Digitalizacija europske industrije: ambiciozna inicijativa čiji uspjeh ovisi o kontinuiranoj predanosti EU‑a, vlada i poduzeća

Sažetak

Digitalizacija se povezuje s većom uspješnošću poduzeća u područjima produktivnosti, prakse upravljanja, inovacija, rasta i bolje plaćenih radnih mjesta. Prihvaćanje digitalne transformacije stoga ima ključnu ulogu za brojna poduzeća u EU‑u kako bi očuvala svoju konkurentnost. Poduzeća u EU‑u ne iskorištavaju sve prednosti naprednih tehnologija za uvođenje inovacija. Budući da MSP‑ovi čine 99 % poduzeća u EU‑u, osobito je važno da vode računa o digitalizaciji.

U tom je kontekstu Komisija 2016. pokrenula inicijativu za digitalizaciju europske industrije. Cilj je te neobvezujuće inicijative ojačati konkurentnost EU‑a u području digitalnih tehnologija i zajamčiti da svako poduzeće u Europi, neovisno o sektoru, lokaciji ili veličini, može u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz digitalnih inovacija. U sklopu inicijative za digitalizaciju europske industrije predloženo je da se u pet godina od njezina pokretanja 2016. potaknu javna i privatna ulaganja u vrijednosti do 50 milijardi eura. Digitalnoinovacijski centri, koji poduzećima pružaju usluge kao što je stručno znanje o tehnologijama, ispitivanju i umrežavanju, jedan su od ključnih koncepata provedbe inicijative za digitalizaciju europske industrije. Ovim bi se izvješćem građanima EU‑a i donositeljima odluka trebala pružiti procjena djelotvornosti mjera EU‑a od pokretanja digitalizacije europske industrije, kao i pomoći u jamčenju toga da se osiguraju odgovarajući uvjeti za programsko razdoblje 2021. – 2027.

Sud je ispitao mjeru u kojoj je EU djelotvorno pružio potporu provedbi nacionalnih strategija za digitalizaciju industrije i digitalnoinovacijskim centrima, pri čemu se usredotočio na tri stupa inicijative za digitalizaciju europske industrije od njih pet. Sud je posebno procijenio je li Komisija djelotvorno pružila potporu državama članicama u izradi i provedbi njihovih strategija za digitalizaciju industrije te procjenjuje li u suradnji s državama članicama provedbu tih strategija. Osim toga, Sud je preispitao potporu Komisije i država članica uspostavi i djelovanju digitalnoinovacijskih centara, kao i je li Komisija utvrđivala i otklanjala regulatorne prepreke koje bi mogle nepovoljno utjecati na provedbu inicijative za digitalizaciju europske industrije te poduzima li Komisija mjere za jamčenje odgovarajuće povezanosti.

Sud je utvrdio da je strategija Komisije za potporu digitalizaciji europske industrije imala dobar temelj i da je države članice podržavaju, ali nije sadržavala dovoljno informacija o predviđenim ishodima, pokazateljima rezultata i ciljnim vrijednostima. Time se Komisiji i državama članicama otežava donošenje odluka koje se u većoj mjeri temelje na relevantnim informacijama, kao i bolje usmjeravanje njihovih aktivnosti. Komisija je provela niz aktivnosti u svrhu pružanja smjernica državama članicama, ali nije poticala države članice da izdvoje financijska sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova za tu inicijativu. Nije poznat ukupni iznos financijskih sredstava potrebnih za uspostavu i održavanje okvira za potporu digitalizaciji industrije EU‑a. U većini država članica koje je Sud posjetio Komisijine aktivnosti potpore imale su ograničen utjecaj.

Programom Obzor 2020. pruža se potpora provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije te je Sud u svim pregledanim programima za EFRR utvrdio mjere kojima bi se moglo pružiti potporu provedbi te inicijative. Međutim, kad je riječ o ESI fondovima, budući da je inicijativa za digitalizaciju europske industrije pokrenuta sredinom programskog razdoblja 2014. – 2020., ne postoji pravna obveza na temelju koje bi države članice morale pratiti projekte relevantne za tu inicijativu. Stoga u većini država članica mehanizmi prikupljanja podataka ne obuhvaćaju informacije o toj inicijativi, čime se onemogućava praćenje na razini država članica i EU‑a. Komisija smatra da bi države članice trebale primjenjivati strukturiraniji pristup kako bi se precizno utvrdilo koja su ulaganja izvršena. To znači da je Komisiji teško prikupiti te informacije kako bi procijenila iznos izvršenih ulaganja u odnosu na planove predviđene komunikacijom o inicijativi za digitalizaciju europske industrije.

Komisija je od pokretanja inicijative za digitalizaciju europske industrije provela niz aktivnosti osmišljenih s ciljem potpore uspostavi i djelovanju digitalnoinovacijskih centara. Međutim, aktivnosti koje su provele države članice koje je Sud posjetio bile su ograničene. Nakon četiri godine od pokretanja inicijative za digitalizaciju europske industrije digitalnoinovacijski centri i dalje imaju ograničen pristup financijskim sredstvima, Sud je naišao na primjere njihove nekoordinirane uspostave te, izuzevši aktivnosti koje se financiraju iz programa Obzor 2020., na razini EU‑a nije uspostavljen detaljan okvir praćenja za te centre. Komisija je za razdoblje 2021. – 2027. predložila novi program Digitalna Europa, kojim se predviđaju kriteriji na temelju kojih bi države članice odabirale „europske digitalnoinovacijske centre”, kao i kriteriji za praćenje njihovih aktivnosti u slučajevima u kojima primaju potporu iz takvih programa. U lipnju 2020. taj je predloženi program i dalje bio u fazi rasprave.

Komisija je nastavila poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se zajamčio prikladan pravni okvir, preispitujući sve zakonodavne akte utvrđene u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Ključnu ulogu za tu inicijativu ima i kvalitetna širokopojasna povezanost (tema koja je obrađena u jednom prethodnom tematskom izvješću Suda – br. 12/2018), posebice nakon izbijanja pandemije COVID‑19 2020. godine. Tijekom posljednjih nekoliko godina poduzeća mogu ostvariti koristi od postojanog povećanja pokrivenosti ultrabrzim širokopojasnim mrežama. Međutim, neke države članice vjerojatno neće ispuniti sve ciljne vrijednosti EU‑a za 2020., a čini se da će dostizanje ciljnih vrijednosti za gigabitno društvo do 2025. biti još zahtjevniji zadatak. Uz pokrivenost ključnu ulogu za uspješnu digitalizaciju industrije u EU‑u ima i upotreba internetskih mreža u poduzećima. Međutim, stopa upotrebe brzih širokopojasnih mreža uvelike se razlikuje među poduzećima ovisno o njihovoj veličini te je 2016. samo 46 % malih poduzeća bilo pretplaćeno na brzi širokopojasni internet.

Sud je na temelju tih zaključaka preporučio Komisiji da u suradnji s državama članicama:

• ponudi potporu državama članicama u utvrđivanju iznosa financijskih sredstava koja im nedostaju i skrene njihovu pozornost na raspoloživa financijska sredstva EU‑a;
• poboljša praćenje inicijative za digitalizaciju europske industrije utvrđivanjem odgovarajućih pokazatelja rezultata i praćenjem potrošnje sredstava;
• definira, koordinira i donese okvir za mrežu europskih digitalnoinovacijskih centara kojom bi bile obuhvaćene sve regije u Europi; te
• poduzme dodatne mjere kako bi pružila potporu dostizanju odgovarajućih razina širokopojasne povezanosti.

Uvod

Od industrije 1.0 do industrije 4.0 – digitalizacija europske industrije

Tehnološka dostignuća pokreću industrijski razvoj. Na slici 1. prikazano je kako je industrija napredovala u posljednjih 250 godina počevši od mehanizacije i parnih strojeva preko proizvodnje na pokretnoj traci pa sve do uvođenja industrijske robotike i automatizirane proizvodnje početkom 1970‑ih.

© Shutterstock / elenabsl.

Četvrti val industrijske revolucije (često nazvan „industrija 4.0”) obuhvaća sve vrste industrija i gospodarskih sektora. Zahvaljujući tome poduzeća bi mogla imati veću kontrolu nad svojim proizvodima: primjerice, imaju veću mogućnost usmjeriti proizvode na sve individualnije zahtjeve potrošača. Tom povećanom kontrolom mogao bi biti obuhvaćen cjelokupni vijek proizvoda, od izrade koncepta, razvoja i proizvodnje preko isporuke krajnjem potrošaču, pružanja podrške nakon prodaje pa sve do recikliranja.

Temelj te četvrte industrijske revolucije čini dostupnost svih relevantnih informacija o svim elementima proizvodnje u stvarnom vremenu. Time bi se poduzećima mogla pružiti prilika da prilagode i optimiziraju svoje procese u skladu s različitim kriterijima, kao što su troškovi, dostupnost i potrošnja resursa. Kvalitetna širokopojasna povezanost stoga je ključni preduvjet da bi se omogućio protok informacija u stvarnom vremenu i da bi poduzeća ostvarila koristi od najnovije industrijske revolucije.

Na slici 2. prikazani su glavni sastavni dijelovi industrije 4.0., počevši od računalstva u oblaku preko velike količine podataka i analitike pa sve do robotike i interneta stvari¹.

Izvor: Sud.

Digitalna transformacija industrije, odnosno digitalizacija, više je nego samo nabava nove IT opreme i sustava. Ona uključuje iskorištavanje mogućnosti koje pružaju nove tehnologije kako bi se preispitao svaki aspekt poslovnog procesa. Otvorenost prema digitalnoj transformaciji ima ključnu ulogu za brojna poduzeća u EU‑u ako žele očuvati svoju konkurentnost. Prema procjenama iz studija digitalizacija proizvoda i usluga industrijskom će sektoru u Europi u sljedećih pet godina donijeti više od 110 milijardi eura prihoda godišnje². Prema jednoj studiji Europske investicijske banke (EIB) digitalizacija se povezuje s većom uspješnošću poduzeća u područjima produktivnosti, prakse upravljanja, inovacija, rasta i bolje plaćenih radnih mjesta³.

Poduzeća u EU‑u ne iskorištavaju sve prednosti naprednih tehnologija za uvođenje inovacija te se razina primjene naprednih tehnologija u industriji razlikuje od sektora do sektora, kao i među zemljama i regijama EU‑a⁴. Velike razlike postoje i između velikih poduzeća i malih i srednjih poduzeća (MSP). Na primjer, 54 % velikih poduzeća bilježi visok stupanj digitalizacije u odnosu na tek 17 % MSP‑ova⁵.

Budući da MSP‑ovi čine 99 % poduzeća u EU‑u⁶, osobito je važno da pronađu odgovor na izazov digitalizacije. Prema jednoj studiji EIB‑a⁷ rashodi europskih MSP‑ova za digitalizaciju iznosili su 2018. otprilike 57 milijardi eura, što čini 30 % ukupnih godišnjih rashoda za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u Europi⁸. Očekuje se da će rashodi MSP‑ova za digitalizaciju naglo porasti i do 2022. dosegnuti 65 milijardi eura (vidjeti sliku 3.), iako bi izbijanje pandemije COVID‑19 moglo uvelike utjecati na taj iznos⁹.

Izvor: Sud, prilagođeno na temelju izvješća EIB‑a; podatke je prikupilo društvo Gartner.

Politika i inicijative EU‑a povezane s digitalizacijom industrije

Strategija Europa 2020. strategija je EU‑a za razdoblje 2010. – 2020. Jednu od „vodećih inicijativa” u okviru te strategije čini „Digitalna agenda za Europu”¹⁰ koja je osmišljena s ciljem ostvarivanja održivih gospodarskih i društvenih koristi zahvaljujući jedinstvenom digitalnom tržištu. Komisija je u tom kontekstu 2015. pokrenula strategiju EU‑a za jedinstveno digitalno tržište¹¹.

