Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima

Sažetak

Direktiva o vodi za piće

I

Voda je presudna za život na našem planetu. Naši ekosustavi, društvo i gospodarstvo trebaju dovoljne količine čiste svježe vode radi rasta i razvoja. Zaštita zdravlja građana EU-a omogućavanjem sigurnog pristupa kvalitetnoj vodi za piće već je dugi niz godina dio politike EU-a. Europska unija od 1975. godine donosi zakone o vodi čija je svrha zaštiti potrošače i korisnike vode od štetnih učinaka. Direktiva o standardima za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju, tzv. „Direktiva o vodi za piće”, donesena je 1980. godine i naknadno izmijenjena 1998. godine. Trenutačno je u tijeku unošenje novih izmjena.

Kako smo proveli reviziju

II

Revizijom smo procijenili je li se mjerama EU-a poboljšao siguran pristup građana kvalitetnoj vodi za piće u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Konkretno, ispitali smo jesu li ispunjeni zahtjevi iz Direktive o vodi za piće, je li se s pomoću ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a poboljšala kvaliteta vode za piće i pristup opskrbi takvom vodom te jesu li ostvareni prihodi i dodatna nacionalna javna sredstva dovoljni za jamčenje održavanja i održivosti ulaganja u infrastrukturu za opskrbu vodom za piće koja se financiraju sredstvima EU-a.

III

Sredstva iz EFRR-a/KF-a za gospodarenje i opskrbu vodom za piće za razdoblje 2007. – 2020. iznose 3,7 milijardi eura. Revizija je obuhvaćala razdoblje od pristupanja posjećenih država članica EU-u do kraja 2016. godine.

Što smo utvrdili

IV

Općenito govoreći, zaključili smo da su se poboljšali i pristup građana kvalitetnoj vodi za piće i opskrba takvom vodom u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Za to su uvelike zaslužna znatna ulaganja financirana sredstvima iz EFRR-a i KF-a u proteklim godinama. Međutim, i dalje postoje područja u kojima se građani opskrbljuju vodom iz javne vodoopskrbne mreže koja nije potpuno usklađena sa standardima EU-a utvrđenima u Direktivi o vodi za piće iz 1998. godine. Štoviše, potrebna su znatna daljnja nacionalna javna i privatna ulaganja kako bi se pristup vodi dobre kvalitete zajamčio svim građanima u tim državama članicama i kako bi se zajamčilo odgovarajuće održavanje ulaganja financiranih sredstvima EU-a u vodovodnu infrastrukturu.

Što preporučujemo

V

Komisija bi trebala:

1. djelovati u slučaju otkrivanja nedostataka u praćenju koje provode države članice na temelju postojećih izvješća i jamčiti izvršenje povezanih zahtjeva iz Direktive o vodi za piće
2. Direktivom o vodi za piće, koja je trenutačno u postupku unošenja izmjena, u odgovarajućoj mjeri obuhvatiti sljedeća pitanja:
   1. bolje pružanje informacija država članica Komisiji o odstupanjima u pogledu malih vodoopskrbnih područja
   2. proširenje obveze izvješćivanja na mala vodoopskrbna područja
   3. redovito podnošenje izvješća kako bi se zajamčilo da se od država članica zaprimaju ažurirane informacije o usklađenosti s Direktivom o vodi za piće. Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti kao što su alternativni informatički alati (npr. ubiranje podataka od nacionalnih uprava) kako bi se izvješćivanje olakšalo i ubrzalo te kako bi se zajamčio pristup ažuriranim informacijama
   4. poboljšanje zahtjeva za pružanje odgovarajućih i ažuriranih informacija o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju koje su dostupne potrošačima
3. pružati potporu državama članicama pri promicanju mjera za smanjenje gubitka vode. To se primjerice može postići pružanjem financijskih sredstava EU-a u području infrastrukture za vodu za piće upravo za smanjenje gubitka vode ili pak povećanjem transparentnosti u pogledu gubitka vode.

VI

Države članice trebale bi:

1. zahtijevati da planovi za postizanje određene razine smanjenja gubitka vode postanu dio kriterija odabira za sve projekte u vezi s vodovodnom infrastrukturom kojima se omogućuje ispunjavanje nacionalnih ciljnih vrijednosti
2. zajamčiti da se naknadama za vodu omogućuje održivost vodovodne infrastrukture, uključujući njezino održavanje i obnovu
3. po potrebi razmotriti mogućnost dodjeljivanja financijske potpore ili drugih oblika potpore kućanstvima za koja trošak vodnih usluga prekoračuje razinu cjenovne prihvatljivosti, uz jamčenje punog povrata troškova u okviru strukture naknada za vodu.

Uvod

Direktiva EU-a o vodi za piće

01

Voda je presudna za život na našem planetu. Naši ekosustavi, društvo i gospodarstvo trebaju dovoljne količine čiste svježe vode radi rasta i razvoja. Zaštita zdravlja građana EU-a omogućavanjem sigurnog pristupa kvalitetnoj vodi za piće već je dugi niz godina dio politike EU-a. Europska unija od 1975. godine donosi zakone o vodi čija je svrha zaštiti potrošače i korisnike vode od štetnih učinaka. Jamčenje visokokvalitetne i sigurne opskrbe svim građanima EU-a također je sastavni dio politike EU-a o okolišu¹.

02

Prva direktiva o kvaliteti vode za piće u državama članicama donesena je 1975. godine². Naknadno je donesena i direktiva o standardima za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju, tj. „Direktiva o vodi za piće”,čija je svrha zaštiti zdravlje ljudi od štetnih učinaka svih oblika zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju (vidi okvir 1). Donesena je 1980. godine³ i naknadno izmijenjena 1998. godine⁴. Trenutačno je u tijeku unošenje novih izmjena.

03

Direktivom je predviđeno moguće odstupanje država članica od ispunjavanja propisanih standarda kvalitete vode. Takva odstupanja mogu trajati najviše tri godine i mogu se dvaput produljiti (na dodatne tri godine za svako produljenje).

Mehanizmi praćenja i izvješćivanja

04

Države članice obvezne su uspostaviti vodoopskrbna područja i odgovarajuće programe praćenja u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u Direktivi o vodi za piće⁵. U Direktivi o vodi za piće razlikuju se tri vrste vodoopskrbnih područja:

• vodoopskrbna područja koja u prosjeku isporučuju više od 1000 m³ vode dnevno ili koja opskrbljuju više od 5000 osoba, za koja se često upotrebljava naziv „velika vodoopskrbna područja”
• vodoopskrbna područja koja u prosjeku isporučuju manje od 1000 m³ vode dnevno ili koja opskrbljuju manje od 5000 osoba, za koja se često upotrebljava naziv „mala vodoopskrbna područja” i
• vodoopskrbna područja koja u prosjeku isporučuju manje od 10 m³ vode dnevno ili koja opskrbljuju manje od 50 osoba, za koja se često upotrebljava naziv „vrlo mala vodoopskrbna područja”.

05

Osim toga, Direktivom o vodi za piće propisuje se da se potrošačima pružaju ažurirane informacije⁶ te da države članice svake tri godine objavljuju izvješće o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju kojim su obuhvaćene prethodne tri godine. Ta bi se izvješća trebala objaviti u roku od jedne kalendarske godine od završetka izvještajnog razdoblja i dostaviti Komisiji u roku od dva mjeseca od objave.

06

Europska agencija za okoliš (EEA), u ime Komisije, prikuplja podatke o kvaliteti vode od država članica s pomoću internetskog alata za izvješćivanje⁷. EEA je također nadležna za provjeru kvalitete podataka u bazi podataka i izrađuje nacionalne baze podataka koje provjeravaju države članice. Komisija na osnovi tih podataka objavljuje objedinjeno izvješće o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju u Uniji u cjelini, i to u roku od devet mjeseci od zaprimanja izvješća država članica.

07

U tom izvješću, koje je glavni alat za otkrivanje slučajeva nepridržavanja vrijednosti parametara koje su propisane Direktivom o vodi za piće, sve bi države članice trebale dostavljati informacije o kvaliteti vode u svim velikim vodoopskrbnim područjima. Izvješćivanje o malim vodoopskrbnim područjima provodi se na dobrovoljnoj razini. Države članice mogu vrlo mala vodoopskrbna područja, tj. pojedinačne opskrbe kojima se u prosjeku dostavlja manje od 10 m³ vode dnevno ili kojima se opskrbljuje manje od 50 osoba, osloboditi obveze pridržavanja odredbi Direktive o vodi za piće.

Kvaliteta vode za piće u EU-u

08

U skladu s Direktivom o vodi za piće, kojom se propisuje obveza procjene kvalitete vode za piće, godišnje se provede nekoliko milijuna analiza u svim državama članicama. Na primjer, u izvještajnom razdoblju 2011. – 2013. provedeno je 4,1 milijun analiza o mikrobiološkim parametrima, 7,1 milijun analiza o kemijskim parametrima i 17,5 milijuna analiza o indikatorskim parametrima (vidi okvir 1.). Ako su rezultati najmanje 99 % svih analiza provedenih u određenoj godini u skladu s određenim standardom, smatra se da se država članica pridržava vrijednosti za taj parametar koja je propisana Direktivom o vodi za piće.

09

U slučaju indikatorskih parametara, činjenica da je određeni standard prekoračen nužno ne podrazumijeva neusklađenost s Direktivom o vodi za piće jer u većini slučajeva ne postoji izravna opasnost za zdravlje ljudi. Iako većina indikatorskih parametara ne predstavlja izravnu prijetnju zdravlju ljudi, oni mogu neizravno utjecati na kvalitetu vode s obzirom na njezin izgled, okus ili miris i stoga utjecati na to hoće li je potrošač smatrati prihvatljivom. Na primjer, granični prag za željezo utvrđen u Direktivi o vodi za piće iznosi 200 µg/l. Ako je koncentracija željeza 300 µg/l, voda ima primjetno drugačiji okus i postaje mutna i obojena. Zbog toga ta voda potrošačima nije ukusna. Granična vrijednost u pogledu učinka na zdravlje iznosi 2000 µg/l, odnosno znatno je veća od vrijednosti koja je potrošačima zapravo prihvatljiva. Indikatorski parametri također mogu utjecati na pravilno pročišćavanje. Na primjer, prisutnost organske tvari može dovesti do neodgovarajuće dezinfekcije.

10

Kvaliteta vode za piće u EU-u općenito je dobra.⁸ Konkretno, velika većina velikih vodoopskrbnih područja u znatnoj je mjeri usklađena s mikrobiološkim i kemijskim parametrima utvrđenima u Direktivi o vodi za piće (za pojedinosti vidi tablicu 1.). Osim toga, općenita usklađenost sa zahtjevima u EU-u znatno se poboljšala u odnosu na izvještajno razdoblje 2008. – 2010.⁹

Tablica 1.

Države članice¹ i stopa usklađenosti

	2008. – 2010.	2011. – 2013.
Ukupna stopa usklađenosti za mikrobiološke parametre
> 99 %	23	27
95 % < X < 99 %	4	-
< 95 %	-	-
Ukupna stopa usklađenosti za kemijske parametre
> 99 %	11	26
95 % < X < 99 %	11	12
< 95 %	5	-
Ukupna stopa usklađenosti za indikatorske parametre
> 99 %	7	21
95 % < X < 99 %	10	53
< 95 %	10	14

11

Kad je riječ o malim vodoopskrbnim područjima (koja opskrbljuju otprilike 65 milijuna ljudi u cijelom EU-u), prosječna stopa usklađenosti za izvještajno razdoblje 2011. – 2013. bila je iznad 98 %¹⁰. Taj ukupni pokazatelj upućuje na napredak u odnosu na izvještajno razdoblje 2008. – 2010., u kojem je samo otprilike 59 % svih malih vodoopskrbnih područja bilo potpuno usklađeno sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće¹¹. Izvješće o malim vodoopskrbnim područjima za razdoblje 2008. – 2010. podnijele su sve države članice osim Češke Republike. Međutim, za izvještajno razdoblje 2011. – 2013. podatke je dostavilo samo otprilike pola država članica (u kojima živi otprilike 34,6 milijuna potrošača koje opskrbljuju mala vodoopskrbna područja). Razlog je taj što izvješćivanje o malim vodoopskrbnim područjima nije obvezno.

