ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2014.094.hrv

Službeni list

Europske unije

L 94

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 57.
28. ožujka 2014.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji ( 1 )

1

 

*

Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ ( 1 )

65

 

*

Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ ( 1 )

243

 

*

Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika

375

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

DIREKTIVE

28.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 94/1


DIREKTIVA 2014/23/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2014.

o dodjeli ugovorâ o koncesiji

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1. te članak 62. i članak114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Nepostojanje jasnih pravila na razini Unije koja bi uređivala dodjelu ugovora o koncesiji dovodi do pravne nesigurnosti i do prepreka slobodnoj nabavi usluga te uzrokuje narušavanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Rezultat toga je da su gospodarski subjekti, posebice mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), lišeni svojih prava unutar unutarnjeg tržišta i propuštaju važne poslovne prilike, a javne vlasti možda ne iskorištavaju najbolje javne financije kako bi građani Unije imali koristi od kvalitetnih usluga po najboljim cijenama. Odgovarajući, uravnotežen i fleksibilan pravni okvir za dodjelu koncesija osigurao bi učinkovit i nediskriminirajući pristup tržištu svim gospodarskim subjektima Unije, kao i pravnu sigurnost koja daje prednost javnim ulaganjima u infrastrukture i strateške usluge za građane. Takav pravni okvir omogućio bi i veću pravnu sigurnost gospodarskim subjektima i mogao bi biti temelj i sredstvo za daljnje otvaranje međunarodnih tržišta javne nabave i poticanje svjetske trgovine. Posebna važnost treba se dati poboljšanju mogućnosti pristupa malih i srednjih poduzetnika tržištima koncesija Unije.

(2)

Pravila pravnog okvira primjenjivog na dodjelu koncesija trebala bi biti jasna i jednostavna. Ona bi trebala na pravi način odražavati posebnost koncesija u odnosu na javne ugovore i ne bi trebala dovoditi do prekomjernih birokratskih postupaka.

(3)

Javna nabava od ključne je važnosti u strategiji Europa 2020, utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka 2010.„Europa 2020, strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020”) jer se radi o jednom od instrumenata utemeljenih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava. U ovom kontekstu ugovori o koncesiji predstavljaju važne instrumente u dugoročnom strukturnom razvoju infrastrukture i strateških usluga, doprinoseći napretku tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, omogućavajući korist od stručnog znanja iz privatnog sektora i pomažući postizanje učinkovitosti i ostvarivanje inovacija.

(4)

Dodjela koncesija za javne radove trenutno podliježe temeljnim pravilima Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, dok dodjela koncesija za usluge s prekograničnim interesom podliježe načelima Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebice načelu slobodnog kretanja robe, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, kao i načelima koja iz toga proizlaze, poput načela jednakog postupanja, nediskriminacije, međusobnog priznavanja, proporcionalnosti i transparentnosti. Postoji rizik od pravne nesigurnosti povezane s divergentnim tumačenjima načela Ugovora od strane nacionalnih zakonodavaca te rizik od velikih neujednačenosti među zakonodavstvima raznih država članica.

Ovaj je rizik potvrdila široka sudska praksa Suda Europske unije, ali koja je ipak samo djelomično obuhvatila određene aspekte dodjele ugovora o koncesijama. Stoga je na razini Unije potrebna jedinstvena primjena načela UFEU-a u svim državama članicama i uklanjanje razlika u razumijevanju tih načela kako bi se uklonilo kontinuirano narušavanje unutarnjeg tržišta. To bi također doprinijelo učinkovitosti javne potrošnje, olakšalo pristup i pravedno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u dodjeli ugovora o koncesiji, kako na lokalnoj razini tako i na razini Unije, te poduprlo postizanje održivih ciljeva javnog poretka.

(5)

Ova Direktiva priznaje i potvrđuje pravo država članica i javnih vlasti na odlučivanje o administrativnim sredstvima koja smatraju najprikladnijima za izvođenje radova i pružanje usluga. Ova Direktiva posebno ne bi trebala ni na koji način utjecati na slobodu država članica i javnih vlasti da obavljaju radove ili pružaju usluge građanima izravno ili da ih povjere vanjskim ugovarateljima, odnosno trećim stranama. Države članice ili javne vlasti trebale bi i dalje slobodno definirati i utvrditi obilježja usluga koje će se pružati, uključujući sve uvjete vezane uz kvalitetu ili cijenu usluga, u skladu s pravom Unije, kako bi se postigli njihovi ciljevi javnog poretka.

(6)

Također bi trebalo ponoviti da države članice imaju slobodu odlučivati, u skladu s načelima UFEU-a o jednakom postupanju, nediskriminaciji, transparentnosti i slobodnom kretanju osoba o organizaciji pružanja usluga, bez obzira radi li se o uslugama od općeg gospodarskog interesa, negospodarskim uslugama od općeg interesa ili njihovoj kombinaciji. Trebalo bi također tako ponoviti da ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da definiraju, sukladno pravu Unije, usluge od općeg gospodarskog interesa, njihov opseg i obilježja usluga koje će se pružati, uključujući bilo kakve uvjete vezano uz kvalitetu usluge, kako bi se postigli njihovi ciljevi javnog poretka. Ne bi trebalo dovoditi u pitanje ni ovlasti nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da omoguće, puste u rad i financiraju usluge od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokolom br. 26 priloženom UFEU-u i Ugovoru o Europskoj uniji (UEU). Osim toga, ova se Direktiva ne bavi financiranjem usluga od općeg gospodarskog interesa ili sustavima potpore koje dodjeljuju države članice, posebno na socijalnom području, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju. Prikladno je pojasniti da negospodarske usluge od općeg interesa ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(7)

Također je prikladno ponoviti da ova Direktiva ne bi trebala utjecati na zakonodavstvo država članica vezano uz socijalnu sigurnost niti bi trebala utjecati na pitanje liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničenih na javne ili privatne subjekte, ili pitanje privatizacije javnih subjekata koji pružaju usluge.

(8)

Za koncesije čija je vrijednost jednaka ili veća od određene vrijednosti, prikladno je osigurati minimalnu razinu koordinacije nacionalnih postupaka za dodjelu takvih ugovora na temelju načela UFEU-a kako bi se zajamčilo otvaranje koncesija za natječaje i odgovarajuća pravna sigurnost. Ove koordinirajuće odredbe trebale bi se ograničiti na ono što je nužno za postizanje prethodno spomenutih ciljeva i osigurati određeni stupanj fleksibilnosti. Državama članicama trebalo bi omogućiti da dovrše i još bolje oblikuju ove odredbe ako smatraju da je to prikladno, posebice kako bi se bolje osigurala usklađenost s gore utvrđenim načelima.

(9)

Trebalo bi pojasniti i da skupine gospodarskih subjekata, uključujući i ako su se grupirale u obliku privremenog udruženja, mogu sudjelovati u postupku dodjele bez potrebe da preuzmu poseban pravni oblik. U mjeri u kojoj je to potrebno, na primjer ako se traži solidarna i pojedinačna odgovornost, poseban oblik može se zahtijevati ako se takvim skupinama dodijeli koncesija. Trebalo bi pojasniti i da bi javni naručitelji ili naručitelji trebali moći izričito navesti na koji bi način skupine gospodarskih subjekata ispunile zahtjeve vezano uz gospodarski i financijski položaj ili kriterije koji se odnose na tehničku ili profesionalnu sposobnost koja se zahtjeva od gospodarskih subjekata koji sudjeluju samostalno. Provedba ugovora o koncesijama od strane skupina gospodarskih subjekata može zahtijevati postavljanje uvjeta koji se ne propisuju pojedinačnim sudionicima. Takvi uvjeti, koji bi trebali biti razmjerni i opravdani objektivnim razlozima, mogu, na primjer, uključivati zahtjev za imenovanjem zajedničkog predstavnika ili glavnog partnera za potrebe postupka dodjele koncesije ili tražiti od njih podatke o njihovu sastavu.

(10)

Određene odredbe koordinacije također bi trebalo uvesti za dodjelu koncesija za radove i usluge u sektorima energetike, prometa i poštanskih usluga uzimajući u obzir da nacionalne vlasti mogu utjecati na rad subjekata koji djeluju u tim sektorima, kao i zatvorenu prirodu tržišta na kojima djeluju, zbog postojanja posebnih ili isključivih prava koja dodjeljuju države članice u vezi s opskrbom i omogućavanjem mreža za pružanje dotičnih usluga i upravljanjem njima.

(11)

Koncesije su ugovori kojima se ostvaruje novčani interes posredstvom kojih jedan javni naručitelj ili naručitelj ili više njih izvođenje radova ili omogućavanje usluga i upravljanje njima povjerava jednom ili više gospodarskih subjekata. Cilj takvih ugovora nabava je radova ili usluga koncesijom, čija se naknada sastoji od prava na iskorištavanje radova ili usluga ili tog prava zajedno s plaćanjem. Takvi ugovori mogu uključivati, ali ne uključuju nužno, prijenos vlasništva na javne naručitelje ili naručitelje, ali javni naručitelji ili naručitelji uvijek ostvaruju korist od dotičnih radova ili usluga.

(12)

Za potrebe ove Direktive trebalo bi pojasniti da samo financiranje djelatnosti, posebno dodjelom bespovratnih sredstava, koje je često povezano s obvezom vraćanja dodijeljenih sredstava ako ta sredstva nisu korištena u svrhe kojima su namijenjena, nije obuhvaćeno područjem djelovanja ove Direktive.

(13)

Nadalje, aranžmani u kojima su svi subjekti koji ispunjavaju određene uvjete ovlašteni za izvršavanje određenog zadatka, bez mogućnosti odabira, poput odabira potrošača i sustava vaučera za usluge, ne bi se trebali nazivati koncesijama, uključujući one koji se temelje na pravnim aranžmanima između javnih vlasti i gospodarskih subjekata. Takvi se sustavi obično temelje na odluci koju je donijelo tijelo javne vlasti definirajući transparentne i nediskriminirajuće uvjete o neprekidnom pristupu za gospodarske subjekte pružanju specifičnih usluga, kao što su socijalne usluge, te omogućujući potrošačima izbor između takvih subjekata.

(14)

Osim toga, određeni akti država članica kao što su ovlaštenja ili licence kojima država članica ili njezino tijelo javne vlasti postavlja uvjete za izvršavanje gospodarske djelatnosti, uključujući uvjet za provedbu određene djelatnosti koja je obično dopuštena na zahtjev gospodarskog subjekta, a ne na inicijativu javnog naručitelja ili naručitelja te kada je gospodarski subjekt slobodan povući pružanje radova ili usluga, ne bi se trebali nazivati koncesijama. U slučajevima tih akata država članica primjenjuju se posebne odredbe Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za razliku od tih državnih akata, ugovori o koncesijama predviđaju uzajamno obvezujuće dužnosti pri čemu izvršenje radova ili usluga podliježe posebnim zahtjevima koje je definirao javni naručitelj ili naručitelj, a koji su pravno provedivi.

(15)

Osim toga, u smislu ove Direktive, ne bi se trebali nazivati koncesijama određeni sporazumi koji za cilj imaju pravo gospodarskog subjekta da iskorištava određena javna dobra ili resurse, u okviru privatnog ili javnog prava, kao što su zemljište ili državna imovina posebno u pomorskom, kopnenom, lučkom sektoru ili sektoru zračnih luka pri čemu država ili javni naručitelj ili naručitelj postavlja samo opće uvjete za njihovo korištenje bez nabave posebnih radova ili usluga. Obično je to slučaj za ugovore o zakupu javnog dobra ili zemljišta koji općenito sadrže uvjete o ulasku u posjed od strane najmoprimca, namjeni koju će imovina imati, obvezama najmodavca i najmoprimca vezane uz održavanje imovine, trajanje zakupa i prepuštanje posjeda najmodavcu, najamnini i nepredviđenim troškovima koje najmoprimac treba platiti.

(16)

Osim toga, u smislu ove Direktive, ne bi se trebali smatrati koncesijama sporazumi o dodjeli prava prednosti prolaza za korištenje javne nepokretne imovine za opskrbu ili upravljanje fiksnim linijama ili mrežama s namjerom pružanja usluga javnosti u onoj mjeri u kojoj ovi sporazumi ne nameću obvezu opskrbe niti uključuju bilo kakvo stjecanje usluga od strane javnog naručitelja ili naručitelja za sebe ili za krajnje korisnike.

(17)

Ugovori koji ne uključuju plaćanja prema ugovaratelju i kada je ugovaratelj primio naknadu na temelju utvrđenih tarifa, izračunatih na način da pokrivaju sve troškove i ulaganja koja snosi ugovaratelj kako bi pružio uslugu, ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom.

(18)

Poteškoće koje se odnose na tumačenje koncepata koncesije i javnog ugovora uzrokuju neprekidne pravne nesigurnosti među zainteresiranim stranama te su potaknule brojne presude Suda Europske unije. Stoga bi trebalo pojasniti definiciju koncesije, posebice upućujući na koncept operativnog rizika. Osnovno obilježje koncesije, prava na iskorištavanje radova ili usluga, uvijek podrazumijeva prijenos operativnog rizika gospodarske prirode na koncesionara koji uključuje mogućnost da se ulaganja možda neće nadoknaditi, kao ni troškovi nastali u dodijeljenom izvođenju radova ili pružanju usluga u normalnim radnim uvjetima, čak i ako dio rizika snosi javni naručitelj ili naručitelj. Primjena posebnih pravila koja uređuju dodjelu koncesija ne bi bila opravdana u slučaju da javni naručitelj ili naručitelj oslobodi gospodarski subjekt od svakog potencijalnog gubitka jamčeći minimalni prihod, jednak ili viši od uloženih sredstava i troškova koje gospodarski subjekt ima u odnosu na izvršenje ugovora. Istodobno, trebalo bi pojasniti da bi se određeni aranžmani koji su u isključivo plaćeni od strane javnog naručitelja ili naručitelja trebali nazivati koncesijama u slučajevima kada nadoknada uloženih sredstava ili troškova koje je imao subjekt pri izvršenju radova ili pružanju usluga ovisi o stvarnoj potražnji za uslugom ili imovinom ili ponudi usluge ili imovine.

(19)

Kada propis specifičan za određeni sektor uklanja rizik jamčeći koncesionaru pokriće vezano uz ulaganja i troškove koji nastaju pri izvršenju ugovora, takav se ugovor ne bi trebao nazivati koncesijom u smislu ove Direktive. Činjenica da je rizik od početka ograničen ne bi trebala isključivati kvalifikaciju ugovora kao koncesije. To može biti slučaj, na primjer, u sektorima s utvrđenim tarifama ili kada je operativni rizik ograničen sredstvima ugovornih aranžmana kojima se osigurava djelomična nadoknada uključujući nadoknadu u slučaju prijevremenog raskida koncesije iz razloga koji se odnose na javnog naručitelja ili zbog više sile.

(20)

Operativni rizik trebao bi proizlaziti iz čimbenika koji su izvan kontrole stranaka. Rizici poput onih koji su povezani s lošim upravljanjem, neispunjavanjem ugovornih obveza od strane gospodarskih subjekata ili s razlozima više sile nisu presudni u klasifikaciji za koncesiju, jer su ti rizici sastavni dio svakog ugovora, bilo da se radi o ugovoru o javnoj nabavi ili o koncesiji. Operativni rizik trebalo bi se shvatiti kao rizik od izlaganja nepredvidivim promjenama tržišta, koji se mogu sastojati od rizika potražnje ili rizika ponude, ili i rizika potražnje i rizika ponude. Rizik potražnje tumači se kao rizik koji je povezan sa stvarnom potražnjom za radovima i uslugama koji su predmet ugovora. Rizik ponude tumači se kao rizik povezan s pružanjem radova ili usluga koji su predmet ugovora, posebice rizik da pružanje usluga ne odgovara potražnji. U svrhu ocjenjivanja operativnog rizika, neto sadašnja vrijednost svih ulaganja, troškova i prihoda koncesionara trebala bi se uzeti u obzir na dosljedan i ujednačen način.

(21)

Sud Europske unije više je puta razmatrao pojam „javnopravna tijela”. Postoji niz pojašnjenja ključnih za potpuno razumijevanje tog koncepta. Stoga bi trebalo pojasniti da se tijelo koje posluje pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čija je namjera ostvarenje prihoda te koje snosi gubitke koji proizlaze iz njegove djelatnosti ne bi trebalo smatrati „javnopravnim tijelom” jer se za potrebe u općem interesu, koje su za njega određene ili koje treba ispuniti, može smatrati da su industrijske ili trgovačke naravi. Slično tome, uvjet vezan uz podrijetlo financiranja dotičnog tijela također je preispitan od strane Suda u sklopu koje je pojašnjeno da financiranje „većim dijelom” podrazumijeva više od polovice te da takvo financiranje može obuhvaćati plaćanja od strane korisnika koja se primjenjuju, izračunavaju i prikupljaju u skladu s propisima javnog prava.

(22)

Primjereno je definirati „isključiva prava” i „posebna prava” s obzirom da su ti pojmovi ključni za područje djelovanja ove Direktive i pojma naručitelja. Trebalo bi pojasniti da subjekti koji nisu niti naručitelji iz članka 7. stavka 1. točke (a) niti javna poduzeća, podliježu njenim odredbama samo ako izvršavaju jednu od djelatnosti obuhvaćenih na temelju tih prava. Međutim, neće se smatrati javim naručiteljima ako su im ta prava dodijeljena postupkom temeljenim na objektivnim kriterijima, posebno u skladu sa zakonodavstvom Unije, i za koje je osigurano odgovarajuće oglašavanje. To zakonodavstvo trebalo bi obuhvaćati Direktivu 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktivu 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktivu 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) te Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Trebalo bi pojasniti i da taj popis zakonodavstva nije konačan te da prava u bilo kojem obliku, koja su dodijeljena putem drugih postupaka na temelju objektivnih kriterija te za koje je osigurana odgovarajuća objava u javnosti, nisu relevantna za potrebe određivanja naručitelja na koje se odnosi ova Direktiva.

(23)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na ugovore o koncesiji čija je vrijednost jednaka ili viša od određenog praga koji bi trebao odražavati jasan prekogranični interes koncesija za gospodarske subjekte koji su smješteni u državama članicama koje država članica javnog naručitelja ni naručitelja. Stoga je potrebno utvrditi način izračuna procijenjene vrijednosti koncesije koji bi trebao biti jednak za koncesije radova i usluga s obzirom da oba ugovora često uključuju elemente radova i usluga. Izračun bi se trebao odnositi na ukupni promet koncesionara s obzirom na radove i usluge koji su predmet koncesije, kako ga procijeni javni naručitelj ili naručitelj, bez PDV-a, tijekom trajanja ugovora.

(24)

Kako bi se osiguralo stvarno otvaranje tržišta i pravedna ravnoteža u primjeni pravila o dodjeli koncesija u energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, potrebno je identificirati obuhvaćene subjekte na osnovi koja nije njihov pravni status. Stoga treba osigurati da se ne dovodi u opasnost jednak tretman naručitelja koji djeluju u javnom i onih koji djeluju u privatnom sektoru. Također je potrebno, uz pridržavanje odredaba članka 345. UFEU-a, osigurati da se ne dovode u pitanje pravila kojima se uređuje sustav vlasništva u državama članicama. Iz tog razloga trebalo bi primjenjivati specifična i ujednačena pravila na koncesije dodijeljene od strane subjekata koji izvršavaju jednu od gore spomenutih djelatnosti s ciljem provođenja takvih djelatnosti neovisno o tome jesu li to državna, lokalna ili regionalna tijela, tijela kojima se upravlja temeljem javnog prava, javna poduzeća ili drugi subjekti koji koriste posebna ili isključiva prava. Za subjekte koji su nadležni, u okviru nacionalnog prava, za pružanje usluga povezanih s jednom od djelatnosti navedenih u Prilogu II., trebalo bi se pretpostaviti da provode takve djelatnosti.

(25)

Trebalo bi pojasniti da relevantne djelatnosti na području zračnih luka uključuju i usluge koje se pružaju putnicima koje doprinose neometanom funkcioniranju objekata u zračnim lukama i koje se podrazumijevaju u dobro uređenim, suvremenim zračnim lukama, kao što su maloprodaja, priprema hrane i parkiralište.

(26)

Određeni subjekti aktivni su na području proizvodnje, prijenosa ili distribucije i grijanja i hlađenja. Mogu postojati nedoumice vezano uz to koja se pravila primjenjuju na djelatnosti vezane uz grijanje, odnosno hlađenje. Stoga je potrebno pojasniti da je djelatnost prijenosa i/ili distribucije grijanja obuhvaćena Prilogom II. pa tako subjekti koji su aktivni u sektoru grijanja podliježu pravilima ove Direktive koja su primjenjiva na naručitelje u onoj mjeri u kojoj su oni definirani kao takvi. S druge strane, subjekti koji posluju na području hlađenja podliježu pravilima ove Direktive koja su primjenjiva na javne naručitelje u onoj mjeri u kojoj su oni definirani kao takvi. Naposljetku, potrebno je pojasniti da bi koncesije dodijeljene za izvođenje i ugovora o grijanju i ugovora o hlađenju trebalo ispitivati u skladu s odredbama o ugovorima za izvođenje nekoliko djelatnosti kako bi se ustanovilo koja će pravila o nabavi, ako ikoja, odlučivati o njihovoj dodijeli.

(27)

Prije predviđanja bilo kakve promjene u području primjene ove Direktive u sektoru hlađenja, potrebno je ispitati stanje u tom sektoru kako bi se prikupilo dovoljno informacija, posebno u odnosu na tržišno natjecanje, razinu prekogranične nabave i stajališta zainteresiranih strana. S obzirom da bi primjena ove Direktive na taj sektor mogla imati značajan utjecaj u smislu otvaranja tržišta, to ispitivanje trebalo bi se provoditi prilikom procjene učinka ove Direktive.

(28)

Trebalo bi pojasniti da u svrhe stavaka 1. i 2. Priloga II. „ponuda” uključuje stvaranje, proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju. Međutim, proizvodnja plina u obliku vađenja obuhvaćena je područjem primjene stavka 6. tog priloga.

(29)

U slučaju mješovitih ugovora primjenjiva pravila trebala bi biti utvrđena s obzirom na glavni predmet ugovora ako se razni dijelovi koji čine ugovor objektivno ne mogu razdijeliti. Stoga bi trebalo pojasniti način na koji bi javi naručitelji i naručitelji trebali utvrditi mogu li se razni dijelovi razdijeliti ili ne. Takvo pojašnjenje trebalo bi se temeljiti na relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Utvrđivanje bi trebalo izvršiti na osnovi pojedinačnih slučajeva u kojima izražene ili pretpostavljene namjere javnog naručitelja ili naručitelja da smatra različite aspekte koji čine mješoviti ugovor nerazdjeljivima ne bi trebale biti dovoljne, već bi trebale biti poduprte objektivnim dokazima koji opravdavaju te namjere te na temelju kojih se utvrđuje potreba sklapanja jedinstvenoga ugovora. Takva opravdana potreba za sklapanjem jedinstvenog ugovora mogla bi, na primjer, biti prisutna u slučaju izgradnje jedne zgrade, čiji jedan dio treba izravno koristiti javni naručitelj, a čijim drugim dijelom treba upravljati na osnovi koncesije, na primjer, za potrebe izgradnje javnog parkirališta. Trebalo bi pojasniti da potreba za zaključivanjem jedinstvenog ugovora može biti uzrokovana razlozima tehničke prirode i gospodarske prirode.

(30)

U slučaju mješovitih ugovora koje je moguće razdijeliti, javni naručitelji i naručitelji uvijek imaju slobodu dodjele zasebnih ugovora za zasebne dijelove u okviru mješovitog ugovora. U tom bi slučaju trebalo odrediti odredbe koje se primjenjuju na svaki zasebni dio isključivo s obzirom na obilježja tog određenog ugovora. S druge strane, ako javni naručitelji i naručitelji odluče dodijeliti ugovor koji uključuje i elemente koncesije i druge elemente, bez obzira na njihovu vrijednost i bez obzira na pravni režim kojemu bi ovi elementi inače bili podložni, trebalo bi navesti pravila koja se primjenjuju na takve slučajeve. Trebalo bi utvrditi posebne odredbe za mješovite ugovore koji obuhvaćaju obrambene ili sigurnosne aspekte ili određene dijelove koji nisu u okviru područja primjene UFEU-a.

(31)

Koncesije bi mogli dodijeliti naručitelji u svrhu ispunjavanja uvjeta nekoliko djelatnosti, eventualno podložno različitim pravnim režimima. Trebalo bi pojasniti da bi onaj pravni režim koji se primjenjuje na jedinstvenu koncesiju koja obuhvaća nekoliko djelatnosti trebao biti podložan pravilima koja se primjenjuju na djelatnost kojoj je ugovor prvenstveno namijenjen. Određivanje djelatnosti kojoj je koncesija prvenstveno namijenjena može se temeljiti na analizi zahtjeva kojima određena koncesija mora udovoljiti, a koju izvršava naručitelj u svrhu procjene vrijednosti koncesije i izrade dokumentacije dodjeli koncesije. U određenim slučajevima, može biti objektivno nemoguće odrediti kojoj je djelatnosti koncesija prvenstveno namijenjena. Trebaju se navesti pravila koja se primjenjuju na takve slučajeve.

(32)

U određenim slučajevima, određeni javni naručitelj ili naručitelj koji je državno, regionalno ili lokalno tijelo ili organ kojime se upravlja na temelju javnog prava ili njegovo udruženje moglo bi biti jedini pružatelj određene usluge te za njezino pružanje ima isključivo pravo u skladu s nacionalnim zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama koji su usklađeni s UFEU-a. Trebalo bi pojasniti da u takvim situacijama javni naručitelj ili naručitelj navedeni u ovoj uvodnoj izjavi ili njihovo udruženje mogu dodjeljivati koncesije takvim tijelima bez primjene ove Direktive.

(33)

Također je primjereno isključiti iz područja primjene ove Direktive koncesije određenih usluga koje su dodijeljene gospodarskim subjektima kada su one dodijeljene na temelju isključivog prava koje taj subjekt koristi sukladno nacionalnim zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama te koje je dano u skladu s UFEU-om i s aktima Unije o zajedničkim pravilima o pristupu tržištu primjenjivima na djelatnosti navedene u Prilogu II., s obzirom da je zbog takvih isključivih prava nemoguće pratiti natječajni postupak za dodjelu ugovora. Odstupajući od i ne dovodeći u pitanje pravne posljedice općeg isključivanja iz područja primjene ove Direktive, koncesije iz članka 10. stavka 1. drugog podstavka trebale bi podlijegati obvezi objavljivanja obavijesti o dodjeli koncesije s ciljem osiguranja osnovne transparentnosti osim ako uvjeti takve transparentnosti nisu predviđeni u sektorskom zakonodavstvu. Kako bi se pojačala transparentnost, ako država članice gospodarskom subjektu daje isključivo pravo za izvršavanje jedne ili više djelatnosti navedenih u Prilogu II., o tome bi trebala izvijestiti Komisiju.

(34)

U svrhu ove Direktive, pojmovi osnovnih sigurnosnih interesa, vojne opreme, osjetljive opreme, osjetljivih radova i osjetljivih usluga trebali bi se tumačiti u smislu Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(35)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na slobodu država članica prilikom odabira, u skladu s pravom Unije, metoda za organizaciju i kontrolu aktivnosti kockanja i klađenja, uključujući putem ovlaštenja. Primjereno je iz područja primjene ove Direktive isključiti koncesije koje se odnose na aktivnosti lutrija dodijeljene gospodarskom subjektu od strane države članice na temelju isključivog prava dodijeljenog postupkom bez objave u javnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, propisima ili objavljenim upravnim odredbama u skladu s UFEU-om. To isključenje opravdano je dodjelom isključivog prava gospodarskom subjektu čime natječajni postupak postaje neprimjenjiv, kao i potrebom za zadržavanje mogućnosti da države članice reguliraju sektor kockanja na nacionalnoj razini vezano uz njihove obveze u smislu zaštite javnog reda i društvenog poretka.

(36)

Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na određene hitne usluge ako ih pružaju neprofitne organizacije ili udruge, a budući da bi posebnu prirodu tih organizacija bilo teško sačuvati ako bi pružatelji usluga morali biti odabrani u skladu s postupcima navedenima u ovoj Direktivi. Međutim, iznimku ne bi trebalo širiti više nego je nužno potrebno. Stoga je potrebno izričito navesti da usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata ne bi trebala biti isključena. U tom je kontekstu nadalje nužno pojasniti da CPV skupina 601 „Usluge cestovnog prijevoza” ne obuhvaća usluge vozila hitne pomoći koje se nalaze u CPV razredu 8514. Stoga je potrebno pojasniti da bi usluge obuhvaćene CPV oznakom 85143000-3 koje se sastoje isključivo od usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata trebale podlijegati posebnom režimu utvrđenom za socijalne i druge posebne usluge („blagi propisi”). Sukladno tome, ugovori o miješanim koncesijama za općenito pružanje usluga vozila hitne pomoći trebali bi također podlijegati blagim propisima ako je vrijednost usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata veća od vrijednosti usluga vozila hitne pomoći.

(37)

Prikladno je ponoviti da se ova Direktiva primjenjuje samo na javne naručitelje i naručitelje država članica. Sukladno tome, političke stranke, s obzirom da nisu javni naručitelji ni naručitelji, nisu podložne njezinim odredbama. Međutim, u nekim državama članicama političke stranke mogle bi potpasti pod pojam javnopravnih tijela. Međutim, određene usluge (kao što su produkcija propagandnih i produkcija propagandnih videofilmova) neodvojive su od političkih stavova pružatelja usluga kada se pružaju u okviru izborne kampanje pa se pružatelji usluga obično odabiru na način koji nije moguće urediti pravilima o koncesiji. Naposljetku, potrebno je ponoviti da statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada podliježu pravilima različitima od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

(38)

Mnogi su naručitelji organizirani kao gospodarska skupina koja može obuhvaćati niz zasebnih poduzeća; svako od tih poduzeća često ima specijaliziranu ulogu u cjelokupnom kontekstu gospodarske skupine. Stoga je potrebno isključiti određene koncesije o uslugama i radovima koje se sklapaju s povezanim poduzećem čija je glavna djelatnost pružanje takvih usluga ili izvođenje takvih radova skupini u čijem je sastavu, a ne njihovo nuđenje na tržištu. Također je prikladno isključiti određene koncesije o uslugama i radovima koje je naručitelj dodijelio zajedničkom pothvatu kojega je osnovalo više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti obuhvaćenih ovom Direktivom i u čijem je sastavu taj subjekt. Međutim, primjereno je također osigurati da ovo isključenje ne dovede do narušavanja tržišnog natjecanja koje bi išlo u prilog poduzećima ili zajedničkim pothvatima povezanima s tim naručiteljima; potrebno je osigurati odgovarajući paket pravila, posebno u vezi s gornjim granicama u okviru kojih poduzeća mogu ostvariti dio svoga prometa na tržištu i iznad kojega bi izgubili mogućnost da im se dodijele koncesije bez poziva za nadmetanje, kao i u vezi sa sastavom zajedničkih pothvata i stabilnošću veza između tih zajedničkih pothvata i naručitelja od kojih se ti pothvati sastoje.

(39)

Poduzeća bi se trebala smatrati povezanima ako postoji izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj između naručitelja i dotičnog poduzeća ili ako oboje podliježu prevladavajućem utjecaju drugog poduzeća: u ovom kontekstu, privatno sudjelovanje, samo po sebi, ne bi trebalo biti relevantno. Provjera je li poduzeće povezano ili nije povezano s određenim naručiteljem trebala bi se obavljati što je jednostavnije moguće. Sukladno tome, i pod uvjetom da bi moguće postojanje takvog izravnog ili neizravnog prevladavajućeg utjecaja već moralo biti provjereno kako bi se odredilo je li godišnje financijske izvještaje dotičnih poduzeća i subjekata potrebno konsolidirati, poduzeća bi trebalo smatrati povezanima ako su njihovi godišnji financijski izvještaji konsolidirani. Međutim, pravila Unije o konsolidiranim financijskim izvještajima u određenom broju slučajeva nisu primjenjiva, na primjer, zbog veličine dotičnih poduzeća ili zato jer određeni uvjeti u odnosu na njihov pravni oblik nisu ispunjeni. U takvim slučajevima, u kojima Direktiva Vijeća 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) nije primjenjiva bit će potrebno ispitati je prisutan izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj na temelju vlasništva, financijskog udjela ili pravila koja se odnose na ta poduzeća.

(40)

Koncesije u sektoru vodnoga gospodarstva često podliježu posebnim i složenim aranžmanima koji zahtijevaju posebnu pažnju s obzirom na važnost vode kao javnog dobra temeljne vrijednosti za sve građane Unije. Posebne značajke tih aranžmana opravdavaju izuzimanja u području vodnog gospodarstva iz područja primjene ove Direktive. Izuzimanje se odnosi na koncesije za radove i usluge za omogućavanje fiksnih mreža ili upravljanje njima s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode ili isporuke pitke vode takvim mrežama. Koncesije za odlaganje ili preradu otpadnih voda i za projekte hidrauličkog inženjerstva, navodnjavanje ili isušivanje zemljišta (pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima odnosno instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje) također bi trebale biti izuzete, u onoj mjeri u kojoj su povezane s izuzetom djelatnosti.

(41)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na koncesije koje dodjeljuju naručitelji i čija je namjera omogućiti izvršavanje djelatnosti iz Priloga II. ako je, u državi članici u kojoj se ta djelatnost obavlja, ona izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen, kako je uspostavljeno prema postupku predviđenom za ovu svrhu u Direktivi 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Stoga je prikladno zadržati postupak, primjenjiv na sve sektore, kao njegove dijelove, obuhvaćen ovom Direktivom koji će omogućiti uzimanje u obzir učinaka trenutnog ili budućeg otvaranja tržišnom natjecanju. Takav bi postupak trebao osigurati pravnu sigurnost za dotične subjekte, kao i odgovarajući postupak donošenja odluka koji bi u kratkim rokovima osigurao ujednačenu primjenu prava Unije u ovom području. Za potrebe pravne sigurnosti trebalo bi pojasniti da će se nastaviti primjenjivati sve odluke donesene prije stupanja na snagu ove Direktive donesene na temelju članka 30. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(42)

Budući da je upućena državama članicama, ova Direktiva ne primjenjuje se na dodjelu koncesija od stane međunarodnih organizacija u svoje ime i za svoj račun. Međutim, postoji potreba za pojašnjenjem u kojoj mjeri bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na dodjele koncesije uređenu posebnim međunarodnim pravilima.

(43)

Pri dodjeli koncesija za određene audiovizualne i radijske usluge koje pružaju pružatelji medijskih usluga trebalo bi biti moguće uzeti u obzir aspekte od kulturnog ili društvenog značaja koji čine primjenu pravila o dodjeli koncesija neprikladnom. Zbog toga bi trebalo uvesti iznimku za koncesije o pružanju usluga koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa. Trebalo bi također pojasniti da bi se ta iznimka trebala jednako primjenjivati na medijske usluge emitiranja i na usluge na zahtjev (nelinearne usluge). Međutim, ta se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa.

(44)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nadležnost država članica da osiguraju financiranje javne radiodifuzije ako je to financiranje radiodifuzijskim organizacijama odobreno radi ostvarenja odgovornosti i ovlasti iz područja javne usluge, kako je definirana, utvrđena i ustrojena u svakoj državi članici u skladu s Protokolom br. 29 o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama priloženim UFEU-u i UEU-u.

(45)

Postoji znatna pravna nesigurnost po pitanju mjere u kojoj bi ugovori sklopljeni među subjektima u javnom sektoru trebali biti obuhvaćeni pravilima o koncesiji. Relevantna sudska praksa Suda Europske unije različito se tumači u pojedinim državama članicama te čak među javnim naručiteljima ili naručiteljima. Stoga je potrebno pojasniti u kojim slučajevima ugovori sklopljeni u javnom sektoru nisu podložni primjeni pravila navedenih u ovoj Direktivi. Takvo pojašnjenje trebalo bi biti u skladu s načelima određenima u relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Sama činjenica da su obje stranke sporazuma tijela javne vlasti ne isključuje primjenu pravila navedenih u ovoj Direktivi. Međutim, primjena pravila navedenih u ovoj Direktivi ne bi trebala utjecati na slobodu koju tijela javne vlasti imaju u pružanju javnih usluga za koje su zadužena korištenjem vlastitih resursa, što uključuje mogućnost suradnje s drugim tijelima javne vlasti. Trebalo bi osigurati da izuzeta javno-javna suradnja ne narušava tržišno natjecanje s obzirom na privatne gospodarske subjekte, u onoj mjeri u kojoj daje prednost privatnim pružateljima usluga u odnosu na njihove konkurente.

(46)

Koncesije dodijeljene pravnim osobama pod kontrolom ne bi trebale podlijegati primjeni postupaka iz ove Direktive ako javni naručitelj ili naručitelj iz članka 4. stavka 1. točke (a) nad dotičnom pravnom osobom provodi kontrolu sličnu onome kojeg provodi nad vlastitim odjelima, pod uvjetom da pravna osoba pod kontrolom ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj ili naručitelj koji nad njom provodi kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj ili naručitelj provodi kontrolu, bez obzira na korisnike izvršitelja ugovora. Izuzimanje se ne bi trebalo proširiti na situacije u kojima privatni gospodarski subjekt izravno sudjeluje u kapitalu pravne osobe pod kontrolom s obzirom da bi, u takvim okolnostima, dodjela koncesije bez natječajnog postupka pružila privatnom gospodarskom subjektu s kapitalom u pravnoj osobi pod kontrolom nepoštenu prednost pred njegovim konkurentima. Međutim, u odnosu na posebna obilježja javnih tijela s obaveznim sudjelovanjem, kao što su organizacije odgovorne za izvođenje određenih javnih usluga ili upravljanje njima, to se ne bi trebalo primjenjivati u slučajevima u kojima je sudjelovanje posebnih privatnih gospodarskih subjekata u kapitalu pravne osobe pod kontrolom postalo obvezno prema nacionalnim zakonodavnim odredbama sukladnim Ugovorima, pod uvjetom da takvo sudjelovanje nema značajke kontrole i blokiranja te ne omogućuje odlučujući utjecaj na odluke pravne osobe pod kontrolom.

Nadalje bi trebalo pojasniti da je odlučujući element samo izravno privatno sudjelovanje u kontroliranoj pravnoj osobi. Dakle, kada postoji udio privatnog kapitala u javnom naručitelju ili naručitelju ili javnim naručiteljima ili naručiteljima koji je kontroliraju, to ne isključuje dodjelu javnih ugovora pravnoj osobi pod kontrolom, bez primjene postupaka koje predviđa ova Direktiva budući da takvi udjeli ne utječu negativno na tržišno natjecanje među privatnim gospodarskim subjektima. Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji ili naručitelji poput javnopravnih tijela koji bi mogli imati udio privatnog kapitala trebali biti u situaciji korištenja izuzeća za horizontalnu suradnju. Zbog toga, ako su ispunjeni svi drugi zahtjevi u odnosu na horizontalnu suradnju, trebalo bi proširiti izuzeće horizontalne suradnje na takve javne naručitelje ili naručitelje kada se ugovor sklapa isključivo između javnih naručitelja ili naručitelja.

(47)

Javni naručitelji ili naručitelji iz članka 4. stavka 1. točke (a) trebali bi moći odlučiti pružati svoje javne usluge zajednički putem suradnje bez obveze korištenja bilo kakvog pravnog oblika. Takva suradnja mogla bi obuhvaćati sve vrste djelatnosti vezane uz izvršavanje usluga i odgovornosti koje su dodijeljene sudjelujućim tijelima ili koje su ona preuzela, poput obvezujućih ili dobrovoljnih zadataka lokalnih ili regionalnih tijela ili usluga čije je izvršavanje dodijeljeno određenim tijelima u skladu s javnim pravom. Usluge koje pružaju razna sudjelujuća tijela ili subjekti ne trebaju nužno biti istovjetne; one se također mogu nadopunjavati. Ugovori za zajedničko pružanje javnih usluga ne bi trebali biti podložni ovoj Direktivi pod uvjetom da su sklopljeni isključivo između javnih naručitelja ili naručitelja, da se provođenjem te suradnje upravlja isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes te da niti jedan privatni pružatelj usluga nije u boljem položaju od svojih konkurenata.

Kako bi se ispunili ti uvjeti, suradnja bi se trebala temeljiti na suradničkom konceptu. Takva suradnja ne zahtijeva da sva sudjelujuća tijela preuzmu izvršavanje glavnih ugovornih obveza sve dok postoje obveze koje doprinose suradničkom izvršavanju određene javne usluge. Dodatno, provođenje suradnje, uključujući financijske prijenose između sudjelujućih javnih naručitelja, trebalo bi urediti isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes.

(48)

U određenim slučajevima pravna osoba djeluje, na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava, u svojstvu instrumenta ili tehničke službe za utvrđene javne naručitelje ili naručitelje te je obvezna izvršavati naredbe koje je primila od tih javnih naručitelja ili naručitelja i nema utjecaja na kompenzaciju za izvršene usluge. S obzirom na prirodu takvog odnosa koja se ne temelji na ugovoru, takav isključivo administrativni odnos ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene postupaka dodjele koncesija.

(49)

Trebalo bi pojasniti da bi se pojam „gospodarski subjekti” trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili tijela koja nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem su izabrali djelovati. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici subjekata trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu li ili ne „pravne osobe” u svim okolnostima.

(50)

Kako bi se osiguralo adekvatno oglašavanje koncesija za radove i usluge jednako pragu koji dodjeljuju naručitelji i javni naručitelji ili više od njega, dodjeli takvih koncesija trebala bi prethoditi obavezna objava obavijesti o koncesiji u Službenom listu Europske unije.

(51)

S obzirom na štetne učinke na tržišno natjecanje, dodjela koncesija bez prethodne objave obavijesti trebali bi se koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. Te iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve u kojima je od početka jasno kako objava ne bi dalje potakla tržišno natjecanje zato što objektivno postoji samo jedan gospodarski subjekt koji može izvršiti koncesiju. Nemogućnost dodjele koncesije bilo kojem drugom gospodarskom subjektu ne bi trebao stvoriti sam javni naručitelj ili naručitelj s ciljem budućeg postupka dodjele. Nadalje, dostupnost odgovarajućih zamjena trebala bi se detaljno procijeniti.

(52)

Trajanje koncesije trebalo bi biti ograničeno kako bi se izbjeglo sprječavanje pristupa tržištu i ograničavanje tržišnog natjecanja. Osim toga, koncesije izuzetno dugog trajanja vjerojatno će rezultirati zatvaranjem pristupa tržištu čime se ugrožava slobodno kretanje usluga i sloboda poslovnog nastana. Međutim, takvo se trajanje može opravdati ako je neophodno da se koncesionaru omogući nadoknada ulaganja planiranih za izvršenje koncesije, kao i povrat uloženog kapitala. Sukladno tome, za koncesije koje traju dulje od pet godina trajanje bi trebalo ograničiti na razdoblje u kojem se očekuje da bi, u normalnim uvjetima rada, koncesionar mogao nadoknaditi ulaganja u izvođenje radova i usluga te ostvariti povrat uloženog kapitala, uzimajući u obzir posebne ciljeve ugovora koje je koncesionar postigao kako bi ispunio uvjete vezano uz, na primjer, kvalitetu ili cijenu za korisnike. Procjena bi trebala biti valjana u trenutku dodjele koncesije. Trebalo bi biti moguće uključiti početna i daljnja ulaganja koja se smatraju nužnima za upravljanje koncesijom, posebno rashode za infrastrukturu, autorska prava, patente, opremu, logistiku, najam, obuku osoblja i početne izdatke. Najdulje trajanje koncesije trebalo bi biti naznačeno u dokumentima o koncesiji osim ako se trajanje ne koristi kao kriterij dodjele ugovora. Javni naručitelji i naručitelji trebali bi uvijek moći dodijeliti koncesiju za razdoblje kraće od onog potrebnog za nadoknadu ulaganja, uz uvjet da s njima povezna naknada ne isključuje operativni rizik.

(53)

Prikladno je iz pune primjene ove Direktive isključiti samo one usluge koje imaju ograničenu prekograničnu dimenziju, kao što su određene socijalne, zdravstvene ili obrazovne usluge. Te usluge pružaju se u određenom kontekstu koji se znatno razlikuje među pojedinim državama članicama zbog različitih tradicija u kulturama. Trebalo bi stoga uspostaviti poseban režim koji se odnosi na koncesije za ove usluge, a koji uzima u obzir činjenicu da su one nedavno regulirane. Obveza objave prethodne informativne obavijesti i obavijesti o dodjeli koncesije za svaku koncesiju čija je vrijednost jednaka ili veća od praga uspostavljenog u ovoj Direktivi predstavlja adekvatan način pružanja informacija potencijalnim ponuditeljima o poslovnim mogućnostima kao i pružanja informacija svim zainteresiranim stranama o broju i vrsti dodijeljenih ugovora. Nadalje, države članice trebale bi uspostaviti prikladne mjere s upućivanjem na dodjelu ugovora o koncesiji za te usluge čiji je cilj osigurati usklađenost s načelima transparentnosti i jednakog postupanja za sve gospodarske subjekte, a istodobno omogućujući javnim naručiteljima i naručiteljima da uzmu u obzir specifičnosti dotičnih usluga. Države članice trebale bi osigurati da javni naručitelji i naručitelji smiju uzeti u obzir potrebu za osiguranjem inovacije i, u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokolom br. 26, visoke razine kvalitete, sigurnosti i cjenovne pristupačnosti, jednakog postupanja i promicanja univerzalnog pristupa i korisničkih prava.

(54)

S obzirom na važnost kulturološkog konteksta te osjetljivost tih usluga, državama članicama trebala bi se omogućiti diskrecija po pitanju organizacije izbora pružatelja usluge na način koji one smatraju najprikladnijim. Ova Direktive ne sprečava države članice u primjeni posebnih kriterija kvalitete pri odabiru pružatelja usluga, poput kriterija određenih u Dobrovoljnom europskom okviru za kvalitetu društvenih usluga Odbora Europske unije za socijalnu zaštitu. Države članice i/ili tijela javne vlasti slobodni su sami pružati te usluge ili organizirati društvene usluge na način koji ne podrazumijeva davanje koncesija, na primjer financiranjem takvih usluga ili izdavanjem dozvola ili dodjelom ovlaštenja svim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju uvjete koje je unaprijed odredio javni naručitelj ili naručitelj, bez ograničenja ili kvota, pod uvjetom da takvi sustavi osiguravaju dovoljnu mjeru oglašavanja i da je u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije.

(55)

U svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke dodjele koncesije, od osobite je važnosti da države članice i javni naručitelji ili naručitelji poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje poštivanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge i temelje se na zakonima i drugim propisima nacionalnog prava i prava Unije, kao i na kolektivnim sporazumima, pod uvjetom da su takva pravila, kao i njihova primjena u skladu s pravom Unije. Jednako tako, obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje su ratificirale sve države članice i koje su navedene u ovoj Direktivi trebale bi se primjenjivati tijekom izvršenja koncesije. Međutim, to ne bi smjelo ni na koji način spriječiti primjenu uvjeta zapošljavanja koji su povoljniji za radnike. Odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s temeljnim načelima prava Unije, osobito s ciljem osiguravanja jednakog postupanja. Takve odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) i na način koji osigurava jednako postupanje i ne diskriminira gospodarske subjekte i radnike iz drugih država članica.

(56)

Trebalo bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvodi značajan rad. Kada se usluge pružaju na daljinu, na primjer usluge pozivnih centara, trebali bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvode, neovisno o mjestima i državama članica na koje su te usluge usmjerene.

(57)

Relevantne obveze mogle bi se odražavati u klauzulama ugovora. Također bi trebalo biti moguće u koncesije uključiti klauzule kojima se osigurava sukladnost s kolektivnim ugovorima u skladu s pravom Unije. Nepoštivanje relevantnih obveza moglo bi se smatrati teškim prekršajem određenog gospodarskog subjekta kojim je taj gospodarski subjekt podložan isključivanju iz postupka dodjele koncesije.

(58)

Kontrola nad poštivanjem odredbi prava okoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim relevantnim fazama dodjele koncesije, kod primjene općih načela o izboru sudionika i dodjele ugovora te kod primjene kriterija za isključenje.

(59)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo spriječiti nametanje ili provedbu mjera nužnih za zaštitu javnog poretka, javnog morala, javne sigurnosti, zdravlja, ljudskog života i životinjskog svijeta, očuvanje biljnog svijeta ili drugih okolišnih mjera, posebno kako bi se osigurao održivi razvoj, pod uvjetom da su te mjere u skladu s UFEU-om.

(60)

Kako bi se osigurala povjerljivost tijekom postupka, javni naručitelji i naručitelji, kao i gospodarski subjekti ne bi trebali otkrivati informacije koje su označene kao povjerljive. Neusklađenost s tom obvezom trebala bi potaknuti primjenu odgovarajućih sankcija, ako je i na način na koji je predviđeno u okviru građanskog ili upravnog prava država članica.

(61)

Kako bi se suzbila prijevara, favoriziranje i korupcija te spriječio sukob interesa, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje transparentnosti postupka dodjele i jednako postupanje prema svim natjecateljima i ponuditeljima. Takve mjere trebale bi prije svega za cilj imati uklanjanje sukoba interesa i drugih ozbiljnih nepravilnosti.

(62)

Kako bi se svim zainteresiranim subjektima omogućilo podnošenje zahtjeva i ponuda, javni naručitelji i naručitelji trebali bi biti dužni poštivati najmanje vremensko razdoblje potrebno za zaprimanje takvih zahtjeva i ponuda.

(63)

Izbor proporcionalnih, nediskriminirajućih i poštenih kriterija odabira te njihova primjena na gospodarske subjekte od ključne je važnosti za učinkovit pristup subjekata gospodarskim mogućnostima povezanima s koncesijama. Posebno odlučujuću ulogu može imati mogućnost za natjecatelja da se osloni na kapacitete drugih subjekata kako bi se omogućilo sudjelovanje malim i srednjim poduzećima. Stoga je potrebno osigurati da se kriteriji odabira odnose isključivo na profesionalne i tehničke mogućnosti te financijsku i gospodarsku sposobnost subjekata, da budu vezani uz predmet ugovora i objavljeni u obavijesti o koncesiji i da ne isključuju bilo kojeg gospodarskog subjekta, osim u iznimnim okolnostima, od oslanjanja na kapacitete drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njegovih poveznica s tim subjektima ako dotični subjekt dokaže javnom naručitelju ili naručitelju da će imati na raspolaganju potrebne resurse.

(64)

Nadalje, u svrhu bolje integracije društvenih i okolišnih pitanja u postupke dodjele koncesije, javni naručitelji ili naručitelji trebali bi biti u mogućnosti koristiti kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja koncesije vezane uz radove ili usluge koje će se pružati u sklopu koncesije u bilo kojem aspektu i u bilo kojoj fazi njezinog životnog vijeka, od eksploatacije sirovina za proizvod do faze odlaganja proizvoda, uključujući čimbenike obuhvaćene određenim postupkom proizvodnje, pružanja ili trgovine tih radova ili usluga ili obuhvaćene određenim postupkom tijekom kasnije faze njihovog životnog vijeka, čak ako ti čimbenici nisu dio njihovog materijalnog sadržaja. Kriteriji i uvjeti vezani uz takav postupak proizvodnje ili pružanja, na primjer, su da se usluge koje su predmet koncesije pružaju korištenjem energetski učinkovitih strojeva. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, to također uključuje kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja koncesije vezane uz korištenje proizvoda u okviru pravedne trgovine tijekom izvršavanja koncesije koja će se dodijeliti. Kriteriji i uvjeti koji se odnose na trgovinu i njene uvjete mogu se na primjer odnositi na zahtjev za plaćanje minimalne cijene i premijske cijene podugovarateljima. Uvjeti izvršenja koncesije vezani uz pitanja okoliša mogli bi, na primjer, obuhvaćati smanjenje otpada i učinkovitost resursa.

