Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore

Sažetak

I

Svrha je zajedničke ribarstvene politike (ZRP) jamčiti dugoročnu održivost ribljih stokova i sektora ribarstva. Mnogi se riblji stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju te su stoga potrebni trajni napori da se ribarstvom upravlja na djelotvoran način. Zajednička ribarstvena politika stoga uključuje mjere ograničavanja kapaciteta ribarske flote i upravljanja ribarstvom ograničavanjem ulova (kao što je uvođenje kvota) i ribolovnih aktivnosti (kao što su ograničenja ribolovnog napora ili tehnička pravila za određene oblike ribolova). Uspjeh zajedničke ribarstvene politike ovisi o izradi i uspostavi djelotvornog sustava kontrole. Posljednja reforma sustava kontrole za zajedničku ribarstvenu politiku provedena je 2009. godine kako bi se otklonili tadašnji ozbiljni nedostatci koji su istaknuti u tematskom izvješću Suda br. 7/2007.

II

Cilj naše revizije bio je odgovoriti na pitanje: „Postoji li djelotvoran sustav kontrole u području ribarstva na razini EU-a?”.

III

Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak, utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju, Europska unija još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u području ribarstva kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice još uvijek nisu u potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva te je potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama članicama omogućila djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.

IV

Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka o kapacitetu svojih flota i informacija o plovilima upisanih u registar flote. Iako se Uredbom o uspostavi sustava kontrole posebno propisuju pravila o provjeri snage motora na temelju dokumentacije i fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da četiri države članice koje smo posjetili nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da dvije od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. Povrh toga, utvrdili smo znatan broj nepodudaranja između podataka o plovilima upisanih u registar flote i podataka sadržanih u pratećim dokumentima.

V

Općenito gledajući, utvrdili smo da su ispitane države članice prikladno provodile mjere upravljanja ribarstvom. Sustavi praćenja plovila država članica (VMS) temelje se na satelitskoj tehnologiji praćenja te se njima pružaju informacije koje su izrazito važne za praćenje ribolovnih aktivnosti i kontrolu nad njima. Međutim, zbog primjene pravila iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja plovila, što narušava djelotvornost upravljanja ribarstvom za određene oblike ribolova i određene vrste ribe.

VI

Države članice koje smo posjetili dobro su upravljale primjenom ribolovnih kvota koje su im dodijeljene. Međutim, kada su tijela država članica dopustila organizacijama proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu uvijek znala koji su se kriteriji primijenili na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, a samim time i procijeniti mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne korektivne mjere. Nadalje, takvim se nedostatkom transparentnosti povećava rizik od davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih. Bilo je teško pratiti sukladnost s mjerama upravljanja ribarstvom, posebno za plovila koja nisu povezana sa satelitskim sustavom praćenja plovila. Međutim, uočili smo i dobre primjere iz prakse u slučajevima u kojima su stručne ribolovne organizacije od svojih članova zahtijevale da uz mjere propisane u okviru zajedničke ribarstvene politike primjenjuju i dodatne, usredotočenije mjere očuvanja.

VII

Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni i često pogrešno uneseni u baze podataka država članica. Postojale su znatne razlike između prijavljenih iskrcaja i naknadnih evidencija o prvoj prodaji. Dvije od četiri posjećene države članice nisu dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima koje su plovila koja plove pod zastavom jedne države članice obavljala u nekoj drugoj državi članici. Procesi potvrđivanja podataka u državama članicama bili su nedostatni. Nadalje, postojale su znatne razlike između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili dostupni Komisiji. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, Uredbom se ne propisuje i dostavljanje izvješća s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu, čime se onemogućuje detaljna analiza aktivnosti europske flote.

VIII

Općenito gledajući, države članice koje smo posjetili dobro su planirale i obavljale inspekcijske preglede u području ribarstva. Međutim, inspektori nisu imali pristup informacijama o plovilima u stvarnom vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih pregleda. Države članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na slučajeve u kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća. Rezultati inspekcija nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka. Utvrdili smo i da primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući učinak. Bodovni sustav, jedna od glavnih novosti uvedenih važećom Uredbom o uspostavi sustava kontrole kojom se namjerava zajamčiti jednako postupanje prema ribarskim subjektima, primjenjivao se na vrlo različite načine u državama članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice. U konačnici, trenutačno ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje primjene bodovnog sustava, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama.

IX

Iznosimo niz preporuka Komisiji i državama članicama, s ciljem poboljšanja pouzdanosti informacija o ribarskim flotama, praćenja mjera upravljanja ribarstvom, pouzdanosti podataka o ribarstvu te inspekcijskih pregleda i sankcija.

Uvod

Zajednička ribarstvena politika

01

Glavni je cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP), koja je posljednji put izmijenjena 2013. godine, zajamčiti dugoročnu gospodarsku i socijalnu održivost sektora ribarstva i akvakulture, kao i njihovu održivost u pogledu okoliša. Ostvarenje tog cilja predstavlja određeni izazov jer su kroz povijest neki riblji stokovi u Europskoj uniji smanjeni zbog prelova. Stoga se zajedničkom ribarstvenom politikom nastoji smanjiti opterećenje na riblje stokove zauzimanjem predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom² i ograničavanjem ulova na temelju najboljih znanstvenih savjeta u pogledu resursa. Njome se nastoji i uskladiti kapacitete flote s raspoloživim ribolovnim resursima. Iz tog je razloga EU uspostavio gornju granicu kapaciteta europske flote koja bi se s vremenom trebala uskladiti s raspoloživim ribolovnim mogućnostima (vidi okvir 1.) i mjerama za upravljanje ribarstvom, kako bi se zajamčila održivost sektora ribarstva.

02

Međutim, najnovija znanstvena saznanja pokazuju da se, unatoč nekim poboljšanjima, mnogi stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju, posebice oni u Sredozemnom i Crnom moru. Na slici 1. prikazuje se stanje različitih ribljih stokova po morskim bazenima.

03

Mjere upravljanja koje je usvojila Europska unija mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije (vidi okvir 2.):

• mjere kontrole nad proizvodnjom, koje se uglavnom sastoje od ograničavanja količine ulova za određeni oblik ribolova, posebice u obliku ukupnog dopuštenog ulova (TAC) i kvota
• mjere kontrole nad resursima, koje se odnose na iskorištena ribolovna sredstva i uključuju pravila o aktivnostima flote, kao što su ograničenja pristupa ribarskih plovila određenim vodama, kontrola nad ribolovnim naporom u svrhu reguliranja ribolovnog kapaciteta i uporabe plovila, kao i tehničke mjere kojima se uređuje uporaba ribolovnog alata te razdoblja i zemljopisna područja u kojima je ribolov dopušten.

Sustav kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike

04

Kako bi se u okviru zajedničke ribarstvene politike zajamčila održivost ribljih stokova i sektora ribarstva, prijeko je potreban djelotvoran sustav kontrole nad flotom i mjerama upravljanja ribarstvom u okviru ZRP-a. To uključuje kontrolu nad kapacitetom i aktivnostima flote, sukladnošću s mjerama upravljanja te mjerama izvršenja u slučaju otkrivanja prekršaja, a po potrebi i nad sankcijama. Nadalje, potreban je okvir za jamčenje pouzdanosti podataka o floti i ulovu, kako bi se omogućilo poduzimanje prikladnih mjera upravljanja ribarstvom i potkrijepila znanstvena izvješća.

05

Iako se ZRP primjenjuje od 1970-ih godina, prvi sustavi kontrole uspostavljeni su 1990-ih. Međutim, oni nisu bili dovoljni za jamčenje sukladnosti sa ZRP-om. Sud je o tim problemima već izvijestio 2007. godine³. Nakon objave našeg izvješća 2009. godine⁴ usvojene su znatne reforme sustava kontrole u okviru ZRP-a u obliku Uredbe Vijeća o uspostavi sustava kontrole i 2011. godine u obliku provedbenih pravila Komisije.

06

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice odgovorne su za kontrolu i moraju dodijeliti odgovarajuće resurse i utvrditi potrebne strukture za obavljanje kontrole u čitavom proizvodnom lancu. Propisane su posebne obveze u vezi s kontrolom nad ribarskom flotom, sukladnošću s mjerama upravljanja, izvješćivanjem, inspekcijskim pregledima i sankcijama. Ključni alati za upravljanje flotom uključuju registar flote (koji sadržava sve podatke o značajkama ribarskih plovila, povlasticama za ribolov, odobrenjima za ribolov i sl.) i satelitske sustave praćenja položaja plovila.

07

Obveza izvješćivanja o plovilima ovisi o veličini plovila te tako, primjerice, ta obveza ne postoji za plovila ispod 10 metara duljine, dok za veća plovila postoji obveza elektroničkog izvješćivanja (za dodatne informacije vidi prilog I.). Sastav flote EU-a prikazan je na slici 2.

• Plovila ispod 10 metara duljine nisu obvezna voditi evidenciju o svojim ribolovnim aktivnostima
• Plovila između 10 i 12 metara duljine obvezna su dostavljati informacije o ulovu i iskrcaju u papirnatom obliku
• Plovila dulja od 12 metara obvezna su dostavljati informacije o ulovu i iskrcaju u elektroničkom obliku. Međutim, plovila između 12 i 15 metara duljine mogu se osloboditi obveze elektroničkog izvješćivanja.

08

Sustav kontrole trebao bi se provoditi s pomoću nadzornih i inspekcijskih aktivnosti. U slučaju nesukladnosti, Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice moraju primijeniti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije. Svaka država članica odlučuje o tome koje će sankcije primijeniti, u skladu s načelom supsidijarnosti. Kako bi se zajamčilo da pravedno primjenjuju sankcije, od 2012. godine države članice obvezne su uvesti sustav kaznenih bodova za ovlaštenike povlastica za ribolov i zapovjednike ribarskih plovila. Ti se bodovi primjenjuju u slučaju teških povreda pravila na snazi koja se odnose na primjenu zajedničke ribarstvene politike. U slučaju otkrivanja višestrukih teških prekršaja, zbrojeni bodovi mogu dovesti do privremenog, ili u krajnjem slučaju, trajnog ukidanja povlastice za ribolov, kao i do neispunjavanja uvjeta za financiranje sredstvima iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.

