veljača 2017.

O KAKVOM JE PROBLEMU RIJEČ?

Europska energetska unija

Europljanima je potrebna sigurna, održiva i cjenovno pristupačna energija. Naš je način života takav da je energija ključna za svakodnevne usluge bez kojih mi i naša poduzeća ne možemo funkcionirati. Potrebna nam je za rasvjetu, grijanje, promet i industrijsku proizvodnju. Uz ispunjavanje osnovnih potreba, energija nam treba i za perilice rublja, računala, televizore i sve ostale predmete kojima se sada koristimo gotovo bez razmišljanja. Međutim, osiguravanje sve potrebne energije po pristupačnoj cijeni, sada i ubuduće, nije tako lako. Glavni su problemi sljedeći:

Međusobno povezana tržišta

Ovisimo o uvozu za više od pola energije

U Europskoj uniji troši se petina svjetske energije, ali Unija ima relativno malo svojih rezervi. To u velikoj mjeri utječe na naše gospodarstvo. EU je najveći svjetski uvoznik energije te uvozi 53 % svoje energije uz godišnji trošak od oko 400 milijardi eura.

Zbog ovisnosti o ograničenom broju zemalja koje nam isporučuju energiju podložni smo prekidima opskrbe. Tomu smo svjedočili u prošlosti, na primjer kad je nekim zemljama prekinuta opskrba plinom.

Moramo istražiti nove, obnovljive i čiste izvore energije, kao što su vjetar, voda i sunčeva svjetlost za proizvodnju struje s pomoću vjetroturbina, brana i solarnih ploča.

Osim toga, Europa želi ostati konkurentna u vremenu kad se svjetska tržišta energije okreću čistijoj energiji. EU se sada ne nastoji samo prilagoditi tom prijelazu na čistu energiju, nego ga predvoditi.

Nemamo infrastrukturu u cijeloj Europi

Mnoge elektroenergetske mreže i plinovodi izgrađeni su za nacionalne potrebe te nisu dobro prekogranično povezani. Električna energija i plin trebali bi moći slobodno prolaziti mrežama isprepletenima diljem Europe.

Energiju treba i prevoziti, ponekad i preko kontinenata ili ispod mora, na mjesto gdje će se upotrebljavati. Za to je potrebna mreža elektrana koje mogu proizvoditi dovoljno energije za neprekidnu opskrbu desetljećima. To znači da su potrebna velika tehnička, logistička i financijska sredstva.

Međutim, nemogućnost pristupa tržištu koje obuhvaća cijelu Europu odvraća investitore od ulaganja u energetsku infrastrukturu. Zbog toga bi ulaganja u nova energetska postrojenja koja bi zamijenila ona stara i zastarjela mogla kasniti.

ŠTO EU PODUZIMA?

Ciljevi EU-a u području klime i energije do 2030.

Od 2010. EU-u je cilj do 2020. smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za barem 20 %, povećati udio energije iz obnovljivih izvora na barem 20 % potrošnje te uštedjeti 20 % ili više energije.

Postizanjem tih ciljeva EU može pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena i onečišćenja zraka, smanjiti svoju ovisnost o stranim fosilnim gorivima te održati pristupačne cijene energije za potrošače i poduzeća.

S obzirom na već postignuto, EU je na dobrom putu k ostvarenju svojeg cilja za energiju iz obnovljivih izvora do 2020. Udio energije iz obnovljivih izvora 2014. je već iznosio 16 %.

Prijelaz na čisto gospodarstvo

I čelnici vlada država članica EU-a odredili su cilj da se do 2030. barem 27% energije proizvodi iz obnovljivih izvora.

Države članice EU-a odredile su cilj od barem 27 % za energetsku učinkovitost do 2030. i barem 40 % smanjenja emisija stakleničkih plinova.

U veljači 2015. Europska komisija utvrdila je svoju energetsku strategiju kako bi osigurala da EU ostvari svoje ciljeve. Strategija je usmjerena na pet glavnih područja:

  • osiguranje opskrbe;
  • širenje unutarnjeg energetskog tržišta;
  • povećanje energetske učinkovitosti;
  • smanjenje emisija;
  • istraživanje i inovacije.

Osiguranje opskrbe

EU mora manje ovisiti o energiji koja se proizvodi izvan njegovih granica. To podrazumijeva bolje, učinkovitije iskorištavanje domaćih izvora energije uz diversifikaciju drugim izvorima i načinima opskrbe.