(65)

Kriteriji dodjele ili uvjeti izvršenja koncesije koji se odnose na društvene aspekte postupka proizvodnje trebali bi se primjenjivati sukladno Direktivi 96/71/EZ u skladu s tumačenjem Suda Europske unije te ne bi trebali biti odabrani ili se ne bi trebali primjenjivati na način kojim se izravno ili neizravno diskriminira gospodarske subjekte iz drugih država članica ili trećih zemalja koje su stranke Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi („GPA”) ili sporazuma o slobodnoj trgovini čijih je stranka Unija. Stoga bi zahtjevi vezani uz osnovne radne uvjete utvrđeni u Direktivi 96/71/EZ, poput onih o minimalnim plaćama, trebali ostati u okviru nacionalnog zakonodavstva ili u okviru kolektivnih ugovora koji se primjenjuju sukladno pravu Unije u kontekstu te Direktive. Uvjeti izvršenja koncesije mogli bi također biti namijenjeni poticanju uvođenja mjera za promicanje jednakosti žena i muškaraca na radnom mjestu, povećanom sudjelovanju žena na tržištu rada i usklađivanju rada i privatnog života, zaštiti okoliša ili dobrobiti životinja te u suštini biti u skladu s temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR) i poticati angažiranje više osoba u nepovoljnom položaju nego što se zahtijeva na temelju nacionalnog zakonodavstva.

(66)

Mjere usmjerene na zaštitu zdravlja osoblja angažiranog u postupku izvršenja koncesije, davanje prednosti društvenoj integraciji osoba u nepovoljnom položaju ili pripadnika ranjivih skupina među osobama angažiranima za izvršenje koncesije ili osposobljavanje za vještine potrebne u okviru određene koncesije također može biti predmetom kriterija za dodjelu ili uvjeta izvršenja koncesije pod uvjetom da su te mjere vezane uz radove ili usluge koje se pružaju u okviru koncesije. Na primjer, ti bi se kriteriji ili uvjeti mogli odnositi, između ostalog, na zapošljavanje osoba koje duže vrijeme traže posao, na provedbu mjera osposobljavanja nezaposlenih osoba ili mladih osoba tijekom izvršavanja koncesije koja će se dodijeliti. U tehničkim specifikacijama javni naručitelji mogu odrediti takve društvene zahtjeve koji izravno obilježavaju određeni proizvod ili uslugu, poput dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedbe prilagođene svim korisnicima.

(67)

Tehnički i funkcionalni zahtjevi koje sastavljaju javni naručitelji i naručitelji trebaju omogućiti otvorenost dodjele koncesija za tržišno natjecanje. Ti zahtjevi trebali bi odrediti značajke koje bi radovi i/ili usluge obuhvaćene koncesijom trebali imati i mogli bi se odnositi na posebne postupke proizvodnje ili izvršenje zatraženih radova ili usluga, uz uvjet da su povezani s predmetom koncesije i razmjerni njezinoj vrijednosti i njezinim ciljevima. Određeni postupak proizvodnje mogao bi obuhvaćati zahtjeve vezane za pristupačnost osobama s invaliditetom ili razine utjecaja na okoliš. Ti tehnički i funkcionalni zahtjevi trebali bi biti uključeni u dokumentaciji o koncesiji i trebali bi biti sukladni načelima jednakog postupanja i transparentnosti. Trebali bi biti sastavljeni na način kojim se izbjegava prijetvorno sužavanje nadmetanja, prije svega uvođenjem zahtjeva kojima se prednost daje određenom gospodarskom subjektu na način da ti zahtjevi odražavaju ključne značajke robe, usluga ili radova koje obično nudi taj gospodarski subjekt. U svakom slučaju, javni naručitelji ili naručitelji trebali bi razmotriti ponude koje uključuju radove i/ili usluge, uključujući robu koja je vezana uz te poslove i usluge, koje su na jednak način u skladu s traženim obilježjima.

(68)

Koncesije su obično dugoročni, složeni aranžmani u kojima koncesionar preuzima odgovornosti i rizike koje su tradicionalno imali javni naručitelji i naručitelji i koji su bili u njihovom djelokrugu. Iz tog razloga, podložno sukladnosti s ovom Direktivom i s načelima transparentnosti i jednakog postupanja, javnim naručiteljima i naručiteljima trebala bi se omogućiti znatna fleksibilnost za određivanje i organizaciju postupka koji vodi do izbora koncesionara. Međutim, kako bi se osiguralo jednako postupanje i transparentnost kroz cjelokupni postupak dodjele, potrebno je predvidjeti osnovna jamstva koja se odnose na postupak dodjele, uključujući informacije o prirodi i području primjene koncesije, ograničenju broja natjecatelja, distribuciji informacija natjecateljima i ponuditeljima te dostupnost odgovarajućih podataka. Također je potrebno osigurati da se ne odstupa od početnih uvjeta u obavijesti o koncesiji kako bi se spriječilo nepošteno postupanje prema bilo kojem potencijalnom natjecatelju.

(69)

Koncesije se ne bi trebale dodjeljivati gospodarskim subjektima koji su sudjelovali u aktivnostima zločinačke organizacije ili koji su bili proglašeni krivima za korupciju, prijevaru na štetu financijskih interesa Unije, kaznena djela terorizma, pranje novca i financiranje terorizma te trgovanje ljudima. Države članice trebale bi, međutim, omogućiti odstupanje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. Izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također bi trebalo kazniti obvezujućim isključenjem na razini Unije.

(70)

Nadalje, javnim naručiteljima i naručiteljima trebala bi se pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, ozbiljno ili višekratno prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele ugovora o koncesiji neovisno o tome ima li inače tehničke i gospodarske sposobnosti za izvršenje ugovora. Uzimajući u obzir činjenicu da će javni naručitelj ili naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, javni naručitelji ili naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je neki gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Javni naručitelji i naručitelji također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim koncesijama s javnim naručiteljima ili naručiteljima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvih isključenja.

(71)

Trebalo bi se, međutim, dopustiti da gospodarski subjekti imaju mogućost donošenja mjera sukladnosti usmjerenih na ispravljanje posljedica kaznenih djela ili neprimjerena ponašanja te usmjerenih na učinkovito sprečavanje budućeg neprimjerenog ponašanja. Te mjere mogle bi posebno obuhvaćati mjere vezane uz osoblje ili organizaciju poput raskidanja svih veza s osobama ili organizacijama koje su sudjelovale u neprimjerenom ponašanju, odgovarajućih mjera reorganizacije osoblja, uvođenja sustava izvještavanja i kontrole, stvaranja strukture interne revizije kako bi se pratila sukladnost i donošenja pravila o internoj odgovornosti i naknadama. Ako takve mjere ne nude dovoljna jamstva, određeni gospodarski subjekt ne bi se više trebao isključivati samo na tim osnovama. Gospodarski subjekti trebali bi imati mogućnost zatražiti da se preispitaju mjere sukladnosti poduzete u svrhu mogućeg uključivanja u postupak dodjele koncesije. Međutim, države članice same bi trebale utvrditi točne postupovne i materijalne uvjete primjenjive u takvim slučajevima. Države članice posebno bi trebale biti slobodne odlučiti žele li izvršavanje relevantnih procjena dopustiti pojedinim javnim naručiteljima ili naručiteljima provjeriti taj zadatak drugim tijelima na središnjoj ili decentraliziranoj razini.

(72)

Važno je da poštivanje primjenjivih obveza od strane podugovarateljâ u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi. pod uvjetom da su takva pravila, i njihova primjena u skladu s pravom Unije, bude osigurana kroz odgovarajuće djelovanje nadležnih nacionalnih tijela u okviru njihovih odgovornosti i nadležnosti, kao što su agencije za inspekciju rada ili agencije za zaštitu okoliša. Također je važno osiguravanje određene transparentnosti u podugovarateljskom lancu, jer to javnim naručiteljima i naručiteljima pruža informacije o tome tko je prisutan na gradilištima na kojima se izvode radovi za njih ili koja poduzeća pružaju usluge unutar zgrada ili na zgradama, infrastrukturama ili područjima kao što su gradske vijećnice, općinske škole, sportski objekti, luke ili autoceste, za koje su javni naručitelji odgovorni ili nad kojima imaju nadzor. Trebalo bi pojasniti da se obveza dostavljanja traženih podataka u svakom slučaju odnosi na koncesionara, ili na temelju posebnih klauzula koje će svaki javni naručitelj ili naručitelj trebati uključiti u sve postupke dodjele ili na temelju obveza koje bi države članice propisale glavnom koncesionaru kroz opće primjenjive odredbe. Također bi trebalo pojasniti da bi se uvjeti koji se odnose na provedbu poštovanja primjenjivih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila i njihova primjena u skladu s pravom Unije, trebali primjenjivati uvijek kad zakon države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovaratelja i koncesionara. Nadalje, trebalo bi izričito navesti da bi države članice trebale moći ići dalje, na primjer proširujući obveze u vezi transparentnosti ili omogućujući javnim naručiteljima ili naručiteljima da provjere da podugovaratelji nisu u nekoj od situacija u kojoj bi isključenje gospodarskog subjekta bilo opravdano ili zahtijevajući tu provjeru od njih. Kada se te mjere primjenjuju na podugovaratelje, trebalo bi osigurati usklađenost s odredbama koje se primjenjuju na koncesionare kako bi postojanje obvezujuće osnove za isključenje rezultiralo zahtjevom da koncesionar zamjeni dotičnog podugovaratelja. Kada takva provjera pokaže da se radi o neobvezujućoj osnovi za isključenje, trebalo bi pojasniti da javni naručitelji ili naručitelji budu u mogućnosti zatražiti zamjenu. Ipak, trebalo bi izričito navesti da javni naručitelji ili naručitelji mogu biti prisiljeni zatražiti zamjenu dotičnog podugovaratelja kada bi isključenje koncesionara u takvim slučajevima bilo obvezujuće. Trebalo bi također izričito navesti da države članice i dalje mogu propisati stroža pravila o odgovornosti u okviru nacionalnog prava.

(73)

Javni naručitelji ili naručitelji ocjenjuju ponude na temelju jednog ili više kriterija za dodjelu. Kako bi se osigurala transparentnost i jednako postupanje, kriteriji za dodjelu koncesija trebali bi uvijek biti usklađeni s određenim općim standardima. Ti se standardi mogu odnositi na čimbenike koji nisu isključivo gospodarski, ali utječu na vrijednost ponude sa stajališta javnog naručitelja ili naručitelja i omogućuju mu utvrđivanje sveobuhvatne gospodarske prednosti za javnog naručitelja ili naručitelja. Kriteriji bi trebali unaprijed biti dostupni svim potencijalnim natjecateljima ili ponuditeljima, zatim bi trebali biti povezani s predmetom ugovora i ne bi trebali javnim naručiteljima ili naručiteljima davati neograničenu slobodu izbora. Trebali bi dopuštati učinkovito tržišno natjecanje i biti popraćeni zahtjevima koji omogućuju da informacije koje pružaju ponuditelji budu učinkovito provjerene. Trebalo bi biti moguće uključiti u kriterije dodjele, između ostalog, okolišne ili društvene kriterije ili one povezane s inovacijama. Javni naručitelji ili naručitelji trebali bi i navesti kriterije dodjele, počevši od najvažnijeg, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema potencijalnim ponuditeljima na način da im se tijekom pripreme ponuda omogući uvid u sve elemente koji će se uzimati u obzir.

U iznimnim slučajevima u kojima javni naručitelj ili naručitelj primi ponudu koja predlaže inovativno rješenje uz iznimnu razinu funkcionalnog izvođenja koje pažljivi javni naručitelj ili naručitelj nije mogao predvidjeti, javni naručitelj ili naručitelj trebao bi, iznimno, moći izmijeniti redoslijed kriterija dodjele kako bi u obzir uzeo nove mogućnosti koje nudi to inovativno rješenje, uz uvjet da takva izmjena osigurava jednako postupanje prema svim stvarnim ili potencijalnim ponuditeljima, tako što će izdati novi poziv na dostavu ponuda ili, ako je prikladno, objaviti novu obavijest o koncesiji.

(74)

Elektronički oblici informiranja i komunikacije mogu uvelike pojednostaviti objavu koncesija te povećati djelotvornost, brzinu i transparentnost postupaka dodjele koncesije. Ti bi oblici mogli postati standardni oblici komunikacije i razmjene informacija u postupcima dodjele koncesije jer uvelike povećavaju mogućnosti gospodarskih subjekata da sudjeluju u postupcima dodjele koncesije diljem unutarnjeg tržišta.

(75)

Ugovori o koncesijama uglavnom uključuju dugoročne i složene tehničke i financijske aranžmane koji su često podložni promjenjivim okolnostima. Stoga je potrebno je pojasniti uvjete u kojima izmjene koncesije tijekom njezinog izvršavanja zahtijevaju pokretanje novog postupka dodjele koncesije, uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Pokretanje novog postupka koncesije potrebno je u slučaju materijalnih izmjena prvotne koncesije, pogotovo u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranaka, uključujući raspodjelu prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranaka da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima te koncesije. To posebno može biti slučaj ako bi izmijenjeni uvjeti utjecali na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka. Izmjene koncesije čiji su rezultat neznatne izmjene vrijednosti ugovora do određene razine uvijek bi trebale biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka koncesije. S tim ciljem te kako bi se osigurala pravna sigurnost, ova bi Direktiva trebala predvidjeti pragove „de minimis” ispod kojih se ne zahtijeva postupak nabave. Izmjene koncesije iznad tih pragova trebale bi biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka dodjele u onoj mjeri u kojoj su te promjene u skladu s određenim uvjetima. To bi, na primjer, mogao biti slučaj izmjena koje su postale potrebne zbog želje da se ispune zahtjevi javnih naručitelja ili naručitelja, uzimajući u obzir sigurnosne zahtjeve i posebnosti takvih djelatnosti, na primjer, rad sportskih i turističkih planinskih objekata, za koje bi se zakonodavstvo moglo proširiti i na pitanja povezanih opasnosti, u onoj mjeri u kojoj su takve izmjene sukladne s relevantnim uvjetima.

(76)

Javni naručitelji i naručitelji mogu biti suočeni s vanjskim okolnostima koje nisu mogli predvidjeti u trenutku dodjele koncesije, posebno ako će za izvršenje koncesije biti potrebno dugo razdoblje. U tim slučajevima potreban je određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se koncesija prilagodila okolnostima bez provođenja novog postupka dodjele. Pojam nepredvidivih okolnosti podrazumijeva okolnosti koje nisu mogle biti predviđene usprkos temeljitoj pripremi prvotne dodjele od strane javnog naručitelja ili naručitelja, uzimajući u obzir sva dostupna sredstva, narav i obilježja određenog projekta, dobru praksu u dotičnom području te potrebu osiguranja prikladnog odnosa između sredstava potrošenih na pripremu dodjele i njezine predviđene vrijednosti. Međutim, to se ne može primjenjivati u slučajevima u kojima izmjena uzrokuje promjenu naravi cjelokupne koncesije, primjerice, zamjenom radova koje je potrebno izvršiti ili usluga koje je potrebno omogućiti nečim različitim ili temeljnom promjenom vrste koncesije, jer se u takvim slučajevima može pretpostaviti mogući utjecaj na rezultate. Za koncesije dodijeljene s ciljem provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II., bilo koje povećanje vrijednosti koje ne zahtijeva novi postupak dodjele, ne bi trebalo biti veće od 50 % vrijednosti prvotne koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to bi se ograničenje trebalo primjenjivati na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne bi trebale za cilj imati zaobilaženje ove Direktive.

(77)

U skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti, uspješan ponuditelj ne bi trebao, primjerice, ako je koncesija raskinuta zbog nedostataka u izvedbi, biti zamijenjen drugim gospodarskim subjektom bez ponovnog nadmetanja. Međutim, uspješan ponuditelj koji izvršava koncesiju trebao bi moći, posebno ako je koncesija dodijeljena skupini gospodarskih subjekata, poduzeti određene strukturne promjene tijekom izvršavanja koncesije, poput isključivo internih reorganizacija, preuzimanja, spajanja i kupnji ili insolventnosti. Takve strukturne promjene ne bi trebale automatski podrazumijevati potrebu za provedbom novih postupaka dodjele za koncesije koje taj ponuditelj izvršava.

(78)

Javni naručitelji i naručitelji trebali bi imati mogućnost izmjena koncesije u obliku revizijskih ili opcijskih klauzula, no takve klauzule ne bi im trebale omogućiti neograničeno diskrecijsko pravo. U ovoj Direktivi trebalo bi stoga odrediti mjeru u kojoj je moguće mijenjati prvotnu koncesiju. Stoga bi trebalo pojasniti da dovoljno jasno sastavljene revizijske ili opcijske klauzule mogu na primjer predvidjeti indeksaciju cijena ili osigurati da, na primjer komunikacijska oprema koja se isporučuje tijekom određenog razdoblja bude prikladna i u slučaju izmjene komunikacijskih protokola ili drugih tehnoloških izmjena. Također bi trebalo biti moguće predvidjeti u okviru dovoljno jasnih klauzula prilagodbe koncesije izazvane tehničkim poteškoćama koje su se pojavile tijekom izvođenja ili održavanja. Trebalo bi također podsjetiti da bi koncesije mogle, na primjer, uključivati i standardno održavanje, kao i predvidjeti djelatnosti izvanrednog održavanja koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje kontinuiteta javnih usluga.

(79)

Javni naručitelji i naručitelji mogli bi se naći u situacijama kada su potrebni dodatni radovi ili usluge. U takvim slučajevima, ako su uvjeti navedeni u ovoj Direktivi ispunjeni, izmjena prvotne koncesije bez novog postupka dodjele koncesije trebala bi se smatrati opravdanom.

(80)

Javni naručitelji i naručitelji ponekad su suočeni s okolnostima koje zahtijevaju rani raskid koncesije kako bi bili sukladni obvezama iz prava Unije u području koncesije. Države članice stoga bi trebale osigurati da javni naručitelji ili naručitelji mogu, pod uvjetima koji su određeni nacionalnim pravom, raskinuti koncesiju tijekom njezina trajanja ako je tako propisano pravom Unije.

(81)

Kako bi se osigurala adekvatna sudska zaštita natjecatelja i ponuditelja u postupcima dodjele koncesije te kako bi provedba ove Direktive i načela UFEU-a bila učinkovita, Direktiva Vijeća 89/665/EEZ (15), i Direktiva Vijeća 92/13/EEZ (16) također se trebaju primjenjivati na koncesije o uslugama i koncesije o radovima koje su dodijelili i javni naručitelji i naručitelji. Direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(82)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive trebala bi se vršiti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. (17).

(83)

Od država članica zahtijeva se da neprekidno i sustavno prate provedbu i funkcioniranje pravila o dodjeli ugovora o koncesiji kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena prava Unije.

(84)

Komisija bi trebala procijeniti gospodarske učinke na unutarnje tržište, osobito u vezi s čimbenicima kao što su prekogranična dodjela ugovora, sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i transakcijski troškovi, a koji su posljedica primjene pragova koji su utvrđeni u ovoj Direktivi i izuzeća navedenih u članku 12 koja u obzir uzimaju posebne strukture sektora vodnog gospodarstva. Komisija bi o tome trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2019. U skladu s člankom XXIV. stavkom 7. GPA-a, GPA podliježe daljnjim pregovorima tri godine nakon stupanja na snagu te povremeno nakon toga. U tom kontekstu trebalo bi preispitati prikladnost razine pragova u kontekstu pregovora u okviru GPA-a, imajući na umu utjecaj inflacije i transakcijskih troškova. Komisija bi, ako je to moguće i primjereno, trebala razmotriti predlaganje povećanja pragova koji se primjenjuju prema GPA-u tijekom sljedećeg kruga pregovora. U slučaju bilo kakve promjene tih pragova, izvješće koje sastavlja Komisija trebao bi, prema potrebi, pratiti zakonodavni prijedlog kojim se mijenja prag određen u ovoj Direktivi.

(85)

Kako bi se prilagodilo brzom tehničkom, gospodarskom i regulatornom razvoju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s preispitivanjem liste akata navedenih u Prilogu III., preispitivanjem tehničkih postupaka za metode izračuna vezane uz prag te bi također trebala biti ovlaštena za povremeno revidiranje tog praga, izmjene uputa na nomenklaturu CPV-a i prilagodbe liste akata navedene u Prilogu X. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(86)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta u pogledu; postupaka sastavljanja i prosljeđivanja obavijesti te slanja i objavljivanja podataka navedenih u prilozima V., VII. i VIII. provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje provedbenih akata, koji ne utječu ni na financijsku situaciju niti na prirodu i područje primjene obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Naprotiv, ti akti imaju isključivo administrativnu svrhu i namijenjeni su olakšavanju primjene ove Direktive.

(87)

Budući da se cilj ove Direktive, odnosno koordinacija zakona i drugih propisa država članica koje se primjenjuju na neke postupke koncesije, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica te se može učinkovitije, zbog svojeg mjerila i učinaka, postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. TEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je utvrđeno tim člankom, ova Direktiva ne prelazi zadani okvir koji je potreban za ostvarenje toga cilja.

(88)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011., u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavješćivanju o svojim mjerama za prijenos pomoću jednog ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prosljeđivanje takvih dokumenata opravdano,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.:

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE, NAČELA I DEFINICIJE

POGLAVLJE I.:

Područje primjene, opća načela i definicije

ODJELJAK I.:

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE, OPĆA NAČELA, DEFINICIJE I PRAG

Članak 1.:

Predmet i područje primjene

Članak 2.:

Načelo slobodnog upravljanja javnih vlasti

Članak 3.:

Načelo jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti

Članak 4.:

Sloboda određivanja usluga od općeg gospodarskog interesa

Članak 5.:

Definicije

Članak 6.:

Javni naručitelji

Članak 7.:

Naručitelji

Članak 8.:

Prag i metode izračunavanja procijenjene vrijednosti koncesija

Članak 9.:

Revizija praga

ODJELJAK II.:

IZUZEĆA

Članak 10.:

Izuzeća primjenjiva na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji i naručitelji

Članak 11.:

Posebna izuzeća u području elektroničkih komunikacija

Članak 12.:

Posebna izuzeća u području vodnog gospodarstva

Članak 13.:

Koncesije dodijeljene povezanom društvu

Članak 14.:

Koncesije dodijeljene zajedničkom pothvatu ili naručitelju koji je sastavni dio zajedničkog pothvata

Članak 15.:

Priopćavanje informacija od strane naručitelja

Članak 16.:

Isključivanje djelatnosti koje su izravno izložene tržišnom natjecanju

Članak 17.:

Koncesije između subjekata u javnom sektoru

ODJELJAK III.:

OPĆE ODREDBE

Članak 18.:

Trajanje koncesije

Članak 19.:

Društvene i druge posebne usluge

Članak 20.:

Mješoviti ugovori

Članak 21.:

Mješoviti ugovori o nabavi koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte

Članak 22.:

Ugovori koji obuhvaćaju obje djelatnosti navedene u Prilogu II. i druge djelatnosti

Članak 23.:

Koncesije koje obuhvaćaju djelatnosti navedene u Prilogu II. i djelatnosti koje uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte

ODJELJAK IV.:

POSEBNE SITUACIJE

Članak 24.:

Rezervirane koncesije

Članak 25.:

Usluge istraživanja i razvoja

POGLAVLJE II.:

Načela

Članak 26.:

Gospodarski subjekti

Članak 27.:

Nomenklature

Članak 28.:

Povjerljivost

Članak 29.:

Pravila koja se primjenjuju na komunikaciju

GLAVA II.:

PRAVILA O DODJELI KONCESIJA: OPĆA NAČELA I POSTUPOVNA JAMSTVA

POGLAVLJE I.:

Opća načela

Članak 30.:

Opća načela

Članak 31.:

Obavijest o koncesiji

Članak 32.:

Obavijest o dodjeli koncesije

Članak 33.:

Oblik i način objavljivanja obavijesti

Članak 34.:

Elektronička dostupnost dokumentacije o koncesiji

Članak 35.:

Suzbijanje korupcije i sprečavanje sukoba interesa

POGLAVLJE II.:

Postupovna jamstva

Članak 36.:

Tehnički i funkcionalni zahtjevi

Članak 37.:

Postupovna jamstva

Članak 38.:

Odabir natjecatelja i kvalitativna ocjena natjecatelja

Članak 39.:

Rokovi za zaprimanje zahtjeva i ponuda za koncesiju

Članak 40.:

Pružanje informacija natjecateljima i ponuditeljima

Članak 41.:

Kriteriji za odabir

GLAVA III.:

PRAVILA O IZVRŠENJU KONCESIJA

Članak 42.:

Podugovaranje

Članak 43.:

Izmjena ugovora tijekom njihova trajanja

Članak 44.:

Raskid koncesije

Članak 45.:

Praćenje i izvještavanje

GLAVA IV.:

IZMJENE DIREKTIVA 89/665/EEZ I 92/13/EEZ

Članak 46.:

Izmjene Direktive 89/665/EEZ

Članak 47.:

Izmjene Direktive 92/13/EEZ

GLAVA V.:

DELEGIRANE OVLASTI, PROVEDBENE OVLASTI I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.:

Delegiranje

Članak 49.:

Žurni postupak

Članak 50.:

Postupak odbora

Članak 51.:

Prenošenje

Članak 52.:

Prijelazne odredbe

Članak 53.:

Praćenje i izvješćivanje

Članak 54.:

Stupanje na snagu

Članak 55.:

Adresati

PRILOZI:

 

PRILOG I.:

POPIS DJELATNOSTI NAVEDENIH U ČLANKU 5. TOČKI (7)

PRILOG II.:

DJELATNOSTI KOJE IZVRŠAVAJU NARUČITELJI KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 7.

PRILOG III.:

POPIS PRAVNIH AKATA UNIJE IZ ČLANKA 7. STAVKA 2. TOČKE (B)

PRILOG IV.:

USLUGE IZ ČLANKA 19.

PRILOG V.:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O KONCESIJAMA IZ ČLANKA 31.

PRILOG VI.:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI PRETHODNE INFORMATIVNE OBAVIJESTI VEZANE UZ KONCESIJE ZA DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE, KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 31. STAVKU 3.

PRILOG VII.:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI KONCESIJA IZ ČLANKA 32.

PRILOG VIII.:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI KONCESIJA O DRUŠTVENIM I DRUGIM POSEBNIM USLUGAMA, KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 32.

PRILOG IX.:

OBILJEŽJA KOJA SE ODNOSE NA OBJAVU

PRILOG X.:

POPIS MEĐUNARODNIH SOCIJALNIH I OKOLIŠNIH KONVENCIJA IZ ČLANKA 30. STAVKA 3.

PRILOG XI.:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O IZMJENAMA KONCESIJE TIJEKOM NJEZINOG TRAJANJA U SKLADU S ČLANKOM 43.

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE, NAČELA I DEFINICIJE

POGLAVLJE I.

Područje primjene, opća načela i definicije

Odjeljak I.

Predmet, područje primjene, opća načela, definicije i prag

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o postupcima nabave koju provode javni naručitelji i naručitelji putem koncesije, čija procijenjena vrijednost nije manja od praga navedenog u članku 8.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu koncesija za radove ili usluge gospodarskim subjektima od strane:

(a)

javnih naručitelja; ili

(b)

naručitelja, pod uvjetom da su radovi ili usluge namijenjeni provedbi jedne od djelatnosti navedenih u Prilogu II.

3.   Primjena ove Direktive podložna je članku 346. UFEU-a.

4.   Sporazumi, odluke ili drugi pravni instrumenti kojima se uređuje prijenos ovlasti i odgovornosti za izvršavanje javnih zadaća među javnim naručiteljima ili naručiteljima ili udruženjima javnih naručitelja ili naručitelja te kojima nije predviđeno izvršavanje ugovornih obveza uz novčanu naknadu smatraju se pitanjima interne organizacije u dotičnoj državi članici te stoga ova Direktiva ni na koji način ne utječe na njih.

Članak 2.

Načelo slobodnog upravljanja javnih vlasti

1.   Ova Direktiva podržava načelo slobodnog upravljanja nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije. Te su vlasti slobodne odlučiti kako najbolje upravljati izvršenjem radova ili pružanjem usluga, posebno kako bi osigurale visok stupanj kvalitete, sigurnosti i cjenovne pristupačnosti, jednako postupanje te promicanje univerzalnog pristupa i korisničkih prava u javnim službama.

Te vlasti mogu odabrati izvršavati svoje zadatke od javnog interesa vlastitim sredstvima ili u suradnji s drugim vlastima, ili ih povjeriti gospodarskim subjektima.

2.   Ova Direktiva ne utječe na sustave vlasništva nad imovinom država članica. Posebno ne zahtijeva privatizaciju javnih poduzeća koja javnosti pružaju usluge.

Članak 3.

Načelo jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti

1.   Javni naručitelji i naručitelji se prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i bez diskriminacije te djeluju na transparentan i razmjeran način.

Koncept postupka dodjele koncesije, uključujući procjenu vrijednosti, nije osmišljen s namjerom da ga se isključi iz područja primjene ove Direktive ili da se određenim gospodarskim subjektima ili određenim radovima, robi ili uslugama nepravedno daje prednost ili da ih se stavlja u nepovoljan položaj.

2.   Javni naručitelji i naručitelji za cilj imaju osiguravanje transparentnosti postupka dodjele i izvršavanja ugovora, pridržavajući se pritom članka 28.

Članak 4.

Sloboda određivanja usluga od općeg gospodarskog interesa

1.   Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica da u skladu s pravom Unije same odrede usluge koje smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa, načine na koje bi se one trebale organizirati i financirati, sukladno propisima o državnoj potpori, te specifične obveze kojima podliježu. Isto tako, ova Direktiva ne utječe na način na koji države članice organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti.

2.   Negospodarske usluge od općeg interesa izvan su područja primjene ove Direktive.

Članak5.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„koncesije” znači koncesije radova ili koncesije usluga, kako je definirano u točkama (a) i (b):

(a)

„koncesija radova” znači ugovor kojim se ostvaruje novčani interes, a sklapa se u pisanom obliku posredstvom kojeg jedan javni naručitelj ili naručitelj ili više njih povjeravaju izvođenje radova jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje radova koji su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja;

(b)

„koncesija usluga” znači ugovor kojim se ostvaruje novčani interes, a sklapa se u pisanom obliku posredstvom kojeg jedan javni naručitelj ili naručitelj ili više njih povjeravaju pružanje usluga ili upravljanje uslugama koje nisu izvođenje radova iz točke (a) jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje usluga koje su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja.

Dodjela koncesije radova ili usluga uključuje prijenos na koncesionara operativnog rizika u iskorištavanju tih radova ili usluga koji obuhvaća rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Smatra se da koncesionar preuzima operativni rizik kada se, u normalnim uvjetima rada, ne jamči nadoknada ulaganja ili troškova nastalih u izvođenju radova ili pružanju usluga koje su predmet koncesije. Dio rizika prenesen na koncesionara uključuje stvarno izlaganje nepredvidivim promjenama tržišta, tako da bilo kakav potencijalni procijenjeni gubitak koji je pretrpio koncesionar nije tek nominalan i zanemariv.

2.

„gospodarski subjekt” znači fizička ili pravna osoba ili javno tijelo ili skupina tih osoba ili tijela, uključujući privremena udruženja poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, nabavu robe ili pružanje usluga;

3.

„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u postupku dodjele koncesije;

4.

„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;

5.

„koncesionar” znači gospodarski subjekt kojem je dodijeljena koncesija;

6.

„pisan” ili „u pisanom obliku” znači svaki iskaz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu čitati, umnožavati i naknadno slati, uključujući podatke koji se prenose i pohranjuju elektroničkim putem;

7.

„izvršenje radova” znači izvršenje ili oblikovanje i izvršenje radova koji se odnose na jednu od djelatnosti iz Priloga I. ili posla ili realizacije, bez obzira kojim sredstvom, posla koji odgovara zahtjevima koje je naveo javni naručitelj ili naručitelj koji ima odlučujući utjecaj na vrstu ili oblikovanje posla;

8.

„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju;

9.

„elektronička sredstva” znači elektronička oprema za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranu podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom vezom, radiovezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;

10.

„isključivo pravo” znači pravo koje dodjeljuje nadležno tijelo države članice pomoću bilo koje odredbe zakona, propisa ili objavljenog upravnog akta koji su u skladu s Ugovorima, čiji je učinak ograničavanje izvršavanja djelatnosti na jednog gospodarskog subjekta i koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost;

11.

„posebno pravo” znači pravo koje dodjeljuje nadležno tijelo države članice pomoću bilo koje odredbe zakona, propisa ili objavljenog upravnog akta koji su u skladu s Ugovorima čiji je učinak ograničavanje izvršavanja djelatnosti na dva gospodarska subjekta ili više njih i koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost;

12.

„dokumentacija o koncesiji” znači bilo koji dokument koji je sastavljen ili na koji javni naručitelj ili naručitelj upućuje, a u kojemu se opisuju ili određuju elementi koncesije ili postupka, uključujući obavijest o koncesiji, tehničke i funkcionalne zahtjeve, predložene uvjete koncesije, formate dokumenata koje podnose natjecatelji ili ponuditelji, informacije o općim primjenjivim obvezama te svu dodatnu dokumentaciju;

13.

„inovacija” znači provedba novog ili značajno poboljšanog proizvoda, usluge ili postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke proizvodnje, građenja ili izgradnje, nova metoda stavljanja na tržište ili nova metoda organizacije u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih odnosa između ostalog s ciljem pomaganja rješavanja društvenih izazova ili kao potpora strategiji Europa 2020.

Članak 6.

Javni naručitelji

1.   Za potrebe ove Direktive „javni naručitelji” znači tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti, javnopravna tijela ili udruženja koja je osnovalo jedno ili više takvih tijela vlasti ili jedno ili više takvih javnopravnih tijela, a koja nisu tijela vlasti, tijela ili udruženja koja obavljaju jednu od djelatnosti iz Priloga II. i dodjeljuju koncesiju s ciljem provođenja jedne od tih djelatnosti.

2.   „Regionalna tijela” uključuje sva tijela administrativnih jedinica navedena na popisu koji nije konačan u NUTS-u 1 i 2, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

3.   „Lokalna tijela” uključuju sva tijela administrativnih jedinica obuhvaćenih NUTS-om 3 te manjih administrativnih jedinica, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1059/2003.

4.   „Javnopravna tijela” znači tijela koja posjeduju sve od sljedećih značajki:

(a)

uspostavljena su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, a nisu industrijske ili komercijalne naravi;

(b)

imaju pravnu osobnost; i

(c)

većim dijelom financiraju ih tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javnopravna tijela; ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane tih tijela ili tijela vlasti; ili imaju upravni, upraviteljski ili nadzorni odbor, a više od polovice članova tih odbora imenovala je država, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela.

Članak 7.

Naručitelji

1.   Za potrebe ove Direktive, „naručitelji” znači subjekti koji obavljaju jednu od djelatnosti iz Priloga II. i dodjeljuju koncesiju za provođenje jedne od tih djelatnosti i koji su jedno od sljedećeg:

(a)

tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti, javnopravna tijela ili udruženja koja je osnovalo jedno ili nekoliko takvih tijela vlasti ili jedno ili nekoliko takvih javnopravnih tijela;

(b)

javna poduzeća kako su definirana u ovom članku, stavku 4;

(c)

subjekti koji nisu navedeni u točkama (a) i (b) ovog stavka, ali koji djeluju na temelju posebnih ili isključivih prava, kojima je odobreno izvršavanje jedne od djelatnosti navedenih u Prilogu II.

2.   Subjekti kojima su odobrena posebna ili isključiva prava putem postupka na temelju objektivnih kriterija i pri čemu je osigurano odgovarajuće oglašavanje ne čine „naručitelje” u smislu stavka 1. točke (c). Takvi postupci uključuju:

(a)

postupke nabave s prethodnim pozivom na nadmetanje u skladu s Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Direktivom 2014/25/EU, Direktivom 2009/81/EZ ili ovom Direktivom;

(b)

postupke koji se temelje na drugim pravnim aktima Unije koji su navedeni u Prilogu III. i osiguravaju adekvatnu prethodnu transparentnost za dodjelu ovlaštenja temeljem objektivnih kriterija.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48. u pogledu izmjena popisa pravnih akata Unije navedenih u Prilogu III. kada je potrebno zbog stavljanja izvan snage ili izmjene tih akata ili zbog donošenja novih akata.

4.   „Javno poduzeće” znači svako poduzeće u kojem javni naručitelji mogu imati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju svojeg vlasništva u njemu, svojeg financijskog sudjelovanja u njemu, ili na temelju pravila kojima je ono uređeno.

Prevladavajući utjecaj javnih naručitelja pretpostavlja se u bilo kojem od sljedećih slučajeva u kojima ta tijela izravno ili neizravno:

(a)

drže većinu upisanog kapitala društva;

(b)

kontroliraju većinu glasova koji se odnose na dionice koje je društvo izdalo;

(c)

mogu imenovati više od polovice članova upravnog, upraviteljskog ili nadzornog tijela poduzeća.

Članak 8.

Prag i metode izračunavanja procijenjene vrijednosti koncesija

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na koncesije čija je vrijednost jednaka ili veća od 5 186 000 EUR.

2.   Vrijednost koncesije je ukupni promet koncesionara ostvaren tijekom trajanja ugovora, bez PDV-a, kako ga je procijenio javni naručitelj ili naručitelj, s obzirom na radove i usluge koji su predmet koncesije, kao i robu koja je vezana uz te poslove i usluge.

Ta procjena je valjana u trenutku slanja obavijesti o koncesiji ili, ako obavijest nije predviđena, u trenutku u kojem javni naručitelj ili naručitelj započne s postupkom dodjele koncesije, na primjer, ako je primjenjivo, stupanjem u kontakt s gospodarskim subjektima u vezi s koncesijom.

Za potrebe stavka 1., ako je vrijednost koncesije u vrijeme dodjele više od 20 % veća od njezine procijenjene vrijednosti, valjana procjena bit će vrijednost koncesije u vrijeme dodjele.

3.   Procijenjena vrijednost koncesije izračunava se objektivnom metodom utvrđenom u dokumentaciji o koncesiji. Prilikom izračunavanja procjene vrijednosti koncesije, javni naručitelji i naručitelji, ako je moguće, posebno uzimaju u obzir:

(a)

vrijednost bilo kojeg oblika opcije i bilo koje produljenje trajanja koncesije;

(b)

prihod prikupljen kada korisnik radova ili usluga plaća naknade i kazne, a koji nije prihod prikupljen u ime javnog naručitelja ili naručitelja;

(c)

plaćanja od javnog naručitelja ili naručitelja ili bilo kojeg tijela javne vlasti odnosno bilo kakva financijska prednost u bilo kojem obliku koju je jedno od navedenih tijela dodijelilo koncesionaru uključujući naknadu za usklađivanje s obvezom javne usluge i subvencioniranje javnog ulaganja;

(d)

vrijednost dodijeljenih sredstava ili bilo koju drugu financijsku prednost, u bilo kojem obliku, od trećih strana za izvršenje koncesije;

(e)

prihod od prodaje bilo kakve imovine koja je dio koncesije;

(f)

vrijednost cjelokupne robe i usluga koje su javni naručitelji ili naručitelji stavili na raspolaganje koncesionaru pod uvjetom da su nužne za izvođenje radova ili pružanje usluga;

(g)

nagrade ili plaćanja natjecateljima ili ponuditeljima;

4.   Metoda koja se koristi za izračunavanje procijenjene vrijednosti koncesije ne smije biti odabrana s namjerom izuzimanja nabave iz područja primjene ove Direktive. Koncesija ne smije biti razdijeljena na način da ne spada u područje primjene ove Direktive ako za to ne postoje objektivni razlozi.

5.   Ako predloženi posao ili usluga mogu rezultirati dodjelom koncesije u obliku zasebnih grupa, u obzir se uzima ukupna procijenjena vrijednost svih tih grupa.

6.   Ako je zbrojena vrijednost grupa jednaka ili veća od praga utvrđenog u ovom članku, ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu ugovora za svaku grupu.

Članak 9.

Revizija praga

1.   Svake dvije godine, počevši od 30. lipnja 2013., Komisija provjerava odgovara li prag određen u članku 8. stavku 1. pragu utvrđenom u Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi („GPA”) za koncesije radova i po potrebi revidira taj prag u skladu s ovim člankom.

U skladu s metodom izračuna utvrđenom u GPA-u o javnoj nabavi Komisija računa vrijednost tog praga na osnovi prosječne dnevne vrijednosti eura u smislu posebnih prava vučenja (PPV) tijekom razdoblja od 24 mjeseca koje završava 31. kolovoza koji prethodi reviziji s učinkom od 1. siječnja. Vrijednost tako revidiranog praga zaokružuje se prema potrebi na najbližu nižu vrijednost u tisućama eura kako bi se osiguralo da se poštuje važeći prag predviđen GPA-om, a koji je iskazan u PPV-ima.

2.   Svake dvije godine, počevši od 1. siječnja 2014., Komisija određuje vrijednosti, u nacionalnim valutama država članica čija valuta nije euro, praga navedenog u članku 8. stavku 1., revidiranih u skladu s ovim člankom stavkom 1.

U skladu s metodom izračuna utvrđenoj u GPA-u utvrđivanje tih vrijednosti temelji se na prosječnoj dnevnoj vrijednosti ovih valuta s obzirom na prag koji se primjenjuje izražen u eurima tijekom razdoblja od 24 mjeseca koje završava 31. kolovoza koji prethodi reviziji s učinkom od 1. siječnja.

3.   Komisija objavljuje revidirani prag naveden u stavku 1. i njegova odgovarajuća vrijednost u nacionalnim valutama navedenima u stavku 2. prvom podstavku te vrijednost utvrđenu u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom u Službenom listu Europske unije početkom mjeseca studenog koji slijedi nakon revizije.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 48. da metodologiju utvrđenu u stavku 1. drugom podstavku prilagodi svim izmjenama metodologije iz GPA-a za reviziju pragova iz članka 8. stavka 1. te za određivanje odgovarajućih vrijednosti u nacionalnim valutama država članica čija valuta nije euro, kako je navedeno u stavku 2. ovog članka.

Komisiji se također dodjeljuje ovlast za usvajanje delegiranih akata u skladu s člankom 48. da revidira prag iz članka 8. stavka 1. u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

5.   Ako je potrebno revidirati taj prag a vremenska ograničenja onemogućuju korištenje postupka određenog u članku 48. te tako nalažu razlozi hitnosti, na delegirane akte donesene na temelju stavka 4. drugog podstavka ovog članka primjenjuje se postupak iz članka 49.

Odjeljak II.

Izuzeća

Članak 10.

Izuzeća primjenjiva na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji i naručitelji

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije za usluge koje su dodijeljene javnom naručitelju ili naručitelju kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki a. ili njihovom udruženju na temelju isključivog prava.

Direktiva se ne primjenjuje na koncesije usluga dodijeljene gospodarskom subjektu na temelju isključivog prava koje mu je dodijeljeno u skladu s UFEU-om i pravnim aktima Unije kojima se utvrđuju zajednička pravila o pristupu tržištu primjenjivim na djelatnosti navedene u Prilogu II.

2.   Odstupajući od ovog članka prvog stavka drugog podstavka, kada sektorsko zakonodavstvo Unije iz tog podstavka ne predviđa obveze transparentnosti specifične za određeni sektor, primjenjuje se članak 32.

Ako država članica gospodarskom subjektu daje isključivo pravo za izvršavanje jedne ili više djelatnosti navedenih u Prilogu II., o tome obavještava Komisiju u roku od jednog mjeseca nakon dodjele tog isključivog prava.

3.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na koncesije usluga zračnog prometa koje se temelje na dodjeli dozvole za upravljanje u smislu Uredbe (EZ) 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (21) ili za usluge javnog prijevoza putnika u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007.

4.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje javni naručitelj ili naručitelj mora dodijeliti ili organizirati u skladu s postupcima koji se razlikuju od onih utvrđenih u ovoj Direktivi, a koje je utvrdio jedan od sljedećih:

(a)

pravni instrument koji stvara međunarodne pravne obaveze, poput međunarodnog sporazuma sklopljenog u skladu s UFEU-om između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, a koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

međunarodna organizacija.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje javni naručitelj ili naručitelj dodjeljuje u skladu s pravilima o nabavi koje određuju međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, ako ta organizacija ili institucija u cijelosti financira dotične koncesije. U slučaju koncesija koje većim dijelom sufinancira međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, strane se usuglašavaju o primjenjivim postupcima nabave.

Države članice priopćavaju sve pravne instrumente iz ovog stavka prvog podstavka točke (a) Komisiji, koja može tražiti savjet od Savjetodavnog odbora za javnu nabavu iz članka 48.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na koncesije u područjima obrane i sigurnosti kako su navedena u Direktivi 2009/81/EC.

5.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije u područjima obrane i sigurnosti kako su navedena u Direktivi 2009/81/EC, i koje su uređene:

(a)

posebnim postupovnim pravilima na temelju međunarodnog sporazuma ili dogovora sklopljenog između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja;

(b)

posebnim postupovnim pravilima na temelju sklopljenog međunarodnog sporazuma ili dogovora koji se odnosi na razmještaj postrojbi i tiče se pothvata države članice ili treće zemlje;

(c)

posebnim postupovnim pravilima međunarodne organizacije koja nabavlja za svoje potrebe ili na koncesije koje država članica mora sklopiti u skladu s tim pravilima.

6.   Ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu koncesija na područjima obrane i sigurnosti kako su navedena u Direktivi 2009/81/EZ, uz sljedeće iznimke:

(a)

koncesije za koje bi primjena ove Direktive države članice obvezala na dostavljanje informacija čije se odavanje smatra protivnom osnovnim interesima za njenu sigurnost, ili kod kojih su nabava i izvršenje koncesije proglašene tajnom ili moraju biti popraćeni posebnim sigurnosnim mjerama u skladu sa zakonima ili drugim propisima na snazi u državi članici, pod uvjetom da je država članica utvrdila da bitne interese nije moguće zajamčiti manje drastičnim mjerama, poput onih iz stavka 7.;

(b)

koncesije dodijeljene u okviru programa suradnje iz članka 13. točke (c) Direktive 2009/81/EZ;

(c)

koncesije koje jedna vlada dodjeljuje drugoj vladi, a odnose se na radove i usluge izravno povezane s vojnom opremom ili osjetljivom opremom, ili na radove i usluge isključivo za vojne svrhe, ili osjetljive radove i osjetljive usluge;

(d)

koncesije koje se dodjeljuju u trećoj zemlji i koje se provode kada su snage razmještene izvan teritorija Unije, ako operativne potrebe zahtijevaju da te koncesije budu sklopljene s gospodarskim subjektima smještenima u području operacija; i

(e)

koncesije koje su na drugi način izuzete u smislu ove Direktive.

7.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje nisu na drugi način izuzete sukladno stavku 6. u mjeri u kojoj se zaštita osnovnih sigurnosnih interesa države članice ne može jamčiti s manje drastičnim mjerama, na primjer, nametanjem zahtjeva s ciljem zaštite povjerljive naravi podataka koje javni naručitelj ili naručitelj stavlja na raspolaganje, u okviru postupka dodjele koncesije kako je predviđeno ovom Direktivom.

8.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije usluga za:

(a)

stjecanje ili najam, bilo kakvim financijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja se njih tiču;

(b)

stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne usluge ili radijske usluge, koje su dodijelili pružatelji audiovizualnih ili radijskih usluga, ili na koncesije za pružanje usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji su dodijeljeni pružateljima audiovizualnih ili radijskih usluga. Za potrebe ovog članka, „audiovizualna medijska usluga” i „pružatelj medijske usluge” imaju isto značenje kao u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (d) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22). „Program” ima značenje kao u članku 1. stavku 1. točki (b) te Direktive, ali uključuje i radijske programe te materijale za radijske programe. Nadalje, za potrebe ove odredbe, „programski materijal” ima isto značenje kao i „program”.

(c)

usluge arbitraže i mirenja;

(d)

za bilo koju od sljedećih pravnih usluga:

i.

pravno zastupanje stranke od strane odvjetnika u smislu članka 1. Direktive Vijeća 77/249/EEZ (23) u:

arbitraži ili mirenju u državi članici, trećoj zemlji ili pred instancom međunarodne arbitraže ili instancom za mirenje; ili

sudskom postupku pred sudovima ili tijelima javne vlasti u državi članici ili trećoj zemlji ili pred međunarodnim sudovima ili institucijama;

ii.

pravno savjetovanje koje odvjetnik pruža tijekom pripreme bilo kojeg od postupaka iz podtočke i ove točke ili ako postoji konkretna naznaka i velika vjerojatnost da će predmet na koji se savjet odnosi postati tema takvih postupaka, pod uvjetom da je savjet pružio odvjetnik u smislu članka 1. Direktive 77/249/EEZ;

iii.

usluge ovjeravanja i certificiranja dokumenata koje moraju pružiti javni bilježnici;

iv.

pravne usluge koje pružaju skrbnici ili zakonski zastupnici maloljetnika ili druge pravne usluge čije je pružatelje imenovao sud dotične države članice ili su imenovani za izvođenje određenih zadataka pod nadzorom tih sudova;

v.

druge pravne usluge koje su u državi članici povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem službenih ovlasti;

(e)

financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), usluge središnje banke i operacije koje se provode u okviru Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog mehanizma za stabilnost;

(f)

zajmove, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata;

(g)

civilna obrana, civilna zaštita i usluge sprečavanja opasnosti koje pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, i koje su obuhvaćene sljedećim CPV oznakama: 75250000-3, 75251000-0, 75251100-1, 75251110-4, 75251120-7, 75252000-7, 75222000-8, 98113100-9 i 85143000-3 osim usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata;

(h)

usluge političkih kampanji, obuhvaćene CPV oznakama 79341400-0, 92111230-3 i 92111240-6, ako ih je dodijelila politička stranka u okviru izborne kampanje;

9.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije za usluge lutrije koje su obuhvaćene CPV oznakom 92351100-7 i koje je država članica dodijelila gospodarskom subjektu na temelju isključivog prava. Za potrebe ovog stavka, pojam isključivog prava ne odnosi se na isključiva prava iz članka 7. stavka 2. ove Direktive.

Dodjela takvog isključivog prava podložna je objavi u Službenom listu Europske unije.

10.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje dodjeljuju naručitelji za obavljanje njihovih djelatnosti u trećoj zemlji, u uvjetima koji ne uključuju fizičku uporabu mreže ili zemljopisnog područja unutar Unije.

Članak 11.

Posebna izuzeća u području elektroničkih komunikacija

Ova Direktiva ne primjenjuje se na koncesije kojima je glavna namjena da se javnim naručiteljima omogući pružanje ili iskorištavanje javnih telekomunikacijskih mreža ili da se javnosti pruži jedna ili više usluga elektroničke komunikacije, kako je definirano u članku 2. točki (c) te Direktive.

Za potrebe ovog članka „javna komunikacijska mreža” i „elektronička komunikacijska usluga” imaju isto značenje kao i u Direktivi 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25).

Članak 12.

Posebna izuzeća u području vodnog gospodarstva

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije dodijeljene za:

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode;

(b)

isporuku pitke vode takvim mrežama.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije s jednim, ili oboje, od sljedećih predmeta ako su povezane s djelatnostima iz stavka 1:

(a)

projekti hidrauličkog inženjerstva, s navodnjavanjem ili isušivanjem zemljišta, pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima odnosno instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje; ili

(b)

odlaganje ili obrada otpadnih voda.

Članak 13.

Koncesije dodijeljene povezanom društvu

1.   Za potrebe ovog članka, „povezano društvo” znači svako društvo čiji se godišnji izvještaji konsolidiraju s izvještajima naručitelja u skladu sa zahtjevima Direktive 2013/34/EU.

2.   U slučaju subjekata koji nisu podložni Direktivi 2013/34/EU, „povezano poduzeće” znači bilo koje poduzeće koje:

(a)

može, izravno ili neizravno, biti podložno prevladavajućem utjecaju naručitelja;

(b)

može imati prevladavajući utjecaj na naručitelja; ili

(c)

zajedno s naručiteljem, podliježe prevladavajućem utjecaju drugog društva na temelju vlasništva, financijskog udjela ili pravila prema kojima djeluje.

Za potrebe ovog stavka, pojam „prevladavajući utjecaj” ima isto značenje kao u članku 7. stavku 4. drugom podstavku ove Direktive.

3.   Neovisno o članku 17. i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. ovog članka, ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije dodijeljene:

(a)

povezanom poduzeću od strane naručitelja; ili

(b)

društvu koje je povezano s jednim od naručitelja od strane zajedničkog pothvata koji se isključivo sastoji od više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti iz Priloga II.

4.   Stavak 3. primjenjuje se na:

(a)

koncesije za usluge pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzeća u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve usluge koje je to poduzeće pružilo, potječe od pružanja usluga naručitelju ili drugim poduzećima s kojima je povezano;

(b)

koncesije za radove pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzeća u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve radove koje je to poduzeće izvršilo, potječe od izvršavanja radova naručitelju ili drugim poduzećima s kojima je povezano.

