Dezinformacije koje utječu na EU: poduzeti su određeni koraci, ali problem nije riješen

Sažetak

Dezinformacije su prisutne u ljudskoj komunikaciji od samih početaka civilizacije i stvaranja organiziranih društava. Međutim, ono što se promijenilo posljednjih godina njihova je količina i brzina kojom lažne ili obmanjujuće informacije mogu doprijeti do ciljane i nenamjerne publike posredstvom društvenih medija i novih tehnologija, što može nanijeti štetu javnom interesu.

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 28. lipnja 2018. pozvalo visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da predstave akcijski plan s konkretnim prijedlozima za koordinirani odgovor na dezinformiranje. Akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja, predstavljen 5. prosinca 2018., uključuje deset konkretnih mjera koje se temelje na četiri prioritetna područja ili „stupa” te su u njemu na jednom mjestu prikazani svi napori EU-a u borbi protiv dezinformiranja. EU je dosad uložio relativno malo financijskih sredstava u borbu protiv dezinformiranja: u razdoblju 2015. – 2020. potrošeno je 50 milijuna eura.

Svrha ove revizije bila je procijeniti je li akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja bio relevantan u trenutku sastavljanja i jesu li se njime ostvarili željeni rezultati. Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od priprema za donošenje akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformiranja, odnosno prosinca 2018., do rujna 2020. Ovo je izvješće prva sveobuhvatna, neovisna procjena relevantnosti tog akcijskog plana i ostvarenih rezultata. Općenito gledajući, Sud je zaključio da je akcijski plan EU-a bio relevantan, ali da nije obuhvaćao sve relevantne elemente, a iako je njegova provedba uglavnom na dobrom putu i postoje dokazi o određenim koracima naprijed, neki od rezultata nisu ostvareni kako je bilo planirano.

Akcijski plan EU-a sadržava relevantne, proaktivne i reaktivne mjere za borbu protiv dezinformiranja. Međutim, iako se taktike dezinformiranja, povezane tehnologije i akteri koji stoje iza njega neprestano mijenjaju, akcijski plan EU-a nije ažuriran od njegova predstavljanja 2018. Njime nisu predviđeni sveobuhvatni mehanizmi kojima bi se zajamčilo da je svaki odgovor EU-a na dezinformiranje dobro koordiniran, djelotvoran i razmjeran vrsti i razmjeru prijetnje. Osim toga, akcijski plan EU-a nije popraćen okvirom za praćenje, evaluaciju i izvješćivanje, čime se dovodi u pitanje kontrola odgovornosti.

Tri radne skupine za stratešku komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje poboljšale su sposobnost EU-a da predvidi i reagira na dezinformiranje u susjednim zemljama. Međutim, za njih nisu osigurani odgovarajući resursi niti se nad njima provodi evaluacija, a njihovim mandatima nisu obuhvaćene određene nove prijetnje.

Projekt EUvsDisinfo odigrao je ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti o dezinformacijama koje širi Rusija. Međutim, taj se projekt provodi pod okriljem Europske službe za vanjsko djelovanje, čime se dovodi u pitanje njegova neovisnost i krajnja svrha jer bi se moglo smatrati da predstavlja službeni položaj EU-a. Sustav brzog uzbunjivanja omogućio je lakšu razmjenu informacija među državama članicama i institucijama EU-a. Ipak, države članice ne iskorištavaju puni potencijal tog sustava kako bi koordinirale pružanje zajedničkih odgovora na dezinformiranje i zajedničke mjere.

Komisija je uvela kodeks dobre prakse kojim je prvi put uspostavljen okvir za suradnju s internetskim platformama. Sud je utvrdio da kodeks dobre prakse nije ispunio svoj cilj pozivanja internetskih platformi na odgovornost za njihove aktivnosti i ulogu u aktivnoj borbi protiv dezinformiranja.

U izvješću se ističe i nepostojanje strategije za medijsku pismenost koja bi uključivala borbu protiv dezinformiranja te naglašava rascjepkanost politike i mjera za povećanje kapaciteta za pristup medijima i komunikacijskim sredstvima, njihovo razumijevanje i interakciju s njima. Naposljetku, Sud je utvrdio da postoji rizik da novoosnovani Europski opservatorij za digitalne medije neće ostvariti svoje ciljeve.

Na temelju ovih zaključaka, Sud preporučuje Europskoj službi za vanjsko djelovanje i Komisiji da je potrebno:

• poboljšati koordinaciju i ojačati kontrolu odgovornosti u pogledu mjera EU-a protiv dezinformiranja (Europska služba za vanjsko djelovanje i Komisija);
• poboljšati operativne mehanizme odjela StratCom i njegovih radnih skupina (Europska služba za vanjsko djelovanje);
• aktivnije sudjelovanje država članica i internetskih platformi u sustavu brzog uzbunjivanja (Europska služba za vanjsko djelovanje);
• poboljšati praćenje i kontrolu odgovornosti internetskih platformi (Komisija);
• donijeti strategiju EU-a za medijsku pismenost koja bi uključivala suzbijanje dezinformiranja (Komisija);
• poduzeti korake kako bi se Europskom opservatoriju za digitalne medije omogućilo ispunjavanje njegovih ambicioznih ciljeva (Komisija).

Uvod

Europska komisija definirala je „dezinformaciju” kao „dokazivo lažnu ili obmanjujuću informaciju koja je smišljena, iznesena i širi se radi stjecanja ekonomske koristi ili namjernog zavaravanja javnosti te koja može naškoditi javnom interesu”¹. Šteta javnom interesu uključuje ugrožavanje demokratskih političkih procesa i procesa donošenja politika, ali i zaštite zdravlja građana EU-a, okoliša i sigurnosti.

Prema Komisijinoj definiciji dezinformacije ne uključuju obmanjujuće oglašivanje, pogreške u izvješćivanju, satiru ni parodiju, kao ni jasno naznačene stranačke vijesti i komentare. Za razliku od primjerice govora mržnje ili terorističkog materijala, lažne ili obmanjujuće informacije same po sebi nisu nezakonite.

Legitimitet EU-a počiva na demokratskim temeljima, koji ovise o informiranom biračkom tijelu koje svoju demokratsku volju izražava na slobodnim i poštenim izborima. Svaki pokušaj zlonamjernog i hotimičnog potkopavanja ili manipuliranja javnim mnijenjem stoga je ozbiljna prijetnja samom EU-u. Istodobno, borba protiv dezinformiranja velik je izazov jer se njome ne bi smjela narušavati sloboda mišljenja i izražavanja sadržana u Povelji EU-a o temeljnim pravima.

Pojam „dezinformiranje” pojavio se početkom 20. stoljeća i otad se uvelike upotrebljava. Posljednjih je godina zbog upotrebe interneta povećan razmjer i brzina kojom lažne informacije dopiru do publike, često anonimno i uz minimalne troškove.

Napori EU-a u borbi protiv dezinformiranja započeli su u ožujku 2015., kada je Europsko vijeće² pozvalo visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („visoki predstavnik”) da u suradnji s državama članicama i institucijama EU-a „razvije akcijski plan za stratešku komunikaciju kako bi se odgovorilo na aktualne ruske kampanje dezinformiranja”. To je dovelo do uspostave odjela za stratešku komunikaciju („StratCom”) u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i prve povezane radne skupine, čiji je zadatak suzbijati dezinformacije koje potječu izvan EU-a (Rusija) te osmišljavati i distribuirati pozitivne strateške komunikacijske materijale u istočnom susjedstvu EU-a i koja je poznata kao radna skupina za stratešku komunikaciju za istočno susjedstvo. Tijekom 2017. uspostavljene su još dvije radne skupine za stratešku komunikaciju: jedna za južno susjedstvo i jedna za zapadni Balkan (vidjeti odlomke 45. – 49.).

Krajem 2017. Komisija je osnovala stručnu skupinu na visokoj razini čija je svrha pružati konkretne savjete o suzbijanju dezinformiranja. Skupina je u ožujku 2018.³ dostavila svoje izvješće koje je poslužilo kao temelj za komunikaciju Komisije pod nazivom „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup”⁴ (travanj 2018.). U njoj se iznose ključna opća načela i ciljevi s kojima bi se trebale uskladiti mjere za bolje informiranje javnosti o dezinformacijama, kao i posebne mjere koje Komisija namjerava poduzeti u tom pogledu.

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 28. lipnja 2018.⁵ pozvalo visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da „predstave akcijski plan s konkretnim prijedlozima za koordinirani odgovor EU-a na izazov dezinformiranja, uključujući prikladne mandate i dostatne resurse za relevantne timove ESVD-a za stratešku komunikaciju”.

Na temelju komunikacije iz travnja 2018. Komisija je u prosincu 2018. objavila akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja (dalje u tekstu: „akcijski plan EU-a”). U njemu se utvrđuje deset posebnih mjera koje se temelje na četiri prioritetna područja ili „stupa” usmjerena na društvo u cjelini, kako je prikazano u tablici 1. u nastavku.

Ne postoji pravni okvir EU-a kojim se uređuju dezinformacije, osim članka 11. Povelje o temeljnim pravima o slobodi izražavanja i informiranja te niza političkih inicijativa. Odgovornost za borbu protiv dezinformiranja snose u prvom redu države članice EU-a⁶. Uloga je EU-a podupirati države članice zajedničkom vizijom i mjerama usmjerenima na jačanje koordinacije, komunikacije i usvajanja dobrih praksi. U Prilogu I. prikazani su glavni odjeli i uredi institucija EU-a uključeni u provedbu akcijskog plana EU-a. Kako je prikazano u Prilogu II., EU je dosad uložio relativno malo financijskih sredstava u borbu protiv dezinformiranja: u razdoblju 2015. – 2020. potrošeno je 50 milijuna eura.

Vijeće je u prosincu 2019.⁷ potvrdilo da je akcijski plan EU-a „i dalje u središtu napora EU-a” u borbi protiv dezinformiranja te je pozvalo na njegovo redovito preispitivanje i, prema potrebi, ažuriranje. Također je pozvalo ESVD da ojača svoj rad na strateškoj komunikaciji u drugim regijama, uključujući supsaharsku Afriku. Europski parlament također je u više navrata isticao važnost jačanja napora u borbi protiv dezinformiranja⁸.

Početkom 2020., gotovo neposredno nakon izbijanja pandemije bolesti COVID‑19, na internetu se pojavila dosad nezabilježena količina pogrešnih informacija, dezinformacija i digitalnih prijevara, što je Svjetska zdravstvena organizacija prozvala „infodemijom”⁹. Time su izravno dovedeni u opasnost javno zdravlje i gospodarski oporavak. U lipnju 2020. Europska komisija i visoki predstavnik objavili su komunikaciju pod nazivom „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica”¹⁰ u kojoj su se razmatrali već poduzeti koraci i konkretne mjere za borbu protiv dezinformacija povezanih s bolešću COVID-19.

Komisija je 4. prosinca 2020. predstavila „akcijski plan za europsku demokraciju”¹¹, koji je dijelom posvećen jačanju borbe protiv dezinformiranja. Temelji se na postojećim inicijativama iz akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformiranja. Nadalje, Komisija je predstavila prijedlog akta o digitalnim uslugama kojim se predlaže horizontalni okvir za regulatorni nadzor, kontrolu odgovornosti i transparentnost internetskog prostora kao odgovor na nove rizike¹².

Na slici 1. daje se kronološki prikaz glavnih inicijativa EU-a od 2015. godine.

Izvor: Sud.

Opseg revizije i revizijski pristup

Ovo revizijsko izvješće sastavljeno je dvije godine nakon donošenja akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformiranja. U njemu se iznosi prva sveobuhvatna i neovisna procjena relevantnosti tog plana i ostvarenih rezultata, kao doprinos redovitom preispitivanju akcijskog plana EU-a koje je zatražilo Vijeće.

