Potrebno je dodatno ojačati zahtjeve EU-a za nacionalne proračunske okvire i bolje pratiti njihovu primjenu

Sažetak

U nastojanju da se uklone glavni uzroci financijske krize, Komisija je uvidjela potrebu da se fiskalni okvir koji se temelji na pravilima nadopuni obvezujućim odredbama na nacionalnoj razini. Slijedom toga, predložila je tri zakonodavna akta za jačanje nacionalnih proračunskih okvira (tj. načina na koji se provode proračunske politike). Od ta su tri akta donesena njih dva (2011. u okviru „paketa od šest mjera” i 2013. u okviru „paketa od dvije mjere”), dok je zakonodavni postupak za prijedlog direktive iz 2017. godine još u tijeku. Štoviše, međuvladin Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji potpisalo je 2012. godine 25 država članica.

Tim se zakonodavnim aktima od država članica zahtijeva, među ostalim, uspostava neovisnih fiskalnih institucija, definiranje nacionalnih fiskalnih pravila i uvođenje višegodišnjih proračunskih okvira koji se temelje na pravilima. Dobro uspostavljene neovisne fiskalne institucije povezuju se s boljim pridržavanjem fiskalnih pravila te preciznim i manje pristranim makroekonomskim i proračunskim prognozama, dok se općenitije smatra da srednjoročni proračunski okviri doprinose većoj fiskalnoj uspješnosti jer pokazuju jesu li trenutačne odluke u okviru predmetne politike i budući programi kompatibilni s održivim srednjoročnim raspodjelama proračunskih sredstava i na koji način.

Svrha je revizije bila procijeniti jesu li se mjerama Komisije za jačanje proračunskog okvira država članica EU-a postigli željeni rezultati. U tu je svrhu Sud ispitao sljedeće:

1. jesu li pravni zahtjevi EU-a u pogledu nacionalnih proračunskih okvira bili djelotvorni
2. jesu li nacionalni proračunski okviri ojačani odgovarajućom i jasnom interakcijom između Komisije, neovisnih fiskalnih institucija i Europskog fiskalnog odbora
3. je li Komisija na odgovarajući način procijenila način na koji su pravni zahtjevi EU-a provedeni i primijenjeni u državama članicama.

Zakonodavnim mjerama EU-a stvoren je poticaj za jačanje nacionalnih proračunskih okvira. Međutim, u pravnom okviru postoji prostor za poboljšanje. U usporedbi s međunarodnim standardima i najboljom praksom, ti su zahtjevi blaži u nekoliko pogleda, posebice oni koji se odnose na srednjoročne proračunske okvire i neovisne fiskalne institucije. Direktivom koju je Komisija predložila 2017. uklanjaju se neki, ali ne i svi, nedostatci koje je Sud utvrdio.

Neovisne fiskalne institucije procjenjuju usklađenost s nacionalnim fiskalnim pravilima. Štoviše, osim Komisije, procjenu usklađenosti država članica s fiskalnim pravilima EU-a obavljaju i neke neovisne fiskalne institucije, ili zato što su to obvezne činiti zbog svoje pravne osnove ili zbog toga što su se na to odlučile na dobrovoljnoj osnovi. Komisija se služi svojim diskrecijskim ovlastima, što, zajedno s drugim čimbenicima, sa sobom nosi rizik od toga da će procjena usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a koju provodi Komisija biti drukčija od procjene koju provode neovisne fiskalne institucije. Ako se taj rizik ostvari, smanjit će se djelotvornost fiskalnog okvira EU-a.

U „izvješću petorice predsjednika” iz 2015. godine predloženo je osnivanje Europskog fiskalnog odbora, kojim bi se na europskoj razini omogućila javna i neovisna procjena uspješnosti nacionalnih proračuna i njihova izvršenja u odnosu na fiskalne ciljeve EU-a. Komisija ga je iste godine osnovala Odlukom. Načinom na koji je Europski fiskalni odbor uspostavljen i ovlastima koje su mu dodijeljene nisu ispunjena očekivanja iznesena u navedenom izvješću. Štoviše, u trenutačnom institucijskom ustroju postoji prostor za poboljšanje u pogledu njegove neovisnosti. U konačnici, Komisija može zanemariti prijedloge i preporuke koje je iznio Europski fiskalni odbor bez pružanja odgovarajućeg objašnjenja.

Komisija zasad ima tek ograničeno jamstvo da se zahtjevi EU-a u pogledu nacionalnih proračunskih okvira provode i primjenjuju na odgovarajući način. Naime, procjena usklađenosti nacionalnih zakona sa zahtjevima iz Direktive 2011/85 još nije dovršena. Procjene primjene pravnog okvira EU-a ili još nisu obavljene ili su obavljene u preranoj fazi provedbe da bi bile korisne.

Sud preporučuje Komisiji:

1. da ojača suradnju s neovisnim fiskalnim institucijama kako bi smanjila odstupanja između procjena usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a koju provode Komisija i neovisne fiskalne institucije
2. da pregleda zahtjeve u pogledu nacionalnih proračunskih okvira uzimajući u obzir međunarodne standarde i najbolje prakse
3. da ojača Europski fiskalni odbor
4. da riješi trenutačne probleme u vezi s usklađenošću i dobije veća jamstva u pogledu funkcioniranja nacionalnih proračunskih okvira.

Uvod

Kontekst

Kad je izbijanje dužničke krize 2009. godine ugrozilo stabilnost europodručja, zakonodavci EU-a donijeli su nekoliko zakonodavnih akata kako bi poboljšali fiskalno upravljanje EU-om. Cilj je bio unaprijediti provedbu Pakta o stabilnosti i rastu (PSR) te ojačati nacionalne proračunske okvire¹ (vidi okvir 1. za sastavnice nacionalnih proračunskih okvira).

Okvir 1.

Nacionalni proračunski okviri

Nacionalni proračunski okviri sastoje se od mehanizama, postupaka, pravila i institucija na kojima se temelje proračunske politike.

Izvor: Sud.

U ekonomskoj literaturi postoji široka suglasnost o tome da su višegodišnji proračunski okviri koji se temelje na pravilima povezani sa fiskalnom uspješnošću², jer pokazuju na koji su način trenutačne odluke u okviru predmetne politike i budući programi kompatibilni s održivim srednjoročnim raspodjelama proračunskih sredstava. Vjerodostojni srednjoročni proračunski okviri mogu također pomoći vladama u usklađivanju zahtjeva za fiskalnu održivost s mogućom uporabom fiskalnih politika za ublažavanje učinaka gospodarskih i financijskih šokova³.

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) države članice zadržavaju svoj suverenitet u pogledu proračunskih politika. Unatoč tome, potrebna je koordinacija politika kako bi se izbjegla negativna prelijevanja i prijetnje monetarnoj stabilnosti u europodručju. Komisija je smatrala da proračunski ciljevi EU-a moraju biti sastavni dio nacionalnih proračunskih politika kako bi ta koordinacija bila uspješna⁴. Prema izvješću iz 2005. „Vijeće je smatralo da bi okvir EU-a trebalo dopuniti nacionalnim mehanizmima upravljanja”⁵. Međutim, u to vrijeme nije postojala sveobuhvatna analiza (i) nedostataka u tadašnjem okviru EU-a ili (ii) budućoj koordinaciji dvaju mehanizama upravljanja. U listopadu 2009. Vijeće EU-a („Vijeće”) ponovno je zaključilo da bi trebalo ojačati nacionalne proračunske okvire kako bi se podržala dugoročna fiskalna održivost⁶.

Od 2006. godine Komisija, anketiranjem relevantnih nacionalnih tijela, prikuplja kvalitativne informacije i podatke o glavnim elementima nacionalnih proračunskih okvira (tj. numeričkim fiskalnim pravilima, neovisnim fiskalnim institucijama i srednjoročnim proračunskim okvirima). Te se informacije unose u bazu podataka Komisije o fiskalnom upravljanju te se upotrebljavaju za izračun indeksa jačine i kvalitete tih elemenata.

Pravni okvir

Prvi korak u razvoju zajedničkog pravnog okvira, kao rezultat političkih rasprava, bilo je donošenje Direktive 2011/85⁷, jedne od šest zakonodavnih mjera poznatih pod nazivom „paket od šest mjera”. Direktivom 2011/85 utvrđuju se minimalni zahtjevi za nacionalne proračunske okvire (za pregled relevantnih pravnih akata i povijesti njihovih odobrenja vidi prilog I.):

1. fiskalni planovi država članica trebali bi se temeljiti na realističnim makroekonomskim i proračunskim prognozama koje je izradila nadležna institucija
2. države članice trebale bi imati posebna fiskalna pravila, a neovisna tijela trebala bi pratiti usklađenost s tim pravilima
3. države članice trebale bi imati vjerodostojan i djelotvoran srednjoročni proračunski okvir koji uključuje minimalno trogodišnje razdoblje fiskalnog planiranja
4. države članice trebale bi imati sveobuhvatne, dosljedne i transparentne sustave za proračunsko računovodstvo i statističko izvješćivanje.

Drugi korak bio je međuvladin Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, potpisan u ožujku 2012. godine, a posebno Fiskalni ugovor (glava III.) nadopunjen jednom od komunikacija Komisije u kojoj je u lipnju 2012. utvrđeno sedam zajedničkih načela⁸ (zajednička načela Komisije). Ugovorne strane Fiskalnog ugovora (svih 19 država članica europodručja, Bugarska, Danska i Rumunjska) dužne su u nacionalno zakonodavstvo uključiti pravilo strukturnog uravnoteženog proračuna te uspostaviti automatski korektivni mehanizam kao i neovisnu fiskalnu instituciju (IFI) (vidi okvir 2.).

Općenito se smatra da su dobro osmišljene neovisne fiskalne institucije povezane s boljim fiskalnim rezultatima⁹, boljim pridržavanjem fiskalnih pravila¹⁰ te točnijim i manje pristranim makroekonomskim i proračunskim prognozama¹¹.

Treći korak bilo je donošenje Uredbe 473/2013¹², koja je dio paketa od dvije mjere i čija je svrha, među ostalim, bila uključiti u zakonodavstvo EU-a odredbe Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i rastu za države članice europodručja.

Naposljetku, Komisija je Vijeću u prosincu 2017. podnijela prijedlog direktive kako bi se sadržaj Pakta o stabilnosti i rastu uveo u zakonodavstvo EU-a¹³ („nacrt Direktive iz 2017”). U vrijeme sastavljanja ovog izvješća postupak donošenja u Vijeću bio je na čekanju dok Komisija ne ocijeni paket od šest mjera i paket od dvije mjere, za što je rok kraj 2019. godine¹⁴. Ni Europski parlament još nije dao svoje mišljenje o prijedlogu.

Komisija je 2015. Odlukom („Odlukom o EFB-u”) osnovala Europski fiskalni odbor (EFB)¹⁵. To se temeljilo na preporuci iz „izvješća petorice predsjednika”¹⁶ da se osnuje savjetodavni EFB u svrhu jačanja okvira fiskalnog upravljanja EU-a, među ostalim, koordinacijom i upotpunjavanjem nacionalnih neovisnih fiskalnih institucija te neovisnim procjenama uspješnosti proračuna i njihova izvršenja u odnosu na fiskalne ciljeve EU-a.

Opseg revizije i revizijski pristup

U razdoblju 2016-2018. Sud je ispitao korektivni¹⁷ i preventivni dio¹⁸ PSR-a te postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže¹⁹. U svrhu upotpunjavanje slike o gospodarskom upravljanju EU-om Sud je odlučio provesti reviziju o mehanizmima povezanima s fiskalnom stabilnošću.

