Onečišćenje zraka: naše zdravlje još uvijek nije dovoljno zaštićeno

Sažetak

Onečišćenje zraka najveći je ekološki rizik za zdravlje u Europskoj uniji

I

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) onečišćenje zraka najveći je ekološki rizik za zdravlje u Europskoj uniji (EU). Onečišćenje zraka svake godine u EU-u prouzroči otprilike 400 000 slučajeva preuranjene smrti i vanjske troškove povezane sa zdravljem u visini od više stotina milijardi eura. Stanovnici gradskih područja posebno su izložena skupina. Lebdeće čestice, dušikov dioksid i prizemni ozon onečišćujuće su tvari u zraku odgovorne za većinu tih slučajeva preuranjene smrti.

II

Direktiva o kvaliteti zraka iz 2008. godine temelj je politike EU-a za čisti zrak jer se njome utvrđuju norme kvalitete zraka za koncentracije onečišćujućih tvari u zraku koji udišemo. U posljednjih nekoliko desetljeća politikama EU-a doprinijelo se smanjenjima emisija, no kvaliteta zraka nije se poboljšala u jednakoj mjeri te i dalje postoje snažni učinci na javno zdravlje.

Predmet revizije

III

Sud je u ovoj reviziji procijenio djelotvornost mjera EU-a za zaštitu ljudskog zdravlja od onečišćenja zraka. Sud je u te svrhe ispitao (i) je li Direktiva o kvaliteti zraka dobro osmišljena za rješavanje učinka onečišćenja zraka na zdravlje; (ii) provode li države članice Direktivu na djelotvoran način; (iii) prati li Komisija provedbu Direktive i provodi li mjere izvršenja kojima jamči njezinu provedbu; (iv) posvećuje li se drugim politikama EU-a odgovarajuća pozornost pitanju kvalitete zraka i pruža li mu se odgovarajuća potpora financijskim sredstvima EU-a; te (v) je li javnost dobro obaviještena o pitanjima u vezi s kvalitetom zraka.

IV

Sud je zaključio da mjere koje EU poduzima radi zaštite ljudskog zdravlja od onečišćenja zraka nisu donijele očekivani učinak. Još nisu uspostavljene odgovarajuće mjere u cijelom EU-u kao odgovor na znatne ljudske i gospodarske troškove.

1. Norme kvalitete zraka EU-a utvrđene su prije gotovo 20 godina i neke od njih mnogo su slabije od smjernica WHO-a i razine predlagane na temelju najnovijih znanstvenih dokaza o učincima na zdravlje ljudi.
2. Kvaliteta zraka se poboljšava, no većina država članica i dalje se ne pridržava normi kvalitete zraka EU-a. Većina članica također nije poduzimala dovoljno djelotvorne mjere za znatno poboljšanje kvalitete zraka. Onečišćenje zraka može se podcijeniti jer se može dogoditi da se praćenje onečišćenja ne provodi na odgovarajućim mjestima. Planovima za kvalitetu zraka, koji čine jedan od ključnih uvjeta iz Direktive o kvaliteti zraka, često se nisu ostvarili očekivani rezultati.
3. Komisija se suočava s ograničenjima u pogledu praćenja uspješnosti država članica. Naknadnim mjerama izvršenja koje ona provodi nije se moglo zajamčiti da države članice poštuju granične vrijednosti kvalitete zraka utvrđene Direktivom o kvaliteti zraka. Unatoč tome što Komisija poduzima pravne mjere protiv mnogih država članica i postiže povoljne presude, države članice i dalje često krše granične vrijednosti kvalitete zraka.
4. Uzimajući u obzir znatne ljudske i gospodarske troškove u tom području, Sud smatra da brojne politike EU-a imaju pozitivan učinak na kvalitetu zraka, ali da se nekim politikama EU-a još nedovoljno odražava važnost poboljšanja kvalitete zraka. Klimatska, energetska, prometna, industrijska i poljoprivredna politika EU-a imaju izravan učinak na kvalitetu zraka i odluke koje se donose radi njihove provedbe mogu imati štetan učinak na čisti zrak. Sud je napomenuo da se izravnim izdvajanjem financijskih sredstava EU-a za kvalitetu zraka može pružiti korisna potpora, ali financirani projekti nisu uvijek bili dovoljno dobro usmjereni. Sud je ujedno prepoznao određen broj dobrih projekata, osobito neke projekte kojima se pruža financijska potpora u okviru programa LIFE.
5. Podizanje razine osviještenosti i obavješćivanje javnosti imaju jednu od ključnih uloga u traženju rješenja za onečišćenje zraka – jednoga od gorućih pitanja javnoga zdravlja. U posljednje vrijeme građani se sve više uključuju u pitanja povezana s kvalitetom zraka i pokreću postupke pred nacionalnim sudovima, koji su u nekoliko država članica presudili u korist njihova prava na čisti zrak. Međutim, Sud je utvrdio da su prava građana na pristup pravosuđu manje izričito zaštićena Direktivom o kvaliteti zraka nego nekim drugim direktivama u području zaštite okoliša. Informacije o kvaliteti zraka dostupne građanima katkad su nejasne.

Preporuke Suda

V

U izvješću Suda iznose se preporuke Komisiji za poboljšanje kvalitete zraka. Tim su preporukama obuhvaćene djelotvornije mjere koje bi Komisija trebala poduzeti: ažuriranje Direktive o kvaliteti zraka, davanje prednosti politici za kvalitetu zraka i njezino uključivanje u druge politike EU a te podizanje razine osviještenosti i bolje obavješćivanje javnosti.

Uvod

Zašto je onečišćenje zraka važno

01

Onečišćenje zraka nastaje kada se plinovi, čestice prašine i dim ispuštaju u atmosferu, što ga čini štetnim za ljude, infrastrukturu i okoliš. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificira onečišćenje zraka kao najveći ekološki rizik za zdravlje u Europi.¹ Onečišćenje zraka u EU-u u prosjeku prouzroči više od 1000 slučajeva preuranjene smrti dnevno, što je više od deset puta broja stradalih u prometnim nesrećama.² Na slici 1. pokazuje se da su izgubljene godine zdravog života u nekim državama članicama EU-a slične onima zabilježenima u zemljama koje se često povezuje s lošom kvalitetom zraka, kao što su Kina i Indija. Europska komisija procijenila je 2013. godine da se ukupni vanjski zdravstveni troškovi uzrokovani onečišćenjem zraka kreću između 330 i 940 milijardi eura na godinu.³

Onečišćenju zraka najviše su izloženi stanovnici gradova

02

Prema podatcima EEA-e otprilike jedna četvrtina europskih građana koji žive u gradskim područjima bila je 2015. godine izložena razinama onečišćenja zraka koje prekoračuju neke od normi kvalitete zraka EU-a, a do 96 % građana EU-a koji žive u gradskim područjima bilo je izloženo razinama onečišćujućih tvari u zraku koje WHO smatra štetnima za zdravlje.⁴ Onečišćenje zraka u pravilu utječe više na stanovnike gradova nego na stanovnike ruralnih područja iz dvaju razloga: prvo, gustoća naseljenosti u gradovima podrazumijeva veće ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak (npr. iz cestovnog prijevoza) i drugo, čestice se teže disperziraju u gradovima nego u ruralnim područjima.

Što skraćuje život čovjeka i kako?

03

WHO definira lebdeće čestice (PM), dušikov dioksid (NO₂), sumporov dioksid (SO₂) i prizemni ozon (O₃) kao onečišćujuće tvari u zraku s najštetnijim učinkom na ljudsko zdravlje (vidi okvir 1.).⁵ Prema navodima EEA-e 2014. godine sitne lebdeće čestice (PM_2,5) prouzročile su približno 400 000 slučajeva preuranjene smrti građana EU-a, dok je NO₂ prouzročio 75 000 takvih slučajeva, a O₃ 13 600.⁶ EEA upozorava da onečišćenje zraka ostavlja svakodnevne posljedice na čovjeka te da, unatoč tome što su razdoblja s najvišim onečišćenjem njegove najočitije posljedice, dugoročna izloženost manjim dozama predstavlja veću prijetnju ljudskom zdravlju.⁷

04

Prema podatcima WHO-a bolesti srca i moždani udar izazvani onečišćenjem zraka odgovorni su za 80 % slučajeva preuranjene smrti. Slijede ih bolesti pluća, uključujući rak, i druge bolesti.¹⁰ Na slici 2. ukratko su prikazani glavni učinci na zdravlje četiriju prethodno navedenih onečišćujućih tvari u zraku.

05

U okviru 2.objašnjeno je koji čimbenici utječu na razine onečišćenja zraka, a na slici 3. prikazani su postotci emisija onečišćujućih tvari u zraku iz svakog izvora u EU-u.

Što poduzima EU?

06

EU rješava problem onečišćenja zraka utvrđivanjem (a) graničnih vrijednosti koncentracija onečišćujućih tvari u zraku koji ljudi udišu i (b) normi za izvore emisija onečišćujućih tvari.