Svrha je ove revizije bila utvrditi je li akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja relevantan i ostvaruju li se njime željeni rezultati. Kako bi odgovorio na to pitanje, Sud se usredotočio na dva potpitanja:

• Je li akcijski plan EU-a relevantan za borbu protiv dezinformiranja i temelji li se na pouzdanom okviru za kontrolu odgovornosti?
• Provode li se mjere iz akcijskog plana EU-a prema planu? Kako bi dobio odgovor na to potpitanje, Sud je procijenio u kojoj su fazi provedbe mjere u okviru svakog od četiriju stupa predviđenih planom.

Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od priprema za donošenje akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformiranja, odnosno prosinca 2018., do rujna 2020. U ovom se izvješću u relevantnim slučajevima upućuje i na nedavne događaje u tom području nakon navedenog razdoblja, kao što je Komisijino predstavljanje akcijskog plana za europsku demokraciju i prijedlog akta o digitalnim uslugama u prosincu 2020. (vidjeti odlomak 12.). Međutim, budući da su ti dokumenti objavljeni nakon što je Sud obavio reviziju, oni su izvan opsega ove revizije.

Revizija je uključivala opsežan pregled dokumentacije i analizu sve dostupne dokumentacije o uspostavljenim strukturama te o planiranim i provedenim mjerama u okviru akcijskog plana EU-a. Sud je poslao anketu kontaktnim točkama za sustav brzog uzbunjivanja u 27 država članica, uz stopu odaziva od 100 %. Sud je također održao sastanke s brojnim dionicima kao što su ESVD i relevantne glavne uprave Komisije, Europski parlament, Vijeće, predstavništva Komisije, NATO, Centar izvrsnosti za stratešku komunikaciju pri NATO-u sa sjedištem u Latviji, nacionalna tijela, internetske platforme, organizacije novinara i organizacije za provjeru činjenica, tijela za regulaciju audiovizualnih medija koja savjetuju Komisiju, akademske zajednice i stručnjaci, voditelji/koordinatori projekata i vanjski stručnjaci.

Sud je procijenio i 20 projekata od ukupno njih 23 za koje je Komisija utvrdila da se izravno bave borbom protiv dezinformiranja jačanjem medijske pismenosti. U Prilogu III. iznosi se sažetak rezultata procjene tih projekata.

Opažanja

Akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja bio je relevantan u trenutku sastavljanja, ali nije obuhvaćao sve relevantne elemente

Sud u ovom dijelu ispituje je li akcijski plan EU-a bio relevantan u trenutku sastavljanja, tj. je li se njime odgovorilo na potrebe koje su utvrdili stručnjaci i drugi dionici. Sud je također procijenio je li akcijski plan preispitan i ažuriran. Sud je ispitao događaje i izvore na kojima je akcijski plan utemeljen te je procijenio sadržava li odgovarajuće koordinacijske mehanizme za komunikaciju te sve elemente potrebne za mjerenje uspješnosti provedbe i jamčenje kontrole odgovornosti.

Akcijski plan EU-a uglavnom je u skladu sa stajalištima stručnjaka i dionika o dezinformiranju

Borba protiv dezinformiranja vrlo je tehnički zahtjevno područje koje zahtijeva doprinos i stručno znanje stručnjaka iz različitih područja. Javno savjetovanje također je ključno za utvrđivanje stajališta i prioriteta dionika te za bolje razumijevanje prijetnji.

Sud je utvrdio da se Komisija oslonila na odgovarajuće vanjsko stručno znanje i da je provela sveobuhvatno javno savjetovanje¹³ kao temelj za akcijski plan EU-a. Akcijski plan EU-a u velikoj se mjeri bavio prijedlozima i problematičnim pitanjima iznesenima u tim dokumentima.

U vrijeme objave akcijskog plana EU-a u prosincu 2018. predstavljen je strukturirani pristup rješavanju pitanja koja zahtijevaju reaktivne (razotkrivanje i smanjenje vidljivosti sadržaja dezinformacija) i proaktivne dugoročne napore (medijska pismenost i mjere za poboljšanje društvene otpornosti). Naglašen je cilj zaštite predstojećih europskih izbora iz 2019., kao i dugoročnih društvenih izazova koji zahtijevaju sudjelovanje mnogobrojnih različitih aktera.

Komisija je utvrdila konkretne mjere za praćenje glavnih preporuka iz izvješća neovisne stručne skupine na visokoj razini za lažne vijesti i dezinformiranje na internetu (HLEG), no te mjere nisu obuhvaćale područje medijske pismenosti. Komisija je u siječnju 2018. osnovala stručnu skupinu na visokoj razini koja se sastoji od 39 stručnjaka iz različitih područja radi pružanja savjeta o političkim inicijativama za borbu protiv dezinformiranja na internetu. To je izvješće, zajedno s komunikacijom Komisije iz travnja 2018., poslužilo kao osnova za akcijski plan EU-a.

Dodatni je dokaz važnosti akcijskog plana EU-a taj da se njegovim mjerama nastojalo uključiti širok raspon ključnih dionika u tom području, uključujući ne samo institucije EU-a i države članice već i druge dionike, kao što su privatni sektor, civilno društvo, stručnjaci za provjeru činjenica, novinari i akademska zajednica.

ESVD i Komisija nisu uspostavili jasne koordinacijske mehanizme za provedbu akcijskog plana EU-a

Akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja nije bio popraćen sveobuhvatnim koordinacijskim okvirom kako bi se zajamčilo da je svaki odgovor EU-a djelotvoran i razmjeran vrsti i razmjeru prijetnje. Primjerice, definiranjem i koordiniranjem komunikacijskih radnih postupaka omogućilo bi se utvrđivanje slučajeva u kojima je potrebna međusobna suradnja, odnosno djelovanje u partnerstvu s lokalnim akterima i civilnim društvom, kako bi se podigla razina osviještenosti o opasnostima dezinformiranja.

Komunikacijskom strategijom jamči se dosljedan odgovor u slučajevima u kojima su uključeni različiti dionici. Za svaki od četiriju stupova akcijskog plana EU-a odgovorna je neka druga glavna uprava Komisije ili ESVD. Time se stvara rizik od toga da, kad je riječ o komunikaciji, svako od tih tijela radi neovisno i usporedno jedno s drugim, bez suradnje i koordinacije, pri čemu nijedno tijelo nije zaduženo za vođenje aktivnosti niti ima potpuni nadzor nad cjelokupnim komunikacijskim aktivnostima za borbu protiv dezinformiranja.

Komisijina Glavna uprava za komunikaciju (GU COMM) odgovorna je za vanjsku komunikaciju te institucije. U planu upravljanja GU-a COMM za 2019. prepoznaje se njegova uloga u suzbijanju dezinformacija i naglašava potreba za suradnjom među glavnim upravama i drugim institucijama, s posebnim naglaskom na Glavnu upravu za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (GU CNECT) i Zajednički istraživački centar. Međutim, ne spominju se ni ESVD ni radne skupine za stratešku komunikaciju, koji su također u velikoj mjeri uključeni u pozitivnu komunikaciju i borbu protiv dezinformiranja.

GU COMM uspostavio je internu mrežu za borbu protiv dezinformiranja. Njezini ciljevi uključuju poboljšanje koordinacije komunikacijskih aktivnosti u borbi protiv dezinformiranja, uspostavu internetskog repozitorija potvrđenih protuargumenata, sustavno otkrivanje dezinformacija i koordinaciju odgovora te promicanje pozitivnih poruka. U razdoblju od početka djelovanja mreže u svibnju 2018. do siječnja 2020. održano je jedanaest sastanaka. Na sastancima sudjeluje širok spektar dionika, među kojima su predstavnici mnogih službi i predstavništava Komisije, ESVD-a i drugih institucija te drugi stručnjaci. Međutim, sastanci su se dosad sastojali samo od razmjene informacija te nije utvrđena povezanost s donošenjem odluka niti postoje dokazi o konkretnim daljnjim mjerama ili odlukama donesenima kako bi mreža za borbu protiv dezinformiranja postala djelotvoran koordinacijski mehanizam.

U plan upravljanja GU-a COMM iz 2019. uključen je samo jedan pokazatelj koji se odnosio na dezinformacije (od njih ukupno 102), a njime se mjerio samo broj sastanaka mreže za borbu protiv dezinformiranja.

Nadalje, predstavništva Komisije ima ključnu ulogu u vanjskoj komunikaciji Komisije, i to širenjem pozitivnih poruka ili dopiranjem do šire publike, održavanjem brifinga za medije, razotkrivanjem mitova i borbom protiv dezinformiranja te se od njih očekuje da aktivno sudjeluju u mreži. Aktivnosti razotkrivanja mitova navedene su na internetskim stranicama svakog službenog predstavništva. Tim je informacijama često bilo teško pristupiti na internetskim stranicama predstavništava jer su u različitim predstavništvima objavljivane na različitim mjestima: neka od njih (npr. u Grčkoj i Španjolskoj) tu su stranicu svrstali pod rubriku „Novosti“, dok druga predstavništva (npr. u Poljskoj i Irskoj) nisu. Isto tako, te se stranice ne ažuriraju redovito. Neke su stranice sadržavale ograničene i često nepotvrđene informacije i nije bilo dostupnih statističkih podataka o broju posjetitelja tih stranica.

Naposljetku, GU COMM radio je na razvoju središnjeg internetskog centra za dezinformacije koji bi djelovao kao centralizirani portal i objedinjavao sve aspekte napora koje institucije EU-a ulažu u borbu protiv dezinformiranja. Njegovo je pokretanje bilo predviđeno za početak 2020., ali je odgođeno iz nejasnih razloga.

Rascjepkani okvir za praćenje i izvješćivanje te nedostatak dugoročnog financiranja dovode u pitanje kontrolu odgovornosti u pogledu akcijskog plana EU-a

Kako bi se zajamčila kontrola odgovornosti, u akcijski je plan potrebno uključiti jasne ciljeve i vremenski ograničene mjere, uz niz pokazatelja za praćenje uspješnosti. Ključne elemente akcijskog plana čine i odredbe o financiranju, redovitom izvješćivanju, evaluaciji i izmjenama.

Neki ciljevi u akcijskom planu EU-a imaju općenitu formulaciju kao što su „pojačanje” ili „jačanje”, što znači da ih nije moguće izmjeriti. Ne postoje opći ključni pokazatelji uspješnosti za akcijski plan EU-a u cjelini. Osim toga, za polovicu mjera (mjere br. 1., 2., 4., 5. i 8.) nisu uspostavljeni ključni pokazatelji uspješnosti, a mjere nisu jasno definirane ili vremenski ograničene (vidjeti i Prilog IV.).

Vremenski okvir mjera varira između kratkoročnog i dugoročnog te su neke od mjera konkretne i vremenski ograničene (npr. „do ožujka 2019. Komisija i visoka predstavnica u suradnji s državama članicama uspostavit će sustav brzog uzbunjivanja”), dok su drugi nejasni (npr. „države članice trebale bi znatno pojačati vlastite komunikacijske napore u […] pogledu [vrijednosti i politika Unije]”).

Akcijski plan EU-a nije bio popraćen posebnim okvirom za praćenje i evaluaciju (to se odnosi i na nedavno objavljeni akcijski plan za europsku demokraciju). Nije uključena odredba o evaluaciji plana u cjelini i do sada nije bilo sveobuhvatne evaluacije. Povratne informacije o njezinoj provedbi u državama članicama ne bilježe se na središnjoj razini niti se objedinjuju. Svako predstavništvo provodi vlastitu komunikacijsku kampanju i prikuplja statističke podatke, ali Sud nije pronašao nikakve dokaze o tome da se Komisija tim statističkim podatcima služila za dobivanje informacija o stečenim iskustvima ili najboljoj praksi ili da su joj oni poslužili kao polazna vrijednost. Ne postoje detaljnija izvješća nego se u njima samo tvrdi da neke aktivnosti pripadaju kategoriji napora za borbu protiv dezinformiranja. Na primjer, alati kao što su Komisijine interne kolaborativne stranice na kojima se razotkrivaju mitovi ili bilten protiv dezinformiranja ne prate se u smislu uključenosti država članica (npr. upotrebom anketa, statističkih podataka o korisnicima ili pokazatelja).

