Slobodno kretanje radnika – temeljna je sloboda zajamčena, ali boljim usmjeravanjem financijskih sredstava EU-a doprinijelo bi se mobilnosti radnika

Sažetak

O mobilnosti radne snage

I

Slobodno kretanje radnika jedna je od četiriju temeljnih sloboda Unije. EU 2018. godine slavi 50. obljetnicu uredbe kojom je uvedeno slobodno kretanje radnika. Ono podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva u područjima zapošljavanja, primitaka od rada i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja u svim državama članicama. Broj građana u radnoj dobi u državama EU-28 koji su 2015. godine živjeli u državi članici koja nije zemlja njihova državljanstva dosezao je 11,3 milijuna. Riječ je o 3,7 % ukupnog stanovništva EU-a u radnoj dobi.

Kako je Sud proveo reviziju

II

Sud je procijenio način na koji Komisija jamči slobodu kretanja radnika i djelotvornost mjera EU-a kojima se olakšava mobilnost radne snage. Revizija je provedena između listopada 2016. i srpnja 2017. u prostorijama Komisije i u pet država članica s najvećim priljevima stranih radnika i najvećim odljevima radnika u druge zemlje (Njemačka, Luksemburg, Poljska, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina).

Što je Sud utvrdio

III

Sud je utvrdio da Komisija radnicima EU-a pruža informacije o njihovim pravima preko niza kanala, ali ima prostora za povećanje razine osviještenosti o njihovoj dostupnosti.

IV

Prepreke preseljenju i radu u drugoj zemlji (kao što je priznavanje stručnih diploma) postoje već dugi niz godina. Iako su Komisija i države članice poduzele niz mjera za otklanjanje takvih prepreka, one su i dalje prisutne.

V

Mjera u kojoj su dostupni podatci o vještinama i neuravnoteženostima na tržištu rada, kako na regionalnim tako i na lokalnim razinama, razlikuje se od države članice do države članice. Komisija nastavlja surađivati s državama članicama na poboljšanju tih podataka.

VI

EU pruža potporu za mobilnost radne snage iz ESF-a onim državama članicama koje su to utvrdile kao jednu od svojih potreba. Međutim, mobilnost radne snage nije utvrđena kao zaseban prioritet ulaganja te se aktivnosti u tom području nisu u dovoljnoj mjeri pratile tijekom procesa odobrenja programa za trenutačno programsko razdoblje ESF-a. Stoga nije poznata mjera u kojoj se ESF upotrebljava u tu svrhu.

VII

Glavni je izvor financijskih sredstava za potporu mobilnosti radne snage čiji su iznosi poznati Program Komisije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI), u okviru kojeg je za razdoblje 2014. – 2020. izdvojeno 165 milijuna eura. Sud je utvrdio da su ciljevi politike utvrđeni za os EaSI-EURES slični ciljevima ESF-a kad je riječ o mobilnosti radne snage, što znači da postizanje potrebne komplementarnosti tih dvaju instrumenata EU-a predstavlja izazov.

VIII

Sud je pregledao 23 projekta mreže EURES koji su se provodili u okviru prekograničnih partnerstava i za koje je izdvojena potpora iz programa EaSI. Utvrđeno je da su u malom broju projekata definirani rezultati (npr. tražitelji posla koji su se zaposlili) i da zbog nedostataka u praćenju projekata nije bilo moguće objedinjeno prikazati ostvarenja i rezultate tih projekata na razini programa.

IX

Portal za mobilnost pri zapošljavanju (portal EURES) glavni je alat na razini EU-a za olakšavanje mobilnosti radne snage, no u njegovoj primjeni pojavljuju se znatni izazovi, posebno zbog toga što se velik broj oglasa objavljenih u nacionalnim javnim službama za zapošljavanje ne objavljuje i na portalu EURES. Nadalje, analiza oglasa za slobodna radna mjesta objavljenih na portalu koju je Sud obavio pokazala je da oglasi često nisu bili prikladni za korisnu potragu za poslom: primjerice, 39 od 50 pregledanih oglasa nije sadržavalo rok prijave.

X

Mjerenjem broja radnih mjesta popunjenih s pomoću mreže EURES u okviru programa EaSI dobivaju se ključni podatci o djelotvornosti tog programa. Prema podatcima Komisije 2016. godine zahvaljujući potpori koju su savjetnici EURES-a pružili tražiteljima posla popunjeno je 28 934 radnih mjesta. Međutim, riječ je o tek 3,7 % slučajeva u kojima su tražitelji posla stupili u kontakt sa savjetnicima EURES-a. Povrh toga, većina javnih službi za zapošljavanje koje su odgovorile na upitnik koji je Sud pripremio navele su da nemaju mogućnost mjerenja broja radnih mjesta koja su u stvarnosti popunjena s pomoću mreže EURES ili više ne mjere tu vrijednost kao jedan od pokazatelja.

Što Sud preporučuje

XI

Sud preporučuje Komisiji da:

1. mjeri razinu osviještenosti građana EU-a o postojećim alatima za pružanje informacija o slobodi kretanja radnika i prijavljivanje diskriminacije
2. bolje iskoristi dostupne informacije u svrhu utvrđivanja vrsta diskriminacije
3. surađuje s državama članicama s ciljem boljeg prikupljanja i uporabe podataka o obrascima mobilnosti i kretanjima radne snage te neuravnoteženostima na tržištu rada
4. poboljša način na koji je osmišljena uporaba financijskih sredstava EU-a u svrhu poticanja mobilnosti radne snage.

XII

Sud preporučuje državama članicama da:

Uvod

Slobodno kretanje radnika: jedna od temeljnih sloboda

01

Slobodno kretanje radnika jedna je od četiriju temeljnih sloboda Unije¹. EU 2018. godine slavi 50. obljetnicu uredbe kojom je uvedeno slobodno kretanje radnika. Ono čini važno pravo svakog pojedinačnog radnika i ključnu okosnicu jedinstvenog tržišta. Zahvaljujući toj slobodi radnici EU-a iz drugih država članica imaju pravo na to da se prema njima postupa jednako kao prema državljanima predmetne zemlje kad je riječ o zapošljavanju, radnim uvjetima te svim ostalim socijalnim i poreznim povlasticama. To znači da svako državno tijelo i svaki poslodavac, bilo u javnom ili privatnom sektoru, mora primjenjivati i poštovati prava iz članka 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (vidi okvir 1.). Ta je sloboda zajamčena i u zemljama EFTA-e (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska). Važno je napomenuti da se sloboda kretanja radnika razlikuje od prava svih građana EU-a na slobodno kretanje i biranje boravišta na teritoriju država članica.

02

Prema najnovijim dostupnim podatcima od ukupno 306 milijuna stanovnika u radnoj dobi iz skupine država EU-28 otprilike njih 11 milijuna činili su građani u radnoj dobi (20 – 64 godina) koji su dugoročno živjeli u državi članici EU-a koja nije zemlja njihova državljanstva, odnosno 3,7 % ukupnog stanovništva država iz skupine EU-28. Kad je riječ o broju građana u radnoj dobi koji se u jednoj godini presele u drugu zemlju, broj takvih osoba iznosio je 2014. godine 1,1 milijun (što uključuje otprilike 100 000 građana EFTA-e koji su se preselili u Uniju i odgovara udjelu od 0,4 % ukupnog stanovništva u radnoj dobi). Dodatnih 1,3 milijuna radnika svaki dan prijeđe granicu jer rade u državi članici koja nije zemlja njihova boravišta (vidi tablicu 1.).

Tablica 1

Podatci o građanima koji su se preselili u drugu državu članicu (2015.)

Broj/udio	Vrsta mobilnosti
11,3 milijuna	Građani u radnoj dobi (20 – 64 godina) koji su se dugoročno preselili iz jedne u drugu državu unutar skupine država EU-28
3,7 %	…udio takvih osoba u ukupnom stanovništvu u radnoj dobi u skupini država EU-28
8,5 milijuna	Aktivni građani koji su se preselili iz jedne u drugu državu unutar skupine država EU-28 (osobe koje su zaposlene ili traže posao)
1,3 milijuna	Prekogranični radnici iz država EU-28 (20 – 64 godina) 2015. godine
1,1 milijun	Broj građana u radnoj dobi koji su se 2014. godine preselili iz jedne u drugu državu unutar skupine država EU-28 i EFTA-e
0,4 %	…udio takvih osoba u ukupnom stanovništvu u radnoj dobi u skupini država EU-28 i zemljama EFTA-e
0,6 milijuna	Građani koji su se 2014. godine vratili u zemlju svojeg državljanstva

Napomena: godišnji broj građana koji su se preselili u drugu zemlju ne uključuje povratnu mobilnost.