U travnju 2016. Komisija je u sklopu strategije za jedinstveno digitalno tržište i uz podršku Vijeća¹² pokrenula inicijativu pod nazivom „Digitalizacija europske industrije”¹³. Industrija je područje u kojem je uloga EU‑a ograničena na pružanje potpore državama članicama u mjerama koje one provode¹⁴. Predmetna inicijativa stoga se ne temelji na uredbi EU‑a već na Komisijinoj „komunikaciji”, pri čemu je cilj Komisije pružiti potporu državama članicama u osmišljavanju i provedbi vlastitih strategija za digitalizaciju. Komisija smatra da joj je odluka da upotrijebi komunikaciju omogućila da brzo uspostavi suradnju s državama članicama i privatnim sektorom, iako joj komunikacija ne daje nikakve regulatorne ovlasti. Cilj je te neobvezujuće inicijative ojačati konkurentnost EU‑a u području digitalnih tehnologija i zajamčiti da svako poduzeće u Europi, neovisno o sektoru, lokaciji ili veličini, može u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz digitalnih inovacija. Prema relevantnoj komunikaciji očekuje se da će se inicijativom za digitalizaciju europske industrije u pet godina od njezina pokretanja 2016. potaknuti javna i privatna ulaganja u vrijednosti do 50 milijardi eura na razini EU‑a, država članica i regija. U njoj se izričito navodi iznos financijskih sredstava EU‑a u okviru izravnog upravljanja, ali ne i iznos drugih financijskih sredstava EU‑a.

Inicijativa za digitalizaciju europske industrije nadovezuje se na nacionalne inicijative za digitalizaciju industrije i nadopunjava ih te je strukturirana oko pet glavnih stupova (vidjeti sliku 4., dodatno pojašnjenje svakog stupa dostupno je u Prilogu I.).

Izvor: Sud, prilagođeno na temelju podataka Europske komisije.

Na razini EU‑a najvažniju ulogu u digitalizaciji i industrijskoj politici imaju sljedeće glavne uprave Komisije:

• Glavna uprava za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (GU CNECT), koja vodi i koordinira inicijativu za digitalizaciju europske industrije. Odgovorna je za relevantnu politiku i pruža određenu financijsku potporu u okviru programa EU‑a za istraživanja i inovacije Obzor 2020., kojim izravno upravlja Komisija;
• Glavna uprava za tržišno natjecanje (GU COMP), koja je odgovorna za utvrđivanje i provedbu politike tržišnog natjecanja za EU;
• Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (GU EMPL), koja je odgovorna za politiku EU‑a u području zapošljavanja, socijalnih pitanja, vještina, mobilnosti radne snage i povezane programe EU‑a za financiranje koje provode države članice i za koje se pruža potpora iz ESF‑a u okviru podijeljenog upravljanja;
• Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (GU GROW), koja je odgovorna za dovršavanje uspostave unutarnjeg tržišta robe i usluga;
• Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku (GU REGIO), koja je odgovorna za jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU‑u s pomoću programa EFRR‑a i Kohezijskog fonda koje države članice provode u okviru podijeljenog upravljanja; te
• Glavna uprava za istraživanje i inovacije (GU RTD), koja snosi glavnu odgovornost za program Obzor 2020.

Komisija je 2018. predložila prvi program Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027.¹⁵, odnosno uredbu koja uključuje proračun od 9,2 milijarde eura kojim bi izravno upravljala Komisija i čiji je cilj doprinijeti inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Riječ je o dodatnim financijskim sredstvima uz ona koja su dostupna za digitalizaciju industrije za razdoblje 2021. – 2027., kao što su sredstva iz programa Obzor Europa i ESI fondova. Program će biti usmjeren na pet područja: računalstvo visokih performansi, umjetnu inteligenciju, kibersigurnost i povjerenje, napredne digitalne vještine te uvođenje, najbolju uporabu digitalnih kapaciteta i interoperabilnost. U skladu s tim prijedlogom Komisija planira izdvojiti otprilike 10 % financijskih sredstava za europske digitalnoinovacijske centre s ciljem jačanja kapaciteta u cijelom EU‑u. Ti će se digitalnoinovacijski centri sufinancirati s državama članicama kao stručni centri osmišljeni kako bi pomagali lokalnim poduzećima u digitalnom razvoju.

U travnju 2020. Vijeće i Komisija Parlamentu su zajedno predstavili „Plan za oporavak” od pandemije COVID‑19 s krajnjim ciljem izgradnje otpornije, održivije i pravednije Europe¹⁶. U tom se planu navodi da digitalna transformacija, uz zelenu tranziciju, ima „središnju i prioritetnu ulogu u ponovnom pokretanju i modernizaciji našega gospodarstva”.

Razina digitalizacije industrije u EU‑u

Komisija je u svrhu praćenja napretka država članica u digitalizaciji 2014. godine uvela indeks gospodarske i društvene digitalizacije (DESI), složeni indeks u kojem se objedinjuju relevantni pokazatelji uspješnosti Europe u području digitalizacije i prati napredak država članica u području digitalne konkurentnosti.

DESI se sastoji od pokazatelja koji obuhvaćaju pet glavnih „dimenzija”¹⁷:

1. povezanost;
2. ljudski kapital;
3. upotreba internetskih usluga;
4. integracija digitalne tehnologije; i
5. digitalne javne usluge.

Sud smatra da su najrelevantnije dimenzije za digitalizaciju europske industrije „povezanost”, „ljudski kapital” i „integracija digitalne tehnologije”. Na slici 5. vidljivo je da se razina digitalizacije razlikuje od države članice do države članice.

Izvor: Sud, na temelju indeksa DESI.

Međunarodnom inačicom indeksa DESI (I‑DESI)¹⁸ pruža se cjelokupna procjena položaja EU‑a u odnosu na 17 drugih gospodarstava (vidjeti sliku 6.).

Napomena: vrijednosti nisu izravno usporedive s vrijednostima u okviru indeksa DESI jer nije bilo moguće prikupiti sve pokazatelje za sve zemlje.

Izvor: Europska komisija.

Indeks DESI nadopunjava se profilima zemalja koje Komisija objavljuje na godišnjoj razini, u okviru kojih se kvantitativni dokazi prikupljeni na temelju pokazatelja indeksa DESI kombiniraju s podatcima o politikama pojedinačnih zemalja i najboljom praksom¹⁹. Zasebna analiza obavljena posebno u vezi s inicijativom za digitalizaciju europske industrije dostupna je u nizu izvješća za pojedine zemlje koja je naručila Komisija i koja su objavljena u listopadu/studenome 2017.²⁰ i srpnju 2019.²¹

Opseg revizije i revizijski pristup

Sud je ispitao djelotvornost mjera EU‑a za potporu nacionalnim strategijama za digitalizaciju industrije i digitalnoinovacijskim centrima. U tom kontekstu revizija je bila usmjerena na tri stupa inicijative za digitalizaciju europske industrije od njih pet (vidjeti sliku 4. i Prilog I.): 1. stup – „europska platforma nacionalnih inicijativa za digitalizaciju industrije”, 2. stup – „digitalne inovacije za sve: digitalnoinovacijski centri” i 4. stup – „regulatorni okvir prikladan za digitalno doba”. Sud je stoga analizirao sljedeće:

• je li Komisija djelotvorno pružala potporu državama članicama u osmišljavanju i provedbi njihovih strategija za digitalizaciju industrije;
• je li Komisija u suradnji s državama članicama procijenila provedbu nacionalnih strategija;
• je li potpora Komisije i država članica uspostavi i djelovanju digitalnoinovacijskih centara bila djelotvorna; i
• je li Komisija djelotvorno doprinijela uspostavi okvira kojim se potiče digitalizacija industrije na način da je otklonila moguće regulatorne prepreke i pružila pomoć državama članicama u omogućavanju odgovarajuće povezivosti.

Revizijske aktivnosti Suda uključivale su ispitivanje dokumenata relevantnih za inicijativu za digitalizaciju europske industrije, kao i strukturirane razgovore s osobljem Komisije, nacionalnih/regionalnih tijela i digitalnoinovacijskih centara te s dionicima u državama članicama. Sud je posjetio četiri države članice: Njemačku, Mađarsku, Poljsku i Portugal te je prikupio informacije od 28 digitalnoinovacijskih centara u tim državama članicama. Sud je odabrao te države članice kako bi se pružio uravnotežen pogled u smislu napretka u digitalizaciji njihove industrije i u smislu zemljopisne raširenosti.

Osim toga, Sud je pregledao osam operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020. (programi) i obavio razgovore s osobljem Komisije i relevantnih upravljačkih tijela o tome na koji način pružaju potporu inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Sud je ujedno pregledao devet projekata odabranih iz tih programa u svrhu stjecanja razumijevanja o tome kako su se financijska sredstva EU‑a upotrebljavala za unaprjeđenje digitalizacije industrije u državama članicama (vidjeti sliku 7. i Prilog II.).

Izvor: Sud.

EU ulaže znatne iznose financijskih sredstava u potporu poduzećima, posebice MSP‑ovima, u njihovu digitalnom razvoju kako bi im pomogao da ostanu konkurentna na globalnom tržištu. Taj je cilj postao još važniji kao posljedica izbijanja pandemije COVID‑19 i potrebe za ponovnim jačanjem gospodarstava. Ovim bi se izvješćem građanima EU‑a i donositeljima odluka trebala pružiti procjena djelotvornosti mjera EU‑a od pokretanja digitalizacije europske industrije, kao i pomoći u jamčenju toga da se osiguraju odgovarajući uvjeti za programsko razdoblje 2021. – 2027.

Opažanja

Digitalizacija europske industrije ima dobar temelj i države članice je podržavaju, ali mjere Komisije imale su ograničen utjecaj na strategije većine država članica koje je Sud posjetio

Sud je ispitao je li Komisija:

• osmislila utemeljenu inicijativu za digitalizaciju industrije EU‑a, uključujući primjerene ciljeve i podatke o financiranju, koja je stekla potporu država članica, industrije i drugih dionika;
• pružila državama članicama savjete i smjernice o relevantnim pitanjima, uključujući vještine, financiranje i tehnološka dostignuća kao što su umjetna inteligencija, velika količina podataka, 5G mreža, lanac blokova, računalstvo u oblaku i kibersigurnost.

Inicijativa za digitalizaciju europske industrije ima dobar temelj, ali nedostaju pojedinosti o predviđenim ishodima i financiranju

Inicijativa Komisije za digitalizaciju europske industrije temelji se na raznim nacionalnim i regionalnim inicijativama za digitalizaciju industrije te na nizu različitih studija i savjetovanja s dionicima. Na primjer, niz predstavnika industrije pružio je doprinos za sastanak skupine vanjskih dionika održan u studenome 2015. u okviru priprema za komunikaciju o digitalizaciji europske industrije, potvrđujući da je inicijativa za digitalizaciju europske industrije relevantna i poduprijevši iznesene prijedloge, kao što su digitalnoinovacijski centri.

Tijekom posjeta državama članicama koje je Sud obavio tijela, predstavnici industrije i dionici s kojima su obavljeni razgovori izrazili su podršku inicijativi za digitalizaciju europske industrije uz stajalište da je riječ o djelotvornom odgovoru na potrebe poduzeća u pogledu digitalizacije, posebice MSP‑ova.

Inicijativa za digitalizaciju europske industrije inicijativa je na visokoj razini kojom se pokazuje potreba za javnom intervencijom, kao i način na koji su razne mjere u okviru politika međusobno povezane. Međutim, u okviru te inicijative nisu utvrđeni predviđeni ishodi (rezultati i učinci), kao ni odgovarajući pokazatelji rezultata i ciljne vrijednosti. Osim toga, ni komunikacija o inicijativi za digitalizaciju europske industrije ni povezani dokumenti nisu sadržavali smjernice za države članice o načinu na koji bi tu inicijativu trebalo provesti u državama članicama i njihovim regijama.