12

Nedostatci u praćenju malih vodoopskrbnih područja također su prepoznati u Sedmom programu djelovanja za okoliš, u kojem se poziva na veće napore u provedbi Direktive o vodi za piće, posebno za mala vodoopskrbna područja¹².

Gubitak u sustavima za opskrbu vodom za piće

13

Jedan od važnih problema u opskrbi vodom za piće upravo je visoka stopa fizičkog gubitka vode. Razlog za tako visoku stopu uglavnom leži u istjecanju vode iz distribucijskih mreža koje su loše održavane ili koje je potrebno obnoviti. Postotak gubitka vode izračunava se kao omjer nefakturirane vode i ukupne količine vode koja ulazi u opskrbnu mrežu.

14

Prema podatcima objavljenima 2014. godine koji se odnose na razdoblje 2008. – 2010., u otprilike pola država članica više od 20 % čiste vode za piće „izgubljeno je” u distribucijskoj mreži prije nego što je voda stigla do slavina potrošača, dok je u nekim državama članicama taj udio iznosio čak 60 %¹³. Za razdoblje 2011. – 2013., za razliku od prethodnog razdoblja, ni u objedinjenom izvješću ni u izvješćima država članica nisu pružene nikakve informacije o gubitku vode.

15

Smanjenje gubitka važno je iz razloga povezanih s očuvanjem okoliša (ušteda resursa) i bitno utječe na uspješnost poslovanja komunalnih društava za opskrbu vodom. U strategiji Europa 2020. veliki se naglasak stavlja na učinkovitu uporabu resursa, a to podrazumijeva povećanje učinkovitosti uporabe vodnih resursa, uz dodatne prednosti kao što su manja uporaba energije za pročišćavanje i prijevoz vode te manji računi za vodu i manji gubitak vode¹⁴. Isto tako, u Sedmom programu djelovanja za okoliš istaknuta je potreba za obnovom infrastrukture kako bi se povećala učinkovitost¹⁵.

Financiranje EU-a uglavnom se provodi u okviru EFRR-a i KF-a

16

Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) glavni su izvor financijskih sredstava EU-a za vodovodnu infrastrukturu. Konkretno, projekti se financiraju iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda (KF).

17

Velik broj projekata povezanih s vodom za piće provodi se zajedno s projektima povezanima s otpadnim vodama¹⁶. U programskom razdoblju 2007. – 2013. više od 7,3 milijarde eura dodijeljeno je projektima povezanima s vodom za piće. Od tog je iznosa otprilike 4 milijarde eura izdvojeno za države članice iz skupine zemalja EU13. Za programsko razdoblje 2014. – 2020. ukupna dodijeljena sredstva za vodu za piće iznose otprilike 4,7 milijardi eura, od čega su otprilike 3,4 milijarde eura namijenjene za države članice iz skupine zemalja EU13 (vidi prilog I.).

Pristup vodi za piće

18

Dostupnost sigurne vode za piće diljem EU-a na visokoj je razini. Međutim, i dalje postoje regije koje građanima ne osiguravaju pristup vodoopskrbnim uslugama. Prema podatcima Eurostata¹⁷, stopa stanovništva priključenog na javnu vodoopskrbnu mrežu znatno se razlikuje među državama članicama. Ta je stopa najniža u Rumunjskoj, gdje je na javnu vodoopskrbnu mrežu priključeno 62 % stanovništva (vidi sliku 1.). U prilogu II. pružaju su osnovne informacije o izvorima vode za piće u EU-u.

19

U prosincu 2013. godine europskom građanskom inicijativom „Right2Water” (Pravo na vodu) prikupljeno je gotovo 1,9 milijuna potpisa u svim državama članicama. Tom se inicijativom Komisiju poziva „na predlaganje zakonodavstva kojim bi se poticalo ostvarenje prava ljudi na vodu i odvodnju, kako su ga priznali Ujedinjeni narodi, te kojim bi se zagovaralo da se vodoopskrba i odvodnja smatraju osnovnim javnim uslugama za cjelokupno stanovništvo”¹⁸. Komisija je 2014. godine objavila svoju procjenu potpore koju je EU već pružio za dobivanje vode za piće dobre kvalitete i poticala države članice da zajamče pristup minimalnoj opskrbi vodom svim građanima EU-a¹⁹.

Naknade za vodu

20

Načela koja je potrebno primjenjivati pri utvrđivanju naknada za vodu, posebice kad je riječ o povratu troškova i cjenovnoj prihvatljivosti vodnih usluga, utvrđena su u Okvirnoj direktivi o vodama iz 2000. godine²⁰. U praksi bi naknade trebale pokriti barem troškove rada i održavanja, kao i znatan dio amortizacije imovine kako bi mogle doprinositi održivosti vodovodne infrastrukture.

21

Vodne usluge istodobno moraju biti financijski prihvatljive potrošačima. Pri utvrđivanju naknade za vodu države članice mogu uzeti u obzir socijalne, ekološke i gospodarske učinke u nastojanju da se zajamči daljnja cjenovna prihvatljivost vodnih usluga. Smjernicama Komisije upućuje se na općeprihvaćeni omjer cjenovne prihvatljivosti u visini od 4 % dohotka kućanstva, tj. ukupni račun za vodu (voda za piće i otpadne vode) može činiti 4 % dohotka kućanstva²¹.

Prethodne revizije koje je obavio Sud i ostale nedavno provedene studije o vodnoj politici

22

Posljednjih godina Sud je objavio nekoliko izvješća o vodnoj politici i ulaganjima EU-a u infrastrukturu za vodu za piće i za otpadne vode²². U prilogu II. nalazi se sažetak glavnih zaključaka.

23

U svibnju 2015. godine Služba Europskog parlamenta za istraživanja objavila je izvješće o Direktivi o vodi za piće²³.

Opseg revizije i revizijski pristup

24

Ovom smo revizijom procijenili je li se mjerama EU-a poboljšao siguran pristup građana kvalitetnoj vodi za piće u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Posebno smo ispitali sljedeće:

• jesu li ispunjeni zahtjevi iz Direktive o vodi za piće;
• je li se s pomoću ispitanih projekata financiranih iz EFRR-a/KF-a poboljšala kvaliteta vode za piće i pristup opskrbi takvom vodom;
• jesu li ostvarivani prihodi i dodatna financiranja nacionalnim javnim sredstvima dovoljni za jamčenje održavanja i održivosti ulaganja u infrastrukturu za opskrbu vodom za piće koja se financiraju sredstvima EU-a.

25

Odlučili smo usredotočiti se na države članice iz skupine EU13 jer smo 2010. godine već objavili tematsko izvješće kojim je obuhvaćena tema vode za piće u programskom razdoblju 2000. – 2006., s naglaskom na državama članicama iz skupine EU15²⁴. Predmetne države članice uglavnom su odabrane zbog iznosa financijskih sredstava EU-a koji im je dodijeljen za razdoblje 2007. – 2020. (3,7 milijardi eura), koji čini otprilike 50 % ukupnih sredstava EU-a dodijeljenih za gospodarenje i opskrbu vodom za piće za države članice iz skupine EU13 (vidi prilog I.), zbog ograničenog pristupa vodi za piće (u slučaju Rumunjske) i velikog gubitka vode prijavljenog u razdoblju 2008. – 2010.

26

Revizija se temeljila na dokazima koje su dostavile Komisija i posjećene države članice. Konkretno, provedena je na temelju:

• razgovora s predstavnicima Glavne uprave za okoliš i Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku
• analitičkog pregleda relevantne dokumentacije EU-a i nacionalne dokumentacije
• razgovora s predstavnicima iz ministarstava zaštite okoliša, ministarstava zdravstva, upravljačkih tijela, regulatornih tijela i drugih institucija u odabranim državama članicama
• posjeta i preispitivanja devet projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a (po tri projekta u svakoj od triju posjećenih država članica), uključujući projektnu dokumentaciju kao što su zahtjevi, sporazumi o bespovratnim sredstvima, izvješća i ostali dokumenti povezani s provedbom projekata
• razgovora s operatorima vodovodnih sustava, korisnicima projekata i upravljačkim tijelima devet ispitanih projekata.

27

Projektima povezanima s vodom za piće koji su financirani sredstvima iz EFRR-a/KF-a i koji su ispitani za potrebe ove revizije obuhvaćeni su svi aspekti infrastrukture povezane s ciklusom vode za piće. Odnosili su se na stvaranje ili obnovu sljevova (vidi fotografiju 1.), uređaja za pročišćavanje vode (vidi fotografiju 2.), skladištenje i prijenos kroz cijevi (vidi fotografiju 3.) te crpne stanice. Svaki od odabranih projekata bio je među 20 projekata za koje su dodijeljeni najviši iznosi sredstava EU-a za sufinanciranje u programskom razdoblju 2007. – 2013. u svakoj od država članica. Odabrani su kako bi se na njihovu primjeru prikazali ključni aspekti ispunjavanja ciljeva iz Direktive o vodi za piće i ispitala pitanja pristupa, gubitka i kvalitete.

28

Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od pristupanja posjećenih država članica EU-u do kraja 2016. godine.

Opažanja

Direktiva o vodi za piće iz 1998. u većoj je mjeri provedena do kraja 2016. godine

29

Europska unija ne može ostvariti svoje ciljeve politika ako države članice djelotvorno ne primjenjuju pravo EU-a na terenu. Države članice odgovorne su za točno prenošenje direktiva u svoje nacionalno zakonodavstvo u propisanom vremenskom roku. Osim toga, odgovorne su i za ispravnu primjenu i provedbu cjelokupnog zakonodavstva EU-a²⁵. Komisija je odgovorna za praćenje napora država članica i jamčenje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a, uključujući pokretanje službenih pravnih postupaka²⁶.

30

Najvažniji zakonodavni akt EU-a u pogledu kvalitete vode za piće upravo je Direktiva o vodi za piće. Sukladno tome, procijenili smo sljedeće:

• jesu li posjećene države članice točno prenijele Direktivu o vodi za piće u nacionalni pravni okvir i ispunile zahtjeve iz te Direktive
• je li voda za piće primjerene kvalitete dostupna svim potrošačima u posjećenim državama članicama
• pružaju li se mehanizmima praćenja informacije o provedbi Direktive o vodi za piće
• jesu li potrošačima dostupne ažurirane informacije o kvaliteti vode za piće
• preispituje li Komisija redovito znanstvene i tehničke aspekte Direktive o vodi za piće.

Nacionalno zakonodavstvo u posjećenim državama članicama u skladu je sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće

31

Djelotvorno prenošenje Direktive o vodi za piće u nacionalno zakonodavstvo nužan je korak kojim se jamči da voda za piće zadovoljava opću sigurnosnu razinu u cijelom EU-u. Komisija je dužna zajamčiti da su nacionalna zakonodavstva od datuma pristupanja²⁷ usklađena s odredbama okvirnih zakona EU-a, osim u slučaju posebnih odstupanja odobrenih u ugovorima o pristupanju.

