Investicijski fondovi: mjerama EU‑a još nijeuspostavljeno istinsko jedinstveno tržište koje bidonosilo koristi ulagačimae

Sažetak

I. U investicijskim fondovima udružuje se kapital koji se potom ulaže u određeni portfelj imovine. Oni imaju važnu ulogu u uniji tržišta kapitala, i to omogućavanjem bržeg rasta, otvaranja radnih mjesta i veće autonomije EU‑a. Gotovo četvrtina imovine svih fondova u izravnom je posjedu građana EU‑a, pri čemu su građani ujedno neizravno izloženi investicijskim fondovima preko životnog osiguranja i ugovora o mirovinama. Cilj je EU‑a uspostaviti jedinstveno konkurentno tržište kojim će se građanima Unije pružiti veći izbor povoljnijih, ali pouzdanih investicijskih proizvoda te zajamčiti financijska stabilnost u cijelom EU‑u.

II. Vrijednost imovine investicijskih fondova sa sjedištem u EU‑u iznosila je 2020. 18,8 bilijuna eura, od čega su gotovo dvije trećine u vlasništvu kućanstava, čime se naglašava potreba za djelotvornom zaštitom potrošača. EU je uveo regulatorni okvir za investicijske fondove kako bi se zajamčilo da se na cijelom jedinstvenom tržištu primjenjuju slična pravila. Unatoč naporima uloženima u razvoj jedinstvenog tržišta sektor investicijskih fondova i dalje je koncentriran u nekoliko država članica. Pravni okvir uglavnom se sastoji od direktiva kojima se od država članica zahtijeva da provode nacionalna pravila, što vodi do znatnih regulatornih razlika. ESMA, jedna od agencija EU‑a, zadužena je za jamčenje djelotvornog i dosljednog nadzora na razini cijelog EU‑a te za praćenje rizika za financijsku stabilnost u suradnji s ESRB‑om.

III. Revizijom koju je proveo Sud obuhvaćeno je razdoblje od 2016. do srpnja 2021. te je ispitan način na koji je EU uspostavio jedinstveno tržište investicijskih fondova. Sud je procijenio je li regulatorni okvir djelotvoran, promiče li se aktivnostima EU‑a usklađivanje nadzornih praksi među državama članicama te je li EU djelotvorno ublažio rizike za ulagače, tržišta i financijsku stabilnost.Na temelju ove revizije utvrđeni su nedostatci u zakonodavnom pristupu Komisije i mjerama ESMA‑e u vezi s investicijskim fondovima te se iznose preporuke za poboljšanje. Njome se stoga doprinosi povećanju djelotvornosti i učinkovitosti financijskog nadzora i zaštite ulagača.

IV. Sud je zaključio da su mjere EU‑a omogućile uspostavu jedinstvenog tržišta investicijskih fondova, posebice uvođenjem sustava putovnica, ali i da su istinske prekogranične aktivnosti i koristi za ulagače i dalje ograničeni. Osim toga, nadzor nad fondovima i zaštita ulagača nisu dovoljno dosljedni i djelotvorni. Za uspostavu istinskog jedinstvenog tržišta neće biti dovoljne manje izmjene pravnog okvira.

V. ESMA ulaže napore u promicanje usklađivanja nadzornih praksi, što vodi do nešto veće kvalitete nadzora i manjeg broja razlika. Međutim, ESMA ne može izmjeriti ostvareni napredak te raspolaže ograničenim informacijama o tome je li razina nadzora koji se provodi jednaka u svim državama članicama. Neovisno o tome, aktivnostima ESMA‑e utvrđeni su nedostatci u nadzoru na nacionalnoj razini, kao i određene razlike u praksama. Napori ESMA‑e za postizanje dosljednog nadzora ovise o dobroj volji nacionalnih nadzornih tijela i voljnosti njezina Odbora nadzornih tijela. Sud je utvrdio da su i nacionalna nadzorna tijela i njezin Odbor nadzornih tijela davali prednost neinvazivnim instrumentima za usklađivanje nadzornih praksi, čija djelotvornost još nije dokazana i koji često nisu doveli do djelotvornog i dosljednog nadzora.

VI. Mjerama EU‑a povećana je zaštita ulagača. Na primjer, njima se povećava transparentnost za ulagače, posebno u pogledu rizika, uspješnosti i troškova ulaganja. Međutim, ulagači i dalje nisu dovoljno zaštićeni od neopravdanih troškova ili od pristranih savjeta financijskih posrednika. Zbog toga ulagači snose veće troškove i može doći do toga da im se prodaju manje prikladni proizvodi nego što je to poželjno.

VII. ESMA i ESRB prate sistemski rizik i izvješćuju o njemu. Dosad nije izrađen popis postojećih praksi za praćenje sistemskog rizika u državama članicama. ESMA nije provela nadzorna testiranja otpornosti na stres kao što je propisano, ali je provela simulacije stresa na temelju tržišnih podataka. Djelotvorno praćenje sistemskih rizika i rizika za ulagače ovisi o dostupnosti odgovarajućih podataka. Međutim, ne postoji usklađeni sustav izvješćivanja za UCITS‑e, a u izvješćivanju o AIF‑ovima nedostaju određene pojedinosti. ESMA i ESRB dosad nisu u cijelosti istražili mogućnost upotrebe postojećih podataka koje prikupljaju središnje banke, već se umjesto toga oslanjaju na manje pouzdane podatke komercijalnih pružatelja usluga.

VIII. Sud preporučuje Komisiji da:

• procijeni je li postojeći okvir prikladan za postizanje željenih ciljeva;
• razmotri predlaganje izmjena u upravljačkoj strukturi ESMA‑e; te
• pojednostavni prikupljanje podataka i ažurira sustave izvješćivanja.

IX. Sud preporučuje ESMA‑i da:

• poveća djelotvornost svojih aktivnosti za usklađivanje nadzornih praksi; te
• u suradnji s ESRB‑om poboljša utvrđivanje sistemskog rizika.

X. Komisija i ESMA trebale bi:

• bolje zaštititi ulagače od neopravdanih troškova i obmanjujućih informacija.

Uvod

Tržište investicijskih fondova u Europi

01. U investicijskim fondovima udružuje se kapital ulagača koji se potom u objedinjenom obliku ulaže u portfelj imovine kao što su dionice, obveznice i nekretnine, u skladu s utvrđenom politikom ulaganja i načelom raspodjele rizika. Oni imaju važnu ulogu u uniji tržišta kapitala, inicijativi kojom EU nastoji poticati tokove ulaganja na razini cijele Unije te time brži rast, otvaranje radnih mjesta i veću autonomiju EU‑a. Cilj je uspostaviti jedinstveno konkurentno tržište i ulagačima pružiti veći izbor povoljnijih, ali pouzdanih proizvoda.

02. Na kraju 2020. neto vrijednost imovine 64 000 investicijskih fondova sa sjedištem u EU‑u iznosila je 18,8 bilijuna eura, što znači da je EU nakon SAD‑a drugo najveće tržište investicijskih fondova na svijetu u smislu imovine kojom se upravlja. Više od 60 % tog iznosa (11,6 bilijuna eura) uloženo je u subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), koji su ponajprije usmjereni na male ulagače. Alternativni investicijski fondovi (AIF), čija neto vrijednost imovine iznosi 7,1 bilijun eura, obuhvaćaju sve fondove osim UCITS‑a (tj. investicijske fondove za nekretnine, fondove privatnog vlasničkog kapitala, određene novčane fondove, fondove za ograničavanje rizika i druge fondove). Te su vrste fondova uglavnom usmjerene na profesionalne ulagače.

03. Vrijednost europskih investicijskih fondova posljednjih godina postojano raste. U razdoblju 2011. – 2020. njihova se neto vrijednost imovine povećala za 119 % (tj. za više od 10 bilijuna eura), pri čemu su svake godine zabilježeni neto priljevi jer je vrijednost kupnji novih udjela postojano premašivala isplate. Otprilike polovica tog rasta može se objasniti neto prodajom udjela u investicijskim fondovima, a druga polovica porastom tržišne vrijednosti (vidjeti sliku 1.). Otkako je 2011. donesena Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFMD)^[1], neto vrijednost imovine alternativnih investicijskih fondova u EU‑u bilježila je brži rast u usporedbi s UCITS‑ima te je njihov tržišni udio u desetogodišnjem razdoblju od kraja 2010. zabilježio porast s 27 % na 38 %.

04. Iako se vrijednost fondova sa sjedištem u EU‑u povećala, i dalje je mnogo manja od vrijednosti ekvivalentnih fondova u SAD‑u. Osim toga, većina najvećih upravitelja imovinom u svijetu i dalje ima sjedište u SAD‑u. Od 20 najvećih upravitelja imovinom u svijetu samo njih dvoje imaju sjedište u EU‑u.

05. Najveći dio europskih investicijskih fondova ima sjedište u tek nekoliko zemalja. Gotovo 80 % ukupne neto imovine kojom se upravljalo 2020. otpadalo je na fondove u Luksemburgu (4,70 bilijuna eura), Irskoj (3,08 bilijuna eura), Njemačkoj (2,39 bilijuna eura), Francuskoj (1,97 bilijuna eura) i Ujedinjenoj Kraljevini (1,75 bilijuna eura) (vidjeti sliku 2.). U slučaju UCITS‑a za više od polovice neto imovine sjedište je u Luksemburgu ili Irskoj. Od ukupne imovine kojom se upravljalo u Uniji 70 % bilo je u posjedu fondova koji su dobili odobrenje za rad ili su registrirani za distribuciju u samo jednoj državi članici, dok je 37 % UCITS‑a i 3 % AIF‑ova bilo registrirano za distribuciju u više od triju država članica.

06. Gotovo dvije trećine neto vrijednosti imovine investicijskih fondova u posjedu je institucijskih ulagača. Gotovo četvrtina imovine svih fondova u izravnom je posjedu kućanstava (vidjeti sliku 3.), pri čemu su kućanstva ujedno neizravno izložena investicijskim fondovima preko životnog osiguranja i ugovora o mirovinama.

07. Unatoč kamatnim stopama od gotovo 0 % europska kućanstva i dalje pohranjuju velik dio svoje financijske imovine u depozitima (37 % na kraju 2020.), odnosno više nego dvostruko više u usporedbi sa SAD‑om (16 %). Udio imovine u investicijskim fondovima povećao se u razdoblju 2011. – 2017. s 8,3 % na 12,1 %.

Regulatorni okvir

08. Glavne zakonske akte čine Direktiva o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (Direktiva o UCITS‑ima)^[2] i Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (Direktiva AIFMD). Te se direktive razlikuju po svojem području primjene i sadržaju. Direktiva o UCITS‑ima sadržava propise o proizvodima, dok je Direktiva AIFMD usmjerena na zahtjeve koji se primjenjuju na upravitelje. Objema se direktivama, koje su usmjerene na postizanje minimalne razine usklađenosti, nacionalnim zakonodavcima omogućuje da utvrde dodatna i stroža pravila povrh minimalnih standarda predviđenih pravom EU‑a. Direktivom o tržištu financijskih instrumenata (MiFID II) utvrđuju se zahtjevi u pogledu poslovnog ponašanja i organizacije za investicijska društva, tj. institucije koje prodaju udjele u fondovima malim ulagačima.

09. Izvorna Direktiva o UCITS‑ima mijenjana je nekoliko puta te je Komisija 25. studenoga 2021. predložila još jednu izmjenu u kontekstu preispitivanja Direktive AIFMD. U okvir za UCITS‑e i upravitelje AIF‑ova 2019. uvedene su izmjene s ciljem uklanjanja regulatornih prepreka prekograničnoj distribuciji investicijskih fondova (prekogranični paket). Pravom EU‑a obuhvaćene su i posebne vrste fondova, npr. novčani fondovi (Uredba o novčanim fondovima).

10. Jedan je od ključnih ciljeva Direktive o UCITS‑ima i Direktive AIFMD olakšati obavljanje prekograničnih aktivnosti za upravitelje fondova i investicijske fondove. Njima su uvedene putovnice za upravljanje i trgovanje namijenjene fondovima i upraviteljima fondova sa sjedištem u EU‑u:

• Putovnica za upravljanje omogućuje određenom društvu za upravljanje UCITS‑ima ili upravitelju AIF‑ova s odobrenjem za rad u određenoj državi članici da posluje u drugim državama članicama EU‑a, ili slobodnim pružanjem usluga ili osnivanjem podružnice. Iako takva prekogranična djelatnost obuhvaća postupak međusobnog obavješćivanja nacionalnih nadležnih tijela u relevantnim državama članicama, upravitelj fonda ne mora prolaziti dodatni postupak odobrenja.
• Putovnica za trgovanje omogućuje da se UCITS‑i ili AIF‑ovi za koje je nacionalno nadležno tijelo izdalo odobrenje za rad u određenoj državi članici EU‑a stave na tržište u drugim državama članicama EU‑a na prekograničnoj osnovi bez potrebe za odobrenjem za rad od nacionalnih nadležnih tijela države članice domaćina. Dok se putovnicom za trgovanje UCITS‑ima omogućuje trgovanje takvim fondovima s malim i institucionalnim ulagačima, putovnica za trgovanje AIF‑ovima ograničena je isključivo na trgovanje s profesionalnim ulagačima. Slično kao i u slučaju putovnice za upravljanje, odobrenje se zamjenjuje postupkom međusobnog obavješćivanja nacionalnih nadležnih tijela u različitim državama članicama EU‑a.

Odgovornosti EU‑a i država članica

11.Europski sustav za nadzor nad fondovima obuhvaća niz europskih i nacionalnih dionika. Tijela EU‑a odgovorna su za povezane zakonodavne i koordinacijske aktivnosti, dok je svaka država članica odgovorna za prenošenje prava EU‑a u nacionalno pravo i nadzor nad investicijskim fondovima na svojem državnom području:

• Europska komisija, a posebno njezina Glavna uprava za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala (GU FISMA), odgovorna je za inicijative u području politika povezane s financijskim sektorom, uključujući predlaganje direktiva i uredbi.
• Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) neovisna je agencija EU‑a odgovorna za zaštitu ulagača te promicanje stabilnih i urednih financijskih tržišta. Odgovornosti ESMA‑e uključuju usklađivanje nadzornih praksi te utvrđivanje rizika za financijsku stabilnost i ulagače, slično kao i u slučaju drugih europskih nadzornih tijela koja imaju sličnu korporativnu strukturu i suočavaju se sa sličnim izazovima.
• Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) odgovoran je za makrobonitetni nadzor nad financijskim sustavom EU‑a. Blisko surađuje s ESMA‑om i drugim nadzornim tijelima.
• Za nadzor nad fondovima i upraviteljima fondova odgovorna su nacionalna nadležna tijela na temelju nacionalnih zakona koji moraju biti u skladu s minimalnim standardima utvrđenima pravom EU‑a ili izravno primjenjivim pravom EU‑a. Nacionalna nadležna tijela članovi su Odbora ESMA‑e s pravom glasa i sudjeluju u radu ESRB‑a.