Uloga Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva

09

Komisija prati na koji način države članice sveukupno provode ZRP. Države članice dostavljaju joj relevantne podatke o ulovu, primjeni kvota, ribolovnom naporu i kapacitetu ribarske flote. Komisija također može provoditi revizije i inspekcijske preglede te sudjelovati u nacionalnim inspekcijskim pregledima.

10

Kada Komisija smatra da nacionalne vlasti ne provode pravila u području ribarstva na pravilan način, prvo pokušava riješiti probleme savjetovanjem. Može obustaviti ribolov dok se problem ne riješi. Komisija također može, u suradnji s nacionalnim vlastima, donijeti akcijski plan za poboljšanje situacije. Ako država članica ne poduzme odgovarajuće mjere, Komisija može protiv predmetne države članice pokrenuti postupak zbog povrede obveza.

11

Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) pomaže zajamčiti da se pravila ZRP-a primjenjuju djelotvorno i ujednačeno, i to operativnom koordinacijom kontrolnih i inspekcijskih aktivnosti država članica. EFCA je odgovorna i za koordinaciju zajedničkih kontrola i inspekcijskih pregleda koje provode države članice⁵. Međutim, ti posebni aspekti nisu se analizirali u okviru revizije.

Opseg revizije i revizijski pristup

12

Usredotočili smo se na prikladnost glavnih zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva i njihovu primjenu u državama članicama koje smo posjetili. Revizijom smo nastojali odgovoriti na sljedeće pitanje: „Raspolaže li EU djelotvornim sustavom kontrole u području ribarstva?” Glavno revizijsko pitanje sastojalo se od sljedećih potpitanja:

1. Raspolažu li države članice pouzdanim informacijama o značajkama svojih flota? Kako bismo dobili odgovor na to pitanje, ispitali smo način na koji su države članice provjeravale sastavnice kapaciteta flote (izraženo u kW i BT) te jesu li redovno održavale registar flote.
2. Jesu li se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile? U okviru ovog potpitanja ispitali smo kako su se države članice služile sustavima praćenja plovila i kako su upravljale ribolovnim kvotama, režimom ribolovnog napora i tehničkim mjerama. Našom smo revizijom ispitivali općenita pitanja te se nismo usredotočili na posebne oblike ribolova.
3. Jesu li podatci potrebni za upravljanje ribarstvom potpuni i pouzdani? Kako bismo dobili odgovor na ovo potpitanje, ispitali smo na koji su način države članice jamčile sveobuhvatnost, dosljednost i potvrđenost podataka o ulovu i iskrcajnih deklaracija. Ispitali smo na koji su način države članice razmjenjivale informacije o upravljanju, posebno u slučajevima kada je plovilo koje plovi pod zastavom jedne države članice⁶ obavljalo ribolov u vodama druge države članice. Ispitivali smo i kako je Komisija konsolidirala podatke država članica.
4. Jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno planirali, provodili i primjenjivali? Ispitali smo na koji su način države članice planirale i provodile inspekcijske preglede u području ribarstva te kako su izvješćivale o njima. Također smo ispitivali jesu li države članice na temelju rezultata inspekcijskih pregleda primjenjivale djelotvorne sankcije. U tu svrhu posebno smo razmatrali jesu li sankcije bile odvraćajuće te kako se sustav kaznenih bodova primjenjivao u praksi.

13

Reviziju smo provodili od travnja do listopada 2016. Sastojala se od posjeta Europskoj komisiji i četirima državama članicama (Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini (s naglaskom na Škotsku⁷)). Te su države članice odabrane jer zajedno čine više od polovice kapaciteta flote EU-a i gotovo polovicu ulova ribe u EU-u, kao i zbog toga što su njihove flote bile aktivne na Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, što predstavlja znatne razlike u pogledu mjera upravljanja ribarstvom i flotama.

Opažanja

Informacije o značajkama flote dostupne u registru nisu u svim slučajevima bile točne i provjerene

14

Kako bi se smanjio pritisak na stokove, u okviru ZRP-a postavljene su obvezne gornje granice kapaciteta flota za države članice te mjere upravljanja za određene riblje stokove ili oblike ribolova. Radi jamčenja sukladnosti i s gornjim granicama kapaciteta i primjenjivim mjerama upravljanja, državama članicama potrebne su pouzdane i ažurirane informacije o kapacitetu i tehničkim značajkama njihovih ribarskih plovila. Stoga smo ispitali kako su države članice provjerile kilovate (kW) i bruto tonažu (BT) svojih plovila te kako su pratile pouzdanost svojih registara flote.

Provjere ribolovnog kapaciteta bile su nepotpune

15

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice moraju provjeravati poštuju li se odobrene gornje granice kapaciteta izražene u kilovatima (kW) i bruto tonaži (BT), koje se u okviru ZRP-a upotrebljavaju kao pokazatelji sposobnosti plovila da lovi ribu. Odobreni kapacitet plovila bilježi se u registru flote.

16

Međutim, iako je to predviđeno Uredbom o uspostavi sustava kontrole, još uvijek nisu usvojena detaljna pravila u vezi s bruto tonažom flota. Slijedom toga, države članice nisu provodile potpuno mjerenje svojih plovila. S druge strane, Uredbom o uspostavi sustava kontrole predviđen je postupak provjere snage motora. U skladu s Uredbom države članice obvezne su od siječnja 2012. provoditi analizu rizika i odabrati reprezentativni uzorak na kojem zatim moraju obaviti temeljitu provjeru dokumentacije, iako se Uredbom ne propisuje učestalost takvih provjera. Ako se provjerom utvrdi da postoji mogućnost da podatci o plovilu nisu točni, potrebno je fizički provjeriti snagu motora⁸. Iako fizičke provjere zahtijevaju znatne resurse, njima se omogućuje utvrđivanje svih promjena u snazi motora plovila nakon narudžbe plovila i njegova motora. Prema izvješću Komisije iz 2016. godine dostavljenom Europskom parlamentu i Vijeću o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti⁹, 17 od 23 europske priobalne zemlje usvojilo je planove uzorkovanja za provjeru snage motora do 2015. godine.

17

Od četiri posjećene zemlje, samo su Španjolska i Ujedinjena Kraljevina (Škotska) obavile takvu provjeru na temelju plana uzorkovanja, kako je propisano. Pojedinosti se navode u okviru 3.

18

Francuska je dovršila analizu rizika i započela s provjerama dokumentacije u vezi sa snagom motora. Rezultati nisu bili dostupni tijekom revizije. Prema informacijama zaprimljenima tijekom revizijskog posjeta, Italija još nije bila započela s tim procesom.

19

Prema izvješću Komisije iz 2016. o kapacitetu flote, sve priobalne države članice poštovale su svoje gornje granice kapaciteta flote (vidi sliku 3.). Međutim, šest država (Bugarska, Grčka, Hrvatska, Italija, Rumunjska i Slovenija) upotrebljavalo je gotovo 95 % svoje gornje granice kapaciteta (izraženo u kW) te je stoga za njih postojao veći rizik od prekoračenja gornjih granica. Na kraju 2015. godine samo su Hrvatska i Bugarska imale usvojeni plan uzorkovanja za provjeru snage motora.

20

Iako se provjere koje su obavile španjolske vlasti (vidi okvir 3.) ne mogu smatrati indikativnima i za ostatak flote, one upućuju na važnost zauzimanja sustavnog pristupa fizičkoj provjeri snage motora, posebice za države članice čiji su kapaciteti flote blizu gornjih granica.

Informacije upisane u nacionalnim registrima flote nisu uvijek bile točne

21

Svaka država članica vodi nacionalni registar, tj. bazu podataka u kojoj, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, moraju biti registrirana sva ribarska plovila koja plove pod zastavom te države članice. Europska komisija vodi registar flote EU-a koji sadržava relevantne informacije o plovilima, koje države članice redovno dostavljaju iz svojih nacionalnih registara. To uključuje informacije kao što su naziv i registracijski broj ribarskog plovila, glavni i pomoćni ribolovni alat, ukupna duljina, bruto tonaža (BT) i snaga motora (kW).

22

Registar ribarskih flota jedan je od ključnih alata za provedbu ZRP-a. Njime se omogućava praćenje pridržavanja gornjih granica kapaciteta ribarske flote i pružaju osnovni podatci za mjere upravljanja kao što su ograničenja u pogledu ribolovnog alata, obveze izvješćivanja o plovilima i sustav praćenja plovila.

23

Provjerili smo točnost informacija sadržanih u nacionalnim registrima te smo za uzorak¹⁰ plovila u tri od četiri države članice utvrdili znatan broj nepodudaranja između registra i izvornih dokumenata (vidi okvir 4.). Nepouzdane informacije iz registara znače da se nije moguće u potpunosti osloniti na registar EU-a kao jedan od ključnih alata za upravljanje ZRP-om.

24

Države članice dužne su ažurirati registar EU-a svaka tri mjeseca, uz dodatno ažuriranje u slučaju važnih promjena. Na temelju usporedbe podataka iz nacionalnih registara s registrom EU-a na kraju 2015. utvrdili smo da je registar EU-a općenito gledajući ažuriran najnovijim podatcima te da odražava informacije sadržane u nacionalnim registrima, pri čemu od toga od svih posjećenih država članica odstupa samo Italija.

Mjere upravljanja ribarstvom provedene su pravilno, ali postojali su znatni nedostatci u kontrolnim zahtjevima za mala plovila

25

Praćenje ribolovnih aktivnosti ključan je dio politike održivosti za sve oblike ribolova, te omogućuje prikupljanje informacija koje se upotrebljavaju za osmišljavanje i procjenu odgovarajućih mjera upravljanja ribarstvom¹¹. Kvaliteta takvog praćenja utjecat će na djelotvornost mjera upravljanja.