32

Komisija ispituje sukladnost usporedbom obveza EU-a s tekstom mjerodavnih članaka nacionalnih zakonskih akata radi procjene njihove usklađenosti sa zahtjevima iz direktiva EU-a. Ispitivanje je za Mađarsku provedeno 2004., a za Bugarsku i Rumunjsku 2007. godine.

33

Komisija je utvrdila da nacionalna zakonodavstva tri posjećene države članice nisu u svim pogledima usklađena s Direktivom o vodi za piće te su stoga pokrenuti postupci zbog povrede obveza (vidi okvir 2.), i to 2008. protiv Mađarske i 2009. protiv Bugarske i Rumunjske²⁸ (vidi prilog III.)

34

Kao rezultat postupaka pokrenutih zbog povrede obveza, te su tri države članice izmijenile svoje nacionalne zakone. Slijedom toga, predmeti su zaključeni 2009. za Mađarsku i 2010. za Rumunjsku. Kad je riječ o Bugarskoj, Komisija je 2012. godine zbog znatnih izmjena ažurirala svoje ispitivanje sukladnosti i utvrdila daljnju neusklađenost te je stoga postupak pokrenut zbog povrede obveza zaključen tek 2015. godine. Općenito govoreći, rezultati našeg preispitivanja pokazali su da je nacionalno zakonodavstvo u trima posjećenim državama članicama trenutačno usklađeno sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće.

Odstupanja od Direktive o vodi za piće odobrena su u Mađarskoj i Rumunjskoj, ali ne i u Bugarskoj

35

Države članice mogu predvidjeti odstupanja od vrijednosti parametara do najveće vrijednosti koju same određuju, pod uvjetom da takva odstupanja ne predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i ako se opskrba vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju na dotičnom području ne može održati na neki drugi razuman način (vidi okvir 3.).

36

Ta bi odstupanja trebala biti ograničena na što kraće vrijeme i mogu trajati najviše tri godine. Ako nakon isteka prvog razdoblja i dalje postoje problemi koji su prouzročili odstupanja, države članice mogu produljiti odstupanje na dodatno razdoblje u trajanju od najviše tri godine, o čemu obavješćuju Komisiju. U iznimnim okolnostima država članica može zatražiti od Komisije i treće odstupanje za dodatno razdoblje koje nije dulje od tri godine.

37

Države članice obvezne su u roku od dva mjeseca obavijestiti Komisiju o svakom odstupanju koje se odnosi na velika vodoopskrbna područja. O odstupanjima koja se odnose na mala vodoopskrbna područja obavješćivanje je obvezno tek od početka drugog odstupanja.

38

U Mađarskoj na kraju isteka trećeg odstupanja, koje je trajalo do kraja 2012. godine, gotovo 80 % vodoopskrbnih područja obuhvaćenih odstupanjem (289 od ukupno 365) i dalje nije bilo usklađeno s Direktivom. S vremenom su mjere koje su poduzela mađarska nadležna tijela s ciljem poboljšanja stanja u područjima obuhvaćenima odstupanjem počele davati rezultate. U travnju 2016. 66 od 365 vodoopskrbnih područja nije bilo usklađeno s Direktivom o vodi za piće. U međuvremenu je Komisija u svibnju 2016. pokrenula postupak zbog povrede obveza protiv Mađarske zbog prekoračenja roka.

39

I Rumunjskoj su u ugovoru o pristupanju²⁹ odobrena odstupanja od kojih je jedno trajalo do kraja 2010. godine, a drugo do kraja 2015. godine. Rumunjska je nakon pristupanja obavijestila Komisiju o sedam naknadnih odstupanja (tj. drugim odstupanjima) s rokovima u razdoblju 2014. – 2018. Međutim, prema navodima rumunjskog ministarstva zdravstva, na kraju 2015. godine u 335 vodoopskrbnih područja, kojima se opskrbljuje otprilike 762 000 ljudi (otprilike 3,8 % ukupnog stanovništva Rumunjske), za neke parametre još nisu bili potpuno dosegnuti standardi kvalitete. Prema navodima rumunjskih tijela, za razdoblje 2014. – 2020. u planu su dodatne mjere jamčenja usklađenosti s Direktivom o vodi za piće u okviru operativnog programa „Velika infrastruktura”, nacionalnog programa za ruralni razvoj (NPRR) i nacionalnog programa za lokalni razvoj.

40

Do sastavljanja ovog izvješća u Bugarskoj nije odobreno nijedno odstupanje. Međutim, prema navodima bugarskog ministarstva zdravstva, u nekoliko područja u zemlji postoje problemi u pogledu usklađenosti. Najozbiljniji problemi povezani su s nitratom/nitritom i prisutni su u otprilike 300 malih vodoopskrbnih područja. Za otprilike njih 150 postoji kontinuirana neusklađenost povezana s poljoprivrednim praksama³⁰. Slijedom toga, može se procijeniti da se otprilike 124 000 ljudi, tj. 1,7 % ukupnog stanovništva, koristi vodom za piće koja nije u cijelosti usklađena sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće.

41

Neovisno o tome primjenjuje li se odstupanje, u sve te tri države članice postoje potrošači koji još nemaju pristup vodi za piće primjerene kvalitete. Države članice poduzimaju mjere ublažavanja, no katkad se te mjere provode kasno, kao u slučaju Mađarske. U Rumunjskoj je u tijeku provedba takvih mjera, no prerano je za prosudbe o njihovoj djelotvornosti.

Nedostatci u mehanizmima praćenja propisanima Direktivom o vodi za piće

Neke države članice kasne s izvješćivanjem o podatcima o praćenju

42

Tri objedinjena izvješća (vidi odlomke 5. – 7.) koja obuhvaćaju pojedinačne godine u razdoblju 2002. – 2013. objavljena su s prosječnim kašnjenjem od više od 17 mjeseci. U tablici 2. prikazani su rokovi za objavu i stvarni datumi objave objedinjenih izvješća koja obuhvaćaju pojedinačne godine u razdoblju 2002. – 2013.

Tablica 2.

Rokovi za objavu i stvarni datumi objave objedinjenih izvješća

Objedinjeno izvješće	Rok za objavu	Datum objave	Kašnjenje
2002. – 2004.	studeni 2006.	prosinac 2007.	13 mjeseci
2005. – 2007.	studeni 2009.	prosinac 2011.	25 mjeseci
2008. – 2010.	studeni 2012.	lipanj 2014.	19 mjeseci
2011. – 2013.	studeni 2015.	listopad 2016.	11 mjeseci

43

Prema studiji objavljenoj 2013.³¹, razlog za kašnjenje je složenost informacija koje trebaju dostaviti države članice (u pogledu broja parametara i količine detaljnih informacija), što je dovelo do nepotpunog i kasnog izvješćivanja država članica.

44

Za izvještajno razdoblje 2011. – 2013. većina država članica dostavila je podatke u propisanom roku (veljača 2015.)³². Međutim, dvjema državama članica (Grčkoj i Italiji) bilo je potrebno dodatnih šest mjeseci za dostavu podataka, a jedna je država članica (Mađarska) dovršila svoje izvješćivanje tek u travnju 2016., tj. više od jedne godine nakon propisanog roka.

Posjećene države članice nisu ispunjavale sve obveze praćenja

45

Direktivom o vodi za piće dopušta se smanjenje ili ukidanje praćenja za određene parametre, osobito za indikatorske parametre. Države članice općenito mogu smanjiti broj uzoraka koje je potrebno ispitati za određene parametre ako:

1. su rezultati ispitanih uzoraka u razdoblju od najmanje dvije uzastopne godine konstantni i znatno bolji od utvrđenih granica i
2. nijedan čimbenik najvjerojatnije neće uzrokovati smanjenje kvalitete vode u odnosu na stanje na mjestu uzetog uzorka³³.

46

Prenošenjem Direktive Komisije (EU) 2015/1787 države članice imaju mogućnost odstupanja od parametara i učestalosti uzorkovanja, pod uvjetom da provedu procjenu rizika³⁴ (vidi odlomke 61. – 63.).

47

Nacionalno zakonodavstvo triju posjećenih država članica usklađeno je sa zahtjevima o praćenju iz Direktive o vodi za piće. Međutim, otkrili smo nekoliko slučajeva neusklađenosti u stvarno provedenom praćenju. U trogodišnjim izvješćima navodi se postotak velikih vodoopskrbnih područja koja su praćena za svaki parametar. U izvješćima za razdoblje 2011. – 2013. zamijetili smo da u svim trima posjećenim državama članicama nisu praćeni svi parametri u svim velikim vodoopskrbnim područjima, bez ikakvog opravdanja ili objašnjenja o mogućim iznimkama u pogledu praćenja. Na primjer, prijavljeno je da se elementi u tragovima³⁵ u prosjeku prate u 81 % velikih vodoopskrbnih područja u Bugarskoj i Mađarskoj i u samo 41 % velikih vodoopskrbnih područja u Rumunjskoj.

48

To je također potvrđeno za neke od ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a za koje smo utvrdili da praćenje nije provedeno u skladu s Direktivom o vodi za piće. Konkretno, ispitano je manje parametara nego što je propisano Direktivom o vodi za piće.

49

U Bugarskoj su nacionalna nadležna tijela prepoznala problem nedostatnog praćenja. Kako je navedeno u bugarskom nacionalnom izvješću o okolišu za 2012. godinu, većina operatora vodovodnih sustava za neke parametre nije usklađena sa zahtjevima o praćenju iz Direktive o vodi za piće u pogledu količine i učestalosti (kao što su benzo(a)piren, antimon, živa i policiklički aromatski ugljikovodici)³⁶. Osim toga, sva velika vodoopskrbna područja nisu praćena u pogledu svih parametara. Prethodno navedeni parametri u prosjeku su praćeni u samo 66 % velikih vodoopskrbnih područja.

50

Nadalje, prema preliminarnim podatcima za 2014. i 2015. godinu neki parametri kao što su krom, željezo i enterokoki nisu praćeni u svim malim vodoopskrbnim područjima: željezo je praćeno u otprilike 90 % malih vodoopskrbnih područja, a krom i enterokoki u otprilike 80 % malih vodoopskrbnih područja. Budući da otprilike 1,7 milijuna stanovnika u Bugarskoj opskrbljuju upravo mala vodoopskrbna područja³⁷, procjenjuje se da je 330 000 ljudi opskrbljivano vodom iz malih vodoopskrbnih područja za koje se ne ispituje parametar „enterokoki”. Istodobno je razina neusklađenosti u ispitanim malim vodoopskrbnim poduzećima bila iznad 2 %.

51

Prema navodima bugarskih tijela, ne postoje dostatni laboratorijski kapaciteti. Cjelovite provjere uzoraka mogu se provesti samo u šest od 28 laboratorija regionalnih zdravstvenih inspektorata, a bromat se može ispitivati samo u dva laboratorija. U tijeku je postupak poboljšanja kapaciteta za obavljanje analiza u regionalnim zdravstvenim inspektoratima u sklopu operativnog programa „Okoliš” za programsko razdoblje 2014. – 2020.

Provjerama koje EEA provodi nad izvješćima država članica o usklađenosti nisu otkrivene nedosljednosti

52

EEA u ime Komisije provjerava podatke o praćenju usklađenosti koje pružaju države članice. EEA obavlja provjere dokumentacije koje ne uključuju provjere na licu mjesta i stoga su po definiciji ograničenog opsega. U određenim su slučajevima provjere vjerodostojnosti podataka mogle omogućiti agenciji EEA da otkrije nedosljednosti u izvješćima država članica, kao što su sljedeći slučajevi:

• netočni podatci o ukupnom broja analiza (i učestalost prekoračenja vrijednosti koja proizlazi iz tih podataka) za parametar „koliformne bakterije” u Rumunjskoj (vidi okvir 4.) i
• pogreška u pogledu parametra „nitriti” u Bugarskoj koja se u stvarnosti odnosi na parametar „nitrati”.