Cilj ove revizije bio je procijeniti jesu li mjere Komisije za jačanje proračunskog okvira država članica EU-a, vodeći se trima ključnim komponentama, tj. (i) fiskalnim pravilima i korektivnim mehanizmima, (ii) srednjoročnim proračunskim okvirima i (iii) neovisnim fiskalnim institucijama (vidi okvir 1.), postigle željene rezultate. U tu je svrhu Sud ispitao sljedeće:

1. jesu li pravni zahtjevi EU-a u pogledu nacionalnih proračunskih okvira bili djelotvorni
2. jesu li nacionalni proračunski okviri bili ojačani prikladnom i jasnom interakcijom između Komisije, neovisnih fiskalnih institucija i EFB-a
3. je li Komisija na odgovarajući način procijenila način na koji su pravni zahtjevi EU-a provedeni i primijenjeni u državama članicama.

Sud se u revizijskom uzorku usredotočio na slučajeve osam država članica (Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Latvija, Luksemburg, Portugal i Nizozemska)²⁰. Međutim, analiza se po potrebi odnosila i na slučajeve drugih država članica. Sud je također analizirao ulogu i položaj EFB-a u fiskalnom okviru EU-a.

Kriteriji koje je Sud uspostavio za potrebe ove revizije utemeljeni su na različitim izvorima, kao što su: (i) pravni dokumenti, (ii) dokumenti i referentne vrijednosti Komisije, i (iii) dokumenti koje su izdale i standardi koje su razvile različite institucije EU-a, druge međunarodne organizacije i istraživači. Dodatne pojedinosti navedene su u relevantnim dijelovima ovog izvješća.

Sud je prikupio revizijske dokaze na temelju:

1. pregleda relevantne dokumentacije Komisije i EFB-a
2. pregleda publikacija, smjernica i standarda međunarodnih organizacija (MMF-a, OECD-a, Svjetske banke) i relevantnih neovisnih instituta te akademske literature
3. internetske ankete u kojoj su sudjelovale neovisne fiskalne institucije u EU-u na koju je odgovorila 31 neovisna fiskalna institucija iz 26 država članica²¹
4. razgovora s osobljem iz Glavne uprave za gospodarske i financijske poslove (GU ECFIN)
5. razgovora s osobljem relevantnih ministarstava, neovisnih fiskalnih institucija, središnjih banka i skupina za strateško promišljanje u uzorku od osam država članica u svrhu prikupljanja povratnih informacija o zahtjevima EU-a i njihovoj primjeni.

Ovo tematsko izvješće sastavljeno je kao doprinos raspravi u Europskom parlamentu i Vijeću o nacrtu Direktive iz 2017. o jačanju fiskalne odgovornosti i srednjoročnog proračunskog usmjerenja u državama članicama, kako je predložila Komisija.

Opažanja

Pravni zahtjevi EU-a dali su poticaj poboljšanju nacionalnih proračunskih okvira, ali ima prostora za poboljšanje

U skladu s očekivanjima, zakonodavne mjere EU-a (vidi odlomke 05-10.) potaknule su jačanje nacionalnih proračunskih okvira u državama članicama EU-a. Kao što je prikazano na slici 1., broj nacionalnih fiskalnih pravila i neovisnih fiskalnih institucija znatno se povećao nakon donošenja Direktive 2011/85.

Napomena: 2011. godine (crvena linija) donesena je Direktiva 2011/85.

Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

Međutim, različiti elementi nacionalnih proračunskih okvira trenutačno su uređeni fragmentarnim pravnim okvirom (vidi sliku 2.). Ti su različiti elementi: (i) numerička fiskalna pravila, (ii) korektivni mehanizam, (iii) srednjoročni proračunski okviri, (iv) neovisne fiskalne institucije i (v) proračunski postupci.

Izvor: Sud. * Neke se odredbe ne primjenjuju na Ujedinjenu Kraljevinu.

Istodobno postoje različiti akti pravne prirode (pravo EU-a i Međuvladin ugovor):

• njihov se stupanj izvršivosti razlikuje (Sud Europske unije može donositi odluke samo o prenošenju Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji. Kad je riječ o primjeni Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, institucije EU-a nemaju nikakve ovlasti zajamčiti provedbu nacionalnog zakonodavstva kojim se taj ugovor prenosi)
• dok su određene odredbe sadržane u propisima koji se izravno primjenjuju, druge su utvrđene u Direktivi, za koju se državama članicama daje vremena da je prenesu i slobodno odlučuju o tome kako će je primjenjivati, što dovodi do veće heterogenosti nacionalnih okvira
• stupanj primjenjivosti različit je za određene države članice, posebno ovisno o tome nalaze li se u europodručju.

Komisija je izradila nacrt Direktive 2011/85 u vrlo kratkom razdoblju (tri mjeseca). Naglasila je da Direktivu 2011/85 treba smatrati skupom „minimalnih zahtjeva”, a ne primjerom najbolje prakse ili poželjnih obilježja za srednjoročni proračunski okvir. Izjavila je da ugrađivanje primjera najbolje prakse u pravni okvir EU-a „ne bi bilo u skladu sa znatnim razlikama među upravnim i institucijskim strukturama država članica”²².

Kako je navedeno u odlomku 09., nacrtom Direktive iz 2017. u pravo EU-a trebalo je uključiti sadržaj Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju. Komisija se nije odlučila za doslovno prenošenje teksta, nego za takozvani „teleološki pristup“, tj. integriranje usmjerenjem na temeljni cilj Fiskalnog ugovora: konvergenciju na razborite razine javnog duga. U praksi za nacrt direktive iz 2017. potreban je, među ostalim, srednjoročni proračunski cilj u pogledu strukturnog salda kojim se osigurava usklađenost s gornjom granicom za udio duga u BDP-u utvrđenom u UFEU-u, ali bez utvrđivanja bilo kakve gornje brojčane granice.

Europska središnja banka (ESB) navela je u svom mišljenju da „odredbe Prijedloga direktive značajno odstupaju od onih fiskalnog ugovora, što može dovesti do slabljenja pravila fiskalnog ugovora”²³. Osim toga, potrebno je napomenuti da je nacrt Direktive iz 2017. predložen prije nego što je proveden pregled prikladnosti Direktive 2011/85 („pregled prikladnosti”) ili procjena funkcioniranja paketa od dvije mjere.

Sud je procijenio jesu li zahtjevi u postojećem pravnom okviru prikladni i jesu li nacrtom Direktive iz 2017. uklonjeni svi utvrđeni nedostatci. Provedena je procjena sljedeća tri aspekta:

1. korektivnog mehanizma
2. srednjoročnih proračunskih okvira
3. neovisnih fiskalnih institucija.

Nedostatci u odredbama o korektivnom mehanizmu

Direktivom 2011/85 prvi se put uveo koncept korektivnog mehanizma, za koji se upotrebljava naziv „posljedice u slučaju neusklađenosti”. Međutim, njome se nisu utvrdili posebni zahtjevi u pogledu njegove izrade i primjene.

Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju zahtijeva automatsko aktiviranje korektivnog mehanizma u slučaju znatnih odstupanja od srednjoročnog proračunskog cilja. Njime se posebni zahtjevi za izradu i primjenu mehanizma ne utvrđuju izravno, nego se Komisiji dodjeljuje izrada zajedničkih načela koja bi države članice trebale primijeniti u izradi nacionalnih korektivnih mehanizama. Komisija je ta načela izdala u lipnju 2012. godine.

Iako su prihvaćena na političkoj razini²⁴, ta načela nisu obvezujuća jer su objavljena u komunikaciji Komisije i stoga nemaju pravni učinak, osim što služe kao temelj za mehanizme koje ugovorne strane trebaju uspostaviti. Kad je riječ o aktiviranju korektivnog mehanizma (načelo 3.), Komisija je predložila da bi se pokretačke točke za aktiviranje korektivnog mehanizma mogle osloniti na kriterije na razini EU-a, kriterije specifične za pojedine države ili oboje. Međutim, dvije trećine država članica odlučile su slijediti kriterije na razini EU-a, umjesto posebnih nacionalnih kriterija. Slijedom toga, za te države članice nije izgledno da će nacionalni korektivni mehanizmi biti pokrenuti prije korektivnih mehanizama EU-a u okviru preventivnog dijela PSR-a.

Uredbom 473/2013 utvrđuju se određeni zahtjevi, uključujući zahtjev da neovisna tijela, prema potrebi, pružaju procjene u vezi s aktivacijom i provedbom korektivnih mehanizama. Međutim, u njoj se ne odražavaju u potpunosti zajednička načela Komisije koja su objavljena pola godine nakon što je Komisija predložila Uredbu 473/2013. Na primjer, ne navodi se da:

• bi ispravak trebao biti u skladu s preporukama Komisije predmetnoj državi članici u okviru PSR-a u pogledu veličine i vremenskog okvira (načelo 2.)
• aktivatore mogu sačinjavati kriteriji na razini EU-a ili kriteriji specifični za pojedine države (načelo 3.)
• bi veća odstupanja od srednjoročnog proračunskog cilja ili kretanja prilagodbe prema njemu trebala dovesti do većih ispravaka (načelo 4.)

U nacrtu Direktive iz 2017. ne odražavaju se u potpunosti zajednička načela Komisije. Na primjer, ne spominje se da se pokretačke točke za aktiviranje korektivnih mehanizama mogu osloniti na kriterije na razini EU-a, kriterije specifične za pojedine države ili oboje.

Naposljetku, kako je istaknuo ESB, nacrtom Direktive iz 2017. ne definira se pojam „uočenog značajnog odstupanja”, tj. okolnosti u kojima treba aktivirati mehanizam te ne ona ne sadržava daljnje smjernice u pogledu njegovog područja primjene. Zahtjev za uzimanjem u obzir prirode i veličine odstupanja nije jasan te može dovesti do korektivnih mjera koje su veoma široke i bez dovoljno sadržaja²⁵.

Nedostatci u odredbama o srednjoročnim proračunskim okvirima

Sud je usporedio zahtjeve utvrđene Direktivom 2011/85 sa standardima i primjerima najbolje prakse koje su preporučili MMF, OECD i Svjetska banka u vrijeme sastavljanja Direktive 2011/85. Tri takva standarda i primjera najbolje prakse nisu uzeta u obzir u Direktivi 2011/85 (vidi retke s podebljanim slovima u tablici 1.). U usporedbi s najnovijim standardima MMF-a/OECD-a i primjerima najbolje prakse, Direktivom 2011/85 nisu obuhvaćena još dva pitanja. Stoga ukupno 5 od 13 standarda i primjera najbolje prakse nije uključeno u Direktivu 2011/85. Do toga je došlo unatoč činjenici da je u trenutku sastavljanja Direktive 2011/85 stajalište Komisije o tim pitanjima (vidi prilog II.) bilo u skladu sa stajalištima međunarodnih tijela.

Prema dokumentu MMF-a, nedostatak integracije između srednjoročnog planiranja rashoda i postupaka donošenja proračuna čini srednjoročno planiranje nedjelotvornim u ograničavanju fiskalne politike²⁷. Međutim, dok se člankom 10. Direktive 2011/85 zahtijeva da godišnje proračunsko zakonodavstvo bude u skladu s odredbama srednjoročnog proračunskog okvira ili da se valjano objasni svako odstupanje, ne postoji zahtjev za integrirani srednjoročni proces planiranja rashoda i proces izrade proračuna²⁸. Štoviše, ne zahtijeva se da proračunska dokumentacija uključuje projekcije i rezultate u pogledu prihoda, rashoda i financijskih sredstava u srednjem roku na istoj osnovi kao i godišnji proračun²⁹.