Izvor: Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a, završno izvješće, Europska komisija, prosinac 2016.

03

Glavna odredišta u koja se navedenih 11,3 milijuna građana preselilo bila su Njemačka, koja je primila najveći broj osoba u radnoj dobi (2,7 milijuna ili 22 % svih osoba koje su se preselile u drugu državu), i, netom iza nje, Ujedinjena Kraljevina s 2,1 milijunom takvih osoba. Zemlje s najvećim udjelom mobilnih radnika u stanovništvu u radnoj dobi bile su Luksemburg (43 %), Švicarska (19 %), Cipar (15 %) i Irska (10 %).

04

Građani koji su se nedavno preselili definiraju se kao građani koje žive u državi članici EU-a koja nije zemlja njihova državljanstva do deset godina. Broj takvih građana prikazan je na slici 1.

Odgovornosti povezane s mobilnošću radne snage

05

Za bolje razumijevanje različitih razina odgovornosti u jamčenju slobode kretanja radnika potrebno je uzeti u obzir da je riječ o slobodi koja je izravno primjenjiva u državama članicama, što znači da se u slučaju bilo kakve diskriminacije može pokrenuti postupak pred nacionalnim sudovima. Komisija također može poduzeti izravne mjere, što može dovesti do toga da se protiv određene države članice pokrene postupak radi utvrđivanja povrede obveze pred Sudom Europske unije. Međutim, odgovornost za politike u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u prvom redu snose države članice. Podjela odgovornosti prikazana je na slici 2.

Europska komisija i mobilnost radne snage

06

Preseljenje u drugu zemlju radi zaposlenja u osnovi je odluka pojedinca. Međutim, mobilnost radne snage može se olakšavati, a sredstva EU-a mogu biti korisna potpora za provedbu mjera povezanih s mobilnošću radne snage. Komisija je 2010. godine u svojoj komunikaciji „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast”² olakšavanje mobilnosti radne snage smjestila u kontekst boljeg uravnoteživanja ponude i potražnje na tržištu rada, i to uz potporu iz strukturnih fondova Europske unije, a posebice ESF-a. Strategijom se promiče „sveobuhvatna politika migracije radne snage usmjerena na budućnost koja na fleksibilan način može odgovoriti na prioritete i potrebe tržišta rada”. Komisija je tijekom posljednjih nekoliko godina objavila niz dokumenata o politici mobilnosti radne snage te zakonodavne prijedloge i smjernice u kojima je naglasila važnost tog područja kao politike EU-a (vidi sliku 3.).

Mjere za olakšavanje mobilnosti radne snage financirane sredstvima EU-a

07

ESF-om upravljaju Komisija i države članice. Jedan je od njegovih ciljeva povećati geografsku i profesionalnu mobilnost radnika unutar Europske unije³. U programskom razdoblju 2014. – 2020. za ESF je dodijeljen iznos od ukupno 86,4 milijarde eura. Od tog je iznosa otprilike 27,5 milijardi eura izdvojeno za poseban tematski cilj „Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage”⁴ u sklopu kojega države članice mogu financirati mjere za mobilnost radne snage. Nisu poznati iznosi koje su države članice upotrijebile u tu svrhu.

08

Program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI), kojim upravlja Komisija, sastoji se od triju osi, od kojih jednu čini mreža „EURES” (Europska mreža službi za zapošljavanje) čiji je cilj olakšavati mobilnost radne snage. Financijska sredstva dodijeljena u programskom razdoblju 2014. – 2020. za program EaSI iznose 919 milijuna eura. Za aktivnosti mreže EURES u okviru programa EaSI (os EaSI-EURES) izdvojeno je 165 milijuna eura ili 18 % ukupnih dodijeljenih sredstava. Cilj je te osi pružiti potporu aktivnostima kojima se promiče dobrovoljna geografska mobilnost radnika. Na slici 4. prikazuje se pregled tih aktivnosti.

Opseg revizije i revizijski pristup

09

Sud je procijenio način na koji Komisija jamči slobodu kretanja radnika i djelotvornost mjera EU-a kojima se olakšava mobilnost radne snage.

10

Sud je posebno ispitao sljedeće:

• alate za informiranje koje je Komisija uvela u svrhu potpore radnicima koji se zanimaju za preseljenje ili su se preselili u drugu državu članicu te mjere koje je Komisija poduzela kako bi otklonila postojeće prepreke za mobilnost radne snage, uključujući podatke o kretanjima radne snage i obrascima mobilnosti koje Komisija prikuplja (dio I.)
• djelotvornost financijskih sredstava EU-a izdvojenih iz ESF-a i programa EaSI za potporu mobilnosti radne snage u programskom razdoblju 2014. – 2020. (dio II.).

11

Revizija je provedena između listopada 2016. i srpnja 2017. te je uključivala sljedeće:

• provjeru mjera koje je Komisija provela u vezi s mobilnošću radne snage
• posjete relevantnim nacionalnim tijelima u Njemačkoj, Luksemburgu, Poljskoj, Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u svrhu razgovora s njihovim osobljem
• pregled 23 dovršena projekta prekograničnih partnerstava u okviru osi EaSI-EURES koji su financirani 2015. i 2016. godine i razgovore s voditeljima projekata u Njemačkoj, Luksemburgu, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini
• upitnik koji je poslan u 28 nacionalnih koordinacijskih ureda mreže EURES i švicarski nacionalni koordinacijski ured radi provjere načina na koji mreža EURES funkcionira, kao i analizu kvalitete 50 oglasa za slobodna radna mjesta koji su objavljeni na Europskom portalu za mobilnost pri zapošljavanju
• povrh toga, revizorskom timu u radu je pomagala skupina triju stručnjaka specijaliziranih u području mobilnosti radne snage⁵.

12

Revizijom nije obuhvaćena procjena učinka „Brexita” na slobodu kretanja, što je jedna od ključnih točaka pregovora između EU-a i Ujedinjene Kraljevine koji su trenutačno u tijeku. Revizijom nije ispitan ni učinak švicarskog referenduma o imigraciji iz 2014. godine, čiji će ishod utjecati na slobodno kretanje radnika iz EU-a u Švicarsku nakon što se prenese u švicarsko zakonodavstvo.

Opažanja

Dio I. – Komisija je uvela alate kako bi zajamčila slobodno kretanje radnika, ali ne raspolaže cjelovitim informacijama o tome kako mobilnost radne snage funkcionira u praksi

13

U dijelu I. ispituju se alati koje je Europska komisija uvela u svrhu potpore radnicima koji se zanimaju za preseljenje ili su se već preselili u drugu državu članicu. U njemu je riječ i o postojećim preprekama za mobilnost radne snage i mjerama koje je Komisija poduzela kako bi otklonila te prepreke. Naposljetku, ovaj dio također uključuje procjenu podataka koje Komisija prikuplja kako bi pratila kretanja radne snage i obrasce mobilnosti, kao i neuravnoteženosti na tržištu rada.

Komisija je uvela alate za informiranje građana o njihovim pravima, ali nije upoznata s trenutačnom razinom osviještenosti o tim alatima

14

Važno je da informacije o uvjetima i pravima budu dostupne onima koji rade ili žele raditi u drugoj zemlji. Osim toga, oni kojima bi takve informacije bile korisne moraju biti svjesni toga da one postoje i da su im dostupne.

15

Komisija pruža građanima informacije o pravima i mogućnostima povezanima s mobilnošću radne snage s pomoću dvaju posebnih internetskih portala: Vaša Europa i EURES (vidi okvir 2.).

16

Povrh toga, države članice uvele su vlastite izvore informacija za građane EU-a koji su se ondje zaposlili ili za svoje državljane koji namjeravaju raditi u drugoj državi članici. Takvi sustavi mogu se provoditi uz potporu javnih tijela, sindikata ili drugih tijela (vidi okvir 3.).

17

Komisija provodi mjerenja zadovoljstva korisnika i za portal Vaša Europa i za portal EURES. Tijekom 2016. godine 64 % posjetitelja portala Vaša Europa ocijenilo je taj portal dobrim ili izvrsnim alatom, 25 % zadovoljavajućim, a 5 % ocijenilo ga je lošim ili vrlo lošim. Među korisnicima portala EURES njih 40 % potvrdilo je da se portal može jednostavno pronaći i da će se ponovno koristiti njegovim uslugama.