26

U okviru ZRP-a predviđen je paket mjera upravljanja ribarstvom (vidi odlomak 3. i okvir 2.) koji uključuje kvote, ograničenja ribolovnog napora i tehničke mjere za određene oblike ribolova. Države članice također su obvezne provoditi i pratiti mjere upravljanja ribarstvom koje su propisane nacionalnim i međunarodnim pravom (uključujući rezolucije regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom) te jamčiti da se i plovila iz EU-a i plovila koja nisu iz EU-a, ali koja obavljaju ribolov u vodama EU-a, pridržavaju važećih pravila i ograničenja.

Sustavima praćenja plovila pružaju se važne informacije o praćenju, ali njima nije obuhvaćen velik dio ribarske flote

27

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su uspostaviti centre za praćenje ribolova radi automatske obrade podataka koji se sustavom praćenja plovila prikupljaju o ribarskim plovilima koja plove pod zastavom predmetne države članice. Podatke o identifikaciji, položaju, datumu, vremenu, smjeru i brzini plovila odašilju uređaji za satelitsko praćenje koji su ugrađeni na plovilima (vidi sliku 4.). Time se pružaju informacije u stvarnom vremenu koje su izrazito važne za praćenje ribolovnih aktivnosti i planiranje inspekcijskih pregleda. Na primjer, koristeći se podatcima o brzini i položaju plovila koje plovilo odašilje, centar za praćenje ribolova može utvrditi da ribarsko plovilo obavlja ribolov u području u kojem je ribolov ograničen. U centru se zatim može provjeriti ima li plovilo potrebno odobrenje ili dopuštene značajke za obavljanje ribolovnih aktivnosti u tom području.

28

U posjećenim državama članicama sustavi praćenja plovila općenito su se ispravno upotrebljavali za planiranje inspekcijskih pregleda i praćenje ribolovnih aktivnosti plovila povezanih sa sustavom. Međutim, u Italiji, za razliku od drugih posjećenih zemalja, sustav nije izdavao automatska upozorenja kada bi ribarska plovila ušla u područje ograničenog ribolova, kojima bi se vlastima omogućilo da provjere je li plovilo imalo odobrenje za ribolov u tom području. Države članice u nekim slučajevima propisale su strože uvjete od onih propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Primjerice, kako bi se obavljale kvalitetnije provjere aktivnosti plovila u okviru nacionalnih planova upravljanja za Sredozemno more¹², Španjolska je zatražila da svi plivaričari¹³ i koćarice¹⁴, neovisno o njihovoj veličini, moraju biti povezani sa sustavom praćenja plovila. Nadalje, neka regionalna tijela u Španjolskoj tražila su da ribarska plovila u određenim zaštićenim područjima budu opremljena jednostavnijim sustavima za određivanje položaja (koji nisu sustav praćenja plovila).

29

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole oprema sustava za praćenje plovila mora se ugraditi na sva ribarska plovila duljine 12 metara ili više. Države članice mogu izuzeti plovila kraća od 15 metara, ako ribolov obavljaju isključivo u vodama države članice pod čijom zastavom plove ili ako nikada ne provode više od 24 sata na moru od trenutka isplovljavanja do trenutka uplovljavanja u luku.

30

Analizom informacija u registru flote EU-a utvrdili smo da 2 % plovila duljih od 15 metara s povlasticom za ribolov nije imalo ugrađen sustav praćenja plovila, što je u suprotnosti sa zahtjevima Uredbe o uspostavi sustava kontrole. Komisija je uočila tu nepravilnost, ali ona nije bila ispravljena do obavljanja revizije.

31

Zbog ograničenih zahtjeva u Uredbi o uspostavi sustava kontrole, na dan 31. prosinca 2015., 89 % ribarskih plovila u EU-u koja su upisana u registar EU-a nije imalo ugrađenu opremu sustava za praćenje plovila (vidi sliku 5.). Od tih plovila, njih 95 % bila su plovila kraća od 12 metara koja, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole, nisu obvezna upotrebljavati sustav praćenja plovila. Većina plovila duljine između 12 i 15 metara (79 %) države članice oslobodile su obveze upotrebljavanja sustava praćenja plovila. Svjesni smo da nije potrebno prekomjerno opterećivati upravitelje manjih plovila obvezom uporabe skupih i složenih sustava za određivanje položaja. Međutim, činjenica da važan dio ribarske flote nije opremljen sustavom praćenja plovila ozbiljan je nedostatak sustava za upravljanje ribarstvom iz sljedećih razloga:

• kada nisu opremljena sustavom praćenja plovila (ili drugim sustavima za određivanje položaja, smjera i brzine plovila), plovila koja uplovljavaju u područja u kojima je ribolov ograničen ili u razdoblju za koje nemaju odobrenje moguće je uočiti samo zračnim ili pomorskim nadzorom (patrolnim plovilima) ograničavanje područja i ribolovnih sezona važne su tehničke mjere za oporavak ribljeg stoka
• plovila duljine između 12 i 15 metara mogu se osloboditi obveze ugradnje sustava praćenja plovila i dostavljanja dokumentacije u elektroničkom obliku ako provode manje od 24 sata na moru ili ribolov obavljaju isključivo u teritorijalnim vodama. Međutim, bez sustava praćenja plovila, teško je provjeriti zadovoljavaju li plovila te uvjete, osim ako lučke vlasti ne traže od plovila da ih obavještavaju o uplovljavanju i isplovljavanju iz luke, kao što je to slučaj u Italiji
• plovila koja imaju odobrenje za ribolov u okviru režima upravljanja ribolovnim naporom mogu se provjeravati samo ako su opremljena sustavom praćenje plovila, osim ako ne dostavljaju druge informacije (u obliku elektroničkih ili papirnatih očevidnika o ribolovu¹⁵ ili prodajnih listova s naznakom vremena i područja) dovoljno brzo, što, međutim, često nije slučaj (vidi okvir 5.)
• podatke o aktivnostima nije moguće međusobno provjeriti (podatci o ulovljenim količinama i vrstama u odnosu na područje ribolova o kojem se podatci šalju s pomoću sustava praćenja plovila). Time se otežava automatska kontrola nad iskorištenošću kvota.

32

Plovila bez sustava praćenja plovila obično su duljine ispod 15 metara. Iako pojedinačno ne mogu uloviti velike količine ribe, njihova ukupna količina ulova u određenim oblicima ribolova i posebice njihov učinak na određene vrste mogu biti znatnih razmjera. To je osobito slučaj u Sredozemnom bazenu u kojem je većina plovila duljine ispod 15 metara i u kojem je stanje mnogih stokova izrazito ozbiljno (vidi sliku 1.).

Općenito se dobro upravljalo ukupnim dopuštenim ulovom, kvotama i režimom ribolovnog napora, no katkad je bilo teško pratiti tehničke mjere očuvanja

33

Kako je opisano u uvodu (odlomak 3. i okvir 2.), upravljanje ribolovnim resursima u EU-u temelji se uglavnom na ukupnom dopuštenom ulovu (TAC) ili ribolovnim mogućnostima utvrđenima za iste stokove, koje zatim države članice dijele u obliku nacionalnih kvota, režima ribolovnog napora i tehničkih mjera. Prilog II. sadržava dodatne informacije o tome kako su države članice koje smo posjetili primjenjivale kvote i režim ribolovnog napora. U okviru ZRP-a nacionalne kvote države članice obvezne su dodjeljivati na temelju transparentnih i objektivnih kriterija. Tim se kriterijima mogu uzimati u obzir utjecaj ribolova na okoliš (npr. vrste ribolovnog alata ili tehnika kojima se plovila služe), povijest sukladnosti, doprinos lokalnom gospodarstvu i povijesne razine ulova.

34

Države članice primjenjivale su različitu praksu o kojoj nisu u potpunosti obavještavale Komisiju. Neke su kvote dodjeljivale izravno ribarskim plovilima, dok su neke dopuštale organizacijama proizvođača da upravljaju kvotama. U potonjem slučaju, država članica nije uvijek znala koji su se kriteriji upotrebljavali za raspodjelu kvota ili koji su iznosi dodijeljeni svakom od korisnika. To je bio slučaj u Škotskoj i Francuskoj za većinu vrsta. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, kojim se ribolovnim alatom služe i koje su im značajke, a samim time i, primjerice, procijeniti mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i po potrebi poduzeti potrebne korektivne mjere. Nedovoljno transparentnom raspodjelom kvota povećava se rizik davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih.

35

Dužnost je država članica voditi računa o tome da se kvote ne prekoračuju. Kada se iskoristi raspoloživa kvota za određenu vrstu, države članice moraju obustaviti ribolov i o tome obavijestiti Komisiju. Komisija pruža sustav za razmjenu informacija kojim se mogu služiti države članice, što im također omogućuje da upravljaju kvotama i prenose ograničenja s jedne države članice na drugu. Krajem godine Komisija uspoređuje dodjelu (uključujući prijenose primljene od drugih država članica) s iskorištenošću kvota u državama članicama. Ako je ulov jedne ili više vrsta riba bio veći od kvote, kvota za sljedeću godinu bit će umanjena za te vrste za predmetnu državu članicu.

36

Ispitali smo sustav praćenja iskorištenosti kvote uspostavljen u četiri posjećene države članice. Utvrdili smo da se iskorištenost pomno pratila posebnim postupcima koji su iziskivali znatne administrativne napore država članica (vidi prilog II.). Za vrste na koje se kvote primjenjuju tim bi se postupcima nadoknadili nedostatci utvrđeni u općem upravljanju podatcima o ulovu (vidi odlomke 42. – 71.). Usporedili smo dokumentaciju država članica dostavljenu Komisiji u pogledu iskorištenosti kvota za 2015. s podatcima o ulovu koje su dostavile države članice (za Španjolsku, Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu ti su podatci dostavljeni na temelju podataka u vezi s pojedinačnim plovilima). Nismo uočili znatne razlike.