Jedan od glavnih ciljeva inicijative za digitalizaciju europske industrije odnosi se na uložene resurse: cilj je u petogodišnjem razdoblju od 2016. nadalje potaknuti javna i privatna ulaganja u vrijednosti od gotovo 50 milijardi eura za aktivnosti u okviru te inicijative (vidjeti odlomak 09.). Nije poznat ukupni iznos financijskih sredstava potrebnih za uspostavu i održavanje okvira za potporu digitalizaciji industrije EU‑a.

Osim obveze da se u okviru programa Obzor 2020. 500 milijuna eura usmjeri na digitalnoinovacijske centre i 5 milijardi eura na javno‑privatna partnerstva (JPP)²², digitalne industrijske platforme i ekosustave u područjima kao što su umjetna inteligencija, robotika, fotonika, 5G mreža, računalstvo visokih performansi i internet stvari, navedene su tek ograničene pojedinosti o raspodjeli financiranja između javnih i privatnih ulaganja. U komunikaciji se navodi da se za potporu predmetnoj inicijativi mogu upotrebljavati ESI fondovi i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU). Međutim, kad je riječ o dostupnim iznosima financijskih sredstava, detaljni podatci navode se samo za program Obzor 2020. te nije istaknuto da je za ulaganja u digitalizaciju u razdoblju 2014. – 2020. dostupno gotovo 20 milijardi eura iz ESI fondova, posebice iz EFRR‑a. Tijela država članica s kojima je Sud obavio razgovore izrazila su zabrinutost kad je riječ o tome kako će aktivnosti povezane s inicijativom za digitalizaciju europske industrije financirati i iz javnih i iz privatnih izvora.

Sud je u jednom prethodnom tematskom izvješću skrenuo pozornost na rizik od toga da najave o politikama na visokoj razini dovedu do očekivanja koja su veća od onoga što je moguće postići²³. Prema navodima Komisije sve države članice ulažu u digitalnu transformaciju industrije. Međutim, Komisija smatra da bi države članice trebale primjenjivati strukturiraniji pristup kako bi se precizno utvrdilo koja su ulaganja izvršena.

Komisijine aktivnosti potpore državama članicama u osmišljavanju i provedbi njihovih strategija za digitalizaciju industrije imale su ograničen utjecaj u većini država članica koje je Sud posjetio

Smjernice Komisije državama članicama

Indeks DESI i povezani profili zemalja (vidjeti odlomak 18.) glavni su instrument koji Komisija upotrebljava za praćenje napretka i utvrđivanje nedostataka u strategijama država članica za digitalizaciju njihovih industrija. Komisija u tim izvješćima utvrđuje glavne razlike između najuspješnijih država članica i/ili regija i onih čija je uspješnost ispod prosjeka. Osim toga, u tim se izvješćima državama članicama predlažu mjere osmišljene radi poticanja digitalne transformacije.

Komisija ujedno sve više upotrebljava proces europskog semestra kako bi potaknula države članice da odgovore na izazove povezane s digitalizacijom, i to uglavnom u okviru preporuka za pojedinu zemlju. Broj preporuka za pojedinu zemlju koje su relevantne za inicijativu za digitalizaciju europske industrije s vremenom se povećava te su do 2020. takvim preporukama obuhvaćene sve države članice (vidjeti Prilog III.).

Komisija je povrh procesa iznošenja preporuka za pojedine zemlje provela niz aktivnosti osmišljenih kako bi se državama članicama pomoglo da razviju i provedu vlastite inicijative za digitalizaciju europske industrije (vidjeti okvir 1.).

Države članice razmjenjuju iskustva i primjere dobre prakse ponajprije na događanjima kao što su europski forumi dionika, okrugli stolovi i sastanci na visokoj razini o upravljanju. Međutim, Sud je utvrdio da ni Komisija ni posjećene države članice ne razmjenjuju iskustva u vezi sa svojim pristupima digitalnoj transformaciji industrije koji su se pokazali neuspješnima. To je moglo biti korisno za druge države članice koje rade na osmišljavanju i provedbi svojih strategija jer bi ih spriječilo da ponove iste pogreške.

Mogućnost pružanja potpore iz ESI fondova za inicijativu za digitalizaciju europske industrije

Unatoč potencijalnog dostupnog iznosa od 20 milijardi eura iz ESI fondova (vidjeti odlomak 28.) Komisija nije stupila u kontakt ni s jednim od osam upravljačkih tijela s kojima je Sud obavio razgovore kako bi pružila smjernice o uporabi tog izvora financiranja za potporu inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Dva upravljačka tijela navela su da nisu bila svjesna toga da ta inicijativa postoji prije nego što je Sud stupio u kontakt s njima u okviru ove revizije.

U razdoblju 2014. – 2020. iz ESI fondova pruža se potpora za 11 tematskih ciljeva. Sud smatra da je tematski cilj br. 11 „jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i dionika te učinkovite javne uprave” mogao biti temelj za potporu državama članicama iz ESI fondova za osmišljavanje strategija za digitalizaciju industrije ili za jačanje institucionalnih kapaciteta za izradu mjera povezanih s digitalizacijom europske industrije. Međutim, Komisija nije skrenula pozornost država članica na tu mogućnost.

Utjecaj Komisije na strategije država članica za digitalizaciju

Komisija je državama članicama pružila opće smjernice (odlomci 30. – 33.). Međutim, uz iznimku dostavljanja odgovora na zahtjev jedne države članice (vidjeti sljedeći odlomak), nije predložila nikakve mjere koje bi se posebno odnosile na povećanje uspješnosti država članica koje imaju slabije rezultate u okviru indeksa DESI.

Jedan je od nekolicine instrumenata s pomoću kojih Komisija može pružiti prilagođenu potporu državama članicama Služba za potporu strukturnim reformama. Ta Služba može bilo kojoj državi članici na njezin zahtjev pružiti ciljanu potporu u institucijskim i administrativnim reformama te reformama za poticanje rasta. Do kraja 2019. Litva je bila jedina država članica koja je zatražila tu vrstu potpore u vezi s inicijativom za digitalizaciju europske industrije. U okviru indeksa DESI za 2019. Litva je zauzimala položaj netom ispod prosjeka EU‑a (vidjeti sliku 5.).

Nacionalna tijela s kojima je Sud obavio razgovore smatrala su da su aktivnosti Komisije imale određeni učinak na njihove nacionalne strategije, ali da su one cjelokupno gledajući imale ograničen utjecaj na osmišljavanje i provedbu njihovih strategija (vidjeti okvir 2.). To je dijelom posljedica različitog stupnja napretka država članica u području digitalizacije. Na primjer, budući da je Njemačka ostvarila velik napredak u tom području, Komisija je mogla iskoristiti njezinu strategiju „Industrie 4.0” kao izvor za inicijativu za digitalizaciju europske industrije.

Situacija je slična kad je riječ o primjeni dobre prakse: Sud u posjećenim državama članicama nije pronašao jasne dokaze o tome da one primjenjuju dobru praksu koja se promicala, kao što su izmjena strategija kao rezultat događanja koja je organizirala Komisija.

Sud je u izvješćima za pojedine zemlje o praćenju napretka nacionalnih inicijativa za digitalizaciju industrije utvrdio slučajeve u kojima je Komisija istaknula potrebu za poboljšanjem nacionalnih strategija kako bi se one djelotvorno provele (vidjeti okvir 3.). Međutim, Komisija u tim slučajevima nije predložila nikakve korektivne mjere, niti su relevantne države članice potom poduzele mjere kako bi riješile pitanja koja je Komisija istaknula.

Komisija i države članice ne mogu u cijelosti procijeniti napredak u provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije

Kako bi procijenio mjeru u kojoj su Komisija i države članice mogle pratiti napredak u provedbi nacionalnih strategija za digitalizaciju industrije, Sud je ispitao je li Komisija:

• zajamčila da se programom Obzor 2020. pruža potpora provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije; i
• u suradnji s državama članicama utvrdila zajedničke pokazatelje za praćenje uporabe ESI fondova za potporu provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije, kao i je li programima koje je Sud pregledao olakšano pružanje potpore projektima koji doprinose digitalizaciji industrije.

Komisija za praćenje provedbe strategija država članica za digitalizaciju uglavnom upotrebljava izvješća za pojedine zemlje o praćenju napretka nacionalnih inicijativa za digitalizaciju industrije (vidjeti odlomak 18.). U tim se izvješćima pružaju određene financijske informacije, i na razini financiranja sredstvima EU‑a i na razini financiranja nacionalnim sredstvima. Unatoč tome, kao što je potvrđeno u studiji EU‑a priloženoj tim izvješćima²⁴, postojali su određeni izazovi u pogledu utvrđivanja iznosa financijskih sredstava povezanih s različitim nacionalnim inicijativama zbog nedostatka transparentnosti i neusklađenih struktura izvješćivanja u većini država članica. Kad je riječ o nacionalnoj razini, praćenje nacionalnih inicijativa znatno se razlikuje od države članice do države članice (vidjeti okvir 4.).

Programom Obzor 2020. pruža se potpora inicijativi za digitalizaciju europske industrije

Jedan je od glavnih ciljeva inicijative za digitalizaciju europske industrije u pet godina od njezina pokretanja 2016. potaknuti javna i privatna ulaganja u vrijednosti od otprilike 50 milijardi eura (vidjeti odlomak 27.). Kad je riječ o doprinosu EU‑a tom iznosu, u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije navedeni su resursi iz programa Obzor 2020.: 500 milijuna eura za potporu digitalnoinovacijskim centrima i 5 milijardi eura preko javno‑privatnih partnerstava (JPP) u područjima kao što su robotika, fotonika, 5G mreža i računalstvo visokih performansi. Pozivi na podnošenje prijedloga u okviru programa Obzor 2020. koji su objavljeni i planirani od 2016. nadalje u skladu su s tim iznosima, kao što je prikazano u tablici 1.

* Zajedničko poduzeće ECSEL – javno‑privatno partnerstvo za elektroničke komponente i sustave – financira projekte istraživanja, razvoja i inovacija u području ključnih razvojnih tehnologija. https://www.ecsel.eu/.

Napomena: ciljna vrijednost od 5 milijardi eura potpore za javno‑privatna partnerstva dostignuta je samo ako se uzme u obzir potpora dodijeljena prije donošenja i objavljivanja inicijative za digitalizaciju europske industrije (element potpore (4)).

Izvor: Sud, na temelju podataka Komisije.

Iako su se aktivnosti povezane s digitalizacijom europske industrije već financirale iz programa Obzor 2020. tijekom razdoblja 2016. – 2017., za razdoblje 2018. – 2020. uspostavljena je izravnija poveznica s inicijativom. Prema pravilima o financiranju digitalnoinovacijskih centara u tom razdoblju predloženi projekti moraju biti u skladu s relevantnom nacionalnom ili regionalnom inicijativom za digitalizaciju industrije. Međutim, ni u relevantnom programu rada ni u pravilima o evaluaciji ne postoji istovjetna obveza financiranja drugih područja inicijative za digitalizaciju europske industrije, odnosno područja koja nisu povezana s digitalnoinovacijskim centrima, primjerice javno‑privatna partnerstva za ciljana područja.

U slučaju ESI fondova relevantni mehanizmi za prikupljanje podataka upućuju na to da je trenutačno dostupna ograničena količina informacija o inicijativi za digitalizaciju europske industrije

Programima koje je Sud pregledao u svim četirima državama članicama pružena je potpora projektima povezanima s digitalizacijom europske industrije. Sud je ispitao devet projekata iz tih programa. Iako je u slučaju nekih projekata došlo do kašnjenja u njihovu odobrenju i provedbi (primjer je dostupan u okviru 5.), svi pregledani projekti bili su relevantni za inicijativu za digitalizaciju europske industrije.