18

Iako Komisija provodi mjerenja zadovoljstva korisnika, ni za jedan od dvaju portala nije provela mjerenje razine osviještenosti građana EU-a o njihovu postojanju. Potreba za podizanjem razine osviještenosti odražava se i u nalazima izvješća Komisije iz 2017.⁸ u sklopu kojeg je utvrđeno da je većina postojećih korisnika portala EURES taj portal pronašla ili pretraživanjem interneta ili slučajno.

Komisija je uvela sustave za prijavu diskriminacije povezane sa slobodom kretanja, no razmjer takve diskriminacije na razini EU-a i dalje je nepoznat

19

Radnici moraju biti svjesni svojih prava i imati mogućnost prijave diskriminacije povezane sa slobodnim kretanjem radnika. Za pronalazak djelotvornog rješenja protiv diskriminacije potrebno je razumjeti razmjer i oblike u kojima se ona pojavljuje.

20

Mreža SOLVIT sustav je Komisije koji građanima omogućuje podnošenje žalbe na nepravedna pravila ili odluke nacionalnih javnih uprava. Tijekom 2016. godine u okviru te mreže obrađeno je 2414 slučajeva povezanih sa svim aspektima jedinstvenog tržišta. Jedna od kategorija žalbi odnosi se na slobodno kretanje radnika, dok druge kategorije mogu biti neizravno povezane sa slobodnim kretanjem. Te kategorije uključuju priznavanje stručnih diploma, socijalno osiguranje ili pristup obrazovanju za članove obitelji. Tijekom 2016. godine prijavljena su 34 slučaja povezana sa slobodnim kretanjem radnika.

21

Komisija je od 2010. godine pokrenula 33 sudska postupka protiv država članica u vezi sa slobodom kretanja i 21 postupak u vezi s pitanjima socijalnog osiguranja, koja neizravno utječu na takva prava.

22

Uzimajući u obzir broj od 11,3 milijuna građana u radnoj dobi koji su se preselili iz jedne u drugu državu EU-a, broj slučajeva prijavljenih u sklopu mreže SOLVIT i pokrenutih postupaka radi utvrđivanja povrede obveze vrlo je malen.

23

Uz mrežu SOLVIT neke su države članice uvele i vlastite zasebne sustave za prijavljivanje i rješavanje žalbi građana u vezi s diskriminacijom. Na primjer, strani radnici u Luksemburgu mogu stupiti u kontakt s nacionalnim inspektoratom rada koji može poduzeti daljnje korake u pogledu njihovih žalbi. U drugim državama članicama, primjerice Njemačkoj, radnici se mogu obratiti informacijskim uredima koje vode sindikati i u kojima rade specijalizirani posrednici koji mogu preuzeti slučaj i uputiti žalbu nacionalnim tijelima ili izravno stupiti u kontakt s poslodavcima u svrhu mirenja.

24

Ako se izuzme mreža SOLVIT u okviru Komisije i mreža pravnih stručnjaka u sklopu službe Vaša Europa – Savjeti, Komisija raspolaže ograničenim informacijama o slučajevima koji su prijavljeni na nacionalnim razinama jer ne prima redovite obavijesti o tim slučajevima. Stoga nije upoznata s cjelovitim razmjerom diskriminacije povezane sa slobodom kretanja. U skladu s Direktivom iz 2014.⁹ države članice trebale su do 2016. godine odrediti tijela zadužena za promicanje, analizu, praćenje i podupiranje jednakog postupanja prema radnicima u Uniji i članovima njihovih obitelji. Ta bi tijela trebala provoditi istraživanja i analize o neopravdanim ograničenjima i preprekama za ostvarenje prava na slobodno kretanje te o diskriminaciji na temelju državljanstva.

Komisija je poduzela mjere kako bi otklonila ostala ograničenja za mobilnost radne snage, ali određene prepreke i dalje postoje

25

Radnici koji se žele preseliti mogu se susresti i s preprekama koje ne podrazumijevaju kršenje njihovih prava, ali ipak mogu nepovoljno utjecati na mobilnost radne snage (primjerice priznavanje kvalifikacija).

26

„Poteškoće s kojima se [građani EU-a koji se žele preseliti ili koji se uistinu i presele] suočavaju u određenoj mjeri objašnjavaju zašto je geografska mobilnost između država članica EU-a ostala na razmjerno niskoj razini: prema istraživanju EU-a o radnoj snazi 2011. godine tek je 3,1 % europskih građana u radnoj dobi živjelo u državi članici EU-a koja nije njihova matična država članica”¹⁰.

27

U tablici 2. navode se najčešće prepreke za mobilnost radne snage koje su utvrđene u različitim dokumentima Komisije, zajedno s mjerama koje je Komisija poduzela i procjenom djelotvornosti tih mjera koju je obavio Sud. Iz tablice je vidljivo da je Komisija poduzela mjere kako bi otklonila utvrđene prepreke za mobilnost radne snage. Međutim, sa stajališta europskog radnika koji želi raditi u drugoj državi članici te mjere nisu uvijek djelotvorne. Otklanjanje tih prepreka i dalje ostaje izazov za Europsku uniju. Preostale prepreke potrebno je sagledati u kontekstu neiskorištenog potencijala mobilnosti radne snage u Uniji: dostupni podatci prikupljeni u okviru istraživanja pokazuju da se 2014. godine otprilike 2,9 milijuna građana EU-a željelo preseliti u sljedećih 12 mjeseci, dok je to učinilo tek nešto više od 1 milijuna radnika.

Tablica 2

Prepreke koje nepovoljno utječu na mobilnost radne snage, mjere koje je Komisija poduzela i procjena djelotvornosti tih mjera

Prepreke	Odgovornost	Je li Komisija poduzela mjere?	Primjer poduzetih mjera	Je li djelotvorno otklonjena prepreka za mobilnost radne snage?
Nepostojanje informacija o zakonskom pravu na slobodu kretanja radnika	Europska komisija	Da	Komisija je uvela: portal Vaša Europa portal EURES mrežu SOLVIT	Da
Nedovoljne informacije o prilikama za zapošljavanje	Europska komisija i države članice	Da	Komisija, u suradnji s nacionalnim javnim službama za zapošljavanje, vodi portal EURES na kojem su dostupne opće informacije o nacionalnim tržištima rada te je omogućen izravan pristup oglasima za slobodna radna mjesta.	Prepreka nije u cijelosti otklonjena Na portalu EURES nisu dostupni svi oglasi za slobodna radna mjesta iz pojedinačnih država članica te su oglasi često nepotpuni (vidi odlomke 51. – 57.)
Razlike u području socijalnog osiguranja	Europska komisija i države članice	Da	Komisija je u prosincu 2016. u okviru svojeg paketa mjera za mobilnost radne snage predložila izmjenu važeće Uredbe br. 883/2004 i njezine provedbene Uredbe, uz veći naglasak na bolje povezivanje plaćanja socijalnih naknada s onom državom članicom koja je prikupljala doprinose za socijalno osiguranje, čime bi se sustav učinio pravednijim i ravnopravnijim.	Prepreka nije u cijelosti otklonjena Države članice trenutačno su u većoj mjeri usredotočene na dopunske oblike mirovinskih primanja kojima se nadopunjavaju osnovni nacionalni sustavi mirovinskog osiguranja. Direktivom 98/49/EZ o zaštiti prava na dopunsku mirovinu zaposlenih i samozaposlenih osoba nije obuhvaćena „prenosivost” dopunskih mirovina, odnosno mogućnost prijenosa takvih mirovinskih prava pri preseljenju u drugu državu članicu (što je već omogućeno u okviru nacionalnih sustava mirovinskog osiguranja). Izostanak mogućnosti prijenosa može uvelike destimulirati mobilnost radnika.
Priznavanje stručnih i akademskih diploma	Europska komisija i države članice	Da	Automatsko priznavanje sveučilišnih diploma Uvođenje europskog okvira za regulirane profesije Europska strukovna iskaznica, novi alat za olakšavanje priznavanja koji je dostupan tek od 18. siječnja 2016.	Prepreka nije u cijelosti otklonjena U izvješću o mobilnosti radne snage iz 2016. utvrđeno je da je priznavanje stručnih diploma i dalje važna prepreka za mobilnost.

Napomena: više pojedinosti o poduzetim mjerama i njihovoj procjeni koju je Sud obavio navedeno je u prilogu I. ovom izvješću.