5.   Ako, zbog datuma kada je povezano društvo osnovano ili počelo obavljati djelatnosti, ne postoje podaci o prometu za prethodne tri godine, bit će dovoljno da to društvo učini vjerojatnim postizanje prometa iz stavka 4. točaka (a) ili (b), posebno pomoću poslovnih projekcija.

6.   Ako više od jednog poduzeća povezanog s naručiteljem s kojim čini gospodarsku skupinu pruža iste ili slične usluge ili radove, postoci iz stavka 4. izračunavaju se uzimajući u obzir ukupni promet koji potječe od pružanja usluga ili izvođenja radova tih povezanih društava.

Članak 14.

Koncesije dodijeljene zajedničkom pothvatu ili naručitelju koji je sastavni dio zajedničkog pothvata

Neovisno o članku 17. i pod uvjetom da je zajednički pothvat u pitanju osnovan s ciljem obavljanja predmetne djelatnosti tijekom razdoblja od najmanje tri godine i da akt kojim je zajednički pothvat osnovan uvjetuje da naručitelji od kojih se on sastoji budu u njegovu sastavu najmanje isto toliko vremena, ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje je dodijelio:

(a)

zajednički pothvat, osnovan isključivo od više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti iz Priloga II., jednom od tih naručitelja; ili

(b)

naručitelj takvom zajedničkom pothvatu čiji je on sastavni dio.

Članak 15.

Priopćavanje informacija od strane naručitelja

Naručitelji Komisiji, na njezin zahtjev, dostavljaju sljedeće informacije u vezi s primjenom članka 12. stavaka 2. i 3. i članka 14.:

(a)

nazivi dotičnih društava ili zajedničkih pothvata;

(b)

vrsta i vrijednost dotičnih koncesija;

(c)

dokaz koji Komisija smatra nužnim da je odnos između društva ili zajedničkog pothvata kojima se dodjeljuju koncesije i naručitelja u skladu sa zahtjevima iz članka 13. ili članka 14.

Članak 16.

Isključivanje djelatnosti koje su izravno izložene tržišnom natjecanju

Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije koje dodjeljuju naručitelji kada je, za državu članicu u kojoj će se takva koncesija izvršavati, utvrđeno temeljem članka 35. Direktive 2014/25/EU da je djelatnost izravno izložena tržišnom natjecanju u skladu s člankom 34. te Direktive.

Članak 17.

Koncesije između subjekata u javnom sektoru

1.   Koncesija koju javni naručitelj ili naručitelj dodijeli kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) drugoj pravnoj osobi na temelju privatnog ili javnog prava ne spada u područje primjene ove Direktive ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj ili naručitelj izvršava kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

kontrolirana pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj ili naručitelj koji nad njom provodi kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj ili naručitelj provodi kontrolu; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

Smatra se da javni naručitelj ili naručitelj kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) nad pravnom osobom provodi kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama u smislu ovog stavka prvog podstavka točke (a), ako ima presudan utjecaj i na strateške ciljeve i na važne odluke pravne osobe nad kojom se provodi kontrola. Tu kontrolu također može provoditi i druga pravna osoba nad kojom javni naručitelj ili naručitelj na isti način provodi kontrolu.

2.   Stavak 1. također se primjenjuje ako pravna osoba pod kontrolom koja je javni naručitelj ili naručitelj iz članka 7. stavka 1. točke (a) dodijeli koncesiju svom javnom naručitelju ili naručitelju koji nad njim provodi kontrolu ili drugoj pravnoj osobi nad kojom isti javni naručitelj ili naručitelj provodi kontrolu, pod uvjetom da u pravnoj osobi kojoj se dodjeljuje koncesija nema izravnog učešća privatnog kapitala osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva primjenjivim nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

3.   Javni naručitelj ili naručitelj iz članka 7. stavka 1. točke (a) koji ne provodi kontrolu nad pravnom osobom na temelju privatnog ili javnog prava u smislu stavka 1. ovog članka ipak može dodijeliti koncesiju toj pravnoj osobi bez primjene ove Direktive, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

javni naručitelj ili naručitelj kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) zajednički s drugim javnim naručiteljima ili naručiteljima provode kontrolu nad pravnom osobom koja je slična onoj koju provode nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

ta pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje su joj povjerili javni naručitelji ili naručitelji koji nad njom provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima ti javni naručitelji ili naručitelji provode kontrolu; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (a), smatra se da javni naručitelji ili naručitelji kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) provode zajedničku kontrolu nad pravnim osobama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

tijela pravne osobe pod kontrolom nadležna za odlučivanje sastavljena su od predstavnika svih sudjelujućih javnih naručitelja ili naručitelja. Pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko sudjelujućih javnih naručitelja ili naručitelja ili sve njih;

ii.

ti javni naručitelji ili naručitelji mogu zajedno imati presudan utjecaj nad strateškim ciljevima i važnim odlukama pravne osobe pod kontrolom; i

iii.

pravna osoba pod kontrolom nema interese različite od interesa javnih naručitelja ili naručitelja koji nad njom provode kontrolu.

4.   Ugovor koji je sklopljen isključivo između dvaju ili više javnih naručitelja ili naručitelja kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) ne spada u područje primjene ove Direktive ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

ugovor utvrđuje ili uspostavlja suradnju između uključenih javnih naručitelja ili naručitelja s ciljem osiguravanja da se tražene javne usluge pružaju s ciljem ostvarivanja njihovih zajedničkih ciljeva;

(b)

ta je suradnja uspostavljena isključivo na temelju potreba vezanih uz javne interese; i

(c)

sudjelujući javni naručitelji ili naručitelji na otvorenom tržištu izvršavaju manje od 20 % djelatnosti na koje se odnosi suradnja.

5.   Za utvrđivanje postotnog udjela djelatnosti iz stavka 1. prvog podstavka točke (b), stavka 3. prvog podstavka točke (b) i stavka 4. točke (c) uzima se u obzir prosjek sveukupnog prometa ili drugo mjerilo koje se temelji na odgovarajućoj djelatnosti poput troškova koje su pravna osoba, javni naručitelj ili naručitelj iz članka 7. stavka 1. točke (a) imali za usluge, robu i radove za razdoblje od tri godine prije dodjele koncesije.

Ako, zbog datuma na koji su dotična pravna osoba, javni naručitelj ili naručitelj osnovani ili kada su počeli obavljati djelatnosti ili zbog reorganizacije njezinih djelatnosti, za promet ili drugo mjerilo koje se temelji na djelatnosti, poput troškova, nisu dostupni podaci za prethodne tri godine ili više nisu važeći, dovoljno je da ta pravna osoba poslovnim projekcijama pokaže da je mjerilo djelatnosti vjerodostojno.

Odjeljak III.

Opće odredbe

Članak 18.

Trajanje koncesije

1.   Trajanje koncesije je ograničeno. Javni naručitelj ili naručitelj procjenjuje trajanje na temelju traženih radova ili usluga.

2.   Za koncesije koje traju više od pet godina, najdulje trajanje koncesije neće prelaziti vrijeme u kojem se očekuje da bi koncesionar mogao nadoknaditi uložena sredstva za izvršenje radova ili pružanje usluga te ostvariti povrat uloženog kapitala uzimajući u obzir ulaganja potrebna za ostvarivanje posebnih ciljeva ugovora.

Ulaganja uzeta u obzir za potrebe izračuna uključuju i početna ulaganja i ulaganja tijekom trajanja koncesije.

Članak 19.

Društvene i druge posebne usluge

Koncesije za društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu IV. koje spadaju u područje primjene ove Direktive podliježu samo obvezama iz članka 31. stavka 3. i članaka 32., 46. i 47.

Članak 20.

Mješoviti ugovori

1.   Koncesije čiji su predmet i radovi i usluge dodjeljuju se u skladu s odredbama primjenjivim na vrstu koncesije usluge koja karakterizira glavni predmet dotičnog ugovora.

U slučaju mješovitih koncesija koje se dijelom sastoje od socijalnih i drugih posebnih usluga nabrojenih u Prilogu IV. a dijelom od drugih usluga, glavni predmet odredit će se sukladno tome koja je od procijenjenih vrijednosti tih usluga viša.

2.   Kada su razni dijelovi određenog ugovora objektivno odvojivi, primjenjuju se stavci 3. i 4.; kada razni dijelovi određenog ugovora objektivno nisu odvojivi, primjenjuje se stavak 5.

Kada je dio određenog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjuje se članak 21. ove Direktive.

U slučaju ugovora čija je namjera obuhvatiti nekoliko djelatnosti, jedna od kojih podliježe ili Prilogu II. ovoj Direktivi ili Direktivi 2014/25/EU, primjenjive odredbe utvrđuju se u skladu s člankom 22. ove Direktive, odnosno člankom 6 Direktive 2014/25/EU.

3.   U slučaju ugovora čiji su predmet elementi obuhvaćeni ovom Direktivom kao i drugi elementi, javni naručitelji i naručitelji mogu odlučiti dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove. Ako javni naručitelji ili naručitelji odluče dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove, odluka o tome koji pravni režim se odnosi na svaki od zasebnih ugovora donosi se na temelju značajki određenog zasebnog dijela.

Ako javni naručitelji ili naručitelji odluče dodijeliti jedinstveni ugovor, ova se Direktiva primjenjuje, osim ako je drugačije propisano stavkom 4. ovog članka ili člankom 21., na mješoviti ugovor koji je u tu svrhu sklopljen, neovisno o vrijednosti dijelova koji bi inače spadali pod različite pravne režime i neovisno o tome kojem pravnom režimu bi ti dijelovi inače podlijegali.

4.   U slučaju mješovitih ugovora koji obuhvaćaju elemente koncesija, kao i elemente javnih ugovora obuhvaćenih Direktivom 2014/24/EU, ili ugovora obuhvaćenih Direktivom 2014/25/EU, mješoviti ugovor dodjeljuje se u skladu s Direktivom 2014/24/EU, odnosno Direktivom 2014/25/EU.

5.   Kada se razni dijelovi određenog ugovora objektivno ne mogu razdvojiti, određuje se primjenjivi pravni režim na temelju glavnog predmeta tog ugovora.

U slučaju da takvi ugovori uključuju i elemente koncesija usluga i ugovora o javnoj nabavi robe, glavni predmet određuje se sukladno tome koja je od procijenjenih vrijednosti tih usluga ili nabave viša.

Članak 21.

Mješoviti ugovori o nabavi koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte

1.   U slučaju mješovitih ugovora čiji su predmet elementi koncesije obuhvaćeni ovom Direktivom i nabava ostalih elemenata obuhvaćena člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjuje se ovaj članak.

U slučaju ugovora čija je namjera obuhvatiti nekoliko djelatnosti, jedna od kojih podliježe ili Prilogu II. ovoj Direktivi ili Direktivi 2014/25/EU i druga koja je obuhvaćena člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjive odredbe utvrđuju se u skladu s člankom 23. ove Direktive, odnosno člankom 26. Direktive 2014/25/EU.

2.   Kada je objektivno moguće razdijeliti razne dijelove određenog ugovora, javni naručitelji ili naručitelji mogu odlučiti dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove ili dodijeliti jedinstveni ugovor.

Ako javni naručitelji ili naručitelji odluče dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove, odluka o tome koji je pravni režim primjenjiv na svaki od zasebnih ugovora donosi se na temelju značajki određenog zasebnog dijela.

Ako javni naručitelji ili naručitelji odluče dodijeliti jedinstveni ugovor, primjenjuju se sljedeći kriteriji za određivanje primjenjivog pravnog režima:

(a)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a ili su razni dijelovi obuhvaćeni člankom 346. UFEU-a, odnosno Direktivom 2009/81/EZ, ugovor se može dodijeliti bez primjene ove Direktive, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima;

(b)

u slučaju kada je dio određenog ugovora obuhvaćen Direktivom 2009/81/EZ, ugovor može biti dodijeljen u skladu s ovom Direktivom ili u skladu s Direktivom 2009/81/EZ, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima.

Odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora ne smije se, međutim, donijeti radi izuzimanja ugovorâ od primjene ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ.

3.   U slučaju kada se razni dijelovi određenog ugovora ne mogu objektivno razdijeliti, ugovor je moguće dodijeliti bez primjene ove Direktive ako ona uključuje elemente na koje se primjenjuje članak 346. UFEU-a. U suprotnom, javni naručitelj ili naručitelj može odlučiti dodijeliti ugovor u skladu s ovom Direktivom ili u skladu s Direktivom 2009/81/EZ.

Članak 22.

Ugovori koji obuhvaćaju obje djelatnosti navedene u Prilogu II. i druge djelatnosti

1.   Odstupajući od odredaba članka 20., u slučaju ugovora predviđenih da obuhvaćaju nekoliko djelatnosti, naručitelji mogu dodijeliti zasebne ugovore za potrebe svake pojedine djelatnosti ili mogu dodijeliti jedinstveni ugovor. Ako naručitelji dodijele zasebni ugovor, odluka o tome koja se pravila primjenjuju na bilo koji od tih zasebnih ugovora donosi se na temelju obilježja pojedine djelatnosti na koju se to odnosi.

Neovisno o članku 20., ako naručitelji dodijele jedinstveni ugovor, primjenjuju se stavci 2. i 3. ovog stavka. Međutim, ako je jedna od dotičnih djelatnosti obuhvaćena člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjuje se članak 23. ove Direktive.

Izbor između dodjele jedinstvenog ugovora ili dodjele više zasebnih ugovora ne smije biti vođen ciljem izuzimanja ugovora ili ugovorâ iz područja primjene ove Direktive ili, ako je primjenjivo, Direktiva 2014/24/EU ili 2014/25/EU.

2.   Na ugovor kojim se namjerava obuhvatiti nekoliko djelatnosti primjenjuju se pravila koja se primjenjuju na djelatnost za koju je on prvenstveno namijenjen.

3.   U slučaju ugovora za koje je objektivno nemoguće utvrditi za koju je djelatnost ugovor prvenstveno namijenjen, primjenjiva pravila utvrđuju u skladu sa sljedećim:

(a)

koncesija se dodjeljuje u skladu s odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji, ako jedna od djelatnosti za koju je koncesija namijenjena podliježe odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji, a druga podliježe odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju naručitelji;

(b)

ugovor se dodjeljuje u skladu s Direktivom 2014/24/EU ako jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podliježe ovoj Direktivi te ako druga djelatnost podliježe Direktivi 2014/24/EU;

(c)

ugovor se dodjeljuje u skladu s ovom Direktivom ako jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podliježe ovoj Direktivi te ako druga djelatnost ne podliježe ni ovoj Direktivi, ni Direktivi 2014/24/EU niti Direktivi 2014/25/EU.

Članak 23.

Koncesije koje obuhvaćaju djelatnosti navedene u Prilogu II. i djelatnosti koje uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte

1.   U slučaju ugovora čija je namjena obuhvatiti nekoliko djelatnosti, naručitelji mogu dodijeliti zasebne ugovore za potrebe svake pojedine djelatnosti ili mogu dodijeliti jedinstveni ugovor. Ako naručitelji dodijele zasebne ugovore, odluka o tome koji se pravni režim primjenjuje na bilo koji od tih zasebnih ugovora donosi se na temelju obilježja pojedine djelatnosti na koju se to odnosi.

Neovisno o članku 21., ako naručitelji dodijele jedinstveni ugovor, primjenjuje se stavak 2. ovog članka.

Izbor između dodjele jedinstvenog ugovora ili dodjele više zasebnih ugovora ne smije, međutim, biti vođen ciljem izuzimanja ugovora ili ugovorâ iz područja primjene bilo ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ.

2.   U slučaju ugovora čija je namjena obuhvatiti jednu djelatnost koja podliježe ovoj Direktivi i drugu djelatnosti koja je:

(a)

obuhvaćena člankom 346. UFEU-a; ili

(b)

podložna Direktivi 2009/81/EZ,

naručitelj može:

i.

dodijeliti ugovor bez primjene ove Direktive u slučajevima navedenima u točki (a); ili

ii.

dodijeliti ugovor bilo u skladu ovom Direktivom, bilo u skladu s Direktivom 2009/81/EZ, u slučajevima navedenima u točki (b). Prvi podstavak ovog stavka ne dovodi u pitanje pragove i izuzeća predviđene Direktivom 2009/81/EZ.

Ugovori navedeni u točki (b) koji također sadrže elemente nabave ili druge elemente obuhvaćene člankom 346. UFEU-a mogu se dodijeliti bez primjene ove Direktive.

Međutim, uvjet za primjenu ovog stavka jest da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima te da odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora nije donesena radi izuzimanja ugovorâ od primjene ove Direktive.

Odjeljak IV.

Posebne situacije

Članak 24.

Rezervirane koncesije

Države članice mogu rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima dodjele koncesije zaštićenim radionicama i gospodarskim subjektima čiji je osnovni cilj društvena i profesionalna integracija osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju ili mogu za takve koncesije omogućiti izvršenje u kontekstu programa zaštićenih zaposlenja, ako najmanje 30 % zaposlenih osoba u tim radionicama, gospodarskim subjektima ili programima predstavljaju radnici s invaliditetom ili radnici u nepovoljnom položaju. Obavijesti o koncesiji ili u slučaju koncesija za usluge kako je određeno člankom 19., prethodna informativna obavijest mora sadržavati uputu na ovu odredbu.

Članak 25.

Usluge istraživanja i razvoja

Ova se Direktiva primjenjuje samo na koncesije usluga istraživanja i razvoja koje su obuhvaćene CPV oznakamaod 73000000-2 do 73120000-9, 73300000-5, 73420000-2 i 73430000-5, pod uvjetom da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

korist ima isključivo javni naručitelj ili naručitelj za svoju upotrebu u obavljanju svojih vlastitih poslova; i

(b)

javni naručitelj ili naručitelj u potpunosti je platio pruženu uslugu.

POGLAVLJE II.

Načela

Članak 26.

Gospodarski subjekti

1.   Gospodarski subjekti koji, sukladno pravu države članice u kojoj imaju poslovni nastan, imaju pravo pružati odgovarajuće usluge, ne smiju se odbijati samo iz razloga što bi, sukladno zakonu države članice u kojoj se ugovor dodjeljuje, morali biti ili fizičke ili pravne osobe.

Od pravnih se osoba može tražiti da u ponudi ili u zahtjevu navedu imena i relevantne stručne kvalifikacije osoblja odgovornog za izvršenje predmetnog ugovora.

2.   Skupine gospodarskih subjekata, uključujući privremena udruženja, mogu sudjelovati u postupcima dodjele koncesije. Javni naručitelji ili naručitelji ne mogu od njih tražiti da za podnošenje ponude ili zahtjeva za sudjelovanje imaju određeni pravni oblik.

Kada je to potrebno, javni naručitelji ili naručitelji mogu u dokumentaciji o koncesiji pojasniti način na koji skupine gospodarskih subjekata moraju ispuniti zahtjeve vezane uz gospodarski i financijski položaj ili tehničku i stručnu sposobnost navedenu u članku 38. ako je to opravdano objektivnim razlozima i ako je razmjerno. Države članice mogu uspostaviti standardne uvjete za to kako skupine gospodarskih subjekata trebaju ispuniti te zahtjeve. Svaki uvjet za provedbu koncesije od strane takvih skupina gospodarskih subjekata koji je različit od onih propisanih za pojedinačne sudionike također mora biti opravdan objektivnim razlozima i mora biti razmjeran.

3.   Neovisno o stavcima1. i 2, javni naručitelj ili naručitelj može od skupina gospodarskih subjekata zahtijevati da uzmu određeni pravni oblik kada im se dodijeli ugovor, u mjeri u kojoj je ta promjena nužna za zadovoljavajuće izvršenje ugovora.

Članak 27.

Nomenklature

1.   Pri svakom upućivanju na nomenklature u kontekstu dodjele koncesija koristi se „Jedinstveni rječnik javne nabave (CPV)” kako je doneseno Uredbom (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (26).

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48. za prilagodbu CPV oznaka navedenih u ovoj Direktivi ako se izmjene u nomenklaturi CPV-a moraju odraziti u ovoj Direktivi pod uvjetom da one ne podrazumijevaju promjenu područja primjene ove Direktive.

Članak 28.

Povjerljivost

1.   Osim ako je ovom Direktivom ili nacionalnim pravom drukčije određeno, a kojem javni naručitelj podliježe, naročito zakonodavstvu koje se odnosi na pristup informacijama, i ne dovodeći u pitanje obveze koje se odnose na oglašavanje dodijeljene ugovore o koncesiji i na informacije za natjecatelje i ponuditelje navedene u člancima 32. i 40., javni naručitelj ili naručitelj ne otkriva informacije proslijeđene putem gospodarskih subjekata koje su označili kao povjerljive, uključujući tehničke ili trgovinske tajne i povjerljive aspekte ponuda, ali ne ograničavajući se na njih.

Ovim se člankom ne sprečava javno objavljivanje dijelova zaključenih ugovora koji nisu povjerljivi, uključujući sve naknadne izmjene.

2.   Javni naručitelj ili naručitelj može nametnuti gospodarskim subjektima zahtjeve s ciljem zaštite povjerljive naravi podataka koje javni naručitelj ili naručitelj stavlja na raspolaganje tijekom cijelog postupka dodjele koncesije.

Članak 29.

Pravila koja se primjenjuju na komunikaciju

1.   Osim ako je korištenje elektroničkih sredstava obvezno sukladno članku 33. stavku 2. i članku 34., države članice ili javni naručitelji i naručitelji mogu odabrati jednu ili više sljedećih sredstava komunikacije za sve oblike komunikacije i razmjene informacija:

(a)

elektronička sredstva;

(b)

pošta ili telefaks;

(c)

usmena komunikacija, uključujući telefon, u pogledu komunikacija koje nisu osnovni elementi postupka dodjele koncesije i pod uvjetom da se sadržaj usmene komunikacije u dovoljnoj mjeri dokumentira na trajnom mediju;

(d)

osobna dostava ovjerena potvrdom o primitku.

Države članice mogu propisati korištenje elektroničkih sredstava komunikacije za koncesije, što nadilazi obveze utvrđene u članku 32. stavku 2. i članku 34..

2.   Odabrana sredstva komunikacije moraju biti opće dostupna i nediskriminirajuća i ne smiju ograničavati pristup gospodarskih subjekta postupku dodjele koncesije. Sredstva i uređaji koji će se koristiti za komunikaciju elektroničkim sredstvima, kao i njihova tehnička obilježja, moraju biti interoperabilni s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj uporabi.

Javni naručitelji i naručitelji dužni su pri svakoj komunikaciji, razmjeni i pohranjivanju informacija osigurati očuvanje cjelovitosti podataka te povjerljivost zahtjeva za sudjelovanje i ponuda. Oni su dužni razmotriti sadržaj zahtjeva za sudjelovanje i ponuda tek nakon isteka vremenskog roka određenog za njihovo podnošenje.

GLAVA II.

PRAVILA O DODJELI KONCESIJA:

OPĆA NAČELA I POSTUPOVNA JAMSTVA

POGLAVLJE I.

Opća načela

Članak 30.

Opća načela

1.   Javni naručitelj ili naručitelj imaju slobodu u organiziranju postupka koji prethodi izboru koncesionara, podložno sukladnosti s ovom Direktivom.

2.   Oblik postupka dodjele koncesije mora poštivati načela utvrđena u članku 3. Posebno tijekom postupka dodjele koncesije, javni naručitelj ili naručitelj ne smije davati informacije na diskriminirajući način kojim bi se moglo pogodovati pojedinim natjecateljima ili ponuditeljima u odnosu na druge.

3.   Države članice dužne su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da gospodarski subjekti u izvršavanju ugovora o koncesiji poštuju važeće obveze u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili odredbama međunarodnog prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u Prilogu X.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 48. za izmjenu popisa iz Priloga X., kako bi, prema potrebi, dodala nove međunarodne sporazume koje su ratificirale sve države članice ili ako navedeni postojeći međunarodni sporazumi nisu više ratificirani od strane svih država članica ili su izmijenjeni na neki drugi način, primjerice s obzirom na njihovo područje primjene, sadržaj ili naziv.

Članak 31.

Obavijest o koncesiji

1.   Javni naručitelji i naručitelji koji žele dodijeliti koncesiju moraju obznaniti svoju namjeru putem obavijesti o koncesiji.

2.   Obavijesti o koncesiji sadržavaju informacije iz Priloga V. i, ako je potrebno, sve druge informacije koje javni naručitelj ili naručitelj smatra korisnima, u skladu s oblikom standardnih obrazaca.

3.   Javni naručitelji i naručitelji koji žele dodijeliti koncesiju za društvene ili druge posebne usluge navedene u Prilogu IV. obvezni su obznaniti svoju namjeru o planiranoj dodjeli koncesije objavljivanjem prethodne informacijske obavijesti. Te obavijesti sadrže podatke navedene u Prilogu VI.

4.   Iznimno od odredaba stavka 1., od javnih naručitelja ili naručitelja ne zahtijeva se objava obavijesti o koncesiji ako radove i usluge može isporučiti samo određeni gospodarski subjekt zbog bilo kojeg od navedenih razloga:

(a)

cilj koncesije jest stvaranje ili stjecanje jedinstvenog umjetničkog djela ili umjetničke izvedbe;

(b)

nepostojanje tržišnog natjecanja zbog tehničkih razloga;

(c)

postojanje isključivog prava;

(d)

zaštita prava intelektualnog vlasništva i isključivih prava osim onih definiranih u članku 2. točki 12.a.

Izuzeća navedena u točkama (b), (c) i (d) prvog podstavka primjenjuju se samo ako ne postoji prihvatljiva alternativa ili zamjena, a nepostojanje tržišnog natjecanja nije rezultat umjetnog sužavanja parametara dodjele koncesije.

5.   Iznimno od odredaba stavka 1., od javnog naručitelja ili naručitelja ne zahtijeva se objava nove obavijesti o koncesiji ako nije podnesen nijedan zahtjev ili nijedna ponuda ili nijedna odgovarajuća ponuda ili nijedan odgovarajući zahtjev kao odgovor na prethodni postupak koncesije, pod uvjetom da početni uvjeti ugovora o koncesiji nisu bitno izmijenjeni i da je Komisiji, ako to ona zatraži, poslano izvješće.

Za potrebe prvog podstavka, smatra se da ponuda nije odgovarajuća ako nije relevantna za koncesiju i ako bez većih izmjena očito ne može odgovoriti na potrebe i zahtjeve javnog naručitelja ili naručitelja, kako je navedeno u dokumentaciji o koncesiji.

Za potrebe prvog podstavka, zahtjev za sudjelovanje smatra se neodgovarajućim:

(a)

ako dotični podnositelj zahtjeva jest ili može biti isključen sukladno članku 38. stavcima od 5. do 9. ili ako ne zadovoljava kriterije odabira koje je odredio javni naručitelj ili naručitelj sukladno članku 38. stavku 1.;

(b)

ako zahtjevi za sudjelovanje uključuju neodgovarajuće ponude u smislu drugog podstavka.

Članak 32.

Obavijest o dodjeli koncesije

1.   Najkasnije 48 dana nakon dodjele koncesije, javni naručitelji i naručitelji u skladu s postupcima utvrđenima u članku 33. šalju obavijest o dodjeli koncesije i o rezultatima postupka dodjele koncesije. Međutim, za društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu IV. takve se obavijesti mogu rasporediti po tromjesečju. U tom slučaju, u roku 48 dana od završetka svakog tromjesečja šalju skupne obavijesti.

2.   Obavijesti o dodjeli koncesije sadržavaju informacije određene u Prilogu VII. ili, u vezi s koncesijama navedenima u Prilogu IV. koje se odnose na koncesije za društvene i druge posebne usluge, podatke navedene u Prilogu VIII. i objavljuju se u skladu s člankom 33.

Članak 33.

Oblik i način objavljivanja obavijesti

1.   Obavijesti o koncesiji, obavijesti o dodjeli koncesije i obavijest iz članka 43. stavka 1. drugog podstavka obuhvaćaju informacije utvrđene u prilozima V., VII. i VIII. u obliku standardnih obrazaca, uključujući standardne obrasce za ispravke.

Komisija utvrđuje te standardne obrasce putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose sukladno savjetodavnom postupku iz članka 50.

2.   Obavijesti iz stavka 1. izrađuju se i prenose Uredu za publikacije Europske unije elektroničkim sredstvima te objavljuju u skladu s Prilogom IX. Ured za publikacije Europske unije javnom naručitelju ili naručitelju daje potvrdu o zaprimanju obavijesti i o objavi poslanih podataka, navodeći datum objave što predstavlja dokaz o objavi. Obavijesti se objavljuju najkasnije pet dana nakon što su poslane. Troškove Ureda za publikacije Europske unije za objavljivanje takvih obavijesti snosi Unija.

3.   Obavijesti o koncesiji objavljuju se u cijelosti na jednom ili više službenih jezika institucija Unije koje odabere javni naručitelj ili naručitelj. Ta jezična verzija ili te jezične verzije predstavljaju jedini vjerodostojan tekst ili tekstove. Sažetak važnih elemenata svake obavijesti objavljuje se na ostalim službenim jezicima institucija Unije.

4.   Obavijesti o koncesiji i obavijesti o dodjeli koncesije ne objavljuju se na nacionalnoj razini prije objave Ureda za publikacije Europske unije, osim ako se objava na razini Unije ne dogodi 48 sati nakon što Ured za publikacije Europske unije potvrdi primitak potvrde o obavijesti od strane javnog naručitelja ili naručitelja kako je navedeno u stavku 2. Obavijesti o koncesiji i obavijesti o dodjeli koncesije objavljene na nacionalnoj razini ne smiju sadržavati druge informacije osim onih sadržanih u obavijestima koje su poslane Uredu za publikacije Europske unije, ali moraju navesti datum slanja obavijesti Uredu za publikacije Europske unije.

Članak 34.

Elektronička dostupnost dokumentacije o koncesiji

1.   Javni naručitelji i naručitelji putem elektroničkih sredstava omogućavaju neograničen, potpuno neposredan i besplatan pristup dokumentaciji o koncesiji od dana objave obavijesti o koncesiji ili, kada obavijest o koncesiji ne uključuje poziv na podnošenje ponuda, od dana kada je poslan poziv za podnošenje ponuda. U tekstu obavijesti o koncesiji ili tih poziva navodi se internetska adresa na kojoj je dokumentacija o koncesiji dostupna.

2.   U slučaju da se, u opravdanim okolnostima, a zbog izuzetnih sigurnosnih ili tehničkih razloga ili zbog osobito osjetljive naravi poslovne informacije koja zahtijeva vrlo visoku razinu zaštite, ne može omogućiti neograničen, potpuno neposredan i besplatan pristup određenim dokumentima o koncesiji elektroničkim sredstvima, javni naručitelji ili naručitelji obvezni su u obavijesti ili u pozivu na podnošenje ponuda navesti da će se dotični dokumenti o koncesiji poslati drugim sredstvima osim elektroničkim sredstvima i da se rok za zaprimanje ponuda produljuje.

3.   Pod uvjetom da je to pravodobno zatraženo, javni naručitelji i naručitelji ili nadležne službe svim podnositeljima zahtijeva za sudjelovanje ili ponuditeljima koji sudjeluju u postupku dodjele koncesije stavljaju na raspolaganje dodatne informacije u vezi s dokumentacijom o koncesiji najkasnije šest dana prije roka određenog za zaprimanje ponuda.

Članak 35.

Suzbijanje korupcije i sprečavanje sukoba interesa

Države članice zahtijevaju od javnih naručitelja i naručitelja poduzimanje odgovarajućih mjera za suzbijanje prijevare, favoriziranja i korupcije i učinkovito sprečavanje, utvrđivanje i uklanjanje sukoba interesa koji proizlaze iz provedbe postupaka dodjele koncesije, kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja i osigurala transparentnost postupka dodjele i jednako postupanje prema svim natjecateljima i ponuditeljima.

Koncept sukoba interesa obuhvaća barem one situacije kada članovi osoblja javnog naručitelja ili naručitelja koji su uključeni u provedbu postupka dodjele koncesije ili mogu utjecati na ishod tog postupka imaju, izravno ili neizravno, financijski, gospodarski ili bilo koji drugi osobni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u kontekstu postupka dodjele koncesije.

U pogledu sukoba interesa, usvojene mjere moraju se ograničiti na ono što je strogo neophodno za sprečavanje eventualnog sukoba interesa ili otklanjanje utvrđenog sukoba interesa.

POGLAVLJE II.

Postupovna jamstva

Članak 36.

Tehnički i funkcionalni zahtjevi

1.   Tehničkim i funkcionalnim zahtjevima definiraju se značajke potrebne za radove ili usluge koje su predmet koncesije. One se navode u dokumentaciji o koncesiji.

Te se značajke također mogu odnositi na određeni proces proizvodnje ili izvedbe zatraženih radova ili usluga pod uvjetom da su povezane s predmetom ugovora i razmjerne njegovoj vrijednosti i ciljevima. Značajke mogu primjerice uključivati razine kvalitete, razine utjecaja na okoliš i klimu, rješenja za sve zahtjeve (uključujući pristup za osobe s invaliditetom) i ocjenu sukladnosti, izvedbu, sigurnost ili razmjere, nazivlje, simbole, ispitivanje i metode ispitivanja, obilježavanje i označavanje ili upute za korisnike.

2.   Osim ako je to opravdano predmetom ugovora, tehnički i funkcionalni zahtjevi ne smiju upućivati na određenu marku ili izvor ili određeni proces koji karakterizira proizvode ili usluge koje pruža određeni gospodarski subjekt ili na zaštitne znakove, patente, vrste ili određenu proizvodnju ako bi to imalo učinak pogodovanja ili isključivanja određenih poduzeća ili određenih proizvoda. Takva je uputa dopuštena, u iznimnim slučajevima, kada nije moguć dovoljno precizan i razumljiv opis predmeta ugovora. Uz takvu uputu treba navesti riječi „ili jednakovrijedan”.

3.   Javni naručitelj ili naručitelj ne smije odbiti ponudu na temelju toga što radovi i usluge za koje se prikupljaju ponude nisu usklađeni s tehničkim i funkcionalnim zahtjevima na koje je uputio, kad ponuditelj u svojoj ponudi bilo kojim prikladnim sredstvom dokaže da su rješenja koja je predložio na jednakovrijedan način udovoljila tehničkim i funkcionalnim zahtjevima.

Članak 37.

Postupovna jamstva

1.   Koncesije se dodjeljuju na osnovi kriterija dodjele koje utvrđuje javni naručitelj ili naručitelj u skladu s člankom 41., pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

ponuda ispunjava minimalne zahtjeve koje, prema potrebi, propiše javni naručitelj ili naručitelj;

(b)

ponuditelj ispunjava uvjete za sudjelovanje prema članku 38. stavku 1.; i

(c)

ponuditelj se ne isključuje iz sudjelovanja u postupku dodjele u skladu s člankom 38. stavcima od 4. do 7. i prema članku 38. stavku 9.

Takvi minimalni zahtjevi sadržavaju uvjete i značajke (osobito tehničke, fizičke, funkcionalne i pravne) koje svaka ponuda treba ispunjavati i posjedovati.

2.   Javni naručitelj ili naručitelj dužan je pružiti:

(a)

u obavijesti o koncesiji, opis koncesije i uvjeta sudjelovanja;

(b)

u obavijesti o koncesiji, poziv na podnošenje ponude ili u drugim dokumentima o koncesiji, opis kriterija dodjele i, prema potrebi, minimalne zahtjeve koje je potrebno ispuniti.

3.   Javni naručitelj ili naručitelj može ograničiti broj natjecatelja ili ponuditelja na odgovarajuću razinu, pod uvjetom da se to učini na transparentan način i na osnovi objektivnih kriterija. Broj pozvanih natjecatelja ili ponuditelja mora biti dovoljan da osigura istinsko nadmetanje.

4.   Javni naručitelj ili naručitelj dužan je svim sudionicima dostaviti opis predviđene organizacije postupka i indikativni rok završetka. Svi sudionici obavještavaju se o svakoj izmjeni te se, u mjeri u kojoj se ona tiče elemenata objavljenih u obavijesti o koncesiji, o njoj informiraju svi gospodarski subjekti.

5.   Javni naručitelj ili naručitelj dužan je omogućiti odgovarajuće bilježenje faza postupka koristeći sredstva koja smatra prikladnima, podložno sukladnosti s člankom 28. stavkom 1.

6.   Javni naručitelj ili naručitelj može s natjecateljima i ponuditeljima voditi pregovore. Predmet koncesije, kriteriji dodjele i minimalni zahtjevi ne smiju se mijenjati za vrijeme trajanja pregovora.

Članak 38.

Odabir natjecatelja i kvalitativna ocjena natjecatelja

1.   Javni naručitelji i naručitelji dužni su potvrditi uvjete sudjelovanja koji se odnose na stručnu i tehničku sposobnost te na financijski i gospodarski položaj natjecatelja ili ponuditelja na osnovi osobnih izjava, preporuke ili preporuka koje se trebaju dostaviti kao dokaz u skladu sa zahtjevima navedenima u obavijesti o koncesiji, a koji su nediskriminirajući i razmjerni predmetu koncesije. Uvjeti za sudjelovanje moraju biti povezani i razmjerni potrebi za osiguranjem sposobnosti koncesionara da izvrši koncesiju, uzimajući u obzir predmet koncesije i svrhu osiguravanja istinskog nadmetanja.

2.   S ciljem ispunjavanja uvjeta sudjelovanja utvrđenih u stavku 1., gospodarski se subjekt može, prema potrebi i za određenu koncesiju, osloniti na kapacitete drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu svojih veza s njima. Ako se gospodarski subjekt želi osloniti na sposobnosti drugih subjekata, mora javnom naručitelju ili naručitelju dokazati da će tijekom razdoblja koncesije na raspolaganju imati potrebne resurse, na primjer, dostavljanjem obveze tih subjekata u tu svrhu. S obzirom na financijski položaj, javni naručitelj ili naručitelj može zahtijevati da gospodarski subjekt i ti subjekti snose zajedničku odgovornost za izvršenje ugovora.

3.   Pod istim uvjetima, skupina gospodarskih subjekata iz članka 26. može se osloniti na sposobnost članova skupine ili drugih subjekata.

4.   Javni naručitelji i naručitelji iz članka 7. stavka 1. točke (a) dužni su isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku dodjele koncesije ako uvide da je gospodarski subjekt bio osuđen pravomoćnom presudom zbog nekog od sljedećih razloga:

(a)

sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji, kako je određeno člankom 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (27);

(b)

korupcije, kako je određeno člankom 3. Konvencije o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije (28) i člankom 2. stavkom 1. Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP (29), kao i korupcije kako je određeno u nacionalnom pravu javnog naručitelja ili naručitelja ili gospodarskog subjekta;

(c)

prijevare u smislu članka 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa (30) Europskih zajednica;

(d)

kaznenih djela terorizma ili kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima, kako je utvrđeno člancima 1. i 3. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP (31) ili poticanja, pomaganja, potpore ili pokušaja počinjenja kaznenog djela, kako je navedeno u članku 4. te Okvirne odluke;

(e)

pranja novca ili financiranja terorizma, kako je definirano u članku 1. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32).

(f)

dječjeg rada i drugih oblika trgovanja ljudima kako je određeno člankom 2. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (33) od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

Obveza isključenja gospodarskog subjekta također se primjenjuje ako je osoba osuđena pravomoćnom presudom član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela tog gospodarskog subjekta ili ima ovlasti reprezentacije, donošenja odluka ili kontrole u njemu.

Javni naručitelji osim onih navedenih u članku 4. stavku 1. točki a. mogu isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku dodjele koncesije ako uvide da je gospodarski subjekt bio osuđen pravomoćnom presudom zbog bilo kojeg od razloga navedenih u prvom podstavku ovog stavka.

5.   Javni naručitelji ili naručitelji, kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki a., isključuju gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku dodjele koncesije ako uvide da gospodarski subjekt krši svoje obveze koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje i ako je to utvrđeno obvezujućom sudskom ili upravnom odlukom, u skladu s pravnim odredbama države u kojoj ima sjedište ili s onim državama članicama javnog naručitelja ili naručitelja.

Nadalje, javni naručitelji ili naručitelji mogu, kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki a., isključiti ili države članice od njih mogu zatražiti isključenje gospodarskog subjekta iz sudjelovanja u postupku dodjele koncesije, ako javni naručitelj ili naručitelj dokaže bilo kojim prihvatljivim sredstvima da gospodarski subjekt krši svoje obveze koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa socijalnog osiguranja.

Ovaj se stavak više ne primjenjuje nakon što gospodarski subjekt ispuni svoje obveze plaćanja ili nakon što sklopi sporazumnu obvezu plaćanja poreza koji duguje ili doprinosa socijalnog osiguranja, uključujući, prema potrebi, sve nastale kamate ili kazne.

6.   Države članice mogu predvidjeti odstupanje od obvezujućeg isključenja navedenog u stavcima 4. i 5., u iznimnim slučajevima, zbog bitnih razloga koji se odnose na javni interes, kao što je javno zdravlje ili zaštita okoliša.

Države članice mogu također predvidjeti odstupanje od obvezujućeg isključenja iz stavka 5. ako bi isključenje bilo jasno nerazmjerno, osobito ako nisu plaćeni samo manji iznosi poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje ili ako je gospodarski subjekt bio obaviješten o točnom iznosu kojeg duguje nakon kršenja svojih obveza koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje u vrijeme u kojem nije mogao poduzeti mjere predviđene stavkom 5. trećim podstavkom prije isteka roka za podnošenje svog zahtjeva.

7.   Javni naručitelji ili naručitelji mogu isključiti ili država članica od njih može zatražiti da isključe iz sudjelovanja u postupku dodjele koncesije bilo koji gospodarski subjekt ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

ako mogu bilo kojim prihvatljivim sredstvima dokazati svako kršenje primjenjivih obveza iz članka 30. stavka 3.

(b)

ako je gospodarski subjekt u stečaju ili je insolventan ili u postupku likvidacije, ako njegovom imovinom upravlja stečajni upravitelj ili sud, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako je obustavio svoje poslovne aktivnosti ili je u bilo kakvoj sličnoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka prema nacionalnim zakonima i propisima; javni naručitelj ili naručitelj, međutim, može odlučiti da ne isključi ili od njega država članica može zatražiti da ne isključi gospodarski subjekt koji se nalazi u jednoj od gore navedenih situacija ako se utvrdi da će dotični gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor, uzimajući u obzir primjenjiva nacionalna pravila i mjere za nastavak poslovanja u slučaju tih situacija;

(c)

ako javni naručitelj može dokazati bilo kojim prihvatljivim sredstvima da je gospodarski subjekt kriv zbog grubog nehaja u profesionalnoj djelatnosti koji dovodi u pitanje njegov integritet;

(d)

ako se sukob interesa u smislu članka 35. drugog stavka ne može učinkovito ukloniti bilo kojim drugim, manje drastičnim mjerama;

(e)

ako javni naručitelj posjeduje dovoljno vjerodostojne pokazatelje da zaključi da je gospodarski subjekt sklopio sporazume s drugim gospodarskim subjektima kojima je cilj narušavanje tržišnog natjecanja;

(f)

ako gospodarski subjekt pokaže značajne ili postojane nedostatke tijekom provedbe ključnog zahtjeva iz prethodne koncesije ili prethodnog ugovora s javnim naručiteljem ili s naručiteljem, kako je utvrđeno u ovoj Direktivi ili u Direktivi 2014/25/EU čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora, naknada štete ili slične sankcije;

(g)

ako je gospodarski subjekt kriv za ozbiljno lažno prikazivanje činjenica pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru odsutnosti razloga za isključenje ili za ispunjenje kriterija za odabir, ako je prikrio takve podatke ili nije u stanju priložiti potrebne dokumente koji potkrepljuju takve podatke;

(h)

ako je gospodarski subjekt pokušao na nedoličan način utjecati na postupak odlučivanja javnog naručitelja ili naručitelja, doći do povjerljivih informacija koje bi mu mogle omogućiti nepoštenu prednost u postupku dodjele koncesije ili pružiti krivu informaciju koja može imati materijalni utjecaj na odluke koje se tiču isključenja, odabira ili dodjele;

(i)

u slučaju koncesija u području obrane i sigurnosti, kako je navedeno u Direktivi 2009/81/EZ, ako je za gospodarski subjekt utvrđeno, na osnovi svih dokaznih sredstava, uključujući zaštićene izvore podataka, da ne posjeduje odgovornost koja je nužna za isključivanje rizika sigurnosti države članice.

8.   Javni naručitelji ili naručitelji, kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki a., u bilo kojem trenutku tijekom postupka isključuju gospodarski subjekt ako se pokaže da se dotični gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u jednoj od situacija iz stavka 4. ovog članka i prvog podstavka stavka 5. ovog članka.

U bilo kojem trenutku tijekom postupka, javni naručitelji i naručitelji mogu isključiti ili država članica od njih može zatražiti da isključi gospodarski subjekt ako se pokaže da se dotični gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u jednoj od situacija iz drugog podstavka stavka 5. i stavka 7.

9.   Svaki gospodarski subjekt koji se nalazi u nekoj od situacija iz stavaka od 4. do 7. može pružiti dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje nekog bitnog razloga za isključenje. Ako se takav dokaz smatra dovoljnim, dotični gospodarski subjekt ne isključuje se iz postupka.

U tu svrhu, gospodarski subjekt dokazuje da je platio ili preuzeo obvezu plaćanja naknade bilo kakve štete prouzročene kažnjivim djelom ili propustom, da je u potpunosti razjasnio činjenice i okolnosti uz aktivnu suradnju s istražnim tijelima i da je poduzeo konkretne mjere tehničke i organizacijske prirode te mjere za osoblje primjerene za sprječavanje daljnjih kriminalnih djela ili propusta. Mjere koje poduzimaju gospodarski subjekti ocjenjuju se uzimajući u obzir težinu i posebne okolnosti kriminalnog djela ili propusta. Ako se smatra da su mjere nedostatne, dotični gospodarski subjekt prima obrazloženje takve odluke.

Gospodarski subjekt koji je pravomoćnom sudskom presudom isključen iz sudjelovanja u postupku nabave ili dodjele koncesije, nema pravo korištenja mogućnosti iz ovog stavka tijekom razdoblja isključenja koje je proizašlo iz takve presude u državi članici u kojoj je navedena presuda na snazi.

10.   Države članice, zakonom ili drugim propisom i uzimajući u obzir pravo Unije, navode provedbene uvjete za ovaj članak. One posebno utvrđuju maksimalno razdoblje isključenja ako gospodarski subjekt nije poduzeo nikakve mjere predviđene stavkom 9. kako bi dokazao svoju pouzdanost. Ako razdoblje isključenja nije utvrđeno pravomoćnom presudom, to razdoblje ne može trajati dulje od pet godina od datuma izricanja pravomoćne osuđujuće presude u slučajevima iz stavka 4. i tri godine od datuma dotičnog događaja u slučajevima iz stavka 7.

Članak 39.

Rokovi za zaprimanje zahtjeva i ponuda za koncesiju

1.   Prilikom određivanja rokova za zaprimanje zahtjeva ili ponuda, javni naručitelji ili naručitelji moraju posebno uzeti u obzir složenost koncesije i vrijeme potrebno za izradu ponuda ili zahtjeva, ne dovodeći u pitanje minimalne rokove utvrđene ovim člankom.

2.   U slučaju da se zahtjevi ili ponude mogu izraditi samo nakon posjete lokaciji ili nakon pregleda na licu mjesta dokumenata koji potkrepljuju dokumente za dodjelu koncesije, rokovi za zaprimanje zahtjeva za koncesiju ili za zaprimanje ponuda određuju se tako da svi gospodarski subjekti na koje se to odnosi mogu biti upoznati sa svim informacijama potrebnima za izradu zahtjeva ili ponuda i, u svakom slučaju, duži su od minimalnih rokova navedenih u stavcima 3. i 4.

3.   Minimalni rok za zaprimanje zahtjeva za koncesiju, bez obzira uključuju li se ponude ili ne, je 30 dana od datuma slanja obavijesti o koncesiji.

4.   U slučaju da se postupak odvija u fazama, minimalni rok za zaprimanje inicijalnih ponuda je 22 dana od dana slanja poziva za podnošenje ponuda.

5.   Minimalni rok za zaprimanje ponuda može se smanjiti za pet dana ako javni naručitelj ili naručitelj prihvati da se ponude mogu podnositi u elektroničkom obliku u skladu s člankom 29.

Članak 40.

Pružanje informacija natjecateljima i ponuditeljima

1.   Javni naručitelj i naručitelj dužan je, čim je to moguće, obavijestiti svakog natjecatelja i ponuditelja o donesenim odlukama u vezi s dodjelom koncesije, uključujući i naziv izabranog ponuditelja, kao i o razlozima svake odluke o odbijanju zahtjeva ili ponude i o razlozima svake odluke o nedodjeljivanju ugovora za koji je postojala objava obavijesti o koncesiji ili o ponovnom pokretanju postupka.

Nadalje, na zahtjev zainteresirane strane, javni naručitelj ili naručitelj dužan je, što je prije moguće, a u svakom slučaju unutar 15 dana od dana primitka pisanog zahtjeva obavijestiti sve ponuditelje koji su podnijeli prihvatljivu ponudu o značajkama i relativnim prednostima izabrane ponude.

2.   Javni naručitelj ili naručitelj može odlučiti uskratiti određene informacije navedene u stavku 1., a koje se tiču ugovora, ako bi objava takvih informacija ometala provedbu zakona na neki drugi način bila u suprotnosti s javnim interesom, štetila legitimnim tržišnim interesima gospodarskih subjekata, javnih ili privatnih, ili bi mogla dovesti u pitanje pošteno tržišno natjecanje među takvim subjektima.

Članak 41.

Kriteriji za odabir

1.   Koncesije se dodjeljuju na temelju objektivnih kriterija koji su sukladni načelima određenima u članku 3. i koji jamče da su ponude ocijenjene u uvjetima učinkovitog tržišnog natjecanja kako bi se utvrdila sveobuhvatna gospodarska prednost za javnog naručitelja ili naručitelja.

2.   Kriteriji dodjele koncesije povezani su s predmetom koncesije i ne smiju javnom naručitelju ili naručitelju dati neograničenu slobodu izbora. Oni mogu uključivati, između ostalog, okolišne, društvene kriterije ili one povezane s inovacijama.

Ti su kriteriji popraćeni zahtjevima koji omogućuju da informacije koje pružaju ponuditelji budu učinkovito provjerene.

Javni naručitelj ili naručitelj dužan je potvrditi ispunjavaju li ponude na adekvatan način kriterije dodjele.

3.   Javni naručitelj ili naručitelj navodi kriterije prema redoslijedu važnosti.

Ne uzimajući u obzir prvi podstavak, kada javni naručitelj ili naručitelj zaprimi ponudu koja predlaže inovativno rješenje uz iznimnu razinu funkcionalne učinkovitosti koju pažljivi javni naručitelj ili naručitelj nije mogao predvidjeti, javni naručitelj ili naručitelj može, iznimno, izmijeniti redoslijed kriterija dodjele kako bi u obzir uzeo to inovativno rješenje. U tom slučaju, javni naručitelj ili naručitelj dužan je obavijestiti sve ponuditelje o navedenoj izmjeni redoslijeda važnosti i dužan je izdati novi poziv za podnošenje ponuda, u vezi s minimalnim rokovima navedenima u članku 39. stavku 4. Kada su kriteriji dodjele objavljeni u trenutku objave obavijesti o koncesiji, javni naručitelj ili naručitelj dužan je objaviti novu obavijest o koncesiji, u vezi s minimalnim rokovima navedenima u članku 39. stavku 3.

Izmjena redoslijeda ne dovodi do diskriminacije.

GLAVA III.

PRAVILA O IZVRŠENJU KONCESIJA

Članak 42.

Podugovaranje

1.   Poštivanje obveza iz članka 30. stavka 3. od strane podugovarateljâ osigurava se odgovarajućom mjerom nadležnih nacionalnih tijela koja djeluju u okviru svoje odgovornosti i nadležnosti.

2.   U dokumentaciji o nabavi javni naručitelj ili naručitelj može tražiti ili država članica može od njega zahtijevati da od ponuditelja ili podnositelja zahtjeva traži da u svojoj ponudi navede svaki dio koncesije koji namjerava dati u podugovor trećim stranama i sve predložene podugovaratelje. Ovaj stavak ne utječe na pitanje odgovornosti glavnoga koncesionara.