Također, prema dokumentu MMF-a važne su četiri vrste mehanizama za kontrolu usmjerene na budućnost: (i) kontrole akumulacije, dionica, povlačenja prijenosa, (ii) redovito praćenje dosljednosti ažuriranja projekcija srednjoročnih rashoda s odobrenim srednjoročnim planovima, (iii) dostatne razlike između rashodovnih obveza i rashodovnih planova za pokrivanje neočekivanih događaja bez potrebe ponovnog određivanja prioriteta politika i (iv) stroge kontrole sposobnosti ministarstava i agencija da preuzmu višegodišnje rashodovne obveze. Međutim, Direktivom 011/85 ne predviđa se uspostava kontrola rashoda usmjerenih na budućnost kako bi se zajamčila usklađenost sa srednjoročnim planovima čak i u slučaju promjena u vanjskim uvjetima.

Naposljetku, Direktiva 2011/85 ne sadržava nikakvu odredbu kojom bi se odgovorilo na potrebu da nacionalna tijela izvješćuju o proračunskim rezultatima na usporednoj osnovi s višegodišnjim planovima te da na sveobuhvatan i transparentan način usklade sva odstupanja između višegodišnjih planova i ishoda u pogledu rashoda. Štoviše, ne postoje određene odredbe kojima se od vlada ili onih koji su uključeni u izvršenje proračuna zahtijeva da odgovaraju za bilo koja neopravdana odstupanja od višegodišnjih planova.

Nacrtom Direktive iz 2017. uvodi se zahtjev za donošenje obvezujućih srednjoročnih rashoda na početku zakonodavnog razdoblja. Takvim bi se pravilom pružila veća stabilnost za planiranje proračuna te ojačala veza između proračuna i srednjoročnog proračunskog okvira. Međutim, takvo bi pravilo također moglo ugroziti fiskalnu stabilnost u slučaju da povećanje rashoda odstupa od rasta potencijalnog BDP-a³⁰. Nacrtom Direktive iz 2017. nisu se riješila pitanja povezana s nedostatcima³¹ navedenima u tablici 1.

Nedostatci u odredbama o neovisnim fiskalnim institucijama

Uredbom 473/2013, koja je obvezujuća za države članice europodručja, određene su funkcije koje bi neovisne fiskalne institucije trebale preuzeti te njihova obilježja i načela. Potonja su u skladu sa zajedničkim načelima Komisije. Ona su dodana tijekom zakonodavnog postupka kad su donesena načela nakon što je Komisija donijela svoj prijedlog uredbe.

Sud je usporedio odredbe o neovisnim fiskalnim institucijama s međunarodnim standardima i primjerima najbolje prakse MMF-a³² i OECD-a³³. Sud je primijetio da u zakonodavstvu EU-a nedostaju zahtjevi povezani s: (i) brojem članova odbora neovisnih fiskalnih institucija i duljinom njihova mandata, (ii) kadrovskom politikom neovisnih fiskalnih institucija, (iii) uspostavom proračuna neovisnih fiskalnih institucija i (iv) potrebom za vanjskim preispitivanjem. To je dovelo do osnivanja uvelike različitih neovisnih fiskalnih institucija, kao što je prikazano u prilogu III. te kao što je također Komisija naglasila u dokumentu za raspravu³⁴.

Komisija je još 2004.³⁵ naglasila da je važno da makroekonomske i proračunske prognoze izradi ili ocijeni neovisna institucija radi smanjenja i mogućeg uklanjanja pristrane optimističnosti³⁶. To je kasnije potvrđeno u dokumentima MMF-a³⁷ i OECD-a³⁸. Donesenom inačicom Uredbe 473/2013 zahtijeva se da neovisne fiskalne institucije izrade ili podrže jedino makroekonomske prognoze, ali ne i proračunske prognoze (tj. predviđene proračunske prihode i rashode), iako su u prijedlogu Komisije navedene obje vrste prognoza.

Komisija je u dokumentu za raspravu iz 2017. (vidi odlomak 36.), među ostalim, zauzela stajalište da bi se neovisnim fiskalnim institucijama mogla dati opsežnija uloga u izradi ili odobravanju proračunskih prognoza s obzirom na njihovu ulogu u odnosu na makroekonomske prognoze. Neovisne fiskalne institucije i ostali dionici s kojima su se revizori sastali također su ukazali na ovo ograničenje u pogledu proračunskih prognoza.

Mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a, platforma za razmjenu mišljenja, stručnih znanja te objedinjavanje resursa, predložila je 2016. godine popis minimalnih standarda za neovisne fiskalne institucije sličnih načelima OECD-a te uspostavu „djelotvornog sustava za njihovu zaštitu”³⁹. Međutim, nacrt Direktive iz 2017. ne rješava te probleme– kad je riječ o standardima, jedini novi zahtjev u nacrtu Direktive iz 2017. za države članice je da zajamče usklađenost neovisnih fiskalnih institucija s načelima za neovisne fiskalne institucije utvrđenima Uredbom 473/2013.

Iako pozdravlja taj novi zahtjev, mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a, zatražila je da se „uvjeti navedeni u [nacrtu Direktive iz 2017.] […] usklade s jasnijom definicijom minimalnih standarda i djelotvornim sustavom za njihovu zaštitu”⁴⁰. Mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a u toj je izjavi čak predložila da bi „prijedlog mogao dodatno obvezati države članice da zajamče ambicioznu provedbu tog načela u svojim nacionalnim zakonodavstvima određivanjem postupaka i minimalnih zahtjeva”. U siječnju 2019. mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a ponovila je poziv da se „razviju prikladne norme za uspostavu i operativne kapacitete neovisnih fiskalnih institucija te da ih se uključi u zakonodavstvo EU-a”.

Naposljetku, Sud prihvaća da je nacrtom Direktive iz 2017. predviđena šira uloga neovisnih fiskalnih institucija dajući im u zadaću da (i) i ex ante i ex post kritički procijene prikladnost srednjoročnih proračunskih ciljeva i kretanja srednjoročnih neto rashoda, (ii) pozovu na aktivaciju korektivnog mehanizma i (iii) prate njegovu primjenu i ishod. Štoviše, cilj nacrta Direktive iz 2017. bio je uvođenje načela „poštuj ili objasni” u zakonodavstvo EU-a.

Nedosljedne procjene i loše oblikovanje stvorili su rizik za neovisne fiskalne institucije i Europski fiskalni odbor

Zakonodavstvom EU-a od država članica zahtijeva se da uspostave nacionalna fiskalna pravila te da Komisiji i neovisnim fiskalnim institucijama dodijele posebne uloge praćenja. Dok Komisija procjenjuje usklađenost nacrta proračunskih planova s fiskalnim pravilima EU-a, neovisne fiskalne institucije procjenjuju usklađenost tih planova s nacionalnim fiskalnim pravilima. Međutim, zakonodavstvom EU-a nije predviđena upravljačka struktura na dvije razine, u kojoj bi se Komisija za svoju ulogu praćenja oslanjala na rad nacionalnih neovisnih fiskalnih institucija.

EFB je osnovan s ciljem jačanja postojećeg okvira gospodarskog upravljanja (vidi odlomak 10.). Njegovi zadatci uključuju, među ostalim, pružanje evaluacije provedbe fiskalnog okvira EU-a i primjerenosti stvarnog fiskalnog stajališta na razini europodručja te na nacionalnoj razini.

Sud je stoga procijenio je li:

1. postojala dosljednost između Komisije i neovisnih fiskalnih institucija u procjeni usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a
2. EFB bio u mogućnosti dati neovisna mišljenja.

Rizik od nedosljednosti između procjena Komisije i neovisnih fiskalnih institucija o usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a

Zakonodavstvo EU-a nije obvezujuće u pogledu nacionalnih fiskalnih pravila (npr. u vezi s brojem, vrstom i značajkama), no propisuje da bi se njima trebala djelotvorno promicati usklađenost s referentnim vrijednostima o deficitu i dugu utvrđenima u skladu s obvezama iz UFEU-a. U praksi su strane Fiskalnog ugovora (vidi odlomak 06.) donijele nacionalna fiskalna pravila koja su usko povezana s onima preventivnog dijela PSR-a.

Ugovorom o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, kao preventivnim dijelom PSR-a, zahtijeva se proračunsko stanje koje je „uravnoteženo ili u suficitu”, što znači da je strukturni saldo na razini srednjoročnog proračunskog cilja ili viši, ili u skladu s kretanjima prilagodbe prema njemu. Štoviše, napredak prema ostvarenju tog srednjoročnog proračunskog cilja i njegovo ostvarenje mora se ocijeniti na temelju analize usklađenosti s referentnim vrijednostima za rashode iz PSR-a, tj. rashodi ne bi smjeli rasti brže od potencijalnog BDP-a (u prilogu IV. uspoređena su pravila iz preventivnog dijela PSR-a s pravilima iz Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju).

Nadalje, u nekim su državama članicama (npr. Italiji i Portugalu) neovisne fiskalne institucije zadužene za procjenu usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a. Neke neovisne fiskalne institucije (npr. u Francuskoj) čine tu procjenu na dobrovoljnoj osnovi, iako za to nisu zadužene. Anketa koju je Sud proveo pokazala je da polovica neovisnih fiskalnih institucija prati usklađenost s numeričkim fiskalnim pravilima EU-a.

Neovisne fiskalne institucije koje su sudjelovale u anketi smatraju da njihova procjena usklađenosti s fiskalnim pravilima EU nije dovela do dupliciranja uloga s Komisijom već da se njihove uloge nadopunjuju, s obzirom da procjena neovisnih fiskalnih institucija može potaknuti preuzimanje odgovornosti za fiskalna pravila EU-a na nacionalnoj razini. U razgovorima su neovisne fiskalne institucije potvrdile svoje odgovore. Međutim, neovisne fiskalne institucije koje prate samo usklađenost s nacionalnim fiskalnim pravilima nisu sklone tome da prate i usklađenost s fiskalnim pravilima EU-a. Jedan od razloga koji su navele je bio rizik za ugled u slučaju različitih procjena.

Kad i Komisija i neovisne fiskalne institucije procjenjuju usklađenost s fiskalnim pravilima EU-a, njihovi se zaključci mogu razlikovati. Jedan razlog je taj što je Komisija, kao što je Sud već utvrdio u tematskom izvješću br. 18/2018, u velikoj mjeri koristila diskrecijsko pravo⁴¹ u procjenama usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a (tj. usklađenosti s kretanjima prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju).

Također, Uredbom o uspostavljanju PSR-a omogućen je relativno velik prostor za odstupanja od godišnje referentne vrijednosti države članice⁴² jer se u procjeni usklađenosti s fiskalnim pravilima u obzir mogu uzeti brojni čimbenici. Primjeri takvih čimbenika su:

1. provedba velikih strukturnih reformi
2. neuobičajeni događaji
3. potreba za javnim ulaganjima
4. nedefinirani „drugi čimbenici”.

Stoga, čak i ako država članica znatno odstupa od zadanih fiskalnih prilagodbi (tj. smanjenja državnog deficita), Komisija bi naposljetku mogla odlučiti da neće poduzeti nikakve mjere te smatrati da je država članica usklađena s fiskalnim pravilima EU-a.

Te su probleme također spomenule neovisne fiskalne institucije u svojim odgovorima u anketi Suda te ih smatraju nedostatcima koji bi mogli utjecati na njihov rad. Oko 40 % neovisnih fiskalnih institucija koje su odgovorile na anketu smatraju da bi ti problemi mogli dovesti do toga da se njihova procjena usklađenosti sa srednjoročnim proračunskim ciljem ili kretanjima prilagodbe prema njemu razlikuje od procjene Komisije (vidi sliku 3.).

Izvor: anketa koju je proveo Sud.

