RJEŠENJE PREDSJEDNIKA SUDA

5. lipnja 2014. ( *1 )

„Ubrzani postupak“

U predmetu C‑169/14,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Audiencia Provincial de Castellón (Španjolska), odlukom od 2. travnja 2014., koju je Sud zaprimio 7. travnja 2014., u postupku

Juan Carlos Sánchez Morcillo,

María del Carmen Abril García

protiv

Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA,

PREDSJEDNIK SUDA

uzimajući u obzir prijedlog E. Levitsa, suca izvjestitelja,

saslušavši nezavisnog odvjetnika N. Wahla,

donosi sljedeće

Rješenje

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.), kao i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između J. C. Sáncheza Morcilla i Maríje del Carmen Abril García i bankom Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u vezi s njihovim prigovorom hipotekarnoj ovrsi njihove nekretnine.

3

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su tužitelji iz u glavnog postupka 9. lipnja 2003. s bankom Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA potpisali javnobilježnički akt o zajmu s hipotekarnim jamstvom koje se odnosi na njihov stan. Zbog nemogućnosti plaćanja mjesečnih rata za ovaj zajam, banka je 15. travnja 2011. zahtijevala plaćanje cjelokupnog iznosa zajma, redovnih i zateznih kamata, kao i dražbu nekretnine pod hipotekom.

4

Po otvaranju postupka hipotekarne ovrhe, tužitelji iz glavnog postupka su uložili prigovor, što je odbijeno odlukom Juzgado de Primera Instancia br. 3 de Castellón od 19. lipnja 2013. Tužitelji iz glavnog postupka uložili su žalbu na tu odluku. Njihova žalba proglašena je dopuštenom i upućena je Audienciji Provincial de Castellón.

5

Sud koji je uputio zahtjev obrazlaže da iako španjolsko postupovno pravo omogućuje ulaganje žalbe na odluku koja prihvaćajući prigovor koji je uložio dužnik obustavlja postupak hipotekarne ovrhe, ono nasuprot tome ne dopušta dužniku čiji je prigovor bio odbijen ulaganje žalbe na prvostupanjsku odluku kojom se nalaže provođenje postupka ovrhe. Sud koji je uputio zahtjev izražava sumnju u vezi sa spojivosti tog nacionalnog propisa s ciljem zaštite potrošača koja se provodi Direktivom 93/13, kao i s pravom na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Sud koji je uputio zahtjev isto tako navodi da bi se omogućavanje žalbe dužnicima moglo pokazati to više presudnim jer bi se određene klauzule ugovora o zajmu mogle smatrati „nepoštenima“ u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13.

6

Taj je sud od Suda zahtijevao da se o predmetu odlučuje u ubrzanom postupku, na temelju članka 105. stavak 1. Poslovnika Suda.

7

U prilog svojem zahtjevu, Sud koji je uputio zahtjev ističe da bi odgovor Suda mogao imati važne postupovne posljedice u Španjolskoj s obzirom na činjenicu da je u kontekstu gospodarske krize koja je pogodila tu državu članicu iznimno velik broj fizičkih osoba izložen mjerama hipotekarne ovrhe njihovih stanova.

8

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da postupci na koje se može odnositi odgovor Suda obuhvaćaju usto glavne stanove dužnika. Budući da prigovor koji su oni uložili prema španjolskom postupovnom pravu na temelju članka 698. stavka 1. Zakona o parničnom postupku nema odgodni učinak, prodaja takvih stanova na dražbama bila bi moguća prije nego Sud donese odluku.

9

Prema članku 105. stavku 1. navedenog Poslovnika, na zahtjev suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, ili iznimno, po službenoj dužnosti, predsjednik Suda može, kad priroda predmeta zahtijeva postupanje u kratkim rokovima, nakon što sasluša suca izvjestitelja i nezavisnog odvjetnika, odlučiti da se o tom zahtjevu, iznimno od odredaba tog Poslovnika, odluči u ubrzanom postupku.

10

Iz ustaljene sudske prakse Suda doista proizlazi da velik broj osoba ili pravnih odnosa na koje se potencijalno odnosi odluka koju sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku mora donijeti nakon što je Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku, ne može sam po sebi predstavljati takvu iznimnu okolnost da bi opravdao zahtjev za provođenje ubrzanog postupka (vidjeti osobito rješenja predsjednika Suda KÖGÁZ i dr., C‑283/06 i C‑312/06, EU:C:2006:602, t. 9.; Plantanol, C‑201/08, EU:C:2008:385, t. 10, kao i Abdullahi, C‑394/12, EU:C:2012:623, t. 11.).

11

Međutim, u ovom predmetu, osim broja pogođenih dužnika na čiji položaj upozorava sud koji je uputio zahtjev, rizik za vlasnika da izgubi svoj glavni stan, stavlja i njega i njegovu obitelj također u posebno osjetljiv položaj.

12

Ta okolnost posebno je pogoršana činjenicom da, prema sudu koji je uputio zahtjev, ako se pokaže da je postupak ovrhe zasnovan na ugovoru o zajmu koji sadrži nepoštene klauzule čija je ništavost utvrđena u nacionalnom postupku, s tim povezana ništavost postupka ovrhe oštećenom bi dužniku donijela samo odštetnu zaštitu, a ne bi mu omogućila povrat u prijašnje stanje u kojem je imao svojstvo vlasnika svog stana.

13

Kako bi odgovor Suda u najkraćem roku mogao znatno ograničiti rizik gubitka glavnog stana za osobe na koje se odnosi, treba prihvatiti zahtjev suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku kojim se zahtijeva odlučivanje o predmetu C‑169/14 u ubrzanom postupku.

 

Slijedom navedenoga, predsjednik Suda rješava:

 

Prihvaća se zahtjev kojim Audiencia Provincial de Castellón (Španjolska) traži odlučivanje u ubrzanom postupku o predmetu C‑169/14, koji je predviđen člankom 23.a Statuta Suda Europske unije i člankom 105. stavkom 1. Poslovnika Suda.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: španjolski