3.   U slučaju koncesija za radove i s obzirom na usluge koje se trebaju pružati u prostoru pod nadzorom javnog naručitelja ili naručitelja, nakon dodjele koncesije i najkasnije nakon što započne izvršenje koncesije, javni naručitelj ili naručitelj traži od koncesionara da javnom naručitelju ili naručitelju naznači ime, podatke za kontakt i zakonske predstavnike podugovaratelja uključenih u te radove ili usluge, u mjeri u kojoj je to poznato u tom trenutku. Javni naručitelj ili naručitelj od koncesionara traži da ga obavijesti o svim promjenama u tim podacima za vrijeme trajanja koncesije, kao i o podacima koji se traže za sve nove podugovaratelje koje on naknadno uključi u takve radove ili usluge.

Neovisno o prvom podstavku, države članice mogu propisati obvezu dostavljanja traženih podataka izravno koncesionaru.

Prvi i drugi podstavak ne primjenjuje na dobavljače.

Javni naručitelji i naručitelji mogu proširiti ili od njih države članice mogu zahtijevati da prošire obveze navedene u prvom podstavku, na primjerice:

(a)

koncesije za usluge osim onih koji se odnose na usluge koje se trebaju pružati u objektima pod izravnim nadzorom javnog naručitelja ili naručitelja ili na dobavljače uključene u koncesije za radove ili usluge;

(b)

podugovaratelje podugovaratelja koncesionara ili na subjekte koji se nalaze niže u podugovarateljskom lancu.

4.   S ciljem izbjegavanja kršenja obveza iz članka 30. stavka 3., moguće je poduzeti odgovarajuće mjere, kao što su:

(a)

Ako nacionalno pravo države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovarateljâ i koncesionara, dotična država članica osigurava primjenu mjerodavnih pravila u skladu s uvjetima iz članka 30. stavka 3.

(b)

Javni naručitelji i naručitelji mogu provjeriti ili država članica od njih može zatražiti da provjere postoje li razlozi za isključenje podugovaratelja sukladno članku 38. stavcima od 4. do 10. U takvim slučajevima, javni naručitelj ili naručitelj zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji obvezujuća osnova za isključenje. Javni naručitelj ili naručitelj može zatražiti ili država članica od njega može zatražiti da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji neobvezujuća osnova za isključenje.

5.   Države članice mogu predvidjeti stroža pravila o odgovornosti u okviru nacionalnog prava.

6.   Države članice koje odluče propisati mjere u skladu sa stavcima 1. i 3. određuju, zakonom ili drugim propisom te uzimajući u obzir pravo Unije, provedbene uvjete za te mjere. Pritom, države članice mogu ograničiti njihovu primjenjivost, na primjer u odnosu na određene vrste ugovora, određene kategorije javnih naručitelja, naručitelja ili gospodarskih subjekata ili na određene iznose.

Članak 43.

Izmjena ugovora tijekom njihova trajanja

1.   Koncesije je moguće mijenjati bez novog postupka dodjele koncesije u skladu s ovom Direktivom u svim sljedećim slučajevima:

(a)

ako su izmjene, bez obzira na njihovu novčanu vrijednost, predviđene u prvotnoj dokumentaciji o koncesiji putem jasnih, preciznih i nedvosmislenih revizijskih klauzula, koje mogu uključivati klauzule o izmjeni cijene, ili putem opcija. Takve klauzule moraju navesti opseg i prirodu mogućih izmjena ili opcija, kao i uvjete u kojima se mogu upotrijebiti. Njima se ne smiju predviđati izmjene ili opcije koje bi izmijenile ukupnu prirodu koncesije;

(b)

za dodatne radove ili usluge prvog koncesionara koji su se pokazali potrebnima i koji nisu bili uključeni u prvotnu koncesiju, ako promjena koncesionara:

i.

nije moguća zbog gospodarskih ili tehničkih razloga, kao što su zahtjevi za zamjenjivošću i interoperabilnošću s postojećom opremom, uslugama ili postrojenjima koji se nabavljaju u okviru prvotne koncesije; i

ii.

prouzročila bi značajne poteškoće ili znatno udvostručavanje troškova za javnog naručitelja ili naručitelja.

Međutim, u slučaju koncesija koje je dodijelio javni naručitelj s ciljem provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II., bilo koje povećanje vrijednosti ne smije premašivati 50 % vrijednosti prvotne koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to se ograničenje primjenjuje na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne smiju imati za cilj zaobilaženje Direktive;

(c)

ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

do potrebe za izmjenom došlo je zbog okolnosti koje pažljivi javni naručitelj ili naručitelj nije mogao predvidjeti;

ii.

izmjenom se ne mijenja ukupna priroda koncesije;

iii.

u slučaju koncesija koje je dodijelio javni naručitelj s ciljem provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II., bilo koje povećanje vrijednosti ne smije biti veće od 50 % vrijednosti prvotne koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to se ograničenje primjenjuje na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne smiju imati za cilj zaobilaženje ove Direktive;

(d)

ako novi koncesionar zamjenjuje onoga kojemu je javni naručitelj ili naručitelj prvotno dodijelio koncesiju uslijed:

i.

nedvosmislene revizijske klauzule ili opcije u skladu s točkom (a);

ii.

općeg ili djelomičnog nasljeđivanja prvotnog koncesionara, nakon restrukturiranja poduzeća, uključujući preuzimanje, spajanje, kupnju ili insolventnost, od strane drugog gospodarskog subjekta koji ispunjava prvotno utvrđene kriterije za kvalitativni odabir, pod uvjetom da to ne podrazumijeva druge značajne izmjene ugovora te da nema za cilj zaobilaženje primjene ove Direktive; ili

iii.

u slučaju da sam javni naručitelj ili naručitelj preuzme obveze glavnog koncesionara prema svojim podugovarateljima, ako je takva mogućnost predviđena u nacionalnom zakonodavstvu;

(e)

ako izmjene, bez obzira na njihovu vrijednost, nisu značajne u smislu stavka 4.

Javni naručitelji ili naručitelji koji su izmijenili koncesiju u slučajevima određenima u točkama (b) i (c) ovog stavka objavljuju obavijest o tome u Službenom listu Europske unije. Takva obavijest sadrži informacije navedene u Prilogu XI. i objavljuje se u skladu s člankom 33.

2.   Nadalje, bez bilo kakve potrebe za provjerom jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 4. točaka od (a) do (d), koncesije je jednako moguće izmijeniti bez potrebe za novim postupkom dodjele koncesije u skladu s ovom Direktivom, ako je vrijednost izmjene manja od obje navedene vrijednosti:

i.

praga određenog u članku 8.; i

ii.

10 % vrijednosti prvotne koncesije.

Međutim, izmjenom se ne može mijenjati ukupna priroda koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, vrijednost se procjenjuje na temelju neto kumulativne vrijednosti uzastopnih izmjena.

3.   U svrhu izračuna vrijednosti navedene u stavku 2. i stavku 1. točkama (b) i (c), ažurirana je vrijednost referentna vrijednost kada ugovor uključuje klauzulu o indeksaciji. Ako koncesija ne uključuje klauzulu o indeksaciji, ažurirana vrijednost izračunava se uzimajući u obzir prosječnu inflaciju u državi članici javnog naručitelja ili naručitelja.

4.   Izmjena koncesije tijekom njezina trajanja smatra se značajnom u smislu stavka 1. točke (e) ako njome koncesija postaje bitno različita po svojoj naravi od one prvotno zaključene. U svakom slučaju, ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2, izmjena se smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

izmjenom se unose uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka dodjele koncesije, dopustili prihvaćanje podnositelja zahtjeva osim onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena ili bi privukli dodatne sudionike u postupak dodjele koncesije;

(b)

izmjenom se mijenja gospodarska ravnoteža koncesije u prilog koncesionara na način koji nije bio predviđen u prvobitnoj koncesiji;

(c)

izmjenom se značajno proširuje opseg koncesije;

(d)

ako novi koncesionar zamijeni onoga kojemu je prvotno javni naručitelj ili naručitelj dodijelio koncesiju, osim u slučajevima navedenima u stavku 1. točki (d).

5.   Novi postupak dodjele koncesije zahtijeva se u skladu s ovom Direktivom za druge izmjene odredaba koncesije za vrijeme njezina trajanja, osim onih navedenih u stavcima 1. i 2.

Članak 44.

Raskid koncesije

Države članice dužne su osigurati da javni naručitelji i naručitelji mogu, pod uvjetima koji su određeni primjenjivim nacionalnim pravom, raskinuti koncesiju tijekom njezina trajanja ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

dogodila se izmjena koncesije koja bi zahtijevala novi postupak dodjele koncesije, na temelju članka 43.;

(b)

u vrijeme dodjele koncesije, ugovaratelj je bio u jednoj od situacija iz članka 38. stavka 4. te je stoga trebao biti isključen iz postupka dodjele koncesije;

(c)

Sud Europske unije utvrdi, u postupku sukladno članku 258. UFEU-a, da država članica nije ispunila svoje obveze u skladu s Ugovorima time što je javni naručitelj ili naručitelj koji pripada toj državi članici dodijelio predmetnu koncesiju bez ispunjavanja svojih obveza u skladu s Ugovorima i ovom Direktivom.

Članak 45.

Praćenje i izvještavanje

1.   Kako bi se osigurala točna i učinkovita provedba, države članice moraju osigurati da barem zadatke koji su navedeni u ovom članku obavljaju jedno ili više tijela ili struktura. One će obavijestiti Komisiju o svim tijelima ili strukturama koje su nadležne za ove zadatke.

2.   Države članice dužne su osigurati praćenje nad primjenom pravila o dodjeli ugovora o koncesiji. Ako tijela ili strukture za praćenje uoče određena kršenja, kao što su prijevara, korupcija, sukob interesa ili druge ozbiljne nepravilnosti ili sistemske probleme, oni su ovlašteni o tim nepravilnostima ili problemima obavijestiti nacionalna revizorska tijela, sudove ili druga odgovarajuća tijela ili strukture, kao što su javni pravobranitelj, nacionalni parlamenti ili odbori.

3.   Rezultati aktivnosti praćenja u skladu sa stavkom 2. dostupni su javnosti putem odgovarajućih sredstava obavješćivanja.

Komisija može, najviše svake tri godine, tražiti od država članica da joj dostave izvješće o praćenju koje obuhvaća pregled najčešćih uzroka nepravilne primjene pravila za dodjelu ugovora o koncesijama, uključujući eventualne strukturne ili opetovane probleme u primjeni pravila, uključujući i eventualne slučajeve prijevare i drugih oblika nezakonitog ponašanja.

4.   Države članice dužne su osigurati da su informacije i smjernice za tumačenje i primjenu prava Unije za dodjelu ugovora o koncesijama dostupne bez naknade kako bi pomogle javnim naručiteljima i naručiteljima te gospodarskim subjektima u pravilnoj primjeni prava Unije.

GLAVA IV.

IZMJENE DIREKTIVA 89/665/EEZ I 92/13/EEZ

Članak 46.

Izmjene Direktive 89/665/EEZ

Direktiva 89/665/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34), osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima 7., 8., 9., 10., 12., 15., 16., 17. i 37. te Direktive.

Ova se Direktiva također primjenjuje na koncesije koje su dodijelili javni naručitelji, navedeni u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35), osim ako su takve koncesije isključene u skladu s člancima 10., 11., 12., 17. i 25. te Direktive.

Ugovori u smislu ove Direktive uključuju javne ugovore, okvirne sporazume, koncesije radova i usluga, i dinamičke sustave nabave.

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU, odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Zajednice u području javne nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

2.

U članku 2.a stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor se nakon donošenja odluke o dodjeli ugovora iz područja primjene Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU ne može sklopiti prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ako se koristi telefaks ili elektronička sredstva priopćavanja, ili ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kada je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma primitka odluke o dodjeli ugovora.”;

(b)

u četvrtom podstavku, prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

sažetak bitnih razloga kako je utvrđeno u članku 55. stavku 2. Direktive 2014/24/EU, podložno članku 55. stavku 3. te Direktive, ili u članku 40. stavku 1. drugom podstavku Direktive 2014/23/EU, podložno odredbama članka 40. stavka 2. te Direktive i”.

3.

Članak 2.b mijenja se kako slijedi:

(a)

prvom stavku:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

ako Direktiva 2014/24/EU ili, gdje je relevantno, Direktiva 2014/23/EU ne zahtijeva prethodnu objavu obavijesti o ugovoru u Službenom listu Europske unije;”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

u slučaju ugovora na temelju okvirnog sporazuma kako je predviđeno u članku 33. Direktive 2014/24/EU i u slučaju posebnog ugovora na temelju dinamičkog sustava nabave, kako je predviđeno u članku 34. te Direktive.”;

(b)

u drugom stavku, prva i druga alineja zamjenjuju se sljedećim:

„—

je došlo do kršenja članka 33. stavka 4. točke (c) ili članka 34. stavka 6. Direktive 2014/24/EU, i

je procijenjena vrijednost jednaka ili prelazi pragove navedene u članku 4. Direktive 2014/23/EU.”

4.

U članku 2.c, riječi „Direktive 2004/18/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU”;

5.

Članak 2.d mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1.:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

ako je javni naručitelj dodijelio ugovor bez prethodne objave obavijesti o ugovoru u Službenom listu Europske unije, kad to nije dopušteno u skladu s Direktivom 2014/24/EU ili Direktivom 2014/23/EU”;

ii.

u točki (b) „Direktive 2004/18/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU”;

(b)

u stavku 4., prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

javni naručitelj smatra da je dodjela ugovora bez prethodne objave obavijesti o ugovoru u Službenom listu Europske unije dopuštena u skladu s Direktivom 2014/24/EU ili Direktivom 2014/23/EU”;

(c)

u stavku 5., prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

javni naručitelj smatra da je sklapanje ugovora u skladu s člankom 33. stavkom 4. točkom (c) ili s člankom 34. stavkom 6. Direktive 2014/24/EU,”

6.

U članku 2.f stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

prije isteka najmanje 30 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je:

javni naručitelj objavio obavijest o dodjeli ugovora u skladu s člancima 50. i 51. Direktive 2014/24/EU ili u skladu s člancima 31. i 32. Direktive 2014/23/EU, uz uvjet da ta obavijest uključuje opravdanje odluke javnog naručitelja da dodjeli ugovor bez prethodne objave obavijesti o ugovoru u Službenom listu Europske unije ili;

javni naručitelj obavijestio ponuditelje ili natjecatelje na koje se to odnosi o sklapanju ugovora, uz uvjet da ta informacija sadržava sažetak bitnih razloga kako je utvrđeno u članku 55. stavku 2. Direktive 2014/24/EU, prema odredbama članka 55. stavka 3. te Direktive ili u članku 37.a stavku 1. Direktive 2014/23/EU, prema odredbama članka 40. stavka 2. te Direktive. Ova se mogućnost također primjenjuje na slučajeve iz članka 2.b prvog stavka točke (c) ove Direktive”;

7.

U članku 3., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija se može pozvati na postupak predviđen u stavcima od 2. do 5., ako je prije sklapanja ugovora procijenila da je došlo do ozbiljne povrede prava Unije u području javne nabave tijekom postupka dodjele ugovora koji je u području primjene Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU.”

Članak 47.

Izmjene Direktive 92/13/EEZ

Direktiva 92/13/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (36), osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima od 18. do 24., od 27. do 30., 34. ili 59. te Direktive.

Ugovori u smislu značenja ove Direktive jesu ugovori o javnoj nabavi robe, ugovori o javnim radovima i uslugama, koncesije radova i usluga, okvirni sporazumi i dinamički sustavi nabave.

Ova se Direktiva također primjenjuje na koncesije koje su dodijelili naručitelji, navedeni u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (37), osim ako su takve koncesije isključene u skladu s člancima 10.,12., 13., 14., 16., 17., i 21. te Direktive.

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU, odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Unije u području nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

2.

Članak 2.a stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor se nakon donošenja odluke o dodjeli ugovora iz područja primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ne može sklopiti prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ako se koristi telefaks ili elektronička sredstva priopćavanja, ili ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kada je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma primitka odluke o dodjeli ugovora.”;

(b)

u četvrtom podstavku, prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„–

sažetak odgovarajućih razloga kako je utvrđeno u članku 75. stavku 2. Direktive 2014/25/EU, podložno odredbama članka 75. stavka 3. te Direktive ili u članku 40. stavku 1. Direktive 2014/23/EU, podložno odredbama članka 40. stavka 2. te Direktive i”

3.

Članak 2.b. mijenja se kako slijedi:

(a)

u prvom stavku:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

ako Direktiva 2014/25/EU ili, gdje je relevantno, Direktiva 2014/23/EU ne zahtijeva prethodnu objavu obavijesti u Službenom listu Europske unije;”

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

u slučaju posebnih ugovora na temelju dinamičkog sustava nabave, kako je predviđeno u članku 52. Direktive 2014/25/EU.”

(b)

u drugom stavku, prva i druga alineja zamjenjuju se sljedećim:

„–

je došlo do kršenja članka 52. stavka 6. Direktive 2014/25/EU, i

je vrijednost ugovora jednaka ili prelazi pragove navedene u članku 15. Direktive 2014/25/EU.”

4.

U članku 2.c riječi „Direktive 2004/17/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU”:

5.

Članak 2.d mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1.

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

ako je naručitelj dodijelio ugovor bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije, kad to nije dopušteno u skladu s Direktivom 2014/25/EU ili Direktivom 2014/23/EU”;

ii.

u točki (b) riječi „Direktive 2004/17/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU”

(b)

u stavku 4., prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„–

naručitelj smatra da je dodjela ugovora bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije dopuštena u skladu s 2014/25/EU ili Direktivom 2014/23/EU,”;

(c)

u stavku 5., prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„–

javni naručitelj smatra da je sklapanje ugovora u skladu s člankom 52. stavkom 6. Direktive 2014/25/EU,”.

6.

U članku 2.f stavku 1., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

prije isteka najmanje 30 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je:

naručitelj objavio obavijest o dodjeli ugovora u skladu s člancima 70. i 71. Direktive 2014/25/EU ili u skladu s člancima 31. i 32. Direktive 2014/23/EU, uz uvjet da ta obavijest uključuje opravdanje odluke javnog naručitelja da dodjeli ugovor bez prethodne objave obavijesti u Službenom listu Europske unije, ili

naručitelj je obavijestio ponuditelje ili natjecatelje na koje se to odnosi o sklapanju ugovora, uz uvjet da ta informacija sadržava sažetak bitnih razloga kako je utvrđeno u članku 75. stavku 2. Direktive 2014/25/EU, podložno odredbama članka 75. stavka 3. te Direktive ili u članku 40. stavku 1. Direktive 2014/23/EU, podložno članku 40. stavku 2. te Direktive. Ova se mogućnost također primjenjuje na slučajeve iz članka 2.b prvog stavka točke (c) ove Direktive;”

7.

U članku 8., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija može primijeniti postupak predviđen u stavcima od 2. do 5., ako je prije sklapanja ugovora procijenila da je došlo do ozbiljne povrede prava Unije u području nabave tijekom postupka dodjele ugovora koji je u području primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ili u odnosu na članak 26. stavak 1. Direktive 2014/25/EU u slučaju naručitelja na koje se ta odredba primjenjuje”.

GLAVA V.

DELEGIRANE OVLASTI, PROVEDBENE OVLASTI I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji prema uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 3., članka 9. stavka 4., članka 27. stavka 2. i članka 30. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od 17. travnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 3., članka 9. stavka 4., članka 27. stavka 2. i članka 30. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istodobno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 7. stavkom 3., člankom 9. stavkom 4., člankom 27. stavkom 2. i člankom 30. stavkom 4. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 49.

Žurni postupak

1.   Delegirani akti doneseni u skladu s ovim člankom stupaju na snagu bez odlaganja te se primjenjuju dok god nema protivljenja u skladu sa stavkom 2. U obavijesti o delegiranom aktu koja se dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 48. stavka 5. U navedenom slučaju, Komisija nakon obavijesti o protivljenju odluci Europskog parlamenta ili Vijeća bez odgađanja stavlja akt izvan snage.

Članak 50.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Savjetodavni odbor za javnu nabavu osnovan Odlukom Vijeća 71/306/EEZ (38). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj članak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 51.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 18. travnja 2016. One Komisiji bez odlaganja dostavljaju tekst navedenih odredaba.

Kada države članice donose ove mjere, prilikom njihove službene objave, te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera odredaba nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 52.

Prijelazne odredbe

Upućivanja na članak 1. stavak 3. točke (a) i (b) Direktive 2004/17/EZ i na članak 1. stavke 3. i 4. i glavu III. Direktive 2004/18/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 53.

Praćenje i izvješćivanje

Komisija procjenjuje gospodarske učinke na unutarnje tržište, osobito u vezi s čimbenicima kao što su prekogranična dodjela ugovora i transakcijski troškovi, a koji su posljedica primjene pragova koji su utvrđeni člankom 8. i o njima izvješćuje Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2019. Preispitat će se prikladnost razine pragova u kontekstu pregovora u okviru GPA-a, uzimajući u račun utjecaj inflacije i transakcijskih troškova. Komisija, ako je to moguće i primjereno, razmatra predlaganje povećanja iznosa pragova koji se primjenjuju prema GPA-u tijekom sljedećeg kruga pregovora.

U slučaju bilo kakve promjene iznosa pragova koji se primjenjuju prema GPA-u, izvješće prema potrebi prati zakonodavni prijedlog kojim se mijenjaju pragovi određeni u ovoj Direktivi.

Komisija također procjenjuje gospodarske učinke isključenja utvrđenih u članku 12. na unutarnje tržište, uzimajući u obzir određene strukture vodnog sektora, i o njima izvješćuje Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2019.

Komisija preispituje funkcioniranje ove Direktive i o tome obavještava Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2021., a nakon toga svakih pet godina na osnovi informacija koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 45. stavkom 3.

Komisija objavljuje rezultate navedenog preispitivanja koje se provodi u skladu s četvrtim stavkom.

Članak 54.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na dodjelu koncesija za koje se prikupljaju ponude ili su dodijeljene prije 17. travnja 2014.

Članak 55.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 26. veljače 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 84.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 49.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od.15. siječnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. veljače 2014.

(4)  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(5)  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.).

(6)  Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).

(7)  Direktiva 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga (SL L 15, 21.1.1998., str. 14.).

(8)  Direktiva 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika (SL L 164, 30.6.1994., str. 3.).

(9)  Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).

(10)  Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

(11)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(12)  Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (vidjeti str. 243. ovog Službenog lista).

(13)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.).

(14)  Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).

(15)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, 30.12.1989., str. 33.).

(16)  Direktiva Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (SL L 76 23.3.1992., str. 14.).

(17)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(18)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(19)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(20)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (vidjeti str. 243. ovog Službenog lista).

(21)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).

(22)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(23)  Direktiva Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (SL L 78, 26.3.1977., str. 17.).

(24)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(25)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).

(26)  Uredba (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) (SL L 340, 16.12.2002., str. 1.).

(27)  Okvirna odluka Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (SL L 300, 11.11.2008., str. 42.).

(28)  SL C 195, 25.6.1997., str. 1.

(29)  Okvirna odluka Vijeća 2003/568/PUP od 22. srpnja 2003. o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru (SL L 192, 31.7.2003., str. 54.).

(30)  SL C 316, 27.11.1995., str. 48.

(31)  Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma (SL L 164, 22.6.2002., str. 3.).

(32)  Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

(33)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njezinih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(34)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(35)  Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).”

(36)  Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZSL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(37)  Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).”;

(38)  Odluka Vijeća 71/306/EEZ od 26. srpnja 1971. o osnivanju Savjetodavnog odbora za ugovore o javnim radovima. (SL L 185, 16.8.1971., str. 15.).


PRILOG I.

POPIS DJELATNOSTI NAVEDENIH U ČLANKU 5. TOČKI (7)  (1)

NACE Rev. 1 (2)

CPV oznaka

ODJELJAK F

GRADNJA

Odjeljak

Skupina

Razred

Predmet

Napomene

45

 

 

Gradnja

Ovaj odjeljak uključuje:

— gradnju novih zgrada i pogona, obnovu i uobičajene popravke

45000000

 

45.1

 

Priprema gradilišta

 

45100000

 

 

45.11

Rušenje i razbijanje zgrada; zemljani radovi

Ovaj razred obuhvaća:

rušenje zgrada i drugih konstrukcija,

čišćenje gradilišta,

zemljane radove: iskope, odlaganje, poravnavanje i izravnavanje gradilišta, kopanje jarka, uklanjanje stijena, miniranje itd.

pripremu terena za kopanje rude

uklanjanje viška materijala i ostalo uređenje te pripremu zemljišta i terena bogatih mineralima.

Ovaj razred također obuhvaća:

drenažu gradilišta,

drenažu poljoprivrednog ili šumskog zemljišta.

45110000

 

 

45.12

Pokusno bušenje i sondiranje

Ovaj razred obuhvaća:

pokusno bušenje, sondiranje i uzimanje uzorka izvađenog geološkim bušenjem za građevinske, geofizičke, geološke ili slične svrhe.

Ovaj razred ne uključuje:

bušenje proizvodnih bušotina nafte ili plina, vidjeti 11.20,

bušenje izvora vode, vidjeti 45.25,

izgradnju okana, vidjeti 45.25,

istraživanje naftnih i plinskih polja, geofizička, geološka i seizmička mjerenja, vidjeti 74.20.

45120000

 

45.2

 

Izgradnja kompletnih građevinskih objekata ili njihovih dijelova; niskogradnja

 

45200000

 

 

45.21

Opća visokogradnja i niskogradnja

Ovaj razred obuhvaća:

gradnju svih vrsta građevina niskogradnje,

mostove, uključujući i one za autoceste na stupovima, vijadukata, tunela i podzemnih željeznica,

cjevovode na velike udaljenosti, komunikacijske i energetske vodove,

gradske cjevovode, gradske komunikacijske i energetske vodove

prateću urbanu infrastrukturu,

sklapanje i postavljanje montažnih konstrukcija na licu mjesta.

Ovaj razred ne uključuje:

uslužne aktivnosti povezane sa crpljenjem nafte i plina, vidjeti 11.20,

postavljanje gotovih montažnih konstrukcije iz nebetonskih dijelova koje je izradio izvođač, vidjeti odjeljke 20., 26. i 28.,

građevinske radove, osim na izgradnji zgrada, na stadionima, bazenima, sportskim dvoranama, teniskim igralištima, igralištima za golf i drugim sportskim objektima, vidjeti 45.23,

instalaterske radove na građevinama, vidjeti 45.3,

završne građevinske radove, vidjeti 45.4,

djelatnosti arhitekture i inženjeringa, vidjeti 74.20,

upravljanje građevinskim projektima, vidjeti 74.20.

45210000

Osim:

– 45213316

45220000

45231000

45232000

 

 

45.22

Krovovezački i krovopokrivački radovi

Ovaj razred obuhvaća:

krovovezačke radove,

krovopokrivačke radove,

hidroizolaciju.

45261000

 

 

45.23

Izgradnja autocesta, cesta, uzletišta i sportskih objekata

Ovaj razred obuhvaća:

izgradnju autocesta, ulica, cesta, ostalih kolnih i pješačkih putova,

izgradnju pruga,

izgradnju uzletno-sletnih staza,

građevinske radove, osim na izgradnji zgrada, na stadionima, bazenima, sportskim dvoranama, teniskim igralištima, igralištima za golf i drugim sportskim objektima,

ličenje oznaka na cestovnim površinama i parkiralištima.

Ovaj razred ne uključuje:

pripremne zemljane radove, vidjeti 45.11

45212212 i DA03

45230000

osim:

– 45231000

– 45232000

– 45234115

 

 

45.24

Izgradnja hidrograđevnih objekata

Ovaj razred obuhvaća:

izgradnju: — vodnih putova, pristaništa i riječnih građevina, turističkih pristaništa (marina), prevodnica itd.,

brana i nasipa,

jaružarenje,

podvodne radove.

45240000

 

 

45.25

Ostali građevinski radovi koji obuhvaćaju posebne zanate

Ovaj razred obuhvaća:

građevinske djelatnosti specijalizirane za jednu značajku zajedničku za različite vrste konstrukcija koje zahtijevaju specijalizirane vještine ili opremu,

izgradnju temelja, uključujući zabijanje pilona,

bušenje i izgradnju izvora vode, kopanje okana,

postavljanje čeličnih elemenata koje ne izrađuje sam izvođač,

savijanje čelika

zidanje opekom i kamenom,

podizanje i rastavljanje skela i radnih platformi, uključujući najam skela i radnih platformi,

gradnju dimnjaka i industrijskih peći.

Ovaj razred ne uključuje:

najam skela bez postavljanja i rastavljanja, vidjeti 71.32

45250000

45262000

 

45.3

 

Građevinske instalacije

 

45300000

 

 

45.31

Električno ožičenje i elektromontažni radovi

Ovaj razred obuhvaća

ugradnju u zgrade i druge projekte izgradnje:

električnog ožičenja i elektromontažne radove,

sustava telekomunikacija,

sustava električnoga grijanja,

radijskih i televizijskih kućnih antena,

požarnih alarma,

protuprovalnih alarmnih sustava,

dizala i pokretnih stepenica,

gromobrana itd.

45213316

45310000

Osim:

– 45316000

 

 

45.32

Izolacijski radovi

Ovaj razred obuhvaća:

ugradnju u zgrade i druge projekte izgradnje toplinske izolacije, zvučne izolacije i izolacije protiv vibracija.

Ovaj razred ne uključuje:

hidroizolaciju, vidjeti 45.22.

45320000

 

 

45.33

Vodoinstalacijski radovi

Ovaj razred obuhvaća:

ugradnju u zgrade i druge projekte izgradnje:

vodoinstalacije i sanitarne opreme

plinske opreme,

opreme i vodova za grijanje, ventilaciju, hlađenje ili klimatizaciju

sustava raspršivača.

Ovaj razred ne uključuje:

ugradnju sustava električnoga grijanja, vidjeti 45.31.

45330000

 

 

45.34

Ostale građevinske instalacije

Ovaj razred obuhvaća:

ugradnju rasvjetnih i signalizacijskih sustava za ceste, pruge, uzletišta i luke,

ugradnju naprava i opreme koja nije drugdje opisana u zgrade ili druge projekte izgradnje

45234115

45316000

45340000

 

45.4

 

Završni građevinski radovi

 

45400000

 

 

45.41

Žbukanje

Ovaj razred obuhvaća:

nanošenje u zgradama ili drugim projektima izgradnje unutarnje i vanjske žbuke ili zidarskoga gipsa, uključujući srodne podloge za žbuku.

45410000

 

 

45.42

Ugradnja stolarije

Ovaj razred obuhvaća:

ugradnju vrata, prozora, okvira za vrata i prozore, ugradnih kuhinja, stuba, opreme za trgovine i slično, koje nije izradio sam izvoditelj, od drva ili drugih materijala,

unutarnje završne radove kao što su stropovi, drvene zidne obloge, pomične pregrade itd.

Ovaj razred ne uključuje:

postavljanje parketa i drugih drvenih podnih obloga, vidjeti 45.43.

45420000

 

 

45.43

Oblaganje podova i zidova

Ovaj razred obuhvaća:

polaganje, postavljanje, vješanje ili ugradnju u zgrade ili druge projekte izgradnje:

zidnih ili podnih pločica od keramike, betona ili rezanog kamena,

parketa i drugih podnih obloga, tepiha i linoleuma,

uključujući gumene ili plastične,

podne ili zidne teraco, mramorne, granitne obloge ili obloge od škriljevca,

zidnih tapeta.

45430000

 

 

45.44

Ličenje i ostakljivanje

Ovaj razred obuhvaća:

unutarnje i vanjsko ličenje zgrada,

ličenje objekata niskogradnje,

ugradnju stakla, ogledala itd.

Ovaj razred ne uključuje:

ugradnju prozora, vidjeti 45.42.

45440000

 

 

45.45

Ostali završni građevinski radovi

Ovaj razred obuhvaća:

postavljanje privatnih bazena,

čišćenje parom, pjeskarenje i slične djelatnosti na vanjskim dijelovima zgrada,

ostale završne građevinske radove koji nisu drugdje opisani.

Ovaj razred ne uključuje:

čišćenje unutarnjeg dijela zgrade i drugih konstrukcija, vidjeti 74.70.

45212212 i DA04

45450000

 

45.5

 

Najam građevinske opreme ili opreme za rušenje s rukovateljem

 

45500000

 

 

45.50

Najam građevinske opreme ili opreme za rušenje s rukovateljem

Ovaj razred ne uključuje:

najam građevinskih strojeva i opreme, te strojeva i opreme za rušenje bez rukovatelja, vidjeti 71.32.

45500000


(1)  Ako postoji bilo kakva razlika u tumačenju između CPV-a i NACE-a, vrijedi nomenklatura CPV-a.

(2)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 3037/90 od 9. listopada 1990. o statističkoj klasifikaciji gospodarskih djelatnosti u Europskoj zajednici (SL L 293, 24.10.1990., str. 1.).


PRILOG II.

DJELATNOSTI KOJE IZVRŠAVAJU NARUČITELJI KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 7.

Odredbe ove Direktive kojima se uređuju koncesije koje dodjeljuju naručitelji primjenjuju se na sljedeće djelatnosti:

1.

Za plin i toplinsku energiju:

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom plina ili toplinske energije;

(b)

isporuka plina ili toplinske energije takvim mrežama.

Isporuka plina ili toplinske energije od strane naručitelja navedenog u članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) fiksnim mrežama koje pružaju uslugu javnosti ne smatra se relevantnom djelatnošću u smislu stavka 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

proizvodnja plina ili toplinske energije od strane tog naručitelja neizbježna je posljedica obavljanja djelatnosti koja nije djelatnost iz ovog stavka niti iz stavaka od 2. i 3. ovog Priloga;

ii.

jedini cilj isporuke javnoj mreži je ekonomsko iskorištavanje takve proizvodnje i ne iznosi više od 20 % prometa tog naručitelja uzimajući u obzir prosjek prethodne tri godine, uključujući tekuću godinu.

Za potrebe ove Direktive, „isporuka” uključuje proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju plina. Međutim, proizvodnja plina u obliku vađenja obuhvaćena je područjem primjene stavka 4. ovog Priloga.

2.

Za električnu energiju:

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom električne energije;

(b)

isporuka električne energije takvim fiksnim mrežama.

Za potrebe ove Direktive isporuka električne energije uključuje proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju električne energije.

Isporuka električne energije od strane naručitelja navedenog u članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) fiksnim mrežama koje pružaju uslugu javnosti ne smatra se relevantnom djelatnošću u smislu stavka 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

proizvodnja električne energije od strane tog naručitelja obavlja se zbog toga što je njezina potrošnja potrebna za obavljanje djelatnosti koja nije djelatnost ovog iz stavka 1. niti iz stavaka 1. i 3. ovog Priloga;

(b)

isporuka javnoj mreži ovisi samo o vlastitoj potrošnji tog naručitelja i ne iznosi više od 30 % ukupne proizvodnje energije tog naručitelja uzimajući u obzir prosjek prethodne tri godine, uključujući tekuću godinu.

3.

Djelatnosti koje se odnose na pružanje mreža ili upravljanje mrežama koje pružaju uslugu javnosti u području prijevoza željeznicom, automatiziranim sustavima, tramvajem, trolejbusom, autobusom ili žičarom.

Što se tiče prijevoznih usluga, smatra se da mreža postoji ako se usluga pruža pod poslovnim uvjetima koje je utvrdilo nadležno tijelo države članice, kao što su uvjeti o održavanju linija, kapacitetu koji se treba staviti na raspolaganje ili učestalosti usluge.

4.

Djelatnosti povezane s iskorištavanjem zemljopisnog područja za potrebe opskrbe zračnih luka te morskih ili riječnih pristaništa, ili druge terminalne opreme prijevoznicima zračnom, pomorskom ili riječnom prometu.

5.

Djelatnosti u vezi s opskrbom:

(a)

poštanskih usluga;

(b)

drugih usluga osim poštanskih usluga, pod uvjetom da takve usluge pruža subjekt koji, također pruža poštanske usluge u smislu ovog stavka drugog podstavka točke ii. i pod uvjetom da uvjeti navedeni u članku 34. stavku 1. Direktive 2014/25/EU nisu ispunjeni u odnosu na usluge iz drugog podstavka točke ii.

Za potrebe ove Direktive i ne dovodeći u pitanje Direktivu 97/67/EZ:

i.

„poštanska pošiljka” znači pošiljka adresirana u konačnom obliku u kojem se treba uručiti, bez obzira na težinu. Osim pismovnih pošiljaka, takve pošiljke uključuju i, primjerice, knjige, kataloge, novine, časopise i poštanske pakete koji sadrže robu s komercijalnom vrijednošću ili bez nje, bez obzira na težinu;

ii.

„poštanske usluge” znači usluge koje uključuju prijam, razvrstavanje, usmjeravanje i isporuku poštanskih pošiljaka. To obuhvaća usluge koje spadaju u područje primjene univerzalne usluge, ali i one koje su izvan tog područja primjene kako je utvrđeno u skladu s Direktivom 97/67/EZ;

iii.

„druge usluge osim poštanskih usluga” znači usluge koje se pružaju u sljedećim područjima:

usluge upravljanja poštanskom službom (usluge prije i poslije otpreme, kao što su „usluge upravljanja urudžbenim uredom”),

usluge koje se odnose na poštanske pošiljke koje nisu uključene u točku (a), poput neadresirane izravne pošte,

6.

Djelatnosti koje se odnose na iskorištavanje zemljopisnog područja u svrhu:

(a)

vađenja nafte ili plina;

(b)

traženja ili vađenja ugljena ili drugih krutih goriva.


PRILOG III.

POPIS PRAVNIH AKATA UNIJE IZ ČLANKA 7. STAVKA 2. TOČKE (B)

Prava koja su dodijeljena postupkom u kojem je osigurano prikladno oglašavanje i ako se dodjela tih prava temelji na objektivnim kriterijima ne čine „posebna ili isključiva prava” u smislu ove Direktive. Niže se navode postupci, kojima se osigurava odgovarajuća prethodna transparentnost, za izdavanje odobrenja na temelju drugih zakonodavnih akata unije koji ne predstavljaju „posebna ili isključiva prava” u smislu ove Direktive:

(a)

Izdavanje odobrenja za rad na postrojenjima za prirodni plin u skladu s postupcima utvrđenima u članku 4. Direktive 2009/73/EZ.

(b)

Odobrenje ili poziv na podnošenje ponuda za izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije u skladu s Direktivom 2009/72/EZ.

(c)

Izdavanje odobrenja o poštanskoj usluzi koja nije ili ne smije biti rezervirana, u skladu s postupcima utvrđenima u članku 9. Direktive 97/67/EZ.

(d)

Postupak za izdavanje odobrenja za nastavak aktivnosti na iskorištavanju ugljikovodika u skladu s Direktivom 94/22/EZ.

(e)

Ugovori o javnim uslugama u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 za pružanje usluga javnog prijevoza putnika autobusom, tramvajem, željeznicom ili podzemnom željeznicom koji su dodijeljeni na temelju postupka konkurentnog nadmetanja u skladu s njenim člankom 5. stavkom 3., ako je njegovo trajanje sukladno članku 4. stavku 3. ili stavku 4. te Uredbe.


PRILOG IV.

USLUGE IZ ČLANKA 19.

Opis

CPV kod

79611000-0; 75200000-8; 75231200-6; 75231240-8; 79622000-0 [usluge pribavljanja osoblja za pomoć u kućanstvu]; 79624000-4 [usluge pribavljanja osoblja za medicinsku njegu] i 79625000-1 [usluge pribavljanja medicinskog osoblja] od 85000000-9 do 85323000-9; 85143000-3

98133100-5, 98133000-4 i 98200000-5 i 98500000-8 [privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem] i 98513000-2 do 98514000-9 [usluge posredovanja za radnu snagu za kućanstva, usluge agencijskog osoblja za kućanstva, usluge uredskog osoblja za kućanstva, osoblje za rad na određeno vrijeme za kućanstva, usluge pomoći u kući i kućanske usluge],

Zdravstvene, društvene i povezane usluge

85321000-5 i 85322000-2, 75000000-6 [usluge uprave, obrane i socijalnog osiguranja], 75121000-0, 75122000-7, 75124000-1; od 79995000-5 do 79995200-7; od 80000000-4 usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja do 80660000-8; od 92000000- 1 do 92342200- 2; od 92360000- 2 do 92700000- 8;

79950000-8 [usluge organiziranja izložbi, sajmova i kongresa], 79951000-5 [usluge organiziranja seminara], 79952000-2 [usluge organiziranja raznih događanja], 79952100-3 [usluge organiziranja kulturnih događanja], 79953000-9 [usluge organiziranja festivala], 79954000-6 [usluge organiziranja proslava], 79955000-3 [usluge organiziranja modnih revija], 79956000-0 [usluge organiziranja sajmova i izložbi]

Administrativne, društvene, obrazovne, zdravstvene usluge i usluge vezane uz kulturu

75300000-9

Usluge obaveznog socijalnog osiguranja (1)

75310000-2, 75311000-9, 75312000-6,

75313000-3, 75313100-4, 75314000-0,

75320000-5, 75330000-8, 75340000-1

Usluge vezane uz naknade

98000000-3; 98120000-0; 98132000-7; 98133110-8 i 98130000-3

Druge usluge zajednice, društvene i osobne usluge, uključujući usluge sindikata, političkih organizacija, udruženja mladih i drugih organizacija s članstvom.

98131000-0

Vjerske usluge

55100000- 1 do 55410000-7; 55521000-8 do 55521200-0

[55521000-8 usluge dostavljanja pripremljene hrane u privatna kućanstva, 55521100-9

usluge redovnog dovoženja hrane, 55521200-0 usluge dostave hrane].

55520000-1 usluge dostavljanja pripremljene hrane, 55522000-5 usluge dostavljanja pripremljene hrane za prijevozna poduzeća, 55523000-2 usluge dostavljanja pripremljene hrane za ostala poduzeća ili ustanove, 55524000-9 usluge dostavljanja pripremljene hrane u škole

55510000-8 usluge menze, 55511000-5 usluge menze i druge usluge restorana sa samoposluživanjem zatvorenog tipa, 55512000-2 usluge vođenja menze, 55523100-3 usluge školskih obroka

Hotelijerske i ugostiteljske usluge

79100000- 5 do 79140000-7; 75231100-5;

Pravne usluge, u mjeri u kojoj one nisu isključene u skladu s člankom 10. stavkom 8. točkom (d.)

75100000- 7 do 75120000- 3; 75123000-4; 75125000- 8 do75231230- 3;

Druge administrativne usluge i državne usluge

75200000-8 do 75231000-4

Pružanje usluga za zajednicu

75231210-9 do75231230-5; 75240000- 0 do75231230- 7; 794300000-7; 98113100-9

Zatvorske usluge, usluge javne sigurnosti i spasilačke usluge u mjeri u kojoj one nisu isključene u skladu s člankom 10. stavkom 8. točkom g.

79700000-1 do 79721000-4 [istražiteljske usluge i usluge u području sigurnosti, usluge u području sigurnosti, usluge nadzora alarmnih uređaja, čuvarske službe, usluge nadzora, usluge sustava praćenja, usluge potrage za bjeguncima, usluge patrolnih službi, usluge izdavanja identifikacijskih znački, istražiteljske usluge i usluge detektivskih agencija]

79722000-1[grafološke usluge], 79723000-8 [usluge analize otpada]

Istražiteljske usluge i usluge u području sigurnosti

64000000-6 [poštanske i telekomunikacijske usluge], 64100000-7 [poštanske i kurirske usluge], 64110000-0 [poštanske usluge], 64111000-7 [poštanske usluge vezane uz dnevni tisak i časopise], 64112000-4 [poštanske usluge vezane uz pisma], 64113000-1 [poštanske usluge vezane uz pakete], 64114000-8 [poštanske šalterske usluge], 64115000-5 [iznajmljivanje poštanskog sandučića], 64116000-2 [usluge podizanja na pošti], 64122000-7 [unutarnje uredske poštanske i dostavljačke usluge]

Poštanske usluge

50116510-9 [usluge protektiranja guma], 71550000-8 [kovačke usluge]

Razne usluge

98900000-2 [usluge koje pružaju ekstrateritorijalne organizacije i tijela] i 98910000-5 [usluge koje su svojstvene međunarodnim organizacijama i tijelima]

Međunarodne usluge


(1)  Te usluge nisu obuhvaćene ovom Direktivom ako se radi o negospodarskim uslugama od općeg interesa. Države članice slobodne su organizirati pružanje obveznih društvenih usluga ili drugih usluga kao usluge od općeg interesa ili kao negospodarske usluge od općeg interesa.


PRILOG V.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O KONCESIJAMA IZ ČLANKA 31.

1.

Ime, identifikacijski broj (ako je predviđen u nacionalnom zakonodavstvu), adresa, uključujući NUTS kod, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa javnog naručitelja ili naručitelja te, ako se podaci razlikuju, službe u kojoj se mogu dobiti dodatne informacije.

2.

Vrsta javnog naručitelja ili naručitelja i glavna djelatnost.

3.

Ako zahtjevi trebaju sadržavati ponude, adresa e-pošte ili internetska adresa na kojoj će biti dostupna dokumentacija o koncesiji, uz neograničen, izravan i besplatan pristup. Ako neograničen, izravan i besplatan pristup nije moguć iz razloga navedenih u članku 34. stavku 2., navesti na koji način je moguće pristupiti dokumentaciji o nabavi.

4.

Opis koncesije: priroda i raspon radova, priroda i raspon usluga, opseg ili naznaka vrijednosti i, ako je moguće, trajanje ugovora. Ako je koncesija razdijeljena u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu. Prema potrebi, opis svih mogućnosti.

5.

CPV oznaka. Ako je koncesija razdijeljena u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu.

6.

NUTS kod za glavno mjesto izvođenja radova u slučaju koncesija za radove ili NUTS kod za glavno mjesto isporuke koncesija za usluge; ako je koncesija razdijeljena u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu.

7.

Uvjeti za sudjelovanje, uključujući:

(a)

prema potrebi, podatak o tome je li koncesija ograničena na zaštićene radionice ili je njezino izvršenje ograničeno na okvir programa zaštićenih radnih mjesta,

(b)

prema potrebi, podatak o tome je li pružanje usluge zakonom ili drugim propisom rezervirano za određenu struku; upućivanje na relevantni zakon ili propis,

(c)

prema potrebi, popis i kratki opis kriterija za odabir; minimalna razina ili minimalne razine standardâ koje se mogu zahtijevati; naznaka o traženim podacima (osobne izjave, dokumentacija).

8.

Rok za podnošenje zahtjeva ili zaprimanje ponuda.

9.

Kriteriji koji će se primjenjivati u dodjeli koncesije ako nisu navedeni u ostaloj dokumentaciji o koncesiji.

10.

Datum slanja obavijesti.

11.

Naziv i adresa tijela nadležnog za žalbe te, prema potrebi, za postupke mirenja. Točni podaci o rokovima za predaju žalbi i ako je potrebno naziv, adresa, telefonski broj, broj telefaksa i adresa elektroničke pošte službe od koje se ti podaci mogu dobiti.

12.

Ako je potrebno, posebni uvjeti za izvršenje koncesije.

13.

Adresa na koju treba poslati zahtjeve ili ponude.

14.

Ako je potrebno, naznaku zahtjevâ i uvjetâ u vezi korištenja elektroničkih sredstava komunikacije.

15.

Podatak o tome je li koncesija povezana s projektom i/ili programom koji se financira iz fondova Unije.

16.

Za koncesije radova, podatak o tome je li koncesija obuhvaćena GPA-om.


PRILOG VI.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI PRETHODNE INFORMATIVNE OBAVIJESTI VEZANE UZ KONCESIJE ZA DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE, KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 31. STAVKU 3.

1.

Ime, identifikacijski broj (ako je predviđen u nacionalnom zakonodavstvu), adresa, uključujući NUTS kod, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa javnog naručitelja te, ako su podaci različiti, službe u kojoj se mogu dobiti dodatne informacije.

2.

Prema potrebi adresa e-pošte ili internetska adresa na kojoj su dostupne specifikacije i svi ostali popratni dokumenti.

3.

Vrsta javnog naručitelja ili naručitelja i glavna djelatnost.

4.

CPV oznake; ako je ugovor razdijeljen u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu.

5.

NUTS kod za glavno mjesto isporuke ili obavljanja koncesija za usluge.

6.

Opis usluga, indikativni opseg ili vrijednost.

7.

Uvjeti za sudjelovanje.

8.

Prema potrebi, rok ili rokovi za stupanje u kontakt s javnim naručiteljem u svrhu sudjelovanja.

9.

Prema potrebi, kratki opis glavnih značajki postupka dodjele ugovora koji će se primjenjivati.

10.

Svi drugi relevantni podaci.


PRILOG VII.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI KONCESIJA IZ ČLANKA 32.

1.

Ime, identifikacijski broj (ako je predviđen u nacionalnom zakonodavstvu), adresa, uključujući NUTS kod, i prema potrebi, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa javnog naručitelja ili naručitelja te, ako se podaci razlikuju, službe u kojoj se mogu dobiti dodatne informacije.

2.

Vrsta javnog naručitelja ili naručitelja i glavna djelatnost.

3.

CPV oznake.

4.

NUTS kod za glavno mjesto izvođenja radova u slučaju koncesija za radove ili NUTS kod za glavno mjesto isporuke koncesija za usluge;

5.

Opis koncesije: priroda i raspon radova, priroda i raspon usluga, trajanje ugovora. Ako je koncesija razdijeljena u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu. Prema potrebi, opis svih mogućnosti.

6.

Opis primijenjenog postupka dodjele, u slučaju dodjele bez prethodne objave, opravdanje.

7.

Kriteriji iz članka 41. koji su se primjenjivali za dodjelu jedne ili više koncesija.

8.

Datum odluke ili odluka o dodjeli koncesije.

9.

Broj zaprimljenih ponuda u odnosu na svaku dodjelu, uključujući:

(a)

broj zaprimljenih ponuda gospodarskih subjekata koji su mala i srednja poduzeća;

(b)

broja ponuda iz inozemstva;

(c)

broj ponuda zaprimljenih elektroničkim putem.

10.

Za svaki dodijeljeni ugovor, adresa, uključujući NUTS kod, i prema potrebi, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa uspješnog ili uspješnih ponuditelja, uključujući:

(a)

podatak o tome je li uspješni ponuditelj malo ili srednje poduzeće;

(b)

podatak o tome je li koncesija dodijeljena konzorciju.

11.

Vrijednost i glavni financijski uvjeti dodijeljene koncesije, uključujući:

(a)

cijene naknada i kazni, ako postoje;

(b)

nagrade i plaćanje, ako postoje:

(c)

svi drugi podaci koji su značajni za vrijednost koncesije kako je utvrđeno u članku 8. stavku 3.

12.

Podatak o tome je li koncesija povezana s projektom i/ili programom koji se financira iz fondova Unije.

13.

Naziv i adresa tijela nadležnog za postupke revizije i, prema potrebi, mirenja. Detaljni podaci o rokovima za postupke pravne zaštite i, prema potrebi, naziv, adresa, telefonski broj, broj telefaksa i adresa e-pošte službe u kojoj se ti podaci mogu dobiti.

14.

Datum ili datumi te upućivanje ili upućivanja na prethodne objave u Službenom listu Europske unije od važnosti za koncesiju ili koncesije na koje se odnosi ova obavijest.

15.

Datum slanja obavijesti.

16.

Metoda koja se koristi za izračun procijenjene vrijednosti koncesije, ako nije navedena u drugoj dokumentaciji o koncesiji u skladu s člankom 5.

17.

Svi drugi relevantni podaci.


PRILOG VIII.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI KONCESIJA O DRUŠTVENIM I DRUGIM POSEBNIM USLUGAMA KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 32.

1.

Ime, identifikacijski broj (ako je predviđen u nacionalnom zakonodavstvu), adresa, uključujući NUTS kod, prema potrebi, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa javnog naručitelja ili naručitelja te, ako se podaci razlikuju, službe u kojoj se mogu dobiti dodatne informacije.

2.

Vrsta javnog naručitelja ili naručitelja i glavna djelatnost.

3.

CPV oznake; ako je ugovor razdijeljen u grupe, ti podaci moraju se navesti zasebno za svaku grupu.

4.

Kratki navod o predmetu koncesije.

5.

Broj zaprimljenih ponuda.

6.

Vrijednost uspješne ponude, uključujući naknade i cijene.

7.

Naziv, adresa, uključujući NUTS kod, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa uspješnog ili uspješnih ponuditelja.

8.

Svi drugi relevantni podaci.


PRILOG IX.