Komisija i ESVD redovito šalju ažurirane informacije različitim radnim skupinama Vijeća i pripremnim tijelima te ih izvješćuju o napretku u provedbi mjera u okviru posebnih stupova akcijskog plana EU-a. Međutim, to izvješćivanje nije javno dostupno i ne obuhvaća cijeli akcijski plan EU-a.

Iako postoje zasebna izvješća o posebnim aspektima akcijskog plana EU-a (procjena kodeksa dobre prakse i Komisijino izvješće o europskim izborima), objavljeno je samo jedno izvješće o provedbi akcijskog plana EU-a u cjelini. Izvješće je objavljeno 14. lipnja 2019., šest mjeseci nakon predstavljanja samog akcijskog plana EU-a.

Iako su ovim prvim izvješćem o provedbi obuhvaćeni svi stupovi akcijskog plana EU-a, ono ima niz nedostataka:

• u njemu se ni na koji način ne mjeri uspješnost;
• osim kad je riječ o kodeksu dobre prakse, izvješćivanje za svaki stup uglavnom je u općenitom opisnom obliku i ne postoji detaljno izvješćivanje za svaku mjeru;
• ne postoji prilog s informacijama o pojedinačnim projektima povezanima s akcijskim planom EU-a;
• u njemu se ne navodi kada se može očekivati sljedeće izvješće o provedbi.

Borba protiv dezinformiranja područje je koje se neprestano razvija i o kojem bi se stoga trebalo redovito izvješćivati. U zajedničkoj komunikaciji o borbi protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 prepoznata je potreba za uspostavom redovitog izvješćivanja¹⁴.

U akcijski plan EU-a nije uključen poseban financijski plan kojim bi se obuhvatili troškovi svih aktivnosti za koje su zaduženi različiti subjekti. Financiranje dolazi iz različitih izvora i ne postoje odredbe kojima bi se dugoročno osiguralo financiranje, iako se neki od događaja navedenih u akcijskom planu EU-a ponavljaju. U Prilogu II. prikazan je proračun dodijeljen različitim mjerama za borbu protiv dezinformiranja. Prikazano je da se glavni izvor financiranja razlikuje od godine do godine, iz čega je vidljiv nedostatak financijskog planiranja (vidjeti i odlomke 50. – 51.). Komisija i ESVD ne označavaju uvijek rashode namijenjene za borbu protiv dezinformiranja (ne postoji posebna oznaka intervencije) – takve su informacije prikupljene samo za potrebe ove revizije. Na slici 2. prikazan je pregled svih financijskih sredstava EU-a za borbu protiv dezinformiranja u razdoblju 2015. – 2020. (ne uključuje aktivnosti kojima se neizravno doprinosi borbi protiv dezinformiranja, odnosno proaktivne komunikacijske aktivnosti u susjedstvu EU-a).

Izvor: Sud, na temelju informacija Komisije i ESVD-a.

Nadalje, akcijski plan EU-a nije ažuriran od njegova predstavljanja 2018. Na primjer, neke su mjere povezane samo s događajima koji su već prošli, tj. s europskim izborima iz 2019. ili tjednom medijske pismenosti iz 2019. Dezinformiranje se neprestano mijenja, odnosno neprestano se mijenjaju taktike, tehnologija koja stoji iza kampanja dezinformiranja, kao i uključeni akteri¹⁵. Vijeće je isto tako naglasilo potrebu za redovitim preispitivanjem i ažuriranjem akcijskog plana EU-a (vidjeti odlomak 10.).

Iako se Komunikacijom o borbi protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 (lipanj 2020.), akcijskim planom za europsku demokraciju i prijedlogom akta o digitalnim uslugama proširuju određene mjere koje su izvorno utvrđene u akcijskom planu EU-a, navedeni se dokumenti ne mogu smatrati ažuriranjem akcijskog plana. Nadalje, koordinacija je otežana zbog toga što se mjere kojima se nastoje ostvariti slični ciljevi provode u okviru različitih akcijskih planova i inicijativa, čime se povećava rizik od neučinkovitosti.

Provedba akcijskog plana EU-a uglavnom ide prema planu, ali je otkriven niz nedostataka

U ovom se dijelu izvješća donosi procjena provedbe mjera u okviru svakog od četiriju stupova akcijskog plana EU-a te procjena mjere u kojoj se njima poboljšao način na koji EU suzbija dezinformiranje.

Radne skupine za stratešku komunikaciju imaju važnu ulogu, ali nemaju dovoljno osoblja ili financijskih sredstava za suočavanje s novim prijetnjama

U okviru prvog stupa akcijskog plana EU-a Sud je ispitao radne skupine ESVD-a za stratešku komunikaciju. Sud je ispitao njihov mandat i utvrdio jesu li one imale odgovarajući broj članova osoblja i dostatna financijska sredstva. U tom kontekstu Sud je također ispitao ulogu i položaj projekta EUvsDisinfo, vodećeg projekta EU-a za borbu protiv dezinformiranja.

Mandati radnih skupina za stratešku komunikaciju ne obuhvaćaju na odgovarajući način cijeli niz aktera koji sudjeluju u dezinformiranju

Osim što su dovele do poboljšanja kapaciteta EU-a za predviđanje vanjskih aktivnosti dezinformiranja i odgovor na njih (mandati radnih skupina za stratešku komunikaciju ne obuhvaćaju dezinformacije nastale u EU-u), radne skupine za stratešku komunikaciju uvelike su doprinijele djelotvornoj komunikaciji i promicanju politika EU-a u susjednim regijama.

Mandati triju radnih skupina za stratešku komunikaciju (East StratCom za istočno susjedstvo, StratCom za zapadni Balkan i South Stratcom za južno susjedstvo) utemeljeni su na nizu zaključaka Vijeća, no razlikuju se u pogledu zadaća i usmjerenosti. Na primjer, mandat radne skupine East StratCom posebno obuhvaća zadaću „djelovanja protiv ruskih kampanja dezinformiranja koje su u tijeku”¹⁶. Mandatom radne skupine East StratCom predviđena je borba protiv jednog vanjskog zlonamjernog aktera, a ne zaštita Europe od dezinformacija bez obzira na njihov izvor.

To nije bio slučaj s drugim dvjema radnim skupinama StratCom, koje su naglasak izvorno stavile na jačanje komunikacijskih aktivnosti u relevantnim regijama obuhvaćenima njihovim radom. Radna skupina South StratCom osnovana je kako bi obuhvatila južno susjedstvo EU-a i područje Perzijskog zaljeva, a radna skupina za zapadni Balkan osnovana je radi poboljšanja strateške komunikacije u toj regiji. Prije zaključaka Vijeća iz prosinca 2019.¹⁷ rješavanje problema dezinformiranja nije bilo glavni prioritet nijedne od tih radnih skupina. Samo je radna skupina East StratCom imala izričit cilj jačanja kapaciteta za predviđanje i suzbijanje dezinformacija te pružanje odgovora na njih. U tablici 2. u nastavku navedeni su ciljevi svih radnih skupina StratCom u vrijeme revizije.

Izvor: ESVD.

Tri radne skupine za stratešku komunikaciju raspoređene su diljem različitih regija i obuhvaćaju različite aktere u području dezinformiranja. Međutim, aktivnosti praćenja medija koje provode radne skupine za stratešku komunikaciju u velikoj su mjeri usmjerene na ruske međunarodne medije, službene ruske komunikacijske kanale, medije koji su pod očitom kontrolom vanjskih aktera i/ili medije nadahnute ili vođene ruskim diskursom, koji djeluju u EU-u i njegovu susjedstvu. Međutim, analiza koju je obavio ESVD upućuje na to da su u različitoj mjeri na scenu stupili novi istaknuti akteri u širenju dezinformacija, kao što je Kina. Imajući to u vidu, odbor Europskog parlamenta za vanjsko upletanje održao je niz saslušanja za raspravu o mogućim prijetnjama iz trećih zemalja¹⁸.

Mandat radnih skupina za stratešku komunikaciju političke je naravi, ne temelji se na čvrstim pravnim temeljima i njime se izričito ne navode ciljevi tih skupina u pogledu različitih politika. U okviru 2. mjere iz akcijskog plana EU-a visoki predstavnik trebao je preispitati mandate radnih skupina za stratešku komunikaciju za južno susjedstvo i zapadni Balkan (ali ne i radne skupine za istočno susjedstvo). Međutim, taj pregled nikad nije obavljen. ESVD smatra da zaključci Vijeća usvojeni u prosincu 2019. u kojima se izričito navodi da bi „sve tri radne skupine trebale […] moći kontinuirano otkrivati, analizirati i osporavati aktivnosti dezinformiranja stranih državnih aktera i vanjskih nedržavnih aktera”¹⁹, pružaju dostatnu osnovu za (ponovno) potvrđivanje njihovih mandata. Vijeće je također pozvalo ESVD da procijeni svoje potrebe i mogućnosti širenja na druga zemljopisna područja, što pokazuje da postoji politička potpora proširenju područja djelovanja radnih skupina za stratešku komunikaciju.

Radne skupine za stratešku komunikaciju nemaju namjenski i stabilan izvor financiranja

U trenutku osnivanja 2015. godine radna skupina East StratCom nije dobila vlastita financijska sredstva te je financirana sredstvima za administrativne rashode ESVD-a i Službe Komisije za instrumente vanjske politike. Akcijskim planom EU-a povećan je iznos financiranja dostupan radnim skupinama ESVD-a za stratešku komunikaciju. Štoviše, strateška komunikacija jedini je dio akcijskog plana čiji je proračun povećan. Kako je prikazano na slici 2., proračun za radne skupine StratCom i stratešku komunikaciju gotovo se učetverostručio od donošenja akcijskog plana.

Iako dezinformacije nisu samo kratkoročna prijetnja, radne skupine za stratešku komunikaciju nemaju stabilan izvor financiranja, što bi moglo ugroziti njihovu održivost. Na primjer, važan izvor financiranja za radne skupine StratCom bilo je pripremno djelovanje Europskog parlamenta pod nazivom „StratCom Plus” (vidjeti Prilog II.). Pripremna djelovanja po svojoj su naravi osmišljena za pripremu novih mjera kao što su politike, zakonodavstvo i programi. Na slici 3. prikazano je kako su dodatna sredstva dodijeljena za poboljšanje različitih kapaciteta.

Izvor: Sud, na temelju podataka ESVD-a.

Važnost financiranja i raspolaganja odgovarajućim resursima naglašena je u više navrata²⁰, među ostalim i na razini Europskog parlamenta²¹, država članica²² i civilnog društva²³. Međutim, dionici se razlikuju u svojim mišljenjima o tome koji su prioriteti za dodjelu raspoloživih financijskih sredstava EU-a za borbu protiv dezinformiranja. Na temelju razgovora koje je obavio Sud vidljivo je da neke države članice smatraju da bi veći naglasak trebalo staviti na analizu i praćenje onih izvora i aktera koje je lakše povezati s dezinformiranjem. Drugi smatraju da bi dodatna financijska sredstva trebalo osigurati za pozitivnu komunikaciju.

Potrebe za osobljem još nisu zadovoljene

Akcijskim planom EU-a predviđeno je jačanje odjela za stratešku komunikaciju dodavanjem 11 radnih mjesta prije europskih izbora, zapošljavanjem stalnih dužnosnika u srednjoročnom razdoblju i novog osoblja u delegacijama EU-a „kako bi se postiglo ukupno povećanje od 50 – 55 članova osoblja” do kraja 2020. Plan zapošljavanja proveden je u tri faze: 1) preraspoređivanje ugovornog osoblja u ESVD-u, 2) zapošljavanje osoblja u timove odjela za stratešku komunikaciju; i 3) zapošljavanje dodatnog osoblja u 27 delegacija EU-a u susjedstvu EU-a.