Izvor: Sud.

28

Primjer u okviru 4. u nastavku opisuje vrste mjera koje je Komisija poduzela i zašto one nisu u cijelosti djelotvorne.

Komisija prati kretanja radne snage i obrasce mobilnosti, ali ipak je moguće bolje iskoristiti podatke dostupne u državama članicama u svrhu razumijevanja neuravnoteženosti na tržištu rada

29

Prikupljanje kvalitetnih podataka o kretanjima radne snage i obrascima mobilnosti potrebno je za donošenje utemeljenih odluka u kontekstu mobilnosti radne snage, kako na nacionalnim razinama tako i na razini EU-a.

30

Istraživanje o radnoj snazi najopsežnije je istraživanje o europskim kućanstvima na temelju kojeg se pružaju podatci o sudjelovanju osoba u dobi od 15 godina nadalje na tržištu rada. Ono čini glavni izvor podataka kojim se Komisija služi za praćenje obrazaca kretanja radne snage¹¹. Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage temelji se uglavnom na podatcima iz tog istraživanja te sadržava objedinjene podatke o brojčanom stanju i godišnjim kretanjima. U izvješću se svake godine stavlja poseban naglasak na određene teme, a za 2016. godinu su, među ostalim, izdvojeni prekogranični radnici i povratna mobilnost.

31

Kad je riječ o praćenju mobilnosti radne snage, istraživanje o mobilnosti radne snage ima određene nedostatke, koje je potvrdila i Komisija¹²:

• sudjelovanje u istraživanju obvezno je u samo 12 država članica te stope neodaziva mogu biti posebno visoke u slučaju stranaca, prije svega zbog jezičnih prepreka
• u mnogim državama članicama postoji mogućnost da stranci koji su nedavno pristigli i osobe na kratkoročnim poslovima neće biti obuhvaćeni istraživanjem jer se njime, u skladu s međunarodnim preporukama za popis stanovništva, obuhvaćaju samo osobe koje su u predmetnoj državi članici godinu dana ili više
• zbog male veličine uzorka u mnogim državama članicama smanjenja je mogućnost analize podataka po državljanstvima.

32

Komisija je 2005. godine utvrdila da postoji potreba za kvalitetnijim informacijama o kretanjima radne snage među državama članicama EU-a od podataka dostupnih u istraživanju o radnoj snazi. Komisija izrađuje godišnju zbirku relevantnih izvora podataka koji su dostupni na razini država članica. Gotovo sve zemlje navele su 2016. godine da na centralizirani način prikupljaju podatke o državljanima iz drugih država članica EU-a koji su zaposleni ili prijavljeni kao tražitelji posla. Neke javne službe za zapošljavanje prikupljaju podatke opisivanjem pojedinačnih „profila” radnika EU-a. Na primjer, njemački sustav sadržava informacije o struci/zanimanju radnika, vrsti posla koji obavljaju i njihovu stupnju obrazovanja. Međutim, uporaba takvih podataka pokazala se otežanom zbog nedostatka usporedivih podataka na razini različitih država članica.

33

Komisija je 2010. godine pokrenula projekt pod nazivom „Praćenje kretanja na tržištima rada u Europi”. Cilj projekta bio je prikupiti najnovije informacije o slobodnim radnim mjestima, što bi ujedno poslužilo kao mehanizam ranog upozorenja na uska grla i neuravnoteženost ponude i potražnje na tržištima rada u EU-u. Međutim, zbog ograničenja u pogledu podataka, kao što je ograničena dostupnost usporedivih podataka o slobodnim radnim mjestima na razini različitih država članica, taj cilj nije bilo lako ostvariti. Taj se cilj odražavao i u Uredbi o mreži EURES iz 2016. godine¹³, prema kojoj bi nacionalni programi rada država članica trebali uzimati u obzir podatke o kretanjima radne snage i obrascima mobilnosti te analizu podataka o postojećim i budućim manjcima i viškovima radne snage. U izvješću Komisije iz 2016.¹⁴ detaljnije se istražuju manjci i viškovi radne snage, kao i mogućnosti za uravnoteživanje tih manjaka i viškova na razini različitih zemalja.

34

Sud je utvrdio da su države članice u različitim fazama kad je riječ o kvaliteti i opsežnosti informacija o vještinama i neuravnoteženostima na tržištu rada te njihovu razmjeru. Među posjećenim državama članicama Njemačka i Ujedinjena Kraljevina prikupljaju podatke koji su opsežniji od onih koji su dostupni na razini Komisije te svoje podatke mogu bilateralno razmjenjivati s javnim službama za zapošljavanje u drugim državama članicama (vidi okvir 5.). U izvješću Komisije iz 2016. također se potvrđuje potreba za boljim prikupljanjem takvih podataka na razini svih država članica. U sklopu povezane studije samo je 13 od 26 javnih službi za zapošljavanje koje su dostavile podatke moglo pružiti informacije o razmjeru manjaka i viškova na svojim nacionalnim tržištima rada. U vrijeme zaključenja revizije rad na sveobuhvatnoj procjeni vještina te manjaka ili viškova na tržištima rada u različitim državama članicama i dalje je bio u tijeku.

Dio II. – Nedostatci u načinu na koji su osmišljene mjere za olakšavanje mobilnosti radne snage financirane sredstvima EU-a i u njihovu praćenju

35

U ovom dijelu izvješća ispituje se djelotvornost uporabe financijskih sredstava EU-a za olakšavanje mobilnosti radne snage. U tu su svrhu kao instrumenti dostupni ESF i program EaSI. Sud je analizirao dodjelu financijskih sredstava iz obaju instrumenata, kao i komplementarnost ciljeva ESF-a s ciljevima programa EaSI. Osim toga, Sud je ispitao je li tim programima djelotvorno pružena potpora mobilnosti radne snage, kao i način na koji se prate takve aktivnosti potpore.

36

Kad je riječ o aktivnostima u sklopu osi EaSI-EURES, ispitana su sljedeća dva aspekta: način na koji su osmišljeni projekti mreže EURES kojima se upravljalo u okviru prekograničnih partnerstava i praćenje njihove uspješnosti te portal EURES (portal za mobilnost pri zapošljavanju), a posebice njegova djelotvornost u omogućavanju tražiteljima posla da pronađu slobodna radna mjesta.

Nisu poznati ukupni iznosi financijskih sredstava EU-a izdvojenih za poticanje mobilnosti radne snage i nije zajamčena komplementarnost instrumenata

37

U slučajevima u kojima EU financira aktivnosti usmjerene na važan prioritet kao što je mobilnost radne snage Komisija bi trebala zajamčiti da je moguće pratiti izdvajanje financijskih sredstava i utvrditi njihov iznos. Ako je dostupno nekoliko instrumenata EU-a, potrebno je zajamčiti njihovu komplementarnost.

38

Na slici 5. prikazuje se financijska usporedba programa EU-a koji su relevantni za mobilnost radne snage. ESF je potencijalni glavni instrument za pružanje potpore u području zapošljavanja, koje uključuje i mobilnost radne snage. U okviru jednog od tematskih ciljeva ESF-a, cilja „Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage” (tzv. tematski cilj 8 ili TC 8) i njegova odgovarajućeg prioriteta ulaganja „modernizacija ustanova tržišta rada, uključujući mobilnost radne snage” (tzv. prioritet ulaganja 7 ili PU 7), države članice u svoje programe mogu uključiti aktivnosti povezane s mobilnošću radne snage. Kao što je vidljivo u nastavku, iznos od 27,5 milijardi eura sredstava iz ESF-a u okviru tematskog cilja 8 koji države članice mogu upotrijebiti za poticanje mobilnosti radne snage znatno je veći od iznosa od 919 milijuna eura koji je izdvojen iz programa EaSI, a posebice od iznosa od 165 milijuna eura koji je izdvojen za os EURES, koja je također usmjerena na mobilnost radne snage.

39

U okviru trenutačnog programskog razdoblja 2014. – 2020. za ESF države članice mogle su upotrijebiti taj fond za planiranje svojih nacionalnih aktivnosti povezanih s mrežom EURES (kao što su troškovi osoblja i IT-a koje snose javne službe za zapošljavanje koje sudjeluju u mreži), kao i za osmišljavanje posebnih programa mobilnosti i strategija na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i prekograničnoj razini. Komisija je taj novi pristup predstavila državama članicama 2013. godine, istaknuvši cilj boljeg funkcioniranja tržišta rada unaprjeđenjem transnacionalne geografske mobilnosti radnika¹⁶.