OBILJEŽJA KOJA SE ODNOSE NA OBJAVU

1.   Objava obavijesti

Obavijesti navedene u člancima 31. i 32. javni naručitelji ili naručitelji šalju Uredu za publikacije Europske unije i one se moraju objaviti u skladu sa sljedećim pravilima:

Obavijesti iz članaka 31. i 32. objavljuje Ured za publikacije Europske unije

Ured za publikacije Europske unije javnom naručitelju ili naručitelju dostavlja potvrdu iz članka 33. stavka 2.

2.   Format i postupci za elektroničko slanje obavijesti

Format i postupci za elektroničko slanje obavijesti koje je odredila Komisija dostupni su na internetskoj adresi http://simap.europa.eu


PRILOG X.

POPIS MEĐUNARODNIH SOCIJALNIH I OKOLIŠNIH KONVENCIJA IZ ČLANKA 30. STAVKA 3.

 

Konvencija MOR-a br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje;

 

Konvencija MOR-a br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje;

 

Konvencija MOR-a br. 29 o prisilnom radu;

 

Konvencija MOR-a br. 105 o ukidanju prisilnog rada;

 

Konvencija MOR-a br. 138 o minimalnoj dobi;

 

Konvencija MOR-a br. 111 o diskriminaciji (zapošljavanje i posao);

 

Konvencija MOR-a br. 100 o jednakim naknadama za rad;

 

Konvencija MOR-a br. 182 o najgorim oblicima dječjeg rada;

 

Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača i Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač;

 

Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegova odlaganja (Baselska konvencija);

 

Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Stockholmska POPs konvencija);

 

Konvencija o postupku prethodnog pristanka na određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (UNEP/FAO) (PIC konvencija), i njezina tri regionalna protokola.


PRILOG XI.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O IZMJENAMA KONCESIJE TIJEKOM NJEZINOG TRAJANJA U SKLADU S ČLANKOM 43.

1.

Ime, identifikacijski broj (ako je predviđen u nacionalnom zakonodavstvu), adresa, uključujući NUTS kod, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa javnog naručitelja ili naručitelja te, ako se podaci razlikuju, službe u kojoj se mogu dobiti dodatne informacije.

2.

CPV oznake.

3.

NUTS kod za glavno mjesto izvođenja radova u slučaju koncesija za radove ili NUTS kod za glavno mjesto izvršenja koncesija za usluge.

4.

Opis koncesije prije i poslije izmjene: priroda i raspon radova, priroda i raspon usluga.

5.

Prema potrebi, izmjena vrijednosti koncesije, uključujući povećanje cijena ili naknada prouzrokovano izmjenom.

6.

Opis okolnosti uslijed kojih je bilo potrebno uvesti izmjenu.

7.

Datum odluke o dodjeli koncesije.

8.

Prema potrebi, adresa, uključujući NUTS kod, telefonski broj, broj telefaksa, adresa e-pošte i internetska adresa novog gospodarskog subjekta ili novih gospodarskih subjekata.

9.

Podatak o tome je li koncesija povezana s projektom i/ili programom koji se financira iz fondova Unije.

10.

Naziv i adresa tijela nadležnog za postupke revizije i, prema potrebi, mirenja. Detaljni podaci o rokovima za postupke pravne zaštite ili, prema potrebi, naziv, adresa, telefonski broj, broj telefaksa i adresa e-pošte službe u kojoj se ti podaci mogu dobiti.

11.

Datum ili datumi te upućivanje ili upućivanja na prethodne objave u Službenom listu Europske unije od važnosti za ugovor ili ugovore na koje se odnosi ova obavijest.

12.

Datum slanja obavijesti.

13.

Svi drugi relevantni podaci.


28.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 94/65


DIREKTIVA 2014/24/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2014.

o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1. te članak 62. i članak114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1)

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Dodjela javnih ugovora od strane ili u ime nadležnih tijela država članica mora biti u skladu s načelima Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pogotovo s načelom slobodnog kretanja robe, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, kao i s načelima koja iz toga proizlaze, poput načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije, međusobnog priznavanja, proporcionalnosti i transparentnosti. Međutim, u slučaju javnih ugovora iznad određene vrijednosti, trebalo bi sastaviti odredbe za koordinaciju postupaka nacionalne nabave kako bi se osiguralo da ta načela ostvaruju praktični učinak te da se pri javnoj nabavi potiče tržišno natjecanje.

(2)

Javna nabava od ključne je važnosti u Strategiji Europa 2020., utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka naslovljenoj „Europa 2020., strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast”) jer se radi o jednom od instrumenata utemeljenih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava. U tu svrhu pravila o javnoj nabavi donesena na temelju Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebala bi se revidirati i unaprijediti kako bi se povećala djelotvornost javne potrošnje, a pogotovo kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP) u javnoj nabavi te kako bi se dobavljačima omogućilo da bolje iskoriste javnu nabavu pri postizanju zajedničkih društvenih ciljeva. Također postoji potreba za pojašnjenjem temeljnih pojmova i koncepata kako bi se osigurala pravna sigurnost i uzeli u obzir određeni aspekti povezane, dobro utvrđene sudske prakse Suda Europske unije.

(3)

U provođenju ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (6), osobito u vezi s izborom komunikacijskih sredstava, tehničkih specifikacija, kriterija za dodjelu i uvjetima izvršenja ugovora.

(4)

Rastuća raznolikost oblika javnog djelovanja zahtijeva jasnije određivanje pojma same nabave; to pojašnjenje samo po sebi međutim ne bi trebalo proširiti područje primjene ove Direktive u usporedbi s područjem primjene Direktive 2004/18/EZ. Pravila Unije o javnoj nabavi ne obuhvaćaju sve oblike trošenja javnih sredstava, već samo one koji su namijenjeni za stjecanje radova, robe ili usluga koji se uzimaju u obzir u okviru javnog ugovora. Trebalo bi razjasniti da bi takva stjecanja radova, robe ili usluga trebali biti podložni ovoj Direktivi, neovisno o tome provode li se kupnjom, putem leasinga ili drugih ugovornih oblika.

Pojam stjecanja trebao bi se tumačiti u širem okviru u smislu postizanja koristi iz dotičnih radova, robe ili usluga, što ne podrazumijeva nužno prijenos vlasništva javnim naručiteljima. Nadalje, samo financiranje djelatnosti, posebno dodjelom bespovratnih sredstava, koje je često povezano s obvezom vraćanja dodijeljenih sredstava ako ta sredstva nisu korištena u svrhe kojima su namijenjena, uobičajeno nije obuhvaćeno područjem primjene pravilia o javnoj nabavi. Slično tome, slučajevi u kojima su svi subjekti koji ispunjavaju određene uvjete ovlašteni za izvršavanje određenog zadatka, bez mogućnosti odabira, poput odabira potrošača i sustava vaučera za usluge, ne bi se trebali tumačiti kao nabava, već kao jednostavni sustavi autorizacije (na primjer dozvole za lijekove ili zdravstvene usluge).

(5)

Trebalo bi ponoviti kako ništa u ovoj Direktivi ne obvezuje države članice da dodjeljuju ugovore ili eksternaliziraju usluge koje same žele pružati ili ih organizirati na načine koji ne podrazumijevaju sklapanje javnih ugovora u smisluove Direktive. Pružanje usluga na temelju zakona, propisa ili ugovora o radu ne bi trebalo biti obuhvaćeno. U nekim državama članicama, to može, na primjer, biti slučaj određenih administrativnih ili državnih usluga poput izvršnih i zakonodavnih usluga ili pružanje određenih usluga zajednici, poput usluga vanjskih poslova ili pravosudnih usluga ili usluga obveznog socijalnog osiguranja.

(6)

Također je prikladno ponoviti da ova Direktiva ne bi trebala utjecati na zakonodavstvo država članica vezano uz socijalno osiguranje. Ne bi trebala ni obuhvaćati pitanje liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničenih na javne ili privatne subjekte, ili pitanje privatizacije javnih subjekata koji pružaju usluge.

Također bi trebalo ponoviti da države članice imaju slobodu pri organizaciji pružanja obveznih društvenih usluga ili drugih usluga poput poštanskih usluga, bez obzira radi li se o uslugama od općeg gospodarskog interesa, negospodarskim uslugama od općeg interesa ili njihovoj kombinaciji. Prikladno je pojasniti da negospodarske usluge od općeg interesa ne bi trebale obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(7)

Konačno, trebalo bi ponoviti da ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da određuju, u skladu s pravom Unije, usluge od općeg gospodarskog interesa, njihov opseg i značajke usluge koju je potrebno pružiti, uključujući sve uvjete koji se odnose na kvalitetu usluge, kako bi pridonijeli ciljevima svoje javne politike. Ova Direktiva također ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u pružanju, naručivanju i financiraju usluga od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokola br. 26 o uslugama od općeg interesa priloženog TFEU-u i Ugovoru o Europskoj uniji (TEU). Dodatno, ova se Direktiva ne bavi uslugama financiranja općeg gospodarskog interesa ni sustavima potpore koju dodjeljuju države članice, osobito na socijalnom polju, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju.

(8)

Ugovor bi se trebao smatrati ugovorom o javnim radovima samo ako njegov sadržaj izričito obuhvaća obavljanje djelatnosti navedenih u Prilogu II., čak ako ugovor obuhvaća pružanje drugih usluga nužnih za obavljanje gore spomenutih aktivnosti. Ugovori o javnim uslugama, posebno u sferi usluga upravljanja imovinom, mogu, u određenim okolnostima, uključivati radove. Međutim, ako su takvi radovi sporedni glavnom predmetu ugovora i njegova su moguća posljedica ili dopuna, činjenica da su takvi radovi uključeni u ugovor ne opravdava kvalifikaciju ugovora o javnim uslugama kao ugovora o javnim radovima.

Međutim, s obzirom na raznolikost ugovora o javnim radovima, javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti predvidjeti odredbu da se ugovori za projektiranje i izvođenje radova dodjeljuju ili odvojeno ili zajedno. Ova Direktiva nema namjeru propisivati zajedničko ili odvojeno dodjeljivanje ugovora.

(9)

Pri realizaciji posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio javni naručitelj podrazumijeva se da je javni naručitelj poduzeo mjere za određivanje vrste posla ili da je barem imao odlučnu ulogu u njegovu osmišljavanju. Bez obzira realizira li ugovaratelj sve ili samo dio radova svojim vlastitim sredstvima ili osigurava njihovu realizaciju drugim sredstvima, to ne bi trebalo promijeniti klasifikaciju ugovora kao ugovora o radovima, sve dok ugovaratelj preuzima izravnu ili neizravnu obvezu koja je pravno provediva kao osiguranje da će radovi biti realizirani.

(10)

Pojam „javni naručitelji” te posebno pojam „javnopravna tijela” više su puta razmatrani u okviru sudske prakse Suda Europske unije. Kako bi se pojasnilo da se područje primjene ove Direktive ratione personae ne bi trebalo mijenjati, prikladno je zadržati definiciju na kojoj se temelji Sud te uvrstiti određeni broj pojašnjenja dobivenih sudskom praksom kao ključni čimbenik za razumijevanje samih definicija bez namjere mijenjanja značenja koncepata u skladu s objašnjenjem sudske prakse. U tu svrhu trebalo bi pojasniti da se tijelo koje posluje pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čija je namjera ostvarenje prihoda te koje snosi gubitke koji proizlaze iz njegove djelatnosti ne bi trebalo smatrati „tijelom koje se uređuje javnim pravom” jer se za potrebe u općem interesu, koje su za njega određene ili koje treba ispuniti, može smatrati da su industrijske ili trgovačke naravi.

Slično tome, uvjet vezan uz podrijetlo financiranja dotičnog tijela također je preispitan u sudskoj praksi u sklopu koje je pojašnjeno, između ostalog, da financiranje „većim dijelom” podrazumijeva više od polovice te da takvo financiranje može obuhvaćati plaćanja od strane korisnika koja se primjenjuju, izračunavaju i prikupljaju u skladu s propisima javnog prava.

(11)

U slučaju mješovitih ugovora primjenjiva pravila trebala bi biti utvrđena s obzirom na glavni predmet ugovora ako se različiti dijelovi koji čine ugovor objektivno ne mogu razdijeliti. Stoga bi trebalo pojasniti način na koji bi javni naručitelji trebali utvrditi mogu li se različiti dijelovi razdijeliti ili ne. Takvo pojašnjenje trebalo bi se temeljiti na relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije.

Utvrđivanje bi trebalo izvršavati na osnovi pojedinačnih slučajeva u kojima izražene ili pretpostavljene namjere javnog naručitelja da smatra različite aspekte koji čine mješoviti ugovor nerazdjeljivima ne bi trebale biti dovoljne, već bi trebale biti poduprte objektivnim dokazima koji opravdavaju te namjere te na temelju kojih se utvrđuje potreba sklapanja jedinstvenog ugovora. Takva opravdana potreba za sklapanjem jedinstvenog ugovora mogla bi, na primjer, biti prisutna u slučaju izgradnje jedne zgrade, čiji će jedan dio izravno koristiti javni naručitelj, a čijim će se drugim dijelom upravljati na osnovi koncesije, na primjer, za potrebe izgradnje javnog parkirališta. Trebalo bi pojasniti da potreba sklapanja jedinstvenog ugovora može proizaći iz tehničkih i/ili gospodarskih prilika.

(12)

U slučaju mješovitih ugovora koje je moguće razdijeliti, javni naručitelji uvijek imaju slobodu dodjele zasebnih ugovora za zasebne dijelove u okviru mješovitog ugovora. U tom bi slučaju trebalo odrediti odredbe koje se primjenjuju na svaki zasebni dio isključivo s obzirom na obilježja tog određenog ugovora. S druge strane, ako javni naručitelji odluče nabavom obuhvatiti druge elemente, bez obzira na njihovu vrijednost te bez obzira na pravni režim kojemu bi dodani elementi u suprotnom bili podložni, glavno načelo trebalo bi biti da u slučaju ako se ugovor dodjeljuje u skladu s odredbama ove Direktive kao samostalni ugovor, tada bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na cjelokupni mješoviti ugovor.

(13)

Međutim, trebalo bi izraditi posebnu odredbu za mješovite ugovore koji obuhvaćaju obrambene ili sigurnosne aspekte ili dijelove koji nisu u okviru područja primjene UFEU-a. U takvim slučajevima neprimjenjivanje ove Direktive trebalo bi biti moguće pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana iz objektivnih razloga te da odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora nije donesena u svrhu izuzimanja ugovora iz primjene ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Trebalo bi pojasniti da se javne naručitelje ne bi trebalo sprečavati u primjeni ove Direktive na određene mješovite ugovore umjesto primjene Direktive 2009/81/EZ.

(14)

Trebalo bi pojasniti da bi se pojam „gospodarski subjekti” trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili tijela koja nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem djeluju. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici tijela koji nisu fizičke osobe, trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu ili „pravne osobe” u svim okolnostima.

(15)

Trebalo bi pojasniti da skupine gospodarskih subjekata, uključujući oblik privremenog udruženja, mogu sudjelovati u postupcima dodjele, a da pri tom ne moraju imati određeni pravni oblik. U onoj mjeri u kojoj je to nužno, na primjer kada je potrebna zajednička i solidarna odgovornost, moguće je zahtijevati određeni oblik ako je ugovor dodijeljen takvim skupinama gospodarskih subjekata.

Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji trebali moći izričito odrediti na koji način skupine gospodarskih subjekata trebaju zadovoljiti zahtjeve u vezi gospodarske i financijske sposobnosti kako je određeno u ovoj Direktivi ili kriterije koji se odnose na tehničku i profesionalnu sposobnost koji se zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji samostalno sudjeluju.

Izvršenje ugovora od strane skupina gospodarskih subjekata može zahtijevati određivanje uvjeta koji se ne nameću pojedinačnim sudionicima. Takvi uvjeti, koji bi trebali biti opravdani objektivnim razlozima i razmjerni, mogli bi na primjer uključivati zahtjeve za imenovanjem zajedničkog predstavnika ili glavnog partnera u svrhu postupka nabave ili zahtijevati podatke o njihovu sastavu.

(16)

Javni naručitelji trebali bi koristiti sva sredstva koja su im na raspolaganju u okviru nacionalnog prava kako bi se spriječilo narušavanje postupaka javne nabave koje proizlazi iz sukoba interesa. To bi moglo uključivati postupke za utvrđivanje, sprečavanje i uklanjanje sukoba interesa.

(17)

Odlukom Vijeća 94/800/EZ (8) posebno je odobren Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi („GPA”). Cilj je GPA-a uspostava multilateralnog okvira uravnoteženih prava i obveza vezanih uz javne ugovore s ciljem postizanja liberalizacije i širenja svjetske trgovine. Za ugovore obuhvaćene prilozima 1., 2., 4. i 5. i Općim napomeama Dodatku I. Europske unije GPA-u te za ugovore obuhvaćene drugim relevantnim međunarodnim sporazumima kojima je Unija obvezana, javni naručitelji trebali bi ispuniti obveze na temelju tih sporazuma na način da primjenjuju ovu Direktivu u slučaju gospodarskih subjekata iz trećih zemalja koji su potpisnici tih sporazuma.

(18)

GPA se primjenjuje na ugovore iznad određenih pragova, određenih u GPA-u te izraženih u obliku posebnih prava vučenja. Pragovi utvrđeni ovom Direktivom trebali bi biti usklađeni kako bi se osiguralo da su u skladu s istovjetnim pragovima GPA-a izraženima u eurima. Također bi trebalo osigurati periodične korekcije pragova izraženih u eurima kako bi ih se prilagodilo, putem isključivo matematičke operacije, s obzirom na moguće varijacije vrijednosti eura u odnosu na ta posebna prava vučenja. Osim tih periodičnih matematičkih prilagodbi, povećanje pragova utvrđenih GPA-om trebalo bi ispitati tijekom sljedećeg kruga pregovora o njemu.

(19)

Trebalo bi pojasniti da, u svrhu procjene vrijednosti ugovora, sva primanja moraju biti uzeta u obzir, bez obzira jesu li primljena od javnog naručitelja ili trećih strana. Također bi trebalo pojasniti da bi, za potrebe procjene pragova, pojam slične robe trebalo tumačiti kao proizvode koji su namijenjeni istovjetnoj ili sličnoj upotrebi, poput zalihe asortimana robe ili raznih predmeta uredskog namještaja. Gospodarski subjekt koji je aktivan u određenom području najvjerojatnije bi bio sklon smatrati tu robu dijelom svojeg uobičajenog asortimana proizvoda.

(20)

U svrhu procjene vrijednosti određene nabave, trebalo bi pojasniti da bi trebalo dopustiti da se procjena vrijednosti temelji na podjeli nabave samo ako je opravdano objektivnim razlozima. Na primjer, to bi moglo biti opravdano za procjenu vrijednosti ugovora na razini zasebnih operativnih jedinica javnog naručitelja, kao što su na primjer škole ili vrtići, pod uvjetom da je dotična jedinica samostalno nadležna za svoju nabavu. To se može pretpostaviti za slučajeve u kojima zasebna operativna jedinica samostalno provodi postupke nabave i donosi odluke o kupnji, ima zasebnu proračunsku liniju za dotične nabave, sklapa ugovore samostalno i financira ih iz proračuna kojim raspolaže. Podjela nije opravdana u slučajevima kada javni naručitelj samo organizira nabavu na decentralizirani način.

(21)

Javni ugovori koje dodjeljuju javni naručitelji koji posluju u sektorima vodoopskrbe, energetike te prijevoznih i poštanskih usluga i koji su obuhvaćeni tim djelatnostima obuhvaćeni su Direktivom 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Ugovori koje dodjeljuju javni naručitelji u kontekstu njihovih uslužnih djelatnosti za pomorski, obalni ili riječni prijevoz obuhvaćeni su područjem primjene ove Direktive.

(22)

Budući da je upućena državama članicama, ova direktiva ne primjenjuje se na nabavu koju provode međunarodne organizacije u svoje ime i za svoj račun. Međutim, postoji potreba za pojašnjenjem u kojoj mjeri bi se ova direktiva trebala primjenjivati na nabavu uređenu posebnim međunarodnim pravilima.

(23)

Pri dodjeli javnih ugovora za određene audiovizualne i radijske usluge u okviru djelatnosti pružatelja medijskih usluga trebalo bi biti moguće uzeti u obzir aspekte od kulturnog ili društvenog značaja koji čine primjenu pravila o nabavama neprikladnom. Zbog tih razloga bilo bi potrebno uvesti iznimku za ugovore o javnim uslugama koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa. Trebalo bi također pojasniti da bi se ta iznimka trebala jednako primjenjivati na medijske usluge emitiranja i usluge na zahtjev (nelinearne usluge). Međutim, ta se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa.

(24)

Trebalo bi ponoviti da usluge arbitraže i mirenja, kao i druge slične oblike alternativnog rješavanja sporova, obično pružaju tijela ili pojedinci koji su imenovani ili odabrani na način koji ne može biti reguliran pravilima o nabavama Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne odnosi na ugovore o uslugama za pružanje takvih usluga, neovisno o njihovom nazivu u okviru nacionalnog prava.

(25)

Određeni broj pravnih usluga obavljaju pružatelji usluga koje je imenovao sud u određenoj državi članici te podrazumijevaju odvjetničko zastupanje klijenata u sudskom postupku, moraju pružati javni bilježnici ili su one povezane s izvršavanjem službenih ovlasti. Takve pravne usluge najčešće pružaju tijela ili pojedinci imenovani ili izabrani na način koji nije moguće urediti pravilima o nabavi, kao što je na primjer imenovanje državnih odvjetnika u određenim državama članicama. Te bi pravne usluge stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Direktive.

(26)

Prikladno je napomenuti da je konceptu financijskih instrumenata, kako je određeno u ovoj Direktivi, pridano isto značenje kao u ostalom zakonodavstvu vezanom uz unutarnje tržište te bi, s obzirom na nedavno uspostavljanje Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma, trebalo propisati da bi djelatnosti koje se provode uz pomoć tog fonda i tog mehanizma trebale biti izuzete iz područja primjene ove Direktive. Trebalo bi konačno pojasniti da bi zajmovi, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata ili drugih radnji s njima, trebali biti izuzeti iz područja primjene ove Direktive.

(27)

Trebalo bi ponoviti da je člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (10) izričito predviđeno da se direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ primjenjuju na ugovore o javnim uslugama odnosno ugovore o javnim uslugama autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika, dok se Uredba (EZ) br. 1370/2007 primjenjuje na koncesije za usluge javnog autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika. Također bi trebalo ponoviti da se ta Uredba i dalje primjenjuje na ugovore o javnim uslugama te na koncesije za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom. Kako bi se pojasnilo vezu između ove Direktive i Uredbe (EZ) br. 1370/2007, trebalo bi izričito navesti da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati na ugovore o javnim uslugama za pružanje usluga javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom, dodjela kojih bi ugovora trebala i dalje biti podložna odredbama toj Uredbi. Ako se Uredbom (EZ) br. 1370/2007 prepušta nacionalnom zakonodavstvu da polazi od pravila utvrđenih tom Uredbom, države članice trebale bi moći u svom nacionalnom pravu odrediti da ugovori o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom moraju biti dodijeljeni poštovanjem postupka dodjele ugovora koji je u skladu s njihovim općim pravilima o javnoj nabavi.

(28)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene usluge u hitnim slučajevima ako ih pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, budući da bi bilo teško zadržati posebne karakteristike tih organizacija ako bi se pružatelji usluga trebali birati u skladu s postupcima iz ove Direktive. Međutim, ovo izuzeće se ne bi trebalo proširiti van strogo nužnog okvira. Trebalo bi stoga izričito navesti da se ne bi trebale isključiti usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata. U tom je kontekstu nadalje nužno razjasniti da CPV skupina 601 „Usluge cestovnog prijevoza” ne obuhvaća usluge kola hitne pomoći koje se nalaze u CPV razredu 8514. Trebalo bi dakle pojasniti da bi usluge, koje su pokrivene, CPV oznakom 85143000-3 koje uključuju samo usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata trebale biti podložne posebnom režimu utvrđenom za socijalne i druge posebne usluge („blagi režim”). Stoga bi, općenito, ugovori za pružanje usluga kola hitne pomoći također bili podložni blagom režimu ako bi vrijednost usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata bila veća od vrijednosti ostalih usluga kola hitne pomoći.

(29)

Prikladno je ponoviti da se ova Direktiva primjenjuje samo na javne naručitelje iz država članica. Stoga političke stranke općenito, jer nisu javni naručitelji, ne podliježu njenim odredbama. Ipak, moguće je da u nekim državama članicama postoje političke stranke koje bi mogle biti obuhvaćene pojmom javnopravnog tijela.

Ipak, određene usluge (kao što su produkcija propagandnih i videofilmova) neodvojive su od političkih stavova pružatelja usluga kada se pružaju u okviru izborne kampanje pa se pružatelji usluga obično odabiru na način koji nije moguće urediti pravilima o nabavi.

Naposljetku, trebalo bi podsjetiti da statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada podliježu drugim pravilima od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

(30)

U određenim slučajevima, javni naručitelj ili udruženja javnih naručitelja može biti jedini izvor određene usluge, u pogledu čijeg pružanje ima isključivo pravo u skladu sa zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama koji su usklađeni s UFEU-om. Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne treba primjenjivati na dodjeljivanje ugovorâ o javnim uslugama tom javnom naručitelju ili udruženju.

(31)

Postoji znatna pravna nesigurnost po pitanju mjere u kojoj bi ugovori sklopljeni među subjektima u javnom sektoru trebali biti obuhvaćeni pravilima o javnoj nabavi. Relevantna sudska praksa Suda Europske unije različito se tumači u pojedinim državama članicama te čak među pojedinim javnim naručiteljima. Stoga je potrebno pojasniti u kojim slučajevima ugovori sklopljeni u javnom sektoru nisu podložni primjeni pravila o javnoj nabavi.

Takvo pojašnjenje trebalo bi biti u skladu s načelima određenima u relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Sama činjenica da su obje stranke sporazuma tijela javne vlasti ne isključuje primjenu pravila o nabavi. Međutim, primjena pravila o javnoj nabavi ne bi trebala utjecati na slobodu koju tijela javne vlasti imaju u pružanju javnih usluga za koje su zadužena korištenjem vlastitih resursa što uključuje mogućnost suradnje s drugim tijelima javne vlasti.

Trebalo bi osigurati da izuzeta javno-javna suradnja ne izazove narušavanje tržišnog natjecanja u odnosu na privatne gospodarske subjekte ako stavlja privatne pružatelje usluga u bolji položaj od svojih konkurenata.

(32)

Javni ugovori dodijeljeni pravnim osobama pod nadzorom ne bi trebali biti podložni primjeni postupaka previđenih ovom Direktivom ako javni naručitelj nad tom pravnom osobom izvršava kontrolu sličnu onoj koju izvršava nad vlastitim poslovnim jedinicama, pod uvjetom da pravna osoba pod nadzorom izvršava najmanje 80 % svojih aktivnosti u okviru izvršavanja zadaća koje mu je povjerio javni naručitelj koji ga nadzire ili druge pravne osobe koje taj javni naručitelj nadzire, bez obzira na korisnike predmeta ugovora.

Izuzeće se ne bi trebalo proširiti na slučajeve kada privatni gospodarski subjekt izravno sudjeluje u kapitalu pravne osobe pod nadzorom budući da bi u takvim slučajevima dodjela javnog ugovora bez natjecateljskog postupka pružila privatnom gospodarskom subjektu koji sudjeluje s kapitalom u pravnoj osobi pod nadzorom nepoštenu prednost pred njegovim konkurentima. Međutim, s obzirom na osobite značajke javnih tijela s obaveznim sudjelovanjem, poput organizacija koje su odgovorne za upravljanje ili izvršavanje određenih javnih usluga, to se ne bi trebalo primjenjivati na slučajeve u kojima je sudjelovanje određenih privatnih gospodarskih subjekata u kapitalu pravnih osoba pod nadzorom obavezno na temelju nacionalnih zakonodavnih odredbi u skladu s Ugovorima, pod uvjetom da takvo sudjelovanje nema značajke kontroliranja i blokiranja te ne omogućuje odlučujući utjecaj na odluke pravne osobe pod nadzorom. Nadalje bi trebalo pojasniti da je odlučujući element samo izravno privatno sudjelovanje u kontroliranoj pravnoj osobi. Dakle, kada postoji udio privatnog kapitala u javnom naručitelju ili javnim naručiteljima koji je nadziru, to ne isključuje dodjelu javnih ugovora pravnoj osobi pod nadzorom, bez primjene postupaka koje predviđa ova Direktiva budući da takvi udjeli ne utječu negativno na tržišno natjecanje među privatnim gospodarskim subjektima.

Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji poput javnopravnih tijela koji bi mogli imati udio privatnog kapitala trebali biti u situaciji korištenja izuzeća za horizontalnu suradnju. Zbog toga, ako su ispunjeni svi drugi zahtjevi u odnosu na horizontalnu suradnju, trebalo bi proširiti izuzeće horizontalne suradnje na takve javne naručitelje kada se ugovor sklapa samo između javnih naručitelja.

(33)

Javni naručitelji trebali bi moći odlučiti zajednički pružati svoje javne usluge putem suradnje bez obveze korištenja bilo kakvog pravnog oblika. Takva suradnja mogla bi obuhvaćati sve vrste aktivnosti vezane uz izvršavanje usluga i odgovornosti koje su dodijeljene sudjelujućim tijelima ili koje su ona preuzela, poput obvezujućih ili dobrovoljnih zadataka lokalnih ili regionalnih tijela ili usluga čije je izvršavanje dodijeljeno određenim tijelima u skladu s javnim pravom. Usluge koje pružaju razna sudjelujuća tijela ne trebaju nužno biti istovjetne; one se također mogu nadopunjavati.

Ugovori za zajedničko pružanje javnih usluga ne bi trebali biti podložni primjeni pravila određenih u ovoj Direktivi pod uvjetom da su sklopljeni isključivo između javnih naručitelja, da se provođenjem te suradnje upravlja isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes te da niti jedan privatni pružatelj usluga nije u boljem položaju od svojih konkurenata.

Kako bi se ispunili ti uvjeti, suradnja bi se trebala temeljiti na suradničkom konceptu. Takva suradnja ne zahtijeva da sva sudjelujuća tijela preuzmu izvršavanje glavnih ugovornih obveza sve dok postoje obveze koje doprinose suradničkom izvršavanju određene javne usluge. Dodatno, provođenje suradnje, uključujući sve financijske prijenose između uključenih javnih naručitelja, trebalo bi urediti isključivo na temelju potreba povezanih s javnim interesom.

(34)

U određenim slučajevima pravna osoba djeluje, na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava, u svojstvu instrumenta ili tehničke službe za utvrđene javne naručitelje te je obvezna izvršavati naredbe koje je primila od tih javnih naručitelja i nema utjecaja na kompenzaciju za izvršene usluge. S obzirom na prirodu takvog odnosa koja se ne temelji na ugovoru, takav isključivo administrativni odnos ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene postupaka javne nabave.

(35)

Trebalo bi poticati sufinanciranje programa istraživanja i razvoja industrijskih subjekata. Stoga bi trebalo pojasniti da se ova Direktiva primjenjuje samo ako ne postoji sufinanciranje i ako su rezultati aktivnosti istraživanja i razvoja namijenjeni određenom javnom naručitelju. Time se ne bi trebala isključiti mogućnost da pružatelj usluge koji je provodio te aktivnosti objavi izvješće o tim aktivnostima sve dok javni naručitelj zadržava isključivo pravo korištenja rezultata istraživanja i razvoja pri izvršavanju vlastite djelatnosti. Međutim, fiktivno širenje rezultata istraživanja i razvoja ili bilo kakvo simbolično sudjelovanje u naknadi troškova pružatelju usluga nebi trebalo spriječiti primjenu ove Direktive.

(36)

Zaposlenje i zanimanje doprinose integraciji u društvo te su ključni elementi pri jamčenju jednakih mogućnosti za sve. U tom kontekstu zaštićene radionice mogu biti od znatne važnosti. Isto vrijedi i za ostala socijalna poduzeća čiji je glavni cilj pružanje podrške društvenoj i profesionalnoj integraciji ili ponovnoj integraciji osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju, poput nezaposlenih osoba, članova manjina u nepovoljnom položaju ili ostalih društveno marginaliziranih skupina. Međutim, takve radionice ili poduzeća možda ne bi mogli dobiti ugovore pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Zato je primjereno predvidjeti da države članice mogu takvim radionicama ili poduzećima rezervirati pravo da sudjeluju u postupcima dodjele javnih ugovora ili određenim njihovim grupama ili da mogu ograničiti izvršenje ugovora u okviru programa zaštićenih radnih mjesta.

(37)

U svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke javne nabave, od osobite je važnosti da države članice i javni naručitelji poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje poštovanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge i temelje se na zakonima, propisima, presudama i odlukama nacionalnog prava i prava Unije, kao i na kolektivnim sporazumima, pod uvjetom da su takva pravila, kao i njihova primjena u skladu s pravom Unije. Jednako tako, obveze koje proizlaze iz nacionalnih sporazuma koje su ratificirale sve države članice i koji su navedeni u Prilogu XI. trebale bi se primjenjivati tijekom izvršenja ugovora. Međutim, to ne bi smjelo, niti na koji način, spriječiti primjenu uvjeta zapošljavanja koji su povoljniji za radnike.

Odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s temeljnim načelima prava Unije, osobito s ciljem osiguravanja jednakog postupanja. Takve odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) i na način koji osigurava jednako postupanje i ne diskriminira gospodarske subjekte i radnike iz drugih država članica.

(38)

Trebalo bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvodi značajan rad. Kada se usluge pružaju na daljinu, na primjer usluge pozivnih centara, trebalo bi se smatrati se da se te usluge pružaju na mjestu na kojem se izvode, neovisno o mjestima i državama članica na koje su te usluge usmjerene.

(39)

Relevantne obveze mogle bi se odražavati u klauzulama ugovora. Također bi trebalo biti moguće u javne ugovore uključiti klauzule kojima se osigurava sukladnost s kolektivnim ugovorima u skladu s pravom Unije koje se odnosi na javne ugovore. Nepoštovanje relevantnih obveza moglo bi se smatrati teškim prekršajem određenog gospodarskog subjekta kojim je taj gospodarski subjekt podložan isključivanju iz postupka dodjele javnog ugovora.

(40)

Nadzor nad poštovanjem odredbi pravaokoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim fazama postupka nabave, kod primjene općih načela o izboru sudionika i dodjele ugovora, kod primjene kriterija za isključenje, i kod primjene odredaba o izuzetno niskim ponudama. Potrebno provjeravanje u tu svrhu trebalo bi se provoditi u skladu s odgovarajućim odredbama ove Direktive, osobito onima koje uređuju načine dokazivanja i osobne izjave.

(41)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo spriječiti nametanje ili provedbu mjera nužnih za zaštitu javne politike, javnog morala, javne sigurnosti, zdravlja, ljudskog života i životinjskog svijeta, očuvanje biljnog svijeta ili drugih okolišnih mjera, posebno kako bi se osigurao održivi razvoj, pod uvjetom da su te mjere u skladu s UFEU-om.

(42)

Postoji znatna potreba da se javnim naručiteljima omogući dodatna fleksibilnost pri odabiru postupka nabave kojim su predviđeni pregovori. Češća upotreba tih postupaka također bi vjerojatno povećala prekograničnu trgovinu budući da rezultati ocjenjivanja pokazuju da su ugovori dodijeljeni u okviru pregovaračkog postupka s prethodnom objavom posebice uspješni u pogledu prekograničnih natječaja. Države članice trebale bi biti u mogućnosti predvidjeti korištenje natjecateljskog postupka uz pregovore ili natjecateljskog dijaloga u raznim slučajevima u kojima se otvorenim ili ograničenim postupcima bez pregovora vjerojatno ne postižu zadovoljavajući rezultati u pogledu nabave. Trebalo bi ponoviti da se prošlih godina korištenje natjecateljskog dijaloga znatno povećalo u pogledu ugovornih vrijednosti. Pokazalo se korisnim u slučajevima u kojima javni naručitelji ne mogu utvrditi načine zadovoljavanja svojih potreba ili nisu u mogućnosti procijeniti što se nudi na tržištu u pogledu tehničkih, financijskih ili pravnih rješenja. Takva situacija pogotovo može nastati u slučaju inovativnih projekata, pri provedbi velikih integriranih projekata na području prometne infrastrukture, pri uvođenju velikih računalnih mreža ili pri provedbi projekata koji obuhvaćaju složeno ili strukturirano financiranje. Prema potrebi, trebalo bi poticati javne naručitelje da imenuju voditelja projekta kako bi se osigurala dobra suradnja između gospodarskih subjekata i javnog naručitelja tijekom postupka dodjele.

(43)

U slučaju ugovora o radovima, takve situacije obuhvaćaju radove koji nisu standardni građevinski radovi ili radove koji obuhvaćaju dizajnerska ili inovativna rješenja. U slučaju usluga ili robe koje zahtijevaju prilagođavanje ili posebnu izvedbu, vjerojatno je da će korištenje natjecateljskog postupka uz pregovore ili natjecateljskog dijaloga biti korisno. Takve aktivnosti prilagođavanja ili dizajniranja posebno su potrebne u slučaju složenih kupnji, poput kupnje sofisticiranih proizvoda, intelektualnih usluga, na primjer konzultantskih usluga, arhitektonskih ili inženjerskih usluga ili velikih projekata u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (ICT). U tim slučajevima pregovori mogu biti potrebni kako bi se osiguralo da su određena roba ili usluga usklađene s potrebama javnog naručitelja. U slučaju brzo dostupnih usluga ili roba koje mogu pružati ili dobavljati različiti subjekti na tržištu ne bi se trebao koristiti natjecateljski postupak uz pregovore i natjecateljski dijalog.

(44)

Natjecateljski postupak uz pregovore također bi trebao biti dostupan u slučajevima u kojima je korištenje otvorenog ili ograničenog postupka dovelo do nepravilnih ili neprihvatljivih ponuda. U takvim slučajevima, javnim bi naručiteljima trebalo biti dopušteno vođenje pregovora s ciljem dobivanja pravilnih i prihvatljivih ponuda.

(45)

Natjecateljski postupak uz pregovore trebao bi biti popraćen odgovarajućim zaštitnim mjerama kojima se osigurava poštovanje načela jednakog postupanja i transparentnosti. Javni naručitelji posebice bi trebali unaprijed odrediti minimalne zahtjeve koji su u skladu s prirodom nabave te koji se ne bi trebali mijenjati tijekom pregovora. Kriteriji za dodjelu i njihov ponder trebali bi ostati nepromjenjivi tijekom cijelog postupka te ne bi trebali biti podložni pregovorima kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim gospodarskim subjektima. Cilj pregovora trebalo bi biti poboljšanje ponuda kako bi javni naručitelji bili u mogućnosti kupiti radove, robu i usluge koje su savršeno prilagođene njihovim određenim potrebama. Pregovori se mogu odnositi na sve značajke kupljenih radova, robe i usluga, uključujući, na primjer, kvalitetu, količine, trgovačke klauzule te društvene, okolišne i inovativne aspekte, ako te značajke nisu dio minimalnih zahtjeva.

Trebalo bi pojasniti da minimalni zahtjevi koje određuje javni naručitelj podrazumijevaju uvjete i značajke (posebice fizičke, funkcionalne i pravne) koje bi svaka ponuda trebala ispunjavati ili imati kako bi javni naručitelj bio u mogućnosti dodijeliti ugovor u skladu s odabranim kriterijem za dodjelu. Kako bi se osigurale transparentnost i sljedivost postupka, sve bi faze trebale biti dokumentirane. Nadalje, sve ponude tijekom čitavog postupka trebale bi se podnijeti u pisanom obliku.

(46)

Javni naručitelji trebali bi imati mogućnost skraćivanja određenih rokova koji se primjenjuju na otvorene ili ograničene postupke ili natjecateljske postupke uz pregovore ako ti rokovi nisu prikladni u hitnim slučajevima koje bi javni naručitelji trebali valjano obrazložiti. Trebalo bi pojasniti da takvi slučajevi ne moraju biti slučajevi iznimne hitnosti nastali nepredvidivim događajima koji se ne mogu pripisati javnim naručiteljima.

(47)

Istraživanje i razvoj, uključujući okolišne i društvene inovacije, među glavnim su pokretačima budućeg rasta te su stavljeni u središte strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Tijela javne vlasti trebala bi na najbolji mogući način strateški koristiti javnu nabavu kako bi potakla inovacije. Kupnja inovativnih proizvoda, radova i usluga od ključne je važnosti za poboljšanje djelotvornosti i kvalitete javnih usluga te za suočavanje s važnim društvenim izazovima. Tom se kupnjom doprinosi postizanju najbolje vrijednosti javnih sredstava te širih gospodarskih, okolišnih i društvenih dobrobiti vezanih uz osmišljavanje novih ideja, pretvorbu tih ideja u inovativne proizvode i usluge i promoviranje održivog gospodarskog rasta.

Trebalo bi ponoviti da je niz modela nabave opisan u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2007. pod nazivom „Predkomercijalna nabava: Pokretanje inovacije radi osiguravanja održivih, visokokvalitetnih javnih usluga u Europi” u kojoj su obrađeni slučajevi nabave onih usluga istraživanja i razvoja koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive. Ti modeli bili bi dostupni, no ova bi Direktiva također trebala doprinijeti olakšavanju javne nabave inovacija te pomoći državama članicama u ostvarivanju ciljeva Unije vezanih uz inovacije.

(48)

Zbog važnosti inovacije, javne naručitelje trebalo bi poticati da što češće dozvoljavaju varijante. Pažnju tih javnih naručitelja trebalo bi usmjeriti na potrebu definiranja minimalnih kriterija koje varijante moraju ispuniti prije nego što utvrde da se mogu podnijeti te varijante.

(49)

Ako potrebu za razvojem inovativnog proizvoda ili usluge ili inovativnih radova te za naknadnom kupnjom te robe, usluga ili radova nije moguće zadovoljiti rješenjima koja su već dostupna na tržištu, javni naručitelji trebali bi imati pristup posebnom postupku nabave s obzirom na ugovore u području primjene ove Direktive. Tim posebnim postupkom trebalo bi javnim naručiteljima omogućiti da uspostave dugoročno inovacijsko partnerstvo za razvoj i naknadnu kupnju novog, inovativnog proizvoda, usluge ili radova pod uvjetom da taj inovativni proizvod, usluga ili inovativni radovi mogu zadovoljiti dogovorene razine uspješnosti i troškova bez potrebe za posebnim postupkom nabave za tu kupnju. Partnerstvo za inovacije trebalo bi se temeljiti na postupovnim pravilima koja se primjenjuju u slučaju natjecateljskog postupka uz pregovore, a ugovori bi se trebali dodjeljivati isključivo na temelju najboljeg omjera između cijene i kvalitete, koji je najprikladniji za uspoređivanje ponuda za inovacijska rješenja. Bez obzira na to radi li se o vrlo velikim projektima ili manjim inovativnim projektima, partnerstvo za inovacije trebalo bi biti strukturirano na način da može omogućiti potrebno „tržišno privlačenje”, potičući razvoj inovativnog rješenja bez zatvaranja tržišta.

Javni naručitelji stoga ne bi trebali partnerstvo za inovacije koristiti na način kojim se sprečava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje. U određenim slučajevima, uspostava partnerstva za inovacije među nekoliko partnera mogla bi doprinijeti izbjegavanju takvih učinaka.

(50)

S obzirom na štetne učinke na tržišno natjecanje, pregovarački postupci bez prethodne objave obavijesti o nadmetanju trebali bi se koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. Te iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve u kojima objava nije moguća, zbog izuzetne hitnosti uslijed nepredvidivih događaja koji se ne mogu pripisati javnom naručitelju ili na slučajeve u kojima je odmah jasno da objava ne bi dalje potakla tržišno natjecanje ili dovela do boljih rezultata nabave i zato što objektivno postoji samo jedan gospodarski subjekt koji može izvršiti ugovor. To može biti slučaj umjetnina jer identitet umjetnika suštinski određuje jedinstvenu prirodu i vrijednost samog umjetničkog predmeta. Isključivost se također može utvrditi iz drugih razloga, no samo slučajevi objektivne isključivosti mogu opravdati upotrebu pregovaračkog postupka bez objave, ako slučaj isključivosti nije prouzročio javni naručitelj u svrhu budućeg postupka nabave.

Javni naručitelji koji se pozivaju na tu iznimku trebali bi obrazložiti nepostojanje razumnih alternativnih ili zamjenskih rješenja, poput upotrebe alternativnih distribucijskih kanala, čak i izvan države članice javnog naručitelja, ili uzimanja u obzir funkcijski usporedivih radova, robe i usluga.

Ako je slučaj isključivosti nastao iz tehničkih razloga, ti razlozi trebaju biti točno određeni i opravdani za svaki pojedinačan takav slučaj. Ti razlozi mogu obuhvaćati slučajeve u kojima gospodarski subjekt nema tehničkih mogućnosti za izvođenje tražene izvedbe ili potrebu za korištenjem posebnog znanja, alata ili sredstava koje posjeduje samo jedan gospodarski subjekt. Tehnički razlozi također mogu proizaći iz posebnih zahtjeva interoperabilnosti koji moraju biti ispunjeni kako bi se osigurala učinkovitost radova, robe ili usluga koje je potrebno nabaviti.

Naposljetku, postupak nabave nije koristan ako je roba kupljena izravno na tržištu robe, uključujući trgovinske platforme za robu poput poljoprivrednih proizvoda, sirovina i burze energije, ako su reguliranom i nadziranom multilateralnom trgovinskom strukturom zajamčene tržišne cijene.

(51)

Trebalo bi razjasniti da odredbe koje se odnose na zaštitu povjerljivih informacija niti na koji način ne sprečavaju javnu objavu dijelova sklopljenih ugovora koji nisu povjerljive prirode, uključujući sve naknadne izmjene.

(52)

Elektronički oblici informiranja i komunikacije mogu uvelike pojednostaviti objavu ugovora te povećati djelotvornost i transparentnost postupaka nabave. Ti bi oblici trebali postati standardnim oblicima komunikacije i razmjene informacija u postupcima nabave jer uvelike povećavaju mogućnosti gospodarskih subjekata da sudjeluju u postupcima nabave diljem unutarnjeg tržišta. U tu svrhu prijenos obavijesti u elektroničkom obliku, elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi te, nakon prijelaznog razdoblja od 30 mjeseci, potpuna elektronička komunikacija, što podrazumijeva komunikaciju elektroničkim putem u svim fazama postupka, uključujući prijenos zahtjeva za sudjelovanje te posebno prijenos ponuda (elektroničko podnošenje), trebali bi postati obvezujući. Države članice i javni naručitelji trebali bi imati izbor da, ako to žele, po tom pitanju budu još aktivniji. Također bi trebalo pojasniti da obvezujuća upotreba elektroničkih načina komunikacije u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala obvezivati javne naručitelje da obrađuju ponude elektroničkim putem te ne bi trebala učiniti obveznim elektroničko ocjenjivanje ili automatsku obradu. Nadalje, u skladu s ovom Direktivom, nijedan element postupka javne nabave nakon dodjele ugovora ili interna komunikacija javnog naručitelja ne bi smjeli biti obuhvaćeni obvezom korištenja elektroničkih načina komunikacije.

(53)

Javni naručitelji trebali bi i, osim u određenim specifičnim situacijama, koristiti elektronička sredstva komunikacije koja nisu diskriminirajuća, općenito su dostupna i interoperabilna s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj uporabi i koja ne ograničavaju pristup gospodarskih subjekata postupku nabave. Korištenje takvih sredstava komunikacije također bi trebalo voditi računa o dostupnosti osobama s invaliditetom. Trebalo bi pojasniti da obveza korištenja elektroničkih sredstava u svim fazama postupka javne nabave ne bi bila prikladna ni ako korištenje elektroničkih sredstava zahtijeva upotrebu specijaliziranih alata ili formata datoteka koji nisu široko dostupni, a također ne bi bila prikladna ako bi se komunikacija mogla odvijati samo korištenjem specijalizirane uredske opreme. Javni naručitelji stoga ne bi trebali biti obvezni zahtijevati korištenje elektroničkih načina komunikacije tijekom postupka podnošenja ponuda u određenim slučajevima koji trebaju biti iscrpno navedeni. Ova Direktiva propisuje da bi takvi slučajevi trebali obuhvaćati situacije u kojima se zahtjeva korištenje specijalizirane uredske opreme koja nije široko dostupna javnim naručiteljima, poput pisača širokog formata. U nekim postupcima nabave u dokumentaciji o nabavi moglo bi se zahtijevati podnošenje fizičkih ili umanjenih modela koji ne mogu biti dostavljeni javnim naručiteljima elektroničkim putem. U takvim situacijama model bi trebao biti dostavljen javnim naručiteljima putem pošte ili druge odgovarajuće kurirske službe.

Međutim, trebalo bi pojasniti da bi korištenje drugih načina komunikacije trebalo biti ograničeno na one elemente ponude za koje se ne zahtijeva korištenje elektroničkih načina komunikacije.

Prikladno je pojasniti da bi, u slučaju da je to potrebno iz tehničkih razloga, javni naručitelji trebali biti u mogućnosti utvrditi maksimalnu veličinu datoteka koje mogu biti podnesene.

(54)

Mogući su iznimni slučajevi u kojima bi javnim naručiteljima trebalo biti dopušteno da ne koriste elektronička sredstva komunikacija ako je nekorištenje takvih sredstava komunikacije nužno za zaštitu osobito osjetljive naravi podataka. Trebalo bi razjasniti da, kada korištenje elektroničkih alata koji nisu široko dostupni može pružiti potrebnu razinu zaštite, trebalo bi koristiti takve elektroničke alate. To bi na primjer moglo biti u slučaju kada javni naručitelji zahtijevaju korištenje posebnih sigurnih sredstava komunikacije kojima pružaju pristup.

(55)

Različiti tehnički formati ili procesi i standardi razmjene poruka mogli bi možda narušiti interoperabilnost, ne samo unutar svake države članice, već također i pogotovo među državama članicama. Na primjer, kako bi sudjelovali u postupku nabave u kojem se dozvoljava ili zahtijeva korištenje elektroničkih kataloga, odnosno formata za predstavljanje i organiziranje informacija na način koji je zajednički svim sudjelujućim ponuditeljima te koji se može elektronički obrađivati, gospodarski subjekti bili bi, u odsustvu standardiziranog pristupa, primorani prilagoditi svoje kataloge svakom postupku nabave, što bi podrazumijevalo pružanje vrlo sličnih informacija u različitim formatima ovisno o specifikacijama određenog javnog naručitelja. Standardizacija formata kataloga stoga bi poboljšala razinu interoperabilnosti, povećala učinkovitost te također smanjila trud koji gospodarski subjekti moraju uložiti.

(56)

Pri razmatranju potrebe za osiguravanjem ili poboljšavanjem interoperabilnosti među različitim tehničkim formatima ili procesa i standarda razmjene poruka na način da korištenje određenih standarda postane obvezujuće, te ako se primjeni taj pristup, pri razmatranju pitanja standarda koje bi trebalo propisati, Komisija bi trebala posebice uzeti u obzir mišljenja zainteresiranih strana. Komisija bi također trebala razmotriti mjeru u kojoj gospodarski subjekti i javni naručitelji već koriste određeni standard u praksi te mjeru u kojoj je taj standard uspješan. Prije nego li odluči da korištenje bilo koje određene tehničke norme postaje obvezujuće, Komisija bi također trebala pažljivo razmotriti troškove koji bi time mogli nastati, pogotovo u pogledu prilagodbi postojećim rješenjima e-nabave, uključujući infrastrukturu, procese ili softver. Ako te norme nije razvila međunarodna, europska ili nacionalna organizacija za normizaciju, te bi norme trebale udovoljavati zahtjevima koji se primjenjuju u slučaju normi za ICT, kako je određeno u Uredbi (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(57)

Prije određivanja razine sigurnosti za elektroničku komunikaciju koja će se koristiti u raznim fazama postupka dodjele, države članice i javni naručitelji trebali bi procijeniti razmjernost između, s jedne strane, zahtjeva čija je svrha osiguravanje ispravne i pouzdane identifikacije pošiljatelja poruke i integriteta njezinog sadržaja te, s druge strane, rizika pojave problema kao u slučajevima u kojima je poruke poslao drugi pošiljatelj, a ne onaj koji je naznačen. Uzimajući u obzir da su sve druge stvari jednake, to bi značilo da razinu sigurnosti potrebnu, na primjer, u slučaju poruke e-pošte u kojoj se zahtijeva potvrda točne adrese na kojoj će se održati informativni sastanak, nije potrebno postaviti na istu razinu kao u slučaju same ponude koja podrazumijeva obvezujuću ponudu gospodarskog subjekta. Slično tome, procjena razmjernosti mogla bi dovesti do niže razine sigurnosti koja je potrebna u slučaju ponovne predaje elektroničkih kataloga ili u slučaju podnošenja ponuda u kontekstu malih nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma ili za pristup dokumentaciji o nabavi.