Tijela država članica nisu reagirala na inicijativu za digitalizaciju europske industrije izravnom izmjenom svojih programa u svrhu stavljanja većeg naglaska na tu inicijativu. Međutim, u Poljskoj su 2018. i 2019. uvedene izmjene u program „Pametan rast”, glavni program osmišljen u svrhu poticanja inovativnosti i konkurentnosti poljskog gospodarstva, kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potporu digitalizaciji industrije (vidjeti okvir 6.). Programi koje je Sud pregledao u Portugalu nisu uključivali nijednu mjeru koja bi bila izravno usmjerena na digitalizaciju. Međutim, relevantna tijela smatrala su da su programi bili dovoljno fleksibilni za uključivanje dodatnih tematskih prioriteta koji se utvrde tijekom provedbe programa. Od 2017. godine objavljuju se tematski pozivi na podnošenje projektnih prijedloga koji se odnose posebno na industriju 4.0.

Budući da je inicijativa za digitalizaciju europske industrije pokrenuta sredinom programskog razdoblja 2014. – 2020., ne postoji pravna obveza na temelju koje bi države članice morale pratiti projekte relevantne za tu inicijativu. Kad je riječ o posjećenim državama članicama, u Portugalu je uveden sustav za praćenje uporabe financijskih sredstava iz EFRR‑a kojima se doprinosi provedbi te inicijative (vidjeti okvir 7.), dok šest od preostalih sedam upravljačkih tijela s kojima je Sud obavio razgovore nije uvelo takav sustav.

Bez informacija država članica o potrošnji sredstava u razdoblju 2014. – 2020. Komisija teško može utvrditi mjeru u kojoj se ESI fondovi upotrebljavaju za potporu inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Na primjer, način na koji se evidentira potpora za inicijativu za digitalizaciju europske industrije iz EFRR‑a razlikuje se od države članice do države članice i/ili od programa do programa. Mehanizmi praćenja i izvješćivanja utvrđeni su na početku programskih razdoblja te nisu osmišljeni na način da se njima uzimaju u obzir inicijative politika koje su uvedene u kasnijem trenutku relevantnog razdoblja, kao što je inicijativa za digitalizaciju europske industrije. Sud smatra da je fleksibilan sustav praćenja Komisiji mogao omogućiti da prikupi informacije o financijskoj potpori za projekte kojima se pruža potpora provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije²⁶. Takav sustav mogao je biti koristan za druge bitne inicijative koje su uvedene nakon početka programskog razdoblja.

Komisija je u prijedlog uredbe o ESI fondovima za razdoblje 2021. – 2027. uključila posebne kodove za bilježenje mjera kojima se pruža potpora digitalizaciji²⁷. Ako se ta odredba zadrži u uredbi nakon njezina donošenja, njome će se olakšati utvrđivanje mjere u kojoj ESI fondovi doprinose provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije.

Komisija je promicala koncept digitalnoinovacijskih centara, ali aktivnosti u državama članicama bile su ograničene

Digitalnoinovacijski centri imaju za cilj pomoći poduzećima (posebno MSP‑ovima) da iskoriste digitalne mogućnosti. Oni bi trebali pružati stručno znanje o tehnologijama, ispitivanju, vještinama, poslovnim modelima, financiranju, istraživanju tržišta i umrežavanju. Digitalnoinovacijski centri trebali bi imati ulogu jedinstvenih kontaktnih točaka i pružati usluge poduzećima u njihovim regijama i izvan njih u svrhu digitalizacije njihova poslovanja.

Kako bi procijenio je li potpora Komisije i država članica uspostavi i djelovanju digitalnoinovacijskih centara bila djelotvorna, Sud je ispitao je li Komisija u suradnji s državama članicama:

• pružila smjernice i kriterije za uspostavu digitalnoinovacijskih centara i osmislila mehanizam kojim će se zajamčiti da digitalnoinovacijski centri ispunjavaju te kriterije; te
• utvrdila i promicala primjere dobre prakse u djelovanju digitalnoinovacijskih centara, kao i je li utvrdila djelotvoran okvir za praćenje u svrhu procjene napretka, uključujući praćenje financijskih sredstava koja ti centri upotrebljavaju za pružanje pomoći poduzećima u procesu digitalizacije.

Komisija je od pokretanja inicijative za digitalizaciju europske industrije uložila napore u pružanje potpore digitalnoinovacijskim centrima, ali u nekim državama članicama ostvarila je malen napredak

Kriteriji za digitalnoinovacijske centre

Komisija je u listopadu 2017. izradila internetski katalog za digitalnoinovacijske centre, koji bi trebao imati ulogu „žutih stranica” za digitalnoinovacijske centre. Svrha je tog kataloga pružiti pregled digitalnoinovacijskih centara u Europi, kao i potporu njihovu umrežavanju u suradnji s regionalnim, nacionalnim i europskim inicijativama za digitalizaciju industrije. Prema podatcima iz tog kataloga na kraju 2019. u EU‑u je bilo registrirano 498 digitalnoinovacijskih centara, od čega je njih 309 aktivno djelovalo, a njih 189 bilo je u pripremi (vidjeti Prilog IV.).

Komisija je utvrdila određene opće značajke i kriterije koje određena organizacija treba ispuniti ako se želi registrirati kao digitalnoinovacijski centar u relevantnom katalogu (vidjeti okvir 8.).

Organizacije koje se žele registrirati u katalogu kao digitalnoinovacijski centri moraju izjaviti da ispunjavaju skup navedenih kriterija. Kako bi se zajamčilo da registrirani digitalnoinovacijski centri ispunjavaju te kriterije, Komisija je angažirala vanjske konzultante koji su proveli evaluaciju dokumentacije s informacijama koje su pružili digitalnoinovacijski centri. Nacionalna tijela s kojima je Sud obavio razgovore u posjećenim državama članicama navela su da nisu bila uključena u tu provjeru.

Komisija je u kontekstu priprema za program Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. u studenome 2019. iznijela prijedlog o tome kako bi se tim programom moglo doprinijeti uspostavi mreže digitalnoinovacijskih centara kojom bi bile obuhvaćene sve regije u Europi²⁸. U tom se dokumentu predlaže novi proces odabira za digitalnoinovacijske centre koji bi obuhvaćao dva koraka: nacionalna tijela iz država članica odredila bi potencijalne digitalnoinovacijske centre, koji bi zatim bili pozvani da se prijave na ograničene pozive za podnošenje prijedloga koje bi vodila Komisija. Predloženi novi kriteriji prema kojima bi države članice odabirale digitalnoinovacijske centre (koji će se tada nazivati „europskim digitalnoinovacijskim centrima”) precizniji su od onih koji se primjenjuju na katalog digitalnoinovacijskih centara. U ožujku 2020. iznesen je ažurirani prijedlog u kojem je utvrđen najmanji i najveći mogući broj digitalnoinovacijskih centara za svaku državu članicu u okviru europske mreže koja bi se financirala iz programa Digitalna Europa. Ukupni broj centara tada bi se kretao između 128 i 260 i bio znatno manji nego što je to trenutačno slučaj (vidjeti Prilog V.). Međutim, u lipnju 2020. taj novi postupak još se nije službeno primjenjivao.

Smjernice za digitalnoinovacijske centre

Komisija provodi niz aktivnosti osmišljenih u svrhu potpore digitalnoinovacijskim centrima. Te aktivnosti uključuju sastanke radnih skupina, tečajeve osposobljavanja i savjetovanje, kao i posebne inicijative kojima izravno upravlja Komisija, kao što su inicijative I4MS i SAE (u okviru kojih se MSP‑ovima pruža prilika da iskoriste projekte digitalnoinovacijskih centara) te „Pametne tvornice” i DIHELP, za koju je financijska sredstva izdvojio i Europski parlament.

Radna skupina za digitalnoinovacijske centre, koju je osnovala Komisija (vidjeti okvir 1.), redovito raspravlja o dobrim praksama u djelovanju digitalnoinovacijskih centara. Ta je radna skupina 2017. zaključila da bi digitalnoinovacijski centri trebali pružati sljedeći minimalni skup usluga:

• podizanje svijesti o poslovnom potencijalu digitalnih tehnologija;
• prikupljanje informacija o inovacijama (pronalaženje novih inovacija);
• potpora u osmišljavanju strategija (određivanje vizije i izrada strategije);
• suradnja s poduzećima u svrhu procjene njihove digitalne razvijenosti i osmišljavanja odgovarajućih planova;
• posredovanje u odnosima s potencijalnim pružateljima usluga;
• mentoriranje i osposobljavanje; i
• omogućavanje isplativog pristupa specijaliziranim objektima za eksperimentiranje, ispitivanje i proizvodnju.

Osim toga, predmetna radna skupina izradila je vodič za tijela koja žele uspostaviti ili razviti digitalnoinovacijski centar (vidjeti okvir 9.). Taj je vodič dodatno razrađen tijekom narednih sastanaka radne skupine i u okviru programa osposobljavanja za digitalnoinovacijske centre (vidjeti odlomak 56.).

Unatoč svim aktivnostima Komisije, prema navodima nacionalnih tijela u četirima posjećenim državama članicama do kraja 2019., gotovo četiri godine nakon pokretanja inicijative za digitalizaciju europske industrije i uvođenja koncepta digitalnoinovacijskih centara, nijedno od tih tijela nije sastavilo primjere dobre prakse za digitalnoinovacijske centre, ni u suradnji s Komisijom ni samostalno. Digitalnoinovacijski centri s kojima je Sud obavio razgovor istaknuli su da se time umanjuje njihova mogućnost da djelotvorno pruže usluge poduzećima.

Pristupi koje Komisija i države članice primjenjuju na digitalnoinovacijske centre nisu u potpunosti razrađeni i koordinirani

Financijska sredstva EU‑a za digitalnoinovacijske centre

Radna skupina za digitalnoinovacijske centre utvrdila je program Obzor 2020. i EFRR kao glavne izvore financiranja za digitalnoinovacijske centre. Od 28 digitalnoinovacijskih centara od kojih je Sud prikupio podatke njih 16 navelo je da su imali pristup financijskim sredstvima iz programa Obzor 2020. za potporu aktivnostima povezanima s digitalnoinovacijskim centrima. Potpora koju su digitalnoinovacijski centri iz tog uzorka primili iz EFRR‑a bila je ograničenija: od 28 digitalnoinovacijskih centara samo su njih četiri navela da su primili financijska sredstva iz tog fonda.

Komisija je 2018. procijenila da u 13 država članica nije uspostavljen dovoljan broj digitalnoinovacijskih centara, i to uglavnom u središnjim i istočnim zemljama EU‑a koje su se pridružile EU‑u 2004. ili nakon toga²⁹. Slijedom toga, Komisija se u studenome 2018. pismenim putem obratila vladama tih zemalja kako bi potaknula pružanje dodatne potpore digitalnoinovacijskim centrima, po mogućnosti uz uporabu EFRR‑a.

Uspostava i praćenje digitalnoinovacijskih centara

Sud je utvrdio primjere u kojima Komisija i države članice nisu primjenjivale koordiniran pristup u pogledu uspostave i aktivnosti digitalnoinovacijskih centara. Tijela odgovorna za nacionalne strategije digitalizacije u Poljskoj i Njemačkoj pružala su potporu razvoju vlastitih mreža nacionalnih digitalnoinovacijskih centara. U te nacionalne mreže nisu uvijek bile uključene organizacije koje su se registrirale u katalogu digitalnoinovacijskih centara.