07

Godine 1980. Direktivom 80/779/EZ prvi su put utvrđene granične vrijednosti EU-a za koncentracije SO₂. Nakon toga donesene su druge direktive kojima se obuhvatilo više onečišćujućih tvari u zraku i kojima su se ažurirale njihove granične vrijednosti.¹² Direktivom o kvaliteti zraka (Direktiva AAQ)¹³ iz 2008. utvrđuju se norme kvalitete zraka (uključujući granične vrijednosti) za koncentracije onečišćujućih tvari u zraku s najvećim učincima na zdravlje (vidi odlomak 18.). Direktiva je usmjerena na poboljšanje zdravlja građana dostizanjem bolje kvalitete zraka koji ljudi udišu.

08

U skladu s Direktivom o kvaliteti zraka države članice obvezne su utvrđivati zone kvalitete zraka unutar svojih državnih područja. Države članice provode preliminarne procjene kvalitete zraka u svakoj zoni i uspostavljaju mreže stalnih mjernih postaja na onečišćenim područjima. U Direktivi su utvrđeni kriteriji za lokaciju i za najmanji dozvoljeni broj točaka uzorkovanja (vidi odlomak 32.)¹⁴.

09

Države članice prikupljaju podatke iz svojih mreža i svake ih godine dostavljaju Komisiji i EEA-i (vidi okvir 3.). Komisija te podatke procjenjuje u odnosu na norme EU-a¹⁵ utvrđene Direktivom o kvaliteti zraka. Ako koncentracije prekoračuju te norme, države članice moraju izraditi planove za kvalitetu zraka (PKZ-ove) kojima se relevantni problem rješava što je prije moguće. Komisija procjenjuje te planove i poduzima pravne mjere ako smatra da države članice ne poštuju uvjete iz Direktive. Direktivom se državama članicama propisuju obveze obavješćivanja javnosti, koje uključuju navođenje pragova upozorenja i obavješćivanja.

10

Osim utvrđivanja graničnih vrijednosti koncentracija, EU donosi propise za smanjenje emisija onečišćujućih tvari u zraku iz nekoliko sektora.¹⁶

11

EEA ističe da se posljednjih desetljeća europskim direktivama (vidi prilog I.) i uredbama (kao što su propisi kojima se potiče prelazak na druga goriva ili napuštanje neučinkovite opreme) pridonijelo smanjenjima emisija onečišćujućih tvari u zraku. U razdoblju od 1990. do 2015. godine emisije SO_X u EU-u smanjile su se za 89 %, a emisije NO_X za 56 %. Od 2000. godine emisije PM_2,5 smanjile su se za 26 %¹⁷, kao što je prikazano na slici 4.

12

Prema podatcima WHO-a i EEA-e dotično smanjenje ukupnih emisija onečišćujućih tvari u zraku ne dovodi automatski do sličnih smanjenja koncentracija onečišćujućih tvari u zraku.¹⁸ Zakonodavstvo EU-a o izvorima onečišćenja nije usmjereno na smanjenje emisija na mjestima na kojima ljudi najviše trpe posljedice onečišćenja zraka ili na kojima su koncentracije najviše (vidi sliku 5.). Primjerice, ako automobilski motori emitiraju manje zbog strožih normi EU-a za emisije, onečišćenje zraka i dalje može porasti ako se poveća uporaba automobila. Stoga su za smanjenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku nužne posebne mjere u naseljenim područjima jer je izloženost čovjeka, osobito u pogledu PM-a i NO₂, i dalje visoka.

13

Nastavljajući se na prijašnje strategije, Europska komisija objavila je u prosincu 2013. Program Čisti zrak za Europu. Navedenim se dokumentom želi riješiti pitanje raširene nesukladnosti s normama kvalitete zraka EU-a i zajamčiti potpuna sukladnost s postojećim zakonodavstvom do 2020. godine. Njime se također utvrđuju koraci koje EU treba poduzeti kako bi ostvario dugoročan cilj da se do 2030. godine preuranjena smrtnost prouzročena PM-om i O₃ smanji za 52 % u odnosu na 2005. godinu. Komisija je priznala da i dalje postoje znatni nedostaci u pogledu sukladnosti za neke onečišćujuće tvari te je 2017. godine pokrenula provjeru primjerenosti kako bi ispitala uspješnost Direktive o kvaliteti zraka.

Opseg revizije i revizijski pristup

14

U ovom se izvješće procjenjuje djelotvornost mjera EU-a za zaštitu ljudskog zdravlja od onečišćenja zraka. Sud je ispitao: (i) je li Direktiva o kvaliteti zraka dobro osmišljena za rješavanje učinka onečišćenja zraka na zdravlje; (ii) provode li države članice Direktivu na djelotvoran način; (iii) prati li Komisija provedbu Direktive i provodi li mjere izvršenja kojima jamči njezinu provedbu; (iv) posvećuje li se drugim politikama EU-a odgovarajuća pozornost pitanju kvalitete zraka i pruža li mu se odgovarajuća potpora financijskim sredstvima EU-a; te (v) je li javnost dobro obaviještena o pitanjima u vezi s kvalitetom zraka.

15

Sud se usredotočio na odredbe Direktive o kvaliteti zraka koje se odnose na ljudsko zdravlje i na onečišćujuće tvari u zraku koje imaju najveći učinak na zdravlje: PM, NO₂, SO₂ i O₃ (vidi odlomak 3.).¹⁹

16

Sud se usredotočio na gradska područja jer je u njima utjecaj onečišćenja zraka na zdravlje najveći (vidi odlomak 2.). Sud je ispitao kako je šest gradskih centara u EU-u riješilo taj problem i upotrijebilo financijska sredstva iz kohezijske politike EU-a te programa LIFE (vidi okvir 4.).²⁰

17

Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od usvajanja Direktive o kvaliteti zraka 2008. do ožujka 2018. godine. Sud je uvidom u dokumentaciju, razgovorima s osobljem i provjerom baza podataka u Komisiji i EEA-i ispitao način na koji je relevantna politika osmišljena kao i praćenje koje Komisija provodi nad provedbom Direktive o kvaliteti zraka. Kako bi ispitao provedbu Direktive i projekata u vezi s kvalitetom zraka financiranih sredstvima EU-a u državama članicama, Sud je proveo terenske posjete, ispitao projektnu dokumentaciju i razgovarao s lokalnim dionicima (nacionalna i lokalna tijela, korisnici projekata i drugi dionici civilnog društva) u šest odabranih gradova i u glavnim gradovima dotičnih država članica. U svrhe provođenja revizije u Poljskoj Sud je surađivao s Vrhovnim uredom za reviziju (NIK).²¹ Sud je uzeo u obzir stručne savjete o osmišljavanju, provedbi i praćenju Direktive o kvaliteti zraka. Također je dao svoj doprinos zajedničkoj međunarodnoj reviziji kvalitete zraka koju je proveo EUROSAI.

Opažanja

Norme Direktive slabije su od onoga na što upućuju dokazi o učincima onečišćenja zraka na zdravlje

18

Norme EU-a za zaštitu zdravlja utvrđene Direktivom o kvaliteti zraka odnose se na kratkoročne i dugoročne učinke na zdravlje.²² Njima se ograničava broj puta koji koncentracije mogu prekoračiti kratkotrajne (dnevne i satne) vrijednosti i zahtijeva da godišnji prosjeci budu ispod utvrđenih vrijednosti. U Direktivi o kvaliteti zraka utvrđeno je da bi [trebalo] „(…) postaviti odgovarajuće ciljeve za kvalitetu zraka, vodeći računa o relevantnim normama, smjernicama i programima Svjetske zdravstvene organizacije”.²³

19

Međutim, granične vrijednosti kvalitete zraka koje je EU postavio mnogo su slabije od smjernica WHO-a za PM_2,5 i SO₂ te slabije za PM₁₀ (godišnji prosjek) i ozon. Za PM₁₀ (dnevna vrijednost) i NO₂ norme EU-a usklađene su sa smjernicama WHO-a te u pogledu njih postoje slučajevi u kojima se dopušta prekoračenje graničnih vrijednosti. U tablici 1. iznesena je usporedba smjernica WHO-a za kvalitetu zraka i normi EU-a, a u okviru 5. pojašnjena je razlika između smjernica i normi.

Tablica 1

Norme kvalitete zraka EU-a i smjernice WHO-a

Onečišćujuća tvar	Razdoblje	Smjernice WHO-a (μg/m3)	Granične vrijednosti utvrđene Direktivom EU-a o kvaliteti zraka (μg/m3)	Broj dopuštenih prekoračenja normi EU-a u jednoj godini
NO2	1 godina	40	40	–
	1 sat	200	200	18
O3	8 sati	100	120	25
PM10	1 godina	20	40	–
	24 sata	50(a)	50	35
PM2,5	1 godina	10	25	–
	24 sata	25	–	–
SO2	24 sata	20	125	3
	1 sat	–	350	24
	10 minuta	500	–	–

(a) WHO preporučuje praćenje ove smjernice s razinom pouzdanosti od 99 % (3 prekoračenja).

20

Direktiva o kvaliteti zraka prva je direktiva kojom su utvrđene granične vrijednosti za PM_2,5, ali ne i prva kojom su regulirane koncentracije PM₁₀, NO₂, SO₂ i O₃. Budući da njome nisu uvedene nikakve promjene u pogledu vrijednosti uspostavljenih direktivama koje su njome ažurirane²⁶, granične vrijednosti za PM₁₀, NO₂ i SO₂ sada su stare gotovo 20 godina²⁷, a ciljna vrijednost O₃ više od 15 godina²⁸.