Opseg revizije i revizijski pristup

12. Sud je proveo ovu reviziju kao odgovor na visoku razinu javnog interesa za investicijske fondove koji su posebno važni za razvoj unije tržišta kapitala EU‑a. Investicijski fondovi često su povezani s rizicima za ulagače i financijsku stabilnost. Revizijom koju je Sud proveo obuhvaćeno je razdoblje od 2016. do srpnja 2021. godine.

13. Revizijom je ispitano je li EU uspostavio istinsko jedinstveno tržište investicijskih fondova kojim se jamče zaštita ulagača i financijska stabilnost. Revizija je također bila usmjerena na sljedeća potpitanja:

• Je li EU poduzeo mjere kojima je uspostavljen odgovarajući regulatorni okvir kako bi se omogućila uspostava istinskog jedinstvenog tržišta investicijskih fondova?
• Je li EU poduzeo mjere kojima je potaknuto usklađivanje nadzornih praksi?
• Štite li se mjerama EU‑a ulagači na djelotvoran način?
• Poduzima li EU mjere kojima se djelotvorno procjenjuju i ublažavaju rizici za financijsku stabilnost?
• Raspolažu li tijela EU‑a pouzdanim podatcima za utvrđivanje rizika za financijsku stabilnost i ulagače?

14. Revizijski kriteriji Suda temelje se na međunarodnim standardima koje je utvrdila organizacija IOSCO i na pravu EU‑a (posebno Direktivi o UCITS‑ima i Direktivi AIFMD, Uredbi o novčanim fondovima i Uredbi o ESMA‑i). U određenim slučajeva Sud uspoređuje tržište EU‑a s tržištem SAD‑a, najrazvijenijem tržištem kapitala.

15. U središtu revizije bile su mjere koje su poduzela tri subjekta revizije: Komisija, ESMA i ESRB. Sud je obavio razgovore s osobljem iz tih institucija i ispitao relevantnu dokumentaciju. U svrhu stjecanja dodatnog uvida Sud je obavio razgovore s predstavnicima iz pet nacionalnih nadležnih tijela, nekoliko nacionalnih udruženja za upravljanje imovinom i tri organizacije za zaštitu potrošača. Sud se sastao i s osobljem EBA‑e i EIOPA‑e. Kako bi nadopunio te informacije, Sud je proveo elektroničku anketu među nacionalnim nadležnim tijelima, ministarstvima financija i udruženjima investicijskih fondova u svih 27 država članica kako bi stekao uvid u stajališta tih ključnih dionika. Sud revizijom nije izravno obuhvatio nacionalna nadležna tijela, ali obuhvatio je njihovu ulogu članova ESMA‑e.

Opažanja

Ciljevi zakonodavaca EU‑a postignuti su tek u ograničenoj mjeri

Zakonodavci EU‑a postavili su ambiciozne ciljeve za jedinstveno tržište investicijskih fondova

16. Komisija i suzakonodavci EU‑a postavili su ambiciozne ciljeve za jedinstveno tržište investicijskih fondova. Prva Direktiva o UCITS‑ima donesena je 1985. kako bi se stvorili uvjeti kojima se fondovima i upraviteljima fondova sa sjedištem u jednoj državi članici omogućuje da trguju fondovima u cijelom EU‑u bez provedbe nadzora u drugim državama članicama. Ciljevi suzakonodavaca bili su sljedeći:

• olakšati trgovanje fondovima u drugim državama članicama;
• zajamčiti djelotvorniju i ujednačeniju zaštitu ulagača; te
• uskladiti uvjete tržišnog natjecanja.

17. Očekivalo se da bi se integriranijim tržištem investicijskih fondova ulagačima iz EU‑a pružio veći izbor, kao i stvorile nove poslovne prilike u sektoru fondova. Relevantnost tih općih načela i važnost jamčenja jednakih uvjeta za sve ponovno je istaknuta u Direktivi AIFMD donesenoj 2013. godine^[3].

Sustav putovnica nije doveo do uspostave istinskog jedinstvenog tržišta

18. Sustav putovnica doprinio je koncentriranju sjedišta fonda u pojedinim zemljama. EU je poduzeo mjere kojima su uvedene putovnice za trgovanje i upravljanje fondovima (vidjeti odlomak 10.). Međutim, tržište europskih fondova i dalje je fragmentirano te većina fondova ima sjedište u tek nekoliko zemalja (vidjeti sliku 4.).

19. U većini država članica fondovi se uglavnom distribuiraju na njihovu domaćem tržištu. S druge strane, u slučaju fondova sa sjedištem u nekoliko zemalja prodaja se obavlja uglavnom u inozemstvu (vidjeti sliku 5.). Prema podatcima Europskog udruženja društava za upravljanje fondovima i imovinom (EFAMA) 67 % vlasništva nad udjelima u fondovima u Europi otpadalo je na lokalne fondove, u usporedbi sa 73 % prije deset godina.

20. U nekoliko država članica EU‑a u slučaju većine prekograničnih fondova prodaju obavljaju nacionalni upravitelji imovinom, a ne strani upravitelji imovinom. Slika 6. sadržava detaljan prikaz vlasništva nad udjelima u investicijskim fondovima, uključujući prekogranične fondove čiji su nositelji nacionalni pružatelji usluga.

21. Komisija taj fenomen naziva „povratnim fondovima” i smatra da fondovi u toj kategoriji nisu „istinski” prekogranični fondovi. Prema podatcima ESMA‑e fondovi se često prijavljuju za prekogranično trgovanje, ali to ne znači nužno da su stavljeni na strano tržište. Stoga se prekogranično trgovanje u stvarnosti često odvija u manjoj mjeri nego što to brojke pokazuju. Komisija je u svojoj procjeni učinka priloženoj prijedlozima o prekograničnom paketu iz 2018. zaključila da povratni fondovi ne vode do istinskog razvoja jedinstvenog tržišta ni do većeg izbora za ulagače te je smatrala da su slučajevi u kojima se određeni fond stavlja na tržište u barem jednoj državi članici izvan domaćeg tržišta njegova upravitelja i u kojoj nije sjedište tog fonda bolji pokazatelj prekogranične aktivnosti^[4].

22. Na temelju Komisijine procjene učinka priložene prekograničnom paketu^[5] suzakonodavci su utvrdili da razlog za fragmentiranost tržišta fondova u EU‑u leži u razlikama u regulatornim i nadzornim pristupima. Ujedno su utvrdili da prepreke prekograničnom trgovanju sprječavaju da se fondovi stave na tržište u drugim državama članicama^[6]. U skladu s time, zakonodavnim paketom nastojao se pružiti odgovor na razlike u nacionalnim zahtjevima i regulatornim praksama u pogledu upotrebe putovnica EU‑a, uključujući zahtjeve u pogledu stavljanja na tržište, regulatorne naknade te administrativne zahtjeve i zahtjeve u pogledu obavješćivanja.

23. Iako i dalje postoje razlike u pristupima, Sud je utvrdio da Komisija nije dokazala da su prepreke ulasku na tržište koje proizlaze iz toga uistinu glavni uzrok fragmentiranosti tržišta i malog broja istinskih prekograničnih fondova. Sud je utvrdio da je u jednom izvješću iz 2018. o funkcioniranju Direktive AIFMD gotovo polovica ispitanika među kojima je provedena anketa izjavila da se ta direktiva ne primjenjuje dosljedno na razini cijelog EU‑a. Stoga problem ne leži u zakonodavstvu, nego u njegovoj primjeni u državama članicama. Međutim, većina ispitanika nije smatrala tu nedosljednost razlogom za veliku zabrinutost (vidjeti sliku 7.).

24. Kao zakonodavnim instrumentom kojim se koriste suzakonodavci, direktivama se utvrđuju minimalni standardi. U relevantnim direktivama EU‑a izričito se navodi da je opće pravilo da matična država članica može utvrditi pravila koja su stroža od onih utvrđenih u direktivi^[8]. U izvješću skupine de Larosière istaknuto je da se direktivama ne postiže potrebna razina usklađenosti te se preporučuje da se u budućnosti izbjegava donošenje zakonodavstva kojim se omogućuju nedosljednosti u prenošenju u nacionalno pravo i primjeni^[9]. Polovica nacionalnih nadležnih tijela koja su odgovorila na anketu koju je proveo Sud izjavila je da su propisima u njihovim državama članicama uistinu uvedena stroža pravila. Sud napominje da bi ujednačena pravila u obliku uredbi mogla biti primjerenija za uspostavu jednakih uvjeta u cijelom EU‑u.

25. Nadalje, Sud je utvrdio da su direktive dovele do snižavanja standarda (tzv. trka prema dnu). Praksa „prekomjerne regulacije” (tj. utvrđivanje viših standarda) i razgovori koje je Sud obavio s dionicima upućuju na to da zemlje koje prenesu samo minimalne zahtjeve propisane direktivama imaju konkurentsku prednost kao zemlje sjedišta u usporedbi sa zemljama koje utvrde više standarde. U spoju s povoljnijim poreznim sustavom i mogućnošću prijenosa dobiti time se stvara snažan poticaj za biranje najpovoljnije jurisdikcije za sektor fondova, što dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja.

Zakonodavne inicijative imaju ograničen učinak

26. Sud je utvrdio da je Komisija u svojoj vlastitoj analizi potvrdila da njezine zakonodavne inicijative imaju ograničen učinak. Komisija je utvrdila bitne motive, kao što su oporezivanje, lokalna potražnja i distribucijska mreža, koji utječu na odabir područja na kojem upravitelji imovinom distribuiraju svoje investicijske fondove, ali na koje se ne može pružiti odgovor pravom EU‑a.

27. Nadalje, Sud napominje da sama Komisija pravni okvir sam po sebi ne smatra jednim od glavnih problema, nego činjenicu da zemlje domaćini stvaraju prepreke ulasku na tržište. Komisija ima alate za odgovor na slučajeve u kojima države članice stvaraju prepreke ulasku na tržište ili u kojima nacionalna nadležna tijela potencijalno krše pravo EU‑a, odnosno ovlast da kao „čuvarica Ugovora” pokrene postupak zbog povrede prava ili da od ESMA‑e zatraži pokretanje postupka u slučaju kršenja prava Unije. Međutim, Komisija je zaključila da se preostale prepreke najučinkovitije mogu ukloniti (zakonodavstvom) na razini EU‑a^[10].

28. Procjene učinka, kao što je ona za prekogranični paket, često uključuju ex post evaluaciju odredbi na koje predmetna inicijativa utječe. Međutim, preispitivanje Direktive o UCITS‑ima, koje se prvotno očekivalo do rujna 2017., odgođeno je.

29. Komisija nikad nije provela sveobuhvatnu provjeru primjerenosti cjelovitog pravnog okvira kojim se uređuju investicijski fondovi, niti se takva provjera planira u skoroj budućnosti. Jedina provjera primjerenosti kojom su djelomično obuhvaćeni investicijski fondovi bila je provjera primjerenosti nadzornih zahtjeva utvrđenih na razini EU‑a koju je Komisija provela u razdoblju 2017. – 2019.^[11]

30. Komisija izrađuje višegodišnje strateške planove i godišnje planove upravljanja te izvješćuje o ostvarenju svojih ciljeva. Sud je utvrdio nedostatke u načinu na koji Komisija mjeri uspješnost. Na primjer, glavni pokazatelj rezultata za UCITS‑e u strateškom planu za razdoblje 2016. – 2020. bio je udio prekograničnih UCITS‑a u ukupnom broju fondova čiji su udjeli prodani u EU‑u. Sud je utvrdio da je Komisija kasnije smanjila minimalan broj država članica u kojima se moraju prodati udjeli određenog fonda da bi se on smatrao prekograničnim s pet na tri.

31. Strateški plan za razdoblje 2020. – 2024. uglavnom sadržava posebne horizontalne ciljeve i povezane pokazatelje rezultata. Sud je utvrdio da većina prijelaznih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti utvrđenih za pokazatelje rezultata u strateškom planu za razdoblje 2020. – 2024. nije u dovoljnoj mjeri određena. U skladu s Komisijinim okvirom unutarnje kontrole pokazatelji moraju biti relevantni, prihvaćeni, vjerodostojni, jednostavni za praćenje i pouzdani. Upotrebljavaju se pojmovi kao što su „povećanje”, „pozitivan trend” i „smanjenje”, ali bez navođenja razine iznad koje bi se određeno povećanje ili smanjenje smatralo zadovoljavajućim. Osim toga, za neke pokazatelje rezultata nisu utvrđene ambiciozne ciljne vrijednosti. Na primjer, ciljna vrijednost smanjenja troškova za male ulagače već je bila dosegnuta pri njezinu utvrđivanju.

Prenošenje u nacionalno pravo nije uvijek obavljeno pravodobno

32. Komisija provjerava pravodobnost, cjelovitost i sukladnost prenošenja direktiva u nacionalno pravo država članica. Kasnim i/ili nepravilnim prenošenjem u nacionalno pravo može se spriječiti stvaranje jednakih uvjeta i omesti pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te bi Komisija trebala pokrenuti postupke zbog povrede prava kako bi potaknula države članice da poduzmu odgovarajuće korake u slučajevima u kojima kasne s donošenjem potrebnih mjera.

33. Kad je riječ o Direktivi o UCITS‑ima i Direktivi AIFMD, samo je 12 država članica prijavilo da su ih prenijele u nacionalno pravo u zadanom roku. Osim toga, prošlo je dodatnih osam godina prije nego što je Komisija smatrala da je prenošenje Direktive AIFMD dovršeno.

ESMA je pojačala napore koje ulaže u poticanje usklađivanja nadzornih praksi i promicanje djelotvornog nadzora, ali ostvaren je ograničen napredak

34. Kao što je prethodno opisano (vidjeti odlomak 08.), nacionalna nadležna tijela obavljaju nadzor nad investicijskim fondovima i njihovim upraviteljima te nad investicijskim društvima i drugim financijskim posrednicima na temelju usklađenih nacionalnih zakona, ali ne i na temelju ujednačenih standarda. Stoga se u različitim državama članicama i dalje mogu primjenjivati različiti pravni zahtjevi i regulatorne prakse.

35. U tom su kontekstu zakonodavci EU‑a ESMA‑i povjerili sljedeće zadaće:

• doprinošenje jamčenju dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene važećeg zakonodavstva EU‑a;
• poticanje usklađivanja nadzornih praksi kako bi se dodatno povećala dosljednost rezultata nadzora na razini različitih nacionalnih nadležnih tijela s ciljem uspostave zajedničke kulture u području nadzora^[12].

36. Usklađivanje nadzornih praksi ne znači da se treba primjenjivati univerzalni pristup, već da se ista pravila trebaju primjenjivati i provoditi na dosljedan i djelotvoran način, uz dovoljno slične pristupe za slične rizike. Opći je cilj težiti usporedivim regulatornim rezultatima i rezultatima nadzora. Međutim, to ne znači da je dovoljno postići usporedive rezultate, neovisno o primijenjenim nadzornim pristupima.

