno da je izloženo potencijalno znatnom poplavnom riziku zbog izlijevanja rijeke, kiše, podzemnih voda ili prirodnog ili umjetnog jezera.

Poplava obalnih područja: poplavljivanje niskih priobalnih površina kopna vodom iz mora, estuarija ili obalnih jezera koje nastaje kao posljedica pojava kao što su ekstremne razine plime i olujni udari ili kao posljedica djelovanja valova.

Poplava: Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) definira poplavu kao „prelijevanje potoka ili nekog drugog vodotoka izvan njegovih normalnih granica ili nakupljanje vode na područjima koja inače nisu pod vodom”.

Riječna poplava: poplava koja se javlja kada prirodni ili umjetni sustav odvodnje, kao što je rijeka, potok ili odvodni kanal, iscrpi svoje kapacitete.

Riječni slijev: površina kopna s kojeg se sve površinsko otjecanje kroz mrežu potoka, rijeka i jezera slijeva u more kroz isto ušće, estuarij ili deltu.

Upravljanje poplavnim rizicima: prakse pri utvrđivanju, analizi i ublažavanju poplavnog rizika koje se unaprijed primjenjuju, uz naglasak na sljedećem:

• Sprječavanje: sprječavanje štete koju prouzročuju poplave, npr. zabranom izgradnje u područjima ugroženima poplavama.
• Zaštita: poduzimanje mjera za smanjivanje vjerojatnosti poplava ili učinka poplavljivanja na određenom mjestu, kao što je obnova poplavnih područja i močvara.
• Pripravnost: obavješćivanje javnosti o tome što treba činiti u slučaju poplave.

Vodna područja: glavne jedinice za upravljanje riječnim sljevovima. Većina vodnih područja u okviru Direktive o poplavama odgovara onima u okviru Okvirne direktive o vodama.

Zelena infrastruktura: planirana mreža prirodnih ili poluprirodnih područja u gradskim ili ruralnim sredinama koja je osmišljena s ciljem rješavanja klimatskih izazova, uz istodobno podupiranje ili obnavljanje prirodnih i ekoloških procesa. U kontekstu ovog izvješća, jedan od primjera zelene infrastrukture jest obnova poplavnog područja radi sprječavanja poplavljivanja ugroženih područja.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis i koje je specijalizirano za rashodovno područje održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Phil Wynn Owen, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Gareth Roberts i ataše u njegovu uredu Olivier Prigent, glavni rukovoditelj Robert Markus, voditelj radnog zadatka Bertrand Tanguy te revizori Marco Bridgford, Katharina Bryan, Ingrid Ciabatti, Laure Gatter, Victoria Gilson, Jan Kubat, Liia Laanes i Radostina Simeonova. Jezičnu podršku pružala je Hannah Critoph, a tajničke poslove obavljala je Annette Zimmerman.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

PDF	ISBN 978-92-847-0974-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/8097	QJ-AB-18-024-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-0978-6	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/771457	QJ-AB-18-024-HR-Q

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.