21

Zakonodavci EU-a ublažili su prijedlog Komisije iz 1997.postavljanjem viših graničnih vrijednosti ili broja mogućih prekoračenja.²⁹ Ciljna vrijednost O₃ iz Direktive o kvaliteti zraka manje je stroga od prethodne vrijednosti.³⁰

22

WHO smatra da je PM_2,5 najštetnija onečišćujuća tvar u zraku.³¹ Za razliku od Direktive o kvaliteti zraka smjernice WHO-a obuhvaćaju kratkotrajnu vrijednost za PM_2,5. To znači da se norma EU-a oslanja samo na godišnju srednju vrijednost te da se visoke i štetne emisije PM_2,5 iz grijanja kućanstava tijekom zime neutraliziraju nižim razinama tijekom ljeta (vidi okvir 1.). Godišnja granična vrijednost utvrđena Direktivom o kvaliteti zraka (25μg/m³) više nego dvostruko prekoračuje vrijednost iz smjernica WHO-a (10μg/m³). Direktivom o kvaliteti zraka uvedena je mogućnost ažuriranja granične vrijednosti na 20μg/m³, ali Komisija to nije to učinila prilikom razmatranja tog pitanja 2013. godine.

23

Dnevna granična vrijednost EU-a za SO₂ više je nego šest puta veća od vrijednosti iz smjernica WHO-a. Iako se gotovo sve države članice pridržavaju dnevne granične vrijednosti EU-a (vidi sliku 6.), EEA ističe da je 2015. godine 20 % gradskog stanovništva EU-a i dalje bilo izloženo koncentracijama većima od vrijednosti iz smjernica WHO-a.³² Opća sukladnost s nezahtjevnim graničnim vrijednostima za SO₂ iz Direktive o kvaliteti zraka upućuje na činjenicu da Komisija poduzima mjere izvršenja samo protiv jedne države članice (Bugarska, vidi prilog III.).

24

Utvrđivanje vrlo nezahtjevnih normi ima ozbiljne posljedice za izvješćivanje i mjere izvršenja, osobito za SO₂ i PM_2,5 (vidi odlomke 22. – 23.). Primjerice, mjesta na kojima se bilježe koncentracije SO₂ koje su znatno veće od vrijednosti iz smjernica WHO-a i dalje su u skladu s Direktivom o kvaliteti zraka pa se na njih primjenjuje obveza postavljanja manjeg broja mjernih postaja, prijavljivanja podataka s manjeg broja mjesta te se u njihovim planovima za kvalitetu zraka često ne obraća pozornost smanjenju koncentracija SO₂.

25

Komisija je procijenila da bi izravni troškovi usklađivanja s njezinim prijedlogom Direktive o kvaliteti zraka na godišnjoj osnovi za 2020. iznosili između 5 i 8 milijardi eura, a uštede u pogledu ostvarenih zdravstvenih pogodnosti između 37 i 119 milijardi eura godišnje. Komisija je zaključila da koristi politike za kvalitetu zraka uvelike premašuju troškove provedbe.³³

26

WHO je 2013. godine proveo preispitivanje pod nazivom: „Review of evidence on health aspects of air pollution” (Preispitivanje dokaza o zdravstvenim aspektima onečišćenja zraka). U navedenom je dokumentu izdana preporuka Komisiji da zajamči redovito preispitivanje dokaza o učincima onečišćujućih tvari u zraku na zdravlje i njihovih učinaka na kvalitetu zraka. Preispitivanje koje je WHO proveo pokazalo je da znanstveni dokazi idu u prilog uspostavljanju strožih graničnih vrijednosti EU-a za PM₁₀ i PM_2,5 te reguliranju kratkotrajnih prosječnih vrijednosti (npr. 24 sata) za PM_2,5. Cilj tog preispitivanja bio je pružiti pomoći Komisiji pri preispitivanju politika EU-a za kvalitetu zraka 2013. godine, no ono nije dovelo ni do kakve promjene prvotno zadanih graničnih vrijednosti iz Direktive o kvaliteti zraka.

27

Nekoliko stručnih zdravstvenih organizacija nedavno je pozvalo EU da razmotri najnovije znanstvene dokaze koji idu u prilog strožim normama i novoj kratkotrajnoj normi za PM_2,5.³⁴

Većina država članica nije djelotvorno provodila Direktivu o kvaliteti zraka

28

U 13 država članica prekršene su 2016. godine granične vrijednosti za PM³⁵, 19 graničnih vrijednosti za NO₂³⁶ i jedna granična vrijednost za SO₂³⁷. U svih 28 država članica EU-a osim Estonije, Irske, Cipra, Latvije, Litve i Malte prekršena je jedna od tih graničnih vrijednosti ili više njih (vidi sliku 7.).

29

Na slici 8. uspoređene su koncentracije PM-a i NO₂ u svakom od posjećenih gradova s graničnim vrijednostima EU-a.³⁸ Ukupno gledajući, izmjerene koncentracije onečišćujućih tvari u zraku smanjile su se, osobito za PM₁₀, ali u svim posjećenim gradovima još uvijek prekoračuju najmanje jednu graničnu vrijednost iz Direktive o kvaliteti zraka. Točnije, u Krakovu (PM) i Sofiji (PM_2,5) nije zabilježen gotovo nikakav napredak od 2009. godine. U Bruxellesu i Milanu koncentracije NO₂ tek su se donekle promijenile između 2012. i 2016. godine (vidi prilog II.). Međutim, dio tih poboljšanja u mjerenjima vjerojatno nije rezultat bolje kvalitete zraka, kao što je objašnjeno u odlomcima 32. i 33.

Odredbama o mjerenju kvalitete zraka dopušta se određeni stupanj fleksibilnosti koji otežava provjeru

30

Ispravna provedba mjerenja razina onečišćenja zraka važna je jer služi kao pokretač mjera koje države članice poduzimaju za smanjenje onečišćenja. Nadalje, točni i usporedivi podatci o onečišćenju važni su za Komisiju kako bi razmotrila mjere izvršenja (vidi odlomak 49.).

31

Za potrebe Direktive o kvaliteti zraka države članice mjere kvalitetu zraka preko mreže postaja za praćenje koje imaju uređaje (točke uzorkovanja) koji analiziraju i mjere razine nekoliko onečišćujućih tvari u zraku.⁴⁰ Mnoge države članice iznose razine kvalitete zraka na internetskim stranicama za obavješćivanje javnosti. Države članice dužne su jednom godišnje dostaviti potvrđene podatke Komisiji. Komisija zatim procjenjuje njihovu sukladnost s Direktivom. Države članice imaju obvezu izraditi planove za kvalitetu zraka kada potvrđeni podatci pokazuju da je onečišćenje prekoračilo granične vrijednosti iz Direktive o kvaliteti zraka.

32

Direktivom o kvaliteti zraka postavljaju se kriteriji za minimalan broj točaka uzorkovanja i lokacije na koje ih se postavlja. Međutim, odredbe o lokacijama obuhvaćaju više raznih kriterija i daju određeni stupanj fleksibilnosti koji može otežati provjeru. Tim se odredbama od država članica zahtijeva da točke uzorkovanja smjeste na područja „u kojima se pojavljuju najviše koncentracije” (prometne ili industrijske postaje) i na ostala područja koja su „reprezentativna za izloženost općeg stanovništva”⁴¹ (pozadinske postaje). Kao posljedica toga države članice kvalitetu zraka ne mjere nužno u blizini većih industrijskih postrojenja ili glavnih gradskih prometnih putova. Sukladnost s uvjetima iz Direktive vjerojatno se lakše postiže ako je broj prometnih ili industrijskih postaja nizak. U okviru 6. pojašnjeno je da postoje razlike među praksama u šest gradova koje su revizori posjetili.⁴²

33

Minimalan broj točaka uzorkovanja ovisi o stanovništvu koje živi u svakoj zoni kvalitete zraka. Svi posjećeni gradovi imali su više točaka za praćenje nego što se to zahtijeva u Direktivi. Ta dodatna mjerenja ne moraju biti uvrštena u službene podatke o kojima izvješćuju relevantne države članice čak ni kada one utvrde visoke razine onečišćenja (vidi okvir 7.). Direktivom o kvaliteti zraka od država se članica zahtijeva da zadrže točke uzorkovanja na kojima su prekoračene granične vrijednosti za PM₁₀, ali se ta obveza ne primjenjuje na druge onečišćujuće tvari (osobito na NO₂ i PM_2,5).⁴³

34

Direktivom o kvaliteti zraka ne zahtijeva se nikakvo posebno praćenje u problematičnim graničnim područjima. Za djelotvorno suzbijanje prekograničnog onečišćenja potrebno je koordinirano djelovanje. Na primjer, ako se u Ostravi provode zakoni o kvaliteti goriva, oni mogu biti djelotvorni u pogledu poboljšanja kvalitete zraka samo ako se poduzmu mjere u susjednim regijama Poljske. Ako do toga ne dođe, ljudi će i dalje moći rabiti jeftino gorivo niske kvalitete kupljeno preko granice. U skladu s člankom 25. Direktive države članice pozivaju Komisiju da im pomogne u svakoj suradnji u vezi s prekograničnim onečišćenjem zraka. Posjećene države članice koje su najviše zahvaćene prekograničnim onečišćenjem nisu smatrale relevantne odredbe Direktive korisnima i nisu poduzele nikakve koordinirane mjere u svojim planovima za kvalitetu zraka. Nisu pozvale Komisiju da se uključi.