37. U izvješću skupine de Larosière ističe se važnost usklađivanja praksi za financijska tržišta u EU‑u^[13]. MMF, Komisija i Parlament objavili su 2014. izvješća o funkcioniranju Europskog sustava financijskog nadzora. U njima se uvažava doprinos ESMA‑e uvođenju jedinstvenog pravilnika, ali se ujedno predlaže stavljanje većeg naglaska na usklađivanje nadzornih praksi^[14].

38. Komisija je ujedno naglasila da je djelotvorniji i dosljedniji nadzor ključan za uklanjanje mogućnosti regulatorne arbitraže te da ESMA ima ključnu ulogu u poticanju integracije tržišta kapitala^[15].To je ponovno naglašeno u kontekstu izmjena uredbi o europskim nadzornim tijelima uvedenih 2019. Zakonodavci su naglasili da je „potrebno osobito žurno ostvariti daljnji napredak u pogledu konvergencije nadzora kako bi se mogla dovršiti unija tržišta kapitala”^[16].

ESMA raspolaže instrumentima za poticanje usklađivanja nadzornih praksi

39. ESMA raspolaže brojnim instrumentima za poticanje usklađivanja nadzornih praksi koji se mogu svrstati u tri kategorije: pripremi instrumenti, provedbeni instrumenti i instrumenti za procjenu / korektivni instrumenti. Pregled tih instrumenata dostupan je na slici 8. ESMA je osmislila dodatne instrumente, kao što su rasprave o pojedinačnim slučajevima i zajedničke nadzorne mjere.

ESMA je pojačala napore koje ulaže u usklađivanje praksi

40. ESMA je pojačala napore koje ulaže u području usklađivanja nadzornih praksi. U svojim strateškim smjernicama za razdoblje 2016. – 2020. ESMA se obvezala izdvojiti više resursa za promicanje usklađivanja nadzornih praksi, pojasnila je svoje ciljeve i usmjerila se na niz konkretnih područja za rad na usklađivanju. Otad je povećala broj članova osoblja koji rade na usklađivanju u tom području s 5 (5,7 ekvivalenata punog radnog vremena) na 8 2020. (8,7 ekvivalenata punog radnog vremena).

41. ESMA je 2020. osmislila odgovarajući okvir kako bi na svoje aktivnosti usklađivanja nadzornih praksi primijenila pristup koji se u većoj mjeri temelji na riziku. Izradila je pregled stanja na kojem se utvrđuju relevantni rizici, ali on ne sadržava mnogo informacija o neujednačenoj primjeni pravila i razlikama u praksama. Unatoč tome, izrada tog pregleda pozitivan je korak. Djelotvorno je utvrdila područja za nadzor utemeljen na riziku na razini EU‑a, ali bila je manje djelotvorna u utvrđivanju aspekata u pogledu kojih je potrebno provesti dodatne aktivnosti usklađivanja. Sud je također utvrdio da je ESMA uspješno uvela sustavniji pristup aktivnostima usklađivanja koji se u većoj mjeri temelji na dokazima.

Postoje ograničeni dokazi o učincima i ne postoji mehanizam za mjerenje djelotvornosti

Nije dokazano da su smjernice djelotvorne

42. U prošlosti su najvažniji instrumenti ESMA‑e za usklađivanje praksi bili pripremni instrumenti kao što su smjernice. Na smjernice se primjenjuje mehanizam „poštuj ili objasni”, odnosno nacionalna nadležna tijela moraju obavijestiti ESMA‑u namjeravaju li primijeniti ih ili ne. ESMA objavljuje tablice usklađenosti za svaku smjernicu koje se redovito ažuriraju^[17].

43. Sud je utvrdio da usklađenost nacionalnih nadležnih tijela sa smjernicama nije uvijek zajamčena. ESMA je u skladu sa svojim internim smjernicama^[18] dužna provjeriti i ocijeniti primjenu smjernica. Iako ESMA na godišnjoj razini traži informacije od nacionalnih nadležnih tijela o njihovoj usklađenosti s tim smjernicama, njihovu stvarnu usklađenost provjerila je tek jednom na temelju stručnog pregleda. Pregled je pokazao da smjernice nisu djelotvoran instrument za promicanje usklađivanja nadzornih praksi i da su se nacionalna nadležna tijela uskladila sa smjernicama tek u ograničenoj mjeri u usporedbi s prijavljenom mjerom (vidjeti okvir 1.).

Zajedničkim nadzornim mjerama potiču se redovite razmjene informacija među nadzornim tijelima te se ESMA‑i omogućuje koordiniranje nadzornih aktivnosti nacionalnih nadležnih tijela

44. Zajedničke nadzorne mjere instrument su namijenjen usklađivanju praksi koji je osmislila ESMA, kao i mreže za koordinaciju nadzora i razmjena informacija s nacionalnim nadležnim tijelima na temelju pritužbi. ESMA smatra te alate korisnima zbog njihove usmjerenosti na budućnost i jer joj pomažu utvrditi probleme u pogledu usklađivanja praksi. ESMA je već pokrenula nekoliko zajedničkih nadzornih mjera u vezi s UCITS‑ima i Direktivom MiFID II.

45. Zajedničke nadzorne mjere i mreže za koordinaciju instrumenti su koji nadzornim tijelima omogućuju da razmjenjuju iskustva i uče jedna od drugih, što vodi do zaključka da bi s vremenom trebali dovesti do zajedničke kulture u području nadzora. Zajedničke nadzorne mjere ujedno pomažu ESMA‑i da utvrdi razlike u nadzornim praksama i moguće nedostatke u nadzoru koji provode nacionalna nadležna tijela te da pruži smjernice za praktičnu primjenu prava EU‑a, npr. u slučajevima u kojima pojedina nacionalna nadležna tijela još uvijek ne primjenjuju pouzdanu metodologiju.

46. Tim se mjerama ESMA‑i omogućuje da usmjeri nadzor na posebne rizike te da promiče i koordinira nadzorne aktivnosti. To može dovesti do velikog radnog opterećenja, što je jedan od razloga za zabrinutost koji je niz nacionalnih nadležnih tijela istaknulo u odgovoru na anketu koju je proveo Sud.

Instrumenti za procjenu i korektivni instrumenti rijetko se upotrebljavaju, iako bi mogli imati veći učinak

47. Stručni pregledi mogu biti vrlo koristan instrument, ali rijetko se upotrebljavaju u području investicijskih fondova. ESMA namjerava povećati njihovu upotrebu u bliskoj budućnosti, ali je ujedno istaknula ograničenja u pogledu resursa i potrebu za održavanjem ravnoteže u svim područjima obuhvaćenima zadaćama koje su joj povjerene. Stručni pregledi razlikuju se od drugih instrumenata za usklađivanje praksi po tome što je ESMA dužna provesti i obaviti službenu procjenu ne samo razine usklađenosti postignute u pogledu nadzornih praksi i jamčenja primjene prava, nego i procjenu nadzornih kapaciteta. Njome se ESMA‑i omogućuje iznošenje smjernica i preporuka za uklanjanje svih otkrivenih nedostataka. Od njezina osnivanja 2011. ESMA je obavila samo dva stručna pregleda za investicijske fondove: jedan 2013. godine u vezi sa smjernicama o novčanim fondovima i jedan 2018. u vezi sa smjernicama o fondovima čijim se udjelima trguje na burzi i drugim pitanjima u vezi s UCITS‑ima^[19].

48. ESMA ujedno ima na raspolaganju dva korektivna instrumenta: posredovanje i postupke u slučaju kršenja prava Unije, na temelju kojih ima ovlasti za istraživanje i poduzimanje korektivnih mjera u slučaju navodnog kršenja prava Unije ili za rješavanje sporova među nacionalnim nadležnima tijelima. Zabilježen je jedan slučaj u kojem je ESMA uspješno pomogla dvama nacionalnim nadležnim tijelima u rješavanju spora. U nekoliko slučajeva istrage kršenja prava Unije započete su neslužbeno. Pokrenut je jedan službeni postupak u slučaju kršenja prava Unije, koji je doveo do promjene u praksama predmetnog nacionalnog nadležnog tijela.

ESMA se suočava s izazovima u pogledu djelotvorne upotrebe svojih instrumenata

49. Kad je riječ o učinkovitom i djelotvornom korištenju ovlasti koje su joj povjerene, ESMA se suočava s nizom izazova. ESMA ovisi o spremnosti nacionalnih nadležnih tijela da pruže informacije, tehničko stručno znanje i osoblje koje će sudjelovati u radu ESMA‑e na usklađivanju praksi. Revizije koje je Sud proveo nad EBA‑om i EIOPA‑om pokazale su da isto vrijedi i za te agencije^[20]. ESMA je poduzela korake kako bi zajamčila da sudionici iz nacionalnih nadležnih tijela raspolažu potrebnim stručnim znanjem. Međutim, nacionalna nadležna tijela sudjeluju u aktivnostima koje ESMA provodi u svrhu usklađivanja praksi uglavnom na dobrovoljnoj osnovi, uz iznimku stručnih pregleda, posredovanja i postupaka u slučaju kršenja prava Unije, čime se ponekad umanjuje djelotvornost rada ESMA‑e.

50. Sud je utvrdio da većina nacionalnih nadležnih tijela sudjeluje u radu ESMA‑e i doprinosi njezinu radu, ali i da su neka nacionalna nadležna tijela tome manje sklona. Na primjer, u slučaju zajedničkih nadzornih mjera manja nacionalna nadležna tijela obično su aktivnija u prijavljivanju slučajeva, dok neka veća nacionalna nadležna tijela daju prednost pasivnijem pristupu. Neka nacionalna nadležna tijela nisu odgovorila na pozive osoblja ESMA‑e da aktivno sudjeluju i prijavljuju slučajeve, npr. nacionalna nadležna tijela koja nikad nisu iskoristila svoje ovlasti sankcioniranja nisu doprinijela povezanoj radionici ESMA‑e održanoj 2020.

51. Tijelo ESMA‑e za donošenje odluka sastoji se od predstavnika nacionalnih nadležnih tijela. Iako su oni dužni djelovati isključivo u interesu EU‑a u cjelini, to nije uvijek zajamčeno. Komisija je iznijela prijedlog da se to pitanje korporativnog upravljanja riješi u kontekstu preispitivanja europskih nadzornih tijela, koji je odbijen. Riješen je problem najočitijeg sukoba interesa: nacionalna nadležna tijela više ne mogu sudjelovati u raspravama i glasovati o preporukama u slučajevima kršenja prava Unije ako se one odnose na njih. Pravilima ESMA‑e o posredovanju na sličan se način nastoji riješiti pitanje sukoba interesa. Međutim, sve aktivnosti u vezi s usklađivanjem praksi odnose se na nacionalna nadležna tijela jer su usmjerene na njihove nadzorne prakse i rezultate nadzora. To vrijedi i za napore koje ESMA ulaže u poticanje učinkovitog i djelotvornog nadzora.

52. ESMA ovisi o spremnosti nacionalnih nadležnih tijela na suradnju. Jedan su primjer odgovornosti tijela matične zemlje i tijela zemlje domaćina u prekograničnom kontekstu, što je element koji se ističe i u niz navrata spominje u planu ESMA‑e za usklađivanje praksi (vidjeti okvir 2.). ESMA je tek djelomično djelotvorna u promicanju neometane primjene putovnica EU‑a za trgovanje i upravljanje, zbog čega nije uspjela iskorijeniti nadzorne prakse kojima se stvaraju prepreke ulasku na tržište.

53. Sud je ujedno utvrdio da su sva pitanja u vezi s usklađivanjem praksi koja je ESMA istaknula u svojem dopisu Komisiji o preispitivanju Direktive AIFMD^[21] u opsežnoj mjeri uzeta u obzir u okviru aktivnosti usklađivanja praksi. To potvrđuje da su napori koje je ESMA uložila bili djelotvorni tek u ograničenoj mjeri.

54. Još je jedan primjer delegiranje ovlasti. I Direktivom o UCITS‑ima i Direktivom AIFMD upravljačkim društvima dopušta se da delegiraju poslove trećim stranama. Međutim, prema navodima ESMA‑e nadzorni pristupi i rezultati nadzora i dalje se razlikuju kad je riječ o opsegu dopuštenog delegiranja ovlasti, kao i poslova koji se mogu delegirati (vidjeti okvir 3.).

55. Sud je također utvrdio da ESMA pri ulaganju napora u povećanje transparentnosti nailazi na određenu razinu otpora nacionalnih nadležnih tijela. Obvezne publikacije kao što su godišnje izvješće o sankcijama ili godišnje statističko izvješće o uspješnosti i troškovima investicijskih proizvoda EU‑a za male ulagače sadržavaju korisne informacije, uključujući pružanje uvida u razlike među državama članicama u pogledu stvarnog stanja na tržištu i intruzivnosti nadzora. Međutim, nacionalna nadležna tijela pružaju znatan otpor kad je riječ o objavljivanju rezultata zajedničkih nadzornih mjera. Nije objavljeno nijedno završno izvješće o tim mjerama.

Nacionalna nadležna tijela daju prednost manje intruzivnim pripremnim instrumentima koji nisu toliko djelotvorni

56. U prošlosti se ESMA u prvom redu koristila smjernicama, mišljenjima i odgovorima na česta pitanja. Sud je pronašao dokaze koji potvrđuju da ti pripremni instrumenti nisu vrlo djelotvorni u promicanju usklađivanja nadzornih praksi. ESMA se nedavno u većoj mjeri usredotočila na provedbene instrumente, kao što su koordinacijske mreže i zajedničke nadzorne mjere.

57. Gotovo polovica nacionalnih nadležnih tijela smatra da intruzivniji instrumenti, kao što su postupci u slučaju kršenja prava Unije i posredovanje, nisu korisni i jasno daje prednost pripremnim instrumentima. ESMA gotovo nikad nije primijenila postupke u slučaju kršenja prava Unije. Međutim, primjenom tih ovlasti ESMA bi mogla izravno utjecati na nadzorne mjere i rezultate nadzora u pojedinačnim slučajevima ili odgovoriti na slučajeve neprimjenjivanja ili nepravilne primjene prava EU‑a.

ESMA nije uspostavila mehanizam za mjerenje djelotvornosti

58. U godišnjim programima rada ESMA‑e utvrđuju se ciljevi, ali planirane aktivnosti uglavnom se upisuju umjesto definiranja konkretnih ostvarenja ili ciljeva čije se postizanje može provjeriti. Kad je riječ o instrumentima, prednost se uglavnom daje poticanju razmjena informacija o nadzornim praksama među nadzornim stručnjacima vođenjem rasprava o konkretnim stvarnim slučajevima ili novouvedenim zajedničkim nadzornim mjerama. To je koristan pristup za bolje razumijevanje nadzornih praksi koji s vremenom može doprinijeti razvoju zajedničke kulture u području nadzora.