37

Države članice upravljale su utvrđenim ograničenjima u okviru režima ribolovnog napora (vidi okvir 2.) izdajući odobrenja za ribolov plovilima koja su ispunjavala propisane uvjete (npr. u pogledu značajki ili ribolovnog alata plovila). Najveći broj dana obavljanja ribolovnih aktivnosti utvrđen je uzimanjem u obzir ukupnog kapaciteta ovlaštenih plovila. Kako bi pratile primjenu ribolovnog napora, države članice obično su ručno računale broj dana provedenih na moru. Informacije je katkad bilo teško dobiti ako plovilo nije bilo opremljeno sustavom praćenja plovila te je u tim slučajevima država članica morala posezati za drugim informacijama kako bi utvrdila ili procijenila trajanje (očevidnik, prodajni listovi). Države članice služile su se različitim pristupima za izračun dana provedenih na moru¹⁶. Primjena režima na različite države članice može dovesti do nejednakosti u stvarnom vremenu za ribolov koje je plovilima dodijelila svaka država članica, kao i do netočnih izračuna konsolidirane iskorištenosti napora.

38

Trenutačno postoji više od 30 uredbi koje sadržavaju tehničke mjere za ribolov (vidi okvir 2.), koje se primjenjuju u vodama EU-a i izvan EU-a u kojima aktivnosti obavljaju plovila iz EU-a. Komisija je u ožujku 2016. dostavila prijedlog uredbe o tehničkim mjerama, s naglaskom na regionalizaciju i pojednostavnjenja¹⁷.

39

Tehničke mjere posebno su važne na Sredozemnom moru gdje, za razliku od Atlantika, sustav upravljanja ribarstvom nije utemeljen na kvotama i u kojima riblji stokovi nisu u dobrom stanju okoliša (vidi sliku 1.). Komisija procjenjuje¹⁸ da se 95 % ispitanih ribljih stokova u Sredozemnom moru lovi prekomjerno.

40

Utvrdili smo da je, zbog mnogobrojnosti tehničkih mjera koje su se primjenjivale za Sredozemno more, ribarima bilo teško primjenjivati te mjere, a inspektorima obavljati kontrolu nad njima¹⁹. To su potvrdili i dionici²⁰ s kojima smo obavili razgovore. Osim toga, većina ribarskih plovila koja obavljaju ribolov u Sredozemnom moru bila je male veličine²¹ te su stoga oslobođena obveze uporabe sustava praćenja plovila i elektroničkih komunikacijskih sustava. To je još jedan čimbenik kojim se otežava upravljanje ribarstvom jer se ograničavaju mogućnosti kontroliranja aktivnosti i ulova flote.

41

Primijetili smo da, posebice u Španjolskoj i Francuskoj, profesionalne organizacije ribara od svojih članova zahtijevaju da primjenjuju dodatne tehničke i kontrolne mjere povrh onih koje su propisane regulatornim okvirom EU-a (npr. dodatni prekidi rada izvan vremena koje propisuju vlasti, veće najmanje količine ulova, obveze u pogledu sustava praćenja plovila za mala plovila, dodatne kontrole stručnjaka iste razine). Te su mjere prilagođene posebnostima predmetnih regija te ih stoga ribari lakše razumiju i primjenjuju. Postoji prostor za iskorištavanje takve osviještenosti i obvezivanja na regionalnoj razini, posebice u okviru budućeg procesa donošenja odluka na regionalnoj razini (vidi odlomak 38.).

Podatci o ribarstvu prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole bili su nepotpuni i nepouzdani

42

Kako bi se postigao cilj održivog iskorištavanja ribolovnih resursa, potrebno je uspostaviti ravnotežu između postojećih razina ribljih stokova i ribolovnog intenziteta. Pouzdani i sveobuhvatni podatci o ulovu ribe izrazito su važni i za znanstvenu procjenu ribljih stokova, kao i za poduzimanje odgovarajućih mjera upravljanja kako bi se stokovi očuvali ili oporavili. Nakon odobrenja mjera potrebno ih je pravilno primjenjivati te kontrolirati aktivnosti flote.

43

Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da sva plovila duljine 10 ili više metara preko svega moraju dostavljati niz dokumenata, u elektroničkom (s pomoću elektroničkog sustava izvješćivanja²²) ili papirnatom obliku. To uključuje očevidnike, iskrcajne deklaracije i prodajne listove za količine iznad postavljenog praga. Relevantne odredbe Uredbe o uspostavi sustava kontrole i postupci koji su se primjenjivali u svakoj od zemalja članica obuhvaćenih revizijom prikazani su u prilogu I.

44

Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice moraju obavljati unakrsne provjere kako bi zajamčile dostatnu kvalitetu svojih podataka. Unakrsnim provjerama obuhvaćeni su podatci iz sustava praćenja plovila, podatci o ribolovnim aktivnostima, informacije o prodaji, pojedinosti o odobrenjima i povlasticama za ribolov te podatci iz izvješća o inspekcijama.

45

Informacije koje dostavljaju države članice o ribolovnim aktivnostima u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (iskrcaj, ulov i napor) upotrebljavaju se i u druge svrhe. To je glavni izvor informacija za pružanje statističkih podataka o iskrcaju, što je zakonska obveza država članica²³. To je također i izvor propisan u sklopu okvira za prikupljanje podataka (vidi prilog III.), koji je uspostavljen za pružanje potpore znanstvenim dokazima u kontekstu ZRP-a.

46

Analizirali smo pouzdanost relevantnih podataka o ulovu kojima je Komisija raspolagala i koje je prikupila iz sljedećih izvora:

• očevidnika o ribolovu ili jednakovrijednih dokumenata koji se upotrebljavaju za vođenje evidencije o ulovu
• iskrcajnih deklaracija u kojima se vodi evidencija o stvarnim iskrcanim količinama te
• prodajnih listova u kojima se vodi evidencija o količinama prodanima prvokupcu.

Podatci država članica o ulovu za mala plovila koja dokumentaciju ne dostavljaju u elektroničkom obliku bili su nepotpuni, a u određenim slučajevima i netočni

47

Pouzdani sveobuhvatni podatci o ribolovnim aktivnostima ključni su za djelotvorno upravljanje ribarstvom. Kako bi se podatci konsolidirali i upotrebljavali na razini EU-a, moraju biti usporedivi na razini svih država članica te se moraju dostavljati pravodobno.

48

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole plovila kraća od 10 metara nisu obvezna izvješćivati o ulovu i iskrcaju. Države članice moraju nadzirati aktivnosti tih plovila kako bi se zajamčila njihova sukladnost s pravilima ZRP-a na temelju planova uzorkovanja ili zahtijevanjem da plovila dostavljaju prodajne listove ili mjesečna izvješća o ulovu. Nadalje, države članice mogu zahtijevati od zapovjednika tih plovila da vode očevidnik.

49

Utvrdili smo da Francuska i Škotska zahtijevaju da se za plovila kraća od 10 metara očevidnik o ribolovu ispunjava u pojednostavnjenom obliku. U Španjolskoj se sva prodaja morala obavljati posredstvom aukcijskog centra, dok prodajni listovi nisu bili dostupni.

50

Italija nije prikupljala podatke o ulovu i iskrcaju za plovila kraća od 10 metara. Osim toga, tim je plovilima bilo dopušteno da, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (vidi prilog I.), ribu prodaju izravno potrošačima, bez obveze prijave prodaje. Međutim, Italija nije provodila plan uzorkovanja za prikupljanje podataka o ribolovnim aktivnostima za tu kategoriju plovila, što nije u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Umjesto toga, Italija je upotrebljavala informacije prikupljene u druge svrhe²⁴, služeći se metodama prikupljanja i ciljevima koji nisu bili oni koji su propisani Uredbom o uspostavi sustava kontrole te se te informacije nisu temeljile na analizi rizika i zaprimljene su nekoliko mjeseci nakon završetka ribolovnih aktivnosti.

51

Udio plovila u posjećenim državama članicama²⁵ koja dostavljaju dokumentaciju u papirnatom i elektroničkom obliku prikazan je na slici 6. Iz prikaza je jasno da je relativno mali broj plovila upotrebljavao dokumentaciju u elektroničkom obliku. U Španjolskoj i Italiji većina plovila duljine između 12 i 15 metara (redom 85 % i 90 % plovila) oslobođena je obveze podnošenja dokumentacije u elektroničkom obliku.

52

Dostavljanjem dokumentacije u papirnatom obliku, zbog same prirode takvih dokumenata, povećava se rizik od toga da se u baze podataka o ulovu država članica unesu pogreške. Stoga smo usporedili podatke iz uzorka papirnatih izvješća o ulovu i iskrcajnih deklaracija s podatcima unesenima u baze podataka država članica o ulovu. Provjerili smo i jesu li plovila u registru flote označena kao aktivna.

53

Revizijom je utvrđeno da su informacije bile nepotpune, postojale su pogreške u prijepisu podataka te je u nekim slučajevima ulov zabilježen za plovila koja su u registru flote označena kao neaktivna. Glavni uočeni nedostatci prikazani su u okviru 5.

54

Podatci o ulovu važan su izvor informacija za znanstvene analize i savjete²⁷, kao i za procjenu opterećenja ribljeg stoka. Pouzdanost tih informacija narušavaju nedostatci u podatcima o ulovu za plovila kraća od 10 metara, kao i nedostatci utvrđeni u obradi izvješća o ulovu u papirnatom obliku. Komisija je sama istaknula²⁸ potrebu za točnim podatcima o ulovu te naglasila koliko je važno što takve informacije ne postoje ni o malim plovilima koja nisu obvezna izvješćivati o ulovu.

Podatci o prodaji nisu bili dovoljno detaljni ili nisu bili u skladu s iskrcajnim deklaracijama

55

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su provjeravati informacije povezane s ribolovnim aktivnostima (kao što su informacije o ulovu, iskrcaju i prodajni listovi). Tim bi se mjerama trebala povećati pouzdanost podataka o ulovu.

56

Provjerili smo iskrcajne deklaracije u odnosu na prodajne listove za uzorak plovila (vidi fusnotu 11.). Utvrdili smo da prodajni listovi nisu uvijek bili dostupni i da su postojale osjetne neobjašnjene razlike između podataka u iskrcajnim deklaracijama i količinama koje su zabilježene kao prodane. Uzimajući u obzir da države članice naknadno upotrebljavaju te izvore informacija za potvrđivanje podataka, mnogobrojnost razlika koju smo uočili u našem uzorku pokazuje da postoji znatan prostor za poboljšanje. Pojedinosti su prikazane u okviru 6.