35

Posjećene države članice uglavnom su pravodobno dostavljale podatke tijekom 2017. Pravodobni podatci o kvaliteti zraka važni su za relevantne države članice kako bi poduzele odgovarajuće mjere za smanjenje onečišćenja zraka, kao i za Komisiju kako bi ranije pokrenula postupke izvršenja protiv relevantne države članice. Direktivom o kvaliteti zraka od država se članica zahtijeva da dostave godišnje potvrđene podatke do 30. rujna u godini koja slijedi.⁴⁴ Međutim, prethodnim se direktivama od država članica zahtijevalo da dostave izvješće Komisiji u roku od šest mjeseci od razdoblja mjerenja.⁴⁵ Tehnološki razvoj ostvaren posljednjih godina (kao što je e-izvješćivanje) omogućuje ranije izvješćivanje.

Planovi za kvalitetu zraka nisu osmišljeni kao djelotvoran alat za praćenje

36

U slučajevima kršenja Direktive države članice moraju izraditi planove za kvalitetu zraka (PKZ) kako bi se riješio relevantni problem (vidi odlomak 9.). Stvarna poboljšanja kvalitete zraka ovise o brzim i djelotvornim mjerama koje države članice provode kako bi smanjile emisije primjenom dobrih planova za kvalitetu zraka.

Mjere planova za kvalitetu zraka često nisu dobro usmjerene

37

Direktivom o kvaliteti zraka zahtijeva se da se planovima za kvalitetu zraka predvide odgovarajuće mjere kako bi se vrijeme prekoračenja graničnih vrijednosti u pogledu onečišćenja zraka održalo što kraćim. Sud je preispitao planove za kvalitetu zraka posjećenih gradova.

38

Na temelju analize tih planova Sud je utvrdio tri glavna razloga koji umanjuju njihovu djelotvornost. Ti su se razlozi odnosili na to da mjere u planovima za kvalitetu zraka:

• nisu bile usmjerene i brzo provedive u područjima na kojima su izmjerene najviše koncentracije
• nisu mogle dati značajne rezultate u kratkom roku jer su nadilazile ovlasti lokalnih tijela odgovornih za njihovo provođenje ili zato što su osmišljene dugoročno
• nisu bile potkrijepljene procjenama troškova ili financirane.

39

U okviru 8. prikazani su primjeri nedostataka u planovima za kvalitetu zraka kojima se dovodi u pitanje cilj smanjenja koncentracija onečišćenja zraka.

40

Iako su u planovima za kvalitetu zraka utvrđeni glavni izvori onečišćenja, oni nisu uvijek sadržavali posebne mjere za rješavanje emisija iz tih izvora. Na primjer, najnoviji plan za kvalitetu zraka Krakova sadržava samo ograničene mjere za smanjenje industrijskih emisija, koje su glavni izvor onečišćenja česticama NO₂, dok plan za kvalitetu zraka u Sofiji ne obuhvaća nijednu mjeru za smanjenje emisija iz kućanstava, koje su glavni izvor onečišćenja prouzročenog PM-om (vidi okvir 4.).

41

U planovima za kvalitetu zraka često se predlažu mjere koje nemaju izravan učinak na smanjenje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku, kao što su mjere za pojednostavnjenje administracije, evaluacije ili ankete. Sud je također utvrdio da u tim planovima nije procijenjena isplativost relevantnih mjera.

42

Ostvarivanje ciljeva u pogledu kvalitete zraka katkad iziskuje donošenje teških političkih odluka. Primjerice, uporaba osobnih vozila glavni je izvor onečišćenje gradskog zraka u Bruxellesu, Stuttgartu i Milanu i najdjelotvornija bi mjera bila ograničavanje njihove uporabe.

U planovima za kvalitetu zraka prednost se daje količini a ne kvaliteti informacija

43

Svih šest posjećenih gradova već dugo izrađuju planove za kvalitetu zraka. Planovi obično obuhvaćaju razdoblje od četiri do pet godina. Direktivom o kvaliteti zraka od država se članica ne zahtijeva da izvješćuju Komisiju o provedbi svojih planova za kvalitetu zraka ili da ih ažuriraju nakon donošenja novih mjera ili kada je očito da nije ostvaren zadovoljavajući napredak. Države članice trebaju ažurirati svoje planove za kvalitetu zraka samo na kraju razdoblja obuhvaćenog planom ako kvaliteta zraka i dalje ne zadovoljava norme.

44

Zbog rasprostranjenih visokih razina onečišćenja države članice pripremaju velik broj planova za kvalitetu zraka. Planovi koje je Sud pregledao bili su opsežni⁴⁶ i često nisu sadržavali sve planirane ili poduzete relevantne mjere za kvalitetu zraka.⁴⁷ Države članice također na zahtjev Komisije podnose više dokumenata koji sadržavaju dodatne mjere.

45

Izrada planova za kvalitetu zraka dugotrajan je proces. Kada ih države članice šalju Komisiji, u njima se obično obrađuje kršenje graničnih vrijednosti onečišćenja zraka koje se dogodilo prije više od dvije godine⁴⁸, ali se ne daju nikakve informacije o daljnjem napretku.

46

Prethodno navedeni čimbenici zajedno otežavaju Komisiji praćenje mjera koje provode države članice. To je usporilo praćenje provedbe Direktive.

47

Iako se smanjuju, i dalje visoke razine onečišćenja (vidi sliku 4.) upućuju na činjenicu da izrada planova za kvalitetu zraka nije dostatna za jamčenje sukladnosti s Direktivom o kvaliteti zraka i hitno smanjenje onečišćenja. To je potvrdio Sud Europske unije (Sud EU-a) u svojim nedavnim presudama (vidi odlomak 52.).

Komisija je suočena s ograničenjima u provjeravanju sukladnosti i proces izvršenja je spor

48

Direktivom o kvaliteti zraka od Komisije se traži da prati i izvršava njezinu provedbu u državama članicama. Međutim, države članice ne moraju izvješćivati o provedbi svojih planova za kvalitetu zraka niti ih ažurirati kada donose nove mjere ili ostvareni napredak nije zadovoljavajući (vidi odlomak 43.). Priroda nekih odredbi Direktive takva je da ih je teško provjeriti (primjerice, zajamčiti da države članice ispunjavaju svoje obveze obavješćivanja javnosti ili provjeriti lokaciju više od četiri tisuće postaja za praćenje).

49

Iako se granične vrijednosti onečišćenja zraka često prekoračuju, Komisija utvrđuje najozbiljnije slučajeve kršenja u pogledu sukladnosti i započinje dijalog s relevantnim državama članicama sve dok ne odluči zaključiti taj proces ili zaključi da relevantna država članica nije predložila dovoljno ambiciozne i uvjerljive mjere. U toj fazi Komisija protiv relevantne države članice može pokrenuti postupak zbog povrede.

50

Od siječnja 2018. Komisija je pokrenula 16 postupaka koji su još u tijeku zbog povrede u pogledu onečišćenja PM-om, 13 zbog NO₂, jedan zbog SO₂ te još dva postupka zbog povrede u vezi s praćenjem onečišćenja zraka (vidi prilog III.).

51

Sud je analizirao postupke zbog povrede koji su u tijeku i koji uključuju šest posjećenih gradova.⁴⁹ Svih šest država članica podnijelo je zahtjev za odgodu krajnjih rokova za postizanje sukladnosti na temelju članka 22.⁵⁰ Stoga je postupak zbog povrede mogao početi tek nakon što je Komisija donijela odluku o dotičnim zahtjevima za odgodu.

52

Komisija je u četiri navrata⁵¹ uspjela postići povoljne presude protiv država članica zbog prekoračenja graničnih vrijednosti onečišćenja zraka, ali se nije zahtijevalo da relevantna država članica poduzme korektivne mjere. Kao rezultat toga Komisija je redefinirala svoj pristup i nedavno je dobila sudske sporove protiv Bugarske (5. travnja 2017.) i Poljske (22. veljače 2018.).⁵² U svojim je presudama Sud EU-a potvrdio da samo donošenje plana za kvalitetu zraka radi sukladnosti s Direktivom nije dovoljno te je zaključio da Bugarska i Poljska nisu ispunile svoje obveze u pogledu maksimalnog skraćivanja razdoblja u kojemu se prekoračuju granične vrijednosti. Na slici 9. pokazuje se da je Komisiji bilo potrebno između šest i osam godina kako bi Sudu EU-a uputila te predmete povezane s povredama u vezi s PM₁₀.⁵³ Za primjenu novčanih kazni Komisija se mora ponovno obratiti Sudu EU-a i tražiti novu presudu.⁵⁴ Povrede u vezi s NO₂ započele su mnogo kasnije i Sudu EU-a još nije upućen nijedan predmet. Trenutačno se ne vodi nijedan postupak zbog povrede u pogledu ozona.⁵⁵

53

Države članice imaju više od dvije godine da dostave svoje planove za kvalitetu zraka nakon što ustanove kršenja graničnih vrijednosti kvalitete zraka. Budući da naknadni dijalozi koji se vode između relevantnih država članica i Komisije u kontekstu postupaka zbog povrede u nekim slučajevima traju više od pet godina, vrlo je vjerojatno da će u tom razdoblju države članice ažurirati svoje planove za kvalitetu zraka. To od Komisije zahtijeva da ispita relevantni ažurirani plan za kvalitetu zraka. Slijedom toga, Komisiji treba najmanje sedam godina od trenutka prvobitnog kršenja da uputi predmet Sudu EU-a.