59. Činjenica da nadzorni djelatnici iz različitih nacionalnih nadležnih tijela međusobno komuniciraju, razmjenjuju iskustva i potencijalno uče jedni od drugih važno je postignuće. Sud je utvrdio da je ESMA ostvarila određeni uspjeh u promicanju zajedničkih pristupa i povećanju kvalitete nadzora u slučajevima u kojima je pokrenula, koordinirala i podupirala posebne nadzorne aktivnosti za pružanje odgovora na pojedinačne rizike na razini EU‑a, npr. provedbom zajedničkih nadzornih mjera. Međutim, ESMA nema mnogo dokaza koji bi potvrdili da su njezinim aktivnostima znatno smanjene postojeće razlike.

60. Sud je svjestan da je mjerenje učinka rada ESMA‑e na usklađivanju praksi složen postupak. Međutim, trenutačni način na koji ESMA mjeri uspješnost, koji je usmjeren na ostvarenja, (uključujući nove ključne pokazatelje uspješnosti usmjerene na ishode uvedene 2019.) ne omogućuje utvrđivanje mjere u kojoj je ona doprinijela smanjenju postojećih razlika u nadzornim praksama i rezultatima nadzora. ESMA nije u mogućnosti procijeniti razinu razlika, osim u određenim područjima u kojima je provela stručne preglede ili obavila rasprave o pojedinačnim slučajevima i provela zajedničke nadzorne mjere. Osim toga, ESMA nema potpunu predodžbu o načinu na koji nacionalna nadležna tijela primjenjuju pravo EU‑a u praksi. Ta se predodžba uglavnom temelji na informacijama koje joj pruže nacionalna nadležna tijela. ESMA nema izravan uvid u nadzorne aktivnosti nacionalnih nadležnih tijela, kao ni pristup stvarnim dokazima, npr. u obliku nadzornih spisa.

Aktivnosti ESMA‑e pokazale su da postoje nedostatci u nadzoru i da se potencijalno narušava tržišno natjecanje

61. U skladu s temeljnim načelima organizacije IOSCO^[22], odnosno globalnim standardima za regulativu u području vrijednosnih papira, temeljito i strogo jamčenje provedbe zakona o vrijednosnim papirima ključno je za poticanje povjerenja ulagača. Direktivom o UCITS‑ima i Direktivom AIFMD predviđen je sveobuhvatan skup regulatornih ovlasti za pružanje odgovora na slučajeve u kojima se fondovi i upravitelji fondova ne pridržavaju regulatornih zahtjeva. Raspon tih ovlasti kreće se od uvođenja administrativnih sankcija pa sve do izdavanja naloga za obustavu poslovanja te čak i oduzimanja dozvola za rad te se njima omogućuje djelotvorno izvršavanje zakonodavstva.

62. Aktivnosti ESMA‑e pokazuju da se kvaliteta nadzora razlikuje od države članice do države članice. ESMA je bila djelotvorna u povećanju usmjerenosti nacionalnih nadležnih tijela na praćenje te je zajamčila primjenu zajedničkih pristupa u pogledu prikupljanja informacija (uključujući utvrđivanje slučajeva neusklađenosti s regulatornim zahtjevima koji se primjenjuju na predmetni sektor). Aktivnosti ESMA‑e u vezi s prikrivenim indeksiranjem te troškovima i naknadama, kao i zajedničke nadzorne mjere u vezi s upravljanjem likvidnosnim rizikom, dobri su primjeri.

63. Nadalje, Sud je utvrdio da je ESMA imala mnogo manji utjecaj na nadzorne prakse i rezultate nadzora kad je riječ o daljnjem postupanju nacionalnih nadležnih tijela u slučajevima u kojima su njezinim aktivnostima utvrđeni slučajevi neusklađenosti s regulatornim zahtjevima. Iskustva koja je ESMA stekla svojim radom na usklađivanju praksi pokazuju da su u slučaju svih nacionalnih nadležnih tijela aktivnosti jamčenja primjene prava nedostatne, iako u različitim mjerama.

64. Sud je utvrdio da nacionalna nadležna tijela općenito nevoljko primjenjuju službene nadzorne ovlasti unatoč naporima koje je ESMA uložila u njihovu primjenu. Analiza internih dokumenata ESMA‑e koju je proveo Sud pokazuje da je jedini rizik kojim su izloženi upravitelji fondova koji krše regulatorne zahtjeve taj da od nacionalnog nadležnog tijela zaprime zahtjev za usklađivanje s propisima u kojem se od njih traži da vrate naknade koje su nezakonito naplaćene, ili da im se u najgorem slučaju izrekne mala novčana kazna.

65. Na primjer, u godišnjim izvješćima ESMA‑e o primjeni sankcija za UCITS‑e upućuje se na to da nacionalna nadležna tijela ne primjenjuju ovlasti sankcioniranja na ujednačen način te da su, uz iznimku određenih nacionalnih nadležnih tijela, broj i vrijednost sankcija izrečenih na nacionalnoj razini relativno niski^[23]. Tijekom 2020. 13 nacionalnih nadležnih tijela nije izreklo nikakve sankcije. Prethodno opisane aktivnosti ESMA‑e upućuju na slične nedostatke u jamčenju primjene prava.

66. Sud je ispitivanjem internih izvješća ESMA‑e utvrdio da su postojali slučajevi u kojima nacionalna nadležna tijela nisu zajamčila primjenu prava na zadovoljavajući način te time nisu ispunila svoje obveze. Sud je utvrdio da ESMA unatoč naporima koje ulaže nije uspješna u djelotvornom jamčenju primjene prava Unije. U nekim slučajevima nacionalna nadležna tijela objasnila su da pravni zahtjevi u njihovoj zemlji nisu dovoljno jasni, što upućuje na probleme s prenošenjem direktiva u nacionalno pravo ili njihovom primjenom u predmetnim državama članicama. Prema mišljenju Suda ESMA je u određenim slučajevima mogla iskoristiti svoju nadzornu ulogu i pokrenuti postupke u slučaju kršenja prava Unije.

67. Jedan je od ciljeva promicanja usklađivanja nadzornih praksi spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja i regulatornu arbitražu koji proizlaze iz različitih nadzornih praksi te zajamčiti da se financijske aktivnosti ne premještaju u zemlje s blagim nadzorom. ESMA je utvrdila da postoje razlike u praksama u područjima kao što je delegiranje ovlasti koje bi mogle dovesti do takvih poremećaja.

68. To je bio jedan od razloga za zabrinutost koji je utjecao na aktivnosti ESMA‑e u vezi s Brexitom. Sud je u tom pogledu utvrdio da je ESMA utvrdila skup zajedničkih nadzornih standarda za izdavanje odobrenja za rad (uključujući u području delegiranja ovlasti) za fondove i upravitelje fondova koji više nemaju pristup jedinstvenom tržištu. ESMA je uspostavila mrežu za koordinaciju nadzora u sklopu koje se raspravljalo o 250 pojedinačnih slučajeva u različitim sektorskim područjima, uključujući upravljanje ulaganjima. Sud je utvrdio da je zahvaljujući intenzivnom angažmanu prije donošenja nadzornih odluka ESMA doprinijela sprječavanju takvih slučajeva narušavanja tržišnog natjecanja.

Komisija i ESMA poduzele su korake za bolju zaštitu ulagača, ali troškovi su i dalje visoki

69. Investicijski su proizvodi složeni i može biti teško međusobno ih uspoređivati ili u potpunosti razumjeti rizike koje oni donose, posebno za neprofesionalne (male) ulagače. Stoga bi mali ulagači trebali biti primjereno obaviješteni o potencijalnim rizicima. Pravnim okvirom EU‑a nastoji se smanjiti rizik od zavaravajućih prodajnih praksi u slučaju kojih se malim ulagačima prodaju financijski proizvodi koji ne odgovaraju njihovim potrebama ili očekivanjima^[24].

U zakonodavstvo EU‑a uključene su brojne mjere za zaštitu ulagača

70. Zakonodavstvo EU‑a o zaštiti ulagača obuhvaća u velik broj uredbi, direktiva, delegiranih akata Komisije i smjernica ESMA‑e. Neke od tih mjera uključene su u Direktivu o UCITS‑ima i Direktivu AIFMD, a druge u Direktivu MiFID / Uredbu MiFIR i PRIIP‑ove.

71. Pravni okvir EU‑a malim ulagačima pruža relativno visok stupanj zaštite, ali istodobno inherentno smanjuje mogućnost ulagača da ulažu u fondove izvan EU‑a, čiji su troškovi često niži.

72. Sva nacionalna nadležna tijela i udruženja za upravljanje imovinom među kojima je Sud proveo anketu složila su se općenito ili u potpunosti da se regulatornim okvirom EU‑a djelotvorno promiču visoki standardi zaštite ulagača. Međutim, znatna manjina nacionalnih nadležnih tijela, uključujući iz nekih od glavnih zemalja u kojima su sjedišta UCITS‑a, smatrala je da mali ulagači u UCITS‑e još uvijek nisu dovoljno zaštićeni od sljedećih rizika:

• nedovoljna ili netočna objava informacija o poreznim posljedicama (39 %);
• prekomjerni troškovi i naknade (34 %);
• netočno vrednovanje imovine (26 %);
• nedovoljno ili netočno objavljivanje informacija o raspodjeli imovine (18 %).

Unatoč raznim mjerama EU‑a, transparentnost je i dalje problem

Ulagači sada imaju pristup većoj količini informacija o UCITS‑ima

73. U skladu s Direktivom o UCITS‑ima za te je fondove potrebno objaviti tri izvješća: prospekt, godišnje izvješće i polugodišnje izvješće^[25]. Komisija je 2019. obavila provjeru primjerenosti izvješćivanja o nadzornim aktivnostima^[26] u okviru koje je utvrdila da je unatoč tome što je Direktivom o UCITS‑ima propisan minimalni sadržaj tih dokumenata i dalje mnogo prepušteno slobodnoj odluci nacionalnih nadležnih tijela. To znači da se izvješćivanje može razlikovati od države članice do države članice.

74. Cilj je dokumenta s ključnim informacijama za ulagače, koji je uveden 2011., pružati malim ulagačima kvalitetnije informacije i sadržaj koji je lakše razumjeti, kao i olakšati usporedbu različitih proizvoda. U skladu s relevantnom Uredbom^[27] potrebno je obuhvatiti te ključne značajke UCITS‑a o kojima bi ulagači trebali biti obaviješteni te pružiti (potencijalnim) ulagačima točne, poštene, jasne i neobmanjujuće informacije prije sklapanja ugovora.

75. Točnost i pouzdanost informacija koje se objavljuju u dokumentima s ključnim informacijama za ulagače predmet je sporova. Središnja banka Irske^[28] utvrdila je slučajeve u kojima u odjeljku tih dokumenata o uspješnosti u prošlosti nisu navedene relevantne referentne vrijednosti. ESMA je 2019. objavila odgovore na česta pitanja o objavi referentnih vrijednosti kojima su pojašnjeni ti aspekti.

76. Određeni ispitanici koji su odgovorili na anketu Suda istaknuli su da trenutačni dokumenti s ključnim informacijama o UCITS‑ima za ulagače ne sadržavaju potpune informacije o troškovima te bi mogli obmanuti ulagače jer bi oni mogli zaključiti da su troškovi manji nego što to u stvarnosti jesu. Posebno se ističe da troškovi transakcija nisu uključeni u omjer ukupnih troškova.

77. Uredbom o PRIIP‑ovima^[29], koja je stupila na snagu 2018., uveden je jedinstveni dokument s ključnim informacijama koji se primjenjuje na širok raspon investicijskih proizvoda za male ulagače. Međutim, UCITS‑i i AIF‑ovi privremeno su izuzeti od zahtjeva iz te uredbe. Nakon dugotrajnih savjetovanja s dionicima Zajednički odbor europskih nadzornih tijela postigao je u siječnju 2021. kompromis o uključivanju dotadašnjih rezultata u dokument s ključnim informacijama, a Komisija je u rujnu 2021. donijela uredbu o delegiranju ovlasti.

ESMA je povećala transparentnost troškova i naknada, ali i dalje postoje problemi u pogledu podataka

78.ESMA od 2019. objavljuje godišnje izvješće o uspješnosti i troškovima investicijskih proizvoda EU‑a za male ulagače. Cilj je upozoriti ulagače na znatan učinak koji troškovi imaju na konačne povrate od njihovih ulaganja. U izvješću ESMA‑e iznosi se kvalitetan pregled uspješnosti i troškova različitih vrsta fondova, ali postoji i niz nedostataka:

• U njemu se troškovi navode po kategorijama imovine (vlasnički kapital / obveznice / mješoviti fondovi / alternativni fondovi), po vrstama upravljanja (aktivno ili pasivno) i po sjedištima fondova, ali ne i po zemljama distribucije, zbog čega je teško procijeniti je li jedinstveno tržište dovelo do smanjenja razlika u troškovima među nacionalnim tržištima.
• Detaljni podatci o troškovima po njihovoj vrsti prikazuju se u ograničenoj mjeri (npr. naknade za upravljanje) ili se uopće ne prikazuju (npr. distribucija, poticaji). To je povezano s nedostatnom dostupnošću detaljnih podataka i oslanjanjem na ankete provedene među nacionalnim nadležnim tijelima te se time u ograničenoj mjeri objašnjava zašto su troškovi veći u nekim zemljama u kojima fondovi imaju sjedište nego u drugima.
• Predmetno izvješće temelji se na podatcima koji su stariji od godinu dana, a isto vrijedi i za godišnja izvješća ESMA‑e o AIF‑ovima.

79.ESMA u svojim metodološkim prilozima ističe da je procjenjivanje uspješnosti i troškova investicijskih proizvoda koji su u njezinoj nadležnosti strukturno otežano zbog nedostatka relevantnih regulatornih podataka:

• na razini EU‑a nisu dostupni podatci o UCITS‑ima, a komercijalno dostupni podatci detaljni su i točni tek u ograničenoj mjeri;
• regulatornim podatcima predviđenima Direktivom AIFMD nisu obuhvaćeni detaljni dokazi o troškovima fondova.

ESMA i Komisija još nisu izradile instrumente za usporedbu za male ulagače

80. Iako se naglasak stavlja na pružanje dostatnih informacija ulagačima o pojedinačnim fondovima, i dalje je teško steći pregled nad svim fondovima koji se nude i usporediti različite proizvode. Europski parlament^[30] pozvao je na „provedbu inicijativa koje su posebno usmjerene na male ulagače, a koje uključuju omogućavanje razvoja neovisnih internetskih alata EU‑a za usporedbu, kako bi se malim ulagačima pomoglo da utvrde koji su proizvodi za njih najprikladniji u smislu rizika, povrata ulaganja i vrijednosti za njihove konkretne potrebe i preferencije”.