• Na kraju 2019. u katalogu Komisije bilo je registrirano 55 njemačkih organizacija. Njemačka izravno pruža potporu dvjema mrežama digitalnoinovacijskih centara ili sličnih organizacija: mreži centara za stručnost³⁰ i mreži digitalnih centara³¹. Od toga je tek devet od 26 centara za stručnost i pet od 12 digitalnih centara registrirano u katalogu Komisije.
• Poljsko ministarstvo poduzetništva i tehnologije pokrenulo je u kolovozu 2019. prvi poziv na podnošenje prijedloga za poljske digitalnoinovacijske centre³². U to vrijeme u katalogu Komisije bilo je 13 organizacija koje su bile registrirane kao digitalnoinovacijski centri i koje su sudjelovale u raznim projektima sufinanciranima sredstvima EU‑a, ali samo su dvije od njih bile među pet organizacija koje su bile uspješne u okviru tog poziva.

Još jedan primjer nedostatka koordinacije između Komisije i država članica odnosi se na osmišljavanje alata za procjenu digitalne razvijenosti. Digitalnoinovacijski centri služe se tim alatom za izradu prve procjene razine digitalizacije poduzeća kojem namjeravaju pružiti potporu. Sud je i u Poljskoj i u Mađarskoj utvrdio primjere u kojima je osmišljeno nekoliko takvih instrumenata u istu svrhu. Sud je utvrdio da je u Poljskoj postojala jedna metodologija koja se izrađivala u okviru projekta Europskog centra za potporu naprednoj proizvodnji (ADMA)³³ kojim izravno upravlja Komisija uz dodatne tri različite nacionalne metodologije (uključujući dvije koje su se izrađivale u suradnji s ministarstvom odgovornim za nacionalnu strategiju digitalizacije). U Mađarskoj su dva digitalnoinovacijska centra upotrebljavala metodologiju koja je izrađena u okviru projekta ADMA, dva su upotrebljavala vlastitu metodologiju, dok tri druge organizacije upotrebljavaju zasebne vlastite alate za procjenu digitalne razvijenosti koji su osmišljeni u okviru projekata sufinanciranih sredstvima EU‑a.

Prema podatcima prikupljenima u okviru praćenja koje obavlja Komisija broj MSP‑ova kojima su digitalnoinovacijski centri s pomoću programa Obzor 2020. pružili potporu u ispitivanju digitalnih inovacija iznosio je na kraju 2019. otprilike 2 000. Riječ je o vrlo malom udjelu, odnosno o manje od 0,01 % ukupnog broja MSP‑ova u EU‑u. Osim praćenja aktivnosti digitalnoinovacijskih centara koje se financiraju iz programa Obzor 2020. trenutačno na razini EU‑a ne postoji nijedan okvir za praćenje digitalnoinovacijskih centara. Komisija stoga ne može prosuditi djeluju li digitalnoinovacijski centri na djelotvoran način. Ni države članice koje je Sud posjetio nisu uspostavile sustave praćenja za procjenu djelovanja digitalnoinovacijskih centara. Ipak, prijedlog Komisije za sljedeće razdoblje (odlomak 55.) uključuje preliminarni popis obveznih ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s kojima će digitalnoinovacijski centri koji primaju potporu iz programa Digitalna Europa morati dostavljati odgovarajuće podatke. Osim toga, Komisija radi na osmišljavanju smjernica za praćenje i evaluaciju digitalnoinovacijskih centara i njihova doprinosa digitalnoj transformaciji poduzeća, regija i država članica. Komisija namjerava objaviti te smjernice do kraja 2020. godine.

Radi se na uspostavi prikladnog pravnog okvira, ali dolazi do kašnjenja u postizanju odgovarajuće razine širokopojasne povezanosti za digitalizaciju industrije

Da bi se omogućio digitalni razvoj industrija u EU‑u, EU mora zajamčiti prikladno okruženje. To uključuje pravni okvir i odgovarajuću razinu širokopojasne povezanosti, što su oboje preduvjeti za uspješnu digitalizaciju poduzeća. Sud je stoga ispitao je li Komisija poduzela mjere kako bi zajamčila da se zakonodavnim okvirom potiče digitalizacija europske industrije, kao i jesu li države članice povećale razinu kvalitete širokopojasnog pristupa internetu u Europi. U slučaju drugog aspekta Sud se oslonio na informacije iz tematskog izvješća na tu temu koje je objavio u lipnju 2018. godine³⁴.

Komisija poduzima mjere kako bi zajamčila prikladan pravni okvir za inicijativu za digitalizaciju europske industrije

Komisija se 2016. godine u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije obvezala na to da će do 2020. preispitati pravni okvir za digitalne inovacije kako bi:

• predložila inicijativu za slobodan protok podataka unutar EU‑a i detaljnije ispitala nova pitanja vlasništva podataka, pravila o pristupu i ponovnom korištenju, uključujući i podatke u industrijskom kontekstu te posebno podatke koje generiraju senzori i drugi uređaji za prikupljanje;
• istražila pravni okvir za primjenu autonomnih sustava i interneta stvari, posebno propise o sigurnosti i odgovornosti te pravne uvjete kako bi se omogućilo opsežno ispitivanje u stvarnom okruženju; te
• započeti rad na sigurnosti aplikacija i drugog neugrađenog softvera koji nisu obuhvaćeni sektorskim zakonodavstvom, radi procjene moguće potrebe za dodatnim mjerama na razini EU‑a.

Komisija je na temelju te obveze provela studije, procjenu učinka i javno savjetovanje³⁵ o slobodnom protoku podataka, čiji je rezultat bilo donošenje nove uredbe 2018. godine³⁶. Povrh toga, Komisija je ujedno u sklopu jedne Direktive³⁷ poduzela mjere u pogledu vlasništva podataka olakšavanjem ponovne upotrebe podataka financiranih javnim sredstvima u komercijalne i nekomercijalne svrhe. Komisija je u veljači 2020. objavila komunikaciju o Europskoj strategiji za podatke³⁸, a 2021. godine planira donijeti provedbenu uredbu koja će uključivati popis skupova podataka koji će se staviti na raspolaganje za besplatnu ponovnu uporabu.

Kad je riječ o pravnom okviru za pravila o sigurnosti i odgovornosti pri uporabi autonomnih sustava i primjeni interneta stvari, Komisija je u lipnju 2018. osnovala stručnu skupinu za odgovornost i nove digitalne tehnologije³⁹. Ta je skupina objavila izvješće u svibnju 2019.⁴⁰ Komisija je u veljači 2020. objavila izvješće o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost⁴¹.

Naposljetku, u skladu s obvezama koje je preuzela u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije Komisija je također započela s aktivnostima u području sigurnosti aplikacija i drugog neugrađenog softvera. Komisija je 2016. pokrenula javno savjetovanje o tom pitanju⁴², a 2017. angažirala konzultante čija je zadaća bila analizirati pravno i poslovno okruženje, kao i izazove i prilike povezane s novim tehnologijama. Povezano izvješće objavljeno je u travnju 2019.⁴³

Još nisu postignute odgovarajuće razine širokopojasne povezanosti

Dostupnost brze i pouzdane širokopojasne veze ključni je preduvjet za digitalizaciju industrije. Ona je potrebna za omogućavanje protoka informacija u stvarnom vremenu i međusobno povezivanje svih elemenata poslovnog procesa. Povrh toga, dostupnost kvalitetnog širokopojasnog pristupa internetu jedan je od načina ublažavanja učinaka izvanrednih stanja na poduzeća, kao što je pandemija COVID‑19 2020. godine.

Komisija je 2010. u okviru strategija Europa 2020. utvrdila tri cilja za pružanje usluga širokopojasnog pristupa internetu⁴⁴ te je 2016. donijela strategiju povezanosti za „europsko gigabitno društvo”⁴⁵ kojom su uvedena tri dodatna strateška cilja koja je potrebno postići do 2025. godine (vidjeti okvir 10.).

Komisija je predložila niz mjera u okviru politika i regulatornih mjera, kao i financijske programe i instrumente za poticanje privatnih i javnih ulaganja u brze i ultrabrze mreže. Sud je u prethodno spomenutom tematskom izvješću iz 2018. naveo da je Komisija u razdoblju 2014. – 2020. državama članicama stavila na raspolaganja otprilike 15 milijardi eura za potrebe uvođenja širokopojasnog pristupa internetu, uključujući 5,6 milijardi eura u obliku zajmova Europske investicijske banke (EIB). Sud je u tom izvješću zaključio da je do 2016. u svim državama članicama ostvarena pokrivenost osnovnom širokopojasnom mrežom (1. ciljna vrijednost), ali i istaknuo probleme u pogledu dostizanja dviju preostalih ciljnih vrijednosti EU‑a za 2020. (2. i 3. ciljna vrijednost).

Ciljne vrijednosti povezanosti u okviru strategije Europa 2020.

Prema indeksu DESI do sredine 2019. 86 % europskih kućanstava imalo je pristup širokopojasnoj mreži brzine veće od 30 Mbps u usporedbi s ciljnom vrijednošću od 100 % (2. ciljna vrijednost), što je povećanje u odnosu na 67 % kućanstava 2014. (vidjeti sliku 8.). Širokopojasnu mrežu brzine od 100 Mbps ili više 2019. godine upotrebljavalo je tek 26 % europskih kućanstava u usporedbi s ciljnom vrijednošću za 2020. od 50 % (3. ciljna vrijednost), no taj je udio ipak bio znatno veći nego 2014., kad je iznosio 3 % (vidjeti sliku 9.). Iako podatci pokazuju da se dostupnost širokopojasnog pristupa u EU‑u postojano povećava, malen je broj država članica u kojima postoji vjerojatnost da će se dosegnuti sve ciljne vrijednosti za 2020. godinu.

Izvor: analiza koju je proveo Sud na temelju pokazatelja indeksa DESI „1c1 – pokrivenost brzim širokopojasnim mrežama (pristup nove generacije)” prema stanju od 28.2.2020.

(1) U slučaju Nizozemske prvi dostupni podatci o uporabi ne odnose se na 2014. godinu nego na 2016.

(2) U slučaju Hrvatske prvi dostupni podatci o uporabi ne odnose se na 2014. godinu nego na 2015.

Izvor: analiza koju je proveo Sud na temelju pokazatelja indeksa DESI za 2020. „1a2 – uporaba nepokretnih ultrabrzih širokopojasnih mreža brzine od najmanje 100 Mbps” prema stanju od 15.6.2020.

Ciljne vrijednosti za gigabitno društvo do 2025.

Komisija je 2019. provela anketu u vezi s nacionalnim planovima država članica za razvoj širokopojasnog pristupa i ciljnim vrijednostima širokopojasnih mreža za gigabitno društvo do 2025. (okvir 10., 4. 5. i 6. ciljna vrijednost). Anketa je pokazala da je manje od polovice država članica ažuriralo svoje nacionalne planove za razvoj širokopojasnog pristupa kako bi se njima uzele u obzir ciljne vrijednosti za gigabitno društvo do 2025. Preostale države članice planirale su ažurirati svoje planove do kraja 2020., no u vrijeme obavljanja revizije nisu bile poznate dodatne pojedinosti. S obzirom na kašnjenja u dostizanju ciljnih vrijednosti EU‑a za 2020. i spor napredak država članica u uključivanju ciljnih vrijednosti za gigabitno društvo u njihove nacionalne planove za razvoj širokopojasnog pristupa dostizanje ciljnih vrijednosti za gigabitno društvo do 2025. bit će izazov.

Komisija je ažurirala indeks DESI (vidjeti odlomak 14.) kako bi se njime uzela u obzir važnost kvalitetne povezanosti i ciljnih vrijednosti strategije Europa 2020. Na primjer, 2019. pridodala je element povezan s ultrabrzim širokopojasnim mrežama, tj. 3. ciljnom vrijednošću i element povezan s „pripremljenošću za 5G mrežu”. Osim toga, u okviru indeksa DESI za 2020. uvedeno je izvješćivanje o mrežama brzine 100 Mbps koje se mogu nadograditi na gigabitnu brzinu (5. ciljna vrijednost). Međutim, druge dvije ciljne vrijednosti EU‑a za 2025. godinu još se ne odražavaju u indeksu DESI.