Postupak zapošljavanja i raspoređivanja osoblja u odjelu StratCom još uvijek je u tijeku. U listopadu 2020. odjel je imao 27 zaposlenika i stoga još nije bio dosegnuo ukupno povećanje od 50 – 55 članova osoblja, kako je navedeno u akcijskom planu EU-a. Jedan od razloga zbog kojih je bilo teško postići tu ciljnu vrijednost leži u tome što su mnogi zaposlenici upućeni na rad u odjel StratCom iz Vijeća, Komisije i država članica, pri čemu su se neki morali vratiti svojem matičnom poslodavcu.

U gotovo svim slučajevima povećanja broja zaposlenih (uključujući i preraspoređivanje) bilo je riječ o ugovornom osoblju. ESVD je priznao da nije lako zaposliti stalne dužnosnike koji raspolažu odgovarajućim stručnim znanjem i vještinama potrebnim za obavljanje zadataka. Međutim, unatoč njihovom važnom doprinosu, ugovorno osoblje može biti zaposleno na najviše šest godina.

Drugu skupinu na koju otpada znatan dio kapaciteta odjela StratCom čine upućeni nacionalni stručnjaci. Oni u prvom redu sudjeluju u radu skupine StratCom East, a odnedavno i u radu skupine za zapadni Balkan. Osim što je korisno za rad ESVD-a, njihovo upućivanje korisno je i njihovim matičnim zemljama jer im omogućuje da steknu više stručnog znanja i uspostave dublje veze s ESVD-om. Međutim, prekomjerno oslanjanje na upućene nacionalne stručnjake može dovesti do poteškoća u planiranju raspoređivanja osoblja i povremenog gubitka stručnog znanja i iskustva u instituciji zbog čestih promjena. Svi ti čimbenici mogu ugroziti očuvanje stručnog znanja i iskustva u instituciji.

S obzirom na pandemiju bolesti COVID-19 i dodatno radno opterećenje koje je ona stvorila za radne skupine, postoji rizik da ESVD, s obzirom na trenutačno raspoređivanje i broj osoblja, neće imati dovoljno kapaciteta da ide ukorak s novim trendovima i razvojnim promjenama, kao što su novi izvori prijetnji te strategije i taktike dezinformiranja. Nadalje, zahtjev Vijeća da se ojača strateška komunikacija u drugim regijama (vidjeti odlomak 10.) može dodatno povećati pritisak na ograničene ljudske resurse u ESVD-u.

Djelotvorna analiza podataka ključna je ne samo za praćenje, otkrivanje i analizu dezinformacija, već i kao temelj za pouzdane strateške uvide i oblikovanje politika koji se temelje na dokazima. U vrijeme obavljanja revizije jedinica za analizu podataka odjela StratCom zapošljavala je interne analitičare na puno radno vrijeme kojima su potporu pružali vanjski suradnici. Ta jedinica osnovana sredinom 2019. pruža podršku djelovanju radnih skupina za stratešku komunikaciju i sustava brzog uzbunjivanja (RAS) u okviru drugog stupa akcijskog plana EU-a. Analize provodi uglavnom na zahtjev i na ad hoc osnovi. Osim toga, njezine aktivnosti nisu uklopljene na strukturiran način u rad svih radnih skupina za stratešku komunikaciju. Iako oslanjanje na vanjske suradnike može pružiti određenu fleksibilnost, postojanje internih kapaciteta ključno je za provođenje analize podatka osjetljive prirode u kratkom roku i očuvanje stručnog znanja i iskustva u instituciji.

Mjerenje učinka djelovanja radnih skupina za stratešku komunikaciju i dalje je zahtjevan zadatak

Najveće poteškoće u strateškoj komunikaciji i dalje čine mjerenje ugroženosti zbog dezinformacija i njihov učinak, kao i nastojanja da ih se razumije i analizira te pruži odgovor na njih. Komisija se koristi ispitivanjem javnog mnijenja kao jednim od načina za procjenu djelotvornosti strateške komunikacije u svrhu utjecanja na predodžbu javnosti o EU-u. Međutim, teško je rezultate tih ispitivanja pripisati djelovanjima EU-a.

Uz izuzetak komunikacijskih kampanja, radne skupine za stratešku komunikaciju nisu na sveobuhvatan način mjerile učinak svojeg djelovanja. Nadalje, nijedna od njih nije imala jedinicu koja bi provodila evaluaciju u svrhu procjene njihove djelotvornosti i utvrđivanja područja u kojima su potrebna poboljšanja.

EUvsDisinfo djeluje pod okriljem ESVD-a, zbog čega se dovodi u pitanje krajnja svrha projekta

EUvsDisinfo najvidljivija je i vodeća inicijativa EU-a za borbu protiv dezinformiranja te je glavni projekt za suzbijanje dezinformacija radne skupine za istočno susjedstvo. Ima pretraživu bazu podataka otvorenog koda u koju je na dan 1. listopada 2020. bilo uneseno više od 9 700 slučajeva dezinformiranja. Ključni materijali o internetskoj stranici inicijative EUvsDisinfo objavljuju se na pet jezika EU-a, dok se ostali materijali objavljuju isključivo na engleskom i ruskom. Prema informacijama ESVD-a stavljanjem početnog naglaska na dezinformacije koje širi Rusija stvoreni su temelji za jedinstven pristup koji je prvi takve vrste; usporedive inicijative ne postoje na razini država članica.

EUvsDisinfo od svojih je početaka 2015. postojano povećavao vidljivost na internetu (vidjeti sliku 4. u nastavku) katalogiziranjem, analiziranjem i objavljivanjem primjera dezinformacija koje širi Rusija. Mnogi dionici potvrdili su da je EUvsDisinfo imao ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti i utjecanju na predodžbu o prijetnji koju ruske dezinformacije predstavljaju za EU i njegove države članice.

Izvor: Sud, na temelju informacija ESVD-a.

Međutim, EUvsDisinfo se u prošlosti suočavao i s kritikama. Na primjer, nizozemski parlament²⁴ 2018. osudio ga je zbog pogrešnog pripisivanja ruskih dezinformacija jednoj nizozemskoj publikaciji. Nadalje, neki slučajevi objavljeni na internetskim stranicama inicijative EUvsDisinfo nisu prijetnja za demokratske poretke u EU-u.

Nije jasno kako će se u budućnosti uloga i misija inicijative EUvsDisinfo razvijati u nešto više od navođenja dodatnih primjera ruskih dezinformacija, koje su prijetnja koja je već dobro utvrđena i prepoznata. Unatoč tvrdnjama ESVD-a da je EUvsDisinfo neovisan i da ne predstavlja službeno stajalište EU-a, činjenica da se ta inicijativa provodi pod okriljem ESVD-a to čini upitnim. Time se postavlja pitanje treba li se takav instrument provoditi pod okriljem javnog tijela (kao što je ESVD) koje njime ujedno i upravlja ili bi za njegovo upravljanje trebala biti odgovorna određena organizacija civilnog društva.

Sustav brzog uzbunjivanja okupio je države članice na jednom mjestu, ali nije ostvario svoj puni potencijal

Uspostava sustava brzog uzbunjivanja ključna je mjera u okviru drugog stupa akcijskog plana EU-a (mjera 3.). Kako se navodi u planu: „Prvi sati nakon širenja dezinformacija ključni su za njihovo otkrivanje, analizu i odgovor.” Sustav brzog uzbunjivanja uspostavljen je u ožujku 2019., do roka utvrđenog u planu. Sastoji se od dva ključna elementa: mreže nacionalnih kontaktnih točaka i internetske platforme čiji je cilj „dostaviti upozorenja o kampanjama dezinformiranja u stvarnom vremenu s pomoću namjenske tehnološke infrastrukture” kako bi se „olakšala razmjena podataka i procjena, omogućila zajednička informiranost o stanju, koordinirano pripisivanje i odgovor te zajamčila učinkovitost u pogledu vremena i resursa”²⁵. ESVD osigurava tajništvo za sustav brzog uzbunjivanja te održava namjenske internetske stranice.

Iako je riječ o korisnom alatu za razmjenu informacija, sustav brzog uzbunjivanja do obavljanja ove revizije još nije izdavao upozorenja niti se upotrebljava za koordinaciju zajedničkog djelovanja.

Kako bi mogao djelotvorno funkcionirati, sustav brzog uzbunjivanja mora biti u mogućnosti izdavati pravodobna upozorenja, koordinirati zajedničko pripisivanje dezinformacija i odgovor na njih te olakšavati razmjenu informacija između država članica i institucija EU-a. Sud je ispitao je li sustav brzog uzbunjivanja bio operativan prije europskih izbora iz 2019., kako je utvrđeno u akcijskom planu EU-a. Procijenio je i njegovo djelovanje i razinu angažmana njegovih sudionika.

Sud je utvrdio da je sustav brzog uzbunjivanja uspostavljen u kratkom roku u ožujku 2019., kako je predviđeno akcijskim planom EU-a. Okupio je države članice i institucije EU-a te olakšao razmjenu informacija, ali do obavljanja ove revizije nije izdavao upozorenja te se njime nije koordiniralo zajedničko pripisivanje dezinformacija i odgovor na njih, kako je prvotno predviđeno.

Većina dionika s kojima je Sud obavio razgovor tijekom ove revizije imala je pozitivno mišljenje o sustavu brzog uzbunjivanja. Oni tvrde da se postojanjem takvog sustava nadoknađuje važan nedostatak u sustavu borbe protiv dezinformacija jer se dionici okupljaju na jednom mjestu. To su potvrdili i rezultati ankete koju je Sud proveo među državama članicama; sustav brzog uzbunjivanja omogućio im je da steknu nova znanja i pomognu jedan drugome ojačati svoje kapacitete. Na slici 5. u nastavku prikazani su aspekti koje su nacionalne kontaktne točke za sustav brzog uzbunjivanja ocijenile najboljima.

Izvor: Sud.

Unatoč tom pozitivnom mišljenju o sustavu brzog uzbunjivanja kao alatu za razmjenu informacija, Sud nije pronašao dokaze da su informacije koje su se razmjenjivale preko tog sustava potaknule znatne promjene u razvoju politika na razini država članica. Još uvijek se radi na uspostavi zajedničke informiranosti o stanju u okviru sustava brzog uzbunjivanja, no te napore otežava nepostojanje usklađenih i dosljednih definicija (npr. samog pojma „dezinformacija” i različitih stajališta o povezanim izvorima, odgovorima, razinama pripravnosti itd.), kao i nepostojanje zajedničke procjene rizika.

Kada je sustav pokrenut, smatralo se da je njegova primarna svrha pružati upozorenja u stvarnom vremenu kako bi se brzo reagiralo na kampanje dezinformiranja, imajući u vidu predstojeće europske izbore koji su se uskoro održavali. Međutim, timu za stratešku komunikaciju glavni je cilj bio okupiti stručnjake i razviti zajednicu dionika jer takav mehanizam dotad nije postojao u EU-u. Ti različiti motivi doveli su do toga da dionici i šira javnost nisu dobro razumjeli koja je točno uloga takvog sustava.

Razvijen je mehanizam uzbunjivanja koji se može upotrebljavati u iznimno hitnim slučajevima, ali on nije bio aktiviran u vrijeme obavljanja revizije. Povod za aktivaciju sustava uzbunjivanja definiran je kvalitativno: sustav se aktivira u slučaju kampanje dezinformiranja s „bitnim transnacionalnim učinkom” (npr. ciljani napad na nekoliko zemalja). Međutim, kvantitativna procjena takvog povoda nije moguća.