Manipulativni „zeleni marketing” donosi sve veći rizik

81. Sve je veći broj UCITS‑a koji se stavljaju na tržište kao okolišni, socijalni i upravljački fondovi, čime se stvara rizik od manipulativnog „zelenog marketinga”. Uredba o objavama povezanima s održivosti u sektoru financijskih usluga primjenjuje se na investicijske fondove, a njezin je cilj povećati transparentnost i suzbijati manipulativni zeleni marketing. Budući da se većina obveza u pogledu objava počela primjenjivati tek od 10. ožujka 2021., prerano je za procjenu njezina učinka. Nadovezujući se na svoj odgovor na Komisijino savjetovanje o obnovljenoj strategiji za održivo financiranje ESMA je nedavno pozvala na poduzimanje zakonodavnih mjera u pogledu okolišnih, društvenih i upravljačkih rejtinga i instrumenata za procjenu^[31].

82. Tržište okolišnih, socijalnih i upravljačkih rejtinga i drugih alata za procjenu trenutačno nije regulirano niti se nadzire. U spoju sa sve većim brojem regulatornih zahtjeva za razmatranje okolišnih, socijalnih i upravljačkih informacija to vodi do povećanih rizika od manipulativnog zelenog marketinga, neoptimalne raspodjele kapitala i zavaravajuće prodaje proizvoda.

ESMA, Komisija i nacionalna nadležna tijela doprinijeli su trendu smanjenja troškova UCITS‑a

Troškovi su i dalje visoki

83. Nakon što su dugi niz godina bili postojano visoki, troškovi UCITS‑a blago su se smanjili od 2017. Međutim, i dalje su mnogo veći od troškova za prosječni fond sa sjedištem u SAD‑u. To se obično pripisuje manjoj veličini fondova u EU‑u (vidjeti odlomak 04.) i manjem tržišnom udjelu pasivnih fondova i fondova čijim se udjelima trguje na burzi (8,3 %). Među ostalim, za fondove sa sjedištem u Luksemburgu i Irskoj naplaćuju se iznadprosječno visoki troškovi^[32].

84. Fondovi vlasničkog kapitala kojima se aktivno upravlja postigli su neznatno bolje rezultate u bruto vrijednostima, ali njihovi rezultati u neto vrijednostima bili su slabiji zbog njihovih većih troškova. ESMA je utvrdila da su zahvaljujući ekonomiji razmjera u području upravljanja fondovima troškovi većih fondova bili manji. Kad je riječ o fondovima vlasničkog kapitala, troškovi su u prosjeku iznosili 1,4 % za najveće fondove i 1,8 % za najmanje fondove.

Praksa prikrivenog indeksiranja primjenjuje se u manjoj mjeri, ali i dalje je prisutna

85. Jedna anketa koju je ESMA provela 2019. pokazala je da i dalje postoje razlike u načinu na koji se pojam „neopravdani troškovi” tumači u EU‑u, kao i u nadzornom pristupu u području odredbi povezanih s troškovima. Prema podatcima ESMA‑e^[33] taj nedostatak usklađenih praksi ne samo da ostavlja prostora za regulatornu arbitražu i može ugroziti tržišno natjecanje u EU‑u, već može dovesti i do različitih razina zaštite ulagača, ovisno o tome gdje se nalazi sjedište određenog fonda.

86. Prikriveno indeksiranje praksa je u okviru koje upravitelji imovinom tvrde da aktivno upravljaju svojim fondovima kako bi ostvarili bolje rezultate od relevantne referentne indeksne vrijednosti. Međutim, u stvarnosti ostaju vrlo blizu referentnoj vrijednosti, što znači da upravitelj ulaganja treba pružiti manje informacija. U pravilu naplaćuju veće naknade za upravljanje u usporedbi s fondovima kojima se upravlja pasivno^[34]. Analiza koju je ESMA provela prije pet godina pokazala je da bi između 5 % i 15 % fondova vlasničkog kapitala u EU‑u za koje se tvrdi da se njima aktivno upravlja zapravo moglo biti osnovano u svrhu praćenja indeksa (vidjeti također okvir 4.). Noviji podatci iz 2020. upućuju na to da se taj postotak smanjio na između 2 % i 6 %.

87. ESMA je 2021. pokrenula zajedničku nadzornu mjeru u vezi s troškovima, čiji je cilj bio istražiti pridržavaju li se upravitelji fondova sljedećega: (1) poštuju odredbe o objavljivanju informacija o troškovima obavljajući svoje poslovne aktivnosti primjenom potrebnih vještina, pažnje i savjesnosti te u najboljem interesu fonda kojim upravljaju, (2) obavljaju svoj posao na iskren i pošten način te (3) ne naplaćuju ulagačima neopravdane troškove^[36]. Predmetnom zajedničkom nadzornom mjerom obuhvaćeni su i UCITS‑i i AIF‑ovi čiji se udjeli prodaju malim ulagačima te je njezina svrha provjeriti jesu li upravitelji uveli politike određivanja cijena koje omogućuju jasno utvrđivanje i kvantifikaciju svih troškova naplaćenih za predmetni fond te primjenjuju li se te politike u praksi na pravilan način. Rezultati te mjere očekuju se početkom 2022. godine.

EU nije poduzeo dostatne mjere protiv poticaja

88. Jesu li potencijalni ulagači u fondove odgovarajuće zaštićeni i jesu li u mogućnosti odabrati ulaganje koje najbolje odgovara njihovim potrebama ovisi ne samo o zahtjevima koji se primjenjuju na fondove i upravitelje fondova, nego i o savjetima koje dobivaju od svojih financijskih posrednika.

89. Gotovo polovicu povezanih troškova čine poticaji, koji su u većini država članica i dalje dopušteni. Zakonodavstvom^[37] se samo propisuje da poticaji ne bi smjeli voditi do sukoba interesa i da je potrebno objaviti informacije o njima. Trebali bi biti osmišljeni na način da se njima povećava kvaliteta usluge koja se pruža klijentu te ne bi smjeli nepovoljno utjecati na to da relevantno društvo ispunjava svoje obveze iskrenog, poštenog i profesionalnog poslovanja u najboljem interesu klijenta. Neke države članice, kao što je Nizozemska, uvele su zabranu poticaja, koji čine otprilike polovicu redovitih troškova mnogih UCITS‑a.

90. Komisija je istaknula da se model distribucije u kontinentalnoj Europi i dalje uvelike temelji na modelu naknada koje se temelje na provizijama, pri čemu su banke i osiguravatelji najčešći distributeri krajnjim klijentima^[38]. Predmetna studija ujedno pokazuje da su u zemljama koje su uvele zabranu poticaja tekući troškovi obvezničkih fondova, fondova vlasničkog kapitala i mješovitih fondova mnogo manji. Budući da su provizije glavni motiv, banke koje nisu spremne staviti na tržište proizvode za koje se naplaćuju niske naknade u pravilu zanemaruju pasivne fondove (uključujući fondove čijim se udjelima trguje na burzi), u okviru kojih se rijetko isplaćuje provizija^[39].

91. U svojim tehničkim savjetima Komisiji iz ožujka 2020.^[40] ESMA nije zauzela jasno stajalište o potpunoj zabrani poticaja za sve investicijske usluge obuhvaćene Direktivom MiFID. Organizacije za zaštitu potrošača s čijim je predstavnicima Sud obavio razgovore podržavaju takvu zabranu. Komisija sada razmatra to pitanje u kontekstu strategije EU‑a za male ulagače.

92. Jedan privatni ugovaratelj proveo je 2017. tajnu kupnju u ime Komisije i utvrdio da su „u svakoj državi članici neovisni savjetnici u bankama i osiguravajućim društvima gotovo isključivo predlagali interne proizvode (jedan ili odabranu skupinu nekoliko njih)”^[41]. S druge strane, većina robotskih savjetnika obično savjetuje ulaganje u fondove čijim se udjelima trguje na burzi. Tajna kupnja koju je provelo francusko nacionalno nadležno tijelo pokazala je da se proizvodi kao što su fondovi čijim se udjelima trguje na burzi (ili drugi investicijski fondovi s malim troškovima) ne predlažu malim ulagačima iako očito odgovaraju njihovim potrebama za ulaganjem^[42].

Potrebno je ostvariti daljnji napredak u pogledu utvrđivanja sistemskih rizika

93. Sistemski rizik odnosi se na rizik od poremećaja u financijskom sustavu koji može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i šire gospodarstvo. ESMA je u suradnji s ESRB‑om^[43] dužna osmisliti zajednički pristup i kriterije za utvrđivanje i mjerenje sistemskih rizika koji su povezani s ključnim sudionicima na financijskim tržištima, kao i odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres kojim se omogućuje procjena sistemskih rizika. Na sudionike na financijskim tržištima s kojima se povezuju sistemski rizici primjenjuje se pojačan nadzor.

Procjena i praćenje sistemskih rizika u ranoj su fazi

94. Ni ESMA ni ESRB nisu izradili popis postojećih praksi praćenja sistemskih rizika u državama članicama. Međutim, nacionalna nadležna tijela zastupljena su i u upravljačkoj strukturi ESMA‑e i u upravljačkoj strukturi ESRB‑a, kao i u tehničkim radnim skupinama.

95. Odbor za financijsku stabilnost^[44] utvrdio je sljedeće kategorije sistemskih rizika:

• neusklađenost u pogledu likvidnosti između imovine investicijskih fondova i uvjeta isplate;
• financijske poluge unutar investicijskih fondova;
• operativni rizik; i
• rizici koji proizlaze iz pozajmljivanja vrijednosnih papira^[45].

96. Sud je utvrdio da je prva kategorija obuhvaćena smjernicama ESMA‑e te da se započelo s radom na praćenju u kontekstu simuliranja stresa (vidjeti odlomke 104. –  106.). Druga kategorija obuhvaćena je smjernicama za AIF‑ove, dok je rizik od financijske poluge za UCITS‑e ograničen zakonodavnim okvirom. ESMA je ujedno izradila nacrt priručnika za analizu rizika u vezi s AIF‑ovima za nacionalna nadležna tijela. Nadalje, ESRB je iznio dvije preporuke kojima su obuhvaćeni elementi prvih dviju kategorija rizika^[46] te je zaključio da ESMA općenito u cijelosti postupa u skladu s njima. Povezane preporuke ESRB‑a iz 2017. (rok za provedbu: 31.12.2020.) o zakonodavnim izmjenama (npr. instrumenti za upravljanje likvidnošću, neusklađenosti u pogledu likvidnosti i izvješćivanje o UCITS‑ima) Komisija još nije provela. Komisija je obavijestila Sud da će u okviru tekućeg preispitivanja Direktive AIFMD predložiti povezane zakonodavne izmjene.

97. U zakonodavnom okviru postoje opće odredbe o upravljanju rizicima i kontinuitetu poslovanja^[47]. Međutim, operativni rizik (uključujući kontinuitet poslovanja, prijenos imovine klijenata u stresnim uvjetima i reputacijski rizik) nije obuhvaćen ažuriranim smjernicama ESMA‑e.

98. Odbor za financijsku stabilnost preporučio je 2017. nadzornim tijelima da prate odštete koje su isplatili zastupnici/zajmodavci kako bi utvrdila rizike ili slučajeve regulatorne arbitraže koji bi mogli negativno utjecati na financijsku stabilnost^[48]. Takve usluge nisu obuhvaćene okvirom Direktive AIFMD/ Direktive o UCITS‑ima.

99. Aktivnosti ESMA‑e u području procjene rizika u vezi s investicijskim fondovima uglavnom se odražavaju u četirima glavnim izvješćima:

• prikaz rizika (objavljuje se dvaput godišnje);
• izvješće o trendovima, rizicima i slabostima;
• godišnje statističko izvješće o uspješnosti i troškovima investicijskih proizvoda EU‑a za male ulagače;
• godišnje statističko izvješće o alternativnim investicijskim fondovima u EU‑u.

100. Iako se prikaz rizika koji ESMA izrađuje temelji na sveobuhvatnom skupu pokazatelja te se njime pruža kratka i sažeta analiza, Sud je utvrdio da se u njemu ne navode sustavno detaljne informacije o rizicima povezanima s pojedinačnim zemljama koje bi se mogle upotrijebiti u svrhu makrobonitetnog nadzora.

101. Sud je utvrdio da se izvješćem ESRB‑a o praćenju rizika posredništva u nebankovnom financijskom sektoru pruža kvalitetna analiza sektora investicijskih fondova primjenom pristupa utemeljenog na subjektima, aktivnostima i proizvodima kako bi se iznio detaljan prikaz fondova po vrstama. Iako su vrste fondova i imovina detaljno prikazane po zemljama, to nije slučaj s rizicima.

102. Sud je utvrdio da su mogućnost pružanja sveobuhvatnijeg pregleda i pouzdanost analize ograničeni sljedećim čimbenicima:

• nedostupnost/neuporabljivost određenih podataka o AIF‑ovima (vidjeti odlomke 121. i 123.);
• kašnjenja u upotrebi novčanih fondova / poteškoće u upotrebi određenih podataka predviđenih Direktivom AIFMD (vidjeti odlomke 111., 121. i 122.).

Ne provode se nadzorna testiranja otpornosti na stres i, iako se započelo s provedbom određenih aktivnosti, daljnje postupanje po simulacijama nije dostatno

103. Nadzornim testiranjem otpornosti na stres trebali bi se utvrditi fondovi s kojima je povezan sistemski rizik i prepoznati obrasci pojave sistemskih rizika kako bi se zajamčilo njihovo ublažavanje^[49]. ESMA je ovlaštena u suradnji s ESRB‑om pokretati i koordinirati testiranja otpornosti na stres na razini cijelog EU‑a u svrhu procjene otpornosti sudionika na financijskim tržištima na nepovoljna tržišna kretanja.

104. ESMA još nije provela nadzorno testiranje otpornosti na stres za investicijske fondove, ali je 2019. provela simulaciju stresa kako bi procijenila otpornost sektora fondova u EU‑u i utvrdila moguće slabosti. Simulacija je primijenjena na 6 600 UCITS‑a s fiksnim prinosom čija je ukupna neto vrijednost imovine iznosila 2 490 milijardi eura^[50]. Na fondove je primijenjen isplatni šok te je simuliran učinak na tržište. Pritom su upotrijebljeni komercijalni podatci jer je ESMA smatrala da su podatci nacionalnih nadležnih tijela previše heterogeni.

105. Okvir za simulaciju stresa dobra je početna točka. Postoje nedostatci u trenutačnim alatima, tehničkoj infrastrukturi i kvaliteti podataka. Nije bilo sustavnog daljnjeg postupanja po rezultatima simulacije stresa; o njima je obaviješteno 11 nacionalnih nadzornih tijela na dobrovoljnoj osnovi, ali samo je njih pet odlučilo sudjelovati u raspravi s ESMA‑om o daljnjem postupanju. Jedno nacionalno nadležno tijelo s velikim sektorom fondova nije željelo sudjelovati u takvoj raspravi s ESMA‑om. U kontekstu godišnjih statističkih izvješća ESMA je nacionalnim nadležnim tijelima također poslala popise fondova u vezi s kojima su utvrđeni rizici, ali nije bilo posebnog daljnjeg postupanja u tom pogledu, kao ni analize stečenih iskustava u vezi s dostavljenim informacijama.