Nedostaju informacije o ispunjavanju zahtjeva o praćenju malih vodoopskrbnih područja

53

Otprilike 65 milijuna ljudi u EU-u vodu za piće dobiva iz malih vodoopskrbnih područja. Na osnovi podataka za 2010. godinu Komisija je procijenila da u EU-u u cjelini za više od jedne trećine malih vodoopskrbnih područja nije provedeno prikladno praćenje ili da voda za piće nije ispunjavala sve standarde kvalitete⁴¹. Postotak malih vodoopskrbnih područja za koje nije provedeno prikladno praćenje 2010. godine bio je visok u trima posjećenim državama članicama i iznosio: 44 % u Rumunjskoj, 60 % u Mađarskoj i gotovo 100 % u Bugarskoj, u usporedbi s prosjekom EU-a koji iznosi 27 %.

54

Za izvještajno razdoblje 2011. – 2013. otprilike pola država članica dostavilo je podatke o malim vodoopskrbnim područjima te je prijavilo ukupnu stopu usklađenosti višu od 98 % (uključujući sve parametre)⁴². Komisija je tijekom ljeta 2016. provela naknadno praćenje usklađenosti malih vodoopskrbnih područja u obliku ankete. Na anketu je odgovorila 21 država članica, uz potvrdu ukupne usklađenosti za mikrobiološke indikatore u visini od 98 %.

55

Međutim, prema Direktivi o vodi za piće, izvješćivanje o malim vodoopskrbnim područjima nije obvezno. Komisija ne može provjeriti provodi li se praćenje kako je i navedeno u izvješću i mora pretpostaviti da države članice izvješćuju u dobroj vjeri, u skladu s načelom lojalne suradnje⁴³.

56

Međutim, manje je jasno je li doista tako te je Komisija proteklih godina poduzela brojne inicijative kako bi potaknula države članice da prikladno prate svoja mala vodoopskrbna područja. Komisija je 2011. godine objavila studiju o provedbi procjene rizika za mala vodoopskrbna područja⁴⁴. Štoviše, Komisija je 2014. godine izdala dokument sa smjernicama kojim je obuhvaćena najbolja praksa za mala vodoopskrbna područja⁴⁵. Koliko su te smjernice dovele do poboljšanja praćenja malih vodoopskrbnih područja pokazat će se tek nakon što države članice početkom 2018. godine pošalju svoje podatke za sljedeće izvještajno razdoblje (2014. – 2016.).

Informacije za potrošače o kvaliteti vode za piće nisu lako dostupne

57

Od država članica zahtijeva se da poduzmu potrebne mjere kako bi potrošačima zajamčile dostupnost odgovarajućih i ažuriranih informacija o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju⁴⁶. Taj je zahtjev ispravno prenesen u nacionalno zakonodavstvo u trima posjećenim državama članicama.

58

Međutim, uočili smo da Komisija u tom pogledu nije objavila nikakve smjernice za države članice o načinu ispunjavanja zahtjeva iz Direktive o vodi za piće. U evaluacijskoj studiji iz 2016. godine utvrđeno je da se prakse jamčenja dostupnosti takvih informacija potrošačima znatno razlikuju među državama članicama, ali i čak među vodoopskrbnim subjektima unutar jedne države članice⁴⁷.

59

Za ispitane projekte financirane sredstvima iz EFRR-a/KF-a utvrdili smo da takve informacije nisu uvijek lako dostupne potrošačima, osim u slučaju kad ih građani sami zatraže ili u slučaju nezgoda na vodovodnoj mreži. U Mađarskoj su informacije dostupne potrošačima 2017. godine zapravo informacije iz 2014. godine⁴⁸. U okviru jednog projekta u Bugarskoj⁴⁹ i jednog u Rumunjskoj⁵⁰ informacije dostupne potrošačima bile su informacije iz 2015. godine. Za jedan drugi projekt u Rumunjskoj⁵¹ informacije uopće nisu bile objavljene i pružale su se samo na zahtjev. U tom su slučaju, nakon revizijskog posjeta, internetske stranice operatora vodovodnog sustava ažurirane te su u veljači 2017. objavljeni podatci za 2016. godinu.

Izmjene Direktive o vodi za piće uključene su u program rada Komisije za 2017. godinu

Prva izmjena Direktive o vodi za piće iz listopada 2015. temeljila se na pregledima koje je Komisija obavila 2003., 2008. i 2013.

60

Komisija najmanje svakih pet godina obavlja pregled priloga Direktivi u odnosu na znanstveni i tehnički napredak te je po potrebi dužna podnijeti prijedloge za unošenje eventualnih izmjena⁵². Prvi pregled proveden je 2003. godine. U kontekstu tog pregleda Komisija je organizirala savjetovanje s predstavnicima ministarstava zdravstva ili okoliša, udruženja iz područja vodoopskrbe i istraživačkih skupina u okviru kojeg je istaknuto da je mikrobiološkom nadzoru potrebno pridati više pozornosti jer potrošače više pogađaju infekcije nego trovanja.

61

Komisija je 2008. godine u okviru drugog pregleda naručila vanjsku studiju o mogućim izmjenama Direktive o vodi za piće⁵³. U toj se studiji preporučuje uključivanje plana sigurnosti vode za piće u Direktivu o vodi za piće. Plan sigurnosti vode za piće koji je 2004. godine uvela Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) uključuje sveobuhvatnu procjenu rizika i pristup upravljanju rizikom koji obuhvaća sve faze opskrbe vodom, od slijeva do potrošača⁵⁴. Studija je ažurirana 2010. godine, s naglaskom na planu sigurnosti vode za piće. Nakon tih dviju studija, Komisija je u studenome 2010. zaključila da zakonodavne izmjene Direktive o vodi za piće u tom trenutku nisu bile potrebne.

62

Komisija je za potrebe trećeg pregleda od 2013. godine organizirala niz sastanaka i radionica u vezi s provedbom i mogućim izmjenama Direktive o vodi za piće⁵⁵. Na temelju tog trećeg pregleda Komisija je odlučila izmijeniti tekst Priloga II. i III. Direktivi o vodi za piće.

63

Direktiva o izmjeni Priloga II. i III. Direktivi o vodi za piće donesena je u listopadu 2015. godine, a države članice dužne su prenijeti je u svoje nacionalno zakonodavstvo u roku od 24 mjeseca⁵⁶. U novom Prilogu II. predviđena je mogućnost fleksibilnije provedbe praćenja vode za piće, pod uvjetom da se procjena rizika provodi na temelju načela pristupa koji uključuje plan sigurnosti vode koji je utvrđen u smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za kvalitetu vode za piće. To omogućuje da se resursi za praćenje usmjere na područja gdje su najpotrebnija, a ako to dopuštaju rezultati procjene rizika, može se razmotriti i smanjenje praćenja. U novom Prilogu III. pružaju se izmijenjene specifikacije za analizu parametara.

Komisija je utvrdila da su radi uklanjanja dodatnih nedostataka potrebne dodatne izmjene Direktive o vodi za piće

64

Komisija je u prosincu 2014., nakon europske građanske inicijative Right2Water (vidi odlomak 19.), i u kontekstu Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT), pokrenula studiju o Direktivi o vodi za piće. Svrha je studije bila pomoći utvrditi potrebu za izmjenama Direktive o vodi za piće i objavljena je u svibnju 2016.⁵⁷

65

Na temelju te studije Komisija je u prosincu 2016. usvojila radni dokument službi u kojemu je zaključeno da je Direktiva o vodi za piće ispunila svoje ciljeve pružanja doprinosa zaštiti zdravlja ljudi⁵⁸. Istodobno je također utvrđeno da postoji nekoliko područja u kojima su potrebna poboljšanja, odnosno da postoji potreba za:

• izmjenom parametara radi boljeg razmatranja sigurnosnog plana i pristupa na temelju rizika
• jačanjem odredbi Direktive o vodi za piće kako bi se zajamčilo da su potrošačima dostupne ažurirane informacije
• rješavanjem problema materijala koji dolaze u kontakt s vodom za piće.

66

Komisija je u studenome 2015. pokrenula izradu studije o materijalima koji dolaze u kontakt s vodom za piće koja je objavljena u ožujku 2017.⁵⁹ Trenutačno je u tijeku procjena učinka čija se objava planira do kraja 2017. i koja će Komisiji pomoći u postupku unošenja izmjena u Direktivu o vodi za piće koji je predviđen programom rada Komisije za 2017.⁶⁰

67

Osim toga, Komisija je u prosincu 2015. pokrenula „Projekt za suradnju u pogledu parametara za vodu za piće”, koji provodi Regionalni ured SZO-a za Europu. Tim projektom u trajanju od 18 mjeseci preispitat će se i ocijeniti najnoviji dostupni dokazi kako bi se dobila osnova za predlaganje izmijenjenog popisa parametara koje je potrebno uključiti u Prilog I. izmijenjenoj Direktivi o vodi za piće⁶¹.

Svim ispitanim projektima financiranima sredstvima iz EFRR-a/KF-a postiglo se poboljšanje vode za piće u predmetnim područjima, no gubitak vode i dalje je čest problem

68

Tijekom ove revizije ispitali smo devet projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a, po tri u svakoj od posjećenih država članica, radi procjene doprinosa projekata koji se financiraju doprinosima EU-a ispunjavanju ciljeva iz Direktive o vodi za piće. Na slici 2. prikazan je pregled ispitanih projekata. Dodatne informacije o svakom projektu dostupne su u prilogu V.

69

Za te smo projekte provjerili jesu li bili odgovarajuća rješenja za poboljšanje pristupa vodi za piće dobre kvalitete ili za smanjenje gubitka vode. Naša se procjena temeljila na:

• pregledu projektne dokumentacije kao što su zahtjevi, sporazumi o bespovratnim sredstvima, završna izvješća, laboratorijski protokoli i ostali dokumenti povezani s provedbom projekata i
• razgovorima s operatorima vodovodnih sustava, korisnicima projekata i upravljačkim tijelima.

70

Korisnici projekata bile su općine ili udruženja općina ili okruzi. Svi projekti u Bugarskoj i Rumunjskoj bili su mješoviti projekti. Osim vode za piće, bili su usmjereni i na rješavanje pitanja otpadnih voda, što je također prioritet u obje zemlje.

71

Pet od devet ispitanih projekata bili su veliki projekti. U pripremu tih pet projekata bio je uključen JASPERS⁶² (zajednička tehnička služba koju su uspostavili Komisija, Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj), u okviru kojeg su se pružali neovisni savjeti za pomoć korisnicima i nadležnim nacionalnim upravama.

72

Za sve ispitane projekte utvrdili smo da je stanje prije njihove provedbe, uključujući informacije o kvaliteti vode, priključenom stanovništvu i stanju opskrbne mreže (primjerice u pogledu starosti infrastrukture i postotka gubitka vode) bilo ispravno procijenjeno i opisano u zahtjevu za dodjelu sredstava.

Općenito je postignuta većina ciljeva dovršenih ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF, iako su postojala određena kašnjenja

Postignuća u okviru projekata

73

Provjerili smo ciljne vrijednosti i pokazatelje utvrđene za dovršene ispitane projekte financirane sredstvima iz EFRR-a/KF-a. Zaključili smo da su tim projektima postignuti glavni ciljevi poboljšanja kvalitete vode, povećanja pristupa vodi za piće ili smanjenja gubitka vode, kako je utvrđeno u projektnim analizama troškova i koristi, studijama izvedivosti, sporazumima o bespovratnim sredstvima ili projektnim prijavama (vidi tablicu 3.).