(58)

Iako bi ključni elementi postupka nabave, poput dokumentacije o nabavi, zahtjeva za sudjelovanje, potvrde interesa i ponuda, uvijek trebali biti u pisanom obliku, usmena komunikacija s gospodarskim subjektima trebala bi u ostalim slučajevima još uvijek biti moguća, pod uvjetom da je sadržaj te komunikacije u zadovoljavajućoj mjeri dokumentiran. To je potrebno kako bi se osigurala odgovarajuća razina transparentnosti koja omogućuje provjeru poštuje li se načelo jednakog postupanja. Posebno je važno da usmena komunikacija s ponuditeljima koja bi mogla utjecati na sadržaj i ocjenjivanje ponuda bude u dovoljnoj mjeri i na prikladan način dokumentirana, primjerice sastavljanjem pisanih bilješki ili audiosnimki ili sažetaka glavnih elemenata te komunikacije.

(59)

Diljem tržišta javne nabave u Uniji postoji snažna tendencija agregacije potražnje od strane javnih kupaca s ciljem postizanja ekonomije razmjera, uključujući niže cijene te niže transakcijske troškove, te s ciljem poboljšanja i profesionalizacije upravljanja nabavom. To se može postići koncentriranjem kupnji po broju javnih naručitelja ili po obujmu i vrijednosti tijekom određenog razdoblja. Međutim, agregacija i centralizacija kupnji trebala bi se pažljivo pratiti kako bi se izbjegla suvišna koncentracija kupovne moći te stvaranje tajnih sporazuma te kako bi se održala transparentnost i sačuvalo tržišno natjecanje i mogućnost pristupa tržištu za mala i srednja poduzeća.

(60)

Instrument okvirnih sporazuma široko se koristi te se smatra učinkovitom tehnikom nabave diljem Europe. Stoga bi se i dalje trebao široko koristiti. Međutim, određeni aspekti trebaju se pojasniti, pogotovo činjenica da okvirne sporazume ne bi trebali koristiti javni naručitelji koji nisu utvrđeni u njima. U tu svrhu javni naručitelji koji su od početka ugovorne strane određenog okvirnog sporazuma trebali bi biti jasno naznačeni, nazivom ili na druge načine, npr. upućivanjem na određenu kategoriju javnih naručitelja unutar jasno razgraničenog zemljopisnog područja, kako bi se te javne naručitelje moglo lako i točno utvrditi. Na isti način u okvirni sporazum ne bi trebali ulaziti novi gospodarski subjekti nakon što je takav sporazum sklopljen. To podrazumijeva da u slučaju da središnje tijelo zaduženo za kupnju koristi sveobuhvatni registar javnih naručitelja ili kategorija javnih naručitelja, poput lokalnih tijela u određenom zemljopisnom području koja imaju pravo poslužiti se okvirnim sporazumima koje je središnje tijelo sklopilo, ono bi to trebalo činiti tako da je moguće provjeriti ne samo identitet određenog javnog naručitelja, već i datum na koji je stekao pravo na korištenje okvirnog sporazuma koji je sklopilo središnje tijelo zaduženo za kupnju jer se tim datumom utvrđuje koje određene okvirne sporazume javni naručitelj ima pravo koristiti.

(61)

Objektivni uvjeti za utvrđivanje gospodarskih subjekata, stranki okvirnog sporazuma, koji bi trebali izvršiti određeni zadatak poput nabave robe ili pružanja usluga namijenjenih fizičkim osobama, u kontekstu okvirnih sporazuma u kojima su utvrđeni svi uvjeti, trebali bi obuhvaćati potrebe ili izbor tih fizičkih osoba.

Javni naručitelji trebali bi imati mogućnost dodatne fleksibilnosti pri nabavi na temelju okvirnih sporazuma koji su sklopljeni s više od jednog gospodarskog subjekta te u kojima su utvrđeni svi uvjeti.

U tim slučajevima javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti nabaviti određene radove, robu ili usluge koje su obuhvaćene okvirnim sporazumom na način da se zahtijeva izvođenje tih radova, nabava robe ili pružanje usluga od jednog od gospodarskih subjekata, utvrđenih u skladu s objektivnim kriterijima te po prethodno određenim uvjetima, ili na način da se dodijeli ugovor za izvršavanje tih radova, nabavu robe ili pružanje usluga na temelju malog nadmetanja u kojem sudjeluju gospodarski subjekti koji su stranke okvirnog sporazuma. Kako bi se zajamčila transparentnost i jednako postupanje, javni naručitelji trebali bi u dokumentaciji o nabavi vezanoj uz okvirni sporazum naznačiti objektivne kriterije na temelju kojih će biti odabrana jedna od te dvije metode izvršenja okvirnog sporazuma. Takvi kriteriji mogli bi se, primjerice, odnositi na količinu, vrijednost ili značajke određenih radova, robe ili usluga, uključujući potrebu za veću razinu usluge ili veću razinu sigurnosti, ili bi se mogli odnositi na kretanja cjenovnih razina u usporedbi s prethodno utvrđenim cjenovnim indeksom. Okvirni sporazumi ne bi se trebali koristiti na neodgovarajući način ili na način kojim bi se spriječilo, ograničilo ili narušilo tržišno natjecanje. Javni naručitelji ne bi trebali na temelju ove Direktive biti obvezni nabavljati radove, robu ili usluge koji su obuhvaćeni okvirnim sporazumom, na temelju tog okvirnog sporazuma.

(62)

Također bi trebalo pojasniti da se ugovori koji se temelje na okvirnom sporazumu trebaju dodijeliti prije završetka trajanja samog okvirnog sporazuma, dok se trajanje pojedinih ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu ne treba podudarati s trajanjem tog okvirnog sporazuma, nego bi moglo, po potrebi biti kraće ili dulje. Osobito bi trebalo omogućiti određivanje duljine pojedinih ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu uzimajući u obzir čimbenike poput vremena koje je potrebno za njihovo izvršenje, kada je održavanje opreme s očekivanim korisnim vijekom duljim od četiri godine uključeno ili kada je potrebno znatno osposobljavanje osoblja za izvođenje ugovora.

Također bi trebalo pojasniti da bi mogli postojati iznimni slučajevi kada je moguće dopustiti da duljina samih okvirnih sporazuma bude dulja od četiri godine. Takvi slučajevi, koji bi trebali biti valjano opravdani, osobito predmetom okvirnog sporazuma, mogli bi se na primjer pojaviti kada je gospodarskom subjektu potrebna oprema za koju je razdoblje amortizacije dulje od četiri godine i koja mora biti dostupna u svakom trenutku tijekom cijelog trajanja okvirnog sporazuma.

(63)

S obzirom na stečeno iskustvo, također ne postoji potreba za prilagođavanjem pravila na kojima se temelje dinamički sustavi nabave kako bi se javnim naručiteljima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti koje su im na raspolaganju putem tog instrumenta. Sustave je potrebno pojednostaviti, a posebice bi se njima trebalo upravljati u okviru ograničenog postupka, na taj način uklanjajući potrebu za indikativnim ponudama koje su jedna od glavnih teškoća povezanih s dinamičkim sustavima nabave. Stoga bi svakom gospodarskom subjektu koji podnese zahtjev za sudjelovanje i ispunjava kriterije za odabir trebalo dozvoliti sudjelovanje u postupcima nabave koji se izvršavaju putem dinamičkog sustava nabave tijekom razdoblja njegove valjanosti. Ta tehnika nabave omogućuje javnom naručitelju da na raspolaganju ima posebno širok spektar ponuda te da na taj način osigura optimalno korištenje javnih sredstava putem rasprostranjenog natjecanja povezanog sa široko korištenim ili lako dostupnim proizvodima, radovima ili uslugama koje su široko dostupne na tržištu.

(64)

Obrada tih zahtjeva za sudjelovanje trebala bi biti izvršena u roku od najviše deset radnih dana, pod uvjetom da se izvrši ocjenjivanje kriterija za odabir na temelju pojednostavljenih zahtjeva za dokumentiranje koji su određeni u ovoj Direktivi. Međutim, kada je dinamički sustav nabave uspostavljen po prvi put, javni naručitelji mogli bi, nakon prve objave obavijesti o nadmetanju ili poziva na potvrdu interesa, primiti tako velik broj zahtjeva za sudjelovanje da bi im moglo biti potrebno više vremena za obradu zahtjeva. To bi trebalo biti prihvatljivo, pod uvjetom da nije pokrenuta nijedna određena nabava sve dok se svi zahtjevi ne obrade. Javni naručitelji stoga bi trebali biti u mogućnosti sami smisliti način na koji namjeravaju obraditi zahtjeve za sudjelovanje. Na primjer, javni naručitelji mogu odlučiti da će obradu izvršavati samo jednom tjedno, pod uvjetom da se poštuju rokovi za obradu svakog zahtjeva za sudjelovanje.

(65)

U bilo koje vrijeme tijekom razdoblja valjanosti dinamičkog sustava nabave javni naručitelji trebali bi imati mogućnost zahtijevati od gospodarskih subjekata da podnesu obnovljenu i ažuriranu osobnu izjavu da ispunjavaju kriterije za kvalitativni odabir, u prikladnom vremenskom roku. Trebalo bi ponoviti da se mogućnost predviđena u općim odredbama o dokaznim sredstvima u ovoj Direktivi potrebnima kako bi se od gospodarskih subjekata zahtijevalo da podnesu popratne dokumente te obveza da to učini ponuditelj kojemu je dodijeljen ugovor također primjenjuje u slučaju dinamičkog sustava nabave.

(66)

Kako bi se unaprijedile mogućnosti malih i srednjih poduzeća vezane uz sudjelovanje u velikom dinamičkom sustavu nabave, poput sustava kojim upravlja središnje tijelo za nabavu, određeni javni naručitelj trebao bi biti u mogućnosti izraziti sustav u objektivno utvrđenim kategorijama proizvoda, radova ili usluga. Te kategorije trebale bi biti utvrđene na temelju objektivnih čimbenika koji bi mogli, primjerice, obuhvaćati najveći dozvoljeni obuhvat određenih ugovora koji se dodjeljuju za tu kategoriju ili određeno zemljopisno područje u kojem će se posebni ugovori izvršavati. Ako je dinamički sustav nabave razdijeljen u kategorije, javni naručitelj trebao bi primjenjivati kriterije za odabir koji su razmjerni značajkama određene kategorije.

(67)

Trebalo bi pojasniti kako elektroničke dražbe obično nisu odgovarajuće u slučaju određenih ugovora o javnim radovima i određenih ugovora o javnim uslugama čiji je predmet intelektualni rad, poput projektiranja radova, jer predmetom elektroničke dražbe mogu biti samo elementi prikladni za automatsko elektroničko ocjenjivanje, bez intervencije ili razmatranja od strane javnog naručitelja, odnosno elementi koji se mogu kvantitativno odrediti kako bi se mogli izraziti u brojevima i postocima.

Međutim, također bi trebalo pojasniti da se elektroničke dražbe mogu koristiti u postupcima nabave čiji je cilj nabava određenog prava intelektualnog vlasništva. Također je prikladno ponoviti da iako javni naručitelji imaju pravo smanjiti broj natjecatelja ili ponuditelja ako dražba još nije započela, nije dozvoljeno daljnje smanjivanje broja ponuditelja koji sudjeluju u elektroničkoj dražbi nakon što je dražba započela.

(68)

Nove tehnike elektroničke kupnje, poput elektroničkih kataloga, neprestano se razvijaju. Elektronički katalozi format su za predstavljanje i organiziranje informacija na način koji je zajednički svim sudjelujućim ponuditeljima te koji se može elektronički obrađivati. Primjer mogu biti ponude u obliku proračunskih tablica. Javni naručitelji trebali bi moći zahtijevati upotrebu elektroničkih kataloga u svim dostupnim postupcima u kojima se zahtijeva upotreba elektroničkih načina komunikacije. Elektroničkim katalozima potiče se tržišno natjecanje te pojednostavljuje javna nabava, pogotovo u pogledu uštede vremena i novca. Međutim, trebalo bi utvrditi određena pravila kako bi se osiguralo da je upotreba novih tehnika u skladu s ovom Direktivom i s načelima jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i transparentnosti. Stoga korištenje elektroničkih kataloga za predstavljanje ponuda ne bi trebalo uključivati mogućnost da se gospodarski subjekti ograniče samo na podnošenje svojeg općeg kataloga. Gospodarski subjekti trebali bi uz to prilagoditi svoje opće kataloge s obzirom na određeni postupak nabave. Takvom prilagodbom osigurava se da katalog koji je predan u okviru određenog postupka nabave sadrži samo proizvode, radove ili usluge za koje su gospodarski subjekti procijenili, nakon aktivnog preispitivanja, da udovoljavaju zahtjevima javnog naručitelja. Pri tome bi se gospodarskim subjektima trebalo dozvoliti da kopiraju podatke navedene u njihovom općem katalogu, no ne bi smjeli podnijeti opći katalog kao takav.

Nadalje, ako su zajamčeni sljedivost, jednako postupanje i predvidljivost, javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti sastaviti ponude vezane uz određenu nabavu na temelju prethodno primljenih elektroničkih kataloga, pogotovo u slučajevima u kojima je ponovno pokrenuto nadmetanje na temelju okvirnog sporazuma ili u slučajevima u kojima se koristi dinamički sustav nabave.

Ako ponudu generira javni naručitelj, određeni gospodarski subjekt trebao bi biti u mogućnosti provjeriti sadrži li ponuda, koju je sastavio javni naručitelj, značajne greške. Ako ponuda sadrži značajne greške, gospodarski subjekt ne bi trebao biti vezan tom ponudom, koju je sastavio javni naručitelj, osim ako je greška ispravljena.

U skladu sa zahtjevima pravila o elektroničkim načinima komunikacije, javni naručitelji trebali bi izbjegavati neopravdano sprječavanje pristupa gospodarskih subjekata postupcima nabave u kojima ponude moraju biti u obliku elektroničkih kataloga te kojima je zajamčena sukladnost s općim načelima zabrane diskriminacije i jednakog postupanja.

(69)

Tehnike središnje nabave sve se više koriste u državama članicama. Središnja tijela za nabavu nadležna su za stjecanja, upravljanje dinamičkim sustavima nabave ili dodjelu javnih ugovora/okvirnih sporazuma za druge javne naručitelje, uz naknadu ili bez nje. Javni naručitelji za koje je sklopljen okvirni sporazum trebali bi biti u mogućnosti koristiti okvirni sporazum za pojedinačne ili ponavljajuće nabave. S obzirom na velike količine koje se nabavljaju, te tehnike pridonose povećanju tržišnog natjecanja i trebale bi pomoći profesionalizirati javnu nabavu. Stoga bi trebalo predvidjeti definiciju Unije koja se odnosi na središnja tijela za nabavu dodijeljena javnim naručiteljima. Trebalo bi također pojasniti da središnja tijela za nabavu funkcioniraju na dva različita načina.

Što se tiče prvog načina, ta bi tijela trebala biti u mogućnosti postupati u svojstvu veletrgovaca kupnjom, stvaranjem zaliha ili preprodajom ili, što se tiče drugog načina, ta bi tijela trebala biti u mogućnosti postupati u svojstvu posrednika na način da dodjeljuju ugovore, upravljaju dinamičkim sustavima nabave ili sklapaju okvirne sporazume koje će koristiti javni naručitelji. Takva posrednička uloga mogla bi se u nekim slučajevima izvršavati autonomnim provođenjem relevantnih postupaka dodjele, bez primanja detaljnih uputa od strane javnih naručitelja; u drugim slučajevima, ta bi se uloga mogla izvršavati provođenjem relevantnih postupaka dodjele u skladu s uputama javnih naručitelja, u njihovo ime i u njihovu korist.

Nadalje, trebalo bi propisati pravila za dodjelu odgovornosti za poštovanje obveza u skladu s ovom Direktivom, kako u središnjem tijelu za nabavu tako i među javnim naručiteljima koji vrše nabavu iz ili putem njega. Ako je isključivo javni naručitelj obvezan provoditi postupke nabave, on bi također trebao biti isključivo i izravno odgovoran za zakonitost postupaka. Ako javni naručitelj provodi određene dijelove postupka, na primjer ponovno pokretanje nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma ili dodjelu pojedinih ugovora temeljenih na dinamičkom sustavu nabave, javni naručitelj odgovoran je za faze nabave koje provodi.

(70)

Javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti dodijeliti ugovor o javnim uslugama za izvršavanje aktivnosti središnje nabave središnjem tijelu za nabavu bez primjene postupaka predviđenih ovom Direktivom. Također bi trebalo biti dozvoljeno da ti ugovori o javnim uslugama obuhvaćaju izvršavanje pomoćnih aktivnosti nabave. Ugovori o javnim uslugama za izvršavanje pomoćnih aktivnosti nabave trebali bi, ako ih ne izvršava središnje tijelo za nabavu u okviru pružanja središnjih aktivnosti nabave određenom javnom naručitelju, biti dodijeljeni u skladu s ovom Direktivom. Također bi trebalo ponoviti da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati ako su središnje ili pomoćne aktivnosti nabave pružene na neki drugi način, a ne putem ugovora u svrhu ostvarivanja financijskog interesa koji podrazumijeva nabavu u smislu ove Direktive.

(71)

Jačanje odredaba vezanih uz središnja tijela za nabavu ne bi ni na koji način trebalo sprječavati trenutne prakse povremene zajedničke nabave, odnosno manje institucionaliziran i sustavan oblik zajedničke nabave ili ustaljenu praksu angažiranja pružatelja usluga koji pripremaju i upravljaju postupcima nabave u ime i u interesu javnog naručitelja te u skladu s njegovim uputama. Naprotiv, određene značajke zajedničke nabave trebalo bi pojasniti jer zajednička nabava može imati važnu ulogu, ne samo u slučaju inovativnih projekata.

Zajednička nabava može biti u različitim oblicima, od koordinirane nabave na način da se pripreme zajedničke tehničke specifikacije vezane uz radove, robu ili usluge koje će nabavljati više javnih naručitelja, od kojih svaki provodi zaseban postupak nabave, do slučajeva u kojima određeni javni naručitelji zajednički provode jedan postupak nabave na način da zajednički djeluju ili na način da se jednom javnom naručitelju povjeri upravljanje postupkom nabave u ime svih javnih naručitelja.

Ako više javnih naručitelja zajednički provodi postupak nabave, oni zajednički preuzimaju odgovornost za ispunjavanje svojih obveza na temelju ove Direktive. Međutim, ako javni naručitelji zajednički provode samo neke dijelove postupka nabave, zajednička odgovornost trebala bi se primjenjivati samo na one dijelove postupka koji su zajednički provedeni. Svaki javni naručitelj trebao bi sam preuzeti odgovornost za postupke ili dijelove postupaka koje samostalno provodi, poput dodjele ugovora, sklapanja okvirnog sporazuma, upravljanja dinamičkim sustavom nabave, ponovnog pokretanja nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma ili određivanja gospodarskog subjekta, stranke okvirnog sporazuma, koji će izvršiti pojedini zadatak.

(72)

Elektronička komunikacija posebno je prikladna za pružanje podrške praksama i alatima središnje nabave zbog mogućnosti koje takva komunikacija pruža u pogledu ponovnog korištenja i automatske obrade podataka te svođenja troškova informiranja i transakcija na najmanju moguću mjeru. Korištenje elektroničkih načina komunikacije trebalo bi stoga najprije učiniti obvezujućim za središnja tijela za nabavu, a u isto vrijeme olakšati usklađivanje praksi diljem Unije. To bi trebalo biti popraćeno općom obvezom korištenja elektroničkih načina komunikacije u svim postupcima nabave nakon prijelaznog razdoblja od 30 mjeseci.

(73)

Zajedničko dodjeljivanje javnih ugovora koje provode javni naručitelji iz raznih država članica trenutno je suočeno s određenim pravnim poteškoćama vezanim uz sukobe nacionalnih prava. Bez obzira na činjenicu da je Direktivom 2004/18/EZ implicitno dozvoljena zajednička prekogranična javna nabava, javni naručitelji još uvijek su suočeni sa znatnim pravnim i praktičnim poteškoćama pri nabavi od središnjih tijela za nabavu u drugim državama članicama ili pri zajedničkoj dodjeli javnih ugovora. Kako bi se javnim naručiteljima pružila mogućnost da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste dobrobiti potencijala unutarnjeg tržišta u pogledu ekonomije razmjera i dijeljenja rizika, između ostalog i za inovativne projekte koji podrazumijevaju veći rizik od rizika koji može podnijeti jedan javni naručitelj, te bi poteškoće trebalo ukloniti. Stoga bi trebalo utvrditi nova pravila o zajedničkoj prekograničnoj nabavi kako bi se olakšala suradnja među javnim naručiteljima te povećale dobrobiti unutarnjeg tržišta na način da se stvore prekogranične poslovne prilike za dobavljače i pružatelje usluga. U tim pravilima trebali bi biti utvrđeni uvjeti za prekogranično korištenje središnjih tijela za nabavu te određeno mjerodavno zakonodavstvo vezano uz javnu nabavu, uključujući mjerodavno zakonodavstvo po pitanju pravnih lijekova u slučaju zajedničkih prekograničnih postupaka, koje nadopunjuje pravila o sukobu zakona iz Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Osim toga, javni naručitelji iz različitih država članica trebali bi moći uspostaviti zajedničke subjekte uspostavljene na temelju nacionalnog prava ili prava Unije. Potrebno je odrediti posebna pravila za takav oblik javne nabave.

Međutim, javni naručitelji ne bi trebali koristiti mogućnost zajedničke prekogranične nabave u svrhu zaobilaženja obvezujućih pravila javnog prava, u skladu s pravom Unije, koja se na njih primjenjuju u državama članicama u kojima su smješteni. Takva bi pravila mogla, primjerice, obuhvaćati odredbe o transparentnosti i pristupu dokumentima ili o posebnim zahtjevima kako bi se održala sljedivost u slučaju osjetljive robe.

(74)

Tehničke specifikacije koje sastavljaju javni kupci trebaju omogućiti otvorenost javne nabave tržišnom natjecanju kao i postići ciljeve održivosti. Radi toga bi trebalo biti moguće predati ponude koje uzimaju u obzir raznolikost mjerila tehničkih rješenja i tehničkih specifikacija na tržištu, uključujući one koji su sastavljeni na temelju kriterija uspješnosti povezanih s vijekom trajanja i održivosti postupka proizvodnje radova, roba i usluga.

Zbog toga bi tehničke specifikacije trebale biti sastavljene na način da se izbjegne prijetvorno sužavanje nadmetanja uvođenjem zahtjeva kojima se prednost daje određenom gospodarskom subjektu na način da ti zahtjevi odražavaju ključne značajke robe, usluga ili radova koje obično nudi taj gospodarski subjekt. Taj se cilj općenito najučinkovitije postiže sastavljanjem tehničkih specifikacija s obzirom na funkcionalne i izvedbene zahtjeve. Funkcionalni i izvedbeni zahtjevi također su prikladan način za poticanje inovacija pri javnoj nabavi te bi se trebali što češće koristiti. U slučaju upućivanja na europski standard ili, u odsustvu tog standarda, na nacionalni standard, javni naručitelji trebali bi razmotriti ponude temeljene na istovjetnim rješenjima. Gospodarski subjekti bi trebali biti zaduženi za dokazivanje istovjetnosti s traženom oznakom.

Kako bi dokazali istovjetnost, trebalo bi biti moguiće od ponuditelja zahtijevati da podnesu dokaz o provjeri od treće strane. Međutim, drugi prikladni načini dokazivanja poput tehničke dokumentacije proizvođača također bi trebali biti prihvatljivi ako taj gospodarski subjekt nema pristup tim potvrdama ili izvješćima o testiranju ili nema mogućnost pribavljanja tih dokumenata u relevantnom roku, pod uvjetom da dotični gospodarski subjekt time dokazuje da radovi, roba ili usluge udovoljavaju zahtjevima ili kriterijima navedenim u tehničkim specifikacijama, kriterijima dodjele ili uvjetima izvršenja ugovora.

(75)

Javni naručitelji koji žele nabaviti radove, robu ili usluge s posebnim okolišnim, društvenim ili drugim značajkama trebali bi biti u mogućnosti koristiti određene oznake, poput Europskog znaka za okoliš, (među)narodnih znakova za okoliš ili bilo koju drugu oznaku pod uvjetom da su zahtjevi koji se odnose na oznake vezani uz predmet ugovora, poput opisa proizvoda i njegove prezentacije, uključujući zahtjeve vezane uz pakiranje. Nadalje, od ključne je važnosti da su ti zahtjevi sastavljeni i doneseni na temelju objektivno provjerljivih kriterija, korištenjem postupka u kojem mogu sudjelovati zainteresirane strane, poput državnih tijela, potrošača, proizvođača, distributera i okolišnih organizacija. Također je važno da je oznaka dostupna svim zainteresiranim stranama. Trebalo bi razjasniti da zainteresirane strane mogu biti javna ili privatna tijela, poduzeća ili svaki oblik nevladine organizacije (organizacije koje ne pripadaju vladi i nisu konvencionalna poduzeća).

Isto tako, trebalo bi pojasniti da određena nacionalna ili vladina tijela ili organizacije mogu biti uključeni u određivanje zahtjeva za oznaku koji se mogu koristiti u vezi s nabavom tijela javne vlasti, a da ta tijela ili organizacije ne izgube svoj status trećih strana.

Upućivanja na oznake ne bi smjela imati učinak sprječavati inovacije.

(76)

U slučaju nabave u svrhu korištenja od strane osoba, bez obzira je li namijenjena široj javnosti ili osoblju javnog naručitelja, potrebno je da javni naručitelji utvrde tehničke specifikacije kako bi se u obzir uzeli kriteriji dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedba prilagođena svim korisnicima, osim u valjano opravdanim slučajevima.

(77)

Kod sastavljanja tehničkih specifikacija, javni naručitelji bi trebali uzeti u obzir zahtjeve koji proizlaze iz prava Unije u području prava zaštite podataka, osobito u vezi s planiranjem obrade osobnih podataka (tehnička zaštita podataka).

(78)

Javna nabava trebala bi biti prilagođena potrebama malih i srednjih poduzeća (MSP-ova). Javne naručitelje trebalo bi poticati da koriste kodeks najbolje prakse iz radnog dokumenta Komisije od 25. lipnja 2008. pod nazivom „Europski kodeks najbolje prakse za olakšavanje pristupa MSP-ova ugovorima o javnoj nabavi”, koji daje upute MSP-ovima za korištenje okvira javne nabave i tako olakšava njihovo sudjelovanje. S tim ciljem i u svrhu jačanja tržišnog natjecanja, javne naručitelje trebalo bi osobito poticati da razdijele velike ugovore u zasebne grupe. Takva razdioba mogla bi se izvršiti na kvantitativnoj osnovi, kako bi veličina pojedinih ugovora bila bolje prilagođena kapacitetima malih i srednjih poduzeća, ili na kvalitativnoj osnovi, u skladu s različitim djelatnostima i specijalizacijama koje su obuhvaćene, kako bi se sadržaj pojedinih ugovora bolje prilagodio specijaliziranim sektorima malih i srednjih poduzeća ili bio u skladu s različitim naknadnim fazama projekta.

Javni naručitelji trebali bi sami odrediti veličinu i predmet grupa, a također bi trebali, u skladu s relevantnim pravilima o izračunavanju prosječne vrijednosti nabave, biti u mogućosti dodijeliti određene grupe bez primjene postupaka iz ove Direktive. Javni naručitelj trebao bi biti dužan razmotriti je li razdioba ugovora u grupe prikladna te imati slobodu o tome autonomno odlučiti na temelju bilo kojeg razloga koji smatra relevantnim, bez potrebe podlijeganja upravnom ili sudskom nadzoru. Ako javni naručitelj odluči da nije prikladno razdijeliti ugovor u zasebne grupe, pojedino izvješće ili dokumentacija o nabavi trebali bi sadržavati glavne razloge za takvu odluku javnog naručitelja. Takvi razlozi mogu, primjerice, biti posljedica mišljenja javnog naručitelja da bi takva razdioba mogla ograničiti nadmetanje, mišljenja da bi zbog te razdiobe izvršenje ugovora postalo suviše tehnički složeno ili skupo ili mišljenja da bi potreba za koordinacijom različitih ugovaratelja za svaku grupu ozbiljno narušila pravilno izvršenje ugovora.

Države članice trebale bi imati mogućnost uložiti dodatne napore kako bi olakšale sudjelovanje malih i srednjih poduzeća na tržištu javne nabave povećavanjem raspona odgovornosti vezanih uz razmatranje prikladnosti razdjele ugovora u grupama na manje ugovore na način da od javnih naručitelja zahtijevaju da opravdaju svoju odluku o tome da se ugovori ne razdjeljuju u grupe ili o tome da je razdioba u grupe obvezna u određenim uvjetima. U istu svrhu države članice trebale bi biti slobodne staviti na raspolaganje mehanizme za izravna plaćanja podugovarateljima.

(79)

Ako su ugovori razdijeljeni u dijelove, javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti ograničiti broj grupa za čije se izvođenje može natjecati određeni gospodarski subjekt, primjerice kako bi se očuvalo tržišno natjecanje ili osigurala pouzdanost robe; javni naručitelji također bi trebali biti u mogućnosti ograničiti broj grupa čije se izvršenje može dodijeliti pojedinom ponuditelju.

Međutim, cilj olakšavanja većeg pristupa MSP-ova javnoj nabavi mogao bi biti otežan ako javni naručitelji budu obvezni dodjeljivati ugovor grupu po grupu čak i kad bi to značilo da se moraju prihvatiti značajno nepovoljnija rješenja u usporedbi s dodjelom koja obuhvaća nekoliko ili sve grupe. Kada je mogućnost korištenja takve metode jasno unaprijed navedena, tada bi trebalo javnim naručiteljima omogućiti provođenje usporedne procjene ponuda kako bi se utvrdilo bi li, ako se uzmu zajedno ponude koje je podnio pojedini ponuditelj za određenu kombinaciju grupa, udovoljile kriterijima za dodjelu utvrđenima u skladu s ovom Direktivom u odnosu na te grupe bolje od ponuda za dotične pojedinačne grupe kad bi se gledale odvojeno. U tom slučaju, javni naručitelji bi trebali moći dodijeliti ugovor dotičnom ponuditelju kombinirajući dotične grupe. Trebalo bi pojasniti da bi javni naručitelji trebali provoditi takvu usporednu procjenu utvrđujući prvo koje ponude najbolje udovoljavaju kriterijima za dodjelu utvrđenima za svaku pojedinu grupu i tada ih usporediti s ponudama koje je podnio pojedini ponuditelj za određenu kombinaciju grupa, uzetih zajedno.

(80)

Kako bi postupci bili brži i učinkovitiji, rokovi za sudjelovanje u postupcima nabave trebali bi biti što kraći te bi trebalo izbjeći stvaranje nepotrebnih prepreka pristupu gospodarskih subjekata u unutarnjem tržištu, a pogotovo malih i srednjih poduzeća. Stoga bi trebalo imati na umu da bi pri određivanju rokova za primanje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje javni naručitelji trebali posebno uzeti u obzir složenost ugovora i vrijeme potrebno za sastavljanje ponuda, čak ako to zahtijeva utvrđivanje rokova dužih od minimalnih rokova predviđenih ovom Direktivom. Korištenje elektroničkih načina informiranja i komunikacije, posebice potpuna elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi gospodarskim subjektima, ponuditeljima i natjecateljima te elektronička razmjena komunikacije, dovodi do veće transparentnost i uštede vremena. Stoga bi trebalo predvidjeti smanjenje minimalnih rokova, u skladu s pravilima određenima u GPA-u te pod uvjetom da su ti rokovi usklađeni s određenim načinom prijenosa predviđenim na razini Unije. Nadalje, javni naručitelji trebali bi imati mogućnost daljnjeg smanjenja rokova za primanje zahtjeva za sudjelovanje te ponuda u slučajevima u kojima zbog hitnih okolnosti uobičajeni rokovi nisu prikladni, no time se ne priječi provođenje redovitog postupka uz objavu. Samo u iznimnim slučajevima u kojima uslijed iznimne hitnosti, uzrokovane događajima koje određeni javni naručitelj nije mogao predvidjeti, a koji se ne mogu pripisati tom javnom naručitelju, provođenje redovitog postupka nije moguće ni uz skraćene rokove, javni naručitelji trebali bi, u mjeri u kojoj je to neophodno, imati mogućnost dodijeliti ugovore na temelju pregovaračkog postupka bez prethodne objave. To se može odnositi na slučaj u kojemu se, uslijed prirodnih katastrofa, zahtijeva hitno djelovanje.

(81)

Trebalo bi pojasniti da potreba da se osigura dovoljno vremena gospodarskim subjektima da sastave prilagođene ponude može za posljedicu imati da se početno zadani vremenski rokovi trebaju produljiti. To bi se osobito dogodilo u slučajevima kada se rade značajne izmjene u dokumentaciji o nabavi. Također bi se trebalo odrediti da se u tom slučaju značajne izmjene trebaju shvatiti kao izmjene koje obuhvaćaju osobito tehničke specifikacije zbog kojih bi gospodarski subjekti trebali dodatno vrijeme kako bi ih razumjeli i adekvatno na njih odgovorili. Trebalo bi međutim pojasniti da takve promjene ne bi trebale biti u tolikoj mjeri značajne da bi bilo dopušteno prihvaćanje drugih kandidata osim onih koji su već prvotno izabrani ili uključivanje novih sudionika u postupak nabave. To bi osobito mogao biti slučaj kada izmjenom ugovor ili okvirni sporazum postaju značajno različiti po svojoj naravi od prvotno navedenog u dokumentaciji o nabavi.

(82)

Trebalo bi pojasniti da bi informacije o određenim odlukama donesenim tijekom postupka nabave, uključujući odluku o tome da se ugovor neće dodijeliti ili da se neće sklopiti okvirni sporazum, trebali poslati javni naručitelji bez da natjecatelji ili ponuditelji moraju sami zatražiti dobivanje takvih informacija. Trebalo bi također ponoviti da je Direktivom Vijeća 89/665/EEZ (14) predviđena obveza javnih naručitelja da, bez da to trebaju tražiti natjecatelji ili ponuditelj, dostave tim natjecateljima i ponuditeljima sažetak relevantnih razloga za neke od središnjih odluka koje su donesene tijekom postupka nabave. Naposljetku, trebalo bi pojasniti da bi natjecatelji i ponuditelji trebali biti u mogućnosti zatražiti detaljnije informacije o tim razlozima, a da bi im javni naručitelji trebali biti obvezni pružiti te razloge osim ako postoji opravdani razlog zbog kojeg javni naručitelji ne bi trebali tako postupiti. Ti bi razlozi trebali biti određeni u ovoj Direktivi. Kako bi se osigurala potrebna transparentnost u kontekstu postupaka nabave koji obuhvaćaju pregovore i dijaloge s ponuditeljima, ponuditelji koji su podnijeli prihvatljivu ponudu trebali bi, osim ako postoje ozbilnji razlozi protiv toga, biti u mogućnosti zatražiti informacije o provođenju i napretku postupka.

(83)

Suviše složeni zahtjevi vezani uz gospodarski i financijski kapacitet često predstavljaju neopravdanu prepreku sudjelovanju malih i srednjih poduzeća u javnoj nabavi. Svi takvi zahtjevi trebali bi biti vezani uz predmet ugovora i biti mu razmjerni. Posebno se javnim naručiteljima ne bi trebalo dozvoliti da od gospodarskih subjekata zahtijevaju da imaju minimalni promet koji ne bi bio razmjeran predmetu ugovora; taj zahtjev obično ne bi trebao prelaziti najviše dvostruku vrijednost od procijenjene vrijednosti ugovora. Međutim, u valjano opravdanim okolnostima trebalo bi biti moguće primjenjivati i višie zahtjeve. Takve okolnosti mogle bi biti povezane s velikim rizikom vezanim uz izvršenje ugovora ili činjenicom da je pravovremeno i ispravno izvršenje ugovora krucijalno, primjerice jer se radi o neophodnom preduvjetu za izvršenje drugih ugovora.

U takvim opravdanim slučajevima javni bi naručitelji i dalje trebali moći slobodno odlučivati bi li zahtjevi o višem minimalnom prometu bili prikladni i opravdani bez potrebe podlijeganja upravnom ili sudskom nadzoru. Kod primjene zahtjeva za višim minimalnim prometom, javni naručitelji bi i dalje trebali slobodno određivati njegovu razinu dok god je ona vezana i razmjerna predmetu ugovora. Ako javni naručitelj odluči da bi zahtjevi za minimalnim prometom trebali biti na razini koja je viša od dvostruke procijenjene vrijednosti ugovora, pojedino izvješće ili dokumentacija o nabavi trebali bi sadržavati glavne razloge za takvu odluku javnog naručitelja.

Javni bi naručitelji također trebali moći zahtijevati podatke o omjeru između, npr. imovine i obveza u godišnjim financijskim izvješćima. Pozitivan omjer koji pokazuje višu razinu imovine u odnosu na obveze mogao bi pružiti dodatni dokaz da je financijska sposobnost gospodarskog subjekta dostatna.

(84)

Mnogi gospodarski subjekti, i to ne samo mala i srednja poduzeća, smatraju da veliku prepreku njihovom sudjelovanju u javnoj nabavi predstavlja administrativno opterećenje koje proizlazi iz potrebe generiranja znatnog broja potvrda ili drugih dokumenata vezanih uz kriterije za isključivanje i odabir. Ograničavanjem takvih zahtjeva, primjerice korištenjem europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (ESPD) koja se sastoji od ažurirane osobne izjave, moglo bi se postići znatno pojednostavljenje u korist javnih naručitelja i gospodarskih subjekata.

Od ponuditelja kojemu se odlučilo dodijeliti ugovor trebalo bi se, međutim, zahtijevati da stavi na raspolaganje relevantne dokaze, a javni naručitelji ne bi trebali sklopiti ugovore ako im ponuditelji to ne mogu osigurati. Javni naručitelji također bi trebali imati pravo zatražiti sve ili dio popratnih dokumenata u bilo kojem trenutku ako to smatraju potrebnim za pravilno provođenje postupka. To pogotovo može biti potrebno u slučaju dvofaznih postupaka – ograničenih postupaka, natjecateljskih postupaka uz pregovore, natjecateljskih dijaloga te partnerstava za inovacije – u kojem javni naručitelji koriste mogućnost ograničavanja broja natjecatelja koji se pozivaju na predaju ponuda. Obveza predaje popratnih dokumenata u trenutku odabira natjecatelja koje se poziva na predaju ponude mogla bi biti opravdana kako bi se spriječilo da javni naručitelji pozovu natjecatelje za koje se kasnije uspostavi da nisu u mogućnosti predati popratne dokumente u fazi dodjele, čime se uskraćuje sudjelovanje ostalim kvalificiranim natjecateljima.

Trebalo bi izričito navesti da bi ESPD također trebao pružiti relevantne podatke u odnosu na subjekte na čije se sposobnosti gospodarski subjekt oslanja, kako bi provjera podataka o tim subjektima mogla biti provedena zajedno sa provjerom i pod istim uvjetima kao i provjera u odnosu na glavnog gospodarskog subjekta.

(85)

Važno je da bi se odluke javnih naručitelja trebale temeljiti na novim podacima, osobito što se tiče osnova za isključenje, a s obzirom da do važnih promjena može doći vrlo brzo, na primjer u slučaju financijskih poteškoća zbog kojih bi gospodarski subjekt postao neprikladan, ili obratno, ako su nepodmirene obveze za socijalna davanja u međuvremenu plaćene. Poželjno je dakle, da javni naručitelji, kad kod je moguće, provjere te podatke pristupajući relevantnim bazama podataka koje bi trebale biti nacionalne u smislu da njima upravljaju tijela javne vlasti. U ovoj bi fazi još uvijek moglo biti slučajeva kada to još uvijek nije moguće iz tehničkih razloga. Stoga bi Komisija trebala predvidjeti mjere unapređenja koje bi mogle olakšati jednostavan elektronički pristup ažuriranim podacima, kao što su sve jači alati koji nude pristup virtualnim dosjeima poduzeća ili sredstva koja olakšavaju interoperabilnost između baza podataka ili drugih sličnih pratećih mjera.

Također bi trebalo osigurati da javni naručitelji ne trebaju tražiti dokumentaciju koja je još uvijek aktualna, a kojom već raspolažu iz prethodnih postupaka nabave. Međutim, u ovom kontekstu bi također trebalo osigurati da se javni naručitelji ne opterećuju s nerazmjernim arhiviranjem i evidentiranjem. Stoga bi se primjena ove obveze trebala odgoditi do trenutka kada korištenje elektroničkih sredstava komunikacije postane obvezujuće, budući da će elektroničko upravljanje dokumentacijom olakšati zadatak javnim naručiteljima.

(86)

Daljnje pojednostavljenje za gospodarske subjekte i javne naručitelje moglo bi se postići putem standardnog obrasca za osobne izjave koji bi mogao smanjiti probleme u vezi preciznog sastavljanja formalnih izjava i izjava pristanka kao i jezične probleme.

(87)

Komisija stavlja na raspolaganje i upravlja elektroničkim sustavom, odnosno e-Certisom, koji trenutačno na dobrovoljnoj osnovi ažuriraju i provjeravaju nacionalna tijela. Cilj sustava e-Certis jest olakšavanje razmjene potvrda i ostale dokazne dokumentacije koju javni naručitelji često zahtijevaju. Dosadašnje iskustvo ukazuje na činjenicu da dobrovoljno ažuriranje i provjeravanje nije dovoljno kako bi se osiguralo da se e-Certis u potpunosti iskoristi za pojednostavljivanje i olakšavanje razmjene dokumenata posebno za dobrobit malih i srednjih poduzeća. Stoga bi kao prvi korak trebalo održavanje učiniti obvezujućim. Korištenje sustava e-Certis kasnije će se učiniti obvezujućim.

(88)

Javni bi naručitelji trebali moći zahtijevati primjenu mjera ili programa upravljanja okolišem tijekom izvršavanja javnih ugovora. Programi upravljanja okolišem, bez obzira na to jesu li prijavljeni u okviru instrumenata Unije, poput Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o (15), mogu ukazivati na to da gospodarski subjekt posjeduje tehničke mogućnosti potrebne za izvršenje ugovora. To uključuje potvrde za znak za okoliš Europske Unije koje uključuju kriterije upravljanja okolišem. Ako gospodarski subjekt nema pristup takvim programima registracije upravljanja okolišem ili ako nema mogućnost pribavljanja tih programa unutar relevantnog vremenskog roka, trebalo bi omogućiti podnošenje opisa primijenjenih mjera upravljanja okolišem ako dotični gospodarski subjekt pokaže da te mjere osiguravaju jednaku razinu zaštite okoliša kao i mjere koje se zahtijevaju u okviru upravljanja okolišem.

(89)

Pojam kriterija za dodjelu ima središnje mjesto u ovoj Direktivi. Stoga je važno da se relevantne odredbe predstave na što je moguće jednostavniji način. To se može postići korištenjem terminologije „ekonomski najpovoljnija ponuda” kao glavni koncept, budući da bi sve pobjedničke ponude naposljetku trebale biti odabrane u skladu s onim što pojedini javni naručitelj smatra da je ekonomski najpovoljnije rješenje između ponuđenih. Kako bi se izbjegla zamjena s kriterijem dodjele koji je trenutačno poznat kao „ekonomski najpovoljnija ponuda” u Direktivama 2004/17/EZ i 2004/18/EZ, za taj bi koncept trebalo koristiti različitu terminologiju, „najbolji omjer između cijene i kvalitete”. Stoga bi ga se trebalo tumačiti u skladu sa sudskom praksom u vezi s tim direktivama, osim kada ova Direktiva navodi jasno značajno različito rješenje.

(90)

Ugovori bi trebali biti dodijeljeni na temelju objektivnih kriterija kojima se osigurava sukladnost s načelima transparentnosti, zabrane diskriminacije i jednakog postupanja, s ciljem osiguravanja objektivne usporedbe relativne vrijednosti ponuda kako bi se odredilo, uz poštovanje uvjeta učinkovitog nadmetanja, koja ponuda je ekonomski najpovoljnija. Trebalo bi izričito navesti da se ekonomski najpovoljnija ponuda treba procjenjivati na temelju najboljeg omjera između cijene i kvalitete, što bi uvijek trebalo uključiti element cijene ili troška. Isto tako, trebalo bi pojasniti da bi se takva procjena ekonomski najpovoljnije ponude mogla provoditi i samo na temelju ili cijene ili isplativosti. Stoga je primjereno podsjetiti da javni naručitelji mogu odrediti određene standarde kvalitete uz korištenje tehničkih specifikacija ili uvjete izvršenja ugovora.

Kako bi se u javnoj nabavi potaknula veća usmjerenost na kvalitetu, države članice trebale bi biti ovlaštene zabraniti ili ograničiti procjenjivanje „ekonomski najpovoljnije ponude” samo na temelju cijene ili troška, ako to smatraju potrebnim.

Kako bi se osigurala sukladnost s načelom jednakog postupanja pri dodjeli ugovora, javni naručitelji trebali bi biti obvezni osigurati potrebnu transparentnost kako bi omogućili da su svi ponuditelji na odgovarajući način obaviješteni o kriterijima i postupcima koji će se primjenjivati pri donošenju odluke o dodjeli ugovora. Javni naručitelji stoga bi trebali biti obvezni navesti kriterije za dodjelu ugovora i relativni ponder pripisan svakom od tih kriterija. Javnim naručiteljima trebalo bi, međutim, biti dozvoljeno odstupanje od te obveze navođenja pondera koji se pripisuje tim kriterijima u opravdanim slučajevima, za koje moraju biti u mogućnosti navesti razloge, ako pripisivanje važnosti ne može biti utvrđeno unaprijed, posebno zbog složenosti ugovora. U takvim slučajevima javni naručitelji trebali bi navesti kriterije prema njihovoj važnosti, od najvažnijeg prema manje važnom.

(91)

Članak 11. UFEU-a, zahtjeva da zahtjevi zaštite okolišabudu uključeni u definiciju i provedbu politika i aktivnosti Unije, pogotovo u svrhu promicanja održivog razvoja. U ovoj Direktivi pojašnjen je način na koji javni naručitelji mogu doprinijeti zaštiti okoliša i promicanju održivog razvoja, a u isto vrijeme osigurati da mogu pribaviti najbolju vrijednost za novac za svoje ugovore.

(92)

Pri procjenjivanju najboljeg omjera između cijene i kvalitete, javni naručitelji bi trebali odrediti ekonomske i kvalitativne kriterije povezane s predmetom ugovora koje će koristiti za tu namjenu. Primjenom tih kriterija trebala bi biti moguća usporedna procjena razine uspješnosti svake ponude s obzirom na predmet ugovora, kako je utvrđeno u tehničkim specifikacijama. U kontekstu najboljeg omjera cijene i kvalitete, ova Direktiva obuhvaća nepotpun popis mogućih kriterija za dodjelu koji uključuju okolišne i socijalne aspekte. Javne naručitelje trebalo bi poticati da odaberu kriterije za dodjelu putem kojih će osigurati visokokvalitetne radove, robu ili usluge koje su najbolje prilagođene njihovim potrebama.

Odabranim kriterijima za dodjelu na javne naručitelje ne prenosi se neograničena sloboda izbora. Tim bi kriterijima trebala biti zajamčena mogućnost učinkovitog i poštenog nadmetanja te bi trebali biti popraćeni postupcima kojima se omogućuje učinkovita provjera informacija koje su pružili ponuditelji.

Kako bi se osigurala ekonomski najpovoljnija ponuda, odluka o dodjeli ugovora ne bi se trebala temeljiti isključivo na kriterijima koji nisu vezani uz troškove. Kriteriji kvalitete trebali bi stoga biti popraćeni kriterijem troška koji bi, ovisno o izboru javnog naručitelja, mogao biti cijena ili mogao biti utemeljen na pristupu isplativosti, poput troškova životnog vijeka. Međutim, kriteriji za dodjelu ne bi trebali utjecati na primjenu nacionalnih odredaba kojima se utvrđuje naknada za određene usluge ili u kojima su određene fiksne cijene za određenu robu.

(93)

Kada nacionalne odredbe određuju naknadu za određene usluge ili fiksne cijene za određenu robu, trebalo bi razjasniti da je i dalje moguća procjena vrijednosti za novac na temelju drugih čimbenika osim same cijene ili naknade. Ovisno o dotičnoj usluzi ili proizvodu, ti bi čimbenici na primjer mogli uključiti uvjete isporuke i plaćanja, aspekte usluga nakon prodaje, (npr. raspon savjetodavnih usluga i usluga zamjene) ili okolišne ili socijale aspekte (npr. jesu li knjige tiskane na recikliranom papiru ili papiru od drva iz održivih izvora, trošak pripisan okolišnim vanjskim učincima i je li unaprijeđena socijalna integracija osoba u nepovoljnom položaju ili članova ranjivih skupina među osobama koje su angažiranje za izvršenje ugovora). S obzirom na brojne mogućnosti procjenjivanja vrijednosti za novac na temelju bitnih kriterija, trebalo bi izbjegavati pristup određivanja grupa kao jedino sredstvo za dodjelu ugovora.

(94)

Ako je kvaliteta zaposlenog osoblja relevantna za razinu uspješnosti izvršenja ugovora, javni naručitelji također bi trebali biti u mogućnosti kao kriterij za dodjelu koristiti organizaciju, kvalifikacije i iskustvo osoblja angažiranog za izvršenje određenog ugovora jer to može utjecati na kvalitetu izvršenja ugovora i shodno tome na ekonomsku vrijednost ponude. To bi, primjerice, mogao biti slučaj u ugovorima o intelektualnim uslugama, poput usluga savjetovanja ili arhitektonskih usluga. Javni naručitelji koji koriste tu mogućnost trebali bi osigurati, odgovarajućom primjenom ugovornih sredstava, da osoblje angažirano za izvršenje ugovora udovoljava određenim kriterijima kvalitete te da takvo osoblje može biti zamijenjeno samo uz pristanak javnog naručitelja čime se osigurava da zamjensko osoblje pruža jednakovrijednu razinu kvalitete.

(95)

Od ključne je važnosti u potpunosti iskoristiti potencijal javne nabave kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. U ovom kontekstu, trebalo bi podsjetiti da je javna nabava ključna za poticanje inovacija, što je od velike važnosti za budući rast u Europi. S obzirom na važne razlike među pojedinim sektorima i tržištima, ne bi, međutim, bilo prikladno odrediti opće obvezujuće zahtjeve u slučaju nabave vezane uz okoliš, društvo ili inovacije.

U propisima Unije već su određeni obvezujući zahtjevi nabave za postizanje posebnih ciljeva u sektoru vozila u cestovnom prijevozu (Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16)) te u sektoru uredske opreme (Uredba (EZ) br. 106/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (17)). Uz to, definicija zajedničkih metodologija za troškove životnog vijeka znatno je uznapredovala.

Stoga je prikladno s tim nastaviti te ostaviti u okviru zakonodavstva vezanog uz određeni sektor određivanje obvezujućih ciljeva u okviru određenih politika i uvjeta prisutnih u relevantnom sektoru te promicati razvoj i korištenje europskih pristupa troškovima životnog vijeka kao dodatnog temelja za korištenje javne nabave u svrhu promicanja održivog rasta.

(96)

Te mjere vezane uz pojedine sektore trebalo bi nadopuniti prilagodbom direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ kojima se ovlašćuje javne naručitelje da svojim strategijama nabave pridonose ciljevima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Stoga bi trebalo pojasniti da javni naručitelji, osim u slučajevima procjene samo na temelju cijene, mogu odrediti ekonomski najpovoljniju ili najjeftiniju ponudu korištenjem pristupa troškova životnog vijeka. Troškovi životnog vijeka obuhvaćaju sve troškove tijekom trajanja radova, robe ili usluga.

Ti troškovi podrazumijevaju interne troškove, poput troškova potrebnog istraživanja, razvoja, proizvodnje, prijevoza, korištenja, održavanja i odlaganja nakon isteka roka trajanja no također mogu obuhvaćati troškove pripisane vanjskim učincima okoliša, poput onečišćenja prouzročenog eksploatacijom sirovina korištenih u dobivanju proizvoda ili prouzročenih samim proizvodom ili njegovom proizvodnjom, pod uvjetom da se takvi troškovi mogu novčano izraziti i pratiti. Metode koje javni naručitelji koriste za procjenu troškova pripisanih okolišnim eksternalijama trebale bi se unaprijed odrediti na objektivan i nediskriminirajući način te bi trebale biti dostupne svim zainteresiranim stranama. Takve metode mogu se uspostaviti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, no kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja putem prilagođenih metoda, te bi metode trebale biti općenite, odnosno ne bi se trebale određivati posebno za svaki pojedini postupak javne nabave.