106. ESRB je u svibnju 2020. preporučio ESMA‑i da obradi pitanje likvidnosnog rizika investicijskih fondova^[51]. ESMA je to učinila u svojem izvješću iz studenoga 2020. te je u tom kontekstu upotrijebljen okvir za simulaciju stresa. Nacionalna nadležna tijela obaviještena su u prosincu 2020. o svim rezultatima, uključujući o konkretnim fondovima koji su se smatrali potencijalno rizičnima. Šest mjeseci kasnije osoblje ESMA‑e dogovorilo je s članovima stalnog odbora za upravljanje ulaganjima (IMSC) da će izvijestiti o mjerama koje su nacionalna nadležna tijela poduzela u svrhu daljnjeg postupanja po tim rezultatima, uključujući u pogledu popisa potencijalno rizičnih fondova. Nacionalna nadležna tijela morala su dostaviti ESMA‑i sveobuhvatan odgovor u listopadu 2021. Unatoč vremenskom odmaku, riječ je o velikom poboljšanju. ESRB nije obaviješten o pojedinačnim nazivima fondova koji su se smatrali potencijalno rizičnima.

107. Rad na konceptu testiranja otpornosti na stres „odozgo prema dolje”^[52], kao i na sveobuhvatnom modelu kojim bi se obuhvatila međusobna povezanost bankarskog sektora, sektora fondova i sektora osiguranja kako bi se dobila sveobuhvatna slika sistemskog rizika, dosad nije doveo do izrade sustavnog projektnog plana u ESMA‑i. Tim bi se aktivnostima mogli obuhvatiti i fondovi za ograničavanje rizika i fondovi koji nisu pod nadzorom EU‑a^[53], ali sa sobom donose rizik za financijski sustav.

Izrađene su primjerene smjernice za interno testiranje otpornosti na stres, ali rezultati testiranja otpornosti na stres ne upotrebljavaju se na djelotvoran način

108. Cilj je testiranja otpornosti investicijskih fondova na likvidnosni stres procijeniti njihovu otpornost na isplatne šokove na pojedinačnoj razini ili na razini sektora. Testiranje otpornosti na stres mogu provoditi sami fondovi (interno testiranje otpornosti na stres) ili nadzorno tijelo (nadzorno testiranje otpornosti na stres). Kad je riječ o internom testiranju otpornosti na stres, na AIF‑ove, UCITS‑e i novčane fondove primjenjuju se različiti pravni okviri. Na slici 9. prikazane su poveznice među vrstama fondova, zakonodavstvom i povezanim smjernicama.

109. Sud je utvrdio da je ESMA osmislila odgovarajuće smjernice o internim testovima otpornosti na stres i za UCITS‑e i za AIF‑ove. Međutim, razina nadzora nad rezultatima internog testiranja otpornosti na stres – ako nadzor uopće postoji – u potpunosti je prepuštena slobodnoj odluci nacionalnih nadležnih tijela, a ESMA ne raspolaže nikakvim informacijama u tom pogledu. Osim toga, u sklopu UCITS‑a provodi se interno testiranje otpornosti na stres, čije je rezultate potrebno prijaviti relevantnim nacionalnim nadležnim tijelima samo u slučaju da postoje značajni rizici te bi u tom slučaju ta tijela morala obavijestiti ESMA‑u o tome. Međutim, to se još nije dogodilo. Iako ESMA ima pristup rezultatima testiranja otpornosti AIF‑a na stres, odluka o metodologiji na kojoj se ono temelji prepuštena je relevantnom upravitelju fonda te ESMA stoga nije usporedila niti upotrijebila predmetne rezultate.

110. Kad je riječ o novčanim fondovima, Uredbom o novčanim fondovima propisano je da ESMA mora objaviti smjernice sa zajedničkim referentnim parametrima za testiranje otpornosti na stres. U tom je kontekstu ESMA definirala snažan isplatni šok (stopa isplate od 30 % do 40 %), ali je primijenila ESRB‑ovu kalibraciju parametara (npr. kamatnih stopa i deviznih tečajeva), umjesto da je sama odredila težinu tih parametara. ESMA nije zatražila ex ante analize osjetljivosti za te parametre koje bi joj omogućile bolje razumijevanje pokretača rizika. Međutim, ESMA provodi ex post analize učinka parametara nakon što zaprimi rezultate.

111. Uzimajući u obzir pravni okvir, uz iznimku novčanih fondova ne obavlja se sustavno objedinjavanje i analiziranje podataka o testiranju otpornosti UCITS‑a na stres niti se o tim podatcima izvješćuje na sustavan način. Ti bi se podatci mogli upotrijebiti za razvoj nadzornih testiranja otpornosti na stres ili retroaktivno testiranje rezultata simulacija stresa. U slučaju novčanih fondova prijavljeni podatci dostavljeni su vrlo kasno te je ESMA tek krajem godine započela s analizom podataka za prvo tromjesečje 2020., koje je primila sredinom 2021.

Nedostatci i preklapanja u prikupljanju podataka otežavaju utvrđivanje rizika za financijsku stabilnost i ulagače

112. Djelotvorno praćenje sistemskih rizika i rizika za ulagače ovisi o dostupnosti odgovarajućih podataka. Podatci moraju biti dovoljno detaljni, kvalitetni i usporedivi među zemljama kako bi se mogle provesti korisne analize rizika. Kako bi ono bilo učinkovito, prikupljanjem podataka ne bi se trebalo stvarati nepotrebno opterećenje za relevantni sektor te bi se njime za sva tijela kojima je potreban pristup informacijama kako bi ispunila svoje zadaće trebale zadovoljiti potrebe za podatcima.

113. U skladu s Direktivom o UCITS‑ima, Direktivom AIFMD i Uredbom o novčanim fondovima fondovi ili upravitelji fondova dužni su dostavljati podatke nacionalnim nadležnim tijelima. Međutim, vrsta, format i razina detaljnosti podataka koje je potrebno dostaviti razlikuju se ovisno o vrsti investicijskog fonda te nacionalna nadležna tijela nisu uvijek dužna dostaviti predmetne podatke ESMA‑i ili ESRB‑u. U predmetnim zahtjevima odražava se razina rizika koji proizlazi iz pojedinog fonda, ali i starost relevantnog zakonskog akta. Sustav izvješćivanja o novčanim fondovima opsežniji je od sustava predviđenog Direktivom AIFMD i Direktivom o UCITS‑ima. Temelji se na detaljnim podatcima te se u okviru njega upotrebljavaju međunarodne identifikacijske oznake.

Nedostatak usklađenog sustava izvješćivanja za UCITS‑e umanjuje mogućnost ESMA‑e da procjenjuje pripravnost fondova na krizne situacije i provodi testiranje otpornosti na stres

114. U Direktivi AIFMD utvrđene su obveze izvješćivanja koje su upravitelji AIF‑ova dužni ispuniti u odnosu na svoja matična nacionalna nadležna tijela. To uključuje zahtjev u pogledu dostavljanja pojedinosti o fondovima kojima određeni upravitelj AIF‑ova upravlja, uključujući strategije ulaganja, kao i najvažnija tržišta, neto vrijednost imovine i profil likvidnosti portfelja^[54]. Nacionalna nadležna tijela dužna su redovito dostavljati te podatke ESMA‑i (vidjeti Prilog)^[55].

115. S druge strane, trenutačno ne postoji usklađeni okvir za izvješćivanje o UCITS‑ima na razini EU‑a. Iako se Direktivom o UCITS‑ima utvrđuje minimalni sadržaj za neke od ključnih dokumenata koje je potrebno izraditi za svaki UCITS, ostale pojedinosti o izvješćivanju prepuštene su slobodnoj odluci nacionalnih nadležnih tijela. Zbog toga se prakse izvješćivanja znatno razlikuju među različitim nacionalnim nadležnim tijelima kad je riječ o učestalosti izvješćivanja, UCITS‑ima koji su obuhvaćeni i podatcima koji se dostavljaju^[56]. Podatci koji iz toga proizlaze nisu usporedivi.

116. Nedostatak detaljnih zahtjeva u pogledu izvješćivanja o UCITS‑ima otežao je ESMA‑i provođenje analiza potrebnih za procjenu pripravnosti investicijskih fondova koji su znatno izloženi korporativnom dugu i tržištu nekretnina na krizne situacije u kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID‑19^[57]. Također je umanjena mogućnost ESMA‑e da provodi simulacije stresa i nadzorna testiranja otpornosti na stres.

117. Nadalje, Direktivom o UCITS‑ima ne zahtijeva se izričito da nacionalna nadležna tijela dostavljaju ESMA‑i podatke prikupljene za potrebe nadzora, ali ESMA može zatražiti informacije kako bi ispunila svoje dužnosti^[58]. Ako određeno nacionalno nadležno tijelo ne može ispuniti zahtjev ESMA‑e na odgovarajući način, ESMA se može obratiti drugim nacionalnim tijelima, uključujući nacionalne središnje banke i zavode za statistiku ili se može izravno obratiti sudionicima na tržištu. Prema navodima ESMA‑e takve zahtjeve za podatke i dalje mora odobriti Odbor nadzornih tijela te se oni stoga šalju samo u iznimnim slučajevima.

118. Rezultati jedne ankete koju je ESMA provela 2021. među deset nacionalnih nadležnih tijela pokazuju da, iako većina nacionalnih nadležnih tijela prikuplja podatke o UCITS‑ima i društvima za upravljanje UCITS‑ima, postoje znatne razlike u sustavima izvješćivanja. Zbog nedostatka izravnog pristupa i dosljednosti u izvješćivanju ESMA dosad nije zatražila od nacionalnih nadležnih tijela da joj dostave takve podatke.

119. ESMA i ESRB stoga se oslanjaju na druge, uglavnom komercijalne izvore podataka za izvješćivanje o UCITS‑ima i njihovu analizu (vidjeti Prilog). Prema navodima ESMA‑e i dionika s kojima su revizori Suda obavili razgovore, iako fondovi često dostavljaju podatke komercijalnim pružateljima usluga, oslanjanje na komercijalne podatke sa sobom donosi izazove u pogledu potpunosti i kvalitete podataka.

120. ESRB je 2017. preporučio da zakonodavci EU‑a pokrenu uvođenje usklađenog sustava izvješćivanja za UCITS‑e^[59]. Međutim, nisu poduzete mjere u pogledu te preporuke. Većina nacionalnih nadležnih tijela i udruženja za upravljanje imovinom među kojima je Sud proveo anketu složila se općenito ili u potpunosti da bi poboljšanje zahtjeva u pogledu izvješćivanja bilo korisno za regulatorni okvir za investicijske fondove. Predložili su da bi se u budućnosti sustav izvješćivanja za UCITS‑e mogao uskladiti sa sustavom izvješćivanja predviđenim Direktivom AIFMD vodeći računa o razlikama između tih dviju vrsta investicijskih fondova.

Određeni ključni zahtjevi u pogledu izvješćivanja nisu obvezni u skladu s Direktivom AIFMD

121. Iako je Direktivom AIFMD predviđen usklađeni sustav izvješćivanja, činjenica da u skladu s tom direktivom upravitelji fondova nisu obvezni dostavljati određene ključne podatke umanjuje njegovu korisnost. Konkretno, iako su upravitelji AIF‑ova u skladu s Direktivom AIFMD i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 231/2013 dužni dostavljati identifikacijske oznake pravne osobe kako bi potvrdili svoj identitet i fondove kojima upravljaju, izvješćivanje o tim oznakama na detaljnijim razinama (npr. glavni brokeri AIF‑ova) nije obvezno. U skladu s relevantnim smjernicama upravitelji AIF‑ova također su dužni navesti međunarodne identifikacijske brojeve vrijednosnih papira i druge međunarodne oznake koje se eventualno primjenjuju na relevantni AIF, ali samo ako su oni dostupni.

122. Trenutačni sustav vodi do toga da mali postotak AIF‑ova i njihovih upravitelja u stvarnosti dostavlja podatke o zajedničkim identifikacijskim oznakama kao što su identifikacijske oznake pravne osobe i međunarodni identifikacijski brojevi vrijednosnih papira. Za razliku od toga, za fondove koji su izloženi izvedenicama bilježi se iznadprosječna učestalost dostavljanja identifikacijskih oznaka pravne osobe. Naime, za razliku od Direktive AIFMD, Uredbom o infrastrukturi europskog tržišta od drugih ugovornih strana izravno se zahtijeva da dostavljaju podatke o globalnim identifikacijskim oznakama pravnih osoba i međunarodnim identifikacijskim brojevima vrijednosnih papira. Češće dostavljanje identifikacijskih oznaka pravne osobe i međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira omogućilo bi ESMA‑i i ESRB‑u da djelotvornije prikupljaju različite podatke o upraviteljima AIF‑ova i AIF‑ovima te da utvrđuju sistemske rizike^[60].

Nacionalne središnje banke prikupljaju podatke za statističko izvješćivanje, ali oni nisu dostupni ESMA‑i i ESRB‑u

123. ESMA trenutačno ne raspolaže podatcima o portfeljima fondova za UCITS‑e i AIF‑ove. Međutim, podatci na toj razini bili bi potrebni za provedbu korisnih analiza rizika i nadzornih testiranja otpornosti na stres na temelju regulatornih podataka umjesto komercijalnih.

124. Nacionalne središnje banke već su dužne na ujednačen način prikupljati detaljne podatke o investicijskim fondovima za potrebe statističkog izvješćivanja koje obavlja ESB, uključujući AIF‑ove i UCITS‑e, ali ne i novčane fondove^[61]. Ti podatci uključujuću pojedinosti o fondovima na razini međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira. Međutim, nacionalne središnje banke dostavljaju te podatke ESB‑u isključivo u objedinjenom obliku, jer se režimom povjerljivosti koji je Vijeće uvelo 1998. uvelike ograničava uporaba povjerljivih podataka koje su nacionalne središnje banke prikupile „radi izvršavanja zadaća ESSB‑a”^[62]. Dio objedinjenih podataka koje ESB prikuplja već se stavlja na raspolaganje ESMA‑i i ESRB‑u, ali oni nisu dovoljno detaljni da omoguće odgovarajuće praćenje sistemskog rizika.

125. ESMA i ESRB nisu u potpunosti istražili mogućnosti pristupa detaljnijim podatcima na razini portfelja koje prikupljaju nacionalne središnje banke i njihove uporabe (vidjeti odlomak 117.), pozivajući se na pravne i operativne izazove. Sud je utvrdio da su u određenim slučajevima nacionalne središnje banke ujedno tijela nadležna za nadzor nad investicijskim fondovima.