54

Ukupno gledajući, Sud je utvrdio da se dugotrajnim postupkom izvršenja još nije zajamčila sukladnost s Direktivom.

Nekim politikama EU-a ne posvećuje se dovoljna važnost onečišćenju zraka

55

Mnogim politikama EU-a utječe se na onečišćujuće tvari u zraku, a time i na kvalitetu zraka, osobito politikama u području klimatskih promjena, energije, prometa i mobilnost, industrije i poljoprivrede.

56

Ciljevima iz okvira klimatske i energetske politike EU-a do 2030. godine, kojima se žele smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40 %, povećati udio obnovljive energije za najmanje 27 % i energetsku učinkovitost za najmanje 27 %, može se zajednički pridonijeti smanjenju emisija. U panoramskom pregledu iz 2017. godine Sud je izvijestio da je jedan od glavnih izazova s kojima se EU suočava u svojim mjerama u području energije i klimatskih promjena prelazak EU-a na izvore energije s niskim emisijama ugljika te da taj prelazak može pridonijeti boljoj kvaliteti zraka.⁵⁶

57

Dizelska vozila bila su jedan od ključnih elemenata za proizvođače automobila u EU-u u njihovu ispunjavanju obveza u pogledu smanjenja emisija ugljikova dioksida (CO₂)⁵⁷ s obzirom na to da stvaraju niže razine emisija CO₂ od benzinskih vozila. Tehnološkim razvojem i normama EURO⁵⁸ značajno su se smanjile emisije CO₂ i PM-a, ali oni se nisu pokazali jednako uspješnima u smanjenju NO_X iz takvih vozila. Već godinama⁵⁹ poznata je činjenica da su stvarne emisije NO_X više od emisija koje nastaju u uvjetima ispitivanja. Razmjer i uzroci tih odstupanja postali su očiti tijekom skandala „Dieselgate”, koji je izišao na vidjelo kada su inspektori u SAD-u pri pregledima vozila otkrili sumnjive rezultate očitavanja.⁶⁰ Prije izbijanja skandala „Dieselgate” Europska komisija započela je rad na realističnijem postupku ispitivanja u EU-u. Međutim, čimbenici sukladnosti znače da se u praksi, u ispitivanjima stvarnih emisija tijekom vožnje, prije 2023. godine neće morati ispuniti ciljna vrijednost od 80 mg emisija NO_X po km utvrđena normom EURO 6 (odluka koju su zakonodavci EU-a donijeli 2007. i koju treba provoditi od 2014.).⁶¹

58

Porezom na gorivo podupire se prodaja dizela u svim državama članicama osim u Mađarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.⁶² Iako je nakon skandala „Dieselgate” zabilježen pad kupnje novih dizelskih automobila, otprilike 40 % svih automobila na prometnicama EU-a vozi na dizelski pogon.⁶³ Budući da su cestovni prijevoz, osobito dizelski automobili, jedan od glavnih izvora emisija NO₂ (vidi sliku 3.), ulaganje napora u njihovo smanjenje složen je postupak.

59

Politikama EU-a o klimatskim promjenama podržava se biomasa kao obnovljiv izvor energije.⁶⁴ Direktivom o obnovljivim izvorima energije⁶⁵ 2009. propisana je obveza prema kojoj EU do 2020. mora namiriti najmanje 20 % svojih ukupnih potreba za energijom iz obnovljivih izvora. Financijska sredstva EU-a za projekte biomase otad su se više nego udvostručila.⁶⁶ U svojem Tematskom izvješću br. 5/2018 o obnovljivoj energiji za održiv ruralni razvoj Sud je izvijestio da izgaranje drvne biomase također može dovesti do većih emisija određenih štetnih onečišćujućih tvari u zraku. EEA je utvrdila slične probleme.⁶⁷

60

Uporabom neučinkovitih kotlova ili grijača na kruto gorivo pogoršava se problem onečišćenja zraka grijanjem na lokalnoj razini. EU je uspostavio norme za poboljšanje učinkovitosti takvih uređaja (Direktiva o ekološkom dizajnu⁶⁸ i njezini provedbeni propisi), no te norme stupit će na snagu samo za nove uređaje 2022. godine.

61

Direktiva o industrijskim emisijama (IED) glavni je instrument EU-a kojim se reguliraju emisije onečišćujućih tvari u zraku iz industrijskih postrojenja (vidi prilog I.). Direktivom se državama članicama dopušta da uspostavljaju manje stroge granične vrijednosti za emisije ako bi primjena najboljih raspoloživih tehnika (NRT) dovela do „nerazmjerno visokih troškova” u usporedbi s koristima za okoliš. Direktivom se ujedno dopuštaju određeni „instrumenti fleksibilnosti” na način da se dopuste odstupanja od graničnih vrijednosti utvrđenih za velike uređaje za loženje. Na primjer, 15 država članica⁶⁹ usvojilo je „prijelazne nacionalne planove” kojima se dopuštaju više gornje granice emisija do 2020. godine; za neka se postrojenja za daljinsko centralizirano grijanje odobravaju posebna izuzeća do 2023. godine, a ostala postrojenja ne moraju primjenjivati NRT-ove ako im one ograničavaju rad i ako se zatvaraju do 2024. godine.

62

Poljoprivreda je odgovorna za 94 % emisija amonijaka (NH₃) u EU-u.⁷⁰ Amonijak je glavni prekursor PM-a. EEA navodi da emisije NH₃ iz poljoprivrede pridonose pojavama visokih koncentracija PM-a diljem određenih regija Europe, kojima se krše granične vrijednosti za PM₁₀ iz Direktive o kvaliteti zraka.⁷¹

63

Iako se poljoprivredna praksa regulira politikama EU-a⁷², napredak u pogledu smanjenja onečišćujućih tvari u zraku iz poljoprivrede bio je vrlo spor⁷³, a od 2012. godine emisije NH₃ čak su se povećale.⁷⁴ EEA primjećuje da unatoč postojanju tehnički i ekonomski održivih mjera, kao što su agronomske mjere te mjere u području stočarstva ili energetike, njih se tek mora donijeti u razmjeru i intenzitetu neophodnima za postizanje znatnih smanjenja emisija.⁷⁵

Financijska sredstva EU-a korisna su, ali nisu uvijek usmjerena

64

Sud je ispitao način na koji se u okviru programa LIFE, Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda (KF) pružala potpora mjerama za poboljšanje kvalitete zraka u šest država članica koje su posjetili revizori.

Program LIFE

65

EU pruža potporu za kvalitetu zraka u okviru svojeg programa LIFE.⁷⁶ Sud je preispitao šest projekata u okviru programa LIFE koji se odnose na kvalitetu zraka u Njemačkoj, Italiji i Poljskoj.⁷⁷ Jedan od tih projekata nosio je naziv „LIFE Legal Actions – Legal Actions on Clean Air” (Sudski postupci u okviru programa LIFE – sudski postupci za čisti zrak), kojim se pružala potpora dionicima civilnog društva koji bi, primjerice, mogli pokrenuti sudske postupke kojima su nastojali poboljšati kvalitetu zraka⁷⁸ (vidi odlomak 73.). Uporaba sredstava iz proračuna programa LIFE za potporu građanskim postupcima na razini država članica nov je, isplativ i brz način poticanja država članica i gradova da pruže potporu politici za kvalitetu zraka.

66

Od 2014. godine integriranim projektima u okviru programa LIFE podupire se planiranje politike za kvalitetu zraka uporabom drugih raspoloživih financijskih sredstava EU-a. Jednim se integriranim projektom, primjerice, poduprla provedba plana za kvalitetu zraka u području Mala Poljska u Poljskoj. Taj je plan obuhvaćao informativnu kampanju upućenu građanima predmetnog područja kojom se željela podići razina osviještenosti o opasnosti dima iz kotlova na kruto gorivo (vidi plakat na slici 10., na kojem piše: „pare iz vašeg kotla ubijaju”).

Financijska sredstva u okviru kohezijske politike

67

Većina financijskih sredstava EU-a za kvalitetu zraka osigurava se iz EFRR-a i KF-a. Iako su neke mjere izričito usmjerene na smanjenje onečišćenja zraka, mnoge koje imaju druge ciljeve (npr. čisti gradski prijevoz ili energetska učinkovitost) također mogu pridonijeti kvaliteti zraka.