40

Tijekom odobravanja operativnih programa za ESF 2013. i 2014. godine Komisija nije pratila u kojoj su mjeri države članice u stvarnosti uključile mjere za poticanje mobilnosti radne snage u svoje programe. U nastojanju da prikupi takve informacije Komisija je u rujnu 2015., nakon odobrenja povezanih operativnih programa za ESF, državama članicama uputila upitnik u kojem je zatražila podatke o iznosu proračuna koji su u okviru ESF-a predvidjele za mobilnost radne snage unutar EU-a i aktivnosti u sklopu mreže EURES. Međutim, na upitnik je odgovorilo samo 15 država članica. Od toga je 12 država članica navelo da će upotrijebiti ESF za potporu uslugama koje se pružaju u sklopu mreže EURES. Kad je riječ o financijskim sredstvima koja su izdvojena u tu svrhu, pri evaluaciji upitnika zaključeno je sljedeće: „Zbog velike raznolikosti odgovora i znatne nedosljednosti u navođenju rashoda na godišnjoj ili ukupnoj razini nije moguće usporediti skup podataka koje je dostavilo predmetnih 15 zemalja.” U okviru 6. opisuju se načini na koje pojedinačne države članice upotrebljavaju ESF u te svrhe.

41

Mobilnost radne snage nije utvrđena kao poseban prioritet ulaganja u okviru ESF-a¹⁷, niti su na bilo koji drugi način određena posebna financijska sredstva za nju. Slijedom toga, nije moguće utvrditi iznose sredstava koja su u stvarnosti izdvojena iz ESF-a za mjere povezane s mrežom EURES ili mobilnošću radne snage u 28 država članica, zbog čega nije moguće znati koliko je financijskih sredstava upotrijebljeno u koju svrhu.

42

Sud je pregledao operativne programe za ESF koje su izradile posjećene države članice i nije mogao utvrditi iznose izdvojene za potporu mobilnosti radne snage. Na temelju obavljenog pregleda i posjeta državama članicama Sud je utvrdio da države članice mjere povezane s mobilnošću radne snage nisu smatrale prioritetom pri izradi svojih programa. U rumunjskom programu naglasak je stavljen na poticanje povratne mobilnosti, i to zbog stalnog odljeva radnika iz Rumunjske koji je doveo do manjka radne snage u ključnim područjima gospodarstva (vidi okvir 7.).

43

U skladu s relevantnom Uredbom kojom se utvrđuju horizontalna pravila za sve europske strukturne i investicijske fondove („ESI fondovi” ili „ESIF”, među koje se ubraja i ESF)¹⁸ između različitih ESI fondova i drugih fondova EU-a potrebno je postići koordinaciju i komplementarnost. Uredbom kojom je uspostavljen program EaSI također se predviđa „dosljednost i komplementarnost aktivnosti koje se provode u okviru [tog programa] s ostalim mjerama Unije poput europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF)”¹⁹. Međutim, kao što je vidljivo na slici 6., i program EaSI i ESF obuhvaćaju vrlo slične mjere kojima se nastoje ostvariti slični ciljevi u vezi s mobilnošću radne snage. U okviru obaju instrumenata potiče se ili se može poticati mobilnost radne snage na transnacionalnoj razini i predviđaju se posebne mjere za poticanje mobilnosti, uključujući potporu suradnji relevantnih institucija.

Prekograničnim partnerstvima olakšava se mobilnost radne snage, ali postoje nedostatci u njihovim projektima, kao i u izvješćivanju o djelotvornosti

44

Prekograničnim partnerstvima u okviru osi EaSI-EURES potiče se mobilnost radne snage. U njih su uključeni partneri iz najmanje dviju država članica sudionica (ili pridruženih zemalja), koji su u pravilu nacionalne javne službe za zapošljavanje, ali mogu uključivati i druge dionike kao što su organizacije poslodavaca, sindikati ili druga regionalna udruženja. U sklopu osi EaSI-EURES prekogranična partnerstva mogu se prijaviti za godišnje financiranje projekata u okviru kojih provode svoje aktivnosti. U okviru 8. navodi se primjer projekta jednog prekograničnog partnerstva koji je financiran iz osi EaSI-EURES.

U fazi podnošenja prijava predviđeni kvantitativni rezultati definirani su u malom broju projekata

45

Sud je pregledao 23 projekta prekograničnih partnerstava (11 projekata iz 2015. i 12 iz 2016.²⁰), a procjena tih projekata dostupna je u prilogu II. Sud je utvrdio da su aktivnosti koje je Komisija financirala i odobravala u okviru godišnjeg procesa često bile jednake onima iz prijašnje godine. Najčešće aktivnosti bile su organiziranje konferencija i sajmova poslova, radionica, tečajeva za pisanje životopisa ili tečajeva jezika. Inovativnija rješenja uključivala su uporabu društvenih medija (Facebook, LinkedIn, Twitter) ili uspostavu kontakata sa sveučilištima. Takva inovativna rješenja rijetko su uključena u programe.

46

Sud je utvrdio da je kvalitativni opis postojećeg stanja, primjerice opis kretanja radne snage i obrazloženje za prekograničnu mobilnost u predmetnoj regiji, uključen u 21 projektnu prijavu. Međutim, samo su u devet projekata utvrđene kvantitativne polazne vrijednosti na temelju kojih bi se mogao mjeriti napredak (slika 7.). Dodatna četiri projekta iz svake od dviju godina sadržavala su statističke podatke koje je bilo moguće upotrijebiti kao kvantitativne polazne vrijednosti s ciljem mjerenja napretka, ali oni nisu upotrijebljeni u tu svrhu.

47

Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte predviđa se da je potrebno prikupiti i dostaviti podatke „u vezi s ostvarenjima i rezultatima mjera”. Unatoč tome, Sud je na temelju pregleda utvrdio da je od 23 odabrana projekta samo njih 16 uključivalo ciljne vrijednosti ostvarenja (npr. broj sudionika na sajmovima poslova koji su organizirani u sklopu projekta prekograničnog partnerstva), a rezultati su definirani u tek devet projekata (najčešće se radilo o predviđenom broju popunjenih radnih mjesta). U slučaju nekih projekata nije bilo jasne poveznice između ostvarenja i rezultata jer su utvrđene ciljne vrijednosti ostvarenja, ali nisu definirani očekivani rezultati. Ipak, Sud je utvrdio da je 2016. godine došlo do poboljšanja u pogledu utvrđivanja ciljnih vrijednosti rezultata u odnosu na 2015. godinu: udio projekata s utvrđenim ciljnim vrijednostima rezultata, koji je 2015. godine iznosio 18 %, porastao je 2016. na 58 %.

48

U okviru 9. opisuju se različite prakse u projektima obuhvaćenima procjenom koju je Sud obavio u pogledu načina na koji su osmišljeni i na koji se prati njihova uspješnost.

Na temelju sustava praćenja programa EaSI nije moguće objedinjeno prikazati stvarne rezultate projekata prekograničnih partnerstava na razini programa

49

Komisija prati aktivnosti koje se provode u okviru projekata prekograničnih partnerstava s pomoću standardiziranog obrasca za izvješćivanje koji treba popuniti svaki koordinator projekta. Izvješće se sastoji od kvalitativnog i kvantitativnog dijela. U okviru kvantitativnog dijela ne prikupljaju se informacije ni o ostvarenjima ni o rezultatima koji su relevantni za mobilnost radne snage. Kvalitativni dio izvješća mnogi koordinatori upotrebljavaju za objašnjavanje ostvarenja i, katkad, rezultata, ali budući da takvo objašnjenje nije obvezno, dolazi do neusklađenosti i nedosljednosti, čime se otežava izrada objedinjenog prikaza ostvarenja i rezultata.

50

Komisija je 2016. godine uvela dodatni obrazac za izvješćivanje o projektima prekograničnih partnerstava. Međutim, u novi obrazac potrebno je unijeti podatke koje, kao što je Sud utvrdio za pregledane projekte, nije moguće prikupiti zbog novouvedenih statističkih klasifikacija. Nadalje, neki od dodatnih podataka koje je potrebno unijeti u novi obrazac ne temelje se na samom projektu prekograničnog partnerstva, već na mjesečnom upitniku koji Komisija šalje svim savjetnicima EURES-a u EU-u. Time se smanjuje pouzdanost izvješćivanja o pojedinačnim projektima jer se podatci ne temelje na aktivnostima provedenima u okviru projekta. Cjelokupno gledajući, potrebno je dodatno razraditi mjere poduzete za poboljšanje ex post praćenja.

