Europski fond za strateška ulaganja: za potpuni uspjeh EFSU‑a potrebno je uložiti dodatne napore

Sadržaj

I

Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) uspostavljen je 2015. godine kao dio „Plana ulaganja za Europu”, koji je osmišljen s ciljem prevladavanja manjka ulaganja do kojeg je došlo nakon financijske i gospodarske krize koja je započela 2008. godine. Uspostavljen je u okviru EIB‑a te njime upravlja Upravljački odbor čiji su članovi predstavnici Komisije i EIB‑a. EFSU je izvorno uspostavljen kako bi se izdavanjem proračunskog jamstva EU‑a u vrijednosti od 16 milijardi eura uz vlastita sredstva EIB‑a u iznosu od 5 milijardi eura Grupi EIB‑a omogućilo da do srpnja 2018. pruži financijska sredstva u visini od 61 milijarde eura u svrhu mobilizacije dodatnih 315 milijardi eura za strateška ulaganja u infrastrukturu i MSP‑ove kojima bi se obuhvatila većina područja politika EU‑a i sve države članice.

II

Cilj revizije bio je procijeniti je li EFSU djelotvorno privukao financijska sredstva kojima se doprinijelo dodatnim ulaganjima na razini cijelog EU‑a. Na temelju provedene procjene rizika Sud je ispitao sljedeće:

1. je li vrijednost operacija rizičnijeg financiranja koje je EIB proveo do srpnja 2018. dosegnula očekivanu razinu
2. jesu li operacije u okviru EFSU‑a zamijenile druge operacije financiranja koje provode EIB i EU
3. jesu li se projekti ulaganja tijekom razdoblja primjene EFSU‑a mogli financirati drugim javnim ili privatnim sredstvima
4. jesu li u izvješćima iznesene realistične procjene ulaganja mobiliziranih zahvaljujući EFSU‑u u smislu njihova učinka na realno gospodarstvo
5. je li portfelj ulaganja iz EFSU‑a bio odgovarajuće uravnotežen u pogledu relevantnih područja politika EU‑a i zemljopisne koncentracije.

III

Revizijom koju je Sud proveo obuhvaćene su operacije u okviru EFSU‑a od njegove uspostave 2015. godine do srpnja 2018. Revizijske aktivnosti Suda obuhvaćale su pregled izvješća o uspješnosti EFSU‑a koja su objavljena do provedbe revizije, analizu portfelja operacija u okviru EFSU‑a te pregled uzorka operacija, kao i razgovore i anketu u kojima su sudjelovali djelatnici Komisije i EIB‑a, subjekti s kojima je EIB sklopio ugovore o potpori iz EFSU‑a te stručnjaci u predmetnom području.

IV

Sud zaključuje da je EFSU djelotvorno privukao financijska sredstva kojima se doprinijelo znatnim dodatnim ulaganjima u EU‑u. Međutim, procjenama mobiliziranih ulaganja koje su prikazane u izvješćima ne uzima se u obzir činjenica da su neke operacije u okviru EFSU‑a zamijenile druge operacije EIB‑a i financijske instrumente EU‑a, kao ni činjenica da je dio potpore iz EFSU‑a pružen za projekte koje je bilo moguće financirati iz drugih izvora, ali pod drukčijim uvjetima. Povrh toga, potrebno je poduzeti mjere kako bi se poboljšala zemljopisna raširenost ulaganja kojima se pruža potpora iz EFSU‑a.

V

Sud je utvrdio da je Grupa EIB‑a do 30. lipnja 2018. uspješno odobrila financijske operacije u okviru EFSU‑a u vrijednosti od preko 59 milijardi eura. Štoviše, do 17. srpnja 2018. financiranje koje je Grupa EIB‑a odobrila dosegnulo je iznos od 65,5 milijardi eura. Tom je rezultatu doprinio niz čimbenika koji uključuju uspostavljanje EFSU‑a u obliku proračunskog jamstva za EIB, omogućavanje operativne fleksibilnosti, utvrđivanje malog broja ciljnih vrijednosti i ograničenja za portfelj ulaganja iz EFSU‑a, uvođenje pojednostavnjenih mehanizama upravljanja i jačanje suradnje s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama.

VI

Potpora iz EFSU‑a omogućila je EIB‑u da učetverostruči ukupnu vrijednost svojih operacija rizičnijeg financiranja u odnosu na 2014. godinu. Međutim, vrijednost operacija rizičnijeg financiranja povezanih s EFSU‑om za koje je EIB u stvarnosti sklopio ugovore bila je manja od planirane. EIB je provodio operacije rizičnijeg financiranja tako što je nudio klasične nadređene (engl. senior) investicijske zajmove koji su imali duže rokove dospijeća, zauzimao neosigurane pozicije u slučajevima u kojima su svi ostali zajmodavci ili većina njih bili osigurani te sklapanjem ugovora s rizičnijim subjektima, dok se drugim dostupnim rizičnijim financijskim proizvodima služio u relativno maloj mjeri.

VII

EFSU je također djelomično zamijenio financiranje iz drugih financijskih instrumenata EU‑a pod središnjim upravljanjem, posebice u područjima prometa i energije. Osim toga, Sud je utvrdio da bi Komisija i EIB trebali voditi računa o mogućim budućim preklapanjima između operacija u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije te financijskih instrumenata u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova.

VIII

Činjenica da je određena operacija u okviru EFSU‑a ocijenjena kao operacija kojom se ostvaruje dodatnost u skladu s definicijom iz Uredbe o EFSU‑u i kategorizirana kao rizičnija od uobičajenih operacija EIB‑a ne znači nužno da povezani projekt nije bilo moguće financirati iz drugih izvora. Rezultati ankete koju je proveo Sud pokazali su da bi se gotovo trećina projekata financiranih u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije započela provoditi i bez potpore iz EFSU‑a. Nositelji projekata uglavnom su davali prednost financiranju iz EFSU‑a jer je ono bilo jeftinije ili jer je rok otplate bio duži. Sud je utvrdio određene slučajeve u kojima su se projekti financirani u okviru EFSU‑a mogli financirati iz privatnih i drugih javnih izvora, ili sredstvima EIB‑a kao uobičajene operacije, ali pod drukčijim uvjetima.

IX

Metodologijom koja je upotrijebljena za procjenu mobiliziranih ulaganja u nekim je slučajevima preuveličana mjera u kojoj su zahvaljujući potpori iz EFSU‑a u stvarnosti privučena dodatna ulaganja u realnom gospodarstvu. Zbog nedostatka usporedivih pokazatelja uspješnosti i pokazatelja za praćenje na razini svih financijskih instrumenata i proračunskih jamstava EU‑umanjuju se transparentnost i mogućnost procjene rezultata.

X

Portfelj EFSU‑a na kraju 2017. nije prelazio okvirne gornje granice za ulaganja u pojedinačne sektore politike. Međutim, zemljopisna koncentracija operacija financiranja u okviru EFSU‑a za koje su sklopljeni ugovori nije bila dovoljno uravnotežena te su operacije u konačnici uglavnom provedene u nekolicini većih država članica iz skupine EU 15. Zemlje u kojima je potpora iz EFSU‑a iskorištena u najvećoj mjeri bile su one s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama s najrazvijenijim i najaktivnijim poslovanjem, što upućuje na to da postoji potreba za pružanjem potpore nacionalnim razvojnim bankama i institucijama s manje razvijenim poslovanjem, uključujući u obliku tehničke pomoći.

XI

Sud na temelju opažanja iznosi preporuke za:

1. promicanje uporabe rizičnijih proizvoda EIB‑a u okviru EFSU‑a u opravdanim slučajevima
2. poticanje međusobnog nadopunjavanja financijskih instrumenata EU‑a i njegovih proračunskih jamstava
3. poboljšanje postupka u okviru kojeg se procjenjuje jesu li se potencijalni projekti u okviru EFSU‑a mogli financirati iz drugih izvora
4. bolju procjenu iznosa mobiliziranih ulaganja
5. povećanje zemljopisne raširenosti ulaganja za koja se pruža potpora iz EFSU‑a.

Uvod

01

U studenome 2014., odmah nakon preuzimanja dužnosti, nova Europska komisija i Grupa Europske investicijske banke („Grupa EIB‑a”) zajedno su najavile Plan ulaganja za Europu (poznat i kao „Junckerov plan”)¹. Plan je donesen kao odgovor na smanjenje ulaganja u Europi nakon financijske i gospodarske krize koja je započela 2008. godine. Komisija je istodobno prepoznala fiskalna ograničenja s kojima se suočavaju države članice, kao i ograničenu fleksibilnost koju pružaju postojeći programi potrošnje EU‑a. Procijenila je manjak ulaganja na između 230 i 370 milijardi godišnje ispod „održive” razine ulaganja u EU‑u².

02

Opći je cilj Plana ulaganja za Europu povećati razine ulaganja i ukloniti prepreke ulaganjima u EU‑u. Sastoji se od triju elemenata koji se međusobno nadopunjuju: (i) Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), iz kojeg se izdvajaju financijska sredstva za ulaganja, (ii) Europskog savjetodavnog centra za ulaganja, koji pruža tehničku pomoć nositeljima projekata, i Europskog portala projekata ulaganja, kojim se povećava vidljivost i omogućuje razmjena informacija za projekte za koje se traže ulaganja te (iii) regulatornih i strukturnih reformi za uklanjanje prepreka ulaganjima.

03

EFSU nije odvojen od EIB‑a kao zaseban pravni subjekt, ali ima zasebnu upravljačku strukturu, koja se sastoji od Upravljačkog odbora, u kojem sudjeluju tri predstavnika Komisije i jedan predstavnik EIB‑a te koji donosi odluke konsenzusom, te Odbora za ulaganja i glavnog direktora. Upravljačka struktura upotpunjena je u siječnju 2016. imenovanjem Odbora za ulaganja. Dotad je odobrenje za uporabu jamstva EU‑a privremeno davala Komisija. Operacije u okviru EFSU‑a također moraju odobriti upravljačka tijela EIB‑a i EIF‑a u skladu s istom politikom, pravilima i postupcima koji se primjenjuju na operacije izvan EFSU‑a.

04

EFSU je uspostavljen s ciljem mobilizacije 315 milijardi eura za nova ulaganja u realnom gospodarstvu u trogodišnjem razdoblju do srpnja 2018. u svrhu financiranja (strateških) ulaganja u širokom nizu područja politika EU‑a (promet i energija, obrazovanje, istraživanje i inovacije itd.), kao i povećanja pristupa financiranju za mala poduzeća³. Taj se cilj trebao postići uporabom kapaciteta za preuzimanje rizika u vrijednosti od 21 milijarde eura, koji se trebao sastojati od proračunskog jamstva EU‑a u iznosu od 16 milijardi eura uz vlastita sredstva EIB‑a u iznosu od 5 milijardi eura, čime bi se Grupi EIB‑a omogućilo pružanje dodatnih financijskih sredstava (slika 1), čiji je iznos izvorno procijenjen na 61 milijardu eura⁴.

05

Operacije ulaganja sredstava iz EFSU‑a provode se u okviru dvaju tematskih područja nazvanih „dijelovima”, odnosno (i) dijela za infrastrukturu i inovacije, kojim upravlja EIB i čiji je cilj pružiti financijska sredstva za strateške projekte i (ii) dijela za mala i srednja poduzeća (MSP), kojim upravlja EIF i čiji je cilj pružiti potporu MSP‑ovima te srednje kapitaliziranim poduzećima (poduzeća s najviše 3000 zaposlenika). U okviru obaju dijelova provode se operacije dužničkog i vlasničkog tipa⁵.

06

Potpora iz EFSU‑a nije posebno namijenjena određenom sektoru ili zemljopisnom području, već se umjesto toga pruža na temelju potražnje. Ipak, Upravljački odbor EFSU‑a utvrdio je okvirnu zemljopisnu diversifikaciju i ograničenje koncentracije za dio za infrastrukturu i inovacije u skladu s kojim udio ulaganja u bilo koje tri države članice zajedno (mjeren u iznosima zajmova/ulaganja koja su odobrena i za koja su sklopljeni ugovori) ne bi trebao prelaziti 45 % ukupnog portfelja EFSU‑a⁶ do kraja razdoblja ulaganja (kraj 2020. za odobrenje i kraj 2022. za sklapanje ugovora). Za dio za MSP‑ove nisu utvrđena takva ograničenja koncentracije.