Zaključci i preporuke

126. Opći je zaključak Suda da, iako su mjere EU‑a omogućile uspostavu jedinstvenog tržišta investicijskih fondova, njima još nisu postignuti željeni ishodi jer su istinske prekogranične aktivnosti i koristi za ulagače i dalje ograničene. Osim toga, nadzor nad fondovima i zaštita ulagača nisu dovoljno dosljedni i djelotvorni.

127. Komisija i suzakonodavci EU‑a postavili su ambiciozne ciljeve za jedinstveno tržište investicijskih fondova, odnosno omogućivanje učinkovite distribucije fondova u drugim državama članicama, jamčenje djelotvorne i slične zaštite ulagača te stvaranje jednakih uvjeta u pogledu tržišnog natjecanja (vidjeti odlomke 16. i 17.). Sud zaključuje da su Komisija i suzakonodavci omogućili prekogranično poslovanje s pomoću sustava „putovnica”, ali i da je njihova djelotvornost u povećanju broja istinskih prekograničnih fondova (tj. fondova stavljenih na tržište u nekoliko država članica), što je bio jedan od ključnih ciljeva, bila tek ograničena. Njihov se broj povećao tek neznatno (vidjeti odlomke 18. –  21.).

128. Sud je utvrdio da se očekivane koristi za ulagače, kao što su niže naknade zahvaljujući tržišnom natjecanju i inovacijama ili pristup većem broju proizvoda, nisu ostvarile. Troškovi su i dalje visoki i znatno se razlikuju od države članice do države članice (vidjeti odlomak 83.). Osim toga, i dalje nisu stvoreni jednaki uvjeti jer se nadzorne prakse i rezultati nadzora znatno razlikuju među državama članicama te i dalje postoje prepreke ulasku na tržište (vidjeti odlomke 22. i 23.). Sud je utvrdio da se na određene tržišne stvarnosti i odluke u okviru politika, kao što su oporezivanje, lokalna potražnja i slučajevi u kojima upravitelji imovinom odluče distribuirati svoje investicijske fondove, ne može pružiti odgovor pravom EU‑a.

129. Iako je izvorno uvođenje pravnog okvira EU‑a bio korak naprijed, izmjene koje su potom opetovano uvođene u njega nisu dovele do različitih ishoda te nisu nužno odgovarajući instrument za razvoj jedinstvenog tržišta. Komisija nije provela sveobuhvatnu provjeru primjerenosti općeg pravnog okvira kojim su obuhvaćeni investicijski fondovi da procijeni u kojoj su mjeri ostvareni različiti zacrtani ciljevi. Sud zaključuje da Komisija nije uvijek mogla dokazati prednosti ili djelotvornost svojih zakonodavnih inicijativa za poboljšanje postojećih pravila. U ex ante procjenama učinka potencijalno su precijenjeni mogući učinci novog zakonodavstva, a ex post evaluacije nisu dovoljno temeljite (vidjeti odlomke 26. –  30.). Naposljetku, mjerenje uspješnosti koje Komisija obavlja nije u skladu s njezinim vlastitim kriterijima (vidjeti odlomak 31.).

1. preporuka – Potrebno je procijeniti je li postojeći okvir prikladan za postizanje željenih ciljeva

Komisija bi trebala:

1. provesti sveobuhvatnu provjeru primjerenosti zakonodavstva kojim su obuhvaćeni investicijski fondovi i, ovisno o ishodu te provjere, poduzeti mjere kako bi se djelotvornije postigli ciljevi jedinstvenog tržišta;
2. poboljšati mjerenje uspješnosti koje obavlja na način da utvrdi odgovarajuće pokazatelje.

Preporučeni rok provedbe: do 2024.

130. ESMA je pojačala napore koje ulaže u području usklađivanja nadzornih praksi. Na primjer, uvela je okvir za utvrđivanje ključnih nadzornih rizika i usmjeravanje na njih (vidjeti odlomke 40. i 41.). Međutim, suočava se s izazovima u pogledu djelotvorne upotrebe svojih instrumenata, primjerice proizašlih iz njezine upravljačke strukture i ovisnosti o suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. Nacionalna nadležna tijela daju jasnu prednost instrumentima za usklađivanje nadzornih praksi koji su „neinvazivni” (vidjeti odlomke 56. i 57.).

131. ESMA je uglavnom upotrebljavala pripremne instrumente kao što su smjernice i odgovori na česta pitanja. Sud je utvrdio da djelotvornost tih instrumenata nije dokazana jer ESMA ne mjeri učinak svih mjera usklađivanja nadzornih praksi koje poduzima (vidjeti odlomke 42. i 43.). ESMA je nedavno uvela nove alate i upotrebljava ih za prioritetna područja. Stavila je veći naglasak na instrumente kao što su zajedničke nadzorne mjere, kojima se stvara platforma u okviru koje nacionalna nadležna tijela koja u njoj sudjeluju mogu razmjenjivati prakse i raspravljati o njima (odlomci 44. –  46.). Međutim, ESMA rijetko iskorištava svoju nadzornu ulogu (vidjeti odlomke 42. –  48.).

132. Zbog toga su napori ESMA‑e imali tek ograničen učinak kad je riječ o uspostavi dosljednog i sličnog nadzora. Sud je utvrdio slučajeve u kojima su aktivnosti ESMA‑e dovele do povećanja kvalitete nacionalnog nadzora i smanjenja razlika u praksama. ESMA još nije u mogućnosti dokazati svoj napredak jer ne mjeri ostvarivanje svojih ciljeva (vidjeti odlomke 58. –  60.). Aktivnosti ESMA‑e ujedno su pokazale da postoje određeni nedostatci u nadzoru na nacionalnoj razini, posebno kad je riječ o jamčenju primjene prava (vidjeti odlomke 61. –  68.).

2. preporuka – Potrebno je povećati djelotvornost aktivnosti ESMA‑e za usklađivanje nadzornih praksi

Komisija bi trebala:

1. razmotriti predlaganje izmjena u upravljačkoj strukturi ESMA‑e, čime bi se ESMA‑i omogućilo da djelotvornije upotrebljava svoje ovlasti, uključujući uvođenje obveznog sudjelovanja nacionalnih nadležnih tijela u aktivnostima ESMA‑e za usklađivanje nadzornih praksi i povjeravanje operativnog vodstva osoblju ESMA‑e.

ESMA bi trebala:

1. uvesti strukturiraniji pristup odabiru instrumenata za usklađivanje nadzornih praksi, unaprijediti daljnje postupanje po relevantnim aktivnostima te upotrebljavati instrumente za posredovanje, uključujući, u relevantnim slučajevima, postupke u slučaju kršenja prava Unije;
2. povećati svoje kapacitete za mjerenje napretka mapiranjem nadzornih praksi, obavljanjem procjene djelotvornosti instrumenata i restrukturiranjem svojeg mjerenja uspješnosti.

Preporučeni rok provedbe: do 2024.

133. Komisija i ESMA povećale su transparentnost investicijskih fondova te rizika koji su s njima povezani i njihovih troškova. Ključni instrumenti bili su uvođenje dokumenta s ključnim informacijama za ulagače i objava godišnjeg izvješća o uspješnosti i troškovima. Međutim, i dalje postoje nedostatci u informacijama koje se pružaju ulagačima te je ulagačima i dalje vrlo teško usporediti fondove (vidjeti odlomke 73. –  80.).

134. Troškovi za ulagače polako su se smanjili tijekom posljednjih nekoliko godina, ali ulagači još uvijek nisu dovoljno zaštićeni od neopravdanih troškova koje im naplaćuju upravitelji fondova (npr. na temelju prikrivenog indeksiranja) ili od pristranih savjeta financijskih posrednika, koji u većini država članica i dalje primaju poticaje (vidjeti odlomke 83. –  92.). Nadalje, okolišni, društveni i upravljački rejtinzi velikim su dijelom neregulirani te se ne provodi nadzor nad njima (vidjeti odlomke 81. i 82.).

3. preporuka – Potrebno je bolje zaštititi ulagače od neopravdanih troškova i obmanjujućih informacija

Komisija bi trebala:

1. bolje zaštititi male ulagače, posebice s pomoću strožih pravila o poticajima.

ESMA bi trebala:

1. dodatno razraditi svoju analizu uspješnosti i troškova investicijskih proizvoda za male ulagače, posebice prikazom po zemljama distribucije te vrstama troškova; i
2. osmisliti instrument koji će ulagačima omogućiti da dobiju informacije o svim fondovima koji se nude i ispunjavaju određene kriterije te da usporede troškove i uspješnost tih fondova.

Preporučeni rok provedbe: do 2024.

135. ESMA prati sistemski rizik s pomoću redovitog i ad hoc vanjskog i internog izvješćivanja, ali rizici nisu prikazani po pojedinačnim zemljama. Nije izrađen službeni popis postojećih praksi praćenja sistemskog rizika u državama članicama (vidjeti odlomak 94. i odlomke 99. –  102.). Odbor za financijsku stabilnost utvrdio je rizike povezane s aktivnostima upravljanja imovinom. ESMA je poduzela mjere u pogledu dvaju glavnih rizika: financijske poluge i likvidnosti te, iako zakonodavstvo zadržava općenite odredbe, Sud je utvrdio da nema ažuriranih smjernica EMSA‑e kojima bi bio obuhvaćen operativni rizik (vidjeti odlomke 95. –  98.).

136. ESMA nije provela nadzorna testiranja otpornosti na stres, iako su ona predviđena uredbom o njezinu osnivanju. Provodila je samo simulacije stresa na temelju tržišnih podataka i tek se sada započinje s daljnjim postupanjem po rezultatima tih simulacija, ali sporom brzinom. Nije se započelo s radom na konceptu nadzornog testiranja otpornosti na stres. Sud je utvrdio da je ESMA osmislila odgovarajuće smjernice o internim testovima otpornosti na stres. Uz iznimku novčanih fondova, o podatcima prikupljenima testiranjem otpornosti na stres ne izvješćuje se na sustavan način. Dostavljeni podatci još nisu upotrijebljeni za razvoj nadzornih testiranja otpornosti na stres ili retroaktivno testiranje rezultata simulacija stresa (vidjeti odlomke 103. –  111.).

4. preporuka – Potrebno je poboljšati utvrđivanje sistemskog rizika

ESMA bi u suradnji s ESRB‑om trebala utvrditi za koje je vrste fondova potrebno nadzorno testiranje otpornosti na stres, istražiti način na koji bi se rezultati postojećih testiranja otpornosti na stres i simulacija mogli upotrijebiti djelotvornije te osmisliti sveobuhvatan model koji omogućuje analizu međusobne povezanosti.

Preporučeni rok provedbe: do 2025.

137. Trenutačno ne postoji usklađeni sustav izvješćivanja za subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire na razini EU‑a. Zbog toga nadzorni podatci koje prikupljaju nacionalna nadležna tijela u državama članicama nisu usporedivi. Izvješćivanje o alternativnim investicijskim fondovima usklađeno je na razini EU‑a, ali u skladu s okvirom za izvješćivanje upravitelji takvih fondova nisu obvezni dostavljati informacije o zajedničkim identifikacijskim oznakama i pojedinostima na razini portfelja. Nedostatna kvaliteta, dostupnost i upotreba podataka nepovoljno utječu na praćenje rizika i provedbu povezanih testiranja otpornosti na stres (vidjeti odlomke 112. –  122. i odlomak 102.).

138. Nacionalne središnje banke već prikupljaju detaljne informacije na razini portfelja o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire i alternativnim investicijskim fondovima za potrebe statističkog izvješćivanja. Međutim, te podatke dostavljaju ESB‑u isključivo u objedinjenom obliku, koji dio tih informacija dostavlja ESMA‑i i ESRB‑u. Iako u skladu s uredbama o njihovu osnivanju ESMA i ESRB imaju ovlasti zatražiti informacije na ad hoc osnovi, nisu upotrijebili te ovlasti da dobiju postojeće podatke. Takve zahtjeve u pravilu moraju odobriti njihovi odbori te oni nisu nužno prikladni za praćenje sistemskih rizika na redovitoj osnovi (vidjeti odlomak 117. te odlomke 124. i 125.).

5. preporuka – Potrebno je pojednostavniti prikupljanje podataka i ažurirati sustave izvješćivanja

Komisija bi trebala:

1. pružiti potporu ESMA‑i ESRB‑u u dobivanju pristupa potrebnim informacijama o fondovima koje su dostupne nacionalnim nadležnim tijelima i središnjim bankama Eurosustava te predložiti usklađen sustav izvješćivanja o UCITS‑ima;
2. procijeniti koji su dodatni podatci o fondovima potrebni i kako bi se trebali prikupljati u svrhu boljeg praćenja rizika, pri čemu je opterećenost predmetnog sektora koja se stvara zbog obveza izvješćivanja potrebno svesti na minimalnu razinu.

Preporučeni rok provedbe: do 2024.

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Mihails Kozlovs, u Luxembourgu 18. siječnja 2022.

Prilog

Prilog – Prikupljanje podataka i razmjena informacija o AIF‑ovima i UCITS‑ima

Pokrate i skraćeni nazivi

AIF: alternativni investicijski fond

AIFMD: Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova

AMF: Autorité des marchés financiers (francusko tijelo nadležno za financijska tržišta)

EBA: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo

EFAMA: Europsko udruženje društava za upravljanje fondovima i imovinom

EIOPA: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje

ESB: Europska središnja banka

ESMA: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala

ESRB: Europski odbor za sistemske rizike

IOSCO: Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire

MiFID (I/II): Direktiva o tržištima financijskih instrumenata

MiFIR: Uredba o tržištima financijskih instrumenata

MMF: Međunarodni monetarni fond

PRIIP‑ovi: upakirani investicijski proizvodi za male ulagače i investicijski osigurateljni proizvodi

Sud Europski revizorski sud

UCITS: subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire

UFEU: Ugovor o funkcioniranju Europske unije

Pojmovnik

Alternativni investicijski fond (AIF): svi investicijski fondovi koji nisu obuhvaćeni Direktivom EU‑a o UCITS‑ima nego Direktivom o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFMD). To uključuje fondove za ograničavanje rizika, fondove poduzetničkog kapitala, fondove privatnog vlasničkog kapitala i fondove za nekretnine.

Direktiva o tržištima financijskih instrumenata (MiFID): pravni okvir EU‑a kojim se uređuju financijska tržišta i poboljšava zaštita ulagača. Direktiva MiFID II zamijenila je izvornu direktivu 2018.

Europska nadzorna tijela: skupni naziv za tri tijela odgovorna za nadzor nad financijskim sektorom: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala.

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA): regulatorna agencija EU‑a koja nastoji zajamčiti djelotvornu i dosljednu bonitetnu regulativu i nadzor diljem europskog bankovnog sektora. U njegove zadaće ubrajaju se pokretanje i koordiniranje testiranja otpornosti na stres za financijski sektor EU‑a. Ujedno utvrđuje relevantne standarde.