Komisija radi na tome da portal EURES preraste u istinski europski alat za posredovanje pri zapošljavanju, ali ostvarenje tog cilja bit će izazov

51

Tražitelji posla na portalu EURES mogu pronaći informacije o tržištima rada u drugim državama članicama, a s pomoću portala EURES mogu pristupiti i oglasima za radna mjesta iz svih država članica EU-a i zemalja EFTA-e. Isto tako, poslodavci na tom portalu mogu oglašavati svoja slobodna radna mjesta za tražitelje posla u drugoj zemlji. Sam portal održava Komisija²¹.

Dostupne prilike za zapošljavanje ne uključuju se u dovoljnoj mjeri na portal EURES

52

Komisija je u svojem prijedlogu za reformu mreže EURES (Uredba (EU) 2016/589) navela sljedeće: „Kako bi se promicala sloboda kretanja radnika, sva slobodna radna mjesta koja su objavljena putem [javnih službi za zapošljavanje] i drugih članova EURES-a, […] trebala bi biti objavljena na portalu EURES.” Komisija je 2014. godine utvrdila da „nedostatak cjelovite baze podataka o slobodnim radnim mjestima na razini EU-a” čini jedno od ključnih ograničenja mreže EURES.

53

Podatci iz upitnika koje su nacionalni koordinacijski uredi dostavili Sudu pokazuju da je 2016. godine preko 90 % oglasa za slobodna radna iz 11 država članica istodobno objavljeno u njihovim javnim službama za zapošljavanje i na portalu EURES. S druge strane, u četirima državama članicama to je bio slučaj za manje od 20 % oglasa, kao što je vidljivo na slici 8. Općenito gledajući, velik udio oglasa za slobodna radna mjesta objavljenih u nacionalnim službama za zapošljavanje ne objavljuje se istodobno na portalu EURES.

54

Sud je analizirao podatke koje su nacionalni koordinacijski uredi dostavili u upitnicima kako bi usporedio udio oglasa za slobodna radna mjesta koji su 2015. godine istodobno objavljeni u nacionalnim javnim službama za zapošljavanje i na portalu EURES s udjelom takvih oglasa 2016. godine. U slučaju 13 država članica udio je bio jednak ili se povećao, dok se u slučaju devet država članica taj udio smanjio. Na temelju podataka iz slike 9. može se procijeniti da se udio oglasa koji su istodobno objavljeni u javnim službama za zapošljavanje i na portalu EURES između 2015. i 2016. godine ukupno smanjio za 15 %.

55

U skladu s Uredbom (EU) 2016/589 države članice poslodavcima također mogu pružiti mogućnost da ne objave slobodno radno mjesto na portalu EURES „nakon što su izvršili objektivnu procjenu zahtjeva povezanih s dotičnim radnim mjestom, pogotovo određene vještine i sposobnosti potrebne kako bi se na odgovarajući način izvršavala zaduženja na radnom mjestu, na temelju kojih poslodavac opravdava razloge zašto nije objavio slobodno radno mjesto.” U slučaju posjećenih država članica time se uglavnom objašnjava zašto je broj oglasa za slobodna radna mjesta na portalu EURES znatno manji od broja takvih oglasa na portalima nacionalnih javnih službi za zapošljavanje. Poslodavci mogu jednostavno odabrati da se njihovi oglasi ne objave na portalu EURES i za to ne moraju dati dodatno obrazloženje.

56

Međutim, čak i da javne službe za zapošljavanje objavljuju na portalu EURES sve oglase za slobodna radna mjesta koji su evidentirani u njihovim odgovarajućim nacionalnim bazama podataka, ti bi oglasi i dalje obuhvaćali samo mali udio svih slobodnih radnih mjesta na tržištu rada. Primjerice, u Luksemburgu oglasi za slobodna radna mjesta evidentirani u bazi podataka nacionalne javne službe za zapošljavanje odgovaraju udjelu od tek 18 % popunjenih radnih mjesta na tržištu rada. Oglasi koje luksemburški poslodavci objavljuju na portalu EURES odgovaraju udjelu od tek 4 % ukupnih radnih mjesta koja se popune u jednoj godini.

57

U okviru nedavnog istraživanja²² u koje su uključene osobe koje se koriste najmanje jednim od 11 različitih internetskih portala EU-a namijenjenih građanima koji se zanimaju za vještine i zapošljavanje tek je 36 % korisnika navelo da bi se vrlo vjerojatno koristilo portalom EURES za pronalazak posla u nekoj drugoj zemlji. Povrh tih povratnih informacija od korisnika, deset od 27 nacionalnih koordinacijskih ureda koji su odgovorili na upitnik Suda smatraju da je portal EURES kao portal za posredovanje pri zapošljavanju namijenjen tražiteljima posla ili poslodavcima manje djelotvoran od sustava njihove javne službe za zapošljavanje.

Objavljeni oglasi za slobodna radna mjesta ne sadržavaju potpune informacije za tražitelje posla

58

U svrhu stjecanja uvida u poteškoće s kojima se tražitelji posla u praksi susreću pri uporabi portala EURES Sud je analizirao objavljene oglase za slobodna radna mjesta na temelju određenih referentnih vrijednosti koje smatra korisnima u bilo kakvoj potrazi za poslom. Sud je u tu svrhu odabrao dva zanimanja, „inženjer elektrotehnike/elektronike” i „njegovatelj”. Kako bi obavio pregled, Sud je na portalu EURES nasumično odabrao 50 oglasa za slobodna radna mjesta za svako od tih dvaju zanimanja u devet država članica. Pregledom je utvrđeno da i dalje postoje važni aspekti informacija dostupnih tražiteljima posla koje je moguće poboljšati. Na primjer, u 39 oglasa za slobodna radna mjesta nije naveden rok prijave, 28 oglasa nije sadržavalo informacije o potrebnom stupnju obrazovanja, u 26 oglasa nije bila naznačena razina kvalifikacija potrebnih za predmetno radno mjesto, u 44 oglasa nije naveden datum početka rada na predmetnom radnom mjestu, 33 oglasa nije sadržavalo informacije o broju tjednih radnih sati, dok u 35 oglasa nisu navedene pojedinosti o plaći.

Praćenje broja radnih mjesta popunjenih s pomoću mreže EURES nije pouzdano, iako je riječ o ključnom pokazatelju uspješnosti za program EaSI

59

Mjerenjem broja radnih mjesta koja su popunjena s pomoću mreže EURES u okviru programa EaSI dobivaju se podatci o tome koliko je ta mreža uspješna. Prema podatcima Komisije zahvaljujući potpori koju pružaju savjetnici EURES-a 2016. godine popunjeno je 28 934 radnih mjesta. Drugim riječima, 3,7 % slučajeva u kojima su tražitelji posla stupili u kontakt sa savjetnicima EURES-a dovelo je do popunjavanja radnih mjesta.

60

Komisija te podatke prikuplja izravno od savjetnika EURES-a s pomoću mjesečnog upitnika. Postoje određeni problemi u vezi s točnošću podataka: na upitnik u prosjeku odgovori 60 % savjetnika te se njihove povratne informacije temelje na pojedinačnim procjenama, koje nisu potvrđene dodatnim podatcima. Tijekom posjeta nacionalnim koordinacijskim uredima Sud je utvrdio da ti uredi često nisu mogli potvrditi podatke koje Komisija navodi u javno dostupnim dokumentima o praćenju. S ciljem prikupljanja pouzdanijih podataka za mjerenje uspješnosti aktivnosti koje se provode u okviru osi EaSI-EURES, reformom mreže EURES iz 2016. godine također se predviđa da Komisija predloži detaljne specifikacije za prikupljanje i analizu podataka kako bi pratila i ocijenila funkcioniranje mreže EURES²³.

61

U upitniku koji je Sud uputio nacionalnim koordinacijskim uredima tek su tri ureda od njih 27 koji su odgovorili navela da imaju mogućnost mjerenja broja radnih mjesta popunjenih s pomoću mreže EURES. S takvim su mjerenjem povezana sljedeća dva glavna pitanja:

• poslodavci mogu povući oglase za slobodna radna mjesta bez obavijesti o tome da je radno mjesto popunjeno zapošljavanjem radnika koji je tražio posao s pomoću mreže EURES (pitanje koje je istaknula 21 država članica)
• oglasi za slobodna radna mjesta koji se objavljuju na portalu EURES ne prate se sustavno (npr. oglasi se zatvaraju nakon unaprijed utvrđenog standardnog razdoblja, pitanje koje je istaknulo 16 država članica).