Pravila o državnim potporama koja se odnose na širokopojasni pristup internetu

Sud je u izvješću iz 2018. preporučio Komisiji da državama članicama pojasni primjenu smjernica o državnim potporama u pogledu ciljnih vrijednosti brzine od 100 Mbps i gigabitnog društva jer su određene države članice te smjernice tumačile na način kojim bi se mogla ograničiti javna financijska sredstva koja stavljaju na raspolaganje za širokopojasni pristup internetu u područjima u kojima već postoji pokrivenost brzinom od 30 Mbps⁴⁶. Komisija je pristala pojasniti to pitanje državama članicama do kraja 2018., i to ažuriranjem „Vodiča za ulaganje u brzi širokopojasni pristup” u koji je namjeravala uključiti dodatne informacije o dodjeljivanju potpore u područjima u kojima su aktivni privatni pružatelji usluga, posebice u pogledu ciljnih vrijednosti brzine od 100 Mbps i gigabitnog društva. U lipnju 2020. taj vodič još nije bio objavljen.

Tijela država članica s kojima je Sud obavio razgovore i dalje su smatrala da su pravila o državnim potporama nejasna i da ih je potrebno ažurirati kako bi se uzela u obzir ubrzana digitalizacija i potreba za znatnim javnim ulaganjima u svrhu postizanja ciljeva gigabitnog društva do 2025.

Uporaba bržih širokopojasnih mreža u poduzećima

Ciljne vrijednosti strategije Europa 2020. opisane u okviru 10. odnose se na kućanstva. Povezanost poduzeća ima ključnu ulogu za uspješan ishod inicijative za digitalizaciju europske industrije, no unatoč tome EU nije utvrdio nikakve ciljne vrijednosti pokrivenosti koje bi se odnosile posebno na poduzeća. Od 2014. uporaba brzih i ultrabrzih širokopojasnih mreža u poduzećima u EU‑u postojano se povećava. Međutim, na kraju 2019. brzina širokopojasne mreže u 50 % poduzeća i dalje je bila manja od 30 Mbps (vidjeti sliku 10.). Širokopojasne mreže brzine od najmanje 30 Mbps bile su 2019. godine dostupne za 80 % velikih poduzeća, dok je isto vrijedilo za samo 46 % malih poduzeća⁴⁷. Kao što je vidljivo na slici 11., prosječna stopa uporabe ultrabrzih širokopojasnih mreža (> 100 Mbps) u poduzećima u EU‑u slična je onoj za kućanstva, ali bilježi sporiji rast.

Izvor: Sud, na temelju podataka Eurostata.

Izvor: Sud, na temelju podataka Eurostata i indeksa DESI za 2020. (za uporabu u kućanstvima).

Zaključci i preporuke

Inicijativa za digitalizaciju europske industrije temelji se na neobvezujućem pravu, a svrha joj je ojačati konkurentnost industrije u EU‑u s pomoću digitalnih inovacija. Unatoč naporima koje je Komisija uložila u pružanje potpore nacionalnim tijelima i digitalnoinovacijskim centrima kao dio provedbe inicijative za digitalizaciju europske industrije, u određenim državama članicama ostvaren je ograničen napredak u izradi i provedbi nacionalnih strategija digitalizacije i uspostavi digitalnoinovacijskih centara.

Strategija Komisije za potporu digitalizaciji europske industrije imala je dobar temelj i države članice su je podržavale, ali u okviru relevantne inicijative nisu utvrđeni predviđeni ishodi, kao ni odgovarajući pokazatelji rezultata i ciljne vrijednosti. Time se Komisiji i državama članicama otežava donošenje odluka koje se temelje na relevantnim informacijama, kao i bolje usmjeravanje njihovih aktivnosti. Komisija je provela niz aktivnosti u svrhu pružanja smjernica državama članicama, ali nije poticala države članice da izdvoje financijska sredstva iz ESI fondova za tu inicijativu. Nije poznat ukupni iznos financijskih sredstava potrebnih za uspostavu i održavanje okvira za potporu digitalizaciji industrije EU‑a. U većini država članica koje je Sud posjetio Komisijine aktivnosti potpore imale su ograničen utjecaj (odlomci 24. – 40.).

1. Komisija bi trebala ponuditi potporu državama članicama u utvrđivanju iznosa financijskih sredstava koja im nedostaju u kontekstu digitalizacije industrije, primjerice kao dio uvjeta koji omogućuju provedbu za strategije pametne specijalizacije za razdoblje 2021. – 2027.

Preporučeni rok provedbe: za programsko razdoblje 2021. – 2027.

2. Komisija bi trebala bolje obavještavati relevantna tijela o ključnim financijskim sredstvima dostupnima za provedbu inicijative za digitalizaciju europske industrije, zajedno s potencijalnim zahtjevima za sufinanciranje.

Preporučeni rok provedbe: 30. lipnja 2021.

81.

Komisija i države članice ne mogu u cijelosti procijeniti napredak u provedbi inicijative za digitalizaciju europske industrije. Programom Obzor 2020. pruža se potpora provedbi te inicijative, a pozivi u okviru tog programa koji su objavljeni i planirani od 2016. nadalje u skladu su s iznosima koji su utvrđeni u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Sud je u svim pregledanim programima za EFRR utvrdio mjere kojima bi se moglo pružiti potporu provedbi te inicijative. Međutim, kad je riječ o ESI fondovima, ne postoji pravna obveza na temelju koje bi države članice morale pratiti projekte povezane s tom inicijativom. Stoga u većini država članica mehanizmi prikupljanja podataka ne obuhvaćaju informacije o toj inicijativi, čime se onemogućava praćenje na razini država članica i EU‑a. Komisija smatra da bi države članice trebale primjenjivati strukturiraniji pristup kako bi se precizno utvrdilo koja su ulaganja izvršena. To znači da je Komisiji teško prikupiti te informacije kako bi procijenila iznos izvršenih ulaganja u odnosu na planove predviđene komunikacijom o inicijativi za digitalizaciju europske industrije (odlomci 42. – 49.).

3. i 4. preporuka – Potrebno je poboljšati praćenje inicijative za digitalizaciju europske industrije utvrđivanjem odgovarajućih pokazatelja rezultata i praćenjem potrošnje sredstava
3. Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala zajamčiti da se za bitne inicijative koje su uvedene nakon početka programskog razdoblja uspostavi sustav za praćenje potrošnje financijskih sredstava EU‑a u okviru podijeljenog upravljanja u slučajevima u kojima Komisija takvu prilagodbu procijeni potrebnom.

Preporučeni rok provedbe: 31. prosinca 2021.

4. Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala pojasniti predviđene ishode inicijative za digitalizaciju europske industrije utvrđivanjem zajedničkih pokazatelja rezultata i ciljnih vrijednosti za procjenu napretka u provedbi u državama članicama i na razini EU‑a.

Preporučeni rok provedbe: 30. lipnja 2021.

82.

Digitalnoinovacijski centri jedan su od ključnih koncepata inicijative za digitalizaciju europske industrije te je Komisija od pokretanja te inicijative provela niz aktivnosti osmišljenih s ciljem potpore uspostavi i djelovanju digitalnoinovacijskih centara. Međutim, aktivnosti koje su provele države članice bile su ograničene. Nakon četiri godine od pokretanja inicijative za digitalizaciju europske industrije, u državama članicama koje je Sud posjetio digitalnoinovacijski centri iskoristili su dostupna financijska sredstva EU‑a u ograničenoj mjeri te je Sud naišao na primjere nekoordiniranih pristupa. Uz iznimku aktivnosti koje se financiraju iz programa Obzor 2020., trenutačno na razini EU‑a ne postoji detaljan okvir praćenja za digitalnoinovacijske centre. Dostupne informacije upućuju na to da je potpora digitalizaciji poduzeća pružena u ograničenoj mjeri. Komisija je za razdoblje 2021. – 2027. predložila novi program Digitalna Europa, kojim se predviđaju kriteriji na temelju kojih bi države članice odabirale „europske digitalnoinovacijske centre”, kao i kriteriji za praćenje njihovih aktivnosti u slučajevima u kojima primaju potporu iz tog programa. U lipnju 2020. taj je predloženi program i dalje bio u fazi rasprave (odlomci 52. – 64.).

5. –7. preporuka – Potrebno je definirati, koordinirati i donijeti okvir za mrežu europskih digitalnoinovacijskih centara kojom bi bile obuhvaćene sve regije u Europi

Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala:

5. donijeti kriterije za odabir za organizacije koje imenuju nacionalna tijela i kojima će se priznati status europskih digitalnoinovacijskih centara.

Preporučeni rok provedbe: 31. prosinca 2020.

6. utvrditi minimalni skup usluga koje bi trebali nuditi svi europski digitalnoinovacijski centri, uključujući ostvarenja i rezultate.

Preporučeni rok provedbe: 31. prosinca 2020.

7. osmisliti usklađen okvir za praćenje ostvarenja i rezultata aktivnosti europskih digitalnoinovacijskih centara, što bi trebalo biti obvezno u slučajevima u kojima su ti centri korisnici financijskih sredstava EU‑a.

Preporučeni rok provedbe: 30. lipnja 2021.

83.

Komisija je nastavila poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se zajamčio prikladan pravni okvir, preispitujući sve zakonodavne akte utvrđene u komunikaciji o inicijativi za digitalizaciju europske industrije. Ključnu ulogu za digitalizaciju industrije ima i kvalitetna širokopojasna povezanost, posebice nakon izbijanja pandemije COVID‑19 2020. godine. Ciljne vrijednosti iz strategije Europa 2020. dosegnut će se tek u malom broju država članica, a dostizanje ciljnih vrijednosti EU‑a za gigabitno društvo do 2025. bit će još zahtjevniji zadatak. Povezanost poduzeća ima ključnu ulogu za digitalizaciju industrije u EU‑u. Širokopojasne mreže brzine od najmanje 30 Mbps bile su 2019. godine dostupne za 80 % velikih poduzeća, dok je isto vrijedilo za samo 46 % malih poduzeća (odlomci 66. – 78.).

8. i 9. preporuka – Potrebno je poduzeti dodatne mjere kako bi se pružila potpora dostizanju odgovarajućih razina širokopojasne povezanosti
8. Komisija bi trebala dovršiti i objaviti „Vodič za ulaganje u brzi širokopojasni pristup”, uključujući pružanje dodatnih informacija o dodjeljivanju potpore u područjima u kojima su aktivni privatni pružatelji usluga, posebice uzimajući u obzir ciljne vrijednosti brzine od 100 Mbps i gigabitnog društva, kao i promicati osviještenost o tim pitanjima.

Preporučeni rok provedbe: 31. prosinca 2020. ovisno o datumu dovršetka rasprava o višegodišnjem financijskom okviru.

9. Komisija bi u dogovoru s državama članicama trebala prilagoditi i konsolidirati svoj okvir za praćenje dostizanja ciljnih vrijednosti gigabitnog društva do 2025. i izvješćivanje o njima.

Preporučeni rok provedbe: 31. prosinca 2021.

Ovo je izvješće usvojilo II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Revizorskog suda Iliana Ivanova, na sastanku održanom u Luxembourgu 15. srpnja 2020.

Za Revizorski sud

Klaus‑Heiner Lehne
predsjednik

Prilozi

Prilog I. – Stupovi inicijative za digitalizaciju europske industrije

Svrha je prvog stupa (europska platforma nacionalnih inicijativa za digitalizaciju industrije) koordinirati razne nacionalne i regionalne inicijative za digitalizaciju industrije u Europi. U ožujku 2017. Komisija je uspostavila okvir upravljanja kako bi se i. omogućila koordinacija nacionalnih inicijativa i inicijativa EU‑a u području digitalizacije, ii. mobilizirali dionici i resursi u čitavom vrijednosnom lancu u korist mjera usmjerenih na uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta, polazeći od postojećih dijaloga s mnogobrojnim dionicima, te iii. razmijenila najbolja praksa.