Drugi razlozi za odstupanja (vidi odlomak 49.) su činjenice da neovisne fiskalne institucije upotrebljavaju vlastite (i) metodologije za izračun potencijalnog BDP-a i/ili (ii) pretpostavke i skupove podataka. Međutim, Komisija je pojačala svoju suradnju s neovisnim fiskalnim institucijama objasnivši vlastitu metodologiju radi sprječavanja takvih odstupanja.

Naposljetku, pri donošenju zaključaka o usklađenosti država članica s fiskalnim pravilima EU-a Komisija može uzeti u obzir rasprave između Komisije i vlade predmetne države u kojima ne sudjeluju neovisne fiskalne institucije.

Rizik od nedosljednosti između zaključaka neovisnih fiskalnih institucija i Komisije već je spomenuo EFB⁴³ te ga je potvrdila anketa koju je proveo Sud. Naime, 20 % neovisnih fiskalnih institucija navelo je da su već naišle na takve razlike. U okviru 3. izneseni su primjeri različitih zaključaka.

Uspostavljanje Europskog fiskalnog odbora bio je dobar korak, no postoji prostor za jačanje njegove uloge i neovisnosti

U „Izvješću petorice predsjednika” predviđene su sljedeće zadaće za EFB:

• koordinirati mreže nacionalnih fiskalnih vijeća i djelovati usklađeno s istim standardom neovisnosti
• pružati savjete, ali ne i provoditi relevantnu politiku. Provedba pravila trebala bi ostati zadaća Komisije, koja bi trebala moći odstupiti od stajališta EFB-a ako za to ima opravdane razloge za koje je pružila objašnjenje
• na temelju gospodarske, a ne pravne, prosudbe procijeniti fiskalnu politiku na nacionalnoj razini i na razini europodručja u kontekstu fiskalnih pravila EU-a, poštujući pravila PSR-a
• moći objavljivati mišljenja kada to smatra potrebnim, što se posebice odnosi na situacije povezane s procjenom programa stabilnosti i predstavljanjem godišnjeg nacrta proračunskih planova te izvršenjem nacionalnih proračuna
• pružati ex post evaluaciju provedbe okvira upravljanja.

Međutim, u Odluci o EFB-u Komisija je izostavila najveći dio nacionalne dimenzije tih zadaća. Naime, Komisija EFB-u nije dala u zadatak da objavljuje mišljenja o programima nacionalne stabilnosti ili konvergencije, nacrtima proračunskih planova ili izvršenju nacionalnih proračuna. Štoviše, Komisija je navela da bi EFB trebao samo surađivati s neovisnim fiskalnim institucijama, a ne ih koordinirati. Sud ističe da su se neovisne fiskalne institucije same protivile koordinaciji koju bi provodio EFB jer su to vidjele protivnim ostvarenju cilja povećanja odgovornosti na nacionalnoj razini i štetnim za svoju neovisnost.

U svojem govoru iz studenoga 2015., predsjednik Euroskupine istaknuo je da smatra da je „korisno imati veliku europsku mrežu nacionalnih fiskalnih vijeća koja se nalazi izvan Komisije i pruža neovisne procjene nacionalnih nacrta proračuna, a na temelju kojih Komisija daje svoje (političko) mišljenje”.

Nadalje, „Izvješćem petorice predsjednika” EFB je pozvan da „djeluje usklađeno s istim standardom neovisnosti” kao i nacionalne neovisne fiskalne institucije kao što je utvrđeno Uredbom 473/2013.

Člankom 4. Odluke o EFB-u utvrđeno je da članovi Odbora djeluju neovisno. Međutim, neovisnost EFB-a ograničena je nezadovoljavajućim statutarnim uređenjem i oskudnim resursima⁴⁵:

1. predsjednik i četiri člana Odbora koje imenuje Komisija. Njihov je mandat na nepuno radno vrijeme, kratak (tri godine), uz mogućnost jednokratne obnove te ne postoje mehanizmi za njihovu smjenu (kao što je smjena isključivo u slučaju nesposobnosti za rad ili teže povrede dužnosti)
2. budući da je Komisija uspostavila EFB, ona može izmijeniti pravila koja se odnose na EFB
3. EFB nije financijski neovisan jer nema vlastiti proračun te ne može slobodno upravljati svojim ljudskim resursima. Njegov proračun ulazi u proračun „za euro i socijalni dijalog” ureda potpredsjednika Komisije te obuhvaća plaće članova (koji imaju status posebnih savjetnika) i troškove njihovih poslovnih putovanja. Tajništvo EFB-a odjel je Glavnog tajništva Komisije. Slijedom toga, njegovi su troškovi (poslovna putovanja, pozivi stručnjacima, organizacija radionica itd.) obuhvaćeni operativnim proračunom Glavnog tajništva.
4. EFB je povezan s Glavnim tajništvom Komisije i nalazi se u njegovim prostorijama te su i njegove internetske stranice smještene na poslužitelju Komisije.

Navedeni čimbenici doveli su do nezadovoljavajućeg institucijskog ustroja, što je istaknuo i ESB: „Uspostavljanje Europskog fiskalnog odbora na temelju odluke Komisije unutar njezine organizacijske strukture nije u skladu sa standardima uspostavljenima za partnere na nacionalnoj razini”⁴⁶. Isti je problem istaknuo i MMF⁴⁷.

Štoviše, „Izvješćem petorice predsjednika” određuje se da bi EFB „trebao moći objavljivati mišljenja kada to smatra potrebnim”, no Odluka o EFB-u odnosi se samo na objavljivanje godišnjeg izvješća. U izvješću se izričito ne spominje mogućnost da EFB objavljuje procjene u stvarnom vremenu ili da objavljuje javna mišljenja, što u svakom slučaju otežava činjenica da EFB ima ograničene resurse.

U praksi, EFB objavljuje dvije vrste redovitih izvješća: (1) procjene smjera fiskalne politike prikladne za europodručje koje EFB objavljuje u lipnju i (2) godišnje izvješće koje se objavljuje na kraju godine. Osim toga, EFB je nedavno objavio procjenu fiskalnih pravila EU-a⁴⁸.

Sud je procijenio da su četiri izvješća iz 2017. i 2018. dobre analitičke kvalitete. To su potvrdili i dionici iz država članica koje su bile u uzorku ove revizije te anketirane neovisne fiskalne institucije. Naime, 87 % neovisnih fiskalnih institucija ocijenilo je kvalitetu analize u izvješću EFB-a kao „dobru”, 10 % kao „prosječnu” i samo 3 % kao „lošu”.

U godišnjem izvješću EFB daje procjenu provedbe fiskalnog okvira Unije. EFB u posebnom odjeljku također objavljuje prijedloge za budući razvoj fiskalnog okvira Unije. Međutim, iako su godišnja izvješća sadržavala evaluaciju odabranih aspekata učinkovitosti u pogledu neovisnih fiskalnih institucija, kao što je njihova primjena načela „poštuj ili objasni“ i provjera je li im bilo zajamčeno pravo na pristup informacijama, odjeljak namijenjen prijedlozima nije uključivao prijedloge za poboljšanje stanja neovisnih fiskalnih institucija.

Štoviše, u Odluci o EFB-u nije navedeno kako bi se prijedlozi EFB-a uključili u interni postupak donošenja odluka Komisije. Štoviše, Komisija može zanemariti prijedloge EFB-a bez ikakvog obrazloženja, suprotno onomu što je predloženo u „Izvješću petorice predsjednika”: ne obvezuje ju načelo „poštuj ili objasni”. Taj su problem istaknuli ESB⁴⁹ i Europski ombudsman⁵⁰.

U svom odgovoru Europskoj ombudsmanici potpredsjednik Europske komisije objasnio je da se između EFB-a i nacionalnih neovisnih fiskalnih institucija ne može povući stroga paralela. Nacionalne neovisne fiskalne institucije prate jesu li nacionalne politike u skladu s fiskalnim pravilima. EFB ne prati proračun EU-a niti njegovo izvršenje – on je neovisno savjetodavno tijelo Komisije. Zbog toga je potpredsjednik Europske komisije tvrdio da se u ovom kontekstu ne primjenjuje načelo „poštuj ili objasni”.

Kvaliteta analize i kritička stajališta EFB-a upućuju na to da je on, unatoč tome što je dio Komisije, bio u mogućnosti oblikovati neovisna mišljenja. Međutim, ta se neovisnost oslanja isključivo na trenutačne članove EFB-a, a ne na njegov institucijski ustroj. Anketa koju je proveo Sud pokazala je da je percepcija neovisnih fiskalnih institucija o neovisnosti EFB-a neujednačena: 53 % smatra da EFB ima „ograničenu neovisnost”, dok 47 % institucija smatra da je EFB „potpuno neovisan”.

Komisija zasad ima tek ograničeno jamstvo da se nacionalni proračunski okviri provode i primjenjuju na odgovarajući način

Prvotni zahtjevi koji se odnose na proračunske okvire država članica nisu bili utvrđeni uredbom, nego su bili u okviru direktive. Slijedom toga, provedba tih zahtjeva traje dulje i države članice imaju pravo odlučiti o načinu njihove provedbe.

Međutim, Komisija je u izvješću o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2011. (objavljenom 2012.)⁵¹ navela da je odabir direktive bio odgovor na potrebu za postizanjem ravnoteže u zahtjevima država članica.

Sud je procijenio je li:

1. Komisija mogla donijeti pravodobne zaključke o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima EU-a
2. procjena Komisije pružila korisne uvide u provedbu i primjenu nacionalnih proračunskih okvira.

Do kašnjenja u donošenju zaključaka o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima EU-a došlo je zbog čimbenika od kojih neki nisu pod kontrolom Komisije

Rok za prenošenje Direktive 2011/85 bio je 31. prosinca 2013. Države članice morale su obavijestiti Komisiju o provedbi svojih nacionalnih mjera. Države članice izdale su 323 nacionalne provedbene mjere, no samo je njih 67 (20 %) prijavljeno pravovremeno (vidi sliku 4.). Štoviše, države članice istodobno su morale u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ne samo zahtjeve iz Direktive 2011/85, nego i one koji proizlaze iz Uredbe 473/2013 i Fiskalnog ugovora.

Izvor: Sud.

Budući da nisu sve države članice prenijele Direktivu 2011/85 na vrijeme, nedugo nakon isteka roka Komisija je otvorila 17 postupaka zbog povrede „izostankom obavješćivanja” o nacionalnim provedbenim mjerama. Kao što je prikazano u tablici 2., većina tih slučajeva (14) zatvorena je unutar jedne godine, što je referentna vrijednost Komisije⁵². Zbog dugotrajnosti procesa donošenja zakona, Direktiva 2011/85 u Sloveniji je prenesena 2018., a u Češkoj 2019. godine. To je neizbježno odgodilo početak postupka procjene za svih 17 država članica koje su bile obuhvaćene postupcima zbog povrede.

Komisija nije dovršila procjene usklađenosti, koje se sastoje od provjere prenošenja u nacionalna zakonodavstva i provjere sukladnosti, unutar svog referentnog razdoblja⁵³, a ciljne vrijednosti postavljene u Godišnjem planu upravljanja na razini DG-a ECFIN za razdoblje 2014-2017. ostvarene su samo djelomično.

Kao rezultat provjera prenošenja u nacionalna zakonodavstva i provjera sukladnosti Komisija je u kolovozu 2016. pokrenula pilot-postupke EU-a za 11 država članica, a u travnju 2017. za njih još 7. te ponovno u srpnju 2019. za još 7 država članica. To je bio prvi korak kojim se pokušao riješiti problem u području prenošenja u nacionalna zakonodavstva te tako izbjeći službene postupke zbog povrede, ako je to moguće. U rujnu 2019. Komisija još nije bila odlučila hoće li za preostale tri države članice pokrenuti postupke „EU pilot”.