Ni nacionalni koordinacijski ured u Ujedinjenoj Kraljevini ni onaj u Njemačkoj više ne mjere takav pokazatelj za svoje vlastite baze podataka o slobodnim radnim mjestima, već žele dati prednost mjerenju djelotvornosti na temelju pokazatelja ishoda, primjerice stope nezaposlenosti. Komisija trenutačno preispituje sustav za mjerenje uspješnosti mreže EURES, uključujući njegove pokazatelje uspješnosti, ali namjerava zadržati pokazatelj koji se odnosi na broj radnih mjesta popunjenih s pomoću te mreže. Kako bi takva mjerenja bila pouzdana, bit će potrebno riješiti prethodno istaknuta pitanja.

Zaključci i preporuke

62

Cjelokupno gledajući, Sud zaključuje da je Europska komisija uvela niz alata kako bi zajamčila slobodno kretanje radnika. Međutim, te je alate moguće poboljšati. Nadalje, na razini ESF-a nije moguće utvrditi koje su mjere za olakšavanje mobilnosti radne snage financirane sredstvima EU-a, dok na razini programa EaSI nije moguće na odgovarajući način pratiti njihovu djelotvornost.

63

Komisija osigurava dostupnost niza alata s pomoću kojih radnici mogu dobiti informacije o svojim pravima. Međutim, i dalje nije poznato u kojoj su mjeri građani svjesni postojanja tih alata. Radnicima su dostupni brojni kanali za prijavu slučajeva diskriminacije povezane sa slobodom kretanja, no i dalje nije moguće imati cjelovitu predodžbu o tim slučajevima. Unatoč tome što je Komisija poduzela određene mjere, i dalje postoje druga ograničenja za slobodno kretanje (vidi odlomke 14. – 28.).

64

Istraživanje o radnoj snazi glavni je alat kojim se Komisija služi za prikupljanje podataka o mobilnosti radne snage, ali njime se ne dobiva cjelovita predodžba o kretanjima radne snage i obrascima mobilnosti. U državama članicama dostupni su kvalitetniji podatci, ali rad na prikupljanju usporedivih podataka na razini cijele Europe u svrhu poticanja mobilnosti radne snage i dalje je u tijeku (vidi odlomke 29. – 34.).

65

Financijska sredstva EU-a za potporu mobilnosti radne snage mogu se izdvajati iz ESF-a i programa EaSI. Ta dva instrumenta imaju slične ciljeve, zbog čega postizanje njihove međusobne komplementarnosti predstavlja izazov. Komisija nije upoznata s načinom na koji sve države članice upotrebljavaju ESF za potporu mobilnosti radne snage. U okviru za praćenje programa EaSI postoji niz nedostataka. Financijska sredstava upotrijebljena u okviru programa EASI nisu imala znatan učinak u smislu evidentiranih popunjenih radnih mjesta u odnosu na broj radnika koji su se preselili u drugu zemlju (vidi odlomke 35. – 50.).

66

Portal EURES prerast će u istinski europski alat za posredovanje pri zapošljavanju samo ako se otklone nedostatci kao što je niska stopa objavljenih oglasa za slobodna radna mjesta (vidi odlomke 51. – 60.).

67

Sud stoga preporučuje sljedeće:

1. preporuka – Mjerenje razine osviještenosti građana EU-a o postojećim alatima za pružanje informacija o slobodi kretanja radnika i prijavljivanje diskriminacije

1. Komisija bi trebala mjeriti razinu osviještenosti građana o portalima EURES i Vaša Europa te o mreži SOLVIT.
2. Nakon što se utvrdi razina osviještenosti, Komisija i države članice trebale bi upotrijebiti te podatke za djelotvorno usmjeravanje i promicanje tih alata.

Ciljni rok provedbe: srpanj 2018.

2. preporuka – Bolje iskorištavanje dostupnih informacija u svrhu utvrđivanja vrsta diskriminacije povezane sa slobodom kretanja

Komisija bi u većoj mjeri trebala upotrijebiti informacije koje se lako mogu dobiti iz država članica u svrhu pružanja boljeg pregleda područja u kojima dolazi do diskriminacije i razlika među tim područjima od države članice do države članice. Takve će informacije omogućiti bolje usmjeravanje mjera za borbu protiv diskriminacije.

Ciljni rok provedbe: prosinac 2018.

3. preporuka – Poboljšanje prikupljanja i uporabe podataka o obrascima mobilnosti i kretanjima radne snage i neuravnoteženostima na tržištu rada

Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala poboljšati prikupljanje podataka o mobilnosti radne snage i povećati usporedivost tih podataka, posebice u pogledu sastava skupina radnika koji se sele i mogućnosti da se mobilnošću radne snage otklone neuravnoteženosti na tržištu rada.

Te bi analize potom trebale dovesti do usmjerenih intervencija s ciljem otklanjanja neuravnoteženosti povezanih s vještinama i tržištima rada. To je potrebno učiniti u odgovarajućem roku do sljedećeg programskog razdoblja kako bi države članice mogle upotrijebiti dobivene informacije pri odlučivanju o raspodjeli financijskih sredstava iz europskih programa kao što je ESF.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2020.

4. preporuka – Poboljšanje načina na koji je osmišljena uporaba financijskih sredstava EU-a u svrhu poticanja mobilnosti radne snage

Trenutačno je predviđeno da se za poticanje mobilnosti radne snage posebno koriste ESF i program EaSI. Komisija bi trebala procijeniti mogućnosti za poboljšanje načina na koji je osmišljena uporaba financijskih sredstava EU-a kako bi se zajamčila komplementarnost i bolje praćenje uporabe tih financijskih sredstava.

Ciljni rok provedbe: ožujak 2020. (u kontekstu novog višegodišnjeg financijskog okvira).

5. preporuka – Poboljšanje praćenja djelotvornosti osi EaSI-EURES, posebno kad je riječ o popunjavanju radnih mjesta s pomoću mreže EURES

1. Komisija bi trebala doraditi svoj okvir za praćenje projekata prekograničnih partnerstava u okviru osi EaSI-EURES kako bi u njemu postojala jasna poveznica između ciljnih vrijednosti, ostvarenja i rezultata u fazi podnošenja prijava, čime će se poboljšati izvješćivanje o praćenju na kraju projekta i objedinjeno prikazivanje rezultata prekograničnih partnerstava na razini programa.
2. Komisija bi trebala unaprijediti sustav za mjerenje uspješnosti osi EaSI-EURES na način da državama članicama pruži detaljne specifikacije za prikupljanje i analizu podataka na temelju kojih bi države članice trebale zajamčiti prikupljanje pouzdanih podataka o aktivnostima mreže EURES, a posebno o radnim mjestima koja su popunjena s pomoću te mreže.

Ciljni rok provedbe: srpanj 2018.

6. preporuka – Otklanjanje ograničenja portala za mobilnost pri zapošljavanju (portal EURES)

Države članice trebale bi otkloniti trenutačna ograničenja portala EURES kako bi on do 2018. godine prerastao u „istinski europski alat za posredovanje pri zapošljavanju”. To se može postići na sljedeće načine:

1. jamčenjem toga da se veći broj oglasa objavljenih u javnim službama za zapošljavanje istodobno objavi na portalu EURES, što znači da bi države članice trebale utvrditi pod kojim uvjetima poslodavci odlučuju da ne žele objaviti svoje oglase za slobodna radna mjesta na portalu EURES
2. poboljšanjem kvalitete oglasa za slobodna radna mjesta, što znači da bi javne službe za zapošljavanje u državama članicama trebale zajamčiti da se na portalu EURES objavljuju samo oglasi s kvalitetnim informacijama, npr. oni koji sadržavaju rok prijave, opis vrste posla koji se nudi, pojedinosti o plaći i mjesto obavljanja posla. Uključivanje takvih informacija u oglase dovest će do boljih rezultata i za tražitelje posla i za poslodavce.

Ciljni rok provedbe: srpanj 2019.

Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Iliana Ivanova, na sastanku održanom u Luxembourgu 24. siječnja 2018.

Pojmovnik i pokrate

Aktivni radnik: svaka zaposlena ili nezaposlena osoba (definicija prema istraživanju EU-a o radnoj snazi).