Osim funkcije uzbunjivanja, sustav je zamišljen na način da se dezinformacijski napadi pripišu odgovarajućem izvoru i da se potakne pružanje koordiniranog odgovora. Međutim, taj koordinacijski kapacitet sustava nije ispitan.

U sustavu brzog uzbunjivanja aktivno sudjeluje i pokreće aktivnosti tek ograničeni broj država članica

Sustav brzog uzbunjivanja okuplja kontaktne točke država članica, Obavještajni i situacijski centar ESVD-a, Europsku komisiju (posebno GU CNECT, JUST i COMM), Europski parlament i Glavno tajništvo Vijeća. Predstavnici NATO-a i mehanizma brzog reagiranja skupine G7 sudjeluju u sustavu brzog uzbunjivanja. Na sastancima o sustavu brzog uzbunjivanja ponekad sudjeluju i vanjski stručnjaci, uključujući stručnjake iz civilnog društva i internetskih platformi. Sastanci nacionalnih kontaktnih točaka općenito se održavaju svaka tri mjeseca, no razina suradnje razlikuje se među državama članicama. Većinu aktivnosti predvodi jedna trećina država članica koje češće i aktivnije sudjeluju na sastancima.

Najnoviji statistički podatci upućuju na sve manju aktivnost

Statistički podatci koje generira sama platforma upućuju na niz trendova. Kao prvo, aktivnosti pokreće tek mali broj ključnih korisnika, dok su ostali korisnici osjetno pasivniji. Kao drugo, od pokretanja sustava, najveća aktivnost zabilježena je oko dva glavna događaja: europskih izbora i nekoliko tjedana neposredno nakon prvog ograničenja kretanja sredinom ožujka 2020. Međutim, kad je riječ o ovom posljednjem događaju, razina aktivnosti u međuvremenu se smanjila i krajem kolovoza 2020. stabilizirala na otprilike pola razine iz svibnja.

Statistički podatci korisnika upućuju na silazan trend u razini aktivnosti. Na primjer, broj prosječnih dnevnih pregleda smanjio se čak i u određenim dijelovima sustava koji su usmjereni na dezinformacije uzrokovane bolešću COVID-19, kako je prikazano na slici 6. Osim toga, broj aktivno angažiranih korisnika u stalnom je padu od europskih izbora koji su održani krajem svibnja 2019. Iako ti parametri ne daju cjelovitu sliku, jasno pokazuju da platforma ne ostvaruje svoj puni potencijal.

Izvor: ESVD StratCom. Dva pada broja korisnika rezultat su politike ukidanja korisničkih računa koji nisu bili aktivni dulje od tri mjeseca koja je donesena u kolovozu.

Suradnja s internetskim platformama i postojećim mrežama uglavnom je neformalna

U skladu s akcijskim planom EU-a internetske platforme trebale bi surađivati s kontaktnim točkama za sustav brzog uzbunjivanja, posebno tijekom izbornih razdoblja, kako bi pružile relevantne i pravovremene informacije. Međutim, ne postoji protokol kojim bi se uspostavila suradnja između sustava brzog uzbunjivanja i internetskih platformi, a s obzirom na to da tim StratCom ne prati broj označenih slučajeva, nije moguće ocijeniti uspješnost sustava u tom području.

Kodeks dobre prakse obvezuje internetske platforme da zauzmu stav protiv dezinformiranja, ali ne i da snose odgovornost

Jedan od glavnih razloga zašto je dezinformiranje tako akutno leži u raširenoj upotrebi interneta, kao i pojavi novih tehnologija i sve većoj upotrebi internetskih platformi za pristup informacijama. Time se uvelike olakšava stvaranje, jačanje i širenje lažnih informacija. Prema indeksu digitalnoga gospodarstva i društva 85 % građana EU-a 2020. bili su korisnici interneta. Većina platformi monetizira svoje usluge obradom osobnih podataka (uglavnom na temelju modela oglašavanja). Time je stvoreno plodno tlo i za aktere u području dezinformiranja jer im je omogućeno da bolje usmjere svoje djelovanje.

Kad je riječ o internetskim platformama, do dezinformiranja dolazi uglavnom zbog razmjene netočnih informacija, koje se zatim mogu promicati algoritmima platformi kako bi se dala prednost prikazu sadržaja. Ti se algoritmi pokreću na temelju poslovnog modela internetskih platformi i daju prednost personaliziranom i popularnom sadržaju jer je vjerojatnije da će privući pozornost. Dezinformacije utječu i na rezultate internetskih pretraživanja, što dodatno otežava korisnicima da pronađu i pročitaju pouzdane informacije na internetu²⁶. Na slici 1. u nastavku prikazan je primjer predviđanja rezultata pretraživanja na jednoj internetskoj platformi za frazu „EU je”; riječ je redom o rezultatima s negativnim konotacijama.

Izvor: stvarno internetsko pretraživanje koje je Sud proveo 18. listopada 2019. u 11.55 (GMT + 1).
Google je žig društva Google LLC.

Lažni računi, internetski trolovi i zlonamjerni botovi također doprinose širenju lažnih informacija.

Kodeksom dobre prakse Komisiji se pruža okvir za interakciju s društvenim mrežama

Nakon Komisijine komunikacije iz travnja 2018. i prijedloga stručne skupine na visokoj razini Komisija je odlučila s internetskim platformama i drugim trgovinskim udruženjima surađivati na temu dezinformiranja. To je dovelo do donošenja kodeksa dobre prakse (vidjeti Prilog V.) i usvajanja dobrovoljnog pristupa koji se temelji na samoregulaciji potpisnika. Kodeks dobre prakse potpisan je u listopadu 2018., a zatim je uključen u akcijski plan EU-a u okviru trećeg stupa. Trenutačno broji 16 potpisnika.

Kodeksom dobre prakse internetske platforme i trgovinska udruženja koja predstavljaju oglašivački sektor obvezali su se podnositi Europskoj komisiji izvješća o trenutačnom stanju u pogledu mjera poduzetih radi ispunjavanja svojih obveza. Te su mjere bile u rasponu od jamčenja transparentnosti u političkom oglašavanju do zatvaranja lažnih korisničkih računa i sprječavanja osoba koje šire dezinformacije da ostvaruju financijsku korist. Komisija je pomno pratila njihovo pridržavanje tih obveza.

Većina dionika s kojima su tijekom revizije obavljeni razgovori naglasila je da je suradnja Komisije s internetskim platformama jedinstvena i nužna inicijativa. Sud je obavio razgovore i s dionicima čija su sjedišta izvan EU-a od kojih su mnogi izjavili da pomno prate Komisijine napore u ovom području. Smatraju da je EU prvi globalni akter koji pokušava postići osjetljivu ravnotežu između zaštite slobode izražavanja i ograničavanja zlonamjernog širenja štetnih dezinformacija.

Kodeksom dobre prakse Komisiji se pružio okvir za interakciju s društvenim mrežama prije europskih izbora iz svibnja 2019. i kasnije, tijekom pandemije bolesti COVID-19, kako bi se ublažili negativni učinci povezane „infodemije”. U okviru 1. prikazani su napori koje je EU uložio u obuzdavanje dezinformacija povezanih s bolešću COVID-19 u okviru kodeksa dobre prakse (vidjeti i Prilog VI.).

Procjenom kodeksa dobre prakse utvrđena su određena ograničenja u zahtjevima za izvješćivanje

Kodeks dobre prakse procijenjen je u okviru niza pregleda i evaluacija. Njima je otkriveno nekoliko nedostataka povezanih s načinom na koji je Komisija utvrdila zahtjeve u pogledu izvješćivanja za potpisnike kodeksa dobre prakse (vidjeti okvir 2.). Te evaluacije nisu dovele ni do kakvih promjena u kodeksu dobre prakse.

Revizijskim aktivnostima Suda potvrđeno je da se izvješćivanje potpisnika razlikuje ovisno o njihovoj razini predanosti i o tome je li riječ o internetskoj platformi ili trgovinskom udruženju. Nadalje, izvješća internetskih platformi nisu uvijek usporediva te se uvelike razlikuju po dužini.

Te razlike među potpisnicima kodeksa dobre prakse jedan su od problema koji stoje na putu utvrđivanju općih ključnih pokazatelja uspješnosti. Ti ključni pokazatelji uspješnosti omogućili su praćenje djelovanja nekih potpisnika, ali ne svih. Na primjer, pod naslovom „Integritet usluga” Komisija je predložila pokazatelj „Broj objava, slika, videozapisa ili komentara na koje je bilo potrebno reagirati zbog kršenja politika platformi o zlouporabi automatiziranih botova”. Ovaj pokazatelj ostvarenja relevantan je samo za određene internetske platforme.

Prema Komisijinoj analizi izvješća koje izrađuju potpisnici kodeksa dobre prakse dosad dostavljeni parametri zadovoljavaju samo pokazatelje ostvarenja. Na primjer, platforme izvješćuju da su odbile oglase ili da su uklonile niz računa ili poruka koji su bili vektori dezinformacija u kontekstu bolesti COVID-19 (vidjeti i okvir 1.). Ako se te prijavljene informacije ne stave u kontekst (tj. na vrijeme ne usporede s polaznim podatcima i drugim relevantnim informacijama kao što je ukupno otvaranje korisničkih računa) i Komisija ne može provjeriti njihovu točnost, njihova je upotreba ograničena.

Procjenom kodeksa dobre prakse koja se provodi u ime Komisije ne samo da se razmatra trenutačno stanje izvješćivanja nego se i preporučuju mogući parametri za budućnost. U dokumentu se predlažu dvije razine pokazatelja:

1. „strukturni” pokazatelji za kodeks u cjelini, kojima se mjere ukupni ishodi, raširenost dezinformacija na internetu i učinak kodeksa općenito. Njima se općenito pomaže u praćenju razine dezinformiranja, tj. je li dezinformiranje u porastu, je li stabilno ili je u silaznom trendu;
2. posebno prilagođeni pokazatelji „razine usluga”, raščlanjeni prema stupovima, za mjerenje rezultata svake pojedinačne platforme potpisnika u borbi protiv dezinformiranja.

U vrijeme obavljanja ove revizije Komisija potpisnicima nije dostavila nijedan novi predložak za izvješćivanje ili korisnije nove pokazatelje.

Prethodno opisana pitanja pokazuju da internetske platforme ne snose odgovornost za svoje aktivnosti i ulogu u aktivnom suzbijanju dezinformacija.

Nedostatak dosljedne strategije za medijsku pismenost i rascjepkanost aktivnosti EU-a oslabljuju njihov učinak

Četvrti stup akcijskog plana EU-a usmjeren je na podizanje razine osviještenosti i jačanje društvene otpornosti na dezinformacije. Cilj mu je unaprijediti mjere za poboljšanje medijske pismenosti, kao što je Tjedan medijske pismenosti iz 2019., te poduprijeti neovisne medije i istraživačko novinarstvo. U okviru četvrtog stupa države članice pozivaju se na brzu provedbu odredbe o medijskoj pismenosti iz Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama i osnivanje timova multidisciplinarnih neovisnih službenika za provjeru činjenica, imajući u vidu europske izbore 2019.

„Medijska pismenost” odnosi se na vještine, znanje i razumijevanje kojima se građanima omogućuje djelotvorno i sigurno korištenje medijima te stjecanje vještina kritičkog razmišljanja potrebnih za prosudbu, analizu složenih okolnosti i razlikovanje mišljenja od činjenica³³. Za medijsku pismenost, koja se nalazi negdje između obrazovne politike i digitalne agende EU-a, odgovorne su države članice. Uloga je Komisije poticati suradnju i olakšati napredak u tom području. Međutim, dezinformacije ne zastaju na nacionalnim granicama te je važno razviti zajedničke alate i razmjenjivati najbolju praksu na razini EU-a.