Utvrđivanje redoslijeda postupaka „EU pilot” (vidi tablicu 3.) ne ovisi o planu provedbe nego o operativnim razlozima, tj. ovisi o dostupnosti država članica za provođenje pilot-dijaloga EU-a s Komisijom na engleskom u prvom krugu te o razini unutarnje pripremljenosti Komisije za drugi krug i treći krug. Slijedom toga, neke države članice europodručja koje imaju visok dug opće države, tj. one kojima je važnije postizanje dobrog fiskalnog položaja, nisu procijenjene kao prioritetne (vidi sliku 5.).

2014. godine (kad su države članice već trebale dovršiti prenošenje u nacionalna zakonodavstva) sedam država članica europodručja za koje je Komisija pokrenula postupak „EU pilot” 2019. godine (vidi treći stupac na slici 5.) činile su 77 % BDP-a europodručja (66 % ukupnog BDP-a država članica bez Ujedinjene Kraljevine i 56 % ukupnog BDP-a svih država članica uključujući i Ujedinjenu Kraljevinu) te 77 % javnog duga europodručja (72 % ukupnog javnog duga svih država članica bez Ujedinjene Kraljevine te 60 % ukupnog javnog duga svih država članica uključujući i Ujedinjenu Kraljevinu).

Izvor: Sud.

18 postupaka „EU pilot” koji su pokrenuti u prvom i drugom krugu zatvoreno je s osjetnim kašnjenjima: prosječno trajanje bilo je više od 65 tjedana, što je znatno više od 20-tjedne referentne vrijednosti Komisije. U 3 od 18 slučajeva Sud je primijetio posebno velike vremenske razmake u komunikaciji (u trajanju od gotovo godinu dana ili više) u kojima je Komisija čekala da države članice provedu potrebne mjere. Ta su tri postupka konačno završena unutar dvije godine otkako su započeti. U jednom je slučaju Komisija odbila odgovore države članice (Belgije). Komisija je zatvorila postupke „EU pilot” za ukupno jedanaest država pozitivno ocijenivši njihovu usklađenost. Za drugih sedam slučajeva Komisija je odbila odgovor država članica. Do rujna 2019. zatvorena su četiri od tih sedam slučajeva. Komisija nastavlja s neslužbenim razmjenama s drugim državama članicama (vidi tablicu 3.), no još nije započela nikakve postupke zbog povrede⁵⁴.

* Trajanje do 30. rujna 2019.

Izvor: Sud.

Komisija je trebala pokrenuti 17 postupaka zbog povrede „izostankom obavješćivanja” (vidi odlomak 73.), a države članice trebale su uvesti dodatne 102 nacionalne provedbene mjere koje su proizašle iz provjera usklađenosti koje je Komisija provela u razdoblju 2015-2019. (vidi sliku 4.). To, zahvaljujući novim spoznajama, upućuje na činjenicu da je Komisija podcijenila izazove s kojima su se države suočile u procesu prenošenja Direktive 2011/85 i nije poduzela proaktivne mjere kako bi im pomogla u tom procesu. Kako bi državama članicama pomogla da pravilno primijene zakonodavstvo EU-a, Komisija često pokreće niz različitih „alata za promicanje usklađenosti” u različitim fazama u ciklusu politike⁵⁵. Međutim, u slučaju Direktive 2011/85 to je učinila u ograničenoj mjeri.

Komisija je državama članicama pružila smjernice za nacionalne proračunske okvire: uz razmjene u okviru pilot postupaka EU-a, postojale su i uglavnom neslužbene razmjene (npr. porukama e-pošte, telefonskim razgovorima ili bilateralnim sastancima) koje su uključivale, na primjer, preglede nacrta zakonodavstava država članica za prenošenje Direktive 2011/85. To su potvrdili dionici s kojima se Sud susreo, kao i anketa u kojoj su sudjelovale neovisne fiskalne institucije (vidi sliku 6.). Važno je napomenuti da je Komisija pružila manje podrške i smjernica za jamčenje djelotvorne primjene nacionalnih proračunskih okvira nego što je to učinila da zajamči usklađenost država članica sa zahtjevima EU-a.

Izvor: anketa koju je proveo Sud.

Dosadašnje procjene koje je obavila Komisija imaju tek ograničenu informativnu vrijednost, ili zbog vremenskih ograničenja ili zbog upitnih ovlasti

Sud je analizirao procjene koje je Komisija obavila u skladu s Direktivom 2011/85, Ugovorom o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju i Uredbom 473/2013.

Nakon procjene usklađenosti nacionalnih mjera za prenošenje Komisija je obvezna pratiti i procijeniti primjenu Direktive 2011/85.

Komisija još nije započela s procjenom primjene Direktive 2011/85 na strukturiran i sustavan način. Plan joj je započeti s tim postupkom⁵⁶ kada završi s procjenom načina na koji su države članice prenijele zahtjeve iz Direktive 2011/85 u nacionalno zakonodavstvo (vidi tablicu 3.).

U listopadu 2019. Komisija još nije bila uspostavila strategiju kojom se utvrđuju metodologija, kriteriji, ključne etape i očekivani rezultati država članica kako bi se zajamčilo odgovarajuće i pravovremeno praćenje primjene Direktive 2011/85.

U nekim slučajevima države članice ne ostvaruju napredak u fiskalnoj uspješnosti propisan PSR-om, unatoč tome što provode Direktivu 2011/85 (npr. Italija i Španjolska). Međutim, Komisija još nije iskoristila svoje ovlasti za praćenje⁵⁷ te nije obavila procjenu usmjerenu na operativnu učinkovitost ključnih elemenata nacionalnih proračunskih okvira. Takav pristup, primjerice, zauzima MMF pri provedbi evaluacije fiskalne transparentnosti.

Umjesto toga može se koristiti i metodologijom programa javne potrošnje i financijske odgovornosti (PEFA). Sama je Komisija, odnosno njezina Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (GU DEVCO), izradila metodologiju PEFA-e zajedno s MMF-om i Svjetskom bankom. Stoga bi među svojim redovima trebala imati stručno znanje potrebno za obavljanje procjena na temelju programa PEFA.

Osim procjene usklađenosti i primjene, Komisija je prema odredbama Direktive 2011/85 bila obvezna provesti i pregled prikladnosti te Direktive do sredine prosinca 2018.

Odredba o provedbi pregleda prikladnosti nije bila uvrštena u izvorni prijedlog Komisije, ali je nadodana tijekom zakonodavnog postupka. Nadalje, iako su srednjoročni proračunski okviri središnji element nacionalnih proračunskih okvira i Direktive 2011/85, oni nisu izrijekom navedeni kao jedan od elemenata koji moraju biti obuhvaćeni pregledom prikladnosti. Međutim, Sud prima na znanje nakanu Komisije da uključi srednjoročne proračunske okvire u opseg ovog pregleda.

Unatoč tome što je propisani rok bio listopad 2018., Komisija još u lipnju 2019. nije bila objavila pregled prikladnosti Direktive 2011/85.

Međutim, Komisija je na temelju ekonomske studije u siječnju 2019. zaključila da „je proteklih godina ojačano preuzimanje fiskalnih pravila EU-a na nacionalnim razinama zahvaljujući uspostavi jačih nacionalnih fiskalnih okvira, koji su rezultat zakonodavnih inicijativa pokrenutih na razini EU-a”⁵⁸. U studiji su se ispitivali ekonometrijski dokazi koji pokazuju povezanost kvalitete srednjoročnih proračunskih okvira (koja se mjeri pomoću indeksa srednjoročnog proračunskog okvira, vidi odlomak 04.) s ciklički usklađenim primarnim saldom. Ta je snažna povezanost protumačena kao dokaz pozitivnog učinka na fiskalnu disciplinu do kojeg je došlo nakon preuzimanja pravila EU-a na nacionalnim razinama.

Indeksom srednjoročnog proračunskog okvira procjenjuje se kvaliteta nacionalnih proračunskih okvira na temelju 11 kriterija (vidi tablicu 4.). Jedan od zahtjeva iz Direktive 2011/85 nije obuhvaćen nijednim od tih kriterija, dok šest kriterija ne odgovaraju zahtjevima iz Direktive 2011/85, nego drugim značajkama, koje Komisija smatra poželjnima.

Napomena: ✘: nije uključeno.

Izvor: Sud.

Međutim, ta se analiza, iako dragocjena, ne može smatrati pregledom prikladnosti Direktive 2011/85 u vezi sa zahtjevima u pogledu srednjoročnih proračunskih okvira, i to iz sljedećih razloga:

• indeks srednjoročnog proračunskog okvira, upotrijebljen u ovoj analizi, temelji se na bazi podataka o fiskalnom upravljanju (vidi odlomak 04.), u koju se uglavnom unose informacije koje dostavljaju nacionalna tijela, a ne informacije prikupljene na temelju neovisnih procjena funkcioniranja nacionalnih proračunskih okvira koje obavlja Komisija
• kriteriji koji se upotrebljavaju za bodovanje indeksa tek se djelomično preklapaju sa zahtjevima iz Direktive 2011/85 (vidi odlomak 91.)
• do poboljšanja indeksa srednjoročnog proračunskog okvira moglo bi doći čisto kao posljedica donošenja proračunske reforme, čak i ako se ona još nije počela provoditi, tj. na indeks bi se mogla odraziti sukladnost njezine izrade, a ne njezino stvarno djelovanje (vidi okvir 4.)
• indeks srednjoročnog proračunskog okvira odnosi se na razdoblje 2006-2015. Međutim, 2015. godina prethodila je početku postupaka „EU Pilot”, što znači da se na indeks nikako ne može odraziti ni procjena primjene Direktive 2011/85 ni procjena njezina prenošenja u nacionalno zakonodavstvo
• poboljšanje indeksa srednjoročnog proračunskog okvira (povećanje broja bodova) za države članice europodručja zabilježeno je ili 2011. ili tijekom ranijih godina, uz iznimku Francuske, Njemačke, Finske (za koje su manja povećanja zabilježena redom 2012., 2013. i 2015.) te Luksemburga (2014.). Međutim, poboljšanja zabilježena 2011. ili ranije ne mogu se smatrati povezanima s provedbom Direktive 2011/85, koja je stupila na snagu tek 13. prosinca 2011. Države članice koje sudjeluju u programima financijske pomoći (Cipar, Grčka, Irska, Latvija Španjolska i Portugal) također su zabilježile poboljšanja, kao i države članice koje su procesu pridruživanja europodručju (Litva). Međutim, Komisija u analizi, iako prepoznaje ulogu programa financijske pomoći, ne razlikuje učinak Direktive 2011/85 od učinka obveza koje proizlaze iz sudjelovanja u programima financijske pomoći, kao ni od nastojanja država članica da se pridruže europodručju.

Procjena Fiskalnog ugovora

Ugovorom o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju od Komisije se zahtijeva da podnese „pravovremeno” izvješće o procjeni usklađenosti nacionalnih odredbi koje su donijele države članice s Fiskalnim ugovorom (vidi odlomak 06.). Komisija je, na temelju informacija zaprimljenih od država članica, svoje izvješće objavila 22. veljače 2017.⁵⁹ U skladu sa svojim ovlastima Komisija se u procjeni usredotočila na pravnu usklađenost nacionalnih odredbi. Nisu joj povjerene ovlasti za procjenu djelotvorne primjere novih nacionalnih pravila kojima se prenosi Fiskalni ugovor.