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA): regulatorna agencija EU‑a koja doprinosi zaštiti stabilnosti financijskog sustava EU‑a jačanjem zaštite ulagača i promicanjem stabilnih i urednih financijskih tržišta. Zadaće tog tijela uključuju poticanje usklađivanja nadzornih praksi među nadležnim tijelima država članica odgovornima za nadzor nad vrijednosnim papirima i tržištima kapitala.

Financijski posrednik: subjekt koji djeluje kao veza između subjekta koji upravlja sredstvima iz određenog financijskog instrumenta i krajnjih primatelja.

Fond čijim se udjelima trguje na burzi: vrsta vrijednosnog papira kojim se prati određeni indeks, sektor, roba ili druga imovina, ali čiji se udjeli mogu kupiti ili prodati na burzi.

Fond za ograničavanje rizika (poznat i kao hedž fond): vrsta alternativnog investicijskog fonda kojim se nastoji ostvariti pozitivan povrat primjenom fleksibilnijih strategija ulaganja, često korištenjem financijske poluge (drugim riječima, zaduživanjem radi povećanja investicijske izloženosti i rizika), kratkom prodajom i drugim špekulativnim ulagačkim praksama koje se često ne primjenjuju u okviru drugih vrsta fondova.

Isplata: zamjena udjela u fondovima za gotovinu.

Istinski prekogranični fond: fond koji je stavljen na tržište u najmanje trima zemljama, odnosno u najmanje njih pet.

Jedinstveni pravilnik: skup zakonodavnih tekstova kojih se moraju pridržavati sve financijske institucije u EU‑u.

Ključni pokazatelj uspješnosti: mjerljiva vrijednost kojom se izražava uspješnost u pogledu ključnih ciljeva.

Manipulativni zeleni marketing: proces stvaranja lažnog dojma ili pružanja obmanjujućih informacija o tome da su proizvodi određenog trgovačkog društva prihvatljiviji za okoliš.

Mehanizmi delegiranja ovlasti: mehanizmi u okviru kojih određene funkcije ne obavlja sam ovlašteni subjekt, zbog čega se delegiranje ovlasti prati. Upotreba mehanizama delegiranja ovlasti može biti učinkovit način obavljanja određenih funkcija ili aktivnosti. Međutim, takvi mehanizmi sa sobom donose određene rizike te se stoga u slučaju njihove primjene mora provoditi odgovarajući nadzor.

Nacionalno nadležno tijelo: nacionalno tijelo odgovorno za nadzor nad bankama i/ili tržištem vrijednosnih papira.

Načela organizacije IOSCO: načela koja je utvrdila Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO). Temelje se na trima ciljevima reguliranja vrijednosnih papira: zaštiti ulagača, jamčenju poštenih, učinkovitih i transparentnih tržišta te smanjenju sistemskih rizika.

Nadzorno testiranje otpornosti na stres: testiranje otpornosti na stres koje provodi nadzorno tijelo.

Novčani fond: fond za ulaganje u kratkoročne dužničke instrumente.

Postupak zbog povrede prava: postupak u kojem Komisija poduzima radnje protiv određene države članice EU‑a koja ne ispunjava obveze koje proizlaze iz prava EU‑a.

Poticaji: isplata sredstava trećim stranama za pružanje usluga.

Prenošenje prava EU‑a u nacionalno zakonodavstvo: postupak kojim države članice EU‑a uključuju direktive EU‑a u svoje nacionalno pravo kako bi ciljevi, zahtjevi i rokovi iz tih direktiva postali izravno primjenjivi.

Procjena učinka: analiza vjerojatnih (ex ante) ili stvarnih (ex post) učinaka neke inicijative ili neke druge mjere u okviru određene politike.

Provjera primjerenosti: evaluacija čija je svrha otkriti preklapanja, razlike, nedosljednosti ili zastarjele mjere u regulatornom okviru određenog područja politike.

Provjera sukladnosti: provjera kojom se utvrđuje jesu li relevantne odredbe određene direktive EU‑a uključene u nacionalne provedbene mjere.

Putovnica za trgovanje: sredstvo koje omogućuje da se UCITS‑i ili AIF‑ovi za koje je nacionalno nadležno tijelo izdalo odobrenje za rad u određenoj državi članici EU‑a stave na tržište u drugim državama članicama EU‑a na prekograničnoj osnovi bez potrebe za odobrenjem za rad od nacionalnih nadležnih tijela države članice domaćina. Dok se putovnicom za trgovanje UCITS‑ima omogućuje trgovanje takvim fondovima s malim i institucionalnim ulagačima, putovnica za trgovanje AIF‑ovima ograničena je isključivo na trgovanje s profesionalnim ulagačima. Slično kao i u slučaju putovnice za upravljanje, odobrenje se zamjenjuje postupkom međusobnog obavješćivanja nacionalnih nadležnih tijela u različitim državama članicama EU‑a.

Putovnica za upravljanje: sredstvo koje omogućuje određenom društvu za upravljanje UCITS‑ima ili upravitelju AIF‑ova s odobrenjem za rad u određenoj državi članici da posluje u drugim državama članicama EU‑a, ili slobodnim pružanjem usluga ili osnivanjem podružnice. Iako takva prekogranična djelatnost obuhvaća postupak međusobnog obavješćivanja nacionalnih nadležnih tijela u relevantnim državama članicama, upravitelj fonda ne mora prolaziti dodatni postupak odobrenja.

Sistemski rizik: rizik od poremećaja u financijskom sustavu koji može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i šire gospodarstvo.

Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS): investicijski mehanizam čija je svrha objedinjavanje kapitala ulagača i zajedničko ulaganje tog kapitala u okviru portfelja koji se sastoji od financijskih instrumenata kao što su dionice, obveznice i drugi vrijednosni papiri. UCITS‑evi, koji su obuhvaćeni direktivom EU‑a, mogu se javno distribuirati malim ulagačima diljem EU‑a na temelju jedinstvenog odobrenja jedne države članice.

Tajna kupnja: pristup tajnog istraživanja koji primjenjuju nacionalna nadležna tijela ili društva za istraživanje tržišta koja su ta tijela eventualno angažirala i u sklopu kojeg se mjeri kvaliteta usluga za korisnike i/ili prikupljaju informacije o financijskim proizvodima i uslugama te postupanju financijskih posrednika prema potrošačima.

Testiranje otpornosti na stres: simulacija na temelju koje se procjenjuje otpornost određene institucije na različite krizne scenarije.

Upravitelj fonda: tijelo ili osoba odgovorna za provedbu strategije ulaganja i upravljanje portfeljem ulaganja povezanih s određenim financijskim instrumentom.

Usklađivanje nadzornih praksi: usklađivanje nadzornih praksi i rezultata nadzora odnosi se na proces kojim se promiče da nacionalna nadležna tijela u cijelom EU‑u dosljedno i djelotvorno provode i primjenjuju usklađena, ali ne i jedinstvena pravila. Usklađivanje ne znači da se treba primjenjivati univerzalni pristup. Opći je cilj težiti usporedivim regulatornim rezultatima i rezultatima nadzora.

Odgovori Komisije i ESMA‑e

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=60837

Kronologija

https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=60837

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU‑a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je IV. revizijsko vijeće, kojim presjeda član Suda Mihails Kozlovs i koje je specijalizirano za rashodovna područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodio član Suda Rimantas Šadžius, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Mindaugas Pakštys, ataše u njegovu uredu Matthias Blaas, ravnateljica Ioanna Metaxopoulou, rukovoditelj Paul Stafford, voditelj radnog zadatka Eddy Struyvelt te revizori Jörg Genner, Mirko Gottmann, Helmut Kern, Anna Ludwikowska i Nadiya Sultan. Jezičnu podršku pružio je Mark Smith.

 

Bilješke

^[1] Direktiva 2011/61/EU od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova.

^[2] Direktiva 2009/65/EZ od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (preinačena).

^[3] Direktiva 2011/61/EU od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova, uvodne izjave.

^[4] SWD/2018/054 final, 12.3.2018, str. 12.

^[5] SWD/2018/054 final, 12.3.2018., str. 7. i 14.

^[6] Uredba (EU) 2019/1156 od 20. lipnja 2019. o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja, uvodna izjava 1.

^[7] FISMA/2016/105(02)/C, 10. prosinca 2018.

^[8] Uvodna izjava 17. Direktive o UCITS‑ima; uvodna izjava 15. Direktiva AIFMD.

^[9] Skupina na visokoj razini za financijski nadzor u EU‑u, 25. veljače 2009., uvodne izjave 100. – 109. i 10. preporuka.

^[10] SWD/2018/054 final, 12.3.2018., str. 14.

^[11] Europska komisija, „Fitness check of EU supervisory requirements”, SWD (2019) 402 i 403.

^[12] Članak 1. Uredbe o ESMA‑i.

^[13] Skupina na visokoj razini za financijski nadzor u EU‑u, 25. veljače 2009.

^[14] „ESMA Strategic Orientation 2016-2020”, ESMA/2015/935, str. 3.

^[15] COM(2017)292 final, 8.6.2017., poglavlje 4.1.

^[16] Uvodna izjava 7. Uredbe (EU) 2019/2175 od 18. prosinca 2019.

^[17] Obavijesti ESMA‑e o usklađenosti sa smjernicama – tablica s pregledom.

^[18] Interne smjernice – proces obavijesti o usklađivanju sa smjernicama, ESMA42-110-888, odlomci 35. i 38.

^[19] Dokumenti ESMA/2013/476 od 15. travnja 2013. i ESMA42-111-4479 od 30. srpnja 2018.

^[20] Tematsko izvješće Suda br. 29/2018 i tematsko izvješće Suda br. 2/2019.

^[21] Dopis ESMA‑e o preispitivanju Direktive AIFMD, ESMA34-32-550, 18. kolovoza 2020.

^[22] „Methodology For Assessing Implementation of the IOSCO Objectives and Principles of Securities Regulation”, svibanj 2017., odjeljak C. „Principles relating to enforcement”, točka 1., preambula, str. 63.

^[23] Priopćenje ESMA‑e za medije.

^[24] Stavak 48. Rezolucije Europskog parlamenta od 8. listopada 2020.

^[25] Članci od 68. do 74. Direktive 2009/65/EZ.

^[26] SWD(2019) 402 final.

^[27] Uredba Komisije (EU) br. 583/2010 od 1. srpnja 2010. o provedbi Direktive 2009/65/EZ u vezi s ključnim informacijama za ulagatelje.

^[28] Središnja banka Irske, „Thematic review of closet indexing” (sektorski dopis od 18. srpnja 2019.).

^[29] Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP‑ovi).

^[30] Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2020. o daljnjem razvoju unije tržišta kapitala (CMU): poboljšanje pristupa financiranju na tržištima kapitala, posebno za MSP‑ove, te daljnje jačanje sudjelovanja malih ulagatelja (2020/2036(INI)).

^[31] Dopis predsjednika ESMA‑e Stevena Maijoora povjerenici Mairead McGuinness, 28. siječnja 2021., ESMA30-379-423.

^[32] „Performance and Costs of EU Retail Investment Products – ESMA Annual Statistical Report 2021”.

^[33] ESMA, „Supervisory briefing on the supervision of costs”, 2020.

^[34] Izjava ESMA‑e „Supervisory work on potential closet index tracking”, 2. veljače 2016., ESMA/2016/165. Vidjeti također izvješće o trendovima, rizicima i slabostima br. 1/2021.

^[35] Središnja banka Irske, „Thematic review of closet indexing” (sektorski dopis od 18. srpnja 2019.).

^[36] ESMA 34-45-970, metodologija zajedničkih nadzornih mjera u vezi s troškovima i naknadama.

^[37] Direktiva 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata.

^[38] Europska komisija, „Distribution systems of retail investment products across the EU”, završno izvješće, 2018., str. 26.

^[39] Apostolos Thomadakis, „The European ETF Market: What can be done better?”, ECMI Commentary br. 52, 24. travnja 2018.

^[40] „ESMA’s Technical Advice to the Commission on the impact of the inducements and costs and charges disclosure requirements under MiFID II”, 31. ožujka 2020., ESMA35-43-2126.

^[41] Europska komisija, „Distribution systems of retail investment products across the EU”, završno izvješće, 2018., str. 22.

^[42] AMF: „Risk and Trend Mapping No 17 – 2016 Risk Outlook”.

^[43] ESRB je osnovan 2009. te mu je povjerena odgovornost za makrobonitetni nadzor nad financijskim sustavom unutar EU‑a kako bi doprinio sprječavanju ili ublažavanju sistemskih rizika za financijsku stabilnost.

^[44] Odbor za financijsku stabilnost međunarodno je tijelo koje prati globalni financijski sustav te izrađuje preporuke za njega.

^[45] Odbor za financijsku stabilnost (12. siječnja 2017.): „Policy Recommendations to Address Structural Vulnerabilities from Asset Management Activities”.

^[46] ESRB/2017/6 i ESRB 2020/4.

^[47] Kao što su članak 57. stavak 3. Delegirane uredbe (EU) br. 231/2013 o upraviteljima AIF‑ova druge razine i članak 4. stavak 3. Direktive Komisije 2010/43/EU o UCITS‑ima druge razine.

^[48] Odbor za financijsku stabilnost (12. siječnja 2017.): „Policy Recommendations to Address Structural Vulnerabilities from Asset Management Activities”, 14. preporuka.

^[49] Članak 22. stavak 2. i članak 23. Uredbe o ESMA‑i.

^[50] „ESMA Economic Report: Stress simulation for investment funds 2019”.

^[51] Preporuka ESRB‑a o likvidnosnim rizicima u investicijskim fondovima (ESRB/2020/4).

^[52] Npr. Gourdel, Maqui i Sydow (2019.): „Investment funds under stress”, radni dokument ESB‑a br. 2323.

^[53] Fondovi koji nisu pod nadzorom u EU‑u mogu biti bitna kategorija imovine za ulagače, uključujući financijske institucije.

^[54] Direktiva AIFMD, članak 24.

^[55] Direktiva AIFMD, članak 25. stavak 2.

^[56] ESRB/2017/6.

^[57] ESRB/2020/4.

^[58] Uredba (EU) br. 1095/2010, članak 35.

^[59] ESRB/2017/6, Preporuka D.

^[60] ESRB, „The benefits of the Legal Entity Identifier for monitoring systemic risk”,Occasional Paper Series br. 18 (rujan 2021.).

^[61] Uredba ESB/2013/38.

^[62] Uredba Vijeća (EZ) br. 2533/98, članak 8. stavak 5.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (https://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2022

PDF	ISBN 978-92-847-7532-3	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/795920	QJ-AB-22-029-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-7517-0	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/34490	QJ-AB-22-029-HR-Q

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2022.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6-2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU‑a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU‑a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: https://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (https://data.europa.eu/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.