Kako bi procijenio mjere u okviru tog stupa, Sud je ispitao manifestaciju Tjedan medijske pismenosti EU-a iz 2019. te postoji li dobro definirana strategija za različite inicijative u tom području. Pregledao je Komisijino izvješće o europskim izborima 2019.³⁴ i procijenio 20 projekata izravno povezanih s medijskom pismenošću i borbom protiv dezinformiranja.

U Komisijinom izvješću o europskim izborima 2019. navodi se da „[iako su] politički osjetljive teme i određene skupine u EU-u često bile meta tih manipulacija prije izbora, zasad nije otkrivena nijedna opsežna prikrivena operacija uplitanja u izbore 2019.”

Države članice ne sudjeluju podjednako u Europskom tjednu medijske pismenosti

Europski tjedan medijske pismenosti niz je mjera za podizanje razine osviještenosti o medijskoj pismenosti diljem EU-a (vidjeti okvir 3.). Ipak, nije jasno na koji je način u njemu vidljiva dosljedna europska strategija medijske pismenosti; iako uključuje određene rasprave na visokoj razini, njegova je glavna svrha prikazati određene inicijative EU-a i država članica. Komisija i Vijeće trebali su zajednički organizirati tjedan medijske pismenosti 2020., čime se moglo dodatno potaknuti djelovanje i sudjelovanje država članica. Međutim, manifestacija je otkazana zbog pandemije bolesti COVID-19.

Okvir 3.

Europski tjedan medijske pismenosti

Tjedan medijske pismenosti iz 2019. bio je jedna od dviju posebnih mjera povezanih s medijskom pismenošću predviđenih akcijskim planom EU-a. Održan je u ožujku 2019. u Bruxellesu i državama članicama, a tom je prigodom održana i konferencija na visokoj razini. U tom je razdoblju organizirano više od 320 događanja, a do kraja rujna 2020. organizirano je ukupno 360 događanja.

Gotovo polovica svih događanja održana je u Francuskoj, dok je daleko na drugom mjestu bila Belgija (uglavnom Bruxelles). Mali broj država članica uopće nije organizirao nikakva događanja, kao što je vidljivo iz zemljopisnog prikaza događanja (vidjeti sliku pokraj teksta). Kao što je bilo i za očekivati, većina događanja odvijala se u vrijeme službenog pokretanja inicijative. Međutim, nisu dostupni dodatni statistički podatci o broju osoba koje su sudjelovale u događanjima, njihovoj tematskoj podjeli i mjeri u kojoj su se bavili dezinformacijama.

Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

Ne postoji sveobuhvatna strategija za medijsku pismenost koja bi uključivala suzbijanje dezinformacija

Sud je utvrdio da postoji mnoštvo inicijativa EU-a i država članica koje su se bavile medijskom pismenošću te da su toj temi posvećeni mnogobrojni dokumenti o relevantnim politikama. To je jasno i iz zaključaka Vijeća o medijskoj pismenosti³⁵, koji sadržavaju prilog s glavnim dokumentima o relevantnim politikama. Međutim, te mjere nisu koordinirane u okviru sveobuhvatne strategije za jačanje društvene otpornosti, posebno u području medijske pismenosti, koja bi uključivala borbu protiv dezinformiranja. Iako su i mjere za nošenje s posebnim izazovima država članica u području medijske pismenosti važne za postizanje lokalnog učinka, potpora EU-a medijskoj pismenosti ne sadrži sljedeće elemente koji bi bili korisni za dobro financijsko upravljanje tom potporom:

• redovito ažuriran prikaz najvažnijih praksi i mjera u području medijske pismenosti u državama članicama koji bi se izrađivao u suradnji sa Stručnom skupinom za medijsku pismenost (Vijeće Europe izradilo je takav prikaz 2016. koji je bio prvi takve vrste; međutim, on otad nije ažuriran³⁶);
• jasno postavljanje ciljeva na temelju sustavnog i redovitog istraživanja medijske pismenosti i učinka medija i digitalnih platformi, popraćeno skupom pokazatelja za mjerenje uspješnosti;
• potrebne koordinacijske mehanizme za stvaranje sinergije i izbjegavanje preklapanja inicijativa i mjera u okviru, primjerice, Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, akcijskog plana za digitalno obrazovanje, programa Kreativna Europa, okvira digitalnih kompetencija i programa vještina, nedavno objavljenog akcijskog plana za europsku demokraciju i Akta o digitalnim uslugama, akcijskog plana za medije i audiovizualni sektor itd.;
• jedinstveno praćenje inicijativa EU-a za medijsku pismenost.

Prema podatcima Komisije za sljedeći višegodišnji financijski okvir (2021. – 2027.) za potporu medijskoj pismenosti izdvojit će se otprilike 14 milijuna eura financijskih sredstava EU-a iz programa Kreativna Europa³⁷, odnosno 2 milijuna eura godišnje. Međutim, kako se navodi u zaključcima Vijeća o medijskoj pismenosti, bit će potrebno razviti dodatne izvore financiranja.

Većina ispitanih projekata dala je opipljive rezultate, ali mnogi nisu bili dovoljnog opsega i dosega

Od 20 projekata koje je Sud procijenio, deset ih je financirano u okviru programa Obzor 2020., a ostalih deset bili su pilot-projekti i pripremna djelovanja koje je financirao Europski parlament (vidjeti tablicu u Prilogu III.).

Poziv na podnošenje prijedloga u okviru projekta „Medijska pismenost za sve”, koji je 2016. objavio Europski parlament, uključuje pilot-projekte i pripremna djelovanja za sufinanciranje inovativnih ideja novoosnovanih poduzeća iz cijelog EU-a u području medijske pismenosti. Pilot-projekt traje dvije godine, nakon čega slijedi trogodišnje pripremno djelovanje. Projekti u okviru programa Obzor 2020. istraživački su i inovacijski projekti kojima su obuhvaćeni izrazito tehnički aspekti borbe protiv dezinformiranja, kao što su upotreba i otkrivanje botova ili razvoj nove generacije alata za provjeru sadržaja.

Analizom koju je proveo Sud (vidjeti Prilog III.) utvrđeno je postojanje opipljivih rezultata u 12 od 20 projekata. Većina pozitivnih rezultata postignuta je projektima koji su se temeljili na rezultatima prethodnih projekata za izradu alata povezanih s provjerom činjenica ili projektima za izradu nastavnih materijala i materijala za učenje o suzbijanju dezinformacija (vidjeti okvir 4.).

Međutim, Sud je utvrdio nedostatke u 10 od 20 projekata, koji su se uglavnom odnosili na njihov mali opseg i ograničen doseg. Sedam projekata nije doprlo ili nije vjerojatno da će doprijeti do ciljane publike, a rezultate ostvarene trima projektima bilo je teško ponoviti, što je ograničilo njihov učinak. U okviru 5. navodi se niz projekata na čijem se primjeru prikazuju ti utvrđeni nedostatci:

Općenito gledajući, nije bilo dovoljno dokaza o tome da je obavljena ikakva komparativna analiza rezultata projekta, posebno u pogledu onoga što je polučilo dobre rezultate i zašto. Također nije bilo dovoljno dokaza da Komisija koordinira razmjenu najbolje prakse i materijala za medijsku pismenost diljem EU-a. Isto tako, nije uspostavljen evaluacijski okvir. Takav je okvir ključan za dugoročni razvoj društvene otpornosti jer jamči da se stečena iskustva izravno iskoriste za izradu budućih mjera, politike i strategije. Teško je dobiti dokaze o izravnom učinku mjera za medijsku pismenost, koje su još uvijek u ranoj fazi razvoja³⁸. U zaključcima Vijeća o medijskoj pismenosti također se poziva na razvoj sustavnih kriterija i evaluacijskih procesa te ujednačenu i komparativnu metodologiju za izvješćivanje država članica o razvoju medijske pismenosti³⁹.

Projekti SOMA i EDMO privukli su ograničeno zanimanje stručnjaka za medijsku pismenost i stručnjaka za provjeru činjenica

Kao što se navodi u akcijskom planu EU-a u okviru četvrtog stupa, neovisni stručnjaci za provjeru činjenica i istraživači imaju ključnu ulogu u boljem razumijevanju struktura koje podržavaju dezinformacije i mehanizama koji oblikuju način na koji se dezinformacije šire na internetu. Komisija je financirala projekt Društvenog opservatorija za analizu dezinformacija i društvenih medija (SOMA), digitalne platforme čiji je cilj stvaranje temelja za europsku mrežu stručnjaka za provjeru činjenica. SOMA se financira u okviru programa Obzor 2020. te raspolaže proračunom od gotovo 990 000 eura. Projekt je započeo u studenome 2018. i trebao bi završiti 30. travnja 2021.

Analiza koju je proveo Sud pokazala je da je SOMA uspjela privući samo dva stručnjaka za provjeru činjenica koje je priznala Međunarodna mreža za provjeru činjenica⁴⁰. U vrijeme obavljanja revizije (listopad 2020.), SOMA je imala 48 registriranih članova. Sud je kontaktirao određene članove i nekoliko njih priznalo je da se nikad nisu koristili platformom SOMA. Iako je tehnologija na kojoj se SOMA temelji ocijenjena pozitivno, zajednica stručnjaka za provjeru činjenica još uvijek ne upotrebljava projekt u velikoj mjeri.

Komisija je znatno prije završetka projekta SOMA i prije nego što je dočekala rezultate evaluacije kojom bi se prikupile i primijenile naučene lekcije u lipnju 2020. pokrenula prvu fazu (u vrijednosti od 2,5 milijuna eura; provedba je predviđena do kraja 2022.) Europskog opservatorija za digitalne medije (EDMO). Cilj joj je jačanje društvene otpornosti okupljanjem stručnjaka za provjeru činjenica, stručnjaka za medijsku pismenost i akademskih istraživača kako bi se razumjele i analizirale dezinformacije, u suradnji s medijskim organizacijama, internetskim platformama i stručnjacima za medijsku pismenost.

SOMA i EDMO stoga imaju ciljeve koji se djelomično preklapaju te je većina vanjskih suradnika istodobno uključena u oba projekta. Na temelju evaluacije projekta SOMA predloženo je spajanje tih dvaju projekata, ali još nisu uspostavljene nikakve službene poveznice među njima. Postoji rizik od toga da će se preklapati i njihovo financiranje jer se oba projekta temelje na istoj tehnologiji i komercijalnim proizvodima, koji se ujedno i upotrebljavaju u oba projekta.

EDMO je predstavljen kao cjelovito rješenje za rješavanje mnogih društvenih izazova povezanih s dezinformacijama. Međutim, prema navodima njegove upravljačke strukture, njegova vidljivost među dionicima i dalje je ograničena budući da je tek u početnoj fazi. Prerano je za utvrđivanje djelotvornosti projekta EDMO. Ipak, s obzirom na ograničenu informiranost dionika o projektu EDMO, njegova postignuća možda neće biti u skladu s njegovim prilično ambicioznim ciljevima. Trenutačno je usmjeren na izgradnju potrebne infrastrukture i bit će mu potrebno više sredstava za uspjeh u ostvarivanju postavljenih ciljeva.

Stručnjaci za medijsku pismenost s kojima je Sud obavio razgovor komentirali su da se zajednica za medijsku pismenost nije osjećala dovoljno angažiranom u okviru projekta EDMO. Savjetodavni odbor projekta EDMO obuhvaća širok raspon stručnog znanja iz akademske zajednice i područja novinarstva, u čemu je vidljiv ključan naglasak koji je akcijskim planom EU-a stavljen na jačanje provjere činjenica i podupiranje novinarstva. Međutim, zajednica za medijsku pismenost ili civilno društvo, koji bi mogli poslužiti kao korisna veza između akademske zajednice i kreiranja politika, nedovoljno su zastupljeni (dva od 19 stručnjaka).