Iz izvješća se mogu izvući sljedeći glavni zaključci:

• sve države članice uspostavile su obvezujuće pravilo o uravnoteženom proračunu, iako su to neke napravile samo na ustavnoj razini
• države članice imaju različite definicije iznimnih okolnosti u kojima im je dopušteno odstupiti od svojeg srednjoročnog proračunskog cilja
• države članice razlikuju se po tome u kojoj se mjeri korektivni mehanizam primjenjuje automatski i po opsegu potrebnih korektivnih mjera
• sve su države članice donijele zakonske odredbe o osnivanju neovisnih fiskalnih institucija, no Komisija je izrazila zabrinutost u pogledu mjera jamčenja neovisnosti za neke od njih
• mnoge države članice još nisu ugradile načelo „poštuj ili objasni” u svoj pravni okvir (prema kojem vlada mora pružiti obrazloženje u slučajevima u kojima ne poštuje procjenu neovisne fiskalne institucije), ali su se obvezale prikladno ga primijeniti.

Komisija je sveukupno donijela pozitivnu ocjenu, iako je prenošenje Fiskalnog ugovora u nacionalno zakonodavstvo bilo sporo i nepotpuno. Štoviše, Komisija je pozitivno ocijenila usklađenost 16 država članica, no tu je ocjenu uvjetovala njihovim ispunjenjem preuzetih obveza. Međutim, kako je istaknuo ESB⁶⁰, obveze „nisu odgovarajuća zamjena za pravne odredbe jer se njihovo izvršenje ne može zajamčiti”. Slijedom toga, procjena koju je Komisija obavila nije bila potpuna te se prihvaćanjem obveza smanjila važnost zahtjeva.

Procjena provedbe Uredbe 473/2013

Komisija je u studenome 2014. obavila prvu procjenu primjene Uredbe 473/2013, u kontekstu pregleda gospodarskog upravljanja kojim su obuhvaćeni zakonodavni akti iz paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere. Međutim, nije bilo moguće donijeti konačnu ocjenu jer je procjena provedena u prekratkom razdoblju nakon stupanja na snagu Uredbe 473/2013. Sljedeća procjena trebala bi se obaviti do kraja 2019.

Komisija isto tako prati razvojne promjene u nacionalnom zakonodavstvu o nacionalnim proračunskim okvirima i njihovoj primjeni u okviru europskog semestra⁶¹, iako je takvo praćenje ograničena opsega: Komisija procjenjuje je li se proračunska stanja država članica približavaju njihovim srednjoročnim proračunskim ciljevima (vidi odlomak 46.), no ne obavlja detaljnu evaluaciju funkcioniranja povezanih nacionalnih proračunskih okvira. Podrobnije informacije o različitim koracima nalaze se na slici 7.

Izvor: Sud.

Zaključci i preporuke

Sud je ispitao jesu li se mjerama Komisije za jačanje proračunskih okvira država članica EU-a postigli željeni rezultati. Zaključio je da je Komisija predlaganjem sada već donesene Direktive 2011/85 i Uredbe 437/2013 te nacrta Direktive iz 2017., za koju je zakonodavni postupak još u tijeku, doprinijela poticanju poboljšanja u nacionalnim proračunskim okvirima (odlomak 17.).

Međutim, Komisija nije pojasnila kako će svesti na najmanju moguću razinu odstupanja između procjena usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a neovisnih fiskalnih institucija i Komisije u slučajevima u kojima i Komisija i nacionalne neovisne fiskalne institucije procjenjuju usklađenost s fiskalnim pravilima EU-a.

Bilo je slučajeva u kojima su Komisija i relevantna neovisna fiskalna institucija došle do različitih zaključaka. Jedan od razloga je taj da je, u sklopu procjene usklađenosti, Komisija u potpunosti iskoristila diskreciju koja joj je dodijeljena zakonodavstvom EU-a i svoje ovlasti da tumači tu diskreciju. To se posebno primjenjuje na „iznimne okolnosti” koje su prihvaćene kao obrazloženje za ublažavanje zahtjeva za prilagodbu koji se odnose na države članice koje još nisu ostvarile svoje srednjoročne proračunske ciljeve (odlomci 45-55.).

Kako bi se zajamčilo da neovisne fiskalne institucije mogu djelotvorno ispuniti svoju ulogu i kako bi se smanjila razlika između procjena usklađenosti s fiskalnim pravilima EU-a neovisnih fiskalnih institucija i Komisije, Komisija bi trebala ojačati suradnju s neovisnih fiskalnim institucijama.

Preporučeni rok: od 2020. nadalje

Niz zahtjeva iz pravnog okvira EU-a koji se odnose na srednjoročne proračunske okvire i neovisne fiskalne institucije nije na visini međunarodnih standarda i najbolje prakse koje su utvrdili MMF i OECD, što također često nije u skladu sa stajalištima koja se navode u relevantnim ekonomskim dokumentima koje objavljuje Komisija. Donošenjem Direktive iz 2017. ti bi se nedostatci uklonili tek djelomično (odlomci 18-41.).

Kako bi dodatno ojačala proračunske okvire, Komisija bi trebala preispitati zahtjeve za srednjoročne proračunske okvire i neovisne fiskalne institucije, također uzimajući u obzir međunarodne standarde i najbolju praksu te predložiti mjere prikladne za poboljšanje njihova opsega i djelotvornosti. Komisija bi tu uredbu trebala temeljiti na opažanjima iz ovog izvješća, kao i na rezultatima pregleda prikladnosti koji je obavila i vlastitoj procjeni usklađenosti i primjene Direktive 2011/85 i Uredbe 473/2013.

Preporučeni rok: unutar jedne godine od objavljivanja procjene paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere koju je obavila Komisija (koji uključuju Direktivu 2011/85 i Uredbu 473/2013).

Djelotvornost Europskog fiskalnog odbora ograničena je njegovim trenutačnim institucijskim ustrojem. Nadalje, načelo „poštuj ili objasni” ne primjenjuje se na Komisiju (odlomci 56-68.).

Kako bi dodatno ojačala izvršenje fiskalnih pravila EU-a i neovisnu procjenu rada Komisije u pogledu nacionalne dimenzije, Komisija bi trebala:

1. pregledati ovlasti kao i institucijski ustroj Europskog fiskalnog odbora i objaviti zaključke Komisije, uključujući i obrazloženje u slučaju da se ne predlože nikakve promjene
2. primijeniti načelo „poštuj ili objasni” pri čemu bi Komisija trebala javno pružiti obrazloženje u slučajevima u kojima nije postupala u skladu s procjenom Europskog fiskalnog odbora.

Preporučeni rok: unutar jedne godine od objavljivanja procjene paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere koju je obavila Komisija (koji uključuju Direktivu 2011/85 i Uredbu 473/2013).

Komisija još nije dovršila svoju procjenu usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima iz Direktive 2011/85, koji uključuju prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provjere sukladnosti (vidi odlomke 72-80.).

Komisija još uvijek nije obavila procjenu primjene pravnog okvira EU-a (Direktive 2011/85 i Uredbe 473/2013) ili je ta procjena obavljena u preranoj fazi provedbe da bi bila korisna (odlomci 84-92. i 96.).

Komisija trenutačno prati razvoj nacionalnih proračunskih okvira, među ostalim, s pomoću baze podataka o fiskalnom upravljanju. U tu se bazu podataka unose informacije koje dostavljaju države članice te se one uglavnom odnose na institucijski ustroj, a ne na stvarno funkcioniranje (odlomak 92.).

Kako bi procijenila jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni u pravnim aktima (Direktivi 2011/85 i Uredbi 473/2013) i budući da je od njihova donošenja prošlo osam, odnosno šest godina, Komisija bi trebala:

1. bez odgode privesti kraju procjenu usklađenosti
2. što je prije moguće obaviti sveobuhvatni pregled prikladnosti Direktive 2011/85 i objaviti relevantne rezultate
3. izmijeniti upitnike za unos u bazu podataka o fiskalnom upravljanju ili odrediti drugi prikladni alat kako bi se redovito zatražile sveobuhvatne informacije o stvarnom funkcioniranju nacionalnih proračunskih okvira
4. kontinuirano pratiti funkcioniranje nacionalnih proračunskih okvira, s pomoću strukturirane metodologije, s naglaskom na operativnoj učinkovitosti ključnih elemenata nacionalnih proračunskih okvira. Komisija bi trebala poduzeti daljnje korake za uklanjanje znatnih utvrđenih nedostataka.

Preporučeni rok za (a) do sredine 2020., (b): do kraja 2019., (c) do kraja 2020., (d): od 2021. nadalje

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Alex Brenninkmeijer, na sastanku održanom u Luxembourgu 15. listopada 2019.

Za Revizorski sud

Klaus-Heiner Lehne
predsjednik

Prilozi

Prilog I. – Kronološki pregled relevantne pravne osnove i publikacija

Izvor: Sud.

Prilog II. – Stajalište Komisije o srednjoročnom proračunskom okviru

(i) Jedinstven postupak za pripremu srednjoročnog proračunskog okvira i godišnjeg proračuna te u cijelosti integrirana dokumentacija.

Komisija je već 2011. priznala da postoji problem u pogledu toga da su „iako su programi stabilnosti i konvergencije već predstavljeni iz višegodišnje perspektive, ti dokumenti u vezi s predmetnom politikom u kontekstu rasprave o proračunskim strategijama na nacionalnoj razini i dalje ograničene važnosti, unatoč činjenici da bi države članice trebale izraditi nacrt svojih proračuna u skladu sa svojim obvezama u okviru PSR-a”⁶². Isto tako, u svojem privremenom izvješću o napretku o provedbi Direktive 2011/85 iz 2012. Komisija je uputila na „pomno razmatranje” ključnih značajki kao što su uključivanje srednjoročnog proračunskog okvira u godišnji proračunski ciklus te na potpuno integriranu dokumentaciju⁶³.

(ii) Kontrole rashoda usmjerene na budućnost kojima se jamči pridržavanje srednjoročnih planova.

Kad je riječ o mehanizmima prijenosa, Komisija je istaknula potrebu za ograničenjem razine nepotrošenih odobrenih sredstava koja se mogu prenijeti u sljedeću proračunsku godinu ili više njih jer u protivnom „takvi mehanizmi mogu okvir učiniti blažim i smanjiti njihovu sposobnost predviđanja”⁶⁴. Nadalje, Komisija smatra da je „utvrđivanje odgovarajuće pričuve za nepredviđene situacije i povezanih pravila pristupa” nužan sastavni dio višegodišnjeg okvira⁶⁵.

(Iii) Mehanizam odgovornosti⁶⁶.

Ističe se i da nedostatak odredbi u vezi s praćenjem višegodišnjeg izvršenja proračuna nije u skladu sa stajalištem Komisije o ključnim zahtjevima za srednjoročne proračunske okvire. Nadalje, Komisija od 2006. godine primjenjuje metodologiju za izračun indeksa srednjoročnog proračunskog okvira prema kojoj je „praćenje i jamčenje ostvarenja višegodišnjih proračunskih ciljeva” jedna od pet dimenzija za procjenu kvalitete srednjoročnih proračunskih okvira u državama članicama⁶⁷. Nadalje, Komisija je već 2007. potvrdila da je nedostatak praćenja nedostatak u svim državama članicama⁶⁸. Nadalje, Komisija je 2010. ponovila da su analiza skretanja s predviđenog fiskalnog puta, kao i mehanizmi praćenja te korektivni mehanizmi ključni elementi u osmišljavanju srednjoročnih proračunskih okvira⁶⁹.

Prilog III. – Razlike među neovisnim financijskim institucijama

* EPRV: ekvivalent punoga radnog vremena.

Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

Prilog IV. – Fiskalna pravila u preventivnom dijelu Pakta o stabilnosti i rastu te Fiskalnom ugovoru

Pokrate i skraćeni nazivi

BDP: bruto domaći proizvod

EFB: Europski fiskalni odbor

ESB: Europska središnja banka

GU ECFIN: Glavna uprava Komisije za gospodarske i financijske poslove

IFI: neovisna fiskalna institucija

MMF: Međunarodni monetarni fond

OECD: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

PEFA: javna potrošnja i financijska odgovornost

PSR: Pakt o stabilnosti i rastu

UFEU: Ugovor o funkcioniranju Europske unije

Vijeće ECOFIN: Vijeće za ekonomske i financijske poslove

Vijeće: Vijeće EU-a

Pojmovnik

Automatski mehanizam korekcije: obveza provedbe korektivnih mjera koje se automatski pokreću u slučaju da se uoče znatna odstupanja od srednjoročnog proračunskog cilja ili kretanja prilagodbe prema njemu.

Baza podataka o fiskalnom upravljanju: alat Komisije koji sadržava informacije o glavnim elementima okvira za fiskalno upravljanje država članica, odnosno o nacionalnim fiskalnim pravilima, neovisnim fiskalnim institucijama i srednjoročnim proračunskim okvirima.

Europski fiskalni odbor (EFB): savjetodavno tijelo Komisije koje je odgovorno za evaluaciju provedbe fiskalnih pravila EU-a, predlaganje izmjena fiskalnog okvira i provođenje ekonomskih procjena.

Europski semestar: godišnji ciklus kojim se pruža okvir za koordinaciju gospodarskih politika država članica EU-a i za praćenje napretka, posebno fiskalnih politika kako je utvrđeno Paktom o stabilnosti i rastu.

Fiskalna uspješnost: održavanje proračunske discipline radi poticanja makroekonomske stabilnosti i održivog rasta.

Fiskalni ugovor: sporazum o jačanju proračunske discipline koji su sklopile 22 ugovorne stranke, od njih ukupno 25 koje su potpisale međuvladin Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji.

Fiskalno pravilo: trajno ograničenje fiskalne politike, koje se često izražava kao brojčana gornja granica ili ciljna vrijednost razmjerna bruto domaćem proizvodu u okviru pokazatelja fiskalne uspješnosti.

Korektivni dio Pakta o stabilnosti i rastu: postupak u slučaju prekomjernog deficita koji Vijeće pokreće na preporuku Komisije protiv svake države članice EU-a koja prekorači gornju granicu proračunskog deficita utvrđenu uredbom o Paktu EU-a o stabilnosti i rastu. Postupak obuhvaća niz koraka koji u konačnici mogu dovesti do sankcija, a cilj im je potaknuti državu članicu da uspostavi kontrolu nad svojim proračunskim deficitom te je jedan od uvjeta za neometano funkcioniranje ekonomske i monetarne unije.

Mreža EU-a za neovisne fiskalne institucije: skupina osnovana 2013. kojom moderira i predsjeda Komisija i koja se sastoji od nacionalnih neovisnih fiskalnih institucija u EU-u i Europskog fiskalnog odbora.

Mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a: platforma uspostavljena 2015. za razmjenu stajališta i stručnog znanja, kao i za udruživanje resursa. Pristup je omogućen svim neovisnim tijelima za fiskalni nadzor koja djeluju u EU-u, a mrežom predsjeda jedna od neovisnih fiskalnih institucija.

Nacionalni proračunski okvir: mehanizmi, postupci, pravila i institucije na kojima se temelje proračunske politike.

Nacrt proračunskog plana: dokument koji vlade europodručja trebaju svake godine podnositi Komisiji kao temelj za koordinaciju fiskalne politike.

Neovisna fiskalna institucija: javno tijelo koje promiče dobru fiskalnu politiku i održive javne financije provođenjem niza zadaća, uključujući makroekonomske i proračunske prognoze te procjene fiskalne usklađenosti.

Odbor za ekonomsku politiku (EPC): savjetodavno tijelo Vijeća Ecofin i Komisije koji doprinosi postizanju konsenzusa o gospodarskoj politici (uključujući zapošljavanje i rast) te o održivosti javnih financija.

Paket od dvije mjere: paket EU-a od dvije zakonodavne mjere (Uredbe 472. i 473.) koji je donesen u svibnju 2013. i čiji je cilj jačanje gospodarskog upravljanja u europodručju.

Paket od šest mjera: paket šest zakonodavnih mjera u vezi s gospodarskim upravljanjem EU-om (pet uredbi i Direktiva 2011/85) koji je donesen u studenome 2011.

Pakt o stabilnosti i rastu: skup pravila donesenih 1997. radi zaštite stabilnosti ekonomske i monetarne unije jamčenjem da države članice ustraju na stabilnim javnim financijama i međusobno koordiniraju svoje fiskalne politike.

Postupak „EU Pilot”: neformalni dijalog između Komisije i određene države članice o mogućoj neusklađenosti s pravom EU-a prije početka službenog postupka zbog povrede obveza.

Postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže (MIP): svrha je postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže utvrditi, spriječiti i otkloniti pojavu makroekonomskih neravnoteža koje bi mogle nepovoljno utjecati na ekonomsku stabilnost određene članice EU-a, europodručja ili EU-a u cjelini.

Potencijalni BDP: koncept teoretske razine BDP-a u određenom trenutku uz stabilnu stopu inflacije. Ona s vremenom raste stopom koja nije nužno postojana. Razinu i stopu rasta nije moguće izravno mjeriti, nego ih treba procijeniti.

Pravilo o rashodima: dugoročno ograničenje apsolutne potrošnje ili stope rasta potrošnje.

Pravilo uravnoteženog proračuna: proračunsko stanje opće države mora biti uravnoteženo ili u suficitu. U Paktu o stabilnosti i rastu i Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji smatra se da se pravilo poštuje ako je godišnji strukturni saldo opće države na razini njezina srednjoročnog proračunskog cilja.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo: donošenje, objavljivanje i stupanje na snagu nacionalnih odredbi za primjenu direktive EU-a do utvrđenog roka.

Preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu: glavni cilj preventivnog dijela Pakta, kako je predviđen Uredbom Vijeća 1466/97, bio je zajamčiti brzu konvergenciju država članica prema uravnoteženom proračunu ili prema proračunskom višku, što će državama članicama omogućiti rješavanje uobičajenih cikličnih fluktuacija a da njihov ukupni deficit pritom ne prijeđe 3 %.

Primarni saldo: proračunski saldo kamata na dug opće države.

Primjena: stavljanje na snagu zakona EU-a i nacionalnih zakona.

Procjena usklađenosti: ocjena prenošenja i sukladnosti provedbe direktive EU-a na nacionalnoj razini.

Programi stabilnosti i konvergencije: u okviru Pakta o stabilnosti i rastu države članice dužne su na godišnjoj razini podnijeti dokument u kojem navode svoje fiskalne planove za sjedeće tri godine. Komisija i ministri financija koriste se tim dokumentima za procjenu toga jesu li zemlje na pravom putu da ostvare svoj srednjoročni proračunski cilj. Zemlje europodručja podnose „programe stabilnosti”, dok države članice koje nisu uvele euro sastavljaju „programe konvergencije”.

Provjera prenošenja u nacionalno zakonodavstvo: procjena točnosti/kompatibilnosti nacionalnih provedbenih mjera s odredbama određene direktive.

Provjera sukladnosti: početna provjera toga jesu li sve potrebne odredbe direktive bile obuhvaćene nacionalnim provedbenim mjerama.

Srednjoročni proračunski cilj: ciljna vrijednost u pogledu fiskalne politike za pojedine države koja je postavljena u Paktu o stabilnosti i rastu, koja za većinu država članica iznosi - 1 % bruto domaćeg proizvoda te koja je nešto stroža za države članice europodručja i iznosi - 0.5 % bruto domaćeg proizvoda, osim ako bilježe nizak udio duga u BDP-u.

Srednjoročni proračunski okvir: fiskalni mehanizmi kojima se doseg fiskalne politike širi izvan okvira godišnjeg proračunskog kalendara.

Strukturni saldo: stvarni proračunski saldo bez cikličke sastavnice te jednokratnih i ostalih privremenih mjera. Strukturni saldo pokazatelj je temeljnih kretanja salda proračuna.

Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji: međuvladin ugovor donesen 2012. kojim se utvrđuju pravila kojima se potiču proračunska disciplina i koordinacija ekonomskih politika među ugovornim strankama te poboljšava upravljanje europodručjem.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim presjeda član Suda Alex Brenninkmeijer. i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodio član Suda Neven Mates do isteka svog mandata (srpanj 2019.) te nakon toga član Suda Mihails Kozlovs, a podršku su im pružali voditeljica ureda Edite Dzalbe, ataše u uredu Laura Graudina, ataše u uredu Marko Mrkalj, glavna rukovoditeljica Marion Colonerus, voditelj radnog zadatka Stefano Sturaro te revizori Giuseppe Diana, Efstathios Efstathiou i Maëlle Bourque. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Slijeva nadesno: Stefano Sturaro, Marion Colonerus, Mihails Kozlovs, Maëlle Bourque, Giuseppe Diana, Efstathios Efstathiou.

Bilješke

¹ Europsko vijeće (2010.) „Report by the Task Force to the European Council on strengthening economic governance in the EU” (Izvješće Radne skupine Europskom vijeću o jačanju gospodarskog upravljanja u EU-u).

² Na primjer: Debrun, X. et al. (2008.), „Tied to the mast? National fiscal rules in the European Union” (Vezani za jarbol? Nacionalna fiskalna pravila u Europskoj uniji), Economic Policy 23/54, str. 299 – 362.

³ MMF (2013.), „Reassessing the role and modalities of fiscal policy in advanced economies” (Preispitivanje uloge i načina provedbe fiskalne politike u naprednim gospodarstvima”, dokument o relevantnoj politici.

⁴ Na primjer, vidi dokument Europske komisije (2004), „Report on public finances in EMU 2004” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2004.).

⁵ Vijeće EU-a (2005), „Ecofin Council report to the European Council of 22. – 23. March 2005 on improving the implementation of the Stability and Growth Pact” (Izvješće Vijeća ECOFIN Europskom vijeću od 22. – 23. ožujka 2005. o poboljšanju provedbe Pakta o stabilnosti i rastu).

⁶ Vijeće EU-a (2009), „2967th Economic and Financial Affairs Council conclusions on fiscal exit strategy” (2967. zaključci Vijeća za gospodarske i financijske poslove o fiskalnoj strategiji za izlaz).

⁷ Direktiva Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica, SL L 306, 23. studenoga 2011. (u ovom dokumentu: Direktiva 2011/85).

⁸ Europska komisija (2012), COM(2012) 342 final, „Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu, Zajednička načela o nacionalnim fiskalnim korektivnim mehanizmima”.

⁹ Debrun, X. i Kinda, T. (2014.), „Strengthening post-crisis fiscal credibility: Fiscal councils on the rise – A new dataset” (Jačanje fiskalne vjerodostojnosti poslije krize: fiskalna vijeća u usponu – novi skup podataka), radni dokument MMF-a 14/58.

¹⁰ Beetsma, R. et al. (2018.), „The rise of independent fiscal institutions: recent trends and performance” (Uspon neovisnih fiskalnih institucija: nedavna kretanja i uspješnost), radni dokument MMF-a 18/68.

¹¹ Jonung, L. i Larch, M. (2006), „Improving fiscal policy in the EU: the case for independent forecasts” (Poboljšanje fiskalne politike u EU-u, potreba za neovisnim prognozama), Economic Policy 21/47, str. 492 – 534.
MMF (2013.), „Case studies of fiscal councils – functions and impact” (Studije slučaja fiskalnih vijeća – uloge i učinak).

¹² Uredba (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju, SL L 140, 17. svibnja 2013. (u ovom dokumentu: Uredba 473/2013).

¹³ Europska komisija (2017.), COM(2017) 824 final, „Prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju odredaba za jačanje fiskalne odgovornosti i srednjoročnog proračunskog usmjerenja država članica”, str. 3.