68

Dostupna namjenska financijska sredstva⁷⁹ povećala su se s 880 milijuna eura u programskom razdoblju 2007. – 2013. na 1,8 milijardi eura u razdoblju 2014. – 2020., no to je iznosilo manje od 1 % ukupnih financijskih sredstava u okviru kohezijske politike. Ta su sredstva uporabile tri države članice od svih koje su revizori posjetili, ali su se u aktualnom programskom razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje ti iznosi znatno povećali samo u Poljskoj. U Češkoj Republici financiranje je i dalje bilo stabilno, dok se u Bugarskoj znatno smanjilo (vidi tablicu 2.).

Tablica 2

Namjenska financijska sredstva za poboljšanje kvalitete zraka u Bugarskoj, Češkoj Republici i dijelovima Poljske

(u milijunima eura)	2007./2013.	2014./2020.	Promjene u financiranju
Bugarska	120	50	-58 %
Češka Republika	446	454	+2 %
Poljska(1)	140	368	+163 %

(1) Iznosi izdvojeni iz operativnog programa „Infrastruktura i okoliš” te regionalnog operativnog programa područja Mala Poljska.

Izvor: Europska komisija i države članice.

69

Sud je utvrdio slučajeve u kojima države članice pri dodjeli tih sredstava nisu dale prednost projektima koji su usmjereni na glavne izvore i onečišćujuće tvari utvrđene u zonama kvalitete zraka koje su revizori posjetili (vidi okvir 4.). Nijedan projekt, primjerice, nije usmjeren na smanjenja emisija iz grijanja kućanstava u Sofiji (jedan od glavnih izvora emisija PM-a).⁸⁰

70

Sud je također utvrdio da države članice svojim planovima za poboljšanje kvalitete zraka ne pružaju dovoljno dobru potporu projektima koji se financiraju sredstvima EU-a. Primjerice, pri provođenju plana zamjene kotlova u Krakovu nacionalna tijela ne ograničavaju dostupnost neučinkovitih kotlova i ugljena niske kvalitete.

71

Sud je također utvrdio pozitivne primjere projekata financiranih sredstvima EU-a koji su dobro usmjereni i kojima se izravno pridonijelo smanjenjima lokalnih emisija, kako je utvrđeno u planovima za kvalitetu zraka država članica. To je, primjerice, bio slučaj sa zamjenom starih dizelskih autobusa autobusima na komprimirani prirodni plin (KPP) i planovima zamjene kotlova u Ostravi. Provedeni su i projekti modernizacije neučinkovitih sustava za grijanje kućanstava (u Krakovu) i javnog prijevoza (u Krakovu i Sofiji). Do 2013. godine provedeni su projekti za smanjenje industrijskih emisija u Krakovu i Ostravi (jedan od glavnih izvora emisija PM-a i NO_X).⁸¹

Građanski postupci imaju sve veću ulogu,

72

EEA smatra da je obavješćivanje javnosti jedan od ključnih elemenata u rješavanju problema onečišćenja zraka i smanjenju njegovih štetnih učinaka⁸², a WHO naglašava da će „poboljšanje transparentnosti i dijeljenje kvalitetnih informacija sa širom javnosti u gradovima dodatno osnažiti ljude za produktivno sudjelovanje u procesima donošenja odluka”.⁸³ Direktivom o kvaliteti zraka postavljaju se pragovi upozorenja za SO₂, NO₂ i O₃, ali ne i za PM⁸⁴, te se od država članica zahtijeva da pružaju detaljne informacije javnosti.⁸⁵ Građani tako mogu imati važnu ulogu u praćenju provedbe Direktive o kvaliteti zraka u državama članicama, osobito kada rezultati podrazumijevaju donošenje teških političkih odluka. Lokalno je djelovanje važno, ali je za njega potrebna javna osviještenost: samo ako su građani dobro informirani, mogu sudjelovati u relevantnoj politici i prema potrebi djelovati te također promijeniti vlastito ponašanje.

73

Nedavni sudski postupci koje su građani i nevladine organizacije pokrenuli protiv svojih nacionalnih tijela potvrda su sve veće važnosti građanskih akcija. U Češkoj Republici, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini nacionalni sudovi presudili su u korist prava građana na čisti zrak te su zahtijevali od dotičnih država članica da poduzmu daljnje mjere u borbi protiv onečišćenja zraka.

ali prava javnosti na pristup pravosuđu nisu izričito zaštićena Direktivom

74

Prava na pristup pravosuđu, informacijama o okolišu i na sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o okolišu utvrđena su u Aarhuškoj konvenciji, koju su potpisali EU i njegovih 28 država članica.⁸⁶ Sud je utvrdio da, za razliku od Direktive o kvaliteti zraka, druge direktive o okolišu sadržavaju izričite odredbe kojima se jamče prava građana na pristup pravosuđu.⁸⁷

75

Velike su razlike među nacionalnim zakonima i organizacije civilnog društva utvrdile su da u nekim državama članicama građani nailaze na prepreke kada žele ostvariti pristup pravosuđu.

te su informacije o kvaliteti zraka katkad nejasne

76

Sud je provjerio informacije koje građanima šest posjećenih gradova javna tijela stavljaju na raspolaganje putem interneta. Sud u te svrhe ispitao indekse kvalitete zraka, informacije o učincima onečišćenja zraka na zdravlje, dostupnost podataka o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu i ostale alate.

77

Indeksi kvalitete zraka alat su za pružanje razumljivih informacija građanima. Pet od šest gradova koje su revizori posjetili upotrebljavaju takve indekse. Utvrđeno je da države članice, regije i gradovi različito definiraju indekse kvalitete zraka, što dovodi do različitih procjena iste kvalitete zraka (vidi, na primjer, tablicu 3.). Budući da šteta koja se nanosi ljudskom zdravlju nije različita za jednaku onečišćenost zraka, neovisno o lokaciji, različitim klasifikacijama iste kvalitete zraka narušava se vjerodostojnost pruženih informacija.

Tablica 3

Indeksi kvalitete zraka za PM₁₀ (od ožujka 2018. godine)

Indeks utemeljen na satnoj/dnevnoj vrijednosti PM-a	0	10	20		30		40	50	60	70		80	90	100	140				180	200+
EEA	dobar		relativno dobar			umjereno dobar		loš						vrlo loš
Bruxelles	izvrstan	vrlo dobar	dobar		prilično dobar		umjereno dobar	loš	vrlo loš	loš		vrlo loš		iznimno loš
Milano	dobar			relativno dobar				osrednji			loš			iznimno loš
Krakov	vrlo dobar		dobar						umjereno dobar					dostatan	loš					vrlo loš
Ostrava	vrlo dobar		dobar				relativno dobar			primjeren			loš						vrlo loš
Stuttgart	vrlo dobar	dobar	zadovoljavajući			dostatan		loš						vrlo loš
Sofija	dobar							relativno dobar						dostatan				loš		vrlo loš

Izvor: EEA i internetske stranice gradova.

78

Budući da države članice nisu postigle dogovor o zajedničkom indeksu, EEA nedavno je u suradnji s Europskom komisijom uvela indeks za cijelo područje EU-a (vidi sliku 11. u nastavku). Provjerom indeksa EEA-e građani mogu usporediti kvalitetu zraka u cijeloj Europi u stvarnom vremenu. To nije isto što i procjenjivanje sukladnosti s normama EU-a (za što je potreban duži niz podataka).

79

Direktivom o kvaliteti zraka zahtijeva se od država članica da obavješćuju javnost o mogućim učincima onečišćenja zraka na zdravlje. Informacije na internetu koje javna tijela pružaju o učincima onečišćenja zraka na zdravlje i mjerama koje građani mogu poduzeti kako bi ublažili rizike katkad su bile oskudne i teško ih se pronalazilo. To je još važnije ako se uzme u obzir da se normama EU-a podcjenjuju rizici koje donosi loša kvaliteta zraka (vidi odlomke 19. – 27.).

80

Države članice dužne su dostaviti Komisiji podatke o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu.⁸⁸ U trenutku u kojem je Sud provodio reviziju to je učinilo dvadeset pet država članica.⁸⁹ Od šest posjećenih gradova četiri su grada na svojim internetskim stranicama prikazivala podatke u stvarnom vremenu.⁹⁰ Ti su se gradovi koristili nizom različitih alata kojima su stalno obavješćivali javnost. U tablici 4. prikazani su neki od primjera dobre prakse koju su primjenjivali u obavješćivanju građana.