Zaključci i preporuke

Sud je ispitao je li akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja bio relevantan u trenutku sastavljanja i jesu li se njime ostvarili željeni rezultati. Sud zaključuje da je akcijski plan EU-a bio relevantan, ali da nije sadržavao sve relevantne elemente, a iako je njegova provedba uglavnom na dobrom putu i postoje dokazi o određenim koracima naprijed, neki od rezultata nisu ostvareni kako je bilo planirano.

Utvrdio je da je akcijski plan EU-a u skladu sa stajalištima stručnjaka i dionika te postavljenim prioritetima. On sadržava relevantne, proaktivne i reaktivne mjere za borbu protiv dezinformiranja. Međutim, iako se taktike dezinformiranja, povezane tehnologije i akteri koji stoje iza njega neprestano mijenjaju, akcijski plan EU-a nije ažuriran od njegova predstavljanja 2018. Komisija je u prosincu 2020. objavila akcijski plan za europsku demokraciju koji uključuje mjere protiv dezinformiranja, a da pritom nije točno objasnila na koji je način on povezan s akcijskim planom EU-a za borbu protiv dezinformiranja (vidjeti odlomke 20. – 24. i 41. – 42.).

Akcijskim planom EU-a nisu predviđeni koordinacijski mehanizmi kojima bi se zajamčilo da su odgovori EU-a na dezinformiranje dosljedni i razmjerni vrsti i razmjeru prijetnje. Za svaki stup akcijskog plana EU-a odgovorna je različita glavna uprava Komisije ili Europska služba za vanjsko djelovanje, pri čemu nijedno tijelo nije zaduženo za komunikacijske aktivnosti niti ima potpuni nadzor nad njima (vidjeti odlomke 25. – 31.).

Akcijski plan EU-a i akcijski plan za europsku demokraciju nisu popraćeni okvirom za praćenje, evaluaciju i izvješćivanje, čime se dovodi u pitanje kontrola odgovornosti. Konkretno, planovi uključuju opće ciljeve koji se ne mogu mjeriti, nekoliko mjera koje nisu vremenski ograničene i nije predviđena evaluacija. Objavljeno je samo jedno izvješće o provedbi akcijskog plana EU-a, koje je sadržavalo ograničene informacije o uspješnosti. Bez sveobuhvatnog i redovitog preispitivanja i ažuriranja teško je zajamčiti djelotvornost i relevantnost napora koje EU ulaže u tom području. Nadalje, nisu postojale sveobuhvatne informacije o izvorima financiranja i procijenjenim troškovima planiranih mjera (vidjeti odlomke 32. – 40.).

Europska komisija trebala bi poboljšati okvir za koordinaciju i kontrolu odgovornosti koji primjenjuje pri provedbi svojih mjera za borbu protiv dezinformiranja, i to na način da u njega uključi:

1. jasne mehanizme koordinacije i komunikacije među relevantnim službama koje provode mjere EU-a za borbu protiv dezinformiranja;
2. poseban okvir za praćenje i evaluaciju koji bi sadržavao jasne, mjerljive i vremenski ograničene mjere, kao i pokazatelje za mjerenje uspješnosti i odredbe o evaluaciji;
3. redovito izvješćivanje o provedbi mjera, uključujući sva potrebna ažuriranja;
4. sažetak glavnih izvora financiranja i rashoda nastalih tijekom provedbe mjera.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2021. za preporuke (a) i (b) i sredina 2023. za preporuke (c) i (d)

U okviru prvog stupa akcijskog plana EU-a tri radne skupine ESVD-a za stratešku komunikaciju poboljšale su sposobnost EU-a da predvidi aktivnosti dezinformiranja i reagira na njih te su znatno doprinijele djelotvornoj komunikaciji i promicanju politika EU-a u susjednim zemljama. Mandati radnih skupina ne obuhvaćaju na odgovarajući način cjelokupni niz aktera u području dezinformiranja, uključujući nove prijetnje koje se tek javljaju (vidjeti odlomke 45. – 49.).

Osoblje u radnim skupinama uvelike čine upućeni nacionalni stručnjaci, što ESVD-u otežava upravljanje osobljem i zadržavanje osoblja. Tim za stratešku komunikaciju još nije ispunio svoje ciljne vrijednosti u pogledu zapošljavanja, a kriza uzrokovana bolešću COVID-19 dovela je do dodatnog radnog opterećenja. Nadalje, radne skupine nemaju evaluacijsku funkciju za procjenu njihove djelotvornosti i utvrđivanje područja u kojima su potrebna poboljšanja (vidjeti odlomke 53. – 58. i 60.).

ESVD bi trebao:

1. skrenuti pozornost Vijeća na nove dezinformacijske prijetnje. Zatim bi trebao preispitati i pojasniti ciljeve politike koje trebaju postići odjel za strateške komunikacije i njegove radne skupine;
2. dosegnuti ciljne vrijednosti u pogledu zapošljavanja utvrđene u akcijskom planu EU-a;
3. usmjeriti ljudske resurse na najosjetljivije zadatke, kao što su analiza prijetnji i razvoj prijetnji, te eksternalizirati manje osjetljive komunikacijske aktivnosti ako se one ne mogu provesti interno zbog manjka osoblja;
4. obavljati redovite evaluacije operativnih aktivnosti radnih skupina, povrh njihovih komunikacijskih kampanja.

Preporučeni rok provedbe: sredina 2022.

Projekt EUvsDisinfo odigrao je ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti o dezinformacijama koje širi Rusija. Međutim, taj se projekt provodi pod okriljem ESVD-a, čime se dovodi u pitanje njegova neovisnost i krajnja svrha jer bi se moglo smatrati da predstavlja službeno stajalište EU-a (vidjeti odlomke 61. – 64.).

U okviru drugog stupa ESVD je u kratkom roku uspostavio sustav brzog uzbunjivanja. Sud je utvrdio da je sustav brzog uzbunjivanja omogućio lakšu razmjenu informacija među državama članicama i institucijama EU-a. Međutim, sustav brzog uzbunjivanja nikada nije izdao upozorenja i stoga nije služio za koordinaciju zajedničkog pripisivanja i odgovora, kako je prvotno predviđeno. Nadalje, najnoviji statistički podatci pokazuju da u sustavu brzog uzbunjivanja aktivno sudjeluje i pokreće aktivnosti tek ograničeni broj država članica. Razina aktivnosti smanjuje se, a suradnja s internetskim platformama i postojećim mrežama uglavnom je neformalna. Osim toga, ne postoji protokol kojim bi se uspostavila suradnja između sustava brzog uzbunjivanja i internetskih platformi (vidjeti odlomke 65. – 76.).

ESVD bi trebao:

1. zatražiti detaljne povratne informacije od država članica o razlozima zbog kojih ne sudjeluju aktivnije i poduzeti potrebne operativne korake kako bi se ti razlozi uklonili;
2. upotrebljavati sustav brzog uzbunjivanja kao sustav za pružanje zajedničkih odgovora na dezinformacije i za koordinirano djelovanje, kako je prvotno predviđeno;
3. predstaviti internetskim platformama i državama članicama prijedlog okvira za suradnju između sustava brzog uzbunjivanja i internetskih platformi.

Preporučeni rok provedbe: sredina 2022.

Jedina mjera u okviru trećeg stupa odnosi se na kontinuirano praćenje kodeksa dobre prakse. Tim se kodeksom utvrđuje niz dobrovoljnih mjera koje trebaju poduzeti internetske platforme i trgovinska udruženja koja predstavljaju sektor oglašavanja. Komisija je kodeksom dobre prakse prvi put uspostavila okvir za suradnju s internetskim platformama. Tijekom početnih faza pandemije bolesti COVID‑19 kodeks dobre prakse potaknuo je platforme da pridaju veću važnost informacijama iz vjerodostojnih izvora.

Sud je obavio procjenu kodeksa dobre prakse i Komisijinih evaluacija te utvrdio razlike u izvješćivanju različitih platformi, ovisno o njihovoj razini predanosti. Nadalje, parametri o kojima platforme moraju izvješćivati zadovoljavaju samo pokazatelje ostvarenja. Platforme ne omogućuju pristup skupovima podataka pa Komisija ne može provjeriti prijavljene informacije. Slijedom toga, kodeks dobre prakse nije ispunio svoj cilj pozivanja na odgovornost internetskih platformi za njihove aktivnosti i ulogu u aktivnoj borbi protiv dezinformiranja (vidjeti odlomke 77. – 89.).

Kao korak dalje od nedavno pokrenutih inicijativa, kao što je novi akcijski plan za europsku demokraciju, Komisija bi trebala:

1. predložiti dodatne obveze za potpisnike kako bi se uklonili nedostatci utvrđeni evaluacijama kodeksa dobre prakse;
2. poboljšati praćenje aktivnosti internetskih platformi za borbu protiv dezinformiranja utvrđivanjem korisnih ključnih pokazatelja uspješnosti;
3. uspostaviti postupak za provjeru valjanosti informacija koje su dostavile internetske platforme.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2021.

Sud je utvrdio da u okviru četvrtog stupa akcijskog plana EU-a postoji mnoštvo inicijativa EU-a i država članica za medijsku pismenost te velik broj dokumenata o relevantnim politikama koji nisu organizirani u okviru sveobuhvatne strategije medijske pismenosti koja bi uključivala borbu protiv dezinformiranja (vidjeti odlomak 95.).

Većina aktivnosti tijekom Europskog tjedna medijske pismenosti 2019. odvijala se u samo dvije države članice, što je znatno ograničilo potencijal takve inicijative za podizanje razine osviještenosti. Analizom koju je Sud proveo nad uzorkom od 20 projekata za borbu protiv dezinformiranja utvrđeno je da je 12 projekata postiglo opipljive rezultate. Većina pozitivnih rezultata postignuta je projektima koji su se temeljili na rezultatima prethodnih projekata povezanih s provjerom činjenica ili projekata za izradu nastavnih materijala. Ključni nedostatci utvrđeni u 10 projekata odnose se na ograničeni opseg i doseg njihovih aktivnosti (vidjeti okvir 3., odlomke 94. i 97. – 101.).

Komisija bi trebala donijeti strategiju za medijsku pismenost koja bi uključivala borbu protiv dezinformiranja kao sastavni dio. Kako bi mjere za medijsku pismenost bile usmjerenije na dezinformiranje i kako bi se smanjila rascjepkanost tih mjera, ta bi strategija trebala uključivati:

1. redovito ažuriranje, u suradnji sa Stručnom skupinom za medijsku pismenost (MLEG), najvažnijih praksi i mjera u području medijske pismenosti na razini i EU-a i u državama članicama;
2. jasno postavljanje ciljeva na temelju sustavnog i redovitog istraživanja medijske pismenosti i učinka medija i digitalnih platformi, zajedno sa skupom pokazatelja za mjerenje uspješnosti;
3. potrebne koordinacijske mehanizme za stvaranje sinergije među projektima.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2022.

Neovisni stručnjaci za provjeru činjenica i istraživači imaju ključnu ulogu u boljem razumijevanju dezinformacija. Dosadašnji napori Komisije za razvoj europske mreže stručnjaka za provjeru činjenica (Društveni opservatorij za analizu dezinformacija i društvenih medija (SOMA)) nisu uspjeli privući veliku pozornost te zajednice. Projekt SOMA trebao bi se zamijeniti Europskim opservatorijem za digitalne medije (EDMO), no u vrijeme obavljanja revizije usporedno su se provodila oba projekta. Vidljivost projekta EDMO među dionicima i dalje je ograničena, što je u suprotnosti s njegovom ambicijom da pruži cjelovito rješenje za društvene izazove povezane s dezinformiranjem. Nadalje, zajednica za medijsku pismenost i civilno društvo, koji bi mogli biti važna veza između akademske zajednice i oblikovanja politika, nisu dobro zastupljeni u savjetodavnom odboru EDMO-a (vidjeti odlomke 102. – 107.).