Na razini Unije trebalo bi razviti zajedničke metodologije za izračunavanje troškova životnog vijeka za određene kategorije robe ili usluga. Kada te zajedničke metodologije budu razvijene, njihovo korištenje treba postati obavezno.

Nadalje, trebalo bi ispitati izvodivost određivanja zajedničke metodologije za troškove društvenog životnog vijeka, uzimajući u obzir postojeće metodologije poput Smjernica za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda koje su donesene u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš.

(97)

Nadalje, u svrhu bolje integracije društvenih i pitanja okoliša u postupke nabave, javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti koristiti kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja ugovora vezane uz radove, robu ili usluge koje će se pružati u sklopu javnog ugovora u bilo kojem aspektu i u bilo kojoj fazi njihovog životnog vijeka, od eksploatacije sirovina za proizvod do faze odlaganja proizvoda, uključujući čimbenike obuhvaćene određenim postupkom proizvodnje, pružanja ili trgovine i njezinih uvjeta tih radova, robe ili usluga ili obuhvaćene određenim postupkom tijekom kasnije faze njihovog životnog vijeka, čak ako ti čimbenici nisu dio njihovog materijalnog sadržaja. Kriteriji i uvjeti vezani uz takav postupak proizvodnje ili pružanja mogu obuhvaćati uvjete da proizvodnja kupljenih proizvoda nije obuhvaćala korištenje otrovnih kemikalija ili da se kupljene usluge pružaju korištenjem energetski učinkovitih strojeva. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, to također uključuje kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja ugovora vezane uz nabavu ili korištenje proizvoda u okviru pravedne trgovine tijekom izvršavanja ugovora koji će se dodijeliti. Kriteriji i uvjeti koji se odnose na trgovinu i njene uvjete mogu se na primjer odnositi na činjenicu da dotični proizvod potječe iz pravedne trgovine, uključujući zahtjev za plaćanje minimalne cijene i premije proizvođačima. Uvjeti izvršenja ugovora vezani uz pitanja okoliša mogli bi, primjerice, obuhvaćati isporuku, pakiranje i odlaganje proizvoda, a u slučaju ugovora o radovima i uslugama, smanjenje otpada i učinkovitost resursa.

Međutim, uvjet o povezanosti s predmetom ugovora isključuje kriterije i uvjete vezane uz opću poslovnu politiku koji se ne mogu smatrati čimbenicima svojstvenima za određeni postupak proizvodnje ili izvođenja kupljenih radova, dobave robe ili pružanja usluga. Javnim naručiteljima stoga ne bi trebalo biti dozvoljeno zahtijevati od ponuditelja da imaju uspostavljenu politiku poslovne, društvene ili okolišne odgovornosti.

(98)

Od ključne je važnosti da su kriteriji za dodjelu ili uvjeti izvršenja ugovora vezani uz društvene aspekte postupka proizvodnje povezani s radovima, robom ili uslugama koje će se pružati na temelju ugovora. Uz to, ti bi se kriteriji trebali primjenjivati sukladno Direktivi 96/71/EZ, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije, te ne bi trebali biti odabrani ili se ne bi trebali primjenjivati na način kojim se izravno ili neizravno diskriminira gospodarske subjekte iz drugih država članica ili trećih zemalja koje su stranke GPA-a ili Sporazuma o slobodnoj trgovini čija je stranka Unija. Stoga bi zahtjevi vezani uz osnovne radne uvjete utvrđeni u Direktivi 96/71/EZ, poput onih o minimalnim plaćama, trebali ostati u okviru nacionalnog zakonodavstva ili u okviru kolektivnih ugovora koji se primjenjuju sukladno pravu Unije u kontekstu te Direktive.

Uvjeti izvršenja ugovora mogli bi također biti namijenjeni poticanju uvođenja mjera za promicanje jednakosti žena i muškaraca na radu, povećanom sudjelovanju žena na tržištu rada i usklađivanju rada i privatnog života, zaštiti okoliša ili dobrobiti životinja te u suštini biti u skladu s temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO) i poticati angažiranje više osoba u nepovoljnom položaju nego što se zahtijeva na temelju nacionalnog zakonodavstva.

(99)

Mjere usmjerene na zaštitu zdravlja osoblja angažiranog u postupku proizvodnje, davanje prednosti društvenoj integraciji osoba u nepovoljnom položaju ili članova ranjivih skupina među osobama angažiranima za izvršenje ugovora ili mjere usmjerene na osposobljavanje vještina potrebnih u okviru određenog ugovora također može biti predmetom kriterija za dodjelu ili uvjeta izvršenja ugovora pod uvjetom da su te mjere vezane uz radove, robu ili usluge koje se pružaju u okviru ugovora. Na primjer, ti se kriteriji ili uvjeti mogu odnositi, između ostalog, na zapošljavanje osoba koje duže vrijeme traže posao, na provedbu mjera osposobljavanja nezaposlenih osoba ili mladih osoba tijekom izvršavanja ugovora koji će se dodijeliti. U tehničkim specifikacijama javni naručitelji mogu odrediti takve društvene zahtjeve koji izravno obilježavaju određeni proizvod ili uslugu, poput dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedbe prilagođene svim korisnicima.

(100)

Javni ugovori ne bi se trebali dodjeljivati gospodarskim subjektima koji su sudjelovali u aktivnostima zločinačke organizacije ili koji su bili proglašeni krivima za korupciju, prijevaru na štetu financijskih interesa Unije, kaznena teroristička djela, pranje novaca ili financiranje terorizma. Izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također bi trebalo voditi obvezujućem isključenju na razini Unije. Države članice trebale bi, međutim, omogućiti odstupanje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. To se, primjerice, može primjenjivati na slučajeve u kojima se hitno potrebna cjepiva ili oprema za slučajeve nužde mogu otkupiti jedino od gospodarskog subjekta na koji se inače primjenjuje jedna od obvezujućih osnova za isključenje.

(101)

Javnim naručiteljima također bi se trebala pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele javnog ugovora neovisno o tome bi li inače imao tehničke i ekonomske sposobnosti za izvršenje ugovora.

Uzimajući u obzir činjenicu da će javni naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, javni naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim javnim ugovorima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se natjecatelji ili ponuditelji ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvog isključenja.

Pri primjeni fakultativnih osnova za isključenje, javni naručitelji bi trebali posvetiti osobitu pozornost načelu proporcionalnosti. Manje nepravilnosti bi samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta. Ipak, ponovljeni slučajevi manjih nepravilnosti mogu dati povod sumnji u pouzdanost gospodarskog subjekta koja može opravdati njegovo isključenje.

(102)

Trebalo bi se, međutim, dopustiti da gospodarski subjekti i mogu usvajati mjere sukladnosti usmjerene na ispravljanje posljedica kaznenih djela ili neprimjerena ponašanja te usmjerenih na učinkovito sprečavanje budućeg neprimjerenog ponašanja. Te mjere mogle bi posebno obuhvaćati mjere vezane uz osoblje ili organizaciju poput raskidanja svih veza s osobama ili organizacijama koje su sudjelovale u neprimjerenom ponašanju, odgovarajućih mjera reorganizacije osoblja, uvođenja sustava izvještavanja i nadzora, stvaranja strukture interne revizije kako bi se pratila sukladnost i donošenja pravila o internoj odgovornosti i naknadama. Ako takve mjere ne nude dovoljna jamstva, određeni gospodarski subjekt ne bi se više trebao isključivati samo na tim osnovama. Gospodarski subjekti trebali bi imati mogućnost zatražiti da se preispitaju mjere sukladnosti poduzete u svrhu mogućeg uključivanja u postupak nabave. Međutim, države članice same bi trebale utvrditi točne postupovne i materijalne uvjete primjenjive u takvim slučajevima. Države članice trebale bi posebno biti slobodne odlučiti žele li dozvoliti pojedinim javnim naručiteljima izvršavanje relevantnih procjena ili provjeriti taj zadatak drugim tijelima na središnjoj ili decentraliziranoj razini.

(103)

Ponude koje su izuzetno jeftine s obzirom na radove, robu ili usluge mogle bi biti utemeljene na tehnički, ekonomski ili pravno nevjerodostojnim pretpostavkama ili praksama. Ako ponuditelj ne može pružiti zadovoljavajuće objašnjenje, javni naručitelj trebao bi biti ovlašten odbiti ponudu. Odbijanje ponude trebalo bi biti obvezujuće u slučajevima u kojima je javni naručitelj ustanovio da izuzetno niska ponuđena cijena ili troškovi proizlaze iz nesukladnosti s obvezujućim pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je usklađeno snjime u području socijalnog prava, radnog prava ili prava okoliša ili s odredbama međunarodnog radnog prava.

(104)

Uvjeti izvršenja ugovora služe za utvrđivanje posebnih zahtjeva vezanih iz izvršenje ugovora. Za razliku od kriterija za dodjelu ugovora koji predstavljaju temelj za usporednu procjenu kvalitete ponuda, uvjeti izvršenja ugovora podrazumijevaju fiksne objektivne zahtjeve koji ne utječu na procjenu ponuda. Uvjeti izvršenja ugovora trebali bi biti usklađeni s ovom Direktivom ako nisu izravno ili neizravno diskriminirajući te ako su povezani s predmetom ugovora, koji obuhvaća sve čimbenike angažirane u specifičnom postupku proizvodnje, pružanja ili komercijalizacije. Ti uvjeti obuhvaćaju uvjete vezane uz postupak izvršenja ugovora, ali ne obuhvaćaju zahtjeve vezane uz opću poslovnu politiku.

Uvjeti izvršenja ugovora trebali bi biti navedeni u obavijesti o nadmetanju, prethodnoj informativnoj obavijesti koja se koristi kao sredstvo poziva na nadmetanje ili u dokumentaciji o nabavi.

(105)

Važno je da podugovaratelji poštuju primjenjive obveze u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila i njihova primjena u skladu s pravom Unije, što se osigurava kroz odgovarajuće aktivnosti nadležnih nacionalnih tijela u okviru njihove odgovornosti i nadležnosti, kao što su inspekcije rada ili agencije za zaštitu okoliša.

Također je važno osiguravanje određene transparentnosti u podugovarateljskom lancu, jer to javnim naručiteljima pruža informaciju o tome tko je prisutan na gradilištima na kojima se izvode radovi za njih ili koja poduzeća pružaju usluge unutar zgrada ili na zgradama, infrastrukturama ili područjima kao što su gradske vijećnice, općinske škole, sportski objekti, luke ili auto ceste, za koje su javni naručitelji odgovorni ili nad kojima imaju izravan nadzor Trebalo bi pojasniti da se obveza dostavljanja traženih podataka u svakom slučaju odnosi na glavnog ugovaratelja, ili na temelju posebnih klauzula koje će svaki javni naručitelj trebati uključiti u sve postupke nabave, ili na temelju obveza koje bi države članice propisale glavnom ugovaratelju kroz opće primjenjive odredbe.

Također bi trebalo pojasniti da bi se uvjeti koji se odnose na provedbu poštovanja primjenjivih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila, i njihova primjena u skladu s pravom Unije, trebali primjenjivati uvijek kad zakon države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovaratelja i glavnog ugovaratelja. Nadalje, trebalo bi izričito navesti da bi države članice trebale moći ići dalje, na primjer proširiti obveze u vezi transparentnosti, omogućujući izravna plaćanja podugovarateljima ili omogućujući ili zahtijevajući od javnih naručitelja da provjere da podugovaratelji nisu u nekoj od situacija u kojoj bi isključenje gospodarskog subjekta bilo opravdano. Kada se te mjere primjenjuju na podugovaratelje, trebalo bi osigurati usklađenost s odredbama koje se primjenjuju na glavne ugovaratelje kako bi postojanje obvezujuće osnove isključenje rezultiralo zahtjevom da glavni ugovaratelj zamjeni dotičnog podugovaratelja. Kada takva provjera pokaže da se radi o neobvezujućoj osnovi za isključenje, trebalo bi pojasniti da javni naručitelji mogu zatražiti zamjenu. Ipak, trebalo bi izričito navesti da javni naručitelji mogu biti obvezani zatražiti zamjenu dotičnog podugovaratelja ako bi isključenje glavnih ugovaratelja u takvim slučajevima bilo obvezno.

Trebalo bi također izričito navesti da države članice i dalje mogu propisati stroža pravila o odgovornosti u okviru nacionalnog prava ili donositi propise u okviru nacionalnog prava o izravnim plaćanjima podugovarateljima.

(106)

Trebalo bi ponoviti da se Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (18) primjenjuje na računanje rokova sadržanih u ovoj Direktivi.

(107)

Potrebno je pojasniti uvjete u kojima izmjene ugovora tijekom njegova izvršavanja zahtijevaju pokretanje novog postupka nabave, uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Pokretanje novog postupka nabave potrebno je u slučaju materijalnih izmjena prvotnog ugovora, pogotovo u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranki, uključujući raspodjelu prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranki da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima tog ugovora. To posebno može biti slučaj ako bi izmijenjeni uvjeti utjecali na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka.

Izmjene ugovora čiji su rezultat neznatne izmjene vrijednosti ugovora do određene razine uvijek bi trebale biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka nabave. S tim ciljem te kako bi se osigurala pravna sigurnost, ova bi Direktiva trebala predvidjeti pragove „de minimis” ispod kojih nije potrebno provoditi novi postupak nabave. Izmjene ugovora iznad tih pragova trebale bi biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka nabave u onoj mjeri u kojoj su u skladu s relevantnim uvjetima iz ove Direktive.

(108)

Javni naručitelji se mogu naći u situacijama kada su potrebni dodatni radovi, roba ili usluge; u tim slučajevima može biti opravdana izmjena prvotnog ugovora bez novog postupka nabave, osobito kada su dodatne isporuke namijenjene za djelomične zamjene ili za proširenje postojećih usluga, robe ili instalacija, kada bi promjena dobavljača obvezivala javnog naručitelja da nabavi materijal, radove ili usluge s drukčijim tehničkim svojstvima, što bi dovelo do neusklađenosti ili nerazmjernih tehničkih poteškoća u radu i održavanju.

(109)

Javni naručitelji mogu biti suočeni s vanjskim okolnostima koje nisu mogli predvidjeti u trenutku dodjele ugovora, posebno ako će za izvršenje ugovora biti potrebno duže razdoblje. U tom slučaju potreban je određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se ugovor prilagodio tim okolnostima bez provođenja novog postupka nabave. Pojam nepredvidivih okolnosti podrazumijeva okolnosti koje nisu mogle biti predviđene usprkos temeljnoj pripremi prvotne dodjele od strane javnog naručitelja, uzimajući u obzir sva dostupna sredstva, narav i obilježja određenog projekta, dobru praksu u određenom području te potrebu osiguravanja prikladnog odnosa između sredstava potrošenih na pripremu dodjele i njezinu predviđenu vrijednost. Međutim, to se ne može primjenjivati u slučajevima u kojima izmjena uzrokuje promjenu naravi cjelokupne nabave, primjerice, zamjenom radova, robe ili usluga koje je potrebno nabaviti nečim različitim ili temeljnom promjenom vrste nabave, jer se u takvim slučajevima može pretpostaviti mogući utjecaj na rezultate.

(110)

U skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti, uspješan ponuditelj ne bi trebao, primjerice, ako je ugovor raskinut zbog nedostataka u izvedbi, biti zamijenjen drugim gospodarskim subjektom bez ponovnog nadmetanja. Međutim, uspješan ponuditelj koji izvršava ugovor trebao bi moći, posebno ako je ugovor dodijeljen većem broju poduzeća, iskusiti određene strukturne promjene tijekom izvršavanja ugovora, poput isključivo internih reorganizacija, preuzimanja, spajanja i kupnji ili insolventnosti. Takve strukturne promjene ne bi trebale automatski podrazumijevati potrebu za provedbom novih postupaka nabave za sve javne ugovore koje taj ponuditelj izvršava.

(111)

Javni naručitelji trebali bi, u pojedinim ugovorima, imati mogućnost izmjena ugovora u obliku revizijskih klauzula ili opcija, no takve klauzule ne bi im trebale omogućiti neograničenu diskreciju. U ovoj Direktivi trebalo bi stoga odrediti mjeru u kojoj je moguće mijenjati prvotni ugovor. Stoga bi trebalo pojasniti da dovoljno jasno sastavljene revizijske klauzule ili opcije mogu na primjer predvidjeti indeksaciju cijena ili osigurati da je komunikacijska oprema koja se isporučuje tijekom određenog razdoblja prikladna i u slučaju izmjene komunikacijskih protokola ili drugih tehnoloških izmjena. Također bi trebalo biti moguće predvidjeti u okviru dovoljno jasnih klauzula prilagodbe ugovora izazvane tehničkim poteškoćama koje su se pojavile tijekom izvođenja ili održavanja. Trebalo bi također podsjetiti da bi ugovori mogli, na primjer, uključivati i standardno održavanje kao i predvidjeti aktivnosti izvanrednog održavanja koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje kontinuiteta javnih usluga.

(112)

Javni naručitelji ponekad su suočeni s okolnostima koje zahtijevaju rani raskid javnih ugovora kako bi se zajamčila sukladnost s obvezama prema pravu Unije u području javne nabave. Države članice stoga bi trebale osigurati da javni naručitelji imaju mogućnost, pod uvjetima određenima nacionalnim pravom, raskinuti javni ugovor tijekom njegova trajanja ako tako zahtijeva pravo Unije.

(113)

Rezultati radnog dokumenta službi Komisije od 27. lipnja 2011. naslovljenog „Izvješće o evaluaciji: Utjecaj i učinkovitost zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi” upućuju na potrebu preispitivanja izuzimanja određenih usluga iz potpune primjene Direktive 2004/18/EZ. Zbog toga bi potpunu primjenu ove Direktive trebalo proširiti kako bi obuhvatila brojne usluge.

(114)

Određene kategorije usluga zbog njihove naravi i dalje su ograničenih prekograničnih dimenzija, pogotovo usluge koje su poznate kao usluge osobama, poput određenih društvenih, zdravstvenih ili obrazovnih usluga. Te usluge pružaju se u određenom kontekstu koji se znatno razlikuje među pojedinim državama članicama zbog različitih tradicija u kulturama. Stoga bi trebalo uspostaviti poseban sustav za javne ugovore za te usluge čiji je prag viši od onog koji se primjenjuje na druge usluge.

Usluge osobama u vrijednosti ispod tog praga najčešće neće biti od interesa pružateljima iz drugih država članica osim ako postoje konkretne naznake koje dokazuju suprotno, poput financiranja Unije namijenjenog prekograničnim projektima.

Ugovori za usluge osobama čija vrijednost prelazi taj prag trebali bi biti u skladu s načelom transparentnosti na razini Unije. S obzirom na važnost kulturološkog konteksta te osjetljivost tih usluga, državama članicama trebala bi se omogućiti diskrecija po pitanju organizacije izbora pružatelja usluge na način koji one smatraju najprikladnijim. Pravila ove Direktive uzimaju u obzir taj imperativ te uvjetuju samo poštovanje osnovnih načela transparentnosti i jednakog postupanja te osiguravanja da javni naručitelji imaju mogućnost primjene posebnih kriterija kvalitete pri odabiru pružatelja usluga, poput kriterija određenih u Dobrovoljnom europskom okviru za kvalitetu društvenih usluga, koji je objavio Odbor za socijalnu zaštitu. Kod određivanja postupaka koji će se upotrijebiti za dodjelu ugovora za usluge osobama, države članice bi uzeti u obzir članak 14. UFEU-a i Protokol br. 26. Istodobno bi se države članice trebale držati svojih ciljeva za pojednostavljenje i za olakšavanje administrativnog opterećenja za javne naručitelje i gospodarske subjekte; trebalo bi pojasniti da bi to moglo također izazvati oslanjanje na pravila koja se odnose na ugovore o uslugama koje nisu obuhvaćene određenim sustavom.

Države članice i državna tijela imaju slobodu da sami pružaju te usluge ili da organiziraju društvene usluge na način koji ne podrazumijeva sklapanje javnih ugovora, na primjer financiranjem takvih usluga ili izdavanjem dozvola ili dodjelom ovlaštenja svim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju uvjete koje je unaprijed odredio javni naručitelj, bez ograničenja ili kvota, pod uvjetom da takav sustav dozvoljava dovoljnu mjeru oglašavanja i da je u skladu s načelima transparentnosti i zabrane diskriminacije.

(115)

Na sličan način, hotelijerske i ugostiteljske usluge najčešće nude subjekti koji se nalaze na određenom mjestu pružanja tih usluga pa te usluge imaju ograničenu prekograničnu dimenziju. Te bi usluge stoga trebale biti obuhvaćene samo blagim režimom, uz prag od 750 000 EUR. Veliki ugovori o hotelijerskim i ugostiteljskim uslugama iznad tog praga mogu biti od interesa za razne gospodarske subjekte, poput putničkih agencija i ostalih posrednika, također na prekograničnoj osnovi.

(116)

Na sličan način određene pravne usluge odnose se samo na pitanja isključivo nacionalnog prava te ih stoga pružaju samo subjekti koji se nalaze u dotičnoj državi članici te posljedično također imaju ograničene prekogranične dimenzije. Te bi usluge stoga trebale biti obuhvaćene samo blagim režimom, uz prag od 750 000 EUR. Veliki ugovori o pravnim uslugama iznad tog praga mogu biti od interesa za razne gospodarske subjekte, poput međunarodnih pravnih poduzeća, također na prekograničnoj osnovi, pogotovo ako se bave pravnim pitanjima koja proizlaze ili se temelje na pravu Unije ili drugim međunarodnim pravima ili uključuju više od jedne zemlje.

(117)

Iskustvo je pokazalo da su brojne druge usluge, poput spasilačkih usluga, vatrogasnih usluga ili zatvorskih usluga, najčešće od prekograničnog interesa samo u vremenu kada se nakupi dovoljna kritična masa putem njihove relativno visoke vrijednosti. U onoj mjeri u kojoj nisu isključene iz područja primjene ove Direktive, trebalo bi ih uključiti u okviru blagog režima. U mjeri u kojoj se njihovo pružanje zapravo temelji na ugovorima, ostale kategorije usluga, poput državnih usluga ili pružanja usluga namijenjenih zajednici, najčešće bi bile od prekograničnog interesa samo počevši od praga od 750 000 EUR te bi stoga samo tada trebale biti obuhvaćene blagim režimom.

(118)

S ciljem osiguravanja kontinuiteta javnih usluga, ova Direktiva bi trebala omogućiti da sudjelovanje u postupcima nabave za određene usluge u području zdravstvenih, socijalnih i usluga vezanih uz kulturu može biti rezervirano za organizacije koje se temelje na vlasništvu zaposlenika ili aktivnom sudjelovanju zaposlenika u upravljanju, a za postojeće organizacije, poput zadruga, da sudjeluju u pružanju tih usluga krajnjim korisnicima. Ova se odredba područjem primjene ograničava isključivo na određene zdravstvene, socijalne i povezane usluge, određene usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja, knjižnice, arhive, muzeje i ostale usluge vezane uz kulturu, usluge vezane uz sport i usluge za privatna kućanstva, te nije namijenjena obuhvaćanju niti jednog izuzetka predviđenog ovom Direktivom. Takve bi usluge trebale biti obuhvaćene blagim režimom.

(119)

Prikladno je utvrditi te usluge korištenjem specifičnih položaja u Jedinstvenom rječniku nabave (CPV) donesenom Uredbom (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (19), odnosno hijerarhijski strukturiranoj nomenklaturi podijeljenoj u odjeljke, skupine, razrede, kategorije i potkategorije. Kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, trebalo bi pojasniti da upućivanje na odjeljak ne podrazumijeva implicitno upućivanje na podređene pododjeljke. Takva sveobuhvatna pokrivenost trebala bi biti izričito određena na način da se spomenu svi relevantni položaji, prema potrebi u obliku niza kodova.

(120)

Projektni natječaji najčešće se koriste u području prostornog planiranja, arhitekture i inženjerstva ili obrade podataka. Međutim, trebalo bi ponoviti da bi se ti fleksibilni instrumenti također mogli koristiti u druge svrhe, poput generiranja planova za financijski inženjering koji bi optimizirali podršku malim i srednjim poduzećima u kontekstu inicijative Zajednička europska sredstva za mikro, mala i srednja poduzeća (JEREMIE) ili drugih programa potpore Unije namijenjenih malim i srednjim poduzećima u određenoj državi članici. U projektnom natječaju koji se koristi za stjecanje planova za takav financijski inženjering također bi moglo biti predviđeno da bi se naknadni ugovori o uslugama za realizaciju tog financijskog inženjeringa dodijelili uspješnom ponuditelju ili jednom od uspješnih ponuditelja u projektnom natječaju putem pregovaračkog postupka bez objave.

(121)

Rezultati ocjenjivanja pokazuju da još uvijek postoji potreba za poboljšanjem primjene pravila Unije o javnoj nabavi. U svrhu učinkovitije i usklađene primjene pravila, od ključne je važnosti steći dobar uvid u moguće strukturne probleme i opća kretanja u nacionalnim politikama nabave kako bi se učinkovitije pristupilo rješavanju mogućih problema. Taj bi se uvid trebao steći prikladnim praćenjem čiji bi se rezultati redovito objavljivali kako bi se omogućila utemeljena rasprava o mogućim poboljšanjima pravila i praksi javne nabave. S tako dobrim uvidom mogao bi se također dobiti uvid u primjenu pravila o javnoj nabavi u okviru provedbe projekata koje sufinancira Unija. Države članice trebale bi biti slobodne same odlučiti na koji način i tko bi trebao biti zadužen za izvršavanje tog praćenja u praksi; time bi također trebale biti slobodne odlučiti o tome hoće li se praćenje temeljiti na ex-post kontroli zasnovanoj na uzorcima ili na sustavnoj ex-ante kontroli postupaka javne nabave obuhvaćenih ovom Direktivom. Također bi trebalo biti moguće pokrenuti pitanje mogućih problema pri ogovarajućim tijelima; to ne podrazumijeva nužno da osobe koje su izvršile praćenje imaju aktivnu legitimaciju pred sudovima.

Bolje smjernice, informacije i potpora javnim naručiteljima i gospodarskim subjektima također bi mogli znatno doprinijeti poboljšanju djelotvornosti javne nabave putem veće razine znanja, veće pravne sigurnosti i profesionalizacije praksi nabave. Takve smjernice trebalo bi staviti na raspolaganje javnim naručiteljima i gospodarskim subjektima kad god je to potrebno radi poboljšanja ispravne primjene pravila. Smjernice koje je potrebno pružiti mogle bi obuhvaćati sva pitanja relevantna u području javne nabave, poput planiranja nabave, postupaka, izbora tehnika i instrumenata te dobrih praksi pri provođenju postupaka. U pogledu pravnih pitanja smjernice ne moraju nužno podrazumijevati cjelokupnu pravnu analizu određenih pitanja; te bi smjernice mogle biti ograničene na opće prepoznavanje elemenata koji bi trebali biti uzeti u obzir za naknadnu detaljnu analizu pitanja, na primjer na način da se odredi sudska praksa koja bi mogla biti relevantna ili smjernice ili ostali izvori u kojima se obrađuje to određeno pitanje.

(122)

Direktivom 89/665/EEZ predviđeni su određeni postupci pravne zaštite koji su stavljeni na raspolaganje barem svakoj osobi koja je zainteresirana ili je bila zainteresirana za dobivanje određenog ugovora te koja je oštećena ili je suočena s tim rizikom uslijed navodnog kršenja prava Unije u području javne nabave ili kršenja nacionalnih pravila koja prenose to pravo. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na te postupke pravne zaštite. Međutim, građani, zainteresirane strane, bez obzira jesu li u organiziranom obliku, te ostale osobe ili tijela kojima nisu dostupni postupci pravne zaštite na temelju Direktive 89/665/EEZ imaju zakonit interes, kao porezni obveznici, u dobrim postupcima nabave. Stoga bi im trebalo omogućiti da, osim putem sustava pravne zaštite na temelju Direktive 89/665/EEZ te bez nužne potrebe iznošenja na sudovima, iznesu moguća kršenja te Direktive nadležnom tijelu ili strukturi. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje postojećih tijela ili struktura, države članice trebale bi moći osigurati mogućnost obraćanja općim nadzornim tijelima ili strukturama, sektorskim nadzornim tijelima, općinskim nadzornim tijelima, tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, javnom pravobranitelju ili nacionalnim revizorskim tijelima.

(123)

Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal javne nabave u svrhu postizanja ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, nabava vezana uz okoliš, društvo i inovacije također će morati odigrati svoju ulogu. Stoga je važno pribaviti pregled razvoja u području strateške nabave kako bi se stekao utemeljeni uvid u opće trendove na cjelokupnoj razini u tom području. U tom kontekstu također se mogu koristiti već pripremljena, prikladna izvješća.

(124)

S obzirom na potencijal malih i srednjih poduzeća u pogledu stvaranja radnih mjesta, rasta i inovacija, važno je poticati njihovo sudjelovanje u javnoj nabavi, putem odgovarajućih odredaba u ovoj Direktivi te putem inicijativa na nacionalnoj razini. Nove odredbe predviđene ovom Direktivom trebale bi doprinijeti poboljšanju razine uspjeha, što podrazumijeva udio malih i srednjih poduzeća u ukupnoj vrijednosti dodijeljenih ugovora. Nije prikladno nametnuti obvezujuće udjele uspješnosti, međutim, nacionalne inicijative usmjerene na poticanje sudjelovanja malih i srednjih poduzeća trebalo bi pomno pratiti s obzirom na njihovu važnost.

(125)

Već je uspostavljen niz postupaka i metoda rada vezanih uz komunikaciju i kontakte Komisije s državama članicama, poput komunikacije i kontakata vezanih uz postupke utvrđene na temelju članaka 258. i 260. UFEU-a, Mreže za rješavanje problemâ unutarnjeg tržišta (SOLVIT) i inicijative EU Pilot, koji nisu izmijenjeni ovom Direktivom. Međutim, uz njih trebalo bi uspostaviti jedinstveno mjesto u svakoj državi članici za suradnju s Komisijom koje bi funkcioniralo kao jedinstvena pristupna točka za pitanja vezana uz javnu nabavu u određenoj državi članici. Tu funkciju mogle bi izvršavati osobe ili strukture koje su već u redovitom kontaktu s Komisijom radi pitanja vezanih uz javnu nabavu, poput nacionalnih kontaktnih mjesta, članova Savjetodavnog odbora za javnu nabavu, članova Mreže nabave ili nacionalnih koordinacijskih tijela.

(126)

Sljedivost i transparentnost pri donošenju odluka u postupcima nabave od ključne je važnosti za osiguravanje pouzdanih postupaka, uključujući učinkovitu borbu protiv korupcije i prijevare. Javni naručitelji stoga bi trebali čuvati preslike sklopljenih ugovora velike vrijednosti kako bi mogli omogućiti pristup tim dokumentima zainteresiranim stranama u skladu s primjenjivim pravilima o pristupu dokumentima. Nadalje, ključni elementi i odluke u pojedinim postupcima nabave trebali bi biti dokumentirani u izvješću o nabavi. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjeglo administrativno opterećenje, trebalo bi biti dopušteno da se u izvješću o nabavi upućuje na podatke koji su već navedeni u relevantnoj obavijesti o dodjeli ugovora. Elektroničke sustave za objavu tih obavijesti, kojima upravlja Komisija, također bi trebalo poboljšati s ciljem olakšavanja unosa podataka te olakšavanja izdvajanja globalnih izvješća i razmjene podataka među sustavima.

(127)

Radi administrativnog pojednostavljenja te u svrhu smanjenja opterećenja država članica, Komisija bi trebala povremeno pregledati je li razina kvalitete i cjelovitosti podataka sadržanih u obavijestima koje su objavljene vezano uz postupke javne nabave dovoljna kako bi Komisija mogla izdvojiti statističke podatke koje bi u suprotnom morale podnijeti države članice.

(128)

Učinkovita administrativna suradnja potrebna je radi razmjene podataka potrebnih za provođenje postupaka dodjele u prekograničnim situacijama, pogotovo u pogledu provjere osnove za kriterije za isključenje i odabir, primjene standarda kvalitete i okolišnih standarda te popisa odobrenih gospodarskih subjekata. Razmjena podataka podliježe nacionalnim zakonima o povjerljivosti. Stoga ova Direktiva ne nameće nikakve obveze državama članicama da razmjenjuju podatke koji prelaze one podatke kojima mogu pristupiti javni naručitelji. Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (20) mogao bi predstavljati korisno elektroničko sredstvo za olakšavanje i poboljšanje administrativne suradnje u upravljanju razmjenom informacija na temelju jednostavnih i jedinstvenih postupaka kojima se uklanjaju jezične prepreke. Pilot - projekt bi se stoga trebao čim prije pokrenuti kako bi se ispitala prikladnost širenja IMI-a na razmjenu podataka u okviru ove Direktive.

(129)

U svrhu prilagodbe brzom tehničkom, gospodarskom i regulatornom razvoju, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji s obzirom na brojne elemente ove Direktive koji nisu od ključne važnosti. Zbog potrebe za usklađenošću s međunarodnim sporazumima, Komisija bi trebala biti ovlaštena za izmjenu tehničkih postupaka za metode izračunavanja vezane uz pragove te bi također trebala biti ovlaštena za povremeno revidiranje tih pragova i prilagodbu Priloga X.; popisi tijela središnje državne uprave mogu se mijenjati zbog upravnih izmjena na nacionalnoj razini. O tim se izmjenama obavješćuje Komisija koja bi trebala biti ovlaštena za prilagodbu Priloga I.; upućivanja na CPV nomenklaturu mogu biti podvrgnuta regulatornim izmjenama na razini Unije te je potrebno unijeti te izmjene u tekst ove Direktive; tehnički detalji i značajke uređaja za elektroničko primanje trebali bi biti ažurirani s obzirom na tehnički razvoj; također je potrebno ovlastiti Komisiju za sastavljanje obvezujućih tehničkih standarda elektroničke komunikacije kako bi se osigurala interoperabilnost tehničkih formata, procesa i razmjene poruka u postupcima nabave koji se provode uz korištenje elektroničke komunikacije, uzimajući u obzir tehničke napretke; popis pravnih akata Unije kojima se uspostavljaju zajedničke metodologije za izračunavanje troškova životnog vijeka trebalo bi brzo prilagoditi kako bi obuhvaćao mjere donesene na sektorskoj osnovi. Kako bi se zadovoljile te potrebe, Komisija bi trebala biti ovlaštena za ažuriranje popisa zakonodavnih akata, uključujući metodologije izračuna troškova životnog vijeka.Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održava odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravovremeno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(130)

U primjeni ove Direktive Komisija bi se trebala savjetovati s odgovarajućim skupinama stručnjaka iz područja e-nabave uz osiguravanje uravnoteženog sastava između najvažnijih zainteresiranih strana.

(131)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, poput uvjeta za sastavljanje standardnih formata za objavu obavijesti te standardnog formata za osobne izjave, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(132)

Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje provedbenih akata koji se tiču standardnih formata za objavu obavijesti, koji nemaju nikakav utjecaj na financijski aspekt ni na prirodu ni područje primjene obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Naprotiv, ti akti imaju isključivo administrativnu svrhu i namijenjeni su olakšavanju primjene pravila određenih u ovoj Direktivi.

(133)

Za usvajanje standardnih formata za osobne izjave trebalo bi koristiti postupak ispitivanja, zbog utjecaja tih osobnih izjava na nabavu i jer one imaju ključnu ulogu u pojednostavljivanju dokumentacije potrebne u postupcima nabave.

(134)

Komisija bi trebala preispitati utjecaj primjene pragova na unutarnje tržište te o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće. Pri tome bi trebala uzeti u obzir čimbenike poput razine prekogranične nabave, sudjelovanja malih i srednjih poduzeća, transakcijskih troškova te ravnoteže između troškova i koristi.

U skladu s člankom XXII. stavkom 7. GPA-a, o njemu će se voditi daljnji pregovori tri godine nakon njegova stupanja na snagu te povremeno nakon toga. U tom kontekstu trebala bi se preispitati prikladnost razine pragova, imajući na umu utjecaj inflacije s obzirom na dugo razdoblje bez promjene pragova u GPA-u; u slučaju da je uslijed toga potrebno izmijeniti razinu pragova, Komisija bi, prema potrebi, trebala donijeti prijedlog pravnog akta kojim se izmjenjuju pragovi određeni u ovoj Direktivi.

(135)

Uzimajući u obzir trenutačne rasprave o horizontalnim odredbama kojima se uređuju odnosi s trećim zemljama u pogledu javne nabave, Komisija bi trebala pomno pratiti globalne trgovinske uvjete i procijeniti konkurentnu poziciju Unije.

(136)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno koordinacija zakona, propisa i upravnih odredaba država članica koje se primjenjuju na neke postupke javne nabave, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(137)

Direktivu 2004/18/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(138)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011., u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavješćivanju o svojim mjerama za prijenos pomoću jednog ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.:

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I OPĆA NAČELA

POGLAVLJE I.:

Područje primjene i definicije

ODJELJAK 1.:

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.:

Predmet i područje primjene

Članak 2:.

Definicije

Članak 3.:

Mješovita nabava

ODJELJAK 2.:

PRAGOVI

Članak 4.:

Iznosi pragova

Članak 5.:

Načini izračunavanja procijenjene vrijednosti nabave

Članak 6.:

Revizija pragova i popis tijela središnje države

ODJELJAK 3.:

IZUZEĆA

Članak 7.:

Ugovori u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga

Članak 8.:

Posebna izuzeća u području elektroničkih komunikacija

Članak 9.:

Dodijeljeni javni ugovori i projektni natječaji organizirani prema međunarodnim pravilima

Članak 10.:

Posebna izuzeća za ugovore o uslugama

Članak 11.:

Ugovori o uslugama dodijeljeni na osnovi isključivog prava

Članak 12.:

Ugovori između subjekata u javnom sektoru

ODJELJAK 4.:

POSEBNE SITUACIJE

Odsjek 1.:

Subvencionirani ugovori za usluge istraživanja i razvoja

Članak 13.:

Ugovori koje subvencioniraju javni naručitelji

Članak 14.:

Usluge istraživanja i razvoja

Odsjek 2.:

Nabava koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte

Članak 15.:

Obrana i sigurnost

Članak 16.:

Mješovita nabava koja uključuje sigurnosne ili obrambene aspekte

Članak 17.:

Javni ugovori i projektni natječaji koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte koji se dodjeljuju ili organiziraju u skladu s međunarodnim pravilima

POGLAVLJE II.:

Opća pravila

Članak 18.:

Načela nabave

Članak 19.:

Gospodarski subjekti

Članak 20.:

Rezervirani ugovori

Članak 21.:

Povjerljivost podataka

Članak 22.:

Pravila koja se primjenjuju na komunikaciju

Članak 23.:

Nomenklature

Članak 24.:

Sukobi interesa

GLAVA II.:

PRAVILA O JAVNIM UGOVORIMA

POGLAVLJE I.:

Postupci

Članak 25.:

Uvjeti povezani s GPA-om i drugim međunarodnim sporazumima

Članak 26.:

Odabir postupaka

Članak 27.:

Otvoreni postupak

Članak 28.:

Ograničeni postupak

Članak 29.:

Natjecateljski postupak uz pregovore

Članak 30.:

Natjecateljski dijalog

Članak 31.:

Partnerstvo za inovacije

Članak 32.:

Korištenje pregovaračkog postupka bez prethodne objave

POGLAVLJE II.:

Tehnike i instrumenti za elektroničku i zbirnu nabavu

Članak 33.:

Okvirni sporazumi

Članak 34.:

Dinamički sustavi nabave

Članak 35.:

Elektroničke dražbe

Članak 36.:

Elektronički katalozi

Članak 37.:

Središnje aktivnosti nabave i središnja tijela za nabavu

Članak 38.:

Povremena zajednička nabava

Članak 39.:

Nabave koje uključuju javne naručitelje iz različitih država članica

POGLAVLJE III.:

Provedba postupka

ODJELJAK 1.:

PRIPREMA

Članak 40.:

Prethodna provjera tržišta

Članak 41.:

Prethodno sudjelovanje natjecatelja ili ponuditelja

Članak 42.:

Tehničke specifikacije

Članak 43.:

Oznake

Članak 44.:

Izvješća o testiranju, potvrde i drugi načini dokazivanja

Članak 45.:

Varijante

Članak 46.:

Razdjela ugovora u grupe

Članak 47.:

Određivanje rokova

ODJELJAK 2.:

OBJAVLJIVANJE I TRANSPARENTNOST

Članak 48.:

Prethodne informacijske obavijesti

Članak 49.:

Obavijest o nadmetanju

Članak 50.:

Obavijest o dodjeli ugovora

Članak 51.:

Oblik i način objave obavijesti

Članak 52.:

Objava na nacionalnoj razini

Članak 53.:

Elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi

Članak 54.:

Pozivi kandidatima

Članak 55.:

Obavješćivanje natjecatelja i ponuditelja

ODJELJAK 3.:

IZBOR SUDIONIKA I DODJELA UGOVORA

Članak 56.:

Opća načela

Odsjek 1.:

Kriteriji za kvalitativni odabir

Članak 57.:

Osnove za isključenje

Članak 58.:

Kriteriji za odabir

Članak 59.:

Europska jedinstvena dokumentacija o nabavi

Članak 60.:

Načini dokazivanja

Članak 61.:

Internetsko spremište potvrda (e-Certis)

Članak 62.:

Norme osiguravanja kvalitete i norme upravljanja okolišem

Članak 63.:

Oslanjanje na sposobnosti drugih subjekata

Članak 64.:

Službeni popisi odobrenih gospodarskih subjekata i potvrđivanje od tijela osnovanih sukladno javnom ili privatnom pravu

Pododjeljak 2.:

Smanjenje broja natjecatelja, ponuda i rješenja

Članak 65.:

Smanjenje broja inače kvalificiranih natjecatelja koji će se pozvati na sudjelovanje

Članak 66.:

Smanjenje broja ponuda i rješenja

Pododjeljak 3.:

Dodjela ugovora

Članak 67.:

Kriteriji za odabir ponude

Članak 68.:

Trošak životnog vijeka

Članak 69.:

Izuzetno niske ponude

POGLAVLJE IV.:

Izvršenje ugovora

Članak 70.:

Uvjeti za izvršenje ugovora

Članak 71.:

Podugovaranje

Članak 72.:

Izmjena ugovora tijekom njegova trajanja

Članak 73.:

Raskid ugovora

GLAVA III.:

POSEBNI REŽIMI NABAVE

POGLAVLJE I.:

Društvene i druge posebne usluge

Članak 74.:

Dodjela ugovora za društvene i druge posebne usluge

Članak 75.:

Objava obavijesti

Članak 76.:

Načela dodjele ugovora

Članak 77.:

Rezervirani ugovori za određene usluge

POGLAVLJE II.:

Pravila kojima se uređuju projektni natječaji

Članak 78.:

Područje primjene

Članak 79.:

Obavijesti

Članak 80.:

Pravila o organiziranju projektnih natječaja i odabiru sudionika

Članak 81.:

Sastav ocjenjivačkog suda

Članak 82.:

Odluke ocjenjivačkog suda

GLAVA IV.:

UPRAVLJANJE

Članak 83.:

Provedba

Članak 84.:

Pojedinačna izvješća o postupcima za dodjelu ugovora

Članak 85.:

Nacionalno izvještavanje i statistički podaci

Članak 86.:

Administrativna suradnja

GLAVA V.:

DELEGIRANE OVLASTI, PROVEDBENE OVLASTI I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 87.:

Izvršavanje ovlasti

Članak 88.:

Hitni postupak

Članak 89.:

Postupak odbora

Članak 90.:

Prenošenje i prijelazne odredbe

Članak 91.:

Stavljanja izvan snage

Članak 92.:

Preispitivanje

Članak 93.:

Stupanje na snagu

Članak 94.:

Adresati

PRILOZI

PRILOG I.

TIJELA SREDIŠNJE DRŽAVE

PRILOG II.

POPIS DJELATNOSTI NAVEDENIH U ČLANKU 2. STAVKU 1. TOČKI 6. (a)

PRILOG III.

POPIS PROIZVODA NAVEDENIH U ČLANKU 4. TOČKI (b) VEZANO UZ UGOVORE KOJE DODJELJUJU JAVNI NARUČITELJI U PODRUČJU OBRANE

PRILOG IV.

ZAHTJEVI VEZANI UZ ALATE I UREĐAJE ZA ELEKTRONIČKO ZAPRIMANJE PONUDA, ZAHTJEVA ZA SUDJELOVANJE KAO I PLANOVA I PROJEKATA U PROJEKTNIM NATJEČAJIMA

PRILOG V.

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI

Dio A:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O OBJAVLJIVANJU PRETHODNE INFORMACIJSKE OBAVIJESTI NA PROFILU KUPCA

Dio B:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI PRETHODNE INFORMACIJSKE OBAVIJESTI (iz članka 48.)

Dio C:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O NADMETANJU (iz članka 49.)

Dio D:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI UGOVORA (iz članka 50.)

Dio E:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O PROJEKTNOM NATJEČAJU (iz članka 79. stavka 1.)

Dio F:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O REZULTATIMA NATJEČAJA (iz članka 79. stavka 2.)

Dio G:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O IZMJENAMA UGOVORA TIJEKOM NJEGOVA TRAJANJA (iz članka 72. stavka 1.)

Dio H:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O NADMETANJU VEZANE UZ UGOVORE ZA DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE (iz članka 75. stavka 1.)

Dio I:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI PRETHODNE INFORMACIJSKE OBAVIJESTI VEZANE UZ DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE (iz članka 75. stavka 1.)

Dio J:

PODACI KOJE TREBAJU SADRŽAVATI OBAVIJESTI O DODJELI UGOVORA ZA DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE (iz članka 75. stavka 2.)

PRILOG VI.

PODACI KOJE TREBA SADRŽAVATI DOKUMENTACIJA O NABAVI VEZANA UZ ELEKRONIČKE DRAŽBE (iz članka 35. stavak 4.)

PRILOG VII.

DEFINICIJA ODREĐENIH TEHNIČKIH SPECIFIKACIJA

PRILOG VIII.

OBILJEŽJA OBJAVE

PRILOG IX.

SADRŽAJ POZIVA NA DOSTAVU PONUDE, NA SUDJELOVANJE U DIJALOGU ILI NA POTVRDU INTERESA PREDVIĐENIH ČLANKOM 54.

PRILOG X.

POPIS MEĐUNARODNIH DRUŠTVENIH KONVENCIJA I KONVENCIJA O ZAŠTITI OKOLIŠTA IZ ČLANKA 18. STAVKA 2.

PRILOG XI.

REGISTRI

PRILOG XII.

NAČINI DOKAZIVANJA ISPUNJAVANJA KRITERIJA ZA ODABIR

PRILOG XIII.

POPIS PRAVNIH AKATA UNIJE IZ ČLANKA 68. STAVKA 3.

PRILOG XIV.

USLUGE IZ ČLANKA 74.

PRILOG XV.

Korelacijska tablica

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I OPĆA NAČELA

POGLAVLJE I

Područje primjene i definicije

Odjeljak 1.

Predmet i definicije

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o postupcima nabave koju provode javni naručitelji vezana uz javne ugovore te projektne natječaje čija procijenjena vrijednost nije manja od pragova utvrđenih u članku 4.

2.   Nabava u smislu ove Direktive podrazumijeva stjecanje putem javnog ugovora, radova, robe ili usluga koje nabavlja jedan ili više javnih naručitelja od gospodarskih subjekata koje su ti javni naručitelji odabrali, bez obzira na to jesu ili radovi, roba ili usluge namijenjene javnoj svrsi.

3.   Primjena ove Direktive podliježe članku 346. UFEU-a.

4.   Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica da u skladu s pravom Unije same odrede usluge koje smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa, načine na koje bi se one trebale organizirati i financirati, sukladno propisima o državnoj potpori, te specifične obveze kojima podliježu. Isto tako, ova Direktiva ne utječe na odluku tijela javna vlasti kako i u kojoj mjeri žele sami vršiti javne funkcije u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokolom br. 26.

5.   Ova Direktiva ne utječe na način na koji države članice organiziraju svoje sustave socijalnog osiguranja.

6.   Sporazumi, odluke ili drugi pravni instrumenti kojima se uređuje prijenos ovlasti i odgovornosti za izvršavanje javnih zadaća među javnim naručiteljima ili udruženjima javnih naručitelja te kojima nije predviđeno izvršavanje ugovornih obveza uz novčanu naknadu smatraju se pitanjima interne organizacije u dotičnoj državi članici te stoga ova Direktiva ni na koji način ne utječe na njih.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„javni naručitelj” znači država, regionalne ili lokalne vlasti, javnopravna tijela, udruženja koja je osnovala jedna ili nekoliko takvih vlasti ili jedno ili nekoliko takvih javnopravnih tijela;

2.

„tijela središnje države” znači javni naručitelji navedeni u Prilogu I. te, ako su na nacionalnoj razini izvršeni ispravci ili izmjene, njihova zamjenska tijela;

3.

„decentralizirani javni naručitelji” znači svi javni naručitelji koji nisu tijela središnje državne uprave;

4.

„javnopravna tijela” znači tijela koja posjeduju sve od sljedećih značajki:

(a)

uspostavljena su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, a nisu industrijske ili trgovačke naravi;

(b)

imaju pravnu osobnost; i

(c)

većim dijelom financira ih država, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane tih tijela ili imaju upravni, upraviteljski ili nadzorni odbor, a više od polovice članova tih odbora imenovala je država, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela;

5.

„javni ugovori” znači ugovori kojima se ostvaruje financijski interes, sklopljeni u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja, a čiji je predmet izvođenje radova, nabava robe ili pružanje usluga;

6.

„ugovori o javnim radovima” znači javni ugovori čiji je predmet jedno od sljedećeg:

(a)

izvođenje ili projektiranje i izvođenje radova vezanih uz jednu ili više djelatnosti u smislu Priloga II.;

(b)

izvođenje ili projektiranje i izvođenje posla;

(c)

realizacija, na bilo koji način, posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio javni naručitelj koji izvršava odlučan utjecaj na vrstu ili projektiranje posla;

7.

„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju;

8.

„ugovori o javnoj nabavi robe” javni ugovori čiji je predmet kupnja, leasing, najam ili kupnja na otplatu sa ili bez mogućnosti kupnje robe. Ugovor o javnoj nabavi robe može kao sporedne obuhvaćati poslove postavljanja i instalacije;

9.

„ugovori o javnim uslugama” znači javni ugovori čiji je predmet pružanje usluga osim onih iz točke 8.;

10.

„gospodarski subjekt” znači fizička ili pravna osoba ili javno tijelo ili skupina tih osoba i/ili tijela, uključujući svako privremeno udruženje poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, nabavu robe ili pružanje usluga;

11.

„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;

12.

„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u ograničenom postupku, u natjecateljskom postupku uz pregovore, u pregovaračkom postupku bez prethodne objave, natjecateljskom dijalogu ili partnerstvu za inovacije;

13.

„dokumentacija o nabavi” znači bilo koji dokument koji je sastavljen ili na koji javni naručitelj upućuje, a u kojemu se opisuju ili određuju elementi nabave ili postupka, uključujući obavijest o nadmetanju, prethodnu informacijsku obavijest ako se ona koristi kao sredstvo pozivanja na nadmetanje, tehničke specifikacije, opisnu dokumentaciju, predložene ugovorne uvjete, formate dokumenata koje podnose natjecatelji ili ponuditelji, informacije o općim primjenjivim obvezama te svu dodatnu dokumentaciju;

14.

„aktivnosti središnje nabave” znači aktivnosti koje se kontinuirano provode u jednom od sljedećih oblika:

(a)

stječe robu i/ili usluge namijenjene javnim naručiteljima; ili

(b)

dodjelom javnih ugovora ili sklapanjem okvirnih sporazuma za radove, robu ili usluge namijenjene javnim naručiteljima;

15.

„pomoćne aktivnosti nabave” znači aktivnosti koje obuhvaćaju pružanje podrške aktivnostima nabave, pogotovo u sljedećim oblicima:

(a)

u obliku tehničke infrastrukture koja javnim naručiteljima omogućuje dodjelu javnih ugovora ili sklapanje okvirnih sporazuma za radove, robu ili usluge;

(b)

u obliku savjeta o provođenju ili izvedbi postupaka javne nabave;

(c)

u obliku pripreme i upravljanja postupcima javne nabave u ime i u korist određenog javnog naručitelja;

16.