Tablica 4

Primjeri dobre prakse obavješćivanja građana

Prostorne mape izrađene na temelju modela	Bruxelles, Milano, Ostrava
Obavješćivanje tijekom razdoblja s najvišim onečišćenjem zraka (SMS ili e-pošta itd.)	Bruxelles, Krakov, Ostrava
Aplikacije za pametne telefone	Ostrava, Krakov
Oglasne ploče na javnim prostorima (ulice, metro)	Krakov, Sofija
Nizovi podataka koji se mogu preuzeti za analizu	Bruxelles, Stuttgart, Milano, Krakov
Sustav ranog upozorenja za PM na temelju vremenskih prognoza	Stuttgart

81

Premda većina gradova koje su revizori posjetili izrađuje indekse kvalitete zraka i podatke o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu, a neki su usvojili i druge dobre prakse, Sud je zaključio, u pogledu njihove kvalitete, da javne informacije nisu bile tako jasne ili korisne kao informacije koje neki drugi europski gradovi stavljaju na raspolaganje javnosti.⁹¹

Zaključci i preporuke

82

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije onečišćenje zraka najveći je ekološki rizik za zdravlje u EU-u, a prema procjenama EEA-e svake godine prouzroči otprilike 400 000 slučajeva preuranjene smrti, pri čemu su stanovnici gradskih područja posebno izložena skupina. Lebdeće čestice, dušikov dioksid, sumporov dioksid i prizemni ozon najštetniji su od tih onečišćujućih tvari u zraku. Direktiva o kvaliteti zraka iz 2008. godine (AAQ) temelj je politike EU-a za čisti zrak jer se njome utvrđuju granične vrijednosti za koncentracije onečišćujućih tvari u zraku koji udišemo.

83

Sud je zaključio da mjere koje EU poduzima radi zaštite ljudskog zdravlja od onečišćenja zraka nisu donijele očekivani učinak. Još nisu uspostavljene odgovarajuće mjere u cijelom EU-u kao odgovor na znatne ljudske i gospodarske troškove.

84

Iako se zahvaljujući smanjenjima emisija kvaliteta zraka poboljšala, zdravlje građana i dalje je veoma ugroženo onečišćenjem zraka. Niz normi kvalitete zraka EU-a slabiji je od onoga na što upućuju dokazi o učincima onečišćenja zraka na zdravlje. Države članice često se ne pridržavaju tih normi i ne poduzimaju dovoljno djelotvorne mjere za poboljšanje kvalitete zraka. Praćenje i naknadne mjere izvršenja koje provodi Komisija nisu doveli do djelotvorne promjene. Sud je utvrdio da EU u nekim svojim politikama i dalje ne pridaje dovoljnu važnost poboljšanju kvalitete zraka, pri čemu ipak napominje da EU financijskim sredstvima pruža korisnu potporu. Građani mogu imati jednu od ključnih uloga u praćenju provedbe Direktive o kvaliteti zraka u državama članicama, što je vidljivo u uspješnim sudskim postupcima u nekoliko država članica, te je zamijećen porast razine javne osviještenosti i obaviještenosti. U sljedećim odlomcima detaljno su izneseni glavni zaključci i odgovarajuće preporuke Suda.

85

Direktiva o kvaliteti zraka temelji se na normama kvalitete zraka, od čijeg je uvođenja prošlo 15 –20 godina. Neke od tih normi mnogo su slabije od smjernica Svjetske zdravstvene organizacije. Osim toga, navedenim se normama dopuštaju česta prekoračenja graničnih vrijednosti i ne uključuju nikakvu kratkoročnu normu za PM_2,5, vrlo štetnu onečišćujuću tvar u zraku (vidi tablicu 1. i odlomke 18. – 26.). Zdravstveni stručnjaci podupiru uvođenje strožih normi u EU-u (vidi odlomak 27.). Postavljanjem slabih normi ne osigurava se odgovarajući okvir za zaštitu ljudskog zdravlja. To znači da su neke lokacije s lošom kvalitetom zraka sukladne pravu EU-a.

86

Situacija se poboljšava, no većina država članica i dalje se ne pridržava normi kvalitete zraka EU-a (odlomci 28. do 29.).

87

Kad je riječ o mjerenju kvalitete zraka, Sud je utvrdio nedovoljna jamstva o tome da su relevantne države članice kvalitetu zraka mjerile na pravim lokacijama. Zbog nepreciznih kriterija Direktive države članice nisu nužno mjerile koncentracije u blizini glavnih gradskih prometnica ili velikih industrijskih lokacija (vidi odlomke 32. – 34.), koje su i dalje bile glavni izvori onečišćenja. Sud napominje da je krajnji rok državama članicama za podnošenje podatka Komisiji kako je utvrđen u Direktivi o kvaliteti zraka manje strog nego u prethodnim direktivama (odlomak 35.).

88

Sud je utvrdio da države članice nisu poduzimale dovoljno djelotvorne mjere za što žurnije poboljšanje kvalitete zraka. Sveukupno gledajući, planovi za kvalitetu zraka država članica nisu bili dovoljno kvalitetni te su sadržavali mjere koje su bile loše usmjerene. Tim se planovima često slabo upravljalo (zbog, primjerice, nedovoljne koordinacije između nacionalnih i lokalnih tijela), nisu sadržavali procjenu troškova ili se za njih nisu osigurala odgovarajuća financijska sredstva te nisu pružali informacije o stvarnom učinku mjera koje se poduzimaju za poboljšanje kvalitete zraka. Direktivom o kvaliteti zraka države članice ne obvezuje se na izvješćivanje Komisije o uspješnosti njihovih planova. Nedovoljan napredak ostvaren u pogledu poboljšanja kvalitete zraka upućuje na potrebu za djelotvornijim mjerama (vidi odlomke 36. – 47.).

89

Komisija je suočena s ograničenjima u svojem praćenju uspješnosti država članica. Države članice nisu dužne izvješćivati o provedbi svojih planova za kvalitetu zraka. Neke odredbe Direktive teško je provjeriti, a Komisija dobiva na pregled stotine planova za kvalitetu zraka i opsežne skupove podataka. Sud je utvrdio da je Komisija pred Sudom Europske unije pokrenula sudske postupke protiv država članica u slučajevima u kojima je smatrala da te države članice ozbiljno krše Direktivu (vidi odlomke 48. – 50.). Međutim, navedene mjere izvršenja dugotrajne su te se i danas, unatoč nekoliko ishođenih povoljnih presuda (odlomci 51. – 54.), granične vrijednosti kvalitete zraka i dalje često krše.

1. preporuka – Djelotvornije mjere Komisije

U cilju poduzimanja djelotvornijih mjera za poboljšanje kvalitete zraka Komisija bi trebala:

1. širiti primjere najbolje prakse iz država članica koje su u svoje planove za kvalitetu zraka uspješno uključile zahtjeve iz Direktive o kvaliteti zraka, među ostalim u pogledu pitanja kao što su informacije relevantne za potrebe praćenja, zajamčiti ciljane i kratkoročne mjere za poboljšanje kvalitete zraka previđene proračunom te planirana smanjenja koncentracija na određenim lokacijama
2. aktivno upravljati svakom fazom postupka zbog povrede kako bi se skratilo razdoblje prije nego što se predmet riješi ili podnese Sudu Europske unije
3. pomagati državama članicama koje su najviše pogođene prekograničnim onečišćenjem zraka unutar EU-a u njihovoj suradnji i zajedničkim aktivnostima, također pri uvođenju relevantnih mjera u njihove planove za kvalitetu zraka.

Ciljni rok provedbe: 2020.

90

Na temelju zaključaka Suda koji se odnose na norme kvalitete zraka, mjere država članica za poboljšanje kvalitete zraka, naknadno praćenje i mjere izvršenja te osviještenost i obavješćivanje javnosti (vidi u daljnjem tekstu), Sud preporučuje Komisiji da razmotri moguće ambiciozno ažuriranje Direktive o kvaliteti zraka, koja je i dalje važan instrument za postizanje čišćeg zraka.

2. preporuka – Ambiciozno ažuriranje Direktive o kvaliteti zraka

Komisija bi pri izradi svojeg prijedloga za zakonodavca trebala uzeti u obzir sljedeća pitanja:

1. razmatranje mogućnosti ažuriranja graničnih i ciljnih vrijednosti EU-a (za PM, SO₂ i O₃) u skladu s najnovijim smjernicama WHO-a, smanjenje broja dopuštenih prekoračenja normi za koncentracije onečišćujućih tvari (za PM, NO₂,SO₂ i O₃) i utvrđivanje kratkoročnih graničnih vrijednosti za PM_2,5 te pragova upozorenja za PM
2. poboljšanje planova za kvalitetu zraka, u prvom redu njihovim usmjeravanjem na rezultate i uvođenjem zahtjeva za podnošenje godišnjih izvješća o njihovoj provedbi te njihovo ažuriranje kad god je to potrebno. Trebalo bi ograničiti broj planova za kvalitetu zraka po zonama kvalitete zraka
3. preciziranje zahtjeva za razmještanje industrijskih i prometnih mjernih postaja radi boljeg mjerenja najveće izloženosti stanovništva onečišćenju zraka te utvrđivanje minimalnog broja mjernih postaja po vrsti mjerne postaje (prometne, industrijske ili pozadinske)
4. pružanje mogućnosti Komisiji da zahtijeva uspostavu dodatnih točaka praćenja u slučajevima u kojima smatra da je to potrebno za bolje mjerenje onečišćenje zraka
5. vraćanje datuma (zasad 30. rujna godine n+1) na barem 30. lipnja n+1 za dostavljanje potvrđenih podataka i postavljanje izričitog zahtjeva državama članicama da pružaju najnovije podatke (u stvarnom vremenu)
6. uvođenje izričitih odredbi kojima će se zajamčiti pravo građanima na pristup pravosuđu.

Ciljni rok provedbe: 2022.