Sustav razmjene informacija među državama članicama bio je nedjelotvoran

57

Uredbom o uspostavi sustava kontrole predviđa se razmjena informacija među državama članicama, koja je važna zbog učestalosti slučajeva u kojima plovilo lovi, iskrcava ili prodaje svoj ulov u državama članicama koje nisu država članica pod čijom zastavom plovi. Komisija je državama članicama stavila na raspolaganje internetsku platformu za takve razmjene, ali ne prati tu vrstu razmjene informacija među državama članicama.

58

Kad je riječ o državama članicama koje smo obuhvatili revizijom, usporedili smo podatke o iskrcaju jednog plovila iz jedne države članice s podatcima u drugim državama članicama obuhvaćenima revizijom. Utvrdili smo da je u Francuskoj ulov španjolskih plovila koja su iskrcaj obavila u Ujedinjenoj Kraljevini, a prodaju u Francuskoj greškom prijavljen kao „iskrcan u Francuskoj”. Također smo uočili da u Italiji nijedan ulov koji su španjolska plovila iskrcala u talijanskim lukama 2015. godine nije bio prijavljen kao „iskrcan u Italiji”. Međutim, Španjolska je proslijedila obavijesti o iskrcaju svojih plovila talijanskim vlastima, koje su stoga trebale biti upoznate s ulovom koji su iskrcala španjolska plovila.

59

Komisija je svjesna toga da sustavi razmjene informacija među državama članicama nisu pouzdani te da dovode do takvih pogrešaka u prijenosu. Utvrdila je da je unutarnja organizacija sustava pohrane i prijenosa podataka često presložena, kao i da su informacijski sustavi često nekompatibilni među državama članicama ili čak unutar jedne države članice.

60

Inspektori u Škotskoj služili su se drugim sustavom razmjene dokumenata za dostavu dokumenata o prijevozu za ulov koji su u škotskim lukama iskrcala plovila koja plove pod zastavom neke druge države članice. Pri prijevozu ulova izvan Škotske, to je omogućilo državi članici odredišta da pregleda kamione kojima se roba prevozila, ako se to smatralo potrebnim, te da usporedi te informacije s drugim podatcima. Iako je to pozitivan primjer suradnje, time se pokazalo da bi razmjena podataka i informacija na postojećim platformama mogla biti djelotvornija.

Postojali su nedostatci u sustavima i procesima potvrđivanja podataka

61

Nakon što se pobrinula za to da su obvezni podatci zabilježeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole, svaka država članica dužna je uspostaviti vlastiti sustav potvrđivanja podataka kako bi uočila nedosljednosti, pogreške i nepotpune podatke.

62

Ispitali smo jesu li posjećene države članice upotrebljavale odgovarajuće sustave potvrđivanja. Glavni nedostatci u pogledu potvrđivanja odnosili su se na nepouzdane algoritme za potvrđivanje i nedostatne usporedbe informacija među različitim izvorima informacija i bazama podataka. Prikazani su u okviru 7.

63

Osim zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole, neke od posjećenih država članica provodile su dodatne provjere podataka kako bi dodatno poboljšale njihovu kvalitetu:

1. provjera identifikacijskog broja plovila u registru kako bi se provjerilo je li plovilo aktivno. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo utvrdili da takva provjera nije obavljena, plovila koja više nisu bila upisana u registar flote i dalje su izvješćivala o ulovu (vidi okvir 5.)
2. provjera da su u izvješćima o ulovu i iskrcajnim deklaracijama navedena ribolovna područja. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo uočili da takve provjere nisu obavljane, utvrdili smo da je 2015. godine ukupno 50 576 tona ribe prijavljeno kao iskrcano bez navođenja ribolovnog područja, dok je 2774 tona ribe prijavljeno kao ulov bez navođenja ribolovnog područja
3. provjera da se poštovalo dopušteno odstupanje od 10 %²⁹ po vrsti ribe između iskrcajne deklaracije i izvješća o ulovu. Od četiri države članice posjećene u okviru revizije, takav je sustav automatske usporedbe bio uspostavljen samo u Škotskoj.

64

Unatoč naporima država članica, u vrijeme obavljanja revizije tri od četiri posjećene države članice nisu ispunjavale sve zahtjeve. Znatan napredak posebno je potrebno ostvariti u Francuskoj i Italiji.

Komisija od država članica nije zaprimila sveobuhvatan skup potvrđenih podataka

65

Uredbom o uspostavi sustava kontrole od svake se države članice pod čijom se zastavom plovi zahtijeva da Komisiji u elektroničkom obliku dostavlja ukupne podatke o ulovu o svim stokovima ili skupinama stokova za koje se primjenjuje ukupni dopušteni ulov ili kvote do 15. dana sljedećeg mjeseca. Države članice također su dužne obavijestiti Komisiju svaka tri mjeseca o ukupnim količinama stokova o kojima se podatci ne šalju na mjesečnoj osnovi. Te su informacije glavni izvor informacija za Komisiju o iskorištenosti kvota i ribolovnim aktivnostima flote EU-a. Komisija prenosi te podatke regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom. Stoga je važno da su ti podatci točni kako bi se mogle donijeti ispravne odluke o ribarstvu.

66

Države članice podatke o ulovu dostavljaju i Eurostatu, koji objedinjuje statističke podatke o ribarstvu EU-a.

67

Usporedili smo ukupne podatke o ulovu kojima Komisija (GU MARE i Eurostat) raspolaže za četiri posjećene zemlje s podatcima koje su izravno dostavila nacionalna tijela. Utvrdili smo znatne razlike koje su podrobnije opisane u tablici 1.

Tablica 1.

Razlike u podatcima država članica, GU-a MARE i Eurostata

Ulov po državi članici (1000 tona)	Izvor podataka	2013.	2014.	2015.
Španjolska	Podatci država članica	878	910	870
	GU MARE	483	942	926
	Eurostat	904	1 237	902
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica	-45 %	3 %	6 %
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata	-47 %	-24 %	3 %
Francuska	Podatci država članica	542	537	477
	GU MARE	574	536	436
	Eurostat	529	544	497
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica	6 %	0 %	-8 %
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata	9 %	-1 %	-12 %
Italija	Podatci država članica	76	76	80
	GU MARE	38	28	23
	Eurostat	173	177	191
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica	-50 %	-63 %	-72 %
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata	-78 %	-84 %	-88 %
Ujedinjena Kraljevina	Podatci država članica	628	759	708
	GU MARE	911	752	707
	Eurostat	618	752	702
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica	45 %	-1 %	0 %
	Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata	47 %	0 %	1 %

Izvor: države članice, GU MARE i Eurostat.

68

Postojala su različita objašnjenja za te razlike: nepostojanje informacija o određenim segmentima flote ili određenim stokovima, države članice izmijenile su podatke, ili su se podatci prikazivali dvostruko (vidi okvir 8.)

69

Iako su se razlike između ukupnih podataka GU-a MARE i Eurostata ponešto smanjile, ispitivanja koje je GU MARE proveo nad uzorkom vrsta pokazala su da još postoje osjetna nepodudaranja za određene vrste. S obzirom na to da brojke mogu biti veće ili manje za određene vrste, time se može ostaviti netočan dojam da je došlo do poboljšanja ukupnih podataka. Obje službe osnovale su radnu skupinu za poboljšanje kvalitete podataka i rješavanje problema nepodudaranja.

70

Razmjer ukupnih razlika dovodi u pitanje pouzdanost, sveobuhvatnost i usporedivost podataka o ulovu koji su dostupni Komisiji. Ti se podatci upotrebljavaju i za okvir za prikupljanje podataka jer se njima pružaju informacije za donošenje znanstvenih mišljenja i odluka o upravljanju ribarstvom. Nepouzdanost podataka stoga otežava upravljanje ribarstvom te se stvara rizik od toga da se nisu uvijek donijele najbolje odluke (npr. u pogledu ukupnog dopuštenog ulova, ribolovnog napora ili tehničkih mjera).

71

Nadalje, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, činjenica da se Uredbom ne propisuje izvješćivanje s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu ograničava se mogućnost provedbe detaljne analize podataka o ulovu (npr. učinak određenog segmenta flote na određeni riblji stok).

Sustav inspekcija bio je funkcionalan, ali nedostatci u primjeni sankcija narušili su djelotvornost njegove provedbe

72

Djelotvoran sustav inspekcija jedan je od ključnih čimbenika za jamčenje održivosti ribolovnih aktivnosti i dugoročnosti sektora. Sustavom se mora provjeravati sukladnost s pravilima za upravljanje ribarstvom (primjerice, u pogledu djelovanja sustava praćenja plovila, podnošenja dokumentacije, ispunjavanja obveza u vezi sa specifikacijama alata, veličinom ribe i sl.) koji se primjenjuju za sve subjekte u sektoru ribarstva te utvrditi sankcije u slučaju neispunjavanja obveza. Države članice odgovorne su za uspostavu potrebnih struktura i osiguravanje financiranja, opreme i osoblja potrebnih za inspekcijske preglede i sankcije. Pri izvršavanju tih zadataka moraju se uzeti u obzir načela nediskriminacije i nenarušavanja tržišnog natjecanja među sektorima, plovilima i osobama, kako je utvrđeno Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Ta načela posebno su važna zbog prekogranične prirode ribolovnih aktivnosti, pri čemu plovila mogu biti aktivna u vodama drugih država članica.

Države članice općenito su dobro planirale inspekcijske preglede, ali izvješća o inspekcijskim pregledima trebala su biti više standardizirana i bolje evidentirana

73

Za pravilno djelovanje sustava inspekcija³⁰ države članice moraju uspostaviti odgovarajuće strukture i obavljati analizu rizika u svrhu utvrđivanja razine rizika za različite flote, aktivnosti i subjekte. Na temelju utvrđenih rizika, trebale bi izraditi godišnji inspekcijski plan i dodijeliti potrebna financijskih sredstva, opremu i osoblje. Države članice trebale bi uspostaviti elektroničku bazu podataka kako bi im se omogućilo praćenje uvođenja plana, a zatim i analiziranje i upotrebljavanje rezultata inspekcijskih pregleda. Baza podataka trebala bi se redovno ažurirati i sadržavati sva izvješća o inspekcijskim pregledima i nadzoru koje je sastavilo njihovo osoblje. U slučajevima kada pregledano plovilo plovi pod zastavom druge države članice, primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu odmah se mora poslati predmetnoj zemlji ako je tijekom inspekcijskog pregleda utvrđena bilo kakva povreda obveza.