„središnje tijelo za nabavu” znači javni naručitelj koji obavlja aktivnosti središnje nabave te moguće pomoćne aktivnosti nabave;

17.

„pružatelj usluga javne nabave” znači javno ili privatno tijelo koje nudi pomoćne aktivnosti nabave na tržištu;

18.

„pisan” ili „u pisanom obliku” znači svaki iskaz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu čitati, umnožavati i naknadno slati. Može uključivati podatke koji se prenose i pohranjuju elektroničkim putem;

19.

„elektronička sredstva” znači elektronička oprema za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranu podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom vezom, radiovezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;

20.

„životni vijek” znači sve uzastopne i/ili međusobno povezane faze, uključujući potrebno istraživanje i razvoj, proizvodnju, trgovinu i njezine uvjete, prijevoz, korištenje i održavanje tijekom postojanja proizvoda ili radova ili pružanja usluge, od stjecanja sirovina ili generiranja resursa do odlaganja, uklanjanja i završetka usluge ili upotrebe;

21.

„projektni natječaji” znači postupci koji omogućavaju javnom naručitelju stjecanje, uglavnom u području prostornog planiranja, arhitekture, inženjerstva ili obrade podataka, plana ili projekta koji je odabrao ocjenjivački sud nakon provedenog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada;

22.

„inovacija” znači provedba novog ili značajno poboljšanog proizvoda, usluge ili postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke proizvodnje, građenja ili izgradnje, nova metoda stavljanja na tržište ili nova metoda organizacije u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih odnosa između ostalog s ciljem pomaganja rješavanja društvenih izazova ili kao potpora strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

23.

„oznaka” znači svaki dokument, potvrda ili certifikat kojim se potvrđuje da su određeni radovi, proizvodi, usluge, procesi ili postupci zadovoljili određene zahtjeve;

24.

„zahtjevi za oznaku” znači zahtjevi koje određeni radovi, proizvodi, usluge, procesi ili postupci moraju ispuniti da bi dobili dotičnu oznaku.

2.   Za potrebe ovog članka, „regionalna tijela” uključuju tijela navedena na popisu, koji nije konačan, u NUTS-u 1 i 2, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (22), a „lokalna tijela” uključuju sva tijela administrativnih jedinica obuhvaćenih NUTS-om 3 te manjih administrativnih jedinica, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1059/2003.

Članak 3.

Mješovita nabava

1.   Stavak 2 odnosi se na mješovite ugovore čiji predmet su različite vrste nabave obuhvaćene ovom Direktivom.

Stavci od 3. do 5. odnose se na mješovite ugovore čiji je predmet nabava obuhvaćena ovom Direktivom i nabava obuhvaćena drugim pravnim režimima.

2.   Ugovori čiji su predmet dvije ili više vrsta nabave (radova, usluga ili roba) dodjeljuju se u skladu s odredbama primjenjivim na vrstu nabave koja je glavni predmet određenog ugovora.

U slučaju mješovitih ugovora čiji su predmet djelomično usluge u smislu glave III. poglavlja I. te djelomično ostale usluge, ili mješovitih ugovora koji se sastoje djelomično od usluga i djelomično od robe, glavni se predmet ugovora određuje na temelju najveće procijenjene vrijednosti tih usluga ili robe.

3.   Kada su različiti dijelovi određenog ugovora objektivno odvojivi, primjenjuje se stavak 2.Kada različiti dijelovi određenog ugovora objektivno nisu odvojivi, primjenjuje se stavak 6.

Kada je dio određenog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjuje se članak 16.a ove Direktive.

4.   U slučaju ugovora čiji je predmet nabava obuhvaćena ovom Direktivom te nabava koja nije obuhvaćena ovom Direktivom, javni naručitelji mogu odlučiti dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove ili dodijeliti jedinstveni ugovor. Ako javni naručitelji odluče dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove, odluka o tome koji pravni režim se odnosi na svaki od zasebnih ugovora donosi se na temelju značajki određenog zasebnog dijela.

Ako javni naručitelji odluče dodijeliti jedinstveni ugovor, ova se Direktiva primjenjuje, osim ako je drugačije propisano člankom 16., na mješoviti ugovor koji je u tu svrhu sklopljen, neovisno o vrijednosti dijelova koji bi inače spadali pod različite pravne režime i neovisno o tome kojem pravnom režimu bi ti dijelovi inače podlijegali.

U slučaju mješovitih ugovora koji sadrže elemente ugovora o nabavi robe, radovima i uslugama te koncesija, mješoviti se ugovor dodjeljuje u skladu s ovom Direktivom, pod uvjetom da je procijenjena vrijednost dijela ugovora koji predstavlja ugovor obuhvaćen ovom Direktivom, izračunata u skladu s člankom 5., jednaka ili veća od relevantnog praga određenog u članku 4.

5.   U slučaju ugovora čiji je predmet nabava obuhvaćena ovom Direktivom te nabava vezana uz obavljanje djelatnosti koja podliježe Direktivi 2014/25/EU, primjenjiva pravila, neovisno o stavku 4. ovog članka, utvrđuju se u skladu s člancima 5. i 6. Direktive 2014/25/EU.

6.   Kada se različiti dijelovi određenog ugovora objektivno ne mogu razdvojiti, određuje se primjenjivi pravni režim na temelju glavnog predmeta tog ugovora.

Odjeljak 2.

Pragovi

Članak 4.

Iznosi pragova

Ova Direktiva primjenjuje se u slučaju nabava za čiju se vrijednost, bez poreza na dodanu vrijednost (PDV), procjenjuje da je jednaka ili veća od sljedećih pragova:

(a)

5 186 000 EUR za ugovore o javnim radovima;

(b)

134 000 EUR za ugovore o javnoj nabavi robe ili usluga koje su dodijelila tijela središnje državne uprave te za projektne natječaje koje su ta tijela organizirala; ako su ugovore o javnoj nabavi robe dodijelili javni naručitelji koji djeluju u području obrane, taj prag primjenjuje se samo na ugovore koji se odnose na proizvode obuhvaćene Prilogom III.;

(c)

207 000 EUR za ugovore o javnoj nabavi robe ili usluga koje su dodijelili decentralizirani javni naručitelji te projektne natječaje koje su ti naručitelji organizirali; taj prag također se primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi robe koje su dodijelila tijela središnje državne uprave koja djeluju u području obrane, ako ti ugovori obuhvaćaju proizvode koji nisu obuhvaćeni Prilogom III.;

(d)

750 000 EUR za ugovore o javnim uslugama za društvene ili druge posebne usluge navedene u Prilogu XIV.

Članak 5.

Načini izračunavanja procijenjene vrijednosti nabave

1.   Izračunavanje procijenjene vrijednosti nabave temelji se na ukupnom iznosu, bez PDV-a, koju je procijenio javni naručitelj, uključujući sve mogućnosti i sva moguća obnavljanja ugovora kako je izričito određeno u dokumentaciji o nabavi.

Ako javni naručitelj nudi nagrade ili isplate natjecateljima ili ponuditeljima, mora ih uzeti u obzir pri izračunavanju procijenjene vrijednosti nabave.

2.   Ako se javni naručitelj sastoji od zasebnih operativnih jedinica, u obzir se uzima ukupna procijenjena vrijednost za sve pojedine operativne jedinice.

Neovisno o prvom podstavku, kada je zasebna operativna jedinica samostalno nadležna za svoju nabavu ili njezine određene kategorije, vrijednosti se mogu procijeniti na razini dotične jedinice.

3.   Metoda koja se koristi za izračunavanje procijenjene vrijednosti nabave ne smije biti odabrana s namjerom izuzimanja nabave iz područja primjene ove Direktive. Nabava ne smije biti podijeljena s ciljem njezina izuzimanja iz područja primjene ove Direktive ako za to ne postoje objektivni razlozi.

4.   Ta procijenjena vrijednost valjana je u trenutku slanja poziva na nadmetanje ili, ako taj poziv nije predviđen, u trenutku u kojem javni naručitelj započne s postupkom nabave, na primjer, gdje je to primjereno, stupanjem u kontakt s gospodarskim subjektima u svrhu nabave.

5.   S obzirom na okvirne sporazume i dinamičke sustave nabave, vrijednost koja se uzima u obzir jest najveća procijenjena vrijednost bez PDV-a svih ugovora predviđenih tijekom ukupnog trajanja okvirnog sporazuma ili dinamičkog sustava nabave.

6.   U slučaju partnerstava za inovacije, vrijednost koja se uzima u obzir jest najveća procijenjena vrijednost bez PDV-a aktivnosti istraživanja i razvoja koje će se provoditi tijekom svih faza predviđenog partnerstva te robe, usluga ili radova koji će biti razvijeni i nabavljeni po završetku predviđenog partnerstva.

7.   S obzirom na ugovore o javnim radovima, pri izračunu procijenjene vrijednosti uzimaju se u obzir i troškovi radova i ukupna procijenjena vrijednost robe i usluga koje javni naručitelj stavlja na raspolaganje izvođaču radova pod uvjetom da su one potrebne za izvođenje radova.

8.   Ako predloženi posao ili pružanje usluga mogu rezultirati dodjelom ugovora u zasebnim grupama, u obzir se uzima ukupna procijenjena vrijednost svih tih grupa.

Ako je zbrojena vrijednost grupa jednaka ili veća od praga utvrđenog u članku 4., ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu ugovora za svaku grupu.

9.   Ako prijedlog za stjecanje sličnih roba može rezultirati dodjelom ugovora u obliku odvojenih grupa, u obzir se uzima ukupna procijenjena vrijednost svih tih grupa kada se primjenjuje članak 4. točke (b) i (c).

Ako je zbrojena vrijednost grupa jednaka ili veća od praga utvrđenog u članku 4., ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu ugovora za svaku grupu.

10.   Neovisno o stavcima 8. i 9, javni naručitelji mogu dodijeliti ugovore za pojedine grupe bez primjene postupaka predviđenih ovom Direktivom, pod uvjetom da je procijenjena vrijednost određene grupe bez PDV-a manja od 80 000 EUR za robu ili usluge ili 1 milijun EUR za radove. Međutim, zbirna vrijednost tako dodijeljenih grupa bez primjene ove Direktive ne prelazi 20 % zbrojene vrijednosti svih grupa na koje je razdijeljen predloženi posao, predložena kupnja slične robe ili predloženo pružanje usluga.

11.   U slučaju ugovora o javnoj nabavi robe ili javnim uslugama koji su uobičajene naravi ili koji se planiraju obnoviti u određenom razdoblju, izračun procijenjene vrijednosti ugovora temelji se na sljedećem:

(a)

na ukupnoj stvarnoj vrijednosti uzastopnih ugovora iste vrste koji su dodijeljeni u prethodnih 12 mjeseci ili tijekom financijske godine, prilagođenoj, ako je moguće, kako bi se u obzir uzele izmjene u količini ili vrijednosti koje bi nastale tijekom 12 mjeseci nakon inicijalnog ugovora;

(b)

ili na ukupnoj procijenjenoj vrijednosti uzastopnih ugovora dodijeljenih tijekom 12 mjeseci nakon prve isporuke ili tijekom financijske godine ako je ona duža od 12 mjeseci.

12.   S obzirom na ugovore o javnoj nabavi robe vezane uz leasing, zakup, najam ili kupnja na otplatu, vrijednost koja se uzima kao temelj za izračunavanje procijenjene vrijednosti ugovora jest sljedeća:

(a)

u slučaju javnih ugovora na određeno vrijeme, ako je to vrijeme manje od ili jednako 12 mjeseci, ukupna procijenjena vrijednost za vrijeme trajanja ugovora ili, ako je vrijeme trajanja ugovora duže od 12 mjeseci, ukupna vrijednost, uključujući procijenjenu preostalu vrijednost;

(b)

u slučaju javnih ugovora koji nemaju određeno trajanje ili se njihovo trajanje ne može odrediti, mjesečna vrijednost pomnožena s 48.

13.   S obzirom na ugovore o javnim uslugama, temelj za izračunavanje procijenjene vrijednosti ugovora jest, prema potrebi, sljedeći:

(a)

usluge osiguranja: plative premije i drugi oblici naknada;

(b)

bankarske i druge financijske usluge: naknade, provizije, kamate i druge vrste naknada;

(c)

projektantski ugovori: naknade, provizije i drugi oblici naknada.

14.   S obzirom na ugovore o javnim uslugama u kojima nije naznačena ukupna vrijednost, temelj za izračunavanje procijenjene vrijednosti ugovora jest sljedeći:

(a)

u slučaju ugovora na određeno vrijeme, ako je to vrijeme kraće ili jednako 48 mjeseci: ukupna vrijednost za njihovo puno trajanje;

(b)

u slučaju ugovora koji nemaju određeno trajanje ili s trajanjem dužim od 48 mjeseci: mjesečna vrijednost pomnožena s 48.

Članak 6.

Revizija pragova i popis tijela središnje države

1.   Svake dvije godine, počevši od 30. lipnja 2013., Komisija provjerava da pragovi određeni u članku 4. točkama (a), (b) i (c) odgovaraju pragovima utvrđenima u Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi (GPA) i prema potrebi ih revidira u skladu s ovim člankom.

U skladu s metodom izračuna utvrđenom u GPA-u Komisija računa vrijednosti tih pragova na osnovi prosječne dnevne vrijednosti eura u smislu posebnih prava vučenja (PPV) tijekom razdoblja od 24 mjeseca koje završava 31. kolovoza koji prethodi reviziji s učinkom od 1. siječnja. Vrijednost tako revidiranih pragova zaokružuje se prema potrebi na najbližu nižu vrijednost u tisućama eura kako bi se osiguralo da se poštuju važeći pragovi predviđeni GPA-om, a koji su iskazani u PPV-ima.

2.   Tijekom provedbe revizije u skladu sa stavkom 1. ovog članka, Komisija osim toga revidira:

(a)

prag utvrđen u članku 13. stavku 1. točki (a) usklađujući ga s revidiranim pragom koji se primjenjuje na ugovore o javnim radovima;

(b)

prag utvrđen u članku 13. stavku 1. točki (b) usklađujući ga s revidiranim pragom koji se primjenjuje na ugovore o javnim uslugama koje dodjeljuju decentralizirani javni naručitelji.

3.   Svake dvije godine, počevši od 1. siječnja 2014. Komisija određuje vrijednosti, u nacionalnim valutama država članica čija valuta nije euro, pragova navedenih u članku 4. točkama (a), (b) i (c), revidiranih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Istodobno Komisija određuje vrijednost, u nacionalnim valutama država članica čija valuta nije euro, praga navedenih u članku 4. točki (d).

U skladu s metodom izračuna utvrđenoj u GPA-u utvrđivanje tih vrijednosti temelji se na prosječnoj dnevnoj vrijednosti ovih valuta s obzirom na prag koji se primjenjuje izražen u eurima tijekom razdoblja od 24 mjeseca koje završava 31. kolovoza koji prethodi reviziji s učinkom od 1. siječnja.

4.   Komisija objavljuje revidirane pragove navedene u stavku 1. i njihove odgovarajuće vrijednosti u nacionalnim valutama navedenima u stavku 3. prvom podstavku te vrijednost utvrđenu u skladu sa stavkom 3. drugim podstavkom u Službenom listu Europske unije početkom mjeseca studenog koji slijedi nakon revizije.

5.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akate u skladu s člankom 87. da prilagodi metodologiju utvrđenu u ovom članku stavku 1. drugom podstavku prilagodi svim izmjenama metodologije iz GPA-a za reviziju pragova iz članka 4. točaka (a), (b) i (c) te za određivanje odgovarajućih vrijednosti u nacionalnim valutama država članica čija valuta nije euro, kako je navedeno u stavku 3. ovog članka.

Komisija je također ovlaštena donositi delegirane akate u skladu s člankom 87. radi revidiranja pragova iz članka 4. točaka (a), (b) i (c) u skladu sa stavkom 1. ovog članka i radi revidiranja pragova iz članka 13. točaka (a), (b) i (c) u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

6.   Ako je potrebno revidirati pragove iz članka 4. točaka (a), (b) i (c) te pragove iz članka 13. stavka 1. točaka (a) i (b), a zbog vremenskog ograničenja nije moguća primjena postupka utvrđenog u članku 87., a postoje razlozi za njihovu primjenu bez odlaganja, na delegirane se akte, donesene u skladu s ovim člankom, stavkom 5. podstavkom 2., primjenjuje postupak predviđen u članku 88.

7.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akate u skladu s člankom 87. za izmjenu Priloga I. s ciljem ažuriranja popisa javnih naručitelja nakon primanja obavijesti od strane država članica, kada se pokaže da su te izmjene potrebne za pravilno utvrđivanje javnih naručitelja.

Odjeljak 3.

Izuzeća

Članak 7.

Ugovori u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga

Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koje, na osnovi Direktive 2014/25/EU, dodjeljuju ili provode javni naručitelji koji obavljaju jednu ili više djelatnosti navedenih u člancima od 8. do 14. te Direktive i koji su dodijeljeni za obavljanje tih djelatnosti, ili na javne ugovore izuzete iz opsega te Direktive sukladno njezinim člancima 18. 23. i 34. ili, ako ih dodjeljuje naručitelj koji pruža poštanske usluge u smislu članka 13. stavka 2. točke (b) te Direktive, ugovore dodijeljene za obavljanje sljedećih djelatnosti:

(a)

usluga dodane vrijednosti vezanih uz elektronička sredstva i koje se u cijelosti pružaju elektroničkim sredstvima (uključujući sigurno slanje šifriranih dokumenata elektroničkim sredstvima, usluge vođenja adresa i slanje preporučene elektroničke pošte);

(b)

financijskih usluga obuhvaćenih CPV oznakama od 66100000-1 do 66720000-3 i člankom 21. točkom (d) Direktive 2014/25/EU, uključujući posebno poštanske novčane naloge i poštanske žiro doznake;

(c)

filatelističkih usluga; ili

(d)

logističkih usluga (usluge koje su kombinacija fizičke dostave i/ili skladištenja i drugih nepoštanskih funkcija).

Članak 8.

Posebna izuzeća u području elektroničkih komunikacija

Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje kojima je glavna namjena da se javnim naručiteljima omogući pružanje ili iskorištavanje javne komunikacijske mreže ili pružanje javnosti jedne elektroničke komunikacijske usluge ili više njih.

Za potrebe ovog članka „javna komunikacijska mreža” i „elektronička komunikacijska usluga” imaju isto značenje kao i u Direktivi 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23).

Članak 9.

Dodijeljeni javni ugovori i projektni natječaji organizirani prema međunarodnim pravilima

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koje javni naručitelj mora dodijeliti ili provesti u skladu s postupcima nabave koji se razlikuju od onih iz ove Direktive, a koji su utvrđeni bilo kojim od sljedećeg:

(a)

pravni instrument koji stvara međunarodne pravne obaveze, poput međunarodnog sporazuma sklopljenog u skladu s Ugovorima između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, a koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

u okviru međunarodne organizacije.

Države članice obavješćuju o svim pravnim instrumentima iz ovog stavka prvog podstavka točke (a) Komisiju koja može tražiti savjet od Savjetodavnog odbora za javnu nabavu iz članka 89.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koje javni naručitelj dodjeljuje ili organizira u skladu s pravilima o nabavi koje određuju međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, ako ta organizacija ili institucija u cijelosti financira dotične javne ugovore i projektne natječaje; u slučaju javnih ugovora i projektnih natječaja koje većim dijelom sufinancira međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija strane se usuglašavaju o mjerodavnim postupcima nabave.

3.   Članak 17. primjenjuje se na ugovore i projektne natječaje koji uključuju obrambene i sigurnosne aspekte koji se dodjeljuju ili organiziraju prema međunarodnim pravilima. Na te ugovore i projektne natječaje ne primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka.

Članak 10.

Posebna izuzeća za ugovore o uslugama

Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi usluga za:

(a)

stjecanje ili najam, bilo kakvim financijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja se njih tiču;

(b)

stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne usluge ili radijske usluge, koje su dodijelili pružatelji audiovizualnih ili radijskih usluga, ili na koncesije za pružanje usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji su dodijeljeni pružateljima audiovizualnih ili radijskih usluga. Za potrebe ovog članka, „audiovizualna medijska usluga” i „pružatelj medijske usluge” imaju isto značenje kao i na temelju članka 1. stavka 1. točaka (a) odnosno (d) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (24). „Program” ima značenje kao i na temelju članka 1. stavka 1. točke (b) te Direktive, ali uključuje i radijske programe te materijale za radijske programe. Nadalje, za potrebe ove odredbe, „programski materijal” ima isto značenje kao i „program”;

(c)

usluge arbitraže i mirenja;

(d)

za sljedeće pravne usluge:

i.

pravno zastupanje stranke od strane odvjetnika u smislu članka 1. Direktive Vijeća 77/249/EEZ (25) u:

arbitraži ili mirenju u državi članici, trećoj zemlji ili pred instancom međunarodne arbitraže ili instancom za mirenje, ili

sudskom postupku pred sudovima ili tijelima javne vlasti u državi članici ili trećoj zemlji ili pred međunarodnim sudovima ili institucijama;

ii.

pravno savjetovanje koje odvjetnik pruža tijekom pripreme bilo kojeg od postupaka iz podtočke i. ove točke ili ako postoji konkretna naznaka i velika vjerojatnost da će predmet na koji se savjet odnosi postati tema takvih postupaka, pod uvjetom da je savjet pružio odvjetnik u smislu članka 1. Direktive 77/249/EEZ;

iii.

usluge ovjeravanja i certificiranja dokumenata koje moraju pružiti javni bilježnici;

iv.

pravne usluge koje pružaju skrbnici ili zakonski zastupnici maloljetnika ili druge pravne usluge čije je pružatelje imenovao sud dotične države članice ili su imenovani za izvođenje određenih zadataka pod nadzorom tih sudova;

v.

druge pravne usluge koje su u državi članici povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem službenih ovlasti;

(e)

financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26),usluge središnje banke i operacije koje se provode u okviru Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma;

(f)

zajmove, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata;

(g)

ugovore o radu;

(h)

civilna obrana, civilna zaštita i usluge sprečavanja opasnosti koje pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, i koje su obuhvaćene CPV oznakama 75250000-3, 75251000-0, 75251100-1, 75251110-4, 75251120-7, 75252000-7, 75222000-8, 98113100-9 i 85143000-3 osim usluga prijevoza pacijenata kolima hitne pomoći;

(i)

pružanje usluga javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom;

(j)

usluge političkih kampanji, obuhvaćene CPV oznakama 9341400-0, 92111230-3 i 92111240-6, ako ih je dodijelila politička stranka u okviru izborne kampanje.

Članak 11.

Ugovori o uslugama dodijeljeni na osnovi isključivog prava

Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o javnim uslugama koje javni naručitelj dodjeljuje drugom javnom naručitelju ili udruženju javnih naručitelja na osnovi isključivog prava koje uživaju u skladu s objavljenim zakonom, propisom ili objavljenom upravnom odredbom koji su u skladu s UFEU-om.

Članak 12.

Ugovori između subjekata u javnom sektoru

1.   Javni ugovor koji javni naručitelj dodijeli drugoj pravnoj osobi na temelju privatnog ili javnog prava ne spada u područje primjene ove Direktive ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj obavlja nadzor sličan onom koji provodi nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

nadzirana pravna osoba provodi više od 80 % svojih aktivnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj koji nad njom provodi nadzor ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj provodi nadzor; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod nadzorom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod nadzorom.

Smatra se da javni naručitelj nad pravnom osobom provodi nadzor sličan onom koji provodi nad svojim poslovnim jedinicama u smislu prvog podstavka točke (a) ako ima presudan utjecaj na strateške ciljeve i na važne odluke pravne osobe nad kojom se provodi nadzor. Takav nadzor također može provoditi i drugi subjekt nad kojim javni naručitelj ili naručitelj na isti način provodi nadzor.

2.   Stavak 1. se također primjenjuje ako pravna osoba pod nadzorom koja je javni naručitelj dodijeli ugovor svom javnom naručitelju koji nad njim provodi nadzor ili drugoj pravnoj osobi nad kojom isti javni naručitelj provodi nadzor, pod uvjetom da u pravnoj osobi kojoj se dodjeljuje ugovor nema izravnog učešća privatnog kapitala osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod nadzorom.

3.   Javni naručitelj koji ne provodi kontrolu nad pravnom osobom na temelju privatnog ili javnog prava u smislu stavka 1. ipak može dodijeliti javni ugovor toj pravnoj osobi bez primjene ove Direktiveako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj provodi zajedno s drugim javnim naručiteljima nadzor sličan onom koji provodi nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

ta pravna osoba provodi više od 80 % svojih aktivnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj koji nad njom provodi nadzor ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj provodi nadzor; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod nadzorom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod nadzorom.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) smatra se da javni naručitelji provode zajedničku kontrolu nad pravnim osobama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

tijela pravne osobe pod nadzorom nadležna za odlučivanje sastavljena su od predstavnika svih sudjelujućih javnih naručitelja. Pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko sudjelujućih javnih naručitelja ili sve njih;

ii.

ti javni naručitelji mogu zajedno imati presudan utjecaj nad strateškim ciljevima i važnim odlukama pravne osobe pod nadzorom; i

iii.

pravna osoba pod nadzorom nema interese različite od interesa javnih naručitelja koji nad njom provode nadzor.

4.   Ugovor koji je zaključen isključivo između dva ili više javnih naručitelja ne pripada pod područje primjene ove Direktive kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

ugovor utvrđuje ili uspostavlja suradnju između uključenih javnih naručitelja s ciljem osiguravanja da se tražene javne usluge pružaju s ciljem ostvarivanja njihovih zajedničkih ciljeva;

(b)

ta je suradnja uspostavljena isključivo na temelju potreba vezanih uz javne interese; i

(c)

sudjelujući javni naručitelji ostvaruju manje od 20 % aktivnosti koje se odnosi suradnja.

5.   Za utvrđivanje postotnog udjela aktivnosti iz stavka 1. prvog podstavka točke (b), stavka 3. prvog podstavka točke (b) te stavka 4. točke (c) uzima se u obzir prosjek sveukupnog prometa ili drugo mjerilo koje se temelji na odgovarajućoj djelatnosti poput troškova koje su relevantna pravna osoba ili javni naručitelj imali za usluge, robu i radove za razdoblje od tri godine prije dodjele ugovora.

Ako, zbog datuma na koji su relevantna pravna osoba ili javni naručitelj osnovani ili kada su počeli obavljati djelatnosti ili zbog reorganizacije njezinih djelatnosti, za promet ili drugo mjerilo koje se temelji na djelatnosti, poput troškova, nisu dostupni podaci za prethodne tri godine ili više nisu važeći, dostatno je da ta pravna osoba poslovnim projekcijama pokaže da je mjerilo djelatnosti vjerodostojno.

Odjeljak 4.

Posebne situacije

Odsjek 1.

Subvencionirani ugovori za usluge istraživanja i razvoja

Članak 13.

Ugovori koje subvencioniraju javni naručitelji

Ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu sljedećih ugovora:

(a)

ugovore o radovima koje izravno subvencioniraju javni naručitelji s više od 50 % i čija je procijenjena vrijednost bez PDV-a jednaka ili veća od 5 186 000 EUR, ako ti ugovori uključuju jednu od sljedećih djelatnosti:

i.

radovi niskogradnje prema popisu u Prilogu II.;

ii.

radovi visokogradnje za bolnice, objekte namijenjene za sport, rekreaciju i odmor, školske i sveučilišne zgrade te zgrade koje se koriste u administrativne svrhe;

(b)

ugovore o uslugama koje javni naručitelji izravno subvencioniraju s više od 50 % i čija je procijenjena vrijednost bez PDV-a jednaka ili veća od 207 000 EUR i koji su u vezi s ugovorima o radovima kako je navedeno u točki (a).

Javni naručitelji koji pružaju subvencije iz točaka (a) i (b) prvog podstavka osiguravaju sukladnost s ovom Direktivom ako oni sami ne dodjeljuju ugovore o subvencijama ili ako dodjeljuju taj ugovor u ime drugog subjekta i za njegov račun.

Članak 14.

Usluge istraživanja i razvoja

Ova se Direktiva primjenjuje samo na ugovore o javnim uslugama za usluge istraživanja i razvoja koji su obuhvaćeni CPV oznakama 73000000-2 do 73120000-9, 73300000-5, 73420000-2 i 73430000-5 pod uvjetom da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

korist ima isključivo javni naručitelj za svoju uporabu u obavljanju svojih poslova; i

(b)

javni naručitelj u potpunosti je platio pruženu uslugu.

Odsjek 2.

Nabava koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte

Članak 15.

Obrana i sigurnost

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na dodjelu javnih ugovora i na projektne natječaje koji se provode u području obrane i sigurnosti uz izuzeće sljedećih ugovora:

(a)

ugovora koji spadaju u područje primjene Direktive 2009/81/EZ;

(b)

ugovore na koje se Direktiva 2009/81/EZ ne primjenjuje na temelju njezinih članaka 8., 12. i 13.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koje nisu na drugi način izuzeti sukladno stavku 1. u mjeri u kojoj se zaštita osnovnih sigurnosnih interesa države članice ne može jamčiti s manje drastičnim mjerama, na primjer nametanjem zahtjeva s ciljem zaštite povjerljive naravi podataka koje naručitelj stavlja na raspolaganje, u okviru postupka dodjele ugovora kako je predviđeno ovom Direktivom.

Dalje, u skladu s člankom 346. stavkom 1. točkom (a) UFEU-a, ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koji nisu na drugi način izuzeti sukladno stavku 1. ovog članka. u mjeri u kojoj bi država članica primjenom ove Direktive bila obvezna pružati podatke za koje smatra da bi njihova objava štetila osnovnim interesima njezine sigurnosti.

3.   Ako su nabava i izvršenje javnog ugovora ili projektnog natječaja proglašeni tajnima ili moraju biti popraćeni posebnim sigurnosnim mjerama u skladu sa zakonima i drugim propisima na snazi u državi članici, ova se Direktiva neće primjenjivati pod uvjetom da je država članica utvrdila da bitne predmetne interese nije moguće zaštiti manje drastičnim mjerama, poput onih iz prvog podstavka stavka 2.

Članak 16.

Mješovita nabava koja uključuje sigurnosne ili obrambene aspekte

1.   U slučaju mješovitih ugovora čiji je predmet nabava obuhvaćena ovom Direktivom te nabava obuhvaćena člankom 346. UFEU-a ili Direktivom 2009/81/EZ, primjenjuje se ovaj članak.

2.   Kada je objektivno moguće razdijeliti različite dijelove određenog javnog ugovora, javni naručitelji mogu odlučiti dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove ili dodijeliti jedinstveni ugovor.

Ako javni naručitelji odluče dodijeliti zasebne ugovore za zasebne dijelove, odluka o tome koji pravni režim se odnosi na svaki od zasebnih ugovora donosi se na temelju značajki određenog zasebnog dijela.

Ako javni naručitelji odluče dodijeliti jedinstveni ugovor, primjenjuju se sljedeći kriteriji za određivanje primjenjivog pravnog režima:

(a)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a, ugovor se može dodijeliti bez primjene ove Direktive, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima;

(b)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen Direktivom 2009/81/EZ, ugovor se može dodijeliti u skladu s tom Direktivom, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima. Ovom se točkom ne dovode u pitanje pragovi i izuzeća predviđeni tom Direktivom.

Odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora ne smije se, međutim, donijeti radi izuzimanja ugovora od primjene odredaba ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ.

3.   Stavak 2. treći podstavak točka (a) odnosi se na mješovite ugovore na koje bi se inače odnosila i točka (a) i točka (b) tog podstavka.

4.   Kada različite dijelove pojedinog ugovora objektivno nije moguće razdijeliti, ugovor se može dodijeliti bez primjene ove Direktive kada uključuje elemente na koje se odnosi članak 346. UFEU-a; ili se može dodijeliti u skladu Direktivom 2009/81/EZ.

Članak 17.

Javni ugovori i projektni natječaji koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte koji se dodjeljuju ili organiziraju u skladu s međunarodnim pravilima

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte koje javni naručitelj mora dodijeliti ili provesti u skladu s postupcima nabave koji se razlikuju od onih obuhvaćenih ovom Direktivom, a koji su utvrđeni kako slijedi:

(a)

u okviru međunarodnog sporazuma ili dogovora sklopljenog u skladu s Ugovorima između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, a koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

u okviru međunarodnog sporazuma ili dogovora koji se odnosi na razmještaj postrojbi i tiče se pothvata države članice ili treće zemlje;

(c)

u okviru međunarodne organizacije.

O svim sporazumima ili dogovorima iz točke (a) prvog podstavka ovog stavka obavješćuje se Komisija koja može tražiti savjet od Savjetodavnog odbora za javnu nabavu iz članka 89.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na javne ugovore i projektne natječaje koji uključuju obrambene ili sigurnosne aspekte koje javni naručitelj dodjeljuje u skladu s pravilima o nabavi koje određuju međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, ako ta organizacija ili institucija u cijelosti financira dotične javne ugovore i projektne natječaje. U slučaju javnih ugovora i projektnih natječaja koje većim dijelom sufinancira međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija strane se usuglašavaju o mjerodavnim postupcima nabave.

POGLAVLJE II.

Opća pravila

Članak 18.

Načela nabave

1.   Javni naručitelji se prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i bez diskriminacije te djeluju na transparentan i razmjeran način.

Koncept nabave nije osmišljen s namjerom da je se isključi iz područja primjene ove Direktive ili da se prijetvorno suzi nadmetanje. Smatra se da se nadmetanje prijetvorno sužava kada je koncept nabave osmišljen s namjerom da se određenim gospodarskim subjektima neopravdano da prednost ili ih se stavi u nepovoljan položaj.

2.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da u provođenju javnih ugovora gospodarski subjekti udovoljavaju primjenjivim obvezama u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava određenog pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili odredbama međunarodnog prava okoliša, socijalnog i radnog prava popisanim u Prilogu X.

Članak 19.

Gospodarski subjekti

1.   Gospodarski subjekti koji, sukladno pravu države članice u kojoj imaju poslovni nastan, imaju pravo pružati odgovarajuće usluge, ne smiju se odbijati iz razloga što bi, sukladno zakonu države članice u kojoj se ugovor dodjeljuje, morali biti ili fizičke ili pravne osobe.

Međutim, u slučaju ugovora o javnim uslugama i ugovora o javnim radovima, kao i ugovora o javnoj nabavi robe koji dodatno obuhvaćaju usluge ili poslove postavljanja i ugradnje, od pravnih se osoba može tražiti da u ponudi ili zahtjevu za sudjelovanje naznače imena i odgovarajuće stručne kvalifikacije osoblja koje bi trebalo biti odgovorno za izvršenje tog ugovora.

2.   Skupine gospodarskih subjekata, uključujući privremena udruženja, mogu sudjelovati u postupcima nabave. Javni naručitelji od njih ne smiju zahtijevati da imaju određeni pravni oblik za podnošenje ponude ili zahtjeva za sudjelovanje.

Ako je potrebno, javni naručitelji mogu razjasniti u dokumentaciji za nabavu kako skupine gospodarskih subjekata trebaju ispuniti zahtjeve poput ekonomske i financijske sposobnosti ili tehničke i stručne sposobnosti navedene u članku 58. ako je to opravdano objektivnim i razmjernim razlozima. Države članice mogu uspostaviti standardne uvjete za to kako skupine gospodarskih subjekata trebaju ispuniti te zahtjeve.

Svaki uvjet za izvršenje ugovora od strane takvih skupina gospodarskih subjekata koji je različit od onih koji su nametnuti pojedinačnim sudionicima također mora biti opravdan objektivnim razlozima i mora biti proporcionalan.

3.   Neovisno o stavku 2., javni naručitelj može zahtijevati od skupina gospodarskih subjekata može se tražiti da preuzmu određeni pravni oblik kada im se dodijeli ugovor u onoj mjeri u kojoj je takva promjena nužna za zadovoljavajuće izvršenje ugovora.

Članak 20.

Rezervirani ugovori

1.   Države članice mogu rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima javne nabave zaštićenim radionicama i gospodarskim subjektima čiji je osnovni cilj društvena i profesionalna integracija osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju ili mogu za takve ugovore omogućiti izvršenje u kontekstu programa zaštićenih zaposlenja, ako najmanje 30 % zaposlenih osoba u tim radionicama, gospodarskim subjektima ili programima predstavljaju radnici koji su osobe s invaliditetom ili radnici u nepovoljnom položaju.

2.   U pozivu na nadmetanje mora se navesti ovaj članak.

Članak 21.

Povjerljivost podataka

1.   Osim ako je ovom Direktivom ili nacionalnim pravom drukčije određeno, a kojima javni naručitelj podliježe, naročito zakonodavstvu koje se odnosi na pristup informacijama, i ne dovodeći u pitanje obveze koje se odnose na oglašavanje dodijeljenih ugovora i informacije natjecateljima i ponuditeljima navedene u člancima 50. i 55., javni naručitelj ne otkriva proslijeđene informacije putem gospodarskih subjekata koje su označili kao povjerljive, uključujući tehničke ili trgovinske tajne i povjerljive aspekte ponuda, ali ne ograničavajući se na njih.

2.   Javni naručitelji mogu nametnuti gospodarskim subjektima zahtjeve s ciljem zaštite povjerljive naravi podataka koje javni naručitelji stavljaju na raspolaganje tijekom cijelog postupka nabave.

Članak 22.

Pravila koja se primjenjuju na komunikaciju

1.   Države članice dužne su osigurati da se sva komunikacija i razmjena informacija iz ove Direktive, posebno elektroničko podnošenje, provodi elektroničkim sredstvima komunikacije u skladu sa zahtjevima iz ovog članka. Alati i uređaji koji se koriste u komunikaciji elektroničkim sredstvima, kao i njihova tehnička obilježja, moraju biti bez diskriminacije, općenito dostupna i interoperabilna s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj uporabi i ne smiju ograničavati pristup postupku nabave gospodarskim subjektima.

Bez obzira na prvi podstavak, javni naručitelji ne smiju biti obvezani zahtijevati elektroničke načine komunikacije u postupku podnošenja u sljedećim slučajevima:

(a)

zbog specijalizirane prirode nabave, korištenje elektroničkih načina komunikacije zahtijevalo bi posebne alate, opremu ili formate datoteka koji nisu široko dostupni ili ih ne podržavaju općenito dostupne aplikacije;

(b)

za aplikacije koje podržavaju formate datoteka prikladne za opis ponuda koriste se formati datoteka koji se ne mogu obraditi bilo kojom drugom otvorenom ili široko dostupnom aplikacijom ili za njih vrijedi sustav zaštite vlasničke licence te ih javni naručitelj ne može preuzimati niti ih koristiti na daljinu;

(c)

korištenje sredstava elektroničke komunikacije zahtijevalo bi specijaliziranu uredsku opremu koja nije široko dostupna javnim naručiteljima;

(d)

dokumentacija o nabavi zahtijeva podnošenje fizičkih ili umanjenih maketa koje se ne mogu prenositi elektroničkim sredstvima.

Za komunikaciju za koju se u skladu s drugim podstavkom ne koriste elektronička sredstva komunikacije, komunikacija se odvija putem pošte ili druge odgovarajuće kurirske službe ili kombiniranjem pošte ili druge odgovarajuće kurirske službe i elektroničkih sredstava.

Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, javni naručitelji nisu obvezni zahtijevati elektronička sredstva komunikacije u postupku podnošenja u onoj mjeri u kojoj je potrebno korištenje drugih sredstava komunikacije osim elektroničkih zbog povrede sigurnosti elektroničkih sredstava komunikacije ili zbog zaštite osobito osjetljivih informacija koje zahtijevaju tako visoku razinu zaštite koja ne može biti u dovoljnoj mjeri osigurana elektroničkim sredstvima i uređajima koji su ili široko dostupni gospodarskim subjektima ili im mogu postati dostupni na drugi način u smislu stavka 5.

Odgovornost je javnih naručitelja koji zahtijevaju za proces podnošenja, u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, sredstva komunikacije koja nisu elektronička, da navedu u pojedinačnom izvješću iz članka 84. razloge za ovaj zahtjev. Prema potrebi, javni naručitelji u pojedinačnom izvješću navode razloge zbog kojih se korištenje sredstava komunikacije koja nisu elektronička sredstva smatra nužnim u provedbi četvrtog podstavka ovog stavka.

2.   Neovisno o stavku 1., usmena komunikacija može se odvijati u pogledu komunikacije koja se ne tiče ključnih elemenata postupka nabave, pod uvjetom da je usmena komunikacija u zadovoljavajućoj mjeri dokumentirana. Za tu svrhu, ključni elementi postupka nabave uključuju dokumentaciju o nabavi, zahtjeve za sudjelovanje, potvrde interesa i ponude. Posebno je važno da usmena komunikacija s ponuditeljima koja bi mogla znatno utjecati na sadržaj i ocjenjivanje ponuda bude u dovoljnoj mjeri i na prikladan način dokumentirana, primjerice stvaranjem pisanih bilješki, audiosnimki ili sažetaka glavnih elemenata te komunikacije.

3.   Pri komunikaciji, razmjeni i pohranjivanju informacija javni naručitelji dužni su osigurati očuvanje cjelovitosti podataka te povjerljivost ponuda i zahtjeva za sudjelovanje. Oni razmatraju sadržaj ponuda i zahtjeva za sudjelovanje tek nakon isteka vremenskog roka za njihovo podnošenje.

4.   Za ugovore o javnim radovima i projektne natječaje, države članice mogu zahtijevati korištenje posebnih elektroničkih alata, poput virtualnih prikaza modela zgrade ili slično. U tim slučajevima javni naručitelji omogućuju alternativne načine pristupa, kako je navedeno u stavku 5., do trenutka kada takvi alati postanu široko dostupni u smislu stavka 1.a prvog podstavka, druge rečenice.

5.   Javni naručitelji mogu, prema potrebi, zahtijevati korištenje alata i uređaja koji nisu široko dostupni, pod uvjetom da sami ponude alternativna sredstva pristupa.

Smatra se da javni naručitelji nude prikladna alternativna sredstva pristupa u bilo kojoj od sljedećih situacija, ako:

(a)

omoguće neograničen, potpun i besplatan izravni pristup elektroničkim putem tim alatima i uređajima od datuma objave obavijesti u skladu s Prilogom VIII. ili od datuma kad je poslan poziv za potvrdu interesa. U tekstu obavijesti ili poziva na potvrdu interesa navodi se internetska adresa na kojoj su dostupni ti alati i uređaji;

(b)

osiguraju da ponuditelji koji nemaju pristup dotičnim alatima i uređajima, ili koji nemaju mogućnost da ih u zadanom vremenskom roku pribave, pod uvjetom da za pomanjkanje pristupa nije odgovoran dotični ponuditelj, mogu pristupiti postupku nabave korištenjem privremenih tokena besplatno dostupnih putem interneta; ili

(c)

podrže alternativni kanal za elektroničko podnošenje ponuda.

6.   Pored zahtjeva utvrđenih u Prilogu IV., sljedeća se pravila primjenjuju na alate i uređaje za elektronički prijenos i zaprimanje ponuda i na uređaje za elektroničko zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje:

(a)

podaci u vezi sa specifikacijama koji su potrebni za elektroničko podnošenje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje, uključujući enkripciju i vremenski žig, moraju biti dostupni zainteresiranim stranama;

(b)

države članice ili javni naručitelji koji djeluju u skladu s globalnim okvirom koji su utvrdile dotične države članice, specificiraju razinu sigurnosti koja se zahtijeva za elektronička sredstva komunikacije u različitim fazama specifičnog postupka nabave; ta je razina razmjerna dotičnim rizicima;

(c)

ako države članice ili javni naručitelji koji djeluju u skladu s globalnim okvirom koji su utvrdile dotične države članice zaključe da je razina rizika, procijenjena prema točki (b) ovog stavka, tolika da se zahtijevaju napredni elektronički potpisi utvrđeni u Direktivi 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27), javni naručitelji prihvaćaju napredne elektroničke potpise podržane od kvalificiranim certifikatom, uzimajući u obzir jesu li ti certifikati dani od strane pružatelja usluga certificiranja koji je na pouzdanom popisu utvrđenom u Odluci Komisije 2009/767/EZ (28), sastavljena s uređajem za sigurnosno potpisivanje ili bez njega, koja mora biti u skladu sa sljedećim uvjetima:

i.

javni naručitelji moraju utvrditi traženi napredni oblik potpisa na osnovi oblika utvrđenih u Odluci Komisije 2011/130/EU (29) te provesti potrebne mjere za tehničku obradu tih oblika; ako se koristi drugačiji oblik elektroničkog potpisa, elektronički potpis ili elektronički prijenosnik dokumenta uključuje podatke o postojećim mogućnostima validiranja koji su u nadležnosti države članice. Mogućnosti validiranja omogućuju javnim naručiteljima validiranje elektroničkog potpisa zaprimljenog putem interneta, besplatno i na način koji je razumljiv i govornicima kojima to nije materinji jezik, kao napredni elektronički potpis podržan kvalificiranim certifikatom.

Države članice dostavljaju Komisiji podatke o dobavljačima usluga za validiranje, a Komisija te podatke objavljuje na internetu;

ii.

ako je ponuda potpisana uz potporu kvalificiranog certifikata uključenog na pouzdan popis, javni naručitelji ne smiju primjenjivati dodatne zahtjeve kako bi spriječili ponuditelje da koriste ove potpise.

U pogledu dokumenata korištenih u kontekstu postupka nabave koje je potpisalo nadležno tijelo države članice ili drugo tijelo nadležno za izdavanje, nadležno tijelo ili subjekt za izdavanje mogu utvrditi traženi napredni oblik potpisa u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 2. Odluke 2011/130/EU. Oni uvode nužne mjere kako bi mogli tehnički obrađivati te oblike uključujući informacije koje su potrebne za obradu potpisa u dotičnom dokumentu. Takvi dokumenti moraju sadržavati u elektroničkom potpisu ili u elektroničkom prijenosniku dokumenta informacije o postojećim mogućnostima validiranja koje omogućavaju validiranje zaprimljenih elektroničkih potpisa internetom, besplatno i na način koji je razumljiv i govornicima kojima to nije materinji jezik.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. za izmjenu tehničkih detalja i obilježja iz Priloga IV. radi vođenja računa o tehničkom razvoju.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. za izmjenu popisa navedenog u ovom članku stavku 1.drugom podstavku točkama od (a) do (d), kada zbog tehničkog razvoja postanu neprimjerene stalne iznimke od korištenja elektroničkih sredstava komunikacije, ili, iznimno, kada se zbog tehničkog razvoja trebaju dodati nova izuzeća.

Da bi se osigurala interoperabilnost tehničkih formata, kao i normi obrade i slanja poruka, posebno u prekograničnom kontekstu, Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. da utvrdi obvezno korištenje takvih specifičnih tehničkih normi, posebice s obzirom na korištenje elektroničkog podnošenja, elektroničkih kataloga i sredstava elektroničke ovjere, samo ako su tehničke norme temeljito ispitane i njihova je korisnost u praksi dokazana. Prije nego odluči da korištenje bilo koje tehničke norme postaje obvezujuće, Komisija također pažljivo razmatra troškove koji bi time mogli nastati, pogotovo u pogledu prilagodbi postojećim rješenjima e-nabave, uključujući infrastrukturu, procese ili programsku opremu.

Članak 23.

Nomenklature

1.   Pri svakom upućivanju na nomenklature u kontekstu javne nabave koristi se Jedinstveni rječnik javne nabave (CPV-a) kako je određeno Uredbom (EZ) br. 2195/2002.

2.   Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. da prilagodi CPV oznake navedene u ovoj Direktivi kad se god izmjene u nomenklaturi CPV-a moraju odraziti u ovoj Direktivi i ne podrazumijevaju promjenu područja primjene ove Direktive.

Članak 24.

Sukobi interesa

Država članica osigurava da javni naručitelji poduzmu prikladne mjere da učinkovito spriječe, prepoznaju i uklone sukobe interesa koji proizlaze iz provedbe postupka nabave kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja te se osiguralo jednako postupanje prema svim gospodarskim subjektima.

Koncept sukoba interesa obuhvaća barem one situacije kada članovi osoblja javnog naručitelja ili pružatelj usluga službe nabave koji djeluje u ime javnog naručitelja koji su uključeni u provedbu postupka nabave ili mogu utjecati na ishod tog postupka imaju, izravno ili neizravno, financijski, gospodarski ili bilo koji drugi osobni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u okviru postupka nabave.

GLAVA II.

PRAVILA O JAVNIM UGOVORIMA

POGLAVLJE I

Postupci

Članak 25.

Uvjeti povezani s GPA-om i drugim međunarodnim sporazumima

U mjeri u kojoj su obuhvaćeni prilozima 1., 2., 4. i 5. te Općim napomenama u Dodatku I. Europske unije GPA-u, te drugih međunarodnih sporazuma koji su obvezujući za Uniju, javni naručitelji ne smiju nepovoljnije postupati s radovima, robom, uslugama i gospodarskim subjektima potpisnika tih sporazuma u odnosu na radove, robu, usluge i gospodarske subjekte Unije.

Članak 26.

Odabir postupaka

1.   Prilikom dodjele javnih ugovora javni naručitelji primjenjuju međunarodne postupke prilagođene kako bi bili usklađeni s ovom Direktivom pod uvjetom da je poziv na nadmetanje objavljen u skladu s ovom Direktivom, ne dovodeći u pitanje članak 32.

2.   Države članice omogućuju da javni naručitelji mogu prijaviti otvorene ili ograničene postupke u skladu s ovom Direktivom.

3.   Države članice omogućuju da javni naručitelji mogu prijaviti partnerstva za inovacije u skladu s ovom Direktivom.

4.   Države članice omogućuju da javni naručitelju mogu primjenjivati natjecateljski postupak uz pregovore ili natjecateljski dijalog u sljedećim situacijama:

(a)

s obzirom na radove, robu ili usluge koji ispunjavaju jedan ili više od sljedećih kriterija:

i.

potrebama javnog naručitelja ne može se udovoljiti bez prilagodbe lako dostupnih rješenja;

ii.

uključuju dizajnerska ili inovativna rješenja;

iii.

ugovor se ne može dodijeliti bez prethodnih pregovora zbog specifičnih okolnosti koje se odnose na prirodu, na složenost ili na zakonske i financijske uvjete ili zbog s njima povezanih rizika;

iv.

javni naručitelj ne može s dovoljnom preciznošću utvrditi tehničke specifikacije s obzirom na norme, europsku tehničku ocjenu, zajedničku tehničku specifikaciju ili tehničku referencu u smislu točaka od 2. do 5. Priloga VII.;

(b)

s obzirom na radove, robu ili usluge ako su u odgovoru na otvoreni ili ograničeni postupak samo podnesene nepravilne ili neprihvatljive ponude. U takvim situacijama od javnih naručitelja ne zahtijeva da objave obavijest o nadmetanju ako u postupak uključuju samo sve ponuditelje koji zadovoljavaju kriterije iz članaka od 57. do 64. i koji su, tijekom prethodnog otvorenog ili ograničenog postupka podnijeli ponude u skladu s formalnim zahtjevima postupka nabave.

Posebno se ponude koje nisu u skladu s dokumentacijom o nabavi, koje su primljene nakon roka za predaju, kada postoji dokaz za tajni sporazum ili korupciju ili za koje su javni naručitelji ustanovili da su izuzetno niske vrijednosti smatraju nepravilnim ponudama. Posebno se ponude koje su podnijeli ponuditelji koji nemaju tražene kvalifikacije te ponude čija vrijednost prelazi proračun javnog naručitelja koji je utvrđen i zabilježen prije početka postupka nabave smatraju neprihvatljivima.

5.   Poziv na nadmetanje objavljuje se u obavijesti o nadmetanju u skladu s člankom 49.

Ako se ugovor dodjeljuje na temelju ograničenog postupka ili natjecateljskog postupka uz pregovore, države članice mogu odrediti, neovisno o prvom podstavku ovog stavka, da decentralizirani javni naručitelji ili njihove određene kategorije mogu objaviti poziv na nadmetanje u obliku prethodne informacijske obavijesti u skladu s člankom 48. stavkom 2.

Ako je poziv na nadmetanje objavljen putem prethodne informacijske obavijesti u skladu s člankom 48. stavkom 2., gospodarski subjekti koji su izrazili svoj interes nakon objave prethodne informacijske obavijesti potom se pozivaju da potvrde svoj interes u pisanom obliku u pozivu na potvrdu interesa usklađenim s člankom 54.