Tablica 3.

Glavni ciljevi ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a

Država članica	Glavni ciljevi koje se nastojalo postići ispitanim projektima	Glavne aktivnosti povezane s vodom za piće
Bugarska	Poboljšati kvalitetu vode Smanjiti gubitak vode	Obnova uređaja za pročišćavanje vode i crpnih stanica (veliki projekt) i zamjena starih cjevovoda.
Mađarska	Poboljšati kvalitetu vode	Obnova mreže za distribuciju vode i izgradnja novih crpnih stanica, izgradnja sustava koji povezuje postojeću distribucijsku mrežu i nove sustave za proizvodnju vode, izgradnja novih bunara za iskorištavanje novih izvora za opskrbu i izgradnja novih uređaja za pročišćavanje vode.
Rumunjska	Poboljšati kvalitetu vode Povećati pristup vodi za piće Smanjiti gubitak vode	Obnova i izgradnja uređaja za pročišćavanje vode, izgradnja bunara i spremnika, proširenje i obnova distribucijske mreže.

74

U Bugarskoj su obnovljeni uređaji za pročišćavanje vode i crpne stanice za veliki projekt u Gabrovu (vidi fotografiju 4.). Štoviše, za sva tri projekta obnovljena je cjevovodna mreža te su dobivene uporabne dozvole.

75

U slučaju Mađarske, rezultati ispitivanja upućuju na poboljšanje kvalitete vode za sva tri ispitana projekta. Međutim, dva projekta (Békés i Szekszárd) još nisu bila operativna u vrijeme revizijskog posjeta. Štoviše, za jedan od projekata (Szekszárd) bit će potrebna dodatna ulaganja kako bi se zajamčila dugoročna usklađenost s Direktivom o vodi za piće. Razlog za to leži u lošem planiranju (vidi okvir 5.).

76

U slučaju Rumunjske, u trima ispitanim projektima u okruzima Cluj i Sălaj, koji su imali za cilj poboljšati pročišćavanje vode za piće i njezinu distribuciju, postignuti su zadani ciljevi, pri čemu su u jednome projektu u okrugu Călărași oni postignuti tek djelomično (vidi okvir 6.).

77

Za treći projekt, koji se provodio u regiji Constanța, također su postignute vrijednosti pokazatelja ostvarenja u pogledu obnove ili izgradnje fizičke infrastrukture⁶⁴, no ostvarenje ciljeva uspješnosti moći će se provjeriti tek 2019. godine nakon dovršetka dijela radova koji se financiraju u razdoblju 2014. – 2020. (vidi odlomak 79.).

78

Korisnici projekata u Bugarskoj bili su dužni u završnoj fazi projekta izvijestiti svoja upravljačka tijela o ostvarenjima i financijskoj provedbi projekata, ali ne i o učincima projekata. Na primjer, gubitak vode i prekidi u pružanju usluge bili su glavni problemi u pogledu vode za piće koje se planiralo riješiti projektima u Bugarskoj. Međutim, u sporazumima o bespovratnim sredstvima nije bilo posebnih pokazatelja u pogledu tih aspekata. Ipak, rezultatima naše revizije može se potvrditi da su ispitani projekti financirani sredstvima iz EFRR-a/KF-a doprinijeli smanjenju gubitka vode i prekida u pružanju usluge.

Kašnjenja u provedbi projekata

79

Svi ispitani projekti u Mađarskoj i Rumunjskoj dovršeni su kasnije od planiranog roka. Projekti u Mađarskoj dovršeni su uz kašnjenje od šest do osam mjeseci u odnosu na rok utvrđen u prvotnim sporazumima o bespovratnim sredstvima. Provedba dva od tri projekta u Rumunjskoj kasnila je više od 30 mjeseci. Treći projekt, koji je trebao biti dovršen u studenome 2015., produljen je na programsko razdoblje 2014. – 2020. zbog stečaja poduzetnika te je sada predviđeni datum završetka projekta kraj 2019. godine. Situacija je bila zamjetno bolja u Bugarskoj, gdje su dva projekta dovršena uz malo kašnjenje od tri mjeseca, dok je treći dovršen na vrijeme.

Financijska provedba projekata

80

U Mađarskoj su se samo u okviru jednog ispitanog projekta poštovale prvotne procjene troškova. Za druga dva ispitana projekta (Békés i Szekszárd) konačni troškovi bili su veći redom za 20 % i 9 % u od ukupnih troškova utvrđenih u sporazumu o bespovratnim sredstvima. U oba su slučaja, nakon postupka javne nabave, povećanja povezana s većim troškovima izgradnje nego što je predviđeno u procjenama. Upravljačko tijelo prihvatilo je to povećanje troška te je nekoliko puta izmijenilo sporazum o bespovratnim sredstvima. To je također dovelo do odgovarajućih povećanja iznosa sredstava EU-a.

81

S druge strane, konačni troškovi za projekte ispitane u Bugarskoj i Rumunjskoj bili su znatno niži (od 19 % do 33 %) od iznosa predviđenog u sporazumu o bespovratnim sredstvima. Razlog za to uglavnom leži u tome da su postupcima javne nabave ostvarene određene uštede. Do smanjenja troškova za jedan veliki projekt u Bugarskoj (Gabrovo) došlo je i zbog promjene opsega projekta (vidi okvir 7.).

Gubitak vode u sustavu za opskrbu vodom za piće i dalje je velik

82

Gubitak vode uglavnom čini voda koja je istekla iz sustava prije nego što je stigla do krajnjeg potrošača (tehnički ili fizički gubitci) i voda koja je konzumirana prije nego što je odgovarajuće naplaćena, primjerice nezakonitim priključenjem ili neispravnim mjerenjem potrošnje (komercijalni ili vidljivi gubitci)⁶⁵. Dok voda koja je istekla iz sustava nepotrebno povećava troškove proizvodnje (jer je potrebno proizvesti više vode nego što je nužno), nenaplaćena potrošnja vode dovodi do gubitka prihoda. Gubitak vode obično se procjenjuje na temelju bilance priljeva i odljeva vode u sustavu.

83

Prema studiji Svjetske banke iz 2015. godine⁶⁶, prosječna razina gubitka vode u EU-u 2012. godine iznosila je 34 %. Od posjećenih država članica samo je Mađarska prijavila niži postotak (24 %). Rumunjska bilježi gubitak vode u visini od 40 %, a Bugarska iznad 60 % (vidi sliku 3.). U svim trima državama članicama gubitak vode zapravo se povećao od 2005. (ili 2007. za Rumunjsku) do 2013. godine. Glavni je razlog većih zabilježenih gubitaka vode, osobito u Rumunjskoj, bolje mjerenje potrošnje, koje je dovelo do točnijih mjerenja istjecanja.

84

Za razdoblje 2014. – 2020. Komisija je u tri posjećene zemlje utvrdila potrebu za povećanjem učinkovitosti uporabe vode, uključujući smanjenje gubitka vode⁶⁷. Osim toga, Komisija je 2015. godine objavila referentni dokument EU-a o dobroj praksi u upravljanju gubitkom vode kako bi se državama članicama pomoglo u rješavanju tih problema i pružile smjernice za izradu politika kojima bi se u cijelom EU-u poboljšala učinkovitost komunalnih društava za opskrbu vodom u pogledu uporabe vode⁶⁸. Kad je riječ o Bugarskoj, u preporukama Vijeća za pojedine zemlje iz 2012. ističe se potreba za poboljšanjem u gospodarenju vodama⁶⁹.

85

U Mađarskoj je 2008. godine udruženje komunalnih društava za opskrbu vodom provelo komparativnu analizu u kojoj je utvrđeno da je gubitak vode u Mađarskoj 2008. u prosjeku iznosio otprilike 15 % – 17 % (otprilike 10 % – 13 % za četiri najuspješnija pružatelja usluga i 40 % za najneuspješnijeg). U programskom razdoblju 2007. – 2013. smanjenje gubitka vode na razinu ispod 20 % bilo je jedan od kriterija za odabir projekata koje sufinancira EU.

86

U Rumunjskoj se gubitak vode u mreži smatra prihvatljivim ako je ispod 15 % ukupne količine koja je ušla u distribucijski sustav⁷⁰. Prema potrebi, radovi obnove i modernizacije obvezni su ako je gubitak vode (od faze zahvaćanja do faze potrošnje) iznad 20 %. Međutim, zbog ograničenih sredstava u programskom razdoblju 2007. – 2013., prioritetom se smatralo povećanje pristupa vodi, a samim time i proširenje vodovodne mreže.

87

Gubitak vode od 60 % koji je zabilježen u Bugarskoj vrlo je visok u odnosu na ostale zemlje EU-a. Za svakog operatora vodovodnog sustava utvrđene su pojedinačne ciljne vrijednosti u pogledu gubitka vode koje je potrebno dosegnuti do 2021. Postoji i nacionalna ciljna vrijednost od 49 % koju je potrebno dosegnuti do 2026.⁷¹ Osim toga, u strategiji za vodoopskrbu i odvodnju za razdoblje 2014. – 2023. utvrđena je ciljna vrijednost za gubitak vode od 30 % na nacionalnoj razini koju je potrebno dosegnuti do 2039.⁷²

88

U tablici 4. prikazuje se stanje u pogledu gubitka vode prije i nakon provedbe ispitanih projekata. Kad je riječ o devet ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a, svima osim jednim postiglo se smanjenje gubitka vode (vidi odlomak 76. i okvir 6.). Međutim, prema najnovijim informacijama, gubitak vode smanjio se i u tom projektu od njegova dovršetka.

Tablica 4.

Gubitak vode prije i nakon provedbe ispitanih projekata

Država članica	Projekti	Gubitak vode prije projekta	Ciljne vrijednosti	Gubitak vode nakon projekta
Bugarska	1. projekt (Gabrovo)1	73 %	39 %	44 %
	2. projekt (Veliko Tarnovo)1	70 % (u području projekta)	20 %	20 % (u području projekta)
	3. projekt (Panagjurište)1	60 % (u području projekta)	Nisu određene	44 % (u području projekta)
Mađarska	1. projekt (Békés)	30 %	Nisu određene	28 %
	2. projekt (Szekszárd)	13 %	Nisu određene	10,9 %
	3. projekt (Gyömrő)	8,8 %	Nisu određene	7,7 %
Rumunjska	1. projekt1 (Călărași)	34 % (u distribucijskom sustavu)	19 %	50,4 % (za cijeli sustav, uključujući zahvaćanje i obradu)
	2. projekt1 (Constanța)	64 %	45,2 %	44 %
	3. projekt1 (Cluj)	42 %	36 %	36,9 %

Za pružanje pristupa vodi za piće dobre kvalitete i za jamčenje odgovarajućeg održavanja ulaganja financiranih sredstvima EU-a i dalje su potrebna znatna financijska sredstva, povrh onih koje EU izdvaja za sufinanciranje

89

Procijenili smo jesu li posjećene države članice utvrdile dodatne potrebe za financiranjem radi jamčenja opskrbe vodom za piće dobre kvalitete svojim građanima te mjeru u kojoj se te potrebe mogu zadovoljiti nacionalnim javnim i privatnim sredstvima. Osim toga, ispitali smo je li se pri utvrđivanju naknada za vodu prikladno uzimalo u obzir načelo povrata troškova kako bi se postojeća infrastruktura mogla odgovarajuće održavati.