91

Mnoge politike EU-a imaju učinak na kvalitetu zraka. S obzirom na znatne ljudske i gospodarske troškove onečišćenja zraka Sud smatra da se u nekim politikama EU-a još uvijek ne pridaje dovoljna važnost tom problemu. Na primjer, klimatska i energetska, prometna, industrijska i poljoprivredna politika sadržavaju elemente koji mogu narušiti kvalitetu čistog zraka (vidi odlomke 55. – 63.).

92

Manje od 1 % financijskih sredstava kohezijske politike EU-a izravno se dodjeljuje mjerama za kvalitetu zraka. Međutim, drugim mjerama kohezijske politike može se neizravno poboljšati kvaliteta zraka. Sud je utvrdio da projekti financirani sredstvima EU-a nisu bili dovoljno dobro usmjereni i da ih države članice nisu u dovoljnoj mjeri poduprle svojim planovima za poboljšanje kvalitete zraka, no također je utvrđeno nekoliko dobrih primjera. Sud je ustanovio da se projektima u okviru programa LIFE pomoglo građanima da poduzmu mjere u nastojanju da poboljšaju kvalitetu zraka u svojim državama članicama te da se pridonijelo boljem usmjeravanju mjera koje se financiraju sredstvima EU-a (odlomci 64. – 71.).

3. preporuka – Davanje prednosti kvaliteti zraka i njezino uključivanje u politike EU-a

Da bi se kvaliteta zraka bolje integrirala u politike EU-a, Komisija bi trebala izraditi procjene:

1. drugih politika EU-a koje sadržavaju elemente koji mogu biti štetni za čisti zrak i poduzeti mjere kako bi se te politike bolje uskladilo s ciljem u području kvalitete zraka
2. stvarne uporabe relevantnih raspoloživih financijskih sredstava za potporu ostvarenju ciljeva EU-a u području kvalitete zraka koji se odnose na rješavanje problema emisija kojima se onečišćuje zrak, osobito PM, NO_X i SO_X.

Ciljni rok provedbe: 2022.

93

Osviještenost i obavješćivanjejavnosti imaju jednu od ključnih uloga u rješavanju onečišćenja zraka. U posljednje vrijeme građani se sve više uključuju u pitanja povezana s kvalitetom zraka, a nacionalni sudovi u nekoliko država članica presudili su u korist prava građana na čisti zrak (odlomci 72. i 73.). Međutim, Sud je utvrdio da, u usporedbi s ostalim direktivama o okolišu, Direktiva o kvaliteti zraka ne sadrži posebne odredbe o jamčenju prava građanima na pristup pravosuđu (vidi odlomak 74.). Također je ustanovio da je kvaliteta informacija o kvaliteti zraka koje se građanima stavljaju na raspolaganje katkad upitna (vidi odlomke 76. – 81.).

4. preporuka – Podizanje razine osviještenosti i bolje obavješćivanje javnosti

U svrhu poboljšanja kvalitete informacija koje se građanima stavljaju na raspolaganje Komisija bi trebala:

1. prepoznati i prikupiti, uz pomoć zdravstvenih stručnjaka, ključne informacije koje bi ona i tijela država članica trebali staviti građanima na raspolaganje (uključujući učinke na zdravlje i upute o tome kako se ponašati)
2. pružiti potporu državama članicama u usvajanju najboljih praksi komuniciranja s građanima i njihova uključivanja u pitanja povezana s kvalitetom zraka
3. svake godine objaviti poretke zona kvalitete zraka s najboljim i najlošijim ostvarenim napretkom i razmjenjivati primjere najbolje prakse koje se primjenjuju na najuspješnijim lokacijama
4. razviti elektronički alat koji bi građanima omogućio da izvješćuju o slučajevima kršenja u području kvalitete zraka i daju povratne informacije Komisiji o pitanjima u vezi s mjerama koje države članice poduzimaju u području kvalitete zraka
5. poduprijeti relevantne države članice u razvoju alata jednostavnih za uporabu kojima se široj javnosti omogućuje pristup informacijama o kvaliteti zraka i praćenju kvalitete zraka (na primjer, aplikacije za pametne telefone i/ili njima posvećene stranice na društvenim medijima)
6. u suradnji s državama članicama nastojati postići dogovor o usklađivanju indeksa kvalitete zraka.

Ciljni rok provedbe: 2022.

Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Nikolaos A. Milionis, na sastanku održanom u Luxembourgu 11. srpnja 2018.

Pojmovnik i pokrate

µg/m³: Mikrogrami po kubičnom metru (jedinica mjere koncentracije pojedine onečišćujuće tvari u zraku).

Amonijak (NH₃): Bezbojan plin oštra mirisa.

Benzo[a]piren (BaP): BaP je kruta tvar koja se ispušta nepotpunim izgaranjem fosilnih goriva i biogoriva. Glavni su izvori benzo[a]pirena grijanje kućanstava (osobito spaljivanje drva i ugljena), proizvodnja električne energije u elektranama, spaljivanje otpada te proizvodnja koksa i čelika.

Crni ugljik: Crni ugljik sastavni je dio PM_2,5, koji nastaje nepotpunim izgaranjem goriva, pri čemu su glavni izvori promet i grijanje kućanstava.

Direktiva o kvaliteti zraka (AAQ): Direktiva o kvaliteti zraka (Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.))

Dušikov dioksid (NO₂): Otrovan crvenkastosmeđi plin. Dušikov oksid (NO_X).

EEA: Europska agencija za okoliš

Godine života izgubljene zbog bolesti (disability-adjusted life years – DALYs) Disperzijski uvjeti: Godine života izgubljene zbog bolesti Disperzijski uvjeti označavaju sposobnost atmosfere da razrijedi onečišćujuće tvari koje se prenose zrakom.

Hlapivi organski spojevi (HOS-ovi): HOS-ovi organske su kemikalije koje lako isparavaju.

IED: Direktiva o industrijskim emisijama (Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.) (preinačeno))

Komprimirani prirodni plin (CNG): CNG prirodni je plin pohranjen pod visokim pritiskom koji se može upotrebljavati umjesto benzina, propana ili dizelskog goriva.

Lebdeće čestice (PM): Krute i tekuće čestice koje lebde u zraku. Ovisno o veličini, PM se razvrstava u grube čestice (PM₁₀) i sitne čestice (PM_2,5).

NECD: Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija (Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.).

Nemetanski hlapivi organski spojevi (NMHOS-i): NMHOS je oznaka kojom su obuhvaćeni mnogi različiti kemijski spojevi, kao što su benzen, etanol, formaldehid, cikloheksan ili aceton.

NRT-ovi: „Najbolje raspoložive tehnike” definiraju se kao najdjelotvorniji i najnapredniji stupanj razvoja aktivnosti i njihovih metoda rada koji označava praktičnu prikladnost određenih tehnika za pružanje osnove za granične vrijednosti emisija i druge uvjete dozvole osmišljene za sprječavanje te, kada to nije izvedivo, za smanjenje emisija i utjecaja na okoliš u cjelini.

Ozon (prizemni ozon, O₃): Bezbojan plin oštra mirisa koji se ne ispušta izravno u atmosferu, nego nastaje kemijskom reakcijom onečišćujućih tvari u prisutnosti sunčeve svjetlosti.

PKZ: Plan za kvalitetu zraka

Provjera primjerenosti: Sveobuhvatna evaluacija politike kojom se nastoji procijeniti je li regulatorni okvir za određeni sektor politike „primjeren svrsi”.

Slučajevi preuranjene smrti: Slučajevi smrti koji nastupaju prije nego što osoba dosegne prosječan očekivani životni vijek za pojedinu zemlju i spol.

Sud EU-a: Sud Europske unije

Sumporov dioksid (SO₂): Otrovan, bezbojan plin. Sumporov oksid (SO_X).

Ugljikov dioksid (CO₂): CO₂ bezbojan je i najznačajniji staklenički plin u zemljinoj atmosferi. Ispušta se u atmosferu uglavnom sagorijevanjem fosilnih goriva.

WHO: Svjetska zdravstvena organizacija

Zona s niskom emisijom (LEZ): Zona s niskom emisijom utvrđeno je područje na kojem je ograničen ili spriječen pristup određenim onečišćujućim vozilima radi poboljšanja kvalitete zraka.

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Nikolaos Milionis i koje je specijalizirano za rashodovna područja održive uporabe prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Janusz Wojciechowski, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Kinga Wisniewska-Danek i ataše u njegovu uredu Katarzyna Radecka-Moroz te glavni rukovoditelj Colm Friel, voditelj radnog zadatka João Coelho, zamjenik voditelja radnog zadatka Frédéric Soblet, revizori Vivi Niemenmaa, Blanka Happach, Jan Kubat, Joachim Otto, Lorenzo Pirelli, Radostina Simeonova i Anna Zalega i asistentica Rachel O’Doherty. Usluge jezične potpore pružali su Hannah Critoph, Marek Riha, Mila Todorova i Mark Smith.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

PDF	ISBN 978-92-847-0608-2	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/4348	QJ-AB-18-019-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-0603-7	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/196559	QJ-AB-18-019-HR-Q

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact/write-to-us_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr/home?) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.