Kako bi se zajamčilo da EDMO ispuni svoje ambiciozne ciljeve, Komisija bi trebala:

1. prikupiti iskustva stečena u okviru projekta SOMA nakon njegova završetka i primijeniti ih u okviru projekta EDMO;
2. povećati zastupljenost stručnjaka za medijsku pismenost i civilnog društva u savjetodavnom odboru EDMO-a;
3. povećati razinu osviještenosti dionika o EDMO-u, a posebno stručnjaka za provjeru činjenica i stručnjaka za medijsku pismenost.

Preporučeni rok provedbe: kraj 2021.

Ovo je izvješće usvojilo III. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Bettina Jakobsen, u Luxembourgu 27. travnja 2021.

Za Revizorski sud

Klaus-Heiner Lehne
predsjednik

Prilozi

Prilog I. – Glavni odjeli i uredi institucija EU-a za borbu protiv dezinformiranja

Izvor: Europska komisija.

Prilog II. – Rashodi EU-a za mjere za borbu protiv dezinformiranja (u eurima)

Izvor: Sud, na temelju informacija koje su dostavili Komisija i ESVD.

Prilog III. – Procjena projekata za borbu protiv dezinformiranja (pilot-projekti, pripremna djelovanja, Obzor 2020.)

Izvor: Sud.

Prilog IV. – Procjena mjera uključenih u akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja

Izvor: Sud.

Prilog V. – Kodeks dobre prakse u području suzbijanja dezinformacija

Kodeks dobre prakse u području suzbijanja dezinformacija skup je obveza za borbu protiv dezinformiranja, koje su na dobrovoljnoj osnovi preuzeli predstavnici internetskih platformi, vodećih društvenih mreža, oglašivača i sektora oglašavanja. Europska komisija potaknula je i koordinirala izradu kodeksa. To je prvi put da su glavni akteri u tom području odlučili zajednički djelovati kako bi se suprotstavili širenju dezinformacija na internetu.

U prvotne potpisnike iz listopada 2018. ubrajaju se Facebook, Google, Twitter i Mozilla te niz oglašivača i tijela iz sektora oglašavanja. Kodeks dobre prakse u svibnju 2019. potpisao je Microsoft, a u lipnju 2020. TikTok. Trenutačno kodeks broji 16 potpisnika.

Kodeks dobre prakse sastoji se od niza obveza podijeljenih u pet stupova:

• nadzor nad objavom oglasa;
• političko oglašavanje i oglašavanje povezano s određenim polemičkim pitanjem;
• integritet usluga;
• osnaživanje potrošača;
• osnaživanje istraživačke zajednice.

Sadržava i prilog u kojem se navode primjeri najbolje prakse koju će potpisnici primjenjivati pri izvršenju obveza iz kodeksa prakse. Potpisnici su pripremili pojedinačne planove za provedbu kodeksa.

Budući da se obveze u okviru kodeksa dobre prakse preuzimaju na dobrovoljnoj osnovi, nisu predviđene nikakve sankcije za neispunjavanje tih obveza. Stoga je važno pratiti napredak potpisnika u izvršenju njihovih obveza. U razdoblju od siječnja do svibnja 2019. Europska komisija provjerila je poštuju li Facebook, Google i Twitter te obveze, posebno u pogledu integriteta europskih izbora. Te su tri platforme slale mjesečna izvješća o mjerama koje su poduzimale u pogledu nadzora nad objavom oglasa, transparentnosti političkog oglašavanja i oglašavanja povezanog s određenim polemičkim pitanjem te lažnih računa i zlonamjernog korištenja botova. Komisija se pozvala na kodeks dobre prakse da od potpisnika zatraži pet skupova izvješća o mjerama koje su poduzeli u borbi protiv dezinformiranja tijekom pandemije bolesti COVID-19.

Ta su izvješća dostupna na internetskim stranicama Komisije, zajedno s Komisijinom procjenom.

Prilog VI. – Kronološki pregled glavnih mjera EU-a koje su pokrenute kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 i „infodemiju” iz 2020.

Izvor: Sud.

Pokrate i kratice

Akcijski plan EU-a: akcijski plan EU-a za borbu protiv dezinformiranja

EDMO: Europski opservatorij za digitalne medije

ERGA: Skupina europskih regulatora za audiovizualne medijske usluge

ESVD: Europska služba za vanjsko djelovanje

EUvsDisinfo: Vodeći projekt radne skupine East StratCom Europske službe za vanjsko djelovanje. Uspostavljen je 2015. kako bi se bolje predvidjele i suzbile aktualne kampanje dezinformiranja koje se provode u Ruskoj Federaciji i koje utječu na EU, njegove države članice i zemlje u zajedničkom susjedstvu te kako bi se pružio odgovor na takve kampanje.

SOMA: Društveni opservatorij za analizu dezinformacija i društvenih medija

StratCom: strateška komunikacija

Pojmovnik

Algoritmi: proces ili skup pravila koje računalo primjenjuje u izračunima ili drugim postupcima rješavanja problema.

Bot: automatska programska aplikacija koja je programirana za obavljanje određenih zadataka.

Dezinformiranje: pružanje lažnih ili obmanjujućih informacija u svrhu obmane.

Infodemija: prevelika količina informacija, od kojih su neke točne, a neke ne i koje se mogu upotrijebiti za prikrivanje ili iskrivljavanje činjenica.

Internetski trol: osoba koja objavljuje uvrede, često pomiješane sa psovkama i uvredljivim jezikom na društvenim mrežama.

Medijska pismenost: sposobnost pristupa medijima i drugim komunikacijskim kanalima, njihova razumijevanja i interakcije s njima.

Pogrešna informacija: pružanje lažnih ili obmanjujućih informacija, u dobroj vjeri ili u svrhu prijevare.

Strateška komunikacija: koordinirana i dosljedna komunikacija određene organizacije radi postizanja posebnih ciljeva.

Wiki: internetska stranica za razmjenu informacija na kojoj svaki korisnik može dodavati i uređivati sadržaj.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je III. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda Bettina Jakobsen i koje je specijalizirano za rashodovna područja vanjskog djelovanja, sigurnosti i pravosuđa. Ovaj radni zadatak predvodio je član Suda Baudilio Tomé Muguruza, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Daniel Costa de Magalhaes, ataše u njegovu uredu Ignacio Garcia de Parada, glavni rukovoditelj Alejandro Ballester-Gallardo, voditelj radnog zadatka Emmanuel‑Douglas Hellinakis i revizori Piotr Senator i Alexandre Tan. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Bilješke

¹ Komunikacija o suzbijanju dezinformacija na internetu, COM(2018) 236 final od 26. travnja 2018.

² EUCO 1/15– Sastanak Europskog vijeća (19. i 20. ožujka 2015.) – Zaključci (točka 13).

³ Završno izvješće stručne skupine na visokoj razini o lažnim vijestima i dezinformiranju na internetu.

⁴ Vidjeti fusnotu 1.

⁵ EUCO 9/18 Sastanak Europskog vijeća (28. lipnja 2018.) – Zaključci.

⁶ Članci 2. – 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

⁷ Zaključci Vijeća o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji, odlomak 30. (10. prosinca 2019.)

⁸ Rezolucija Europskog parlamenta od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu (2016/2276(INI)); Rezolucija Europskog parlamenta od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji (2017/2209(INI); Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2018. o korištenju podataka korisnika Facebooka od strane poduzeća Cambridge Analytica i učinku na zaštitu podataka (2018/2855(RSP)); Rezolucija Europskog parlamenta  o stranim uplitanjima u izbore i dezinformacijama u nacionalnim i europskim demokratskim procesima (2019/2810(RSP)).

⁹ Svjetska zdravstvena organizacija „Let’s flatten the infodemic curve”.

¹⁰ JOIN(2020) 8 final, 10. lipnja 2020.

¹¹ Komunikacija Komisije o akcijskom planu za europsku demokraciju, COM(2020) 790 final od 3. prosinca 2020.

¹² Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (Akt o digitalnim uslugama) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ, COM(2020) 825 final od 15. prosinca 2020.

¹³ Javno savjetovanje Europske komisije o lažnim vijestima i dezinformacijama na internetu.

¹⁴ Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica, str. 7., JOIN(2020) 8 final od 10. lipnja 2020.

¹⁵ „Automated tackling of disinformation”, studija Službe Europskog parlamenta za istraživanja, ožujak 2019.

¹⁶ Zaključci Europskog vijeća o vanjskim odnosima (19. ožujka 2015.), dokument Vijeća EUCO 11/15.

¹⁷ Zaključci Vijeća o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji (10. prosinca 2019.), dokument Vijeća 14 972/19.

¹⁸ Saslušanje Europskog parlamenta na temu vanjskog upletanja od 25. i 26. siječnja 2021.: Kina, Iran, Indija i Saudijska Arabija te Ujedinjeni Arapski Emirati; Saslušanje Europskog parlamenta na temu vanjskog upletanja od 1. veljače 2021.: Turska i Rusija.

¹⁹ Zaključci Vijeća o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji (10. prosinca 2019.), dokument Vijeća 14 972/19.

²⁰ Zaključci Europskog vijeća iz lipnja 2018. i zaključci Vijeća iz prosinca 2019. o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji.

²¹ P8_TA(2019) 0187, P9_TA(2019) 0031.

²² Information Manipulation: a Challenge for Our Democracies. Izvješće centra za planiranje politika (CAPS, francusko Ministarstvo za Europu i vanjske poslove) i Instituta za strateško istraživanje (IRSEM; francusko ministarstvo oružanih snaga), Francuska, kolovoz 2018.

²³ Na primjer, Democratic Defense against Disinformation, Atlantic Council, veljača 2018.; dokument GMF-a o relevantnoj politici br. 21, kolovoz 2019.; Winning the Information War, CEPA, kolovoz 2016.

²⁴ Officiele bekendmakingen.

²⁵ Opis poslova za sustav brzog uzbunjivanja.

²⁶ „Automated tackling of disinformation”, studija Službe Europskog parlamenta za istraživanja, ožujak 2019.

²⁷ Prva osnovna izvješća o programu praćenja borbe protiv dezinformacija povezanih s bolešću COVID-19.

²⁸ Drugi skup izvješća o programu praćenja borbe protiv dezinformacija povezanih s bolešću COVID-19

²⁹ Višedionički forum o dezinformiranju.

³⁰ ERGA Report on disinformation: Assessment of the implementation of the Code of Practice.

³¹ Komisijina evaluacija kodeksa dobre prakse.

³² Assessment of the Code of Practice on Disinformation – Achievements and areas for further improvement.

³³ Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (EU) 2018/1808.

³⁴ COM(2020) 252 final od 19. lipnja 2020.

³⁵ Vidjeti Prilog Zaključcima Vijeća o medijskoj pismenosti u svijetu koji se neprestano mijenja (2020/C 193/06).

³⁶ Mapping of media literacy practices and actions in EU‑28, Europski audiovizualno opservatorij, Vijeće Europe, siječanj 2016.

³⁷ Od ukupnog predloženog proračuna u iznosu od 61 milijuna eura iz međusektorskog potprograma programa Kreativna Europa (proračunska linija 07 05 03).

³⁸ Exploring Media Literacy Education as a Tool for Mitigating Truth Decay, RAND Corporation, siječanj 2019.

³⁹ Vidjeti Zaključci Vijeća o medijskoj pismenosti u svijetu koji se neprestano mijenja (2020/C 193/06).

⁴⁰ Izradio institut Poynter. Trenutačno ima 82 aktivna člana.

⁴¹ https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/soteu2018-cybersecurity-elections-recommendation-5949_en.pdf; navedeno u https://ec.europa.eu/info/files/com_2020_252_en.pdf_hr.

Kronologija

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUXEMBOURG

Tel. +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2021.

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2021.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje osobe čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava i zamjenjuje prethodno opisano opće dopuštenje i jasno se navode sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema nikakvu kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.