Procjenjuje se da će trima državama članicama za ulaganja do 2020. godine nedostajati 6 milijardi eura

90

Financijska potpora iz proračuna EU-a ne bi trebala služiti kao zamjena za javna sredstva država članica⁷³. To znači da je potrebna dostupnost znatnih nacionalnih i privatnih sredstava kako bi se zajamčila odgovarajuća razina ulaganja u dugoročnom pogledu i održavala infrastruktura koja je već izgrađena s pomoću sredstava koja je osigurao EU jer buduća financiranja sredstvima EU-a nisu moguća.

91

Štoviše, potpora za te rashode može se dobiti samo iz jednog fonda ili instrumenta EU-a⁷⁴. Za projekte povezane s vodom za piće, koji se smatraju projektima koji ostvaraju prihod, mogu se financirati samo prihvatljivi rashodi umanjeni za potencijalne neto prihode. Neto prihodima ne uzimaju se u obzir samo novčani primitci nego i novčani izdatci kao što su operativni troškovi (uključujući održavanje) i troškovi ulaganja za zamjene u određenom referentnom razdoblju.

92

Općenito govoreći, sredstva iz EFRR-a/KF-a dodijeljena za ulaganja povezana s vodom za piće u državama članicama skupine EU13 iznosila su otprilike 4 milijarde eura u programskom razdoblju 2007. – 2013., a za razdoblje 2014. – 2020. namijenjeno je otprilike 3,4 milijarde eura. Sredstva iz EFRR-a/KF-a dodijeljena za projekte povezane s vodom za piće u trima posjećenim državama članicama iznose otprilike 3,7 milijardi eura za programska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. zajedno (tablica 5.).

Tablica 5.

Dodijeljena sredstva iz EFRR-a/KF-a za projekte povezane s vodom za piće u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj

Iznosi u milijunima eura	2007. – 2013.	2014. – 2020.	Ukupno
Bugarska	166	145	311
Mađarska	529	216	745
Rumunjska	1 388	1 261	2 649
Ukupno	2 083	1 622	3 705

93

Bugarska je 2014. godine donijela strategiju za vodoopskrbu i odvodnju za razdoblje 2014. – 2023.⁷⁵ u svrhu poboljšanja kvalitete vodnih usluga i postizanja ekoloških standarda EU-a. Prema tom dokumentu, procijenjeno je da potrebe za ulaganjima za vodu za piće (zahvaćanje, pročišćavanje, prijenos i distribucija) za razdoblje 2014. – 2023. iznose otprilike 2,5 milijardi eura (5,0 milijardi bugarskih leva). Usporedbe radi, sredstva EU-a dodijeljena za ulaganja u vezi s vodom za piće u Bugarskoj za razdoblje 2014. – 2020. iznose otprilike 145 milijuna eura. To upućuje na to da Bugarskoj za ulaganja do 2020. godine nedostaje otprilike 1600 milijuna eura⁷⁶.

94

Radi jamčenja usklađenosti sa standardima kvalitete i rokovima propisanima Direktivom o vodi za piće, rumunjska tijela donijela su 2014. godine „Provedbeni plan o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju”, u kojem su utvrđene potrebne mjere u pogledu opskrbe vodom za piće i povezane financijske potrebe do kraja 2015. godine, koje su procijenjene na 5,6 milijardi eura. Taj je iznos poslije izmijenjen u iznos od 5,8 milijardi eura u okviru operativnog programa „Velika infrastruktura” za razdoblje 2014. – 2020., povrh već provedenih ulaganja u razdoblju 2007. – 2013. (doprinos EU-a u iznosu od 1,38 milijardi eura). Usporedbe radi, sredstva EU-a dodijeljena za ulaganja u vezi s vodom za piće u Rumunjskoj za razdoblje 2014. – 2020. iznose otprilike 1,26 milijardi eura. To upućuje na to Rumunjskoj do 2020. godine za ulaganja nedostaje otprilike 4540 milijuna eura.

95

Naposljetku, u Mađarskoj će biti potrebna dodatna nacionalna ili druga sredstva kako bi se ispunile potrebe u pogledu poboljšanja kvalitete vode, iako je riječ o znatno manjim iznosima. Prema evaluaciji provedenoj 2013. godine, procijenjeno je da potrebe za ulaganjima radi poboljšanja kvalitete vode u Mađarskoj do 2020. godine iznose između 415 i 460 milijuna eura (130 000 – 140 000 milijuna mađarskih forinti), dok sredstva EU-a dodijeljena za programsko razdoblje 2014. – 2020. iznose 216 milijuna eura (67 634 milijuna mađarskih forinti)⁷⁷. To upućuje na to da Mađarskoj za ulaganja do 2020. godine nedostaje do 244 milijuna eura.

Naknade koje plaćaju korisnici nisu dovoljne da bi se zajamčila održivost projekata

96

Financijska održivost pružanja vodnih usluga zajamčena je onda kad su prihodi od tih usluga dovoljni za pokrivanje operativnih troškova i troškova održavanja te za povrat kapitalnih troškova kojim se omogućuju nova ulaganja. Riječ je o načelu povrata troškova.

97

Za programska razdoblja 2000. – 2006. i 2007. – 2013. u smjernicama Komisije predloženo je da bi naknade za vodu trebale pokrivati barem operativne troškove i troškove održavanja te znatan dio troškova amortizacije imovine⁷⁸. Amortizacija se može smatrati približnom vrijednošću troškova obnove infrastrukture u budućnosti.

98

Za programsko razdoblje 2014. – 2020. odobrenje operativnih programa ovisi o ex ante uvjetu povrata troškova, što znači da se različitim načinima uporabe vode mora pružiti odgovarajući doprinos povratu troškova pružanja vodnih usluga⁷⁹. Međutim, državama članicama prepušteno je da same utvrde što je odgovarajući doprinos.

99

U Bugarskoj, prema strategiji za razdoblje 2014. – 2023., operativni troškovi u velikom broju bugarskih vodoopskrbnih poduzeća nisu pokriveni prihodima ostvarenima na temelju naknada za vodu, unatoč povećanju stopa od 2008. godine (naknade za vodoopskrbu od 2008. do 2011. godine povećale su se za 16 %, odnosno s 1,19 bugarskih leva/m³ na 1,38 bugarskih leva/m³). Zapravo, prema svim scenarijima koji su izrađeni u okviru strategije, prosječne kombinirane naknade za vodu i odvodnju trebale bi se do 2024. godine povećati otprilike dvostruko u odnosu na naknade iz 2011. kako bi se postigao cilj usklađenosti i održivosti.

100

Nepoštovanje načela povrata troškova predstavlja znatan rizik za održivost infrastruktura sufinanciranih sredstvima EU-a. Na primjer, u Bugarskoj bi u prosjeku bilo potrebno 400 milijuna eura (800 milijuna bugarskih leva) godišnje samo za održavanje dužine i prosječne starosti mreže u njezinu postojećem stanju. Međutim, u razdoblju 2007. – 2011. svake je godine u prosjeku uloženo manje od 100 milijuna eura (200 milijuna bugarskih leva)⁸⁰.

101

Vodne usluge istodobno moraju biti cjenovno prihvatljive potrošačima. Smjernicama Komisije⁸¹ upućuje se na općeprihvaćeni omjer cjenovne prihvatljivosti u visini od 4 % dohotka kućanstva, tj. ukupni račun za vodu (voda za piće i otpadne vode) može činiti 4 % dohotka kućanstva. U zakonodavstvu triju posjećenih država članica uzima se u obzir načelo cjenovne prihvatljivosti. U Bugarskoj je cjenovna prihvatljivost zajamčena ako trošak računa vodnih usluga ne prelazi 2,5 % prosječnog mjesečnog dohotka kućanstva u dotičnom okrugu⁸². U Rumunjskoj je preporučena opća razina cjenovne prihvatljivosti za vodoopskrbu i odvodnju 3,5 % prosječnog mjesečnog dohotka kućanstva na nacionalnoj razini (zasebno za urbana i ruralna područja)⁸³. Na temelju informacija uključenih u projektne prijave, utvrđeno je da naknade iznose otprilike 2 % – 2,5 % neto dohotka kućanstava s prosječnim dohotkom. Naposljetku, u Mađarskoj nije utvrđena stopa cjenovne prihvatljivosti, iako se načelo cjenovne prihvatljivosti navodi u zakonodavstvu⁸⁴.

102

U Bugarskoj i Rumunjskoj, naknade za vodu određuje operator vodovodnog sustava, a potvrđuje ih regulatorno tijelo⁸⁵. U nacionalnom zakonodavstvu obiju zemalja predviđeno je da bi naknade trebale pokrivati troškove pružanja usluge, jamčiti djelotvorno i sigurno pružanje usluge, očuvanje i zaštitu okoliša te javno zdravlje te odvraćati od prekomjerne potrošnje i poticati kapitalna ulaganja kako bi se zajamčilo poštovanje financijske autonomije operatora i kontinuitet pružanja usluge⁸⁶.

103

Osim toga, u Rumunjskoj se od operatora vodovodnih sustava koji provode projekte koji se financiraju sredstvima EU-a zahtijeva da uspostave pričuvni fond za potrebe održavanja, zamjene i razvoja za cijelo razdoblje ulaganja. Fond bi se trebao financirati prihodima od vodnih usluga te se kao takav uzimati u obzir pri utvrđivanju naknada⁸⁷. Međutim, u dvama od triju ispitanih projekta nije se uzeo u obzir pričuvni fond pri utvrđivanju tih naknada. Prema navodima operatora vodovodnih sustava uključenog u jedan od ispitanih projekta (u okrugu Călărași), uključivanje takva fonda u strukturu naknada dovelo bi do pristojbi koje bi bile previsoke za tamošnje potrošače. To može dovesti do održavanja koje nije u skladu s propisanim standardima te do nemogućnosti da se instalacije zamijene nakon određenog vremena. Time se također ugrožava održivost vodovodne infrastrukture.

104

U Mađarskoj se zahtijeva puni povrat troškova, a od 2012. godine nadalje detaljni zahtjevi u pogledu određivanja naknada na nacionalnoj razini trebaju se utvrđivati dekretom nadležnog ministra⁸⁸. U istim se zakonskim odredbama navodi da se naknade za 2012. godinu mogu povećati za najviše 4,2 % u odnosu na naknade iz 2011. godine. U naknadnom zakonu iz 2013. godine⁸⁹ navedeno je da bi se od srpnja 2013. naknade trebale smanjiti za 10 % u odnosu na naknade iz 2012. godine. Otad su naknade ostale nepromijenjene jer još nije donesen nikakav dekret o njihovu utvrđivanju.

105

Za tri ispitana projekta u Mađarskoj naknade iz 2016. u prosjeku su bile niže za 15 % u odnosu na naknade najavljene u prijavama, koje su se upotrebljavale za procjenu projekta. To podrazumijeva da se povrat troškova možda neće ostvariti te da se stoga održavanje možda neće provoditi na odgovarajući način, kao i da možda neće postojati dovoljno pričuvnih sredstava za zamjenu opreme nakon određenog vremena kako bi se zajamčila održivost vodovodnih infrastruktura.

106

Slična pitanja u pogledu rizika od ostvarenja prihoda koji nisu dovoljni za jamčenje rada i održavanja infrastrukture koja se financira sredstvima EU-a već smo istaknuli u prethodnim izvješćima⁹⁰.

Zaključci i preporuke

107

Općenito govoreći, utvrdili smo da su se pristup građana kvalitetnoj vodi za piće te opskrba takvom vodom u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali. Za to su uvelike zaslužna znatna ulaganja iz EFRR-a i KF-a izvršena prethodnih godina. Međutim, i dalje postoje područja u kojima se građani opskrbljuju vodom iz javne vodoopskrbne mreže koja nije potpuno usklađena sa standardima EU-a utvrđenima u Direktivi o vodi za piće iz 1998. godine. Štoviše, još uvijek su potrebna, a i dalje će biti potrebna znatna daljnja nacionalna javna i privatna ulaganja kako bi se pristup vodi dobre kvalitete zajamčio svim građanima u tim državama članicama i kako bi se zajamčilo da se ulaganja u vodovodnu infrastrukturu financirana sredstvima EU-a mogu odgovarajuće održavati.