Poticanjem digitalnih inovacija u svim sektorima obuhvaćeni su drugi i treći stup, i to kako slijedi:

• Drugi stup (digitalne inovacije za sve: digitalnoinovacijski centri) osmišljen je kako bi se poduzećima pomoglo da iskoriste digitalne mogućnosti. Digitalnoinovacijski centri mogu pomoći poduzećima (posebno manjim ili novoosnovanim poduzećima) da poboljšaju svoje poslovanje, procese proizvodnje, proizvode i usluge s pomoću digitalnih inovacija. Cilj Komisije bio je ustrojiti digitalnoinovacijske centre oko postojećih privatnih i javnih centara za stručnost⁴⁸ (npr. sveučilišnih odsjeka) diljem Europe. Treći stup (digitalne inovacije za sve: jačanje vodećeg položaja s pomoću partnerstava i industrijskih platformi) usmjeren je na jamčenje dostupnosti digitalnih inovacija i standardizacije. Cilj Komisije bio je pružiti potporu javno‑privatnim partnerstvima (JPP) i industrijskim platformama radi razvoja ključnih sastavnica digitalne tehnologije za budućnost. U tu je svrhu Komisija u okviru programa EU‑a Obzor 2020. uspostavila javno‑privatna partnerstva i zajednička poduzeća u područjima ključnih digitalnih tehnologija kao što su 5G mreža, velika količina podataka, računalstvo visokih performansi, kibersigurnost, fotonika, robotika te elektroničke komponente i sustavi.

U okviru četvrtog stupa (regulatorni okvir prikladan za digitalno doba) Komisija je planirala procijeniti potrebu za modernizacijom regulatornog okvira i njegovu prikladnost za digitalno doba. Dionici su istaknuli da je potrebno dodatno pojasniti aspekte i. vlasništva i uporabe podataka nastalih u industrijskom kontekstu, ii. autonomnih sustava i iii. neugrađenog softvera.

Peti stup (pripremanje građana Europe za digitalnu budućnost) odnosi se na inicijative Komisije kojima se pruža potpora digitalnom obrazovanju i vještinama u svrhu pripreme građana Europe za digitalnu budućnost. To uključuje:

• Koaliciju za digitalne vještine i radna mjesta⁴⁹, koja je pokrenuta 1. prosinca 2016. kao jedna od ključnih mjera u okviru Novog programa vještina za Europu⁵⁰;
• „Inicijativa za mogućnosti stažiranja u digitalnom sektoru”⁵¹, koja se financira sredstvima iz programa Obzor 2020. u visini od 10 milijuna eura; te
• donošenje akcijskog plana za digitalno obrazovanje⁵² u svrhu pružanja potpore razvoju digitalnih kompetencija koje su potrebne za život i rad u doba brzih digitalnih promjena.

Prilog II. – Pregledani projekti

Izvor: upravljačka tijela.

Prilog III. – Preporuke za pojedine zemlje relevantne za inicijativu za digitalizaciju europske industrije

¹ U razdoblju 2016. – 2018. za Grčku nije izdana nijedna preporuka zbog provedbe programa ekonomske prilagodbe u toj zemlji.

Izvor: analiza koju je Sud proveo na temelju preporuka za pojedine zemlje.

Prilog IV. – Digitalnoinovacijski centri registrirani u katalogu

Izvor: katalog digitalnoinovacijskih centara, stanje na kraju 2019.

Prilog V. – Predloženi broj digitalnoinovacijskih centara koje bi države članice trebale imenovati

Izvor: „European Digital Innovation Hubs in Digital Europe Programme”, nacrt radnog dokumenta, 30.3.2020.

Broj MSP‑ova u EU doseže otprilike 23 milijuna⁵⁶. To znači da bi u teoriji, u slučaju da sve države članice imenuju maksimalan broj digitalnoinovacijskih centara koji bi se financirali iz programa Digitalna Europa, u prosjeku postojao jedan digitalnoinovacijski centar na 88 000 MSP‑ova. Međutim, tim se prosjekom prikrivaju znatne razlike među pojedinačnim državama članicama.

Izvor: Sud, na temelju podataka iz informativnih članaka „ Small Business Act factsheets 2019” i radnog dokumenta Komisije o digitalnoinovacijskim centrima od 30.3.2020.

Pojmovnik, pokrate i skraćeni nazivi

5G: skup svih relevantnih elemenata mrežne infrastrukture za mobilne i bežične komunikacijske tehnologije koji se upotrebljava za povezivanje i usluge s dodatnom vrijednošću naprednih karakteristika kao što su velike brzine prijenosa podataka i veliki podatkovni kapaciteti, komunikacije niske latencije, iznimno visoka pouzdanost ili mogućnost povezivanja velikog broja uređaja. Ti elementi mogu uključivati postojeće mrežne elemente koji se temelje na prethodnim generacijama mobilnih i bežičnih komunikacijskih tehnologija, kao što su 4G ili 3G. Pod pojmom 5G mreža trebalo bi se podrazumijevati da su uključeni svi relevantni dijelovi mreže.

Aditivna proizvodnja: poznata i kao 3D ispis; računalno kontrolirani proces izrade trodimenzionalnih objekata nanošenjem materijala, obično u slojevima.

DIHELP: engl. Digital Innovation Hub Enhanced‑Learning Programme, program mentoriranja i savjetovanja u okviru kojeg se tijekom devet mjeseci pružala potpora za 30 digitalnoinovacijskih centara u svrhu razvoja i/ili proširenja njihovih aktivnosti.

Europski fond za strateška ulaganja (EFSU): mehanizam za potporu ulaganjima koji su uvele Europska investicijska banka (EIB) i Komisija u sklopu Plana ulaganja za Europu, i to s ciljem privlačenja privatnih ulaganja u projekte koji su strateški važni za EU.

Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi): pet zasebnih fondova čiji je cilj umanjiti regionalne neuravnoteženosti u Europskoj uniji za koje su utvrđeni okviri politike za sedmogodišnje proračunsko razdoblje (obuhvaćeno VFO‑om). Riječ je o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR), Europskom socijalnom fondu (ESF), Kohezijskom fondu (KF), Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

I4MS: engl. ICT Innovation for Manufacturing SMEs; program koji promiče Europska komisija i čiji je povećati opseg digitalnih inovacija proizvodnih MSP‑ova u Europi.

Integracija sustava: proces ili faza u okviru kojeg se različiti podsustavi ili komponente objedinjuju u jedan veliki sustav.

Internet stvari: distribuirana mreža kojom se povezuju fizički objekti koji mogu percipirati svoje okruženje i reagirati na njega te komunicirati među sobom ili sa strojevima ili računalima.

Ishod: promjena koja proizlazi iz provedbe određene intervencije i koja je obično povezana s ciljevima te intervencije. Ishodi obuhvaćaju rezultate i učinke. Ishodi mogu biti očekivani i neočekivani te pozitivni ili negativni (npr. nova autocesta koja u predmetnu regiju privlači ulagače, ali u područjima kojima prolazi uzrokuje neprihvatljivu razinu onečišćenja).

Kiberfizički sustavi: sustavi koji se sastoje od računalnog i fizičkog elementa koji su međusobno usko povezani i koordinirani. U literaturi se takvi sustavi nazivaju i „industrijskim internetom stvari”.

Kibersigurnost: sigurnost kiberprostora, pri čemu se kiberprostor odnosi na skup poveznica i odnosa između objekata kojima se može pristupiti preko opće telekomunikacijske mreže, kao i na skup samih objekata u slučajevima u kojima oni predstavljaju sučelja koja omogućavaju njihovu kontrolu na daljinu, pristup podatcima na daljinu ili njihovo sudjelovanje u aktivnostima kontrole unutar tog kiberprostora.

Mala i srednja poduzeća (MSP): pojam kojim se prema kriteriju veličine nazivaju određena društva i druge organizacije, na temelju broja zaposlenika i određenih financijskih kriterija. Mala poduzeća imaju manje od 50 zaposlenika i promet ili bilancu koji ne prelaze 10 milijuna eura. Srednja poduzeća imaju manje od 250 zaposlenika i promet koji ne prelazi 50 milijuna eura, odnosno bilancu koja ne prelazi 43 milijuna eura.

Operativni program (program): u programu se utvrđuju prioriteti i posebni ciljevi određene države članice te se opisuje način na koji će se financijska sredstva (sufinanciranje javnim sredstvima EU‑a i države članice te privatnim sredstvima) upotrebljavati tijekom određenog (obično sedmogodišnjeg) razdoblja za financiranje projekata. Projektima u okviru nekog programa mora se doprinijeti postizanju određenog broja ciljeva utvrđenih na razini prioritetnih osi tog programa. Program se može financirati sredstvima iz EFRR‑a, Kohezijskog fonda i/ili ESF‑a. Program priprema država članica, a prije izvršenja bilo kakvih plaćanja iz proračuna EU‑a mora ga odobriti Komisija. Programe je moguće izmijeniti tijekom programskog razdoblja samo uz pristanak obiju strana.

Pametne tvornice: projekt „Pametne tvornice u novim državama članicama EU‑a” kojim upravlja Glavna uprava Europske komisije za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije u ime Europskog parlamenta i koji je pokrenut u svibnju 2017. U kontekstu inicijative za digitalizaciju europske industrije tim se projektom nastoji doprinijeti naporima koji se ulažu u uspostavu mreže digitalnoinovacijskih centara u Europi.

Preporuke za pojedine zemlje: dokumenti koje Europska komisija priprema za svaku zemlju u kojima se analizira gospodarska situacija te zemlje i pružaju preporuke o mjerama koje bi ona trebala usvojiti u razdoblju od 12 do 18 mjeseci.

Računalstvo u oblaku: pohranjivanje podataka i programa te pristup tim podatcima i programima preko interneta umjesto preko računala određenog pojedinca ili mreže određenog poduzeća. To znači da korisnici ne moraju ulagati u vlastitu infrastrukturu. Pohranjivanje i obrada odvijaju se „u oblaku” umjesto u prostorijama korisnika ili na njegovim uređajima.

Računalstvo visokih performansi: računalstvo koje se temelji na klasteru niza procesora koji su međusobno povezani brzim komunikacijskim mrežama i klasterskim softverom. E‑infrastrukture za superračunalstvo omogućavaju pružanje odgovora na složene izazove moderne znanosti i industrije koji obuhvaćaju velike količine podataka zahvaljujući novim kapacitetima za računalstvo i simulaciju.

Robotika: bavi se dizajnom, izradom, funkcioniranjem i uporabom robota, kao i računalnih sustava kojima se oni kontroliraju. Tržište robotike brzo se razvija i sve ga više pokreće razvoj novih i poboljšanih proizvoda u širokom spektru područja kao što su proizvodnja, traganje te spašavanje i ponovni pronalazak, inspekcija i praćenje, kirurški zahvati i zdravstvo, domovi i automobili, prijevoz i logistika, poljoprivreda i mnoga druga.

SAE: engl. Smart Anything Everywhere, inicijativa čiji je cilj omogućiti MSP‑ovima, novoosnovanim poduzećima i poduzećima srednje tržišne kapitalizacije da unaprijede svoje proizvode i usluge integriranjem inovativnih digitalnih tehnologija.

Umjetna inteligencija: simulacija ljudske inteligencije u strojevima.