U veljači 2016. Komisija je predstavila paket mjera za energetsku sigurnost kojima će se prekidi opskrbe smanjiti na minimum. Prvi je put uvedeno načelo solidarnosti, prema kojemu će, kao zadnja mjera, susjedne države članice pomagati u osiguranju opskrbe domaćinstava i bitnih socijalnih usluga plinom u slučaju velike krize.

Širenje unutarnjeg energetskog tržišta

Energija bi trebala slobodno protjecati kroz EU, bez tehničkih ili regulatornih zapreka. Tek tada bi se pružatelji energetskih usluga mogli slobodno natjecati i nuditi najbolje cijene energije za domaćinstva i poduzeća. Slobodan protok energije olakšat će i proizvodnju više energije iz obnovljivih izvora.

U 2016. je u okviru Instrumenta za povezivanje Europe bilo raspoloživo 800 milijuna eura za prekograničnu energetsku infrastrukturu. Za razdoblje 2014.–2020. dodijeljeno je ukupno 5,35 milijardi eura.

Taj se novac ulaže u projekte kao što su Balticconnector – prvi plinovod između Estonije i Finske. Kad plin počne teći tim plinovodom, do 2020., istočna će se regija Baltičkog mora objediniti s ostatkom energetskog tržišta EU-a te Finska više neće ovisiti o jednom dobavljaču plina.

Novac je dodijeljen i za izgradnju plinovoda Midcat, koji će, kad bude izgrađen, pridonijeti integraciji tržišta plina u Španjolskoj i Portugalu u tržište ostatka Europe.

Povećanje energetske učinkovitosti

Dobar način smanjenja izdataka za uvoz i ovisnosti Europe o energiji jest manja potrošnja energije. To znači da bi sve za što je potrebna energija – od automobila i perilica rublja do sustava grijanja i uredske opreme – trebalo osmišljavati tako da troši manje energije.

U studenome 2016. Komisija je predložila paket revizija zakona „Čista energija za sve Europljane” kako bi pomogla u prijelazu na čisti energetski sustav. Paket obuhvaća mjere za ubrzanje inovacija u području čiste energije, obnovu europskih zgrada kako bi bile energetski učinkovitije, poboljšanje energetske učinkovitosti proizvoda i bolje informiranje potrošača.

Smanjenje emisija

EU se obvezao smanjiti emisije ugljikova dioksida za barem 40 % do 2030. uz istodobno moderniziranje gospodarstva EU-a i stvaranje radnih mjesta i rasta za sve europske građane.

Očekivani rezultati u području klime

EU je imao ključnu ulogu u postizanju globalnog dogovora za borbu protiv klimatskih promjena u prosincu 2015. Na Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 195 vlada usuglasilo se o ograničavanju globalnog zatopljenja na znatno manje od 2 °C u ovom stoljeću. U listopadu 2016. EU je službeno odobrio Pariški sporazum o klimatskim promjenama i on je u studenome stupio na snagu. To znači da EU (i ostatak svijeta) mora poduzeti mjere potrebne za smanjenje emisija.

U srpnju 2016. Komisija je predložila obvezujuće godišnje ciljeve za emisije stakleničkih plinova u državama članicama od razdoblja 2021.–2030. za promet, zgrade, poljoprivredu, otpad, uporabu zemljišta i šumarstvo, zajedno sa strategijom za promet s niskim razinama emisija.

Istraživanje i inovacije

U okviru programa EU-a za istraživanje gotovo 6 milijardi eura posvećeno je energetskim istraživanjima u područjima osim nuklearne energije za razdoblje 2014.–2020. U rujnu 2015. Komisija je donijela Strateški energetski plan koji će pomoći u rješavanju problema koje je potrebno ukloniti da bi se transformirao energetski sustav EU-a. Plan je usmjeren na mjere koje će pomoći EU-u da preuzme globalno vodstvo u području obnovljive energije i razvije energetski učinkovite sustave.

Tehnološko vodstvo u području energije iz alternativnih izvora i smanjenje potrošnje energije rezultirat će ogromnim izvoznim i industrijskim prilikama. Time će se pridonijeti i rastu i stvaranju radnih mjesta.

Obnovljivi izvori energije imat će važnu ulogu u prelasku na sustav čiste energije. Europa je sebi postavila cilj da kao cjelina dosegne udio od barem 27 % energije iz obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji energije do 2030. Pola energije proizvedene u EU-u 2030. potjecat će iz obnovljivih izvora. Do 2050. naša proizvodnja električne energije ne bi trebala uopće uključivati emisije ugljika.

Ova publikacija dostupna je na 24 jezika i u sljedećem formatu:

PDF PRINT
  • Europska komisija
  • Glavna uprava za komunikaciju
  • Informiranje građana
  • 1049 Bruxelles
  • BELGIJA