¹⁴ Gospodarski i financijski odbor (2019.), „Draft supplementary EFC findings on the transposition of the Fiscal Compact” (Nacrt dodatnih nalaza GFO-a o prenošenju Fiskalnog ugovora), ecfin.cef.cpe(2019)1812588.

¹⁵ Odluka Komisije (EU) 2015/1937 od 21. listopada 2015. o osnivanju neovisnog savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora i Odluka Komisije (EU) 2016/221 оd 12. veljače 2016. o izmjeni Odluke (EU) 2015/1937 o osnivanju neovisnog savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora.

¹⁶ Juncker, J.-C., Tusk, D., Dijsselbloem, J., Draghi, M. i Schulz, M. (2015.), „Izvješće petorice predsjednika: dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”.

¹⁷ Tematsko izvješće Suda br. 10/2016: „Kako bi se zajamčila djelotvorna provedba postupka u slučaju prekomjernog deficita, potrebna su dodatna poboljšanja” (http://eca.europa.eu).

¹⁸ Tematsko izvješće Suda br. 18/2018 „Je li postignut glavni cilj preventivnog dijela Pakta o stabilnosti i rastu?” (http://eca.europa.eu).

¹⁹ Tematsko izvješće br. 3/2018 „Revizija postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža” (http://eca.europa.eu).

²⁰ Te su države članice europodručja odabrane ili zato što su imale velike dugove ili zato što su njihovi proračunski okviri pokazali znatno poboljšanje, ili pak zato što su već dugo vremena imale uspostavljene neovisne fiskalne institucije.

²¹ U 5 od 28 država članica zadaće neovisne fiskalne institucije dijele dvije institucije.

²² Europska komisija (2012.), „Report on public finances in EMU 2011” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2011.), str. 101.

²³ ESB (2018), CON/2018/25.

²⁴ Europska komisija (2017), C(2017) 1201 final, „Report from the Commission presented under Article 8 of the Treaty on Stability, Coordination and Governance in the Economic and Monetary Union” (Izvješće Komisije dostavljeno na temelju članka 8. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji), str. 3.

²⁵ ESB (2018), CON/2018/25.

²⁶ Bilo koja godina nakon tekuće proračunske/fiskalne godine.

²⁷ MMF(2013.), Cangiano, G. et al., „Public Financial Management and its emerging architecture” (Javno financijsko upravljanje i njegova arhitektura u nastanku), str. 161.

²⁸ OECD (2004.), „The Legal Framework for Budget Systems” (Pravni okvir za proračunske sustave), okvir III.4; MMF (2010.), Lienert, I. i Fainboim, I., „Reforming Budget Systems Laws’ (Reforma zakona u vezi s proračunskim sustavima), okvir 4. i str. 12. i 13.; MMF (2013.), Cangiano, G. et al., „Public Financial Management and its emerging architecture” (Javno financijsko upravljanje i njegova arhitektura u nastanku), str. 156.; MMF (2014.), „Fiscal transparency code” (Kodeks fiskalne transparentnosti), načela 2.1.3., 2.3.1. i 2.3.2.; Svjetska banka (2013.), „Beyond the annual budget. The global experience with medium term expenditure frameworks” (Izvan okvira godišnjeg proračuna. Globalno iskustvo sa srednjoročnim okvirima rashoda), str. 58. i 59.

²⁹ MMF (2014.), „Fiscal transparency code” (Kodeks fiskalne transparentnosti), načelo 2.1.3.

³⁰ Potencijalni BDP je koncept teoretske razine BDP-a u određenom trenutku uz stabilnu stopu inflacije. Ona s vremenom raste stopom koja nije nužno postojana. Razinu i stopu rasta nije moguće izravno mjeriti, nego ih treba procijeniti.

³¹ MMF je 2014. godine i OECD 2015. godine ažurirao svoje standarde i primjere najbolje prakse za dobro upravljanje proračunom uključivanjem pouka proizašlih iz gospodarske i financijske krize. Međutim, Komisija to ažuriranje nije uzela u obzir u nacrtu Direktive iz 2017.

³² MMF (2013.), „The functions and impact of fiscal councils” (Funkcije i učinak fiskalnih vijeća): „Ovaj dokument pruža uvid u dosad najsveobuhvatnije istraživanje fiskalnih vijeća” te također nadopunjava druge dokumente uključujući nacrt načela OECD-a iz 2012. te Kopits, G. (2011.) „Independent fiscal institutions: Developing good practices” (Neovisne fiskalne institucije: razvoj dobrih praksi), str. 35. – 52.

³³ Načela OECD-a bila su dostupna već 2012., a donesena su 2014. Vidi OECD (2014.), „Recommendation on Principles for IFIs” (Preporuke o načelima za neovisne fiskalne institucije).

³⁴ Europska komisija (2017.), Jankovics, L. i Sherwood, M., „Independent fiscal institutions in the EU Member States: The early years” (Neovisne fiskalne institucije u državama članicama EU-a: rane godine), dokument za raspravu 067.

³⁵ Europska komisija (2004.), Jonung, L. i Larch, M., „Improving fiscal policy in the EU: the case for independent forecasts” (Poboljšanje fiskalne politike u EU-u: potreba za neovisnim prognozama).

³⁶ Pristranom optimističnošću naziva se precjenjivanje rasta proizvodnje i prihoda te istovremeno podcjenjivanje nediskrecijskih rashoda.

³⁷ MMF (2007.), „Code of good practices on fiscal transparency” (Kodeks dobre prakse u fiskalnoj transparentnosti), načelo 4.3.4.

³⁸ OECD (2014.), „Recommendation on Principles for IFIs” (Preporuke o načelima za neovisne fiskalne institucije), načelo 3.3.

³⁹ Mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a (2016.), „Defining and enforcing minimum standards for IFIs” (Definiranje i provođenje minimalnih standarda za neovisne fiskalne institucije).

⁴⁰ Mreža neovisnih fiskalnih institucija EU-a (2018.), izjava Mreže neovisnih fiskalnih institucija EU-a kao odgovor na Prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju odredaba za jačanje fiskalne odgovornosti i srednjoročnoga proračunskog usmjerenja država članica.

⁴¹ Komisija je 2015. objavila interpretativnu komunikaciju o slobodi tumačenja, „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu”, COM(2015) 12 final. To se naknadno očitovalo u zajednički dogovorenom stajalištu iz studenog 2015. koje je Vijeće podržalo u veljači 2016.

⁴² Kako bi se postigla brza konvergencija prema srednjoročnim ciljevima, PSR-om je predviđeno da bi prosječna godišnja referentna vrijednost prilagodbe strukturnog proračunskog stanja trebala iznositi 0,5 % BDP-a.

⁴³ Godišnje izvješće EFB-a za 2018., str. 42.

⁴⁴ Irsko Savjetodavno vijeće za fiskalna pitanja (2016.), „Fiscal assessment report” (Izvješće o fiskalnoj procjeni), str. 67.

⁴⁵ EFB čine Odbor i tajništvo (u kojem rade voditelj tajništva i pomoćni članovi osoblja, trenutačno ograničeni na pet ekonomista i jednog asistenta).

⁴⁶ Ekonomski bilten ESB-a br. 7. (2015.), okvir 5.: Uspostavljanje Europskog fiskalnog odbora.

⁴⁷ MMF (2016.), „2016 Article IV consultation – euro-area policies” (Savjetovanje o članku IV. iz 2016. – politike europodručja), izvješće MMF-a za zemlju br. 16/219, str. 20.

⁴⁸ EFB je u ožujku 2018. također objavio izjavu kojom se podupire dansko fiskalno vijeće.

⁴⁹ Ekonomski bilten ESB-a br. 7. (2015.), okvir 5.: Uspostavljanje Europskog fiskalnog odbora

⁵⁰ Europska ombudsmanica (2016.), „Letter from the European Ombudsman to the President of the European Commission regarding Transparency of the European Fiscal Board” (Pismo Europske ombudsmanice predsjedniku Europske komisije u vezi s transparentnošću Europskog fiskalnog odbora).

⁵¹ Europska komisija (2012.), „Report on public finances in EMU 2011” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2011.), str. 101.

⁵² Sud (2018.), „Panoramski pregled: „Primjena prava EU-a u praksi: nadzorne odgovornosti Europske komisije u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji”, okvir 4.

⁵³ Provjere prenošenja u nacionalna zakonodavstva trebalo bi dovršiti u roku od 6 mjeseci od roka za izvršenje prenošenja ili od datuma obavijesti o nacionalnoj provedbi, a provjere sukladnosti u razdoblju od 16 – 24 mjeseca od datuma obavijesti o nacionalnim mjerama za prenošenje.

⁵⁴ Kad se postupak „EU pilot” koristio u određenom slučaju, ali više nije izgledno da će na vrijeme proizvesti očekivane rezultate, Komisija bi trebala krenuti sa službenim postupkom zbog povrede.

⁵⁵ Planovi provedbe, smjernice, dokumenti s obrazloženjima, mreže, stručne skupine, tablice pokazatelja služe kao „alati za promicanje usklađenosti”.

⁵⁶ Neki su aspekti procjene primjene već uključeni u procjenu prijenosa u nacionalno zakonodavstvo.

⁵⁷ Europska komisija (2012.), „Report on public finances in EMU 2011” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2011.), str. 101.

⁵⁸ Europska komisija (2019.), „Report on public finances in EMU 2018” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2018.), str. 138.

⁵⁹ Europska komisija (2017.), C(2017) 1201 final, izvješće Komisije dostavljeno na temelju članka 8. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji.

⁶⁰ Ekonomski bilten ESB-a br. 4. (2017.), okvir 8.: „The fiscal compact: the Commission’s review and the way forward” (Fiskalni ugovor: pregled koji obavlja Komisija i kako dalje).

⁶¹ Godišnjim ciklusom EU-a za usklađivanje ekonomskih politika obuhvaćene su i fiskalne politike, kako su utvrđene PSR-om.

⁶² Europska komisija (2012.), „Report on public finances in EMU 2011”, (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2011.), str. 105.

⁶³ Europska komisija (2012.), COM(2012) 761 final, Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, privremeno izvješće o napretku o provedbi Direktive Vijeća 2011/85/EU o zahtjevima za proračunske okvire država članica, str. 6.

⁶⁴ Europska komisija (2015.), Sherwood, M., „Medium-Term Budgetary Frameworks in the Member States” (Srednjoročni proračunski okviri u državama članicama), dokument za raspravu br. 021, str. 6.

⁶⁵ Europska komisija (2012.), „Fiscal frameworks in the European Union: May 2012 update on priority countries (Addendum to occasional paper 91)” (Fiskalni okviri u Europskoj uniji: ažurirane informacije iz svibnja 2012. o prioritetnim zemljama (dodatak povremenoj publikaciji br. 91)), povremena publikacija br. 113, str. 15.

⁶⁶ MMF (2010.), Lienert, I. i Fainboim, I., „Reforming Budget Systems Laws” (Reforma zakona u vezi s proračunskim sustavima), okvir 3. i okvir 4.

⁶⁷ Europska komisija (2007.), „Report on public finances in EMU 2007” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2007.), okvir III.4.1.; Europska komisija (2015.), Sherwood, M., „Medium-Term Budgetary Frameworks in the Member States” (Srednjoročni proračunski okviri u državama članicama), dokument za raspravu br. 021, okvir A1.1.

⁶⁸ Europska komisija (2007.), „Report on public finances in EMU 2007” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2007.), str. 158.

⁶⁹ Europska komisija (2010.), „Report on public finances in EMU 2010” (Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2010.), okvir II.3.3.

Kronologija

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2019.

© Europska unija, 2019.

Umnožavanje je dopušteno uz uvjet navođenja izvora.
Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom Europska unija dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.

Kontakt s EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Traženje informacija o EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.