Velika količina podataka i analitika: opsežni skupovi podataka koji se izrađuju vrlo brzo i iz velikog broja različitih izvora. Te je podatke moguće prenositi, prikupljati, objedinjavati i analizirati kako bi se stekao uvid u procese i ljudsko ponašanje. Velika količina podataka i analitika imaju potencijala za utvrđivanje prilika za povećanje učinkovitosti u širokom rasponu sektora te ona može dovesti do inovativnih novih proizvoda i usluga, veće konkurentnosti i gospodarskog rasta.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU‑a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i oblikovanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je II. revizijsko vijeće, kojim predsjeda članica Suda Iliana Ivanova i koje je specijalizirano za rashodovna područja ulaganja u koheziju, rast i uključivanje. Reviziju je predvodila članica Suda Iliana Ivanova, a potporu su joj pružali voditelj njezina ureda Mihail Stefanov i ataše u njezinu uredu James Verity, rukovoditelj Niels‑Erik Brokopp, voditelj radnog zadatka Paolo Pesce, zamjenik voditelja radnog zadatka Rafal Gorajski te revizori Dieter Böckem, Marija Bjalkova, Francisco Carretero Llorente, Zuzana Gullova, Kristina Maksinen, Janka Nagy‑Babos, Rene Reiterer i Nikolaos Zompolas.

Zbog pandemije bolesti COVID‑19 i strogih mjera ograničavanja kretanja nije moguće priložiti fotografiju revizorskog tima.

Bilješke

¹ Više informacija o različitim sastavnim dijelovima industrije 4.0. dostupno je u pojmovniku.

² Na primjer, revizorsko društvo PwC: „Opportunities and Challenges of the industrial internet” (2015.) i konzultantsko društvo Boston Consulting Group: „The future of productivity and growth in manufacturing industries” (2015.).

³ Europska investicijska banka – „Who is prepared for the new digital age? – Evidence from the EUB Investment Survey”, veljača 2020.

⁴ https://ec.europa.eu/growth/industry/policy/advanced‑technologies_en

⁵ Europska komisija (2017.), „Roundtable on Digitising European Industry: Working Group 1 – Digital Innovation Hubs”, str. 4.

⁶ https://ec.europa.eu/growth/smes_en

⁷ European Investment Bank, „Financing the digitalisation of small and medium‑sized enterprises: The enabling role of digital innovation hubs”, 14. studenoga 2019.

⁸ EIB razlikuje dvije vrste rashoda za IKT: tradicionalne rashode za opremu i povezivanje i sl. te rashode za projekte digitalne „optimizacije i transformacije”.

⁹ Izvješće društva IDC o tržišnoj prognozi „COVID‑19 Impact on European ICT Markets – Mid‑March 2020 View”.

¹⁰ Europska komisija, COM(2010) 245 final/2 od 26.8.2010., „A Digital Agenda for Europe”, Bruxelles.

¹¹ Europska komisija, COM(2015) 192 final od 6.5.2015., „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu”, Bruxelles.

¹² Vijeće Europske unije (2015.), 9340/15, Zaključci o digitalnoj transformaciji europske industrije, 29.5.2015.

¹³ Europska komisija (2016.), COM(2016) 180 final od 19.4.2016., „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta”, Bruxelles.

¹⁴ UFEU, članak 6.

¹⁵ COM(2018) 434, Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027.

¹⁶ https://www.consilium.europa.eu/media/43 384/roadmap‑for‑recovery‑final‑21.4.2020.pdf

¹⁷ Pojedinosti o metodologiji za izračun indeksa dostupne su na https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/desi

¹⁸ „International Digital Economy and Society Index 2018”, SMART 2017/0052, završno izvješće. ISBN 978. – 92.‑79. – 85. 699. – 0..

¹⁹ https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/countries‑performance‑digitisation

²⁰ https://ec.europa.eu/futurium/en/implementing‑digitising‑european‑industry‑actions/national‑initiatives‑digitising‑industry

²¹ https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/news/workshop‑monitoring‑progress‑national‑initiatives‑digitising‑industry

²² Više informacija o ispitivanju javno‑privatnih partnerstava koje je Sud obavio dostupno je u tematskom izviješću br. 9/2018 „Javno‑privatna partnerstva u EU‑u: brojni nedostatci i ograničene koristi”.

²³ Tematsko izvješće Suda br. 5/2017 „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU‑a promjene?”, odlomci 78. i 159.

²⁴ „Study on Monitoring Progress in National Initiatives on Digitising Industry”, ugovor SMART 2018/0002.

²⁵ https://www.bundesregierung.de/breg‑en/issues/umsetzungsstrategie‑digital‑1 679 944

²⁶ Sličan koncept uveden je 2016. godine za programe ruralnog razvoja: Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/1997 оd 15. studenoga 2016. o izmjeni i ispravku Provedbene uredbe (EU) br. 808/2014 u pogledu izmjena programa ruralnog razvoja i praćenja mjera za potporu integraciji državljana trećih zemalja. Taj je sustav Komisiji omogućio da utvrdi koje bi operacije mogle doprinijeti integraciji državljana trećih zemalja.

²⁷ COM(2018) 375 final. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize.

²⁸ „European Digital Innovation Hubs in Digital Europe Programme”, nacrt radnog dokumenta, 12.11.2019.

²⁹ Bugarska, Češka Republika, Estonija, Hrvatska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka.

³⁰ https://www.mittelstand‑digital.de/

³¹ https://www.de‑hub.de/

³² https://www.gov.pl/web/rozwoj/przemysl‑4. – 0.

³³ http://www.adma.ec/

³⁴ Tematsko izvješće Suda br. 12/2018 „Širokopojasni pristup internetu u državama članicama EU‑a: postignut je određen napredak, ali neće se dosegnuti sve ciljne vrijednosti iz strategije Europa 2020.”

³⁵ Podatci o tim aktivnostima dostupni su na internetskim stranicama Komisije: https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/free‑flow‑non‑personal‑data.

³⁶ Uredba (EU) 2018/1807 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji.

³⁷ Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (Direktiva o otvorenim podatcima).

³⁸ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za podatke. COM(2020) 66 final, 19.2.2020.

³⁹ Stručna skupina za odgovornost i nove tehnologije (lipanj 2018.).

⁴⁰ „Liability for Artificial Intelligence and other emerging digital technologies”, ISBN 978. – 92.‑76. – 12. 959. – 2..

⁴¹ Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Izvješće o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost. COM(2020) 64 final, 19.2.2020.

⁴² https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/news/public‑consultation‑safety‑apps‑and‑other‑non‑embedded‑software

⁴³ „Study on Safety of non‑embedded software; Service, data access, and legal issues of advanced robots, autonomous, connected, and AI‑based vehicles and systems”. ISBN 978. – 92.‑79. – 99. 495. – 1. i ISBN 978. – 92.‑79. – 99. 496. – 8..

⁴⁴ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „A Digital Agenda for Europe”, COM(2010) 245 final/2, 26.8.2010., koja je 2010. potvrđena komunikacijom Komisije Europskom parlamentu, Vijeću Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „The Digital Agenda for Europe – Driving European growth digitally”, COM(2012) 784, 18.12.2012.

⁴⁵ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – ususret europskom gigabitnom društvu, COM(2016) 587 i radni dokument službi komisije – SWD(2016) 300.

⁴⁶ Tematsko izvješće Suda br. 12/2018, odlomak 85. i 5. preporuka.

⁴⁷ Eurostat (isoc_ci_it_en2).

⁴⁸ Centri za stručnost kolaborativni su subjekti u kojima su angažirani visokokvalificirani istraživači i koji provode usmjerena strateška istraživanja u korist industrije.

⁴⁹ https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/digital‑skills‑jobs‑coalition

⁵⁰ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”. COM(2016) 381 final.

⁵¹ https://ec.europa.eu/digital‑single‑market/en/digital‑opportunity‑traineeships‑boosting‑digital‑skills‑job

⁵² Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o akcijskom planu za digitalno obrazovanje. COM(2018) 22 final.

⁵³ Referentni tečaj ESB‑a za euro od 8. studenoga 2019.

⁵⁴ Referentni tečaj ESB‑a za euro od 27. lipnja 2019. (4,2515).

⁵⁵ Referentni tečaj ESB‑a za euro od 28. lipnja 2019. (4,2496).

⁵⁶ „Annual report on SMEs 2018/2019”. ISBN 978.92.9202. – 641.‑7.

⁵⁷ 500 milijuna EUR za digitalnoinovacijske centre te ulaganje od gotovo pet milijardi EUR za vodeći položaj u području digitalnih tehnologija iz programa Obzor 2020. kroz partnerstva, izgradnju platformi i prioritetna područja.

⁵⁸ Vidjeti COM(2018) 375 final, osobito članci 4. i 11.; COM(2018) 372 final, osobito članak 2.

⁵⁹ Vidjeti na primjer, https://ec.europa.eu/regional_policy/en/policy/how/priorities/digital-age i https://s3platform.jrc.ec.europa.eu/-/mapping-eu-investments-in-ict-description-of-an-online-tool-and-initial-observations?inheritRedirect=true&redirect=%2Fdigital-agenda-and-ict.

⁶⁰ WP2018-2020, https://ec.europa.eu/research/participants/data/ref/h2020/wp/2018-2020/main/h2020-wp1820-leit-ict_en.pdf, osobito odlomak 10. i dalje.

⁶¹ Prema ciljanom istraživanju za praćenje koje će se objaviti 2020. indikativni ukupni iznos financiranja inicijativa za digitalizaciju europske industrije u državama članicama 2019. iznosi otprilike 3,26 milijardi EUR. Zbog nedovoljne usporedivosti i transparentnosti tom brojkom nisu obuhvaćeni mehanizmi isključivo povezani s financijskom potporom, kao što su porezne olakšice i programi amortizacije. Iz iznosa od 3,26 milijardi EUR isključene su i najmanje inicijative te one čije područje primjene obuhvaća projekte koji se odnose i na druga područja osim digitalizacije jer podaci nisu bili raščlanjeni na način koji bi omogućio da se u tim slučajevima odvoji proračun za digitalizaciju.

Kronologija

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2020.

AUTORSKA PRAVA

© Europska unija, 2020.

Politika Europskog revizorskog suda (Sud) o ponovnoj uporabi sadržaja provodi se na temelju Odluke Europskog revizorskog suda br. 6. – 2019 o politici otvorenih podataka i ponovnoj uporabi dokumenata.

Osim ako je drukčije navedeno (npr. u pojedinačnim napomenama o autorskim pravima), sadržaj Suda koji je u vlasništvu EU-a ima dozvolu Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0). To znači da je ponovna uporaba dopuštena pod uvjetom da se na odgovarajući način navede izvor i naznače promjene. Osoba koja ponovno upotrebljava sadržaj ne smije izmijeniti izvorno značenje ili poruku dokumenata. Sud ne snosi odgovornost za posljedice ponovne uporabe.

Ako određeni sadržaj prikazuje privatne pojedince čiji je identitet moguće utvrditi, npr. u slučaju fotografija koje prikazuju osoblje Suda, ili ako uključuje djela trećih strana, dužni ste zatražiti dodatno dopuštenje. Ako dobijete dopuštenje, njime se poništava prethodno opisano opće dopuštenje te će u njemu biti navedena sva ograničenja koja se primjenjuju na uporabu tog sadržaja.

Za uporabu ili reprodukciju sadržaja koji nije u vlasništvu EU-a dopuštenje ste po potrebi dužni zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Softver ili dokumenti na koje se primjenjuju prava industrijskog vlasništva, kao što su patenti, žigovi, registrirani dizajn, logotipi i nazivi, nisu obuhvaćeni politikom Suda o ponovnoj uporabi sadržaja te nemate dozvolu za njihovu uporabu.

Na internetskim stranicama institucija Europske unije unutar domene europa.eu dostupne su poveznice na internetske stranice trećih strana. Sud nema kontrolu nad njihovim sadržajem te je stoga preporučljivo da provjerite njihove politike zaštite osobnih podataka i autorskih prava.

Uporaba logotipa Europskog revizorskog suda

Logotip Europskog revizorskog suda ne smije se upotrebljavati bez prethodne suglasnosti Europskog revizorskog suda.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.