Inspekcijske aktivnosti općenito su bile dobro isplanirane

74

Ispitali smo organizaciju inspekcijskih aktivnosti u državama članicama obuhvaćenima revizijom³¹ i uspostavljene postupke za obavljanje analiza rizika te sastavljanje i provedbu inspekcijskih planova. U prilogu IV. pojašnjava se kako se organiziraju inspekcijski pregledi u posjećenim državama članicama.

75

Tijekom posjeta uočili smo da je analiza rizika provedena u četiri posjećene države članice te je, uz izuzetak Francuske, koordinirana na nacionalnoj razini uzimajući u obzir nacionalne i lokalne rizike. Inspekcijski planovi sastavljali su se na temelju tih analiza rizika. U Francuskoj je koordinacija između nacionalnih, regionalnih i lokalnih razina bila ugrožena zbog složenosti administrativnih organizacija.

76

Utvrdili smo da je provedba inspekcijskih planova u državama članicama katkad bila otežana. U Francuskoj i Španjolskoj inspekcijske prioritete nije utvrđivalo tijelo koje je osiguravalo resurse. U Francuskoj su u nekim slučajevima postojala nepodudaranja između raspoređenih zadaća i dodijeljenih sredstava, stoga kontrolni timovi nisu mogli pokriti sve ciljne iskrcaje te se broj inspekcijskih pregleda smanjio u posljednjih nekoliko godina. Prema navodima tijela država članica, vanjski čimbenici mogli bi dovesti do toga da inspekcijski pregledi u području ribarstva više nisu visoko na popisu prioriteta (npr. zbog migracijskih kriza na Sredozemlju mobilizirani su pomorski resursi).

77

Države članice obavljale su inspekcijske preglede služeći se nizom informatičkih alata i baza podataka koji su im pomagali u obavljanju radnih aktivnosti i izvješćivanju o njima. Međutim, osim u Španjolskoj i Francuskoj, inspektori na terenu nisu imali pristup potrebnim informacijama (npr. posredstvom pokretnih terminala). Umjesto toga, kako bi dobili potrebne informacije, morali su nazivati centar za praćenje ribolova. To predstavlja problem, osobito kada se inspekcijski pregled ne može planirati unaprijed, nego se mora provesti ad hoc po pristanku u luku. U tim slučajevima, brz pristup informacijama omogućio bi djelotvorniji odabir plovila nad kojima će se obavljati inspekcijski pregled. Nadalje, s obzirom na to da nije moguć pristup informacijama u stvarnom vremenu, inspektori ne mogu provjeravati podatke o identitetu plovila, dozvolama i značajkama u odnosu na podatke sadržane u dokumentima na plovilu. Time se otežava uočavanje pogrešaka u bazi podataka, kao što su one koje su otkrivene tijekom revizije (vidi okvir 4.), ali i neodobrenih promjena u značajkama plovila. U nekim lučkim uredima u Francuskoj inspektorima je čak bilo izrazito teško pristupiti računalnim aplikacijama iz svojih ureda, što je značilo da se nisu mogli učinkovito pripremiti za inspekcijske preglede.

Potrebno je dodatno standardizirati praksu obavljanja inspekcijskih pregleda

78

Kako bi se inspekcijskim pregledima u području ribarstva mogla učinkovito provjeravati sukladnost i jamčiti pravedno postupanje prema ribarskim subjektima, tijela država članica trebala bi provoditi slične inspekcijske preglede na standardiziran način te razviti prikladne protokole i priručnike za obavljanje inspekcijskih pregleda. Ispitali smo kako su se u posjećenim državama članicama obavljali inspekcijski pregledi po iskrcaju. Tijekom pregleda upotrebljavao se jedinstveni nacionalni obrazac za izvješćivanje (u Italiji i Francuskoj) ili inspekcijski priručnici i obrasci (u Španjolskoj i Škotskoj), osim u sredozemnom području Francuske gdje su se inspektori tijekom inspekcijskih pregleda služili drukčijim kontrolnim popisima ili se uopće nisu služili kontrolnim popisima. Alatima za standardizaciju pružio se dobar okvir za jamčenje sukladnosti kontrolnih aktivnosti s načelom nediskriminacije, no oni se nisu upotrebljavali u svim slučajevima.

79

Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) odgovorna je za organizaciju operativne koordinacije kontrolnih aktivnosti u različitim državama članicama. Ona pomaže državama članicama i Komisiji, uglavnom s pomoću regionalnih planova zajedničkog korištenja sredstava³². Utvrdili smo da su za planove zajedničkog korištenja sredstava za plavoperajnu tunu i iglune u Sredozemnom moru postojali sveobuhvatni kontrolni popisi za inspekcijske preglede po iskrcaju. No oni nisu obvezni i predstavljaju samo pedagošku potporu te se u praksi nisu upotrebljavali za nacionalne inspekcijske preglede u Italiji i Francuskoj, unatoč tome što su dobar alat za standardizaciju inspekcijskih pristupa.

Sve inspekcijske aktivnosti nisu bile zabilježene u nacionalnoj bazi podataka

80

U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su voditi elektroničku bazu podataka svih inspekcijskih i nadzornih aktivnosti koje se odnose na ribarstvo³³ (uključujući inspekcijske preglede tijekom prijevoza i stavljanja na tržište). Ako se pravilno održavaju, takve baze podataka djelotvoran su alat za kvalitetnije planiranje i obavljanje inspekcijskih pregleda, kao i za kvalitetnije izvješćivanje o njima. Utvrdili smo da baze podataka o inspekcijskim pregledima nisu uvijek bile u potpunosti operativne te da se u njih nisu sustavno unosila izvješća svih tijela uključenih u ribolovne aktivnosti o inspekcijskim pregledima (npr. subjekti koji su sudjelovali u prijevozu i prvoj prodaji, na nacionalnoj i regionalnoj razini), kako je prikazano u okviru 9.

Primijenjene sankcije nisu uvijek bile odvraćajuće, razmjerne i učinkovite

81

Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni i kako bi se smanjio broj povreda obveza propisanih u okviru ZRP-a, potrebno ih je, po potrebi, popratiti sankcijama. Te sankcije koje su odredile države članice, moraju biti odvraćajuće, razmjerne i učinkovite³⁴. Njima bi se trebalo voditi računa o ozbiljnosti i mogućoj ekonomskoj koristi ostvarenoj prekršajem.

82

Kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema gospodarskim subjektima neovisno o vodama u kojima je prekršaj počinjen, istovremeno zadržavajući pravo država članica da uspostave vlastiti sustav sankcija u skladu s načelom supsidijarnosti, Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se sustav kaznenih bodova za teške prekršaje u vezi s povlasticom ili zapovjednikom plovila. Bodovni sustav primjenjuje se od 1. siječnja 2012. Ako ukupan broj bodova dosegne ili prekorači određenu razinu, povlastica za ribolov mora se privremeno ili trajno oduzeti.

Primijenjenim sankcijama nije se u svim slučajevima spriječilo ponovno počinjenje prekršaja

83

Države članice primjenjivale su različite sustave sankcija za prekršaje propisanih u okviru ZRP-a, kako je prikazano u tablici 2.

Tablica 2.

Postupci sankcioniranja u državama članicama

Država članica	Vrsta sankcije
Španjolska	Pokretali su se upravni postupci. Iznos izrečene novčane kazne odgovarao je kategoriji prekršaja i ovisio o utjecaju na okoliš, ponovnom počinjenju i težini prekršaja. Vrijednost ulova mogla se dodati ukupnom iznosu sankcije. Bodovni sustav upotrebljavao se tek djelomično.
Francuska	Pokretali su se upravni i kazneni postupci, ovisno o stručnoj prosudbi inspekcijskog tijela. Informacije o primijenjenim kaznenim sankcijama nisu bile dostupne na nacionalnoj razini. Iako su nacionalnim zakonodavstvom predviđeni fiksni iznosi ili sankcije razmjerne ekonomskoj koristi, u praksi je svako javno tijelo utvrđivalo sankcije ne uzimajući u obzir te aspekte. Nije se upotrebljavao bodovni sustav.
Italija	Inspekcijska tijela pokretala su upravne i kaznene postupke. Iznos novčane kazne utvrđivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom. Nije postojala poveznica između sankcija i ekonomske koristi, osim u nekolicini slučajeva. Radi brzine, tijela su nudila izbor između plaćanja dvostrukog iznosa najmanje novčane kazne i plaćanja trećine najvećeg iznosa novčane kazne za određenu kategoriju prekršaja, uz iznos o kojemu je odlučio sudac. Bodovni sustav upotrebljavao se za teške prekršaje.
Ujedinjena Kraljevina (Škotska)	Pokretali su se upravni i kazneni postupci. Novčane kazne primjenjivale su se rijetko, dok su se preventivne mjere primjenjivale češće od stvarnih sankcija. Kada su se primjenjivale, o financijskim sankcijama odlučivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom, uzimajući u obzir ekonomsku korist. Ograničena primjena bodovnog sustava (nije se primjenjivao dosljedno i ne za sve teške prekršaje).

Izvor: Zakonodavstvo, informacije s terena i baze podataka o prekršajima i sankcijama.

84

Utvrdili smo da se obveza povezivanja sankcije s ekonomskom koristi u vezi s prekršajem sustavno provodila u Španjolskoj. U Škotskoj se primjenjivala sustavno u nekolicini slučajeva u kojima su izrečene financijske kazne. Iako je to u određenim slučajevima propisano zakonodavstvom Italije i Francuske³⁵, takva se praksa općenito nije primjenjivala u stvarnosti.