Direktiva o vodi za piće iz 1998. u većoj je mjeri provedena do kraja 2016. godine

108

Komisija je pozorno pratila usklađenost sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće i po potrebi pokretala postupke zbog povrede obveza u svim trima posjećenim državama članicama. Mađarskoj i Rumunjskoj odobreno je nekoliko odstupanja u vrijeme njihova pristupanja EU-u, dok su predmetne države članice u kasnijoj fazi primijenile i dodatna odstupanja. Države članice dužne su odmah obavijestiti Komisiju o tim odstupanjima kad se ona odnose na velika vodoopskrbna područja, no kad je riječ o malim vodoopskrbnim područjima ta obveza vrijedi tek za drugo odstupanje. Do 2016. godine nacionalno zakonodavstvo u svim trima posjećenim državama članicama bilo je u skladu sa zahtjevima iz Direktive o vodi za piće. Ipak, unatoč znatnim poboljšanjima u kvaliteti vode u trima posjećenim državama članicama proteklih godina, neki se građani i dalje opskrbljuju vodom koja ne ispunjava sve standarde kvalitete EU-a (vidi odlomke 31. – 41.).

109

Izvješća država članica o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, koja se objavljuju svake tri godine, glavni su alat kojim se Komisija služi za otkrivanje slučajeva nepridržavanja vrijednosti parametara koje su propisane Direktivom o vodi za piće. Utvrdili smo da u postojećim mehanizmima praćenja postoje određeni nedostatci. Kao prvo, države članice kasne s dostavom podataka Europskoj agenciji za okoliš, koji su Komisiji potrebni za procjenu provedbe Direktive o vodi za piće. Na primjer, Mađarska je podatke za izvještajno razdoblje 2011. – 2013. dostavila tek u travnju 2016., dakle više od jedne godine nakon propisanog roka. Kao drugo, Europska agencija za okoliš (koja u ime Komisije provjerava usklađenost u pogledu praćenja) nije otkrila nedosljednosti koje su postojale u podatcima za razdoblje 2011. – 2013. koje su dostavile države članice. Kao treće, utvrdili smo da se u svim trima posjećenim državama članicama nisu pratili svi parametri kako je propisano Direktivom o vodi za piće, bez ikakvog opravdanja ili objašnjenja o mogućim iznimkama u pogledu praćenja. To je također potvrđeno za neke od ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a za koje smo utvrdili da praćenje nije provedeno u skladu s Direktivom o vodi za piće. Isto tako, ispitan je manji broj parametara nego što je propisano Direktivom o vodi za piće. Naposljetku valjda naglasiti da prema Direktivi o vodi za piće izvješćivanje o malim vodoopskrbnim područjima nije obvezno. Komisija nije ovlaštena provoditi istrage te ne može provjeriti provodi li se praćenje kako je navedeno u izvješćima. Pretpostavlja se da države članice izvješćuju u dobroj vjeri, u skladu s načelom lojalne suradnje (vidi odlomke 42. – 56.).

110

Od država članica zahtijeva se da poduzmu potrebne mjere kako bi potrošačima zajamčile dostupnost odgovarajućih i ažuriranih informacija o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Utvrdili smo da je taj zahtjev ispravno prenesen u nacionalno zakonodavstvo u trima posjećenim državama članicama, ali i da se prakse jamčenja dostupnosti takvih informacija potrošačima znatno razlikuju, kao i da se ažurirane informacije o kvaliteti vode građanima ne pružaju na sustavan način. Trenutačno ne postoje smjernice Komisije o tom pitanju (vidi odlomke 57. – 59.).

111

Izmjena Direktive o vodi za piće uključena je u program rada Komisije za 2017. godinu kako bi se riješili brojni nedostatci koje je Komisija utvrdila na temelju izvješća država članica i znanstvenih savjeta (vidi odlomke 60. – 67.).

1. preporuka

Komisija bi trebala djelovati u slučaju otkrivanja nedostataka u praćenju koje provode države članice na temelju postojećih izvješća i jamčiti izvršenje povezanih zahtjeva iz Direktive o vodi za piće

Rok za provedbu: do kraja 2018. godine (na kraju tekućeg izvještajnog razdoblja).

2. preporuka

Komisija bi Direktivom o vodi za piće, koja je trenutačno u postupku unošenja izmjena, trebala u odgovarajućoj mjeri obuhvatiti sljedeća pitanja:

1. bolje pružanje informacija država članica Komisiji o odstupanjima u pogledu malih vodoopskrbnih područja
2. proširenje obveze izvješćivanja na mala vodoopskrbna područja
3. redovito podnošenje izvješća kako bi se zajamčilo da se od država članica zaprimaju ažurirane informacije o usklađenosti s Direktivom o vodi za piće. Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti kao što su alternativni informatički alati (npr. ubiranje podataka od nacionalnih uprava) kako bi se izvješćivanje olakšalo i ubrzalo te kako bi se zajamčio pristup ažuriranim informacijama
4. poboljšanje zahtjeva za pružanje odgovarajućih i ažuriranih informacija o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju koje su dostupne potrošačima.

Rok za provedbu: do kraja 2017. godine.

Svim ispitanim projektima financiranima sredstvima iz EFRR-a/KF-a postiglo se poboljšanje vode za piće u predmetnim područjima, no gubitak vode i dalje je čest problem

112

Općenito govoreći, ispitanim projektima financiranima sredstvima iz EFRR-a/KF-a postignuti su glavni ciljevi poboljšanja kvalitete vode, povećanja pristupa vodi za piće ili smanjenja gubitka vode kako je utvrđeno u sporazumu o bespovratnim sredstvima ili projektnim prijavama. Svi osim jednog ispitanog projekta financiranog sredstvima iz EFRR-a/KF-a provedeni su vodeći računa o najboljem rješenju za zadovoljenje utvrđenih potreba. Štoviše, postignuta je većina ciljeva dovršenih ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF, iako su postojala određena kašnjenja (pogotovo u Mađarskoj i Rumunjskoj). U dva od tri ispitana projekta u Mađarskoj utvrđeni su troškovi viši od onih izvorno predviđenih proračunom (vidi odlomke 73. – 81.).

113

Prosječna razina gubitka vode u Mađarskoj 2012. godine iznosila je otprilike 24 %, u Rumunjskoj otprilike 40 %, a u Bugarskoj više od 60 %. Usporedbe radi, prosjek EU-a iznosi otprilike 34 %. U svim trima državama članicama gubitak vode zapravo se povećao od 2005. (ili 2007. za Rumunjsku) do 2013. godine. Veći zabilježeni gubitak vode, osobito u Rumunjskoj, povezan je s boljim mjerenjem potrošnje, koje je dovelo do točnijih mjerenja istjecanja. Kad je riječ o Bugarskoj, u preporukama Vijeća za pojedine zemlje iz 2012. ističe se potreba za poboljšanjem u gospodarenju vodama. Kad je riječ o devet ispitanih projekata financiranih sredstvima iz EFRR-a/KF-a, svima osim jednim postiglo se smanjenje gubitka vode. Međutim, prema najnovijim informacijama, gubitak vode smanjio se i u tom projektu od njegova dovršetka. Općenito govoreći, gubitak vode, osobito u Bugarskoj i Rumunjskoj, i dalje je znatan, što utječe na cjelokupnu učinkovitost vodovodnog sustava te povećava troškove i za potrošače i za društvo u cjelini. U programskom razdoblju 2007. – 2013. samo je Mađarska planirano smanjenje gubitka vode upotrijebila kao kriterij za odabir projekata financiranih sredstvima EU-a (vidi odlomke 82. – 88.).

3. preporuka

Države članice trebale bi zahtijevati da planovi za postizanje određene razine smanjenja gubitka vode postanu dio kriterija odabira za sve projekte u vezi s vodovodnom infrastrukturom kojima se omogućuje ispunjavanje nacionalnih ciljnih vrijednosti.

Rok za provedbu: do kraja 2017. godine.

4. preporuka

Komisija bi trebala pružati potporu državama članicama pri promicanju mjera za smanjenje gubitka vode. To se primjerice može postići pružanjem financijskih sredstava EU-a u području infrastrukture za vodu za piće upravo za smanjenje gubitka vode ili pak povećanjem transparentnosti u pogledu gubitka vode.

Rok za provedbu: za naredno programsko razdoblje.

Za pružanje pristupa vodi za piće dobre kvalitete i za jamčenje odgovarajućeg održavanja ulaganja financiranih sredstvima EU-a i dalje su potrebna znatna financijska sredstva, povrh onih koje EU izdvaja za sufinanciranje

114

Potrebna je dostupnost znatnih nacionalnih i privatnih sredstava kako bi se zajamčila odgovarajuća razina ulaganja u dugoročnom pogledu i održavala infrastruktura izgrađena s pomoću sredstava EU-a. Financijska potpora iz proračuna EU-a ne bi trebala služiti kao zamjena za javna sredstva država članica. Sredstva iz EFRR-a/KF-a dodijeljena za projekte u vezi s vodom za piće u trima posjećenim državama članicama iznose otprilike 3,7 milijardi eura za programska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. zajedno. To znači da će posjećene države članice ukupno trebati uložiti više od 6 milijardi eura kako bi do kraja 2020. godine zadovoljile svoje procijenjene potrebe. S obzirom na navedeno, nije vjerojatno da će se izvršiti sva potrebna ulaganja u vodovodnu infrastrukturu, osobito u Bugarskoj i Rumunjskoj (vidi odlomke 90. – 95.).

115

Financijska održivost pružanja vodnih usluga stoga je zajamčena samo onda kada su prihodi od tih usluga dovoljni za pokrivanje operativnih troškova i troškova održavanja te za povrat kapitalnih troškova kojim se omogućuju nova ulaganja. Riječ je o načelu povrata troškova. Vodne usluge istodobno moraju biti financijski prihvatljive potrošačima. S obzirom na to da je potrebno ispuniti ex ante uvjet, pridržavanje načela povrata troškova postalo je obvezno u programskom razdoblju 2014. – 2020. To znači da odobrenje operativnih programa za programsko razdoblje 2014. – 2010. ovisi o tome da se različitim oblicima uporabe vode daje odgovarajući doprinos povratu troškova za pružanje vodnih usluga. Međutim, državama članicama prepušteno je da same utvrde što je odgovarajući doprinos. Općenito govoreći, visina naknada koje plaćaju korisnici ni u jednoj od tih triju država članica neće biti dostatna kako bi se pokrili operativni troškovi i troškovi održavanja infrastrukture za vodu za piće (vidi odlomke 96. – 106.).

5. preporuka

Države članice trebale bi:

1. zajamčiti da se naknadama za vodu omogućuje održivost vodovodne infrastrukture, uključujući njezino održavanje i obnovu
2. po potrebi razmotriti mogućnost dodjeljivanja financijske potpore ili drugih oblika potpore kućanstvima za koja trošak vodnih usluga prekoračuje razinu cjenovne prihvatljivosti, uz jamčenje punog povrata troškova u okviru strukture naknada za vodu.

Ciljni datum provedbe: odmah.

Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Iliana Ivanova, na sastanku održanom u Luxembourgu 5. srpnja 2017.

Pokrate i pojmovnik

Direktiva o vodi za piće: Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

EU13: Skupinu EU13 čine države članice koje su pristupile Uniji 2004. godine ili naknadno. To su: Bugarska, Češka Republika, Estonija, Hrvatska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.