Dugoročna mobilnost radne snage: odnosi se na građane koji se presele radi posla u drugu državu članicu na razdoblje od najmanje godinu dana.

EU-28: svih 28 država članica Unije.

Europska mreža službi za zapošljavanje (EURES): europska mreža organizacija tržišta rada čiji je cilj olakšavati slobodno kretanje radnika unutar Unije. Mrežu čine Europski koordinacijski ured, nacionalni koordinacijski uredi te partneri i pridruženi partneri mreže. Uvedena je 1993. godine, a služi za razmjenu oglasa za slobodna radna mjesta i prijava za zapošljavanje te sadržava informacije o životnim i radnim uvjetima. Razmjena informacija obavlja se s pomoću portala za mobilnost pri zapošljavanju. Uz 28 država članica EU-a u njoj sudjeluju i Norveška, Island, Lihtenštajn i Švicarska. U okviru mreže aktivno djeluje više od 850 savjetnika koji građanima pružaju potporu i savjete.

Europska strukovna iskaznica: elektronički certifikat koji se izdaje u okviru prvog potpuno elektroničkog postupka za priznavanje kvalifikacija u EU-u.

Europski socijalni fond (ESF): cilj je Europskog socijalnog fonda ojačati gospodarsku i socijalnu koheziju unutar Europske unije poboljšavanjem prilika za zapošljavanje (uglavnom s pomoću mjera osposobljavanja) te poticanjem visoke razine zaposlenosti i otvaranja novih i boljih radnih mjesta.

Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF): više od polovice financijskih sredstava EU-a usmjerava se uporabom pet europskih strukturnih i investicijskih fondova. Njima zajedno upravljaju Europska komisija i države članice EU-a. Svrha je tih fondova ulagati u otvaranje radnih mjesta te održivo i zdravo europsko gospodarstvo i okoliš.

Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA): međuvladina organizacija čiji su članovi Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska, a osnovana je s ciljem promicanja slobodne trgovine i gospodarske suradnje među njezinim članicama te na europskoj i svjetskoj razini.

Istraživanje o radnoj snazi: istraživanje EU-a koje se provodi na uzorku europskih kućanstava kojim se na tromjesečnoj i godišnjoj osnovi pružaju podatci o sudjelovanju osoba u dobi od 15 godina i više na tržištu rada.

Izravno upravljanje: način izvršenja proračuna EU-a u okviru kojeg proračun izravno izvršavaju glavne uprave Komisije.

Javne službe za zapošljavanje: organizacije država članica odgovorne za provedbu aktivnih politika tržišta rada i pružanje kvalitetnih usluga zapošljavanja u javnom interesu. Mogu biti dio relevantnih ministarstava, javnih tijela ili trgovačkih društava na koja se primjenjuje javno pravo.

Mobilni radnici: građani iz skupine država EU-28 koji se presele u drugu državu članicu ili zemlju EFTA-e koja nije zemlja njihova državljanstva u svrhu traženja posla ili uključivanja na tržište rada na dugoročnoj ili trajnoj osnovi.

Mobilnost radne snage: pravo svih građana EU-a na slobodno kretanje radnika, kako je utvrđeno člankom 45. Ugovora o funkcioniranju EU-a. Ono uključuje pravo radnika na kretanje i boravište, pravo članova obitelji na ulazak u zemlju i boravište, kao i pravo radnika na rad u drugoj državi članici i pravo da se prema njima odnosi jednako kao prema državljanima te države članice. U određenim zemljama na snazi su ograničenja za državljane novih država članica.

Operativni program: program kojim se utvrđuju prioriteti i posebni ciljevi država članica te opisuje način na koji će se financijska sredstva (sufinanciranje javnim i privatnim sredstvima EU-a i država članica) u određenom razdoblju (obično sedam godina) upotrijebiti za financiranje projekata. Tim se projektima mora doprinositi postizanju određenog broja ciljeva utvrđenih na razini EU-a. Financijska sredstva za operativne programe mogu se izdvajati iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijskog fonda i Europskog socijalnog fonda (ESF). Država članica priprema operativni program, a prije izvršenja bilo kakvih plaćanja iz proračuna EU-a Komisija ga mora odobriti.

Osobe koje su se nedavno preselile: radnici koji žive u državi članici EU-a koja nije zemlja njihova državljanstva do deset godina.

Ostvarenje: ono što je proizvedeno ili postignuto resursima dodijeljenima za određenu intervenciju (npr. održani tečajevi osposobljavanja za nezaposlene mlade osobe, broj postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda ili broj kilometara izgrađene ceste i sl.).

Podijeljeno upravljanje: način izvršenja proračuna EU-a u okviru kojeg Europska komisija delegira zadaće izvršenja državama članicama, no istodobno zadržava konačnu odgovornost za proračun.

Polazne vrijednosti: utvrđene referentne vrijednosti na temelju kojih se određuju ciljne vrijednosti i kasnije procjenjuje njihovo dostizanje.

Povratna mobilnost: migracijsko kretanje u okviru kojeg se građani iz država EU-28 vraćaju u zemlju svojeg državljanstva iz neke druge države članice.

Prekogranična partnerstva: skupine članova mreže EURES i njezinih pridruženih partnera koje primaju financijsku potporu iz programa EaSI. Predmetne skupine dugoročno surađuju na razini država članica kako bi podupirale mobilnost prekograničnih radnika. U njima sudjeluju regionalne ili lokalne službe za zapošljavanje, socijalni partneri i druge organizacije (kao što su gospodarske komore, sindikati, sveučilišta, lokalna tijela i sl.) iz najmanje dviju susjednih država članica.

Prekogranični radnik: svaki građanin EU-a ili EFTA-e koji radi u zemlji EU-a ili EFTA-e koja nije zemlja njegova boravišta.

Programsko razdoblje: višegodišnji okvir u kojem se planira i provodi dodjela sredstava iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda.

Radna dob: dob od 15. do 64. godine života (klasifikacija kojom se služi EUROSTAT). Valja napomenuti da Komisija u publikacijama kao što je izvješće o mobilnosti radne snage prilagođava tu kategoriju na dob od 20. do 64. godine, što je definicija koja se koristi za potrebe ovog izvješća.

Radnik: pojam koji označava zaposlene osobe i građane koji su evidentirani kao tražitelji posla ili nezaposlene osobe.

Rezultat: neposredni učinak određenog programa na primatelje (npr. stažisti koji su se zaposlili, smanjenje onečišćujućih tvari u pročišćenim otpadnim vodama, kraće trajanje putovanja i sl.).

Sloboda kretanja: i biranja boravišta za građane EU-a uvedena je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine. Nakon postupnog ukidanja unutarnjih granica na temelju schengenskih sporazuma donesena je Direktiva 2004/38/EZ o pravu građana EU-a i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište u EU-u. Ta se sloboda razlikuje od slobode kretanja radnika.

SOLVIT: sustav Europske komisije s pomoću kojeg građani mogu podnijeti žalbu na nepravedna pravila ili odluke uprava država članica.

Strategija Europa 2020.: desetogodišnja strategija Europske unije za rast i zapošljavanje uvedena 2010. s ciljem stvaranja uvjeta za pametan, održiv i uključiv rast.

Tematski cilj (TC): cilj za koji bi se trebala pružati potpora iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Tematskim se ciljevima uspostavlja poveznica sa strateškim ciljevima na razini EU-a.

Vaša Europa: portal koji održava Europska komisija i na kojem se pružaju informacije, pomoć i savjeti u vezi s pravima EU-a za državljane i poduzeća EU-a (npr. u vezi s putovanjima, radom, kupnjom, mogućnostima financiranja, poslovanjem i raznim postupcima).

Zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI): program EU a koji uključuje os „EURES” čiji je cilj pružati potporu aktivnostima za promicanje dobrovoljne geografske mobilnosti radnika na pravednoj osnovi i doprinositi visokokvalitetnom i održivom zapošljavanju.

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je II. revizijsko vijeće zaduženo za rashodovna područja ulaganja u koheziju, rast i uključivanje, kojim predsjeda članica Suda Iliana Ivanova. Reviziju je predvodio član Suda George Pufan.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

PDF	ISBN 978-92-872-9301-5	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/668705	QJ-AB-18-003-HR-N
HTML	ISBN 978-92-872-9300-8	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/526370	QJ-AB-18-003-HR-Q

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: http://europa.eu

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://op.europa.eu/hr/web/general-publications/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti http://europa.eu/contact).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.