85

Kako bi se procijenio odvraćajući učinak sankcije, analizirali smo popis sankcija u posjećenim državama članicama kako bismo utvrdili kojim su plovilima sankcije izrečene nekoliko puta. Broj plovila s više od pet prekršaja prikazan je u tablici 3.

Tablica 3.

Flote, inspekcijski pregledi, prekršaji i ponovljeni prekršaji u posjećenim državama članicama u razdoblju 2013. – 2015.

Država članica	Ukupna flota na dan 31. 12. 2015.	Ukupan broj inspekcijskih pregleda na moru i po iskrcaju	Ukupan broj inspekcijskih pregleda na temelju kojih je utvrđen prekršaj	% inspekcija koje su dovele do utvrđivanja prekršaja	Ukupan broj plovila s više od 5 prekršaja u tri godine	% flote s više od 5 prekršaja
Španjolska	9 396	23 146	4 703	20 %	25	0 %
Francuska1	6 910	39 515	1 585	4 %	43	1 %
Italija2	12 316	18 038	3 536	20 %	72	1 %
Ujedinjena Kraljevina (Škotska)3	2 015	16 990	5 150	30 %	169	8 %

1 Podatci iz Francuske uključuju inspekcijske preglede koje su obavila različita tijela i lanac stavljanja na tržište. Za razdoblje 2014. – 2015. na raspolaganju smo imali tek djelomične podatke (vidi okvir 9).

2 Tijela nadležna za inspekcijske preglede u Italiji odgovorna su i za inspekcijske preglede nakon prve prodaje, a imala su i druge dužnosti izvan područja primjene Uredbe o uspostavi sustava kontrole.

3 U floti Ujedinjene Kraljevine ukupno je bilo 6232 plovila, pri čemu je na kraju 2015. godine, prema podatcima nacionalne uprave za pomorstvo Marine Scotland, u Škotskoj bilo 2015 plovila.

Izvor: Podatci zaprimljeni od država članica.

86

U Španjolskoj je broj plovila s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. činio zanemarivi udio ukupne flote. To se može objasniti činjenicom da se novčane kazne mogu udvostručiti ako zapovjednik počini iste prekršaje u roku od osamnaest mjeseci ili ako se u roku od tri godine od prethodnog prekršaja počini bilo kakav prekršaj.

87

Škotska je imala daleko najveći udio plovila s više od pet prekršaja, s 169 pojedinačnih subjekata s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. Iako se novčane kazne udvostručuju ako se ponovi prekršaj za koji je prethodno izrečena novčana kazna, broj primijenjenih novčanih kazni bio je izrazito nizak. U praksi se većina mjera poduzetih nakon prekršaja sastojala od pisma obavijesti te usmenih i pisanih opomena. Takve „manje oštre” mjere primjenjivale su se čak i u slučajevima teških prekršaja (npr. obavljanje ribolova nakon što je ribolov u tom području službeno obustavljen) te se čini da te mjere nisu spriječile ponovno počinjenje prekršaja. Iako su inspekcijski napori i obuhvat bili veći nego u drugim državama članicama, broj ponovnih prekršaja bio je veći, što upućuje na to da su sankcije manje odvraćajuće.

88

U Italiji je najveći udio ponovnih prekršaja bio povezan sa zakonikom o plovidbi (označavanje plovila, pravila u vezi s posadom), koji nije dio ZRP-a. U Francuskoj revizori nisu mogli dobiti pregled svih sankcija jer tijela za pomorska pitanja (uprava za kopnena i pomorska pitanja, međuregionalna uprava za more te uprava za morski ribolov i akvakulturu) nisu zaprimila nikakve informacije o sankcijama izrečenima na sudu uslijed kaznenog postupka. Analiza je stoga nepotpuna.

Bodovni sustav nije se dosljedno primjenjivao

89

Utvrdili smo da je bodovni sustav za teške prekršaje propisan Uredbom o uspostavi sustava kontrole³⁶ uspostavljen u Italiji i da je dobro djelovao. Djelomično se primjenjivao u Španjolskoj, nedosljedno se primjenjivao u Škotskoj, dok se u Francuskoj nije primjenjivao uopće. Podrobnije informacije navedene su u okviru 10.

90

Nisu postojali ravnopravni uvjeti za ribarske subjekte jer države članice nisu dosljedno primjenjivale bodovni sustav. Postoji mogućnost da subjektima u EU-u koji su počinili određeni prekršaj u različitim državama članicama ili u različitim regijama unutar iste države članice nisu dodijeljeni kazneni bodovi.

91

Ako se prekršaj dogodio u vodama druge države članice, država članica pod čijom zastavom plovilo plovi odgovorna je za primjenu bodova. Države članice razmjenjuju podatke o prekršajima. Međutim, ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama.

92

EFCA je razvila elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji koji se državama članicama nudi kao nacionalna baza podataka za inspekcijska izvješća. Ovaj alat države članice mogle bi upotrebljavati za razmjenu informacija o inspekcijskim pregledima i bodovima.

Zaključci

93

U skladu s propisima u okviru zajedničke ribarstvene politike potrebno je uspostaviti djelotvoran sustav kontrole kako bi se zajamčila dugoročna održivost ribljih stokova i sektora ribarstva. Okvir EU-a za kontrolu u području ribarstva zadnji je put izmijenjen 2009. godine uredbom Vijeća kako bi se uklonili tada poznati nedostatci koji su istaknuti u tematskom izvješću Suda br. 7/2007. Njime se pružaju načela i pravila u vezi s kontrolom nad ribolovnim aktivnostima, mjerama upravljanja ribarstvom, zahtjevima u vezi s podatcima te inspekcijskim pregledima i sankcijama.

94

Procijenili smo je li EU uspostavio djelotvoran sustav kontrole u području ribarstva ispitivanjem glavnih zahtjeva iz Uredbe EU-a o uspostavi sustava kontrole i njihove provedbe u državama članicama. Analizirali smo na koji su način države članice provjeravale sastavnice kapaciteta flote (bruto tonaža i snaga motora) i jesu li redovno ažurirale registar flote; jesu li se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile; jesu li podatci potrebni za upravljanje ribarstvom bili potpuni i pouzdani; te jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno planirali, provodili i primjenjivali.

95

Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak, utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju, EU još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u području ribarstva kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice još uvijek nisu u potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva te je potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama članicama omogućila djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.

96

Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka o kapacitetu flota u smislu bruto tonaže i snage motora. Iako se Uredbom o uspostavi sustava kontrole posebno propisuju postupci provjere snage motora na temelju dokumentacije i fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da četiri države članice koje smo posjetili uistinu nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da dvije od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. U slučajevima kada je takva provjera bila obavljena, utvrđene su razlike između stvarne i upisane snage motora. To pokazuje da su takve provjere nužne, posebice jer su kapaciteti flote nekih država članica blizu gornjih granica (odlomci 14.– 20.). Tijekom revizije utvrdili smo i znatan broj nepodudarnosti između podataka o plovilima upisanih u registar flote i onih sadržanih u pratećoj dokumentaciji (odlomci 21. – 24.).

1. preporuka – Poboljšanje pouzdanosti informacija o ribarskim flotama

Kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, države članice trebale bi do 2018.:

1. uspostaviti postupke za provjeru točnosti informacija upisanih u nacionalni registar ribarske flote

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

1. detaljna pravila u vezi s redovnim provjerama dokumentacije i terenskim provjerama pokazatelja bruto tonaže (BT) i snage motora (kW) koji se upotrebljavaju za izračun ribolovnog kapaciteta.

97

Države članice dužne su provesti mjere upravljanja ribarstvom propisane nacionalnim, europskim i međunarodnim zakonodavstvom (odlomci 25. i 26.). Praćenje i kontroliranje ribolovnih aktivnosti ključno je za jamčenje održivosti ribarstva. Utvrdili smo da se sustavima praćenja plovila koji se temelje na satelitskoj tehnologiji pružaju važne informacije za obavljanje takvih aktivnosti te da su općenito gledajući države članice prikladno provodile mjere upravljanja ribarstvom. Međutim, zbog primjene pravila iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja plovila. Time se otežalo djelotvorno upravljanje ribarstvom (odlomci 25. – 32.).

98

Države članice koje smo posjetili uložile su znatne resurse u upravljanje primjenom ribolovnih kvota koje su im dodijeljene te su dobro upravljale njome. Međutim, kada su tijela država članica dopustila organizacijama proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu uvijek znala koji su se kriteriji primijenili na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, a samim time i procijeniti njihov mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne korektivne mjere. Nadalje, takvim se nedostatkom transparentnosti povećava rizik od davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih (odlomci 33. – 36.). Režime ribolovnog napora bilo je teško pratiti, posebice za plovila koja nisu povezana sa sustavom praćenja plovila te su države članice primjenjivale različite pristupe izračunu dana provedenih na moru, što je jedna od glavnih sastavnica takvih režima (odlomak 37.). Postojao je prevelik broj tehničkih mjera koje su katkad bile presložene da bi ih ribari primijenili, a inspektori kontrolirali. Međutim, uočili smo i dobre primjere iz prakse u slučajevima kada su stručne ribolovne organizacije od svojih članova zahtijevale da uz mjere obvezne u okviru zajedničke ribarstvene politike primjenjuju i dodatne, ali i usredotočenije, mjere očuvanja.

2. preporuka – Bolje praćenje mjera upravljanja ribarstvom

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšalo praćenje aktivnosti malih plovila, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

1. povlačenje oslobođenja obveze uporabe sustava praćenja plovila za plovila duljine od 12 do 15 metara
2. zahtjev ugradnje manjih i jednostavnijih sustava određivanja položaja za plovila kraća od 12 metara.

Kako bi se zajamčila transparentnost raspodjele ribolovnih kvota, države članice trebale bi do 2019.:

2. obavijestiti Komisiju o svojem sustavu raspodjele kvota u skladu s člankom 16. Uredbe o ZRP-u, uključujući i o tome kako su se u raspodjelu ribolovnih kvota među dionicima uključili transparentni i objektivni kriteriji.