Europska agencija za okoliš (EEA): Europska agencija za okoliš jedna je od agencija Europske unije.
Pruža neovisne informacije o okolišu za sve dionike uključene u osmišljavanje, donošenje, provedbu i evaluaciju politike o okolišu te za opću javnost. EEA prikuplja podatke i izrađuje procjene o širokom rasponu tema povezanih s okolišem.

Europska informacijska i promatračka mreža za okoliš (Eionet): Eionet je partnerska mreža Europske agencije za okoliš (EEA) te njezinih članica i zemalja suradnica. Sastoji se od same agencije EEA, šest europskih tematskih centara (ETC-ovi) i mreže od otprilike 1000 stručnjaka iz 39 zemalja koji rade u gotovo 400 nacionalnih tijela koja se bave podatcima o okolišu. EEA s pomoću Eioneta koordinira dostavu podataka o okolišu iz pojedinačnih zemalja.

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR): Svrha je Europskog fonda za regionalni razvoj osnažiti gospodarsku i socijalnu koheziju u Europskoj uniji uklanjanjem glavnih regionalnih neravnoteža s pomoću financijske potpore namijenjene ponajprije poduzećima za izgradnju infrastrukture i ulaganja u proizvodnju koji doprinose otvaranju radnih mjesta.

Ex ante uvjeti: Ex ante uvjeti temelje se na prethodno određenim kriterijima utvrđenima u sporazumima o partnerstvu, koji se smatraju nužnim preduvjetima za djelotvornu i učinkovitu uporabu potpore Unije obuhvaćene tim sporazumima. Države članice moraju prilikom pripreme operativnih programa u okviru EFRR-a, KF-a i ESF-a za programsko razdoblje 2014. – 2020. procijeniti jesu li ti uvjeti ispunjeni. Ako uvjeti nisu ispunjeni, potrebno je izraditi akcijske planove kojima će se zajamčiti njihovo ispunjavanje do 31. prosinca 2016.

Građanska inicijativa: Europska građanska inicijativa poziv je Europskoj komisiji da predloži zakonske akte o pitanjima u pogledu kojih je EU nadležan za donošenje zakona. Građansku inicijativu mora poduprijeti najmanje jedan milijun građana EU-a iz najmanje sedam od 28 država članica. U svakoj od tih sedam država članica potreban je minimalan broj potpisnika. Pravila i postupci kojima se uređuje građanska inicijativa utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL L 65, 11.3.2011., str. 1.).

Indikatorski parametar: Indikatorski parametri spoj su mikrobioloških, kemijskih i radioloških parametara koji pružaju podatke o postupcima pročišćavanja i organoleptičkoj kvaliteti vode za piće.

Kohezijski fond (KF): Svrha je Kohezijskog fonda ojačati gospodarsku i socijalnu koheziju u Europskoj uniji financiranjem projekata povezanih s okolišem i prometom u državama članicama čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) po stanovniku manji od 90 % prosjeka u EU-u.

Mala vodoopskrbna područja: Mala vodoopskrbna područja ona su vodoopskrbna područja koja u prosjeku isporučuju manje od 1000 m³ vode dnevno ili koja opskrbljuju manje od 5000 osoba.

Neprihodovana voda: Neprihodovana voda ona je voda koja je istekla iz sustava prije nego što je stigla do krajnjeg potrošača (tehnički ili fizički gubitak) i voda koja je potrošena prije nego što je odgovarajuće naplaćena, primjerice zbog nezakonitih priključaka ili neispravnog mjerenja potrošnje (komercijalni ili vidljivi gubitak). Dok voda koja je istekla iz sustava nepotrebno povećava troškove proizvodnje (jer je potrebno proizvesti više vode nego što je nužno), nenaplaćena potrošnja vode dovodi do gubitka prihoda. Neprihodovana voda obično se procjenjuje na temelju bilance priljeva i odljeva vode u sustavu.
Radi pojednostavnjenja, u ovom se izvješću umjesto pojma „neprihodovana voda” upotrebljava pojam „gubitak vode”.

Operativni program (OP): U operativnom programu utvrđuju se prioriteti i posebni ciljevi određene države članice te se opisuje način na koji će se financijska sredstva (javno i privatno sufinanciranje EU-a i države članice) upotrebljavati tijekom određenog (trenutačno sedmogodišnjeg) razdoblja za financiranje projekata. Projekti u okviru operativnog programa moraju doprinositi postizanju određenog broja ciljeva. Operativni program može se financirati sredstvima iz EFRR-a, KF-a i/ili ESF-a. Država članica priprema operativni program, a Komisija ga mora odobriti prije nego što se mogu izvršiti bilo kakva plaćanja iz proračuna EU-a. Operativne programe moguće je izmijeniti tijekom programskog razdoblja samo uz pristanak obiju strana.

Plan sigurnosti vode za piće: Plan sigurnosti vode za piće uvela je Svjetska zdravstvena organizacija 2004. godine. U plan je uključena sveobuhvatna procjena rizika i pristup upravljanju rizikom koji obuhvaća sve faze opskrbe vodom, od slijeva do potrošača.
Poželjno je da operatori vodovodnih sustava i javnozdrastvenih tijela izrade plan sigurnosti vode za piće za svako pojedinačno područje opskrbe vodom za piće.

Preporuke za pojedinu zemlju: Preporuke za pojedinu zemlju preporuke su koje se odnose na strukturne izazove koje valja riješiti u okviru višegodišnjih ulaganja koja su izravno obuhvaćena europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kako je utvrđeno u uredbama za pojedine fondove. Donosi ih Komisija u skladu s člankom 121. stavkom 2. i člankom 148. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): U okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa Komisija kontinuirano i sustavno provodi pregled svih postojećih zakonskih akata EU-a radi utvrđivanja opterećenja, nedosljednosti i nedjelotvornih mjera te korektivnih mjera.

Programsko razdoblje: Višegodišnji okvir unutar kojeg se planiraju i provode rashodi u okviru EFRR-a, ESF-a i KF-a.

Redovito praćenje: Svrha je redovitog praćenja utvrditi je li voda namijenjena za ljudsku potrošnju u skladu s relevantnim vrijednostima parametara utvrđenima u Direktivi o vodi za piće. Time se na redovitoj osnovi osiguravaju podatci o organoleptičkoj (tj. podatci o boji i mirisu te prisutnosti tvari u vodi) i mikrobiološkoj kvaliteti vode za ljudsku potrošnju, kao i podatci o djelotvornosti pročišćavanja vode za piće (posebno o dezinfekciji), u slučajevima kada se ona provodi.
U redovito praćenje potrebno je uključiti samo neke parametre navedene u Direktivi o vodi za piće.

Revizijsko praćenje: Svrha je revizijskog praćenja pružiti podatke potrebne kako bi se utvrdilo poštuju li se vrijednosti svih parametara iz Direktive o vodi za piće.
Svi parametri utvrđeni u skladu s Prilogom I. Direktivi o vodi za piće podliježu revizijskom praćenju.

Strategija Europa 2020.: Strategija Europa 2020. desetogodišnja je strategija EU-a za zapošljavanje i rast. Pokrenuta je 2010. godine s ciljem stvaranja uvjeta za pametan, održiv i uključiv rast. Uključuje pet glavnih ciljeva kojima su obuhvaćeni zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klima i energija, obrazovanje, socijalna uključenost i smanjenje siromaštva.
Europsko vijeće, 17. lipnja 2010., zaključci u vezi s dokumentom COM(2010) 2020 final od 3. ožujka 2010. „EUROPE 2020 A strategy for smart, sustainable and inclusive growth” (EUROPA 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast).

UFEU: Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

Upravljačko tijelo: Upravljačko tijelo nacionalno je, regionalno ili lokalno javno tijelo (ili bilo koje drugo javno ili privatno tijelo) koje je država članica odredila za upravljanje operativnim programom. Njegovim su zadaćama obuhvaćeni odabir projekata koji će se financirati, praćenje načina provedbe projekata te podnošenje izvješća Komisiji o financijskim aspektima i ostvarenim rezultatima. Upravljačko tijelo također je tijelo koje nameće financijske ispravke korisnicima na temelju revizija koje provodi Komisija, Europski revizorski sud ili nadležno tijelo u državi članici.

Velika vodoopskrbna područja: Velika vodoopskrbna područja ona su vodoopskrbna područja u koja prosjeku isporučuju više od 1000 m³ vode dnevno ili koja opskrbljuju više od 5000 osoba.

Veliki projekt: Projekt kojim je obuhvaćen ekonomski nedjeljiv niz radova s konkretnom tehničkom funkcijom, koji se temelji na jasno utvrđenim ciljevima i čiji je ukupan trošak, procijenjen pri utvrđivanju doprinosa fondova, veći od 50 milijuna eura. Obično je riječ o velikom infrastrukturnom projektu u sektoru prometa ili okoliša ili drugim sektorima kao što su sektori kulture, obrazovanja, energije ili informacijske i komunikacijske tehnologije. Odobrenje Komisije potrebno je na cjelokupnoj razini projekta.
Za programsko razdoblje 2014. – 2020. granični prag podignut je na 75 milijuna eura za operativne aktivnosti koje doprinose tematskom cilju iz članka 9. stavka 1. točke (7) – „promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža”.

Vodoopskrbno područje: Opskrbno područje zemljopisno je utvrđeno područje unutar kojega voda namijenjena za ljudsku potrošnju potječe iz jednog ili više izvora i unutar kojega se kvaliteta vode može smatrati otprilike ujednačenom.

Zajednička pomoć za potporu projektima u europskim regijama (JASPERS): JASPERS je partnerstvo za tehničku pomoć između triju partnera (Europske komisije, Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj). Njime se pružaju neovisni savjeti zemljama korisnicama radi pružanja pomoći u pripremi visokokvalitetnih velikih projekata koji se sufinanciraju sredstvima iz dva strukturna i investicijska fonda EU-a (Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond).

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je II. revizijsko vijeće Suda, kojim predsjeda članica Suda Iliana Ivanova i koje je specijalizirano za rashodovna područja ulaganja u koheziju, rast i uključivanje. Reviziju je predvodio član Suda George Pufan, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Patrick Weldon i ataše u njegovu uredu Mircea Radulescu, glavni rukovoditelji Alain Vansilliette i Myriam Cazzaniga, voditelj radnog zadatka Paolo Pesce te revizori Zuzana Gullova, Živka Kalajdžieva, Attila Horvay-Kovács i Ana Popescu.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2017.

PDF	ISBN 978-92-872-7931-6	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/338869	QJ-AB-17-012-HR-N
HTML	ISBN 978-92-872-7890-6	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/5842	QJ-AB-17-012-HR-Q

© Europska unija, 2017.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KAKO DOĆI DO PUBLIKACIJA EU-a

Besplatne publikacije:

• jedan primjerak:
  • u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu);
• više od jednog primjerka ili plakati/zemljovidi:
  • u predstavništvima Europske unije (http://ec.europa.eu/represent_en.htm),
  • pri delegacijama u zemljama koje nisu članice EU-a (http://eeas.europa.eu/delegations/index_hr.htm),
  • kontaktiranjem službe Europe Direct (http://europa.eu/europedirect/index_hr.htm)
  • ili pozivanjem broja 00 800 6 7 8 9 10 11 (besplatni poziv iz EU-a) (*).

(*) Informacije su besplatne, kao i većina poziva (premda neke mreže, javne govornice ili hoteli mogu naplaćivati pozive).

Publikacije koje se plaćaju:

• u knjižari EU-a (http://bookshop.europa.eu).