07

Komisija je također prepoznala potrebu za konkretnim uključivanjem nacionalnih razvojnih banaka i institucija u svrhu povećanja učinka Plana ulaganja za Europu i EFSU‑a na ulaganja, rast i zapošljavanje. Do srpnja 2015. osam nacionalnih razvojnih banaka i institucija obvezalo se na sufinanciranje projekata i platformi za ulaganja u iznosu do 34 milijardi eura⁷. Uredbom o EFSU‑u predviđeno je nekoliko načina na koje nacionalne razvojne banke i institucije mogu doprinijeti EFSU‑u, uključujući doprinose platformama za ulaganja ili pojedinačnim projektima u okviru EFSU‑a u ulozi sufinancijera.

08

Prema Uredbi o EFSU‑u jamstvo EU‑a trebalo bi se odobravati za potporu projektima kojima se, među ostalim, ostvaruje „dodatnost”⁸. To znači da je financiranje iz EFSU‑a u načelu namijenjeno operacijama kojima se pruža odgovor na tržišne nedostatke ili neoptimalne ulagačke situacije i koje se na razini EIB‑a ili EIF‑a ili u okviru postojećih financijskih instrumenata EU‑a tijekom razdoblja u kojem se može upotrebljavati jamstvo EU‑a ne bi mogle provesti bez potpore EFSU‑a⁹, ili barem ne u istoj mjeri.

09

EFSU‑om bi se također trebali „nadograditi i nadopuniti postojeći programi EU‑a i tradicionalne aktivnosti EIB‑a”¹⁰ te bi se njime trebalo doprinijeti „ostvarenju ciljeva politika Unije” kao što su oni određeni u Uredbi o programu COSME, Uredbi o programu Obzor 2020. i Uredbi o CEF‑u¹¹. EFSU je osnovan u kontekstu u kojem je velik dio proračuna EU‑a u višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. već bio raspodijeljen na različite financijske instrumente. Kao što je vidljivo na slici 2, Komisija je već bila uspostavila financijske instrumente pod središnjim upravljanjem u okviru sedam programa EU‑a kojima su obuhvaćena različita područja politika, s početnim proračunom ili „financijskom omotnicom” od otprilike 7,4 milijardi eura. Osim toga, očekuje se da će sredstva za financijske instrumente u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi) u razdoblju 2014. – 2020. iznositi 20,2 milijarde eura¹², što je gotovo dvostruko veći iznos nego u prošlom razdoblju.

10

Europski parlament i Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, odobrili su krajem 2017. produljenje razdoblja uporabe EFSU‑a do 2020. („EFSU 2.0”) i povećanje kapaciteta za preuzimanje rizika na 33,5 milijardi eura, od čega jamstvo EU‑a iznosi 26 milijardi eura, a vlastita sredstva EIB‑a 7,5 milijardi eura¹³. Cilj je tog povećanja mobilizirati 500 milijardi eura javnih i privatnih ulaganja do kraja 2020. godine.

11

Komisija je u lipnju 2018. predložila integrirani model ulaganja pod nazivom „InvestEU” u sklopu paketa prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir. Tim će se fondom pružati potpora ostvarenju prioriteta ulaganja EU‑a i poticati sinergija između raznih financijskih instrumenata EU‑a u razdoblju 2021. – 2027.¹⁴ Cilj je prijedloga iskoristiti iskustvo stečeno u uporabi EFSU‑a i financijskih instrumenata u smislu definicije iz Financijske uredbe te mobilizirati dodatna ulaganja u procijenjenoj vrijednosti od 650 milijardi eura stavljanjem na raspolaganje dodatnih 38 milijardi eura proračunskog jamstva EU‑a. Taj bi program stoga mogao biti nastavak velikog programa ulaganja koji je pokrenut uvođenjem EFSU‑a. Prema navodima Komisije dodjela sredstava iz tog programa temeljit će se na tržišnoj potražnji, dok će sam program biti usmjeren na četiri glavna područja politika: (i) održiva infrastruktura, (ii) istraživanje, inovacije i digitalizacija, (iii) MSP‑ovi i mala srednje kapitalizirana poduzeća te (iv) socijalna ulaganja i vještine.

Opseg revizije i revizijski pristup

12

Cilj ove revizije bio je procijeniti je li EFSU djelotvorno privukao financijska sredstva za potporu ulaganjima u EU‑u. Sud je ispitao:

1. je li vrijednost operacija rizičnijeg financiranja koje je EIB proveo do srpnja 2018. dosegnula očekivanu razinu
2. jesu li operacije u okviru EFSU‑a zamijenile druge operacije financiranja koje provode EIB i EU
3. jesu li se projekti ulaganja tijekom razdoblja primjene EFSU‑a mogli financirati drugim javnim ili privatnim sredstvima
4. jesu li u izvješćima iznesene realistične procjene ulaganja mobiliziranih zahvaljujući EFSU‑u u smislu njihova učinka na realno gospodarstvo
5. je li portfelj ulaganja iz EFSU‑a bio odgovarajuće uravnotežen u pogledu relevantnih područja djelovanja EU‑a i zemljopisne koncentracije.

13

Sud je također uzeo u obzir prijedlog Komisije o uspostavi programa InvestEU i proveo preliminarnu analizu.

14

Revizijom su obuhvaćene operacije u okviru EFSU‑a od njegova pokretanja 2015. godine do srpnja 2018. Sud se u prvom redu usredotočio na dio za infrastrukturu i inovacije, kojim su obuhvaćene gotovo dvije trećine iznosa jamstva iz EFSU‑a. Dio za MSP‑ove djelomično je obrađen u jednom od prethodnih tematskih izvješća Suda¹⁵. Revizija se sastojala od sljedećega:

1. pregleda raznih evaluacija koje su proveli Komisija i EIB (uključujući evaluaciju EFSU‑a iz lipnja 2018. koju je proveo EIB¹⁶), evaluacija koje je proveo EIF, službene dokumentacije, operativnih izvješća i sl. povezanih s EFSU‑om i postojećim financijskim instrumentima, kao i pregleda analiza i publikacija koje su izradile treće strane
2. analize portfelja operacija u okviru EFSU‑a za koje su sklopljeni ugovori do 31. prosinca 2017. i detaljnog pregleda 15 operacija u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije odabranih među 124 operacija u okviru tog dijela za koje su sklopljeni ugovori do 31. prosinca 2016. (pregledom je obuhvaćena dokumentacija EIB‑a u vezi s ocjenjivanjem, odobravanjem, izvješćivanjem i praćenjem)
3. razgovora s osobljem Komisije, EIB‑a i EIF‑a, odabranim nositeljima projekata u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije, osobljem nacionalnih razvojnih banaka i institucija u državama članicama, Europske banke za obnovu i razvoj te drugim relevantnim dionicima
4. anketa koje su provedene među subjektima s kojima je EIB izravno sklopio ugovore u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije (nositeljima projekata, ulagačima i financijskim posrednicima) i osobljem nacionalnih razvojnih banaka i institucija
5. savjetovanja sa stručnjacima o raznim aspektima obuhvaćenima ovom revizijom.

Opažanja

Vrijednost operacija rizičnijeg financiranja koje je Grupa EIB‑a odobrila u okviru EFSU‑a gotovo je dosegnula očekivanu razinu

15

Kako bi se dosegnula ciljna vrijednost mobiliziranih ulaganja u visini od 315 milijardi eura, od EIB‑a se očekivalo da do srpnja 2018. odobri financijsku potporu iz EFSU‑a u iznosu od 61 milijarde eura. Portfelj EFSU‑a trebao bi imati rizičniji profil od portfelja ulaganja kojima je EIB pružao potporu u okviru svojih uobičajenih ulagačkih politika prije nego što je Uredba o EFSU‑u stupila na snagu. Isto tako, projekti kojima se pruža potpora iz EFSU‑a u pravilu bi trebali imati rizičniji profil od projekata kojima se pruža potpora u okviru uobičajenih operacija EIB‑a¹⁷.

Ukupno financiranje iz EFSU‑a koje je odobreno tijekom prvih triju godina dosegnulo je izvorno očekivane iznose

16

Ukupno financiranje iz EFSU‑a odobreno do 30. lipnja 2018. iznosilo je 59,3 milijarde eura, čime je gotovo dosegnuta očekivana razina. Do 17. srpnja 2018. EIB je odobrio financiranje u vrijednosti od 65,5 milijardi eura, čime je premašena okvirna vrijednost financijskih sredstava koja je potrebno pružiti. Ukupno financiranje u okviru dvaju dijelova EFSU‑a za koje su do 30. lipnja 2018. sklopljeni ugovori iznosilo je 42,9 milijardi eura. EIB je sklopio ugovore za 312 operacija u vrijednosti od 30,5 milijardi eura u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije te 384 operacija u vrijednosti od 12,4 milijardi eura u okviru dijela za MSP‑ove. Prilog I sadržava sažeti prikaz podataka o EFSU‑u na temelju izvješća sastavljenih do 30. lipnja 2018.

17

Takvom je rezultatu doprinio niz čimbenika:

1. osnivanje EFSU‑a izvan okvira Financijske uredbe omogućilo je da se on uspostavi u kratkom vremenskom roku, bez provedbe ex ante evaluacije ili procjene učinka
2. inherentna fleksibilnost EFSU‑a omogućuje da se iz njega financira širok spektar projekata s pomoću raznovrsnih financijskih proizvoda uz malen broj sektorskih ili zemljopisnih ograničenja, čime je stvoren prostor za provedbu velikog broja potencijalnih financijskih operacija velike ukupne vrijednosti (vidi prilog II). Prije svega, u slučaju intervencija koje se financiraju vlastitim sredstvima EIB‑a ne mora se procjenjivati usklađenost s pravilima o državnim potporama. Zahvaljujući tome proces odobravanja projekata u okviru EFSU‑a brži je i fleksibilniji od procesa odobravanja koji se primjenjuje u okviru financijskih instrumenata EU‑a pod podijeljenim upravljanjem
3. pojednostavnjeni mehanizmi upravljanja omogućili su EIB‑u da u kratkom roku uključi nove operacije u portfelj EFSU‑a, posebice one za koje je EIB prethodno već proveo proces ocjenjivanja i odobravanja.

18

Osim toga, za razliku od drugih financijskih instrumenata EU‑a, u Uredbi o EFSU‑u prepoznata je važna uloga koju nacionalne razvojne banke i institucije mogu imati u primjeni EFSU‑a, i to utvrđivanjem i izradom projekata te privlačenjem potencijalnih ulagača¹⁸. Na slici 3 u nastavku prikazan je udio operacija koje provode različite nacionalne razvojne banke i institucije u okviru različitih odjeljaka EFSU‑a. Suradnja između EIB‑a i nacionalnih razvojnih banaka i institucija ojačana je osnivanjem radnih skupina i zajedničkih platformi za ulaganja. Anketa koju je Sud proveo među djelatnicima nacionalnih razvojnih banaka i institucija i razgovori koje je s njima obavio pokazali su da većina njih smatra pojačanu suradnju s Grupom EIB‑a dobrodošlom.

Povećanje operacija rizičnijeg financiranja koje je EFSU donio EIB‑u manje je od očekivanog

19

EIB za operacije rizičnijeg financiranja upotrebljava izraz „posebne aktivnosti” – vidi okvir 1, te se one spominju u članku 5. Uredbe o EFSU‑u u kontekstu definiranja dodatnosti operacija u okviru EFSU‑a.

20

Sud je provjerio je li EFSU doveo do povećanja aktivnosti rizičnijeg kreditiranja na razini EIB‑a i usporedio profil rizika između portfelja operacija u okviru EFSU‑a i portfelja operacija EIB‑a izvan okvira EFSU‑a.

21

EIB je prvotno očekivao da će se uvođenjem EFSU‑a cjelokupna vrijednost njegovih posebnih aktivnosti povećati s početne razine od 4,5 milijardi eura 2014. (ili otprilike 6 % svih sklopljenih ugovora) na 8,6 milijardi eura 2015. (12 %) i na do 21 milijardu eura (30 %) 2016. i 2017. godine¹⁹. Na slici 4 prikazuje se usporedba stvarnih i planiranih vrijednosti posebnih aktivnosti EIB‑a u razdoblju 2014. – 2017. po njihovim kategorijama.

22

Vrijednost ugovora koje je EIB sklopio na temelju posebnih aktivnosti povećala se u razdoblju 2014. – 2017. s 4,5 milijardi eura na 18 milijardi eura. Iako se ta vrijednost učetverostručila, Sud je izračunao da je u razdoblju 2015. – 2017. ukupno bila za 13 milijardi manja od planirane vrijednosti, odnosno 26 % manja od ukupne ciljne vrijednosti od 50,6 milijardi eura²⁰. U tu razliku ulaze posebne aktivnosti u okviru EFSU‑a u vrijednosti od otprilike 7 milijardi eura, posebne aktivnosti na vlastiti rizik EIB‑a u vrijednosti od 1,5 milijardi eura te posebne aktivnosti u okviru drugih instrumenata za podjelu rizika u vrijednosti od 4,5 milijardi eura.

23

Kad je riječ o profilu rizika portfelja operacija u okviru EFSU‑a, na dan 30 lipnja 2018. 98,5 % portfelja EFSU‑a sastojalo se od operacija koje se svrstavaju u kategoriju posebnih aktivnosti²¹. Analiza koju je proveo Sud pokazala je da je ukupni profil rizika za portfelj EFSU‑a bio veći od profila rizika za portfelj operacija EIB‑a izvan okvira EFSU‑a.

Na razini EIB‑a ima prostora za daljnje promicanje uporabe rizičnijih financijskih proizvoda za potrebe EFSU‑a

24

U smjernicama za ulaganje iz EFSU‑a navodi se da se EFSU može upotrebljavati u okviru širokog spektra proizvoda za izravno ili neizravno financiranje novih operacija²². U operativnoj strategiji EFSU‑a konkretnije se navode različiti proizvodi kojima se Grupa EIB‑a može služiti za primjenu EFSU‑a²³. Oni uključuju nadređene i podređene zajmove, instrumente za podjelu rizika, instrumente tržišta kapitala (npr. korporativne hibridne obveznice) te vlasničke ili kvazivlasničke udjele. Nadalje, u pravilima o operacijama s platformama za ulaganja i nacionalnim razvojnim bankama i institucijama²⁴ kao jedno od ključnih načela operacija u okviru EFSU‑a u koje su uključene te banke i institucije ističe se podređenost (tj. potpora iz EFSU‑a trebala bi u načelu u opravdanim slučajevima biti podređena drugim oblicima financiranja)²⁵.

25

U slučaju dijela za MSP‑ove EIF se u prvom redu oslanjao na postojeće proizvode usmjerene na MSP‑ove koje je već primjenjivao u okviru jamstvenih instrumenta programa COSME, programa InnovFin i Kreativna Europa te u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i mandata za sredstva rizičnog kapitala koja financira EIB. U slučaju dijela za infrastrukturu i inovacije EIB je, uz primjenu klasičnih dugoročnih nadređenih zajmova za financiranje poduzeća i projekata, proširio uporabu postojećih rizičnijih financijskih proizvoda i razvio nove, uključujući vlasnički kapital, podjelu rizika, mezaninske tranše vrijednosnih papira osiguranih imovinom (engl. ABS mezzanine²⁶) i korporativne hibridne obveznice. Na slici 5 u nastavku prikazana je uporaba proizvoda EIB‑a u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije do 31. prosinca 2017.

26

Većina portfelja operacija u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije sastojala se od klasičnih dugoročnih nadređenih zajmova za financiranje poduzeća ili projekata (otprilike 17 milijardi eura ili približno 62 % ukupne vrijednosti ugovora sklopljenih u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije). Sud je na temelju pregleda operacija u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije utvrdio da je EIB veću rizičnost investicijskih zajmova u prvom redu postigao dužim rokovima dospijeća, zauzimanjem neosiguranih pozicija u slučajevima u kojima su svi ostali zajmodavci ili većina njih bili osigurani te sklapanjem ugovora s rizičnijim subjektima, dok je ugovornu podređenost za dužničke proizvode upotrebljavao tek u maloj mjeri za financiranje poduzeća ili projekata.

27

EIB je u okviru EFSU‑a znatno povećao financijske operacije vlasničkog tipa čija je vrijednost na dan 31. prosinca 2017. dosezala 3,3 milijarde eura. Također se počeo usredotočivati na MSP‑ove i dioničke fondove za ulaganja u srednje kapitalizirana poduzeća unutar EU‑a, i to ulaganjima u MSP‑ove i takvu vrstu fondova u suradnji s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama ili EIF‑om. Riječ je o području djelovanja koje je ujedno u nadležnosti EIF‑a.

28

EIB je zajedno s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama te komercijalnim bankama također razvio instrumente za podjelu rizika²⁷ usmjerene na MSP‑ove i srednje kapitalizirana poduzeća. Analiza tržišta koju je EIB proveo pokazala je da postoji velika potražnja za tom vrstom instrumenta. Međutim, do 31. prosinca 2017. EIB je sklopio ugovore tek za 14 operacija povezanih s instrumentima za podjelu rizika u okviru EFSU‑a u ukupnoj vrijednosti od 2,9 milijardi eura²⁸ (otprilike jedna trećina ciljnih poduzeća za taj proizvod), od čega su za samo četiri operacije sklopljeni ugovori s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama, i to u vrijednosti od 0,7 milijardi eura²⁹. Razlog je ležao u složenoj dubinskoj analizi koju EIB mora provesti u slučaju delegacije kako bi ispunio regulatorne zahtjeve.

29

Povrh toga, iako razgovori obavljeni s članovima udruga nacionalnih razvojnih banaka i institucija te analiza pismenih očitovanja koja su oni sastavili³⁰ upućuju na to da bi operacije povezane s instrumentima za podjelu rizika u okviru kojih bi EIB preuzeo veći udio rizika od nacionalnih razvojnih banaka i institucija bile dobrodošle, broj ugovora sklopljenih za takve operacije bio je malen.

EFSU je djelomično zamijenio financiranje iz drugih financijskih instrumenata kojima se pruža potpora iz proračuna EU‑a

30

EFSU bi trebao nadopunjavati druge financijske instrumente EU‑a, odnosno financijske instrumente pod neizravnim upravljanjem i financijske instrumente pod podijeljenim upravljanjem (tj. financijske instrumente u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova) te bi se trebalo izbjegavati da se oni njime zamjene³¹. Sud je ispitao učinak EFSU‑a na druge instrumente za podjelu rizika koje primjenjuje EIB (financijski instrumenti pod neizravnim upravljanjem) i na financijske instrumente pod podijeljenim upravljanjem.

EFSU i financijski instrumenti pod neizravnim upravljanjem

31

Sud se u okviru provedene analize usredotočio na moguća preklapanja između EFSU‑a i najvećih financijskih instrumenata za programsko razdoblje 2014. – 2020. čija je primjena delegirana Grupi EIB‑a: dužnički instrument CEF‑a, program InnovFin (instrumenti programa InnovFin koje primjenjuje EIB, vlasnički i jamstveni instrumenti programa InnovFin koje primjenjuje EIF) te financijski instrumenti programa COSME (pregled je dostupan na slici 2).

32

Sud je usporedio proračunske iznose koji su izvorno predviđeni za cijelo razdoblje primjene tih financijskih instrumenata s iznosima koji su raspodijeljeni do 31. prosinca 2017. (slika 6). Raspodjela financijskih sredstava za financijske instrumente ostala je unutar očekivanih okvira za programe COSME i InnovFin. Međutim, u slučaju dužničkog instrumenta CEF‑a iznos raspodijeljenih sredstava bio je manji od predviđenoga zbog malog broja stvarno sklopljenih ugovora.

33

Analiza koju je proveo Sud kao i druge evaluacije potvrdile su da je EFSU djelomično zamijenio dužnički instrument CEF‑a. Razlog tomu ponajprije je ležao u preklapanju ciljeva, kriterija prihvatljivosti, ciljnih sektora i vrsta korisnika. Na operacije u okviru EFSU‑a ne primjenjuju se posebni kriteriji prihvatljivosti koji su utvrđeni za druge financijske instrumente EU‑a. Stoga, primjerice, opseg projekata koji se financiraju u sektoru energije i prometa može biti mnogo veći nego u slučaju dužničkog instrumenta CEF‑a. Jamstva u okviru programa COSME i InnovFin te vlasnički instrument programa InnovFin bili su iznimka u tom pogledu: kad je riječ o jamstvima, ona su nadopunjena EFSU‑om tako što je EFSU omogućio ranije stavljanje sredstava na raspolaganje povrh izvorno planiranih godišnjih iznosa uz istodobno zadržavanje povezanih zahtjeva koje je potrebno ispuniti za te programe. U slučaju vlasničkog instrumenta programa InnovFin EFSU je činio dio nove strukture za podjelu rizika zajedno s programom Obzor 2020. i resursima EIF‑a, zahvaljujući čemu je poboljšana ponuda proizvoda na tržištu. Kad je riječ o vlasničkom instrumentu programa COSME, Komisija je novi vlasnički instrument u okviru dijela EFSU‑a za MSP‑ove namjerno osmislila tako da se njime obuhvati dio postojećeg portfelja vlasničkih instrumenata i time omogući da se proračun financijskih instrumenata u okviru programa COSME u većoj mjeri usredotoči na jamstva, za koja je ocijenjeno da tržišna potražnja nadmašuje dostupna proračunska sredstva.

34

Komisija je poduzela korake kako bi povećala mjeru u kojoj EFSU nadopunjava postojeće instrumente pod središnjim upravljanjem te kako bi otklonila preklapanja među njima. Na primjer, financijske instrumente upotrebljava za ispitivanje novih proizvoda i tržišta čiji se opseg potom može dodatno povećati s pomoću EFSU‑a ili za pružanje rizičnijeg udjela financiranja u slučaju da se ulaganje sufinancira iz EFSU‑a. Osim toga, Komisija je u lipnju 2018. predložila uvođenje programa „InvestEU”, koji se temelji na integriranom modelu ulaganja i u okviru kojega će se pružati potpora ključnim prioritetima ulaganja i omogućiti ostvarivanje sinergije između EFSU‑a i drugih financijskih instrumenata EU‑a³². Sud je u sklopu preliminarne analize na temelju informacija koje su bile dostupne u vrijeme revizije zaključio da je i dalje potrebno razjasniti na koji će se način u okviru tog programa riješiti pitanja povezana s procjenom mobiliziranih ulaganja, dodatnošću projekata i zemljopisnom raširenošću.

EFSU i financijski instrumenti pod podijeljenim upravljanjem (europski strukturni i investicijski fondovi ili „ESI fondovi”)

35

U razdoblju 2014. – 2020. financijski instrumenti u okviru ESI fondova mogu se upotrebljavati za svih 11 tematskih ciljeva ESI fondova te se mogu kombinirati s bespovratnim sredstvima. Uz iznimku tematskog cilja 11 („Institucionalni kapaciteti”), područja obuhvaćena EFSU‑om podudaraju se s tematskim ciljevima ESI fondova. Međutim, dok je EFSU općenito namijenjen prevladavanju manjka ulaganja, financijski instrumenti u okviru ESI fondova trebaju doprinijeti postizanju ciljeva kohezijske politike usmjeravanjem na otklanjanje konkretnih nedostataka na tržištu koji su utvrđeni u određenoj regiji ili zemlji. U prilogu III sažeto su prikazani najnoviji dostupni podatci o primjeni financijskih instrumenata u okviru ESI fondova do kraja 2016. godine.

36

Kad je riječ o MSP‑ovima, kombiniranje EFSU‑a s drugim financijskim instrumentima pod neizravnim upravljanjem moglo bi dovesti do natjecanja s financijskim instrumentima u okviru ESI fondova jer svi ti instrumenti imaju iste ciljne skupine korisnika u istim regijama. Na primjer, u najnovijoj neovisnoj evaluaciji EFSU‑a istaknuti su problemi u vezi s natjecanjem između financijskih instrumenata u okviru ESI fondova i jamstvenog instrumenta programa COSME³³, koji se nadopunjava sredstvima iz EFSU‑a. Međutim, stručnjaci s kojima se Sud savjetovao smatrali su da među različitim izvorima financiranja za MSP‑ove u maloj mjeri dolazi do zamjenjivanja zbog toga što su potrebe MSP‑ova za financiranjem općenito velike.

37

U slučaju dijela za infrastrukturu i inovacije trenutačno ima malo preklapanja između EFSU‑a i financijskih instrumenata u okviru ESI fondova koji su usmjereni na isti tematski cilj, posebice zbog toga što su projekti kojima se pruža potpora pod podijeljenim upravljanjem obično manjeg opsega što može značiti da ih nije moguće prijaviti za potporu iz EFSU‑a. Međutim, preklapanja i mogućnosti kombiniranja mogli bi postati veći nakon što se upravljačka tijela nađu pod pritiskom da potroše sredstva za koja su preuzete obveze. Prema razgovorima koje je Sud obavio sa stručnjacima i djelatnicima nacionalnih razvojnih banaka i institucija postoji velika vjerojatnost da će doći do takvih preklapanja.

Gotovo trećina projekata za koje su sklopljeni ugovori u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije mogla se financirati bez potpore iz EFSU‑a, ali pod manje povoljnim uvjetima

38

Na razini pojedinačnih projekata jedan je od kriterija prihvatljivosti³⁴ za uporabu jamstva EU‑a da se projektima ostvaruje dodatnost³⁵.

39

Tijekom faze ocjenjivanja projekta u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije EIB procjenjuje ispunjava li određeni projekt uvjete prihvatljivosti za jamstvo EU‑a. Odbor EFSU‑a za ulaganja pregledava predmetne ocjene i na temelju dokumentacije³⁶ koju je EIB pripremio odlučuje hoće li se upotrijebiti jamstvo EU‑a. U okviru dijela za MSP‑ove primjenjuju se drugačiji mehanizmi za utvrđivanje prihvatljivosti. Umjesto da Odbor za ulaganja utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti prihvatljivosti na razini pojedinačnih projekata, Upravljački odbor EFSU‑a i njegov glavni direktor, u savjetovanju s Odborom za ulaganja, utvrđuju jesu li ispunjeni uvjeti prihvatljivosti na razini pojedinačnih proizvoda.

40

U okviru dijela za infrastrukturu i inovacije smatralo se da se operacijama u okviru EFSU‑a ostvaruje dodatnost u skladu s člankom 5. Uredbe o EFSU‑u ako su one kategorizirane kao posebne aktivnosti EIB‑a. Iako se takvom procjenom dodatnosti uzimaju u obzir tržišni nedostatci i neoptimalne ulagačke situacije, to ne znači nužno da je procijenjeno je li se relevantni projekt mogao provesti s pomoću drugih izvora financiranja.

41

Sud je procijenio jesu li se projekti mogli provesti bez potpore iz EFSU‑a provedbom ankete među subjektima s kojima je EIB izravno sklopio ugovore (nositeljima projekata i financijskim posrednicima) te je usto pregledao dokumentaciju o ocjenjivanju i odobrenju za uzorak od 15 operacija u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije te obavio razgovore s korisnicima i suulagačima.

42

Od 86 ispitanika koji su odgovorili na anketu njih 59 (69 %) navelo je da ne bi mogli provesti projekt bez potpore iz EFSU‑a, ili barem ne u jednakom opsegu ili u istom roku. Glavni su razlozi zbog kojih su se odlučili za financiranje sredstvima EIB‑a, poredani prema učestalosti, bili sljedeći: (i) iskustvo i nefinancijski doprinos EIB‑a (62 %) i/ili (ii) trošak financiranja koji je manji nego u slučaju alternativnih rješenja (58 %) i/ili (iii) duži rokovi dospijeća (50 %) i/ili (iv) smanjen rizik za druge ulagače (25 %).

43

Međutim, 27 ispitanika od njih 86 (31 %) navelo je da se projekt mogao u cijelosti financirati iz drugih izvora. Najnovija evaluacija EFSU‑a koju je proveo EIB iz lipnja 2018. sadržava sličan nalaz³⁷. Gotovo sve operacije obuhvaćene anketom koju je Sud proveo financirane su investicijskim zajmovima. Glavni su razlozi zbog kojih su se ispitanici odlučili za financiranje sredstvima EIB‑a u okviru EFSU‑a, poredani prema učestalosti, bili sljedeći: (i) trošak financiranja koji je manji nego u slučaju alternativnih rješenja (88 %) i/ili (ii) duži rokovi dospijeća (52 %) i/ili (iii) iskustvo i nefinancijski doprinos EIB‑a (30 %).

44

Rezultati ankete pokazuju da bi se dio projekata financiranih u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije mogao provesti i bez potpore iz EFSU‑a. Rizik od toga posebno je visok u slučaju projekata koji su izravno financirani investicijskim zajmovima. To pokazuje važnost toga da se, kako bi se smanjio rizik od zamjenjivanja drugih dostupnih izvora financiranja, procijeni je li manjak sredstava za financiranje projekata uzrokovan tržišnim nedostatcima.

45

Pregled operacija u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije koji je Sud obavio pokazuje da je EIB u praksi procjenjivao i, u određenoj mjeri, dokumentirao određene kvalitativne aspekte dodatnosti u vezi s tržišnim nedostatcima ili neoptimalnim ulagačkim situacijama. Unatoč tome, u slučaju nekih od ranijih operacija u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije koje je Sud pregledao tržišni nedostatci ili neoptimalne ulagačke situacije nisu jasno i dosljedno obrazloženi i dokumentirani.

46

U nekim su slučajevima kao obrazloženje za dodatnost određene operacije navedeni povoljniji financijski uvjeti koje je EIB nudio. U tim je slučajevima dodatnost upitna jer se financiranju sredstvima EIB‑a prednost mogla dati jer je jednostavno jeftinije od financiranja na tržištu što vodi do rizika od istiskivanja drugih izvora financiranja. To je posebno relevantno za operacije u okviru kojih se financiraju infrastrukturni i komunalni projekti (okvir 2), te je Sud u tom području utvrdio određene projekte koji su se mogli financirati na tržištu. Isto tako, u jednom izvješću kojim je obuhvaćeno tržište infrastrukture u Ujedinjenoj Kraljevini utvrđeno je da „EIB može igrati važnu ulogu u ulijevanju povjerenja u kreditore određenog projekta. Međutim, EIB također može izdati jeftinije kredite od komercijalnih izdavatelja duga, te se u tom kontekstu mogu postaviti pitanja o mjeri u kojoj je uloga EIB‑a uistinu katalizatorska i svodi li se ona tek na smanjivanje troškova financiranja koje snose projekti”³⁸.

47

EIB se u svojoj procjeni usredotočuje na to jesu li zahvaljujući potpori iz EFSU‑a privučeni drugi izvori financiranja, a ne na to je li se izbjeglo istiskivanje drugih dostupnih izvora financiranja iz komercijalnih banaka, s kapitalnih tržišta te iz nacionalnih razvojnih banaka i institucija, kao ni je li se izbjeglo istiskivanje financijskih instrumenata EU‑a kojima upravlja EIB ili njegova financiranja na vlastiti rizik (okvir 3).

Vrijednosti „mobiliziranih ulaganja” i „multiplikacijskog učinka” navedene u izvješćima preuveličane su

48

Izvorna ciljna vrijednost utvrđena za EFSU bila je mobilizacija 315 milijardi eura novih ulaganja tijekom trogodišnjeg razdoblja (tj. do srpnja 2018.)³⁹. Ciljna vrijednost novih ulaganja temeljila se na očekivanom multiplikacijskom učinku koji je izračunan kao doprinos iz EFSU‑a (tj. 21 milijarda eura) pomnožen s faktorom 15 – vidi sliku 7.

49

Sud je stoga procijenio mjeri li se postignuće ciljeva EFSU‑a na temelju pouzdanih i relevantnih pokazatelja koji su izračunani na temelju utemeljene metodologije.

Pokazatelji uspješnosti EFSU‑a i pokazatelji za njegovo praćenje

50

Djelotvornost EFSU‑a u mobiliziranju dodatnih ulaganja mjeri se s pomoću ključnog pokazatelja uspješnosti (KPI) br. 3 „ukupna ulaganja” (ili „mobilizirana ulaganja”)⁴⁰. EIB također izvješćuje o vezi između doprinosa EFSU‑a i procijenjenim ukupnim mobiliziranim ulaganjima, i to s pomoću ključnog pokazatelja za praćenje (KMI) br. 3 „teoretski multiplikator za unutarnja jamstva i multiplikator za vanjska ulaganja” (ili „multiplikator”). Multiplikacijskim učinkom izražavaju se ukupna mobilizirana ulaganja kao višekratnik ukupnog doprinosa EFSU‑a. Osim toga, EIB izvješćuje o iznosu „mobiliziranog privatnog financiranja” (KPI 4). Taj se iznos izračunava oduzimanjem iznosa javnog financiranja (uključujući iz Grupe EIB‑a) od iznosa ukupnih mobiliziranih ulaganja (KPI 3). U prilogu IV nalazi se cjelovit popis pokazatelja za EFSU.

51

U slučaju pokazatelja KPI 3 izvorna ciljna vrijednost bila je mobilizirati 315 milijardi eura novih ulaganja do srpnja 2018. U uredbi o EFSU‑u nije navedeno odnosi li se ta ciljna vrijednost na odobrene operacije ili na operacije za koje su sklopljeni ugovori. Do 30. lipnja 2018. ukupan iznos prihvatljivih ulaganja mobiliziranih za odobrene operacije procijenjen je u izvješćima EIB‑a na otprilike 299 milijardi eura (95 % izvorne ciljne vrijednosti), dok je za operacije za koje su sklopljeni ugovori taj iznos dosezao 236 milijardi eura (75 % izvorne ciljne vrijednosti), pri čemu je procijenjeni ukupni multiplikacijski učinak bio 15 x (prilog I) Stoga je, prema izvješću o radu, EFSU gotovo dosegnuo ciljnu vrijednost uzimajući u obzir odobrene operacije, ali ne i one za koje su sklopljeni ugovori.

52

Razlika između broja odobrenih operacija i sklopljenih ugovora upućuje na to da od odobrenja operacije do sklapanja ugovora može proći mnogo vremena te da se za neke operacije ugovori nikad ni ne sklope. Na primjer, Sud je utvrdio da za tri operacije koje su tijekom 2016. odobrene kao platforme za ulaganja do kraja 2017. još nisu bili sklopljeni ugovori. Stoga je vrijednost mobiliziranih ulaganja od 299 milijardi eura iz izvješća, s obzirom na to da se temelji na odobrenim operacijama, a ne na onima za koje su sklopljeni ugovori, u stvarnosti tek ex ante procjena. Učinak EFSU‑a na gospodarstvo ostvaren je tek nakon što su sredstva isplaćena i ulaganja u stvarnosti izvršena.

53

Iako se očekuje da će se zahvaljujući EFSU‑u, kad je to moguće, u najvećoj mjeri mobilizirati privatni kapital⁴², za KPI 4, s pomoću kojeg se procjenjuje uspješnost EFSU‑a u tom pogledu, nije utvrđena konkretna ciljna vrijednost. Prema izvješćima EIB‑a, zahvaljujući operacijama u okviru EFSU‑a do kraja lipnja 2018. mobilizirano je privatno financiranje u iznosu od 160,2 milijardi eura (tj. 68 % ukupnih ulaganja mobiliziranih na temelju operacija za koje su sklopljeni ugovori)⁴³.

54

EIB izračunava ključne pokazatelje uspješnosti objedinjavanjem svojih procjena za očekivano ulaganje mobilizirano na temelju svake pojedinačne operacije, a ključne pokazatelje za praćenje objedinjavanjem pripadajućih procijenjenih multiplikatora⁴⁴. Iznos mobiliziranih ulaganja odgovara projektnim troškovima koji su prihvatljivi u okviru EFSU‑a⁴⁵. Stoga se multiplikatorom izražavaju prihvatljivi troškovi kao višekratnik doprinosa iz EFSU‑a. Ti se pokazatelji izračunavaju u fazi ocjenjivanja projekta prije odobravanja operacije financiranja, i to na temelju podataka koji su dostupni u tom trenutku.

55

U skladu s time, iznos „mobiliziran” s pomoću EFSU‑a koji EIB navodi u svojim izvješćima uključuje sva prihvatljiva ulaganja ostvarena zahvaljujući određenom projektu u njegovoj cijelosti, neovisno o udjelu sredstava koja su u stvarnosti mobilizirana s pomoću EFSU‑a. U nekim slučajevima sredstva iz drugih izvora financiranja mogu biti već osigurana prije uključivanja EIB‑a te se iznos mobiliziranih sredstva naveden u izvješćima u prvom redu može pripisati drugim izvorima javnog financiranja. U okviru 4 naveden je primjer.

56

Sud je ispitao slučaj u kojem su se iz jednog nacionalnog fonda fondova⁴⁶ koji je u cijelosti bio u vlasništvu jedne nacionalne razvojne banke pružali alternativni izvori financiranja za poduzeća, i to preko fondova rasta vrijednosti imovine, fondova poduzetničinog kapitala i inkubacijskih fondova. Otprilike 70 % ukupnog iznosa koji je financiran iz predmetnog fonda fondova dolazilo je iz fondova rasta vrijednosti imovine. Taj je fond fondova uspostavljen prije EFSU‑a uz početna dodijeljena sredstva u iznosu od 1,2 milijardi eura. Predmetna nacionalna razvojna banka povećala je 2015. iznos sredstava dodijeljenih za fond na 1,5 milijardi eura nakon rasprava s EIB‑om o financiranju tog fonda fondova iz EFSU‑a.

57

EIB je pristao uložiti 125 milijuna eura uz potporu iz EFSU‑a pod uvjetom da predmetna nacionalna razvojna banka uloži doprinos u jednakom iznosu. Tim je ulaganjem EIB pristao preuzeti rizik vlasničkih vrijednosnih papira za niz fondova rasta vrijednosti imovine iz ukupnog portfelja takvih fondova u okviru relevantnog fonda fondova. EIB je odabrao osam fondova rasta vrijednosti imovine od njih ukupno 23 u tekućem portfelju tog fonda fondova, te je njihova vrijednost odgovarala iznosu od 12 % ukupne vrijednosti portfelja svih fondova rasta vrijednosti imovine. EIB je mobilizirano ulaganje prihvatljivo u okviru EFSU‑a i multiplikator izračunao na temelju ukupne procijenjene vrijednosti cjelokupnog portfelja predmetnih fondova rasta vrijednosti imovine i pritom utvrdio multiplikacijski učinak od 30 x i iznos mobiliziranog ulaganja od 3,8 milijardi eura. Procjene su se temeljile na informacijama koje su bile dostupne u trenutku odobrenja predmetne operacije i sklapanja povezanog ugovora. Sud procjenjuje da su stvarnim dodatnim financiranjem iz EFSU‑a (tj. 125 milijuna eura) u osam odabranih fondova rasta vrijednosti imovine za koje je EIB preuzeo rizik zapravo mobilizirana ulaganja u vrijednosti od 1 milijarde eura te da je stvarni multiplikacijski učinak iznosio približno 8 x (slika 8).

Rizik od dvostrukog uračunavanja pri izračunu ukupnog mobiliziranog ulaganja i multiplikacijskog učinka

58

Grupa EIB‑a određeno ulaganje može financirati preko niza različitih kanala i operacija. Time se stvara rizik od dvostrukog uračunavanja pri računanju vrijednosti ukupnog mobiliziranog ulaganja i multiplikacijskog učinka te izvješćivanju o njima.

59

Metodologijom za izračun ključnih pokazatelja uspješnosti i ključnih pokazatelja za praćenje EFSU‑a taj je rizik uzet u obzir te je u skladu s tom metodologijom pri izvješćivanju o objedinjenim pokazateljima bilo potrebno uskladiti relevantne vrijednosti. Međutim, iako metodologija za izračun multiplikatora sadržava smjernice o usklađivanju vrijednosti na razini pojedinačnih operacija u slučajevima u kojima se određena operacija u okviru EFSU‑a financira i iz dijela za MSP‑ove i iz dijela za infrastrukturu i inovacije, ona ne sadržava detaljan opis scenarija u kojem EIB pruža potporu određenom ulaganju i izravno i neizravno preko različitih operacija u okviru EFSU‑a⁴⁷.

60

Sud je utvrdio da je Grupa EIB‑a provodila takva usklađivanja u slučaju operacija dužničkog tipa koje su istodobno financirane i u okviru dijela EFSU‑a za MSP‑ove i u okviru njegova dijela za infrastrukturu i inovacije. Međutim, u vrijeme provedbe revizije u izvješćima o radu za EFSU nije bio naveden nijedan slučaj usklađivanja za druge vrste dvostrukog uračunavanja.

61

Sud je utvrdio da su u jednom slučaju i EIB i EIF pristali izravno uložiti sredstva u dva fonda kojima je EIB također namjeravao pružiti potporu neizravno preko jednog fonda fondova⁴⁸. EIB je u svojim izvješćima naveo da je riječ o izravnom ulaganju u visini od 40 milijuna eura te da procijenjeno ulaganje mobilizirano zahvaljujući EFSU‑u iznosi 0,8 milijardi eura⁴⁹. EIF je u svojim izvješćima naveo podatak o izravnom ulaganju od 29 milijuna eura, uz procijenjeno mobilizirano ulaganje u iznosu od 0,3 milijardi eura⁵⁰. Povrh toga, EIB je naveo podatak o ulaganju u fond fondova u visini od 125 milijuna eura, uz procijenjeno mobilizirano ulaganje u iznosu od 3,8 milijardi eura. Stoga je kao ukupno financiranje iz EFSU‑a na razini Grupe EIB‑a naveden iznos od 194 milijuna eura (40 + 29 + 125 milijuna), a kao ukupno procijenjeno ulaganje mobilizirano zahvaljujući EFSU‑u iznos od 4,9 milijardi eura (0,3 + 0,8 + 3,8 milijardi), uz prosječan multiplikacijski učinak od 25 x. Međutim, ti iznosi nisu usklađeni kako bi se uzelo u obzir dvostruko uračunavanje. Sud procjenjuje da bi, ako bi se predmetni iznos uskladio uzimajući u obzir dvostruko uračunavanje, ulaganje mobilizirano na temelju tih triju operacija u okviru EFSU‑a iznosilo 1 milijardu eura, a prosječan multiplikacijski učinak 5 x. Predmetni slučaj prikazan je na slici 9.

Usporedba s učinkom poluge

62

S obzirom na to da financijski instrumenti EU‑a i EFSU funkcioniraju na sličan način, trebao bi postojati zajednički okvir za praćenje i procjenu njihove uspješnosti u mobiliziranju ulaganja. Sud je u jednom od prethodnih izvješća⁵¹ preporučio Komisiji da pruži definiciju učinka poluge za financijske instrumente koja je primjenjiva na sva područja proračuna EU‑a. Tom bi se definicijom trebao jasno odrediti način na koji se utvrđuju iznosi uloženi zahvaljujući javnim doprinosima EU‑a i država članica, po mogućnosti na temelju smjernica OECD‑a o tom pitanju.

63

EIB i Komisija uveli su multiplikacijski učinak posebno za potrebe EFSU‑a i u skladu s Uredbom u EFSU‑u. Za postojeće financijske instrumente EU‑a kojima se pruža potpora iz proračuna EU‑a Komisija izvješćuje o učinku poluge, u skladu s odredbama Financijske uredbe⁵². Dok se multiplikacijskim učinkom izražava ukupno mobilizirano ulaganje kao višekratnik ukupnog doprinosa iz EFSU‑a, učinkom poluge izražavaju se ukupna financijska sredstva stavljena na raspolaganje krajnjem korisniku kao višekratnik doprinosa EU‑a.

64

Učinak poluge izračunava se na temelju financijskih sredstava stavljenih na raspolaganje krajnjim primateljima isključujući sve njihove eventualne doprinose koji se ne mogu izravno pripisati relevantnom financijskom instrumentu. S druge strane, multiplikacijski učinak temelji se na ulaganjima koja su izvršili krajnji primatelji (tj. ulaganjima sredstava iz EIB‑a/EIF‑a ili od financijskog posrednika kojem Grupa EIB‑a pruža potporu, vlastitih sredstava krajnjeg korisnika i/ili financijskih sredstava koja su drugi ulagači stavili na raspolaganje itd.). Stoga će vrijednosti multiplikacijskog učinka općenito biti veće od vrijednosti učinka poluge⁵³. Na slici 10 prikazan je odnos između tih dvaju pokazatelja na temelju primjera jedne operacije s posrednikom⁵⁴.

Potpora iz EFSU‑a pruža se u različitim sektorima, ali njegova uporaba nije zemljopisno uravnotežena

65

Za EFSU nisu utvrđene zemljopisne ili sektorske kvote te se potpora projektima u okviru tog fonda pruža na temelju potražnje. Ipak, prema smjernicama za ulaganje iz EFSU‑a trebalo bi izbjegavati „prekomjernu sektorsku ili zemljopisnu koncentraciju”⁵⁵ te su strateškim usmjerenjem EFSU‑a⁵⁶ predviđene okvirne gornje granice takve koncentracije za dio za infrastrukturu i inovacije, no one nisu obvezujuće ciljne vrijednosti. Ukupan iznos za koji su sklopljeni ugovori u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije u bilo koje tri države članice zajedno ne bi trebao prelaziti udio od 45 % ukupne vrijednosti portfelja EFSU‑a na kraju razdoblja ulaganja. Osim toga, ugovorima sklopljenima u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije ne bi se trebalo prijeći gornju granicu koncentracije od 30 % u bilo kojem sektoru.

66

Sud je stoga analizirao raspodjelu portfelja EFSU‑a po sektorima i državama članicama. Usto je ispitana uloga nacionalnih razvojnih banaka i institucija te platformi za ulaganja u zadovoljavanju uvjeta zemljopisne koncentracije. Nadalje, suradnja i koordinacija između EIB‑a i nacionalnih razvojnih banaka i institucija, uključujući u okviru platformi za ulaganja, trebala bi donijeti povećanje broja projekata u portfelju EFSU‑a omogućavanjem lakšeg utvrđivanja i razrade projekata, čime bi se pak trebalo doprinijeti boljoj zemljopisnoj pokrivenosti.

Sektorska i zemljopisna raspodjela uporabe EFSU‑a

67

Kad je riječ o raspodjeli po sektorima, na dan 30. lipnja 2018. različiti sektori obuhvaćeni potporom iz EFSU‑a u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije nisu prelazili gornju granicu od 30 %, pri čemu je energetski sektor zauzimao 27 %, sektor istraživanja, razvoja i inovacija 22 %, financijska potpora MSP‑ovima i srednje kapitaliziranim poduzećima 19 %, a sektor prometa 15 %. Ostali sektori u kojima se pružala potpora bili su informacijske i komunikacijske tehnologije, učinkovitost resursa te ljudski kapital⁵⁷.

68

Na dan 30. lipnja 2018. financiranje u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije bilo je koncentrirano (47 %) u trima državama članicama⁵⁸ čime je prekoračena gornja granica zemljopisne koncentracije u okviru tog dijela od 45 % u bilo koje tri države članice predviđena strateškim usmjerenjem EFSU‑a. Za dio za MSP‑ove nisu utvrđene gornje granice koncentracije, no za iste tri države članice bilo je izdvojeno 30 % ukupnih financijskih sredstava.

69

Zemljopisna neuravnoteženost uporabe EFSU‑a na kraju 2016. istaknuta je u nekoliko studija⁵⁹. U najnovijoj „Neovisnoj evaluaciji Uredbe o EFSU‑u” iz lipnja 2018. također se zaključuje da je „financiranje iz EFSU‑a na kraju 2017. i dalje bilo izrazito koncentrirano”⁶⁰. Posebice se napominje da je 82 % svih financijskih sredstava iz EFSU‑a za koje su sklopljeni ugovori izdvojeno za 15 država članica koje su se pridružile EU‑u prije 2004. godine („EU 15”).

70

Financiranje iz EFSU‑a u konačnici je najvećim je dijelom pruženo u navedenih 15 zemalja EU‑a, kako u apsolutnim iznosima tako i po glavi stanovnika. Financiranjem iz EFSU‑a pružao se odgovor na potrebe za ulaganjima u nekima od zemalja koje su najviše pogođene krizom: Italiji, Španjolskoj, Grčkoj i Portugalu. Iako je prosječan BDP po glavi stanovnika u skupini EU 13 znatno manji od prosjeka u skupini EU 15, za zemlje iz skupine EU 13 izdvojeno je manje potpore iz EFSU‑a po glavi stanovnika (slika 11). Međutim, Sud napominje da EFSU nije instrument kohezijske politike i da se njegova primjena temelji na potražnji.

Doprinos nacionalnih razvojnih banaka i institucija zemljopisnoj diversifikaciji

71

Na dan 31. prosinca 2017. ukupan doprinos nacionalnih razvojnih banaka i institucija u projektima EFSU‑a u operacijama za koje su sklopljeni ugovori dosezao je iznos od 20,4 milijardi eura raspoređen na 140 operacija u okviru EFSU‑a. Riječ je o vrijednosti koja je i dalje daleko od okvirnog iznosa od 34 milijardi eura na koji su se nacionalne razvojne banke i institucije izvorno obvezale pri pokretanju EFSU‑a 2015. godine. Na slici 12 prikazuje se njihova uključenost po različitim odjeljcima EFSU‑a.

72

Operacije u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije uglavnom su sufinancirale nacionalne razvojne banke i institucije iz četiriju država članica: Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske. Od ukupno 39 operacija (69 %) za koje su do 31. prosinca 2017. sklopljeni ugovori s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama njih 27 sklopljeno je s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama iz tih država članica, i to u vrijednosti od 3,6 milijardi eura od ukupnog iznosa od 4,7 milijardi eura za koji su sklopljeni ugovori u okviru EFSU‑a (77 %). Kad je riječ o dijelu za MSP‑ove, operacije sufinancirane u suradnji s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama također su uglavnom bile koncentrirane u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj (dužnički portfelj), a ulaganja (ne uključujući operacije kojima je obuhvaćeno više zemalja) su bila usmjerena na Španjolsku, Francusku i Njemačku (vlasnički portfelj). Prilog V sadržava pojedinosti o uključenosti nacionalnih razvojnih banaka i institucija po državama članicama.

73

Velik broj različitih nacionalnih razvojnih banaka i institucija te razlike u njihovim razinama stečenog iskustva, opsegu aktivnosti i mjeri u kojoj posluju s financijskim instrumentima vode do znatnih razlika u njihovim doprinosima EFSU‑u, zbog čega dolazi do zemljopisne koncentracije u državama članicama koje imaju nacionalne razvojne banke i institucije s dobro uhodanim poslovanjem. Štoviše, određene države članice nisu raspolagale vlastitim nacionalnim razvojnim bankama te su tek nedavno započele s njihovom uspostavom. Uloga Savjetodavnog centra bila je pružati potporu nacionalnim razvojnim bankama i institucijama s manje razvijenim poslovanjem u obliku tehničke pomoći u raznim područjima.

Doprinos platformi za ulaganja zemljopisnoj diversifikaciji

74

Nacionalne razvojne banke i institucije općenito smatraju da su platforme za ulaganja prikladan instrument za pomoć u financiranju manjih ili rizičnijih projekata jer se u okviru njih kombiniraju financijska sredstva iz nekoliko izvora i optimizira raspodjela rizika između različitih ulagača.

75

Međutim, uspostava platformi za ulaganja napredovala je sporo, posebice u prvih godinu i pol uporabe EFSU‑a. Razlog je prije svega ležao u tome da je za utvrđivanje pravila i operativnih postupaka za te platforme potrebno mnogo vremena (godinu dana), a potom i u složenosti pregovora o sporazumima o sufinanciranju.

76

Upravljački odbor EFSU‑a odobrio je 2016. godine uspostavu triju platformi za ulaganja u okviru dijela za MSP‑ove⁶¹. Sve su platforme uspostavljene u suradnji s talijanskom nacionalnom razvojnom bankom Cassa Depositi e Prestiti, iako se u jednu od tih platformi za ulaganja mogu uključiti i druge nacionalne razvojne banke i institucije. Tijekom 2017. u okviru dijela za MSP‑ove nije bilo nijedne nove platforme za ulaganja koja je odobrena i/ili za koju je sklopljen ugovor. Do kraja 2017. Odbor za ulaganja odobrio je uspostavu 35 platformi za ulaganja u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije⁶² uz financiranje iz EFSU‑a u visini od 4,2 milijarde eura, odnosno 11 % ukupnog financiranja odobrenog za dio EFSU‑a za inovacije i infrastrukturu. Ugovori su sklopljeni za 21 platformu od njih 35⁶³ te su za operacije kategorizirane kao platforme za ulaganja isplaćena sredstva u iznosu od 88,5 milijuna eura tj. 3,3 %.

77

Nacionalne razvojne banke i institucije sudjelovale su u 17 platformi za ulaganja od njih 21 za koje su sklopljeni ugovori u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije, pri čemu su u nekim slučajevima iste nacionalne razvojne banke i institucije sudjelovale u nekoliko platformi za ulaganje. Uspostava platformi za ulaganja u velikoj mjeri ovisi o uključenosti javnih tijela (nacionalnih razvojnih banaka i institucija, međunarodnih financijskih institucija ili upravljačkih tijela). Platforme za ulaganja najvećim su dijelom uspostavljene u državama članicama koje imaju izrazito aktivne nacionalne razvojne banke i institucije s dobro uhodanim poslovanjem (npr. Francuska, Italija, Njemačka i Španjolska, slika 13). Riječ je o zemljama za koje je također izdvojen najveći iznos financiranja iz EFSU‑a i za koje je zabilježen najveći broj operacija.

78

Tijekom prvih triju godina uporabe EFSU‑a doprinos koji su platforme za ulaganja dale zemljopisnoj diversifikaciji portfelja EFSU‑a bio je relativno ograničen, uključujući diversifikaciju u korist manjih i manje razvijenih tržišta i/ili država članica koje imaju manje iskusne nacionalne razvojne banke i institucije ili ih uopće nemaju.

79

Uredbom o EFSU‑u 2.0 uloga platformi za ulaganja ojačana je uvođenjem više mogućnosti za objedinjavanje projekata u skupine i omogućavanjem primjene modela pune delegacije za platforme i nacionalne razvojne banke i institucije u slučaju podprojekata u kojima je doprinos iz EFSU‑a manji od 3 milijuna eura. Mjera u kojoj će takve nove mogućnosti doprinijeti većoj uporabi platformi za ulaganja u državama članicama koje nemaju nacionalne razvojne banke i institucije s razvijenim poslovanjem ovisit će, među ostalim, o pružanju potpore tim nacionalnim razvojnim bankama i institucijama, uključujući u obliku tehničke pomoći.

Zaključci i preporuke

80

EFSU je izvorno uspostavljen kako bi se izdavanjem proračunskog jamstva EU‑a u vrijednosti od 16 milijardi eura uz vlastita sredstva EIB‑a u iznosu od 5 milijardi eura Grupi EIB‑a omogućilo da pruži vlastita financijska sredstva u visini od 61 milijarde eura s ciljem da se do srpnja 2018. mobilizira dodatnih 315 milijardi eura za strateška ulaganja u infrastrukturu i MSP‑ove kojima bi se obuhvatila većina područja politika EU‑a i sve države članice.

81

Sud zaključuje da je EFSU djelotvorno privukao financijska sredstva kojima se doprinijelo znatnim dodatnim ulaganjima u EU‑u. Međutim, procjenama mobiliziranih ulaganja koje su prikazane u izvješćima ne uzima se u obzir činjenica da su neke operacije u okviru EFSU‑a zamijenile druge operacije EIB‑a i financijske instrumente EU‑a, kao ni činjenica da je dio potpore iz EFSU‑a pružen za projekte koje je bilo moguće financirati iz drugih izvora, ali pod drukčijim uvjetima. Povrh toga, potrebno je poduzeti mjere kako bi se poboljšala zemljopisna raširenost ulaganja kojima se pruža potpora iz EFSU‑a.

82

Sud je utvrdio da je Grupa EIB‑a do 30. lipnja 2018. odobrila financijske operacije u okviru EFSU‑a u vrijednosti od 59,3 milijarde eura. Štoviše, do 17. srpnja 2018. financiranje u okviru EFSU‑a koje je EIB odobrio dosegnulo je iznos od 65,5 milijardi eura. Tom je postignuću doprinio niz čimbenika, uključujući inherentnu fleksibilnost tog instrumenta i pojednostavnjene mehanizme upravljanja.

83

Potpora iz EFSU‑a omogućila je EIB‑u da provede operacije rizičnijeg kreditiranja u vrijednosti više nego četverostruko većoj u usporedbi s 2014. godinom. Međutim, EIB je sklopio manji broj ugovora za operacije povezane s EFSU‑om kategorizirane kao posebne aktivnosti nego što je planirano (vidi odlomke 15‑23).

84

Pri provedbi dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije EIB se za financiranje poduzeća ili projekata uglavnom oslanjao na svoje klasične dugoročne nadređene investicijske zajmove, dok je proizvod podređenog duga upotrebljavao tek u maloj mjeri. EIB je također razvio nove vlasničke i dužničke proizvode koji se provode preko posrednika i koji su usmjereni na MSP‑ove i srednje kapitalizirana poduzeća. Međutim, EIB je sklopio manji broj sporazuma o podjeli rizika s financijskim posrednicima nego što je bilo očekivano, i to zbog dugotrajne i složene ex ante dubinske analize i uvjeta delegiranja odlomci 24‑29).

1. preporuka – Potrebno je promicati uporabu rizičnijih proizvoda EIB‑a u okviru EFSU‑a u opravdanim slučajevima

EIB bi u sklopu operacija u okviru EFSU‑koje provodi u suradnji s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama trebao tražiti prilike za veću uporabu šireg spektra financiranja podređenog duga u slučajevima u kojima je to opravdano. Na taj bi se način doprinijelo tome da se zajamči da se financiranjem iz EFSU‑a nadopunjavaju financijska sredstva koja pružaju nacionalne razvojne banke i institucije. EIB bi također trebao promicati uporabu primjerenih proizvoda za podjelu rizika za sve nacionalne razvojne banke i institucije, a posebice za one koje trenutačno nisu u dovoljnoj mjeri uključene u operacije u okviru EFSU‑a.

Preporučeni rok provedbe: tijekom preostalog razdoblja uporabe EFSU‑a (do kraja 2020.).

85

Neki projekti kojima je pružena potpora iz EFSU‑a u određenoj su se mjeri mogli financirati iz drugih financijskih instrumenata EU‑a pod središnjim upravljanjem. Osim toga, Sud je utvrdio da je potrebno voditi računa o mogućim preklapanjima između operacija u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije i financijskih instrumenata pod podijeljenim upravljanjem (odlomci 30‑37).

2. preporuka – Potrebno je poticati međusobno nadopunjavanje financijskih instrumenata EU‑a i njegovih proračunskih jamstava

Komisija bi u kontekstu programa za novi višegodišnji financijski okvir trebala predložiti da financijski instrumenti EU‑a budu usklađeni i da se međusobno nadopunjavaju u pogledu ciljeva politika koji se njima žele ostvariti, tržišnih nedostataka na koje se njima želi odgovoriti i kriterija prihvatljivosti koje je potrebno ispuniti za financiranje projekata kako bi se izbjeglo natjecanje između instrumenata.

Preporučeni rok provedbe: tijekom donošenja prijedloga za programe potrošnje u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027.

86

Procjena koju EIB provodi u svrhu primjene definicije dodatnosti iz Uredbe o EFSU‑u i kategorizacije operacija kao posebnih aktivnosti ne podrazumijeva nužno da se financirani projekt mogao provesti bez potpore iz EFSU‑a. Rezultati ankete koju je proveo Sud pokazuju da bi se dio projekata financiranih u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije proveo i bez potpore iz EFSU‑a te da se financiranju sredstvima EIB‑a prednost uglavnom davala jer je bilo jeftinije i/ili jer je EIB nudio dulje rokove dospijeća. Sud je utvrdio određene slučajeve u kojima su se projekti financirani u okviru EFSU‑a mogli financirati iz privatnih i drugih javnih izvora, ili sredstvima EIB‑a kao uobičajene operacije, ali pod drukčijim uvjetima (odlomci 38‑47).

3. preporuka – Potrebno je poboljšati postupak u okviru kojeg se procjenjuje jesu li se potencijalni projekti u okviru EFSU‑a mogli financirati iz drugih izvora

EIB bi u fazi ocjenjivanja projekta trebao procijeniti koliko je vjerojatno da će se zamijeniti drugi izvori financiranja. EIB bi te informacije trebao upotrebljavati za procjenu prihvatljivosti operacija u okviru EFSU‑a.

Preporučeni rok provedbe: tijekom preostalog razdoblja uporabe EFSU‑a (do sredine 2019.).

87

Sud je utvrdio da je metodologijom koja je upotrijebljena za procjenu mobiliziranih ulaganja i multiplikacijskog učinka u nekim slučajevima preuveličana mjera u kojoj su zahvaljujući potpori iz EFSU‑a u stvarnosti privučena dodatna ulaganja u realnom gospodarstvu. Iako su utvrđenom metodologijom pružene smjernice za provedbu usklađivanja kako bi se uzelo u obzir dvostruko uračunavanje, u vrijeme provedbe revizije nisu bile detaljno opisane sve vrste slučajeva. Zbog nedostatka usporedivih pokazatelja uspješnosti i pokazatelja za praćenje na razini svih financijskih instrumenata EU‑a umanjuju se transparentnost i mogućnost procjene rezultata (odlomci 48‑64).

4. preporuka – Potrebno je bolje procijeniti iznos mobiliziranih ulaganja

1. Komisija bi za sve instrumente za potporu ulaganjima za sljedeći VFO trebala definirati skup pokazatelja kojima se očekivana ostvarenja i rezultati proračunskih jamstava (kao što je EFSU) mjere na realističan način koji omogućuje usporedbu s drugim financijskim instrumentima EU‑a. Posebice bi se u slučaju uporabe „mobiliziranih ulaganja” i „multiplikacijskog učinka” kao pokazatelja u metodologiji izračuna i mehanizmima izvješćivanja trebala na odgovarajući način odražavati mjera u kojoj su potporom u obliku proračunskog jamstva EU‑a u stvarnosti potaknuta ili mobilizirana druga ulaganja.

Preporučeni rok provedbe: pri iznošenju prijedloga za uspostavu novih financijskih instrumenata.

2. U okviru metodologije za izračun multiplikatora za EFSU koju su zajedno razvili Komisija i EIB potrebno je predvidjeti razmjerne mjere kako bi se pravodobno otkrili i ispravili slučajevi u kojima EIB određenom ulaganju pruža potporu i izravno i neizravno preko različitih operacija u okviru EFSU‑a, i to u svrhu izbjegavanja dvostrukog uračunavanja.

Preporučeni rok provedbe: do sredine 2019.

88

Raspodjela financiranja u okviru dijela EFSU‑a za infrastrukturu i inovacije po sektorima na kraju 2017. nije prelazila okvirne gornje granice utvrđene u strateškom usmjerenju EFSU‑a. Međutim, operacije u okviru EFSU‑a za koje su sklopljeni ugovori nisu bile dovoljno zemljopisno uravnotežene. Zemlje u kojima je potpora iz EFSU‑a iskorištena u najvećoj mjeri bile su one s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama s najrazvijenijim i najaktivnijim poslovanjem. Platforme za ulaganja imaju potencijala za financiranje manjih projekata i kombiniranje različitih izvora financiranja, ali njihova je uspostava napredovala sporo te su dosad u maloj mjeri doprinijele zemljopisnoj diversifikaciji EFSU‑a. Poboljšanje zemljopisne uravnoteženosti i povećanje uporabe platformi za ulaganja ovisit će, među ostalim, o pružanju potpore nacionalnim razvojnim bankama i institucijama s manje razvijenim poslovanjem, uključujući u obliku tehničke pomoći (odlomci 65‑79).

5. preporuka – Potrebno je povećati zemljopisnu raširenost ulaganja za koja se pruža potpora iz EFSU‑a

Komisija i EIB trebali bi u okviru Upravljačkog odbora EFSU‑a procijeniti temeljne uzroke zemljopisne raširenosti kakva je trenutačno i iznijeti preporuke za mjere koje je potrebno poduzeti u preostalom razdoblju uporabe EFSU‑a. Upravljački odbor EFSU‑a također bi trebao procijeniti učinak poduzetih mjera.

Preporučeni rok provedbe: tijekom preostalog razdoblja uporabe EFSU‑a (do kraja 2019.).

Ovo je izvješće usvojilo V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda Lazaros S. Lazarou, na sastanku održanom u Luxembourgu 8. siječnja 2019.

Pojmovnik

Dio za infrastrukturu i inovacije: Operacije s jamstvom EFSU‑a u okviru kojih se pruža potpora ulaganjima u infrastrukturu i inovacije i koje provodi EIB. Dio za infrastrukturu i inovacije sastoji se o dužničkog portfelja operacija i portfelja operacija vlasničkog tipa.

Dio za mala i srednja poduzeća: Operacije s jamstvom iz EFSU‑a čiji je cilj povećati pristup financiranju za MSP‑ove i srednje kapitalizirana poduzeća i koje provodi EIF. Dio za MSP‑ove sastoji se o dužničkog portfelja operacija i portfelja operacija vlasničkog tipa.

Financijska uredba (koja se primjenjivala od 1. siječnja 2013. do 30. srpnja 2018.): Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, stavljena izvan snage Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

InnovFin: Financijski instrument u okviru programa Obzor 2020. čiji je cilj olakšati i povećati pristup financiranju za inovativna poduzeća i druge inovativne subjekte u Europi. Primjenjuje ga Grupa EIB‑a te se sastoji od Jamstvenog instrumenta za MSP‑ove (InnovFin SMEG), vlasničkog instrumenta (InnovFin Equity ili IFE) te izravnih operacija koje provodi EIB (InnovFin EIB).

Instrument za povezivanje Europe (CEF): Instrument EU‑a za financiranje namijenjen ulaganjima u infrastrukturu i transeuropske mreže u područjima prometa, energije i digitalnih usluga. Uspostavljen je Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348 20.12.2013., str. 129.).

Izmijenjeni sporazum o EFSU‑u: Sporazum o izmjeni i preformuliranju od 21. srpnja 2016. sklopljen između Europske unije i Europske investicijske banke u vezi sa Sporazumom o upravljanju Europskim fondom za strateška ulaganja i odobravanju jamstva EU‑a od 22. srpnja 2015.

Kreditna ocjena: EIB se služi sustavom kreditnog ocjenjivanja za potrebe interne procjene rizika svojih operacija kreditiranja. Sustav kreditnog ocjenjivanja važan je dio procesa ocjenjivanja i praćenja zajmova. Također se koristi kao referentna točka za određivanje cijene kreditnog rizika.

Mala i srednja poduzeća (MSP): Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kako su definirana člankom 2. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ.

Mala srednje kapitalizirana poduzeća: Mala srednje kapitalizirana poduzeća subjekti su koji imaju do 499 zaposlenika i koji ne pripadaju kategoriji MSP‑ova (Uredba o EFSU‑u, članak 2.). Srednje kapitalizirana poduzeća imaju do 3000 zaposlenika.

Nacionalne razvojne banke i institucije: pravni subjekti koji profesionalno provode financijske aktivnosti i kojima su država članica ili subjekt države članice na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, povjerili provedbu aktivnosti razvoja ili promicanja razvoja.

Platforme za ulaganja: operacije koje, u skladu s Uredbom o EFSU‑u, imaju sljedeće značajke:

1. uključuju subjekte posebne namjene (privatne dioničke fondove ili infrastrukturne fondove ili drugu vrstu subjekta posebne namjene), sporazum o podjeli rizika ili sporazum o sustavnom sufinanciranju sklopljen s određenom nacionalnom razvojnom bankom ili institucijom
2. njima se pruža potpora nizu projekata, uključujući infrastrukturne projekte
3. uključuju doprinose javnih tijela (nacionalnih razvojnih banaka i institucija, međunarodnih financijskih institucija ili upravljačkih tijela).

Podređeni dug: Zajam ili vrijednosni papir koji je rangiran ispod drugih zajmova i vrijednosnih papira kad je riječ o potraživanjima na temelju imovine ili zarade. Također se naziva podređenim zajmom ili „mlađim” dugom. U slučaju da zajmoprimac ne ispunjava svoje obveze vjerovnici koji su vlasnici podređenog duga namirit će se tek nakon što se u cijelosti namire vlasnici nadređenog duga.

Posebne aktivnosti: EIB svoje operacije rizičnijeg financiranja naziva posebnim aktivnostima. One uključuju dužničke operacije u kojima je očekivani gubitak veći od 2 % i sve operacije vlasničkog tipa.

Sklapanje ugovora: Potpisivanje ugovora o financiranju s EIB‑om.

Uredba o EFSU‑u (ili Uredba o EFSU‑u 1.0): Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).

Uredba o EFSU‑u 2.0: Uredba (EU) 2017/2396 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 u pogledu produljenja trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja (SL L 345, 27.12.2017., str. 34.).

Uredba o programu Obzor 2020.: Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

Višegodišnji financijski okvir (VFO): Sedmogodišnji plan potrošnje kojim prioriteti EU‑a dobivaju financijski oblik. Trenutačno razdoblje VFO‑a traje od 2014. do 2020. godine.

Bilješke

¹ COM(2014) 903 final od 16. studenoga 2014.

² https://ec.europa.eu/commission/publications/why-eu-needs-investment-plan_en.

³ Članak 3. Uredbe (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 169, 1.7.2018., str. 1.) („Uredba o EFSU u”).

⁴ Uvodna izjava 31. Uredbe o EFSU u, Korporativni operativni plan Grupe EIB a za razdoblje 2015. – 2017., predgovor i str. 10., te Korporativni operativni plan Grupe EIB a za razdoblje 2016. – 2018., str. 8.

⁵ Operacije dužničkog tipa u prvom redu uključuju standardne zajmove, jamstva i protujamstva. Operacije vlasničkog tipa uključuju izravna i neizravna vlasnička ulaganja te kvazivlasničke udjele i podređene zajmove.

⁶ Strateško usmjerenje EFSU a, 15. prosinca 2015. ( http://www.eib.org/attachments/strategies/efsi_steering_board_efsi_strategic_orientation_en.pdf).

⁷ COM(2015) 361 final od 22. srpnja 2015.

⁸ Članak 5. Uredbe o EFSU u.

⁹ Izvorno razdoblje ulaganja tijekom kojeg se jamstvo EU a može odobriti za potporu operacijama financiranja i ulaganja obuhvaćenih Uredbom o EFSU u trajalo je do 5. srpnja 2019. (odobrenja), odnosno 30. lipnja 2020. (sklapanje ugovora) te je produženo do 31. prosinca 2020. (odobrenja), odnosno 31. prosinca 2022. (sklapanje ugovora).

¹⁰ Uvodna izjava 8. Uredbe o EFSU u.

¹¹ Uvodna izjava 13. Uredbe o EFSU u.

¹² Platforma otvorenih podataka (https://cohesiondata.ec.europa.eu/dataset/ESIF-2014-2020-categorisation-ERDF-ESF-CF/9fpg-67a4), stanje na dan 22. svibnja 2017.

¹³ Uredba (EU) 2017/2396 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 345, 27.12.2017., str. 34.) („Uredba o EFSU u 2.0”).

¹⁴ Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU (COM(2018) 439 final od 6. lipnja 2018.).

¹⁵ Tematsko izvješće br. 20/2017„Instrumenti kreditnog jamstva financirani sredstvima EU a: ostvareni su pozitivni rezultati, ali potrebno je poboljšati usmjeravanje na ciljne korisnike i koordinaciju s nacionalnim programima” (http://eca.europa.eu).

¹⁶ Evaluacija Europskog fonda za strateška ulaganja, EIB (evaluacija operacija), lipanj 2018.

¹⁷ Članak 5. stavak 1. i odjeljak 2. Priloga II. Uredbe o EFSU u.

¹⁸ Uvodna izjava 34. Uredbe o EFSU u.

¹⁹ Korporativni operativni plan EIB a za razdoblje 2015. – 2017., predgovor, str. 11. i 12. Na ciljne vrijednosti sklopljenih ugovora utvrđene u korporativnom operativnom planu EIB a primjenjuje se odstupanje od najviše +/– 10 %.

²⁰ Izračun Suda na temelju vrijednosti ukupnih sklopljenih ugovora i ugovora sklopljenih na temelju posebnih aktivnosti navedenih u financijskim izvještajima EIB a za 2015., 2016. i 2017. godinu.

²¹ EFSU – dio za infrastrukturu i inovacije i dio za MSP ove – izvješća o radu od 31. prosinca 2017.

²² Prilog II. Uredbi o EFSU u, odjeljak 2.

²³ Strateško usmjerenje EFSU a, inačica ažurirana u lipnju 2017.

²⁴ Pravila koja se primjenjuju na operacije s platformama za ulaganja i nacionalnim razvojnim bankama i institucijama, SB/10/2016, odjeljak 3.2.

²⁵ Podređenost se u ovom kontekstu odnosi na kreditiranje pod uvjetima koji su za zajmodavca (u ovom slučaju EIB) nepovoljniji nego što bi bili u slučaju drugih oblika potpore, primjerice duži rok dospijeća, redoslijed namirenja, mogućnost osiguravanja, kao i rangiranje u slučaju neispunjavanja obveza i raspodjela gubitaka.

²⁶ Vrijednosni papir osiguran imovinom kategorija je ulaganja čiji je novčani tok osiguran određenim skupom imovine. Mezaninska tranša znači da je riječ o dijelu skupa vrijednosnih papira koji je podređen samo nadređenom dugu.

²⁷ Instrumenti za podjelu rizika dijele se na instrumente kojima se pruža jamstvo za novi portfelj zajmova (EIB ili financijski posrednik odabiru zajmove na temelju unaprijed utvrđenih kriterija) i instrumente kojima se pruža jamstvo za postojeće zajmove (EIB preuzima rizik za skup unaprijed odobrenih postojećih zajmova, a financijski posrednici obvezuju se na izdavanje novog portfelja prihvatljivih zajmova).

²⁸ 1,4 milijarde eura u okviru instrumenata kojima je pruženo jamstvo za postojeće zajmove, uglavnom za MSP ove i portfelje srednje kapitaliziranih poduzeća, 0,5 milijardi eura u okviru instrumenata kojima je pruženo jamstvo za novi portfelj zajmova s punom delegacijom i 1 milijarda eura u okviru instrumenata kojima je pruženo jamstvo za novi portfelj zajmova s djelomičnom delegacijom.

²⁹ HBOR – podjela rizika za srednje kapitalizirana društva i druge prioritete – jamstvo za postojeće zajmove, Grupa CDC u Francuskoj – energetska učinkovitost za socijalne stanove (platforma za ulaganja) – financiranje zajma uz podjelu rizika za jamstvo za novi portfelj zajmova s punom delegacijom, KfW – platforma za ulaganja za srednje kapitalizirana poduzeća (platforma za ulaganja) – jamstvo uz podjelu rizika za novi portfelj zajmova s punom delegacijom, AFD – gospodarski razvoj francuskih prekomorskih teritorija (platforma za ulaganja) – jamstvo uz podjelu rizika za novi portfelj zajmova s djelomičnom delegacijom.

³⁰ Europska udruga javnih banaka (EAPB), „Position paper on the extension of the Investment Plan for Europe” (Pismeno očitovanje o proširenju Plana ulaganja za Europu), studeni 2016., Europska udruga ulagača na dugi rok (ELTI) „Investment Plan for Europe – Experience of National Promotional Banks and Institutions and possible improvements” (Plan ulaganja za Europu – iskustvo nacionalnih razvojnih banaka i institucija te moguća poboljšanja), studeni 2016.

³¹ Prilog II. Uredbi o EFSU u, odjeljak 3.

³² Vidi „Program InvestEU – pravni tekstovi i informativni listići”, https://ec.europa.eu/commission/publications/investeu-programme_hr.

³³ Agencija ICF, „Independent Evaluation of the EFSI Regulation” (Neovisna evaluacija Uredbe o EFSU u), završno izvješće, lipanj 2018., str. 82. i 83.

³⁴ U skladu s člankom 6. Uredbe o EFSU u projekti kojima se pruža potpora iz EFSU a trebali bi: (i) biti ekonomski i tehnički održivi, (ii) biti u skladu s politikama Unije, (iii) ostvarivati dodatnost, (iv) u najvećoj mjeri, kad je to moguće, mobilizirati privatni kapital, (v) doprinositi postizanju općih ciljeva iz članka 9. stavka 2., (vi) ispunjavati uvjete u pogledu subjekata s kojima se može sklopiti ugovor, vrsta projekata i financijskih instrumenata/proizvoda i (vii) ispunjavati uvjet u pogledu financiranja novih operacija.

³⁵ Članak 5. Uredbe o EFSU u.

³⁶ Zahtjev za jamstvo iz EFSU a i tablica pokazatelja za EFSU.

³⁷ Rezultati ankete koju je proveo EIB pokazuju da se „gotovo 33 % operacija u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije moglo provesti u istom obliku i roku bez intervencije EIB a provedene uz potporu iz EFSU a” (Služba EIB a za evaluaciju, „Evaluation of the European Fund for Strategic Investments” (Evaluacija Europskog fonda za strateška ulaganja), str. 57.).

³⁸ Nacionalna komisija Ujedinjene Kraljevine za infrastrukturu „Review of the UK Infrastructure Financing Market – Final report” (Preispitivanje tržišta financiranja infrastrukture u Ujedinjenoj Kraljevini – završno izvješće), društvo CEPA, 10. veljače 2017., str. 34.

³⁹ Uvodna izjava 8. Uredbe o EFSU u.

⁴⁰ U sporazumu o EFSU u i metodologiji za izračun ključnih pokazatelja uspješnosti i ključnih pokazatelja za praćenje EFSU a KPI 3 definiran je kako slijedi:

(i) Za dio za infrastrukturu i inovacije izražava količinu dodatnih ulaganja prihvatljivih u okviru EFSU a (javna ili privatna ulaganja uključujući financiranje koje je EIF mobilizirao u okviru EFSU a) u realnom gospodarstvu.

(ii) Za dio za MSP ove izražava maksimalan iznos financiranja dostupnog krajnjim korisnicima pomnožen s faktorom 1,4.

⁴¹ Izvješće o radu za EFSU na kraju godine od 30. lipnja 2018.

⁴² Članak 6. stavak 1. točka (d) Uredbe o EFSU u.

⁴³ Izvješće o radu za EFSU na kraju godine od 30. lipnja 2018.

⁴⁴ Grupa EIB a izračunava ključne pokazatelje rezultata na temelju metodologija za izračun multiplikatora koje je odobrio Upravljački odbor EFSU a: metodologija EIB a za izračun multiplikatora za EFSU iz listopada 2015. i metodologija EIF a za izračun multiplikatora za EFSU iz prosinca 2015., koja je ažurirana u ožujku 2018. Iako su utvrđene u različitim dokumentima za dva dijela EFSU a (tj. dio za infrastrukturu i inovacije i dio za MSP ove), u okviru tih dvaju metodologija primjenjuju se slična načela.

⁴⁵ Troškovi ulaganja u projekt koji su prihvatljivi u okviru EFSU a izračunavaju se na način da se od ukupnih troškova ulaganja u projekt oduzmu neprihvatljivi elementi, kao što su troškovi zemljišta ili naknade za upravljanje, kao i troškovi koji su financirani iz drugih izvora financiranja EU a.

⁴⁶ Fond fondova strategija je ulaganja u okviru koje se sredstva iz jednog fonda ulažu u druge vrste fondova.

⁴⁷ Metodologija EIB a za izračun multiplikatora za EFSU iz listopada 2015.

⁴⁸ Riječ je o istom fondu fondova kao i u odlomku 56.

⁴⁹ Na temelju sljedećeg izračuna: ciljni iznos sredstava u fondu x 84 % (usklađen uzimajući u obzir naknade za upravljanje) x 2,54 x 90 % (pod pretpostavkom da je u slučaju 10 % sufinanciranih ulaganja riječ o ulaganjima izvan EU a).

⁵⁰ Na temelju sljedećeg izračuna: stvarni iznos sredstava u fondu x75 % (usklađen uzimajući u obzir naknade za upravljanje) x 2,5.

⁵¹ 3. preporuka iz tematskog izvješća Suda br. 19/2016 „Izvršavanje proračuna EU a s pomoću financijskih instrumenata – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013.”.

⁵² U skladu s člankom 140. stavkom 8. Financijske uredbe Komisija bi trebala izvješćivati o učinku poluge za svaki financijski instrument. Člankom 223. Pravila za primjenu Financijske uredbe dodatno je utvrđeno da je učinak poluge „jednak […] iznosu financiranja prihvatljivim krajnjim primateljima podijeljenom iznosom doprinosa Unije”.

⁵³ Na primjer, u slučaju instrumenta InnovFin – usluge kreditiranja za potrebe istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor 2020. ciljni učinak poluge iznosi 9 x, a multiplikacijski učinak 18 x. (Izvor: Nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2019., radni dokument „Dio X.” – financijski instrumenti, COM(2018) 600, svibanj 2018., str. 30.).

⁵⁴ Operacija u okviru koje EIB izdaje zajam lokalnim bankama ili drugim posrednicima koje potom povećavaju kreditiranje za krajnje korisnike.

⁵⁵ Prilog II. Uredbi o EFSU u, odjeljak 8.

⁵⁶ Strateško usmjerenje EFSU a od 15. prosinca 2015.

⁵⁷ S udjelima od redom 9 %, 5 % i 3 %.

⁵⁸ Francuska (18 % ili 6,2 milijarde eura), Italija (17 % ili 6 milijardi eura) i Španjolska (12 % ili 4,3 milijarde eura).

⁵⁹ EIB, „Evaluation of the functioning of the European Fund of Strategic Investments (EFSI)” (Evaluacija funkcioniranja Europskog fonda za strateška ulaganja), rujan 2016., odjeljak 2.2., str. 6. i 7., te društvo Ernst & Young, „Ad hoc audit of the application of the Regulation 2015/1017” (Ad hoc revizija primjene Uredbe 2015/1017), 14. studenoga 2016.

⁶⁰ „Independent Evaluation of the EFSI Regulation” iz lipnja 2018., str. 11.

⁶¹ Tematska platforma za ulaganja u okviru EFSU a za talijanske MSP ove (za koju je iz EFSU a preko instrumenta kreditnog jamstva programa COSME pružena potpora u iznosu od 112,5 milijuna eura), tematska platforma za ulaganja ITAtech za prijenos tehnologije u Italiji (u okviru koje EIF sufinancira ulaganja u vlasnički kapital u visini od 50 % ili u iznosu do 100 milijuna eura, najvećim dijelom iz 2. odjeljka („resursi”) vlasničkog instrumenta u okviru dijela za MSP ove te Inicijativa EIF a i nacionalnih razvojnih banaka za sekuritizaciju (ENSI, kolaborativna platforma za suradnju i podjelu rizika između EIF a i niza nacionalnih razvojnih banaka i institucija u kontekstu novog sekuritizacijskog instrumenta planiranog u okviru dijela EFSU a za MSP ove.

⁶² 29 operacija u okviru dijela EFSU a za infrastrukturu i inovacije, četiri operacije u okviru postupka općeg odobrenja i dva sporazuma o sufinanciranju s nacionalnom razvojnom bankom Cassa Depositi e Prestiti.

⁶³ Uz financiranje iz EFSU a u iznosu od 2,65 milijardi eura, odnosno 10 % ukupnog financiranja za koje su sklopljeni ugovori u okviru dijela EFSU a za infrastrukturu i inovacije.

Događaj	Datum
Usvajanje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije	4.7.2017
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu nad kojim se obavlja revizija)	18.10.2018
Usvajanje konačnog izvješća nakon raspravnog postupka	8.1.2019
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta nad kojim se obavlja revizija) na svim jezicima	24.1.2019

Revizorski tim

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU‑a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Ovu reviziju uspješnosti provelo je V. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Lazaros L. Lazarou i koje je specijalizirano za rashodovna područja financiranja i administracije EU‑a. Reviziju je predvodio član Suda Leo Brincat, a potporu su mu pružali voditelj njegova ureda Romuald Kayibanda, ataše u njegovu uredu Annette Farrugia, glavni rukovoditelj Ralph Otte, voditeljica radnog zadatka Gabriela‑Elena Deica, voditelj radnog zadatka Martin Puc te revizori James McQuade, Marija Žekova, Mircea‑Cristian Martinescu i Felipe Andres Miguelez. Jezičnu podršku pružao je Michael Pyper.

Slijeva nadesno: Romuald Kayibanda, James McQuade, Gabriela-Elena Deica, Annette Farrugia, Leo Brincat, Martin Puc, Valérie Tempez-Erasmi.

Kontakt

EUROPSKI REVIZORSKI SUD
12, rue Alcide De Gasperi
1615 Luxembourg
LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx
Internetske stranice: eca.europa.eu
Twitter: @EUAuditors

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

PDF	ISBN 978-92-847-1704-0	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/111884	QJ-AB-19-001-HR-N
HTML	ISBN 978-92-847-1694-4	ISSN 2315-2230	doi:10.2865/150052	QJ-AB-19-001-HR-Q

© Europska unija, 2018.

Za svaku uporabu ili umnažanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravima Europske unije dopuštenje se mora zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

KONTAKT S EU-om

Osobno
U cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Telefonom ili e-poštom
Europe Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),
• na broj: +32 22999696 ili
• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

TRAŽENJE INFORMACIJA O EU-u

Na internetu
Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Publikacije EU-a
Besplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko EU Bookshopa: https://op.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti
Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1951. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr

Otvoreni podatci iz EU-a
Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.