99

Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni. Osim toga, utvrdili smo znatnu razinu pogreške i nedostatke u sustavu prijenosa podataka iz dokumentacije u papirnatom obliku u baze podataka država članica (odlomci 47. – 54.). Utvrdili smo da su postojale osjetne razlike između prijavljenih iskrcaja i naknadnih evidencija o prvoj prodaji (odlomci 55. – 56.). Dvije od četiri posjećene države članice nisu dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima plovila među različitim državama članicama pod čijim zastavama se plovi, iako su postojale neke dobre bilateralne inicijative (odlomci 57. – 60.). Utvrdili smo nedostatke u postupcima potvrđivanja i unakrsnog provjeravanja u državama članicama kojima se sprječava otkrivanje nedosljednosti, pogrešaka i nepotpunih informacija (odlomci 61. – 64.). Nadalje, postojale su znatne razlike između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili dostupni različitim službama Komisije (odlomci 65. – 70.). Naposljetku, prema Uredbi o uspostavi sustava kontrole države članice nisu obvezne slati podatke o ribolovnom području, veličini plovila i ribolovnom alatu, čime se ograničava detaljna analiza aktivnosti europske flote (odlomak 71.).

3. preporuka – Povećanje pouzdanosti podataka o ribarstvu

1. Kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu,

države članice trebale bi do 2019.:

1. pregledati i poboljšati proces evidentiranja i provjeravanja podataka iz papirnate dokumentacije o ribolovnim aktivnostima
2. pobrinuti se za to da raspolažu pouzdanim podatcima o aktivnosti povila kraćih od 10 metara i da se primjenjuju pravila propisana Uredbom o uspostavi sustava kontrole za njihovo prikupljanje
3. dovršiti potvrđivanje i unakrsne provjere podataka o ribolovnim aktivnostima.

Komisija bi do 2020. godine trebala:

3. uspostaviti platformu za razmjenu podataka koju države članice trebaju upotrebljavati za slanje potvrđenih podataka u standardiziranim formatima i standardiziranog sadržaja, tako da se informacije dostupne različitim službama Komisije podudaraju s podatcima država članica
4. promicati razvoj jeftinijeg, jednostavnijeg sustava prilagođenog korisniku kojim će se olakšati elektronička komunikacija u vezi s ribolovnim aktivnostima za plovila kraća od 12 metara
5. analizirati preostale probleme u vezi s potpunošću podataka i pouzdanošću na razini država članica te, po potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere u suradnji s državama članicama.

2. U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

6. povlačenje oslobođenje obveze uporabe elektroničkog izvješćivanja i podnošenja elektroničke dokumentacije za plovila duljine od 12 do 15 metara ili razmatranje alternativnih rješenja
7. preispitivanje obveza država članica u pogledu izvješćivanja o podatcima o ulovu koje su propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole kako bi se njima obuhvatili podatci o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu.

100

Djelotvoran sustav inspekcijskih pregleda u području ribarstva ključan je za jamčenje poštovanja pravila propisanih u okviru ZRP-a, kao i za jamčenje daljnje održivosti ribolovnih aktivnosti (vidi odlomak 72.). Utvrdili smo da su se inspekcijski pregledi općenito dobro planirali. Međutim, inspektori nisu imali pristup informacijama o plovilima u stvarnom vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih pregleda (odlomci 73. – 77.). Države članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na slučajeve u kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća (odlomci 78. – 79.). Nadalje, rezultati inspekcijskih pregleda nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka (odlomak 80.).

101

Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni, potrebno ih je poduprijeti odvraćajućim, razmjernim i učinkovitim sankcijama, što uključuje i primjenu bodovnog sustava u težim slučajevima kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema ribarskim subjektima (odlomci 81. – 82.). Utvrdili smo i da primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući učinak (odlomci 83. – 88.). Bodovni sustav primjenjivao se na vrlo različite načine u državama članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice, što znači da se nije moglo jamčiti jednako postupanje prema subjektima. U konačnici, ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova, djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama (odlomci 89. – 92.).

4. preporuka – Poboljšanje inspekcijskih pregleda i sankcija

1. Kako bi se poboljšali inspekcijski pregledi,

države članice trebale bi do 2019.:

1. kada stupi na snagu nova Uredba o tehničkim mjerama, u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva (EFCA), izraditi i upotrebljavati standardizirane inspekcijske protokole i izvješća koji su bolje prilagođeni posebnim regionalnim i tehničkim uvjetima u pogledu ribarstva od onih koji su propisani u Prilogu XXVII. Uredbi 404/2011

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

1. obvezu uporabe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji za države članice, kako bi se zajamčila sveobuhvatnost i ažuriranje nacionalnih rezultata inspekcijskih pregleda te kako bi se rezultati inspekcijskih pregleda mogli razmjenjivati s drugim povezanim državama članicama.

2. Kako bi se zajamčila djelotvornost sustava sankcija, države članice trebale bi do 2019.:

2. pri određivanju sankcija voditi računa o tome je li riječ o ponovljenom prekršaju ili višestrukom počinitelju prekršaja
3. kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za subjekte, u potpunosti primjenjivati bodovne sustave i jamčiti njihovu dosljednu primjenu u pojedinim teritorijima.

U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

4. odredbu kojom se predviđa sustav razmjene podataka o prekršajima i sankcijama u suradnji s EFCA-om i državama članicama.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Phil Wynn Owen, na sastanku održanom u Luxembourgu 5. travnja 2017.

Pokrate

BT: bruto tonaža

EFCA: Europska agencija za kontrolu ribarstva

EU: Europska unija

FAO: Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu

kW: Snaga motora u kilovatima

TAC: ukupni dopušteni ulov

VMS: sustav praćenja plovila

ZRP: Zajednička ribarstvena politika

Pojmovnik

Centar za praćenje ribarstva: operativni centar koji je uspostavila država članica pod čijom se zastavom plovi i koji je opremljen računalnim hardverom i softverom u svrhu automatskog zaprimanja, obrade i elektroničkog prijenosa podataka.

Država pod čijom se zastavom plovi: država u kojoj je određeno plovilo registrirano.

Elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji: sustav koji je razvila EFCA kako bi države članice mogle razmjenjivati podatke iz izvješća o inspekcijama.

Eurostat: Statistički ured Europske unije.

GU MARE: Glavna uprava za pomorska pitanja i ribarstvo.

Mala plovila: samo za potrebe ovog izvješća riječ je o plovilima duljine manje od 15 metara.

Nacionalni registar flote: registar u kojem svaka država članica bilježi podatke o ribarskim plovilima koja plove pod njezinom zastavom.

Odobrenje za ribolov: službeni dokument kojim se, uz povlasticu za ribolov, ribarskom plovilu iz Europske unije omogućuje obavljanje posebnih ribolovnih aktivnosti u određenom razdoblju, na određenom području ili za određeni oblik ribolova pod posebnim uvjetima.

Povlastica za ribolov: službeni dokument kojim se ovlašteniku, u skladu s nacionalnim pravilima, daje pravo uporabe određenog ribolovnog kapaciteta za komercijalno iskorištavanje živih vodenih resursa. Sadržava minimalne zahtjeve u vezi s identifikacijom, tehničkim značajkama i opremanjem ribarskog plovila iz Europske unije.

Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom: podregionalna, regionalna ili slična organizacija koja je, kako je priznato međunarodnim zakonom, nadležna za uspostavu mjera očuvanja i upravljanja za žive morske resurse za koje je odgovorna u skladu s konvencijom ili sporazumom kojim je uspostavljena.

Registar flote EU-a: registar koji vodi Komisija i u kojem se nalaze informacije o svim ribarskim plovilima u Uniji.

Ribolovni kapacitet: ribolovni kapacitet količina je ribe koju tijekom određenog razdoblja može uloviti plovilo ili flota u redovnom, neograničenom radu i u određenim uvjetima u pogledu resursa. U okviru ZRP-a mjeri se kao tonaža plovila izražena u bruto tonaži (BT) i kao snaga motora u kilovatima (kW), kako je definirano člancima 4. i 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2930/86¹.

Ribolovni napor: umnožak kapaciteta i aktivnosti ribarskog plovila; za skupinu ribarskih plovila riječ je o zbroju ribolovnog napora svih plovila u skupini.

Sustav praćenja plovila: satelitski sustav praćenja ribarskih plovila koji tijelima nadležnima za ribarstvo (centrima za praćenje ribarstva) u redovitim vremenskim razmacima šalje podatke o položaju, smjeru i brzini plovila.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija uspješnosti i usklađenosti koje su provedene za posebna proračunska područja ili teme povezane s upravljanjem. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Phil Wynn Owen i koje je specijalizirano za održivu uporabu prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Janusz Wojciechowski, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Kinga Wiśniewska-Danek, ataše u njegovu uredu Katarzyna Radecka-Moroz, glavni rukovoditelj Colm Friel i voditeljica radnog zadatka Maria Luisa Gómez-Valcárcel. Revizorski tim činili su Oana Dumitrescu, Armando do Jogo, Aris Konstantinidis, Bernard Moya, Mihaela Pavel i Frédéric Soblet.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore
(u skladu s člankom 287. stavkom 4. drugim podstavkom UFEU-a)

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2017.

PDF	978-92-872-7384-0	2315-2230	10.2865/97667	QJAB17008HRN
HTML	978-92-872-7415-1	2315-2230	10.2865/176252	QJAB17008HRQ

© Europska unija, 2017.

KAKO DOĆI DO PUBLIKACIJA EU-a

Besplatne publikacije:

• jedan primjerak:
  • u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu);
• više od jednog primjerka ili plakati/zemljovidi:
  • u predstavništvima Europske unije (http://ec.europa.eu/represent_en.htm),
  • pri delegacijama u zemljama koje nisu članice EU-a (http://eeas.europa.eu/delegations/index_hr.htm),
  • kontaktiranjem službe Europe Direct (http://europa.eu/europedirect/index_hr.htm)
  • ili pozivanjem broja 00 800 6 7 8 9 10 11 (besplatni poziv iz EU-a) (*).

(*) Informacije su besplatne, kao i većina poziva (premda neke mreže, javne govornice ili hoteli mogu naplaćivati pozive).

Publikacije koje se